Ovih dana sam čuo nekoliko indikativnih reakcija na uplitanje srpskih političara iz Crne Gore u situaciju u Srbiji. Vjerujte da većina naroda u Srbiji to ne doživljava ni kao bliskost, ni kao nacionalno jedinstvo, već isključivo kao jalovu pomoć Aleksandru Vučiću da ostane na vlasti. To opet otvara drugi aspekt problema, a to je činjenica da se probudila jedna vrsta jaza između stanovništva u Srbiji i stanovništva u Crnoj Gori, odnosno Bosni i Hercegovini - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinar i diplomirani pravnik Nebojša Vučinić.
Teško je ponoviti veliki, masovan protest, kaže Vučinić, kakav je bio 15. marta, sa više od 300 hiljada ljudi, ne samo njegove masovnosti, ističe on, već zbog svih stvari koje se tiču organizacije takvih skupova.
- Studenti su očigledno motor buđenja ovog naroda u Srbiji, imaju nepresušne ideje i čini mi se da upravo ovaj pristup, sa usitnjavanjem broja protesta, predstavlja pravi odgovor, pravi nastavak u slučaju kad taj 15. mart nije donio rezultate kojima su se neki nadali. Jedni su se nadali da će doći do neke revolucionarne promjene u Srbiji, pada režima, samo zato što je vidio toliko veliki broj ljudi ispred sebe, a oni drugi su se opet nadali nekom mogućem sukobu i stvaranju osnova za uvođenje vanrednog stanja. U svakom slučaju, ovo usitnjavanje protesta je sasvim logična posljedica, i taj veliki broj protesta po cijeloj Srbiji sada zabavlja vlast na lokalnom nivou. Mi smo sada imali jedno veliko trosatno okupljanje, blokadu centralnog gradskog mosta u Beogradu, Brankovog mosta, odnosno Mosta bratstva i jedinstva, on nikad nije prestao tako da se zove, koje su odradili studenti i IT zajednica. Tek nedavno se normalizovao saobraćaj u centralnom dijelu i Beograda, i Novog Beograda koje spaja taj most, i to je još jedan pokazatelj strategije koja će očigledno biti u protestima u Srbiji bar do četvrtog aprila kada je Dan studenata - rekao je Vučinić.
On je dodao i da su takozvani predstavnici Srba u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini opstali i &nbsp;igrali zahvaljujući Aleksandru Vučiću i po njegovom naređenju i njegovom planu.
Srpski političari iz regiona moraju, smatra Vučinić, da uzvrate uslugu Aleksandru Vučiću, i da podrže čovjeka koji ih je doveo &nbsp;na pozicije na kojima su.
- Ljudi su u Srbiji sada i te kako svjesni miješanja ljudi Bosne i Hercegovine u izborne procese u Srbiji, pa i u svo ovo dešavanje posle 1. novembra 2024. godine. Većina onih ljudi koji su se okupili u Pionirskom parku su porijeklom iz Bosne i Hercegovine, odnosno iz tih srpskih krajeva iz Bosne i Hercegovine. Mišljenja o tome uopšte nijesu lijepa, uopšte nijesu ni za spominjanje u medijima u izvornom obliku. Sama činjenica da su oni dali Vučiću podršku objektivno ne znači ništa, ne nosi nikakvu težinu, a subjektivno predstavlja samo problem za srpsko stanovništvo i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori - zaključio je Vučinić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FuSej2RCaU_U%3Fsi%3D61Z_cGKGbAmv0Xk6&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Vučinić: Srpski političari iz regiona moraju da uzvrate uslugu Vučiću, da podrže čovjeka koji ih je doveo na pozicije na kojima su

Širom Srbije je u nedelju, 23. marta, održano najmanje 95 protesta. Samo u Beogradu tog dana bio je 31 protestni skup.
Možda je ovaj podatak najbolji odgovor na pitanje - kojim pravcem će se u predstojećem periodu razvijati narastajući narodni bunt, posle velikog protesta u Beogradu, održanog 15. marta.&nbsp;
To su potvrdili i prvi dani ove nedelje, pa se svojevrsna "disperzija bunta" kretala, na primer, od okupljanja protiv propagandnih štandova Srpske napredne stranke na nekoliko beogradskih opština, preko protesta kod opštine Novi Beograd zbog najavljenog gašenja tamošnjeg Sportskog centra i pretpostavljene jeftine privatizacije po "ukusu" Aleksandra Šapića, ili čačanske policije, do obeležavanja početka bombardovanja 1999. pred srušenom zgradom Generalštaba od koje bi zet Donalda Trampa trebalo da pravi luksuzni hotel.
Svakako, teško je u kratkom periodu ponoviti jedan takav skup poput onog u Beogradu, 15. marta, čiju je brojnost pisac ovih redova iskuljučivo iskustveno procenio na više od 300.000 ljudi. Logično je, dakle, da u narednom periodu preovlađuju "sitna bockanja". Ali, ipak, neformalne najave za 28. mart i 4. april ukazuju da će studenti, kao nesumnjivi motor buđenja naroda u Srbiji, (da upotrebimo sada njihovu terminologiju) osim "pumpanja" primeniti i strategiju "mešanja".
Za 28. mart je, pre dve nedelje, Aleksandar Vučić obznanio "najveći skup u istoriji Srbije". Od tada, međutim, skup svojih pristalica nije pominjao, već je sve snage bacio na organizaciju Pokreta za narod i državu. Za sam petak 28. najavljeno je jače zahlađenje i kiša, pa je možda - da se setimo stare šale - "vežba Ništa nas ne sme iznenaditi otkazana zbog kiše". Ali, po društvenim mrežama se uveliko govori o mogućem odgovoru na "najveće u istoriji" okupljanje, u vidu niza malih skupova širom Srbije, koji će angažovati znatne snage policije, blokirati neke saobraćajnice kojima bi pristalice SNS bile dovožene u Beograd, "zabaviti" lokalne funkcionere SNS koji bi trebalo da organizuju autobuse obožavalaca i slično.
Ni studenti još nisu zvanično pominjali nikakvu akciju za Dan studenata, ali je jednostavno van svake logike dosadašnjeg protesta da se 4. april ne obeleži kakvom posebnom "zvrčkom", u nizu onih koji sadržajem, duhovitošću i organizacijom drže režim uvek korak iza studenata.
Teško je ne primetiti da bunt, na koji nema odgovarajući odgovor, ostavlja traga na predsedniku Srbije. Vučić je, doduše, na obeležavanju godišnjice "NATO agresije" sam priznao da "fizički i zdravstveno, jedva stoji" pred okupljenima. Ali, umesto o rečima, kojima je on melodramatički sklon i stoga ne moraju ništa da znače, valja voditi računa o izrazima lica i pokretima tela, a tu se doista vidi da je onaj kog studenti zovu "predmetna nenadležna institucija" - daleko od spokoja. Posebno s obzirom na jučerašnju posetu Briselu.&nbsp;
S druge strane, ni on sam ni njegov režim do sada nisu uzdrmani u tolikoj meri da bi olako popustili pred studentskim i njima pratećim zahtevima Proglasa i opozicije. Iako je šahista u vidljivom manjku "pešaka" na tabli, i dalje ima "konje", "laufere" i "topove". Iako, dakle, obično članstvo - i do sad u kalkulacijama u sedištu SNS tretirano kao nepouzdano - gubi veru u sendviče i ugovore na određeno, a poneko dobija i hrabrost da se suprotstavi krajnje ponižavajućem tretiranju, Vučiću su ostala tri jaka argumenta: srednji i viši rukovodioci stranke duboko uvučeni u kriminalne i koruptivne poslove, paravojne mafijaško-navijačke postrojbe, i prethodnih godina temeljno pročišćen sastav državnog aparata prinude.
Nespremnost - pa i nemogućnost - studenata da politički opredeljuju protest, režim koristi za infiltraciju desničarskih, rusofilskih i provokatorskih elemenata. Dosadašnje iskustvo iz studentskog protesta govori da će se ti mladi ljudi izboriti i sa ovakvim izazovom. Oni možda ne znaju dovoljno o istorijatu ratova na prostorima SFRJ i predpriči bombardovanja 1999, ali im je sasvim očigledno jasna uloga današnje Rusije, koja je više puta sa zvaničnih mesta studentski bunt nazvala "obojenom revolucijom", i očigledno i nedvosmisleno podržala Aleksandra Vučića i gušenje protesta.&nbsp;
Ipak, u poslednje vreme previše paraju oči "nedavačke" zastave, koje su dizajnirane u Bezbednosno-informativnoj agenciji zarad forsiranja kosovske priče, ili barjaci sa Isusom na crvenoj pozadini, iz vremena Ivana Gorznog, koje sada koriste ruski agresori u Ukrajini. S druge strane, ne samo da je upadljivo odsustvo zastava Evropske unije - od koje se, uprkos tome, s punim pravom očekuje osuda Vučićevog režima i podrška studentima - već se oni malobrojni koji se usude da ih ponesu najčešće šikaniraju, teraju s protesta, pa i fizički napadaju.
Studenti, dakle, ne mogu i ne žele da konkretno politički artikulišu svoje delovanje, posebno u pravcu u kome građanski i liberalni deo Srbije to traži od njih. Analitičari su ispravno uočili razlog tome: to bi pocepalo studentski protest, zasnovan na širokom konsenzusu i najmanjem zajedničkom sadržaocu. Ali studenti jasno i javno prozivaju ostatak Srbije, da to on učini.
Nije to samo vapaj "pomozite, ne možemo sami" - iako je jasno da će se bez uključivanja sve većeg broja ljudi, sindikata, organizacija, profesija... i razvijanja protesta, i ovaj revolt ugušiti u ponavljanjima, koja će dovesti do osipanja. To je upravo znak da bunt treba disperzovati i da paralelno sa studentskim zahtevima, po vlasti treba "udariti" i zahtevima političkih stranaka i društvene zajednice.&nbsp;
U situaciji u kojoj su opozicione političke stranke u Srbiji razdrobljene, osiromašene, napadane, prokužene i kompromitovane, stiče se utisak da one daju svoj trenutni maksimum. "Proglas", mereno njegovim izvornim principima, takođe. Ostaju građanski plenumi, tzv. "direktna demokratija", što jeste primenljivo samo u mesnim zajednicama i opštinama, ali, opet, oslobađa opozicione snage da se koncentrišu na delovanje na republičkoj (pokrajinskoj i beogradskoj) ravni. I ostaje pojačano angažovanje i "bušenje" na lokalnom nivou.
Studentski pokret, najzad, ne želi, ne može i ne treba da se pretvori u političku stranku. Time bi sam sebe negirao i postao isto ono šta zameraju Aleksandru Vučiću, Ivici Dačiću i drugim političarima vladajuće većine - koji sem političkog, nemaju ni dana radnog staža. Prilično jasno studenti poručuju: dali su zamajac, srpske vlasti doveli u rebus, ali je na građanima i političkim strankama da uobliče stavove, artikulišu želje i u političkoj areni se izbore za njih.
<h2>Iskustvo Crne Gore</h2>
Uprkos dosad uobičajenoj praksi - da pokreti i inicijative u Crnoj Gori "uče" od onih u Srbiji, izgleda da se u ovom slučaju desilo suprotno. Studentski protest u Crnoj Gori, iako je za njega bilo možda i više razloga nego za onaj u Srbiji, propao je zbog sujete, isključivosti, uslovljavanja, starih zavada i pizmi: upravo to, bar za sada, srbijanski studenti uspešno izbegavaju. Ima tu nekih trulih kompromisa, zbog kojih javnost nije baš srećna, ali su studenti u Srbiji svesni da je što širi društveni pokret njihov put ka uspehu i da pre ostvarenja osnovnih i svima zajedničkih ciljeva protesta nemaju luksuz da bir(k)aju i odbijaju.

Nebojša Vučinić

"Sitna bockanja" i drugi izazovi

Da je Crna Gora iole normalna država i da imamo iole „normalan“ Ustavni sud, situacija u kojoj se trenutno nalazimo bila bi riješena na jednoj sjednici tog suda od petnaestak minuta, uz dopunu koja bi podrazumijevala izmjene protivurječnih propisa koji se odnose na uslove penzionisanja sudija i prihvatanje rješenja koja se odnose na sve, kazao je za Pobjedu prof. dr Nebojša B. Vučinić povodom problematične situacije u ovom dijelu pravosudnog sistema, a koja je izazvana odlukom Ustavnog odbora da penzioniše sudiju Draganu Đuranović.
- Međutim, situacija je takva kakva je. Po mom mišljenju, u Crnoj Gori su sve institucije zarobljene od ove većine, tačnije rekao bih da je na djelu tiranija većine. Zarobljene su institucije i iskren da budem ne vidim način na koji sve ovo može da se riješi. Mislim da bi nam mišljenje Venecijanske komisije, uz prethodnu obavezu svih aktera da to i prihvate, bilo od velike pomoći, ljekovito i blagotvorno- istakao je prof. Vučinić.
Iako je riječ o savjetodavnom tijelu, prof. Vučinić smatra da je Venecijanska komisija tijelo od najvišeg moralnog, stručnog, pravnog i političkog autoriteta u Savjetu Evrope.
- Nalazimo se u pat poziciji tako da čekanje na mišljenje VK neće prouzrokovati dodatne probleme. S obzirom na postojeći politički kontekst možemo očekivati još goru blokadu Ustavnog suda- kazao je prof. Vučinić navodeći da nije pesimista, već da je samo realan.
Na pitanje da li je utopistički očekivati da Ustavni sud bude oslobođen političkog uticaja, prof. Vučinić kaže „da je sreće, to bi tako trebalo da bude“.
- To je u stvari njegova funkcija. On je poseban organ i nije dio redovnog sudstva. Ustavni sud je pravni organ sa značajnim političkim uticajem jer rješava sporove koji su pravni i politički i da je sreće usmjeravao bi tokove društvenog razvoja u Crnoj Gori. Međutim, pošto je na djelu tiranija većine, sve je blokiran- kazao je prof. Vučinić.
Osvrćući se na nedavno održanu prvu rundu konsultacija o otvorenim pitanjima između Crne Gore i Hrvatske u kojoj su učestvovali državni sekretar Ministarstva vanjskih poslova Periša Kastratović i Frano Matušić sa druge strane, prof. Vučinić je kazao da je „u kontekstu evropskih integracija taj susret uobičajen“.
Pregovori su prvo sredstvo za rješavanje sporova. Ako se u pregovorima konstatuje da su polazišta toliko udaljena, postoji čitav dijapazon mirnih načina rješavanja sporova do Međunarodnog suda pravde”, ponovio je raniji stav prof. Vučinić i podsjetio da Crna Gora ima hipoteke iz prošlosti, ali i da najnoviji razvoj situacije sa „nesretnom“ i nepotrebnom Rezolucijom o Jasenovcu i te kako može da utiče na međusobno povjerenje i stav Hrvatske koja je punopravna članica EU.
- To je jedna potpuno besmislena i nepotrebna rezolucija, odnosno politički stav koji i te kako može da iskomplikuje odnose između dvije države, a posebno u kontekstu evrointegracija- kazao je prof. Vučinić.
Na pitanje koliko je realno očekivati da se sa postojećim kadrovskim rješenjima na čelnim pozicijama u ministarstvima odbrane, evropskih i vanjskih poslova može očekivati pomak u stabilizaciji odnosa dvije države, prof. Vučinić je ocijenio da, s obzirom na značaj i kompleksnost pitanja, naročito kada je riječ o sporu oko Prevlake, tu se moraju uključiti najautoritativnije strukture i na političkom i na intelektualnom i ekspertskom planu.
- Taj spor oko Prevlake, da ne pominjemo brod “Jadran“, klasičan je teritorijalni spor. On uključuje pitanje granice na kopnu, moru i podmorju. I za države koje nijesu imale nikakvih sporova u novijoj istoriji to je preveliki i dosta težak spor. Tu na nivou ministarstava se mogu konstatovati određene stvari, može se doći do određenih zaključaka, ali mislim da je za početak rješavanja tih sporova važno da se uključe najodgovornije strukture u obje države- kazao je prof. Vučinić i dodao da se ovakvi sporovi ne rješavaju „preko noći“, bilo u pregovorima, bilo uz posredovanje treće strane ili pred Međunarodnim sudom pravde.
On je istakao da se s obzirom na dugogodišnje iskustvo najviše zalaže sa sudsko rješenje uz opasku da „u ovom trenutku treba pokazati dobru volju da se sjedne za pregovarački sto i otvoreno raspravlja kako bi otkrili što je sporno“.
U fazi pregovora dvije strane, prema riječima prof. Vučinića, oni ne mogu biti javni, već zahtijevaju visok stepen diskrecije jer je takva diplomatska praksa, ali tu će se, kako kaže, izdefinisati oko čega postoji spor kada je u pitanju Prevlaka.
Studenti opravdano traže odgovornost za propuste nadležnih
Na pitanje da prokomentariše aktuelne proteste studenata u Crnoj Gori pod nazivom „Kamo śutra?“, prof. Vučinić je kazao da je riječ o potpuno legitimnom načinu iskazivanja bunta s obzirom na jednu negativnu i tragičnu društvenu pojavu koja se dogodila na Cetinju. On je dodao da podržava zahtjeve studenata za smjene odgovornih u bezbjednosnom sektoru.
- Ništa nije naučeno iz onog prvog masakra koji se dogodio na Medovini i sasvim je normalno da se traži moralna, vaspitna i politička odgovornost nosilaca funkcija. Promjene Zakona o posjedovanju oružja i njegovo pooštravanje ima smisla, ali to je od sekundarnog značaja jer kod nas u Crnoj Gori izgleda da su najjednostavnija i najbolja rješenja – najudaljenija. Niko ne postavlja pitanje gdje su nam pozornici u kvartovima koji su ukinuti prije desetak i više godina, niko se ne pita što radi komunalna policija, da li je ona opremljena, da li možda treba angažovati i neki dio penzionisanih „čistih“ službenika MUP-a da pomognu u stvaranju opšte bezbjednosne klime- kazao je prof. Vučinić i podsjetio da se većina ubistava dešava usljed korišćenja nelegalnog oružja.
Ipak, problem vidi u činjenici da posljednjih 30 godina, kako kaže, imamo legitimizaciju i opravdanje nasilja da je ovakva bezbjednosna situacija sasvim očekivana.
- Situacija koja se dogodila na Cetinju može da se ponovi u bilo kom drugom gradu zato je neophodno sprovesti radikalne političko bezbjednosne mjere. Zaista smatram da je neophodno da odgovorni u bezbjednosnom sektoru podnesu ostavke- poručio je prof. Vučinić.
S obzirom na genezu i porijeklo Vučića, u Srbiji ne bih isključio ni najgori scenario
Nakon gotovo tri mjeseca od pokretanja protesta u Srbiji, koji su počeli poslije tragedije u Novom Sadu gdje je nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici stradalo 15 osoba, 28. januara je pod pritiskom javnosti ostavku podnio premijer Vlade Srbije Miloš Vučević na što prof. Vučinić kaže da je “malo kasno, ali može imati ljekovit uticaj“.
- Tragedija koja se desila u Novom Sadu je posljedica korumpiranog sistema koji je i te kako zloupotrijebio svoja ovlašćenja na štetu građana. Ti protesti su veoma ozbiljni i masovni i vjerovatno će dovesti do promjena. S obzirom na političku genezu i porijeklo gospodina Aleksandra Vučića, koji je izvorni radikal, tu ne bih isključio ni najgori scenario- dodao je prof. Vučinić.

Vučinić: Parlamentarna većina zarobila sve institucije

Veliki protestni skup održan u nedelju u Beogradu, čini se, iznenadio je svojom masovnošću i same organizatore. Poruka skupa bila je glasnija i jasnija od bilo kakvih izanđalih govorancija jalove srbijanske opozicije poslednjih godina. Petnaestominutna komemorativna ćutnja, uz upaljene lampe mobilnih telefona, slika je koja je obišla svet, a potonja polučasovna buka - glasni izraz nagomilanog dvanaestogodišnjeg gneva, revolta, nezadovoljstva, a od novosadske tragedije, i straha.
Poruka ovog skupa je kvalitativno nova. Na nju režim, ali i njegovi sateliti obučeni da "miniraju" klasičnu političku opoziciju, nemaju odgovor. I to nije ono najgore šta ih muči: najgore je što su svesni da su studenti za korak ispred svakog njihovog mogućeg odgovora. A i da ti odgovori imaju stimulišuće dejstvo na sve one koje muče iste muke kao studente, samo ih iz različitih razloga dosad nisu artikulisali.
Previše toga se, doista, skupilo u običnom narodu. Prosečan čovek, koji nije član jedne od vladajućih partija, najbolje na svom džepu i frižideru oseća "zlatno doba" u koje ga svakodnevno, neštedimice, sa ogromne većine TV kanala, ubeđuje čovek koji sebe voli da naziva vrhovnim komandantom. "Da objasnim, da narod razume" polako puca kao mehur od sapunice, jer više niko, pa čak ni oni obični i u najvećem broju slučajeva (poslom na određeno) ucenjeni članovi SNS, ne mogu da žmure na Srbiju koja se bukvalno raspada. Jer su i oni postali svesni da su i njihovi i životi njihovih najbližih ugroženi u zemlji u kojoj se ruše novosagrađeni ili svežerenovirani objekti, u kojoj se troše milioni na bahanalije visokopozicioniranih političara, gde se za radove merene hiljadama daju milioni, ili gde se ispaljuju (pre)česti vatrometi za koje, vele upućeni, kada dolaze s određene lokacije, dominantna boja označava vrstu droge koju onda manji dileri treba da dođu da preuzmu i puste u promet.
Možda bi sve šta se u Srbiji dešava i to nagomilano nezadovoljstvo i dalje ostalo na retkim istupanjima još ređih hrabrih protivnika režima i uverenju da je narod, baš poput one žabe, već skuvan, da nije došlo do studentskog bunta. On je, doista, bio iznenadan, a podjednako neočekivano se razvio u veliki protest svih školaraca i ogromnu enigmu za vlast.&nbsp;
Kulminacija toga zbila se u nedelju. Stotine, hiljade pristojnih ljudi u mirnim kolonama, ljudi kojima se u očima i rečima videla nada, koji su dolazili svojevoljno, po zimi, pešice, bez sendviča, nasuprot redovno plaćenoj i organizovanoj publici prvog čoveka Srbije u pozorišnoj predstavi "Potemkinovo selo". Uprkos napadima na mladiće sa zastavama EU na nedeljnom skupu ili crkvenim zastavama - što orgomna većina tih mladih ljudi tumači kao pokušaj diskreditacije i provokacije, ali i ne brine mnogo zbog toga.
<h2>HRABROST I SNAGA&nbsp;</h2>
U ovakvim slučajevima, nezahvalno je lamentirati o broju učesnika nedeljnog protesta. Svakako, navodni "izveštaj MUP" upućen predsedniku, o 30-ak hiljada, ne odgovara stvarnosti: on odgovara jedino tradicionalnoj potrebi Vučićeve ličnosti da ponizi svakoga ko ga na bilo koji način ugrozi. S druge strane, prenaduvana je i cifra koju su neki opozicionari istakli kao podatke s baznih stanica mobilnih operatora, da je na tom području registrovano bezmalo 300.000 mobilnih aparata.
Bliže realnosti je procena Arhiva javnih skupova, koji posebnom metodologijom računaju prisutne, pa su tako došli do cifre koja malo premašuje stotinu hiljada. Ilustracije radi, procena pisca ovih redova, bazirana samo na četiri decenije novinarskog iskustva i izveštavanja sa svih mogućih demonstracija u Beogradu od 1991. naovamo, bila je - 70 do 75 hiljada.
Ali, sam broj je manje bitan. Važnija je činjenica da se može osnovano očekivati da će taj broj rasti. Da su mnogi građani Srbije, koji su dugo bili uplašeni, sada naoružani hrabrošću. I da to nije samo slučaj sa Beogradom, gde je realno i najlakše biti hrabar. Sve je više organizovanih protesta u manjim sredinama, u kojima smo ranije beležili i direktne pretnje po život, i otpuštanja, uene, izbacivanje dece iz vrtića...
Kako zaustaviti grudvu koja se pretvara u lavinu, kada ni jedna poznata i dosad uspešna metoda, "ne radi"? Kad nemaš koga konkretnog da denunciraš, kad nemaš koga imenom i prezimenom da razvlačiš po "medijima" kao stranog špijuna i plaćenika, kad ne "rade" ni pretnje kaznama ni slučajevi pravnog nasilja, kad ne prolaze ni stranački ni crkveni provokatori, "navijači", siledžije ili ludaci koji motornim vozilima probijaju blokade. Kad nikog nije briga za priču o navodnim sankcijama NIS. Kad niko ne "pada" na obećanja novčanih davanja i jeftinih stanova. Kad je, šta god da uradiš, to samo hrana koja pomaže da se bunt učvrsti i proširi. Kako uticati na mlade koji i ne gledaju tradicionalne kanale informisanja, koji svaki gaf vlasti pretvaraju u za njih motivišuću tik-tok zavitlanciju, koji "u hodu" naprave spot bolji i uspešniji od svih koje napravi uigrana i debelo plaćena propagandna mašinerija?
Frustracija srpske vlade je, dakle, razumljiva. S jedne strane, kakvu god meru ili akciju da preduzmu, ne uspevaju da utiču na bunt, a sa druge strane čeka ih Aleksandar Vučić, koji svoju ličnu nemoć leči vređanjem i javnim nipodaštavanjem svojih saradnika ili ministara u vladi. Vučić je, opet, suočen s nečim što se niko do sada, za ovih 12 godina, nije usudio da mu kaže: "niko te ništa nije pitao", jasno su mu poručili studenti, spočitavajući mu da kao Predsednik Republike nije nadležan za stvari u koje se uporno meša i donosi odluke umesto Vlade. Nemoguće je i zamisliti koliko to utiče na osobu koja je sama sebe ubedila da je apsolutno neophodna i sa pravom "zlatnog glasa" u svakom segmentu života u Srbiji.
Dodatni problem za Vladu Srbije je što se sada studentski, a odnedavno i srednjoškolski, zahtevi umnožavaju - jer se na tu iovako dugačku listu dodaje i svaki napad na njih, svako "izvinjenje" direktora ili ponašanje dekana, svako nereagovanje, svaka uvreda, pa i polovično objavljivanje dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice Novi Sad. Na to treba dodati i nezadovoljne poljoprivrednike, ekološke aktiviste, čuvare Starog mosta koliko god da ih je malo, advokate, glumce, muzičare, profesore univerziteta i nastavnike srednjih i osnovnih škola... Lista nezadovoljnika koji hrabro istupaju, pridružujući se i na neki način štiteći tu omladinu, sve je duža, a ideja generalnog štrajka sve prisutnija i realnija. Od naprednjačkog slogana "Srbija ne sme da stane", polako dolazimo na slogan "Srbija mora da stane". Da bi opstala.
<h2>PRELAZNA VLADA</h2>
Najzad - eto novog i najvećeg povoda za ispoljavanje nemoćnog besa - ideja prelazne vlade, koja se polako formuliše u okviru građanskih snaga Srbije, jer su političke partije u opoziciji očigledno nedovoljno moćne da je same "izguraju". Teško da postoji strašnija stvar za Vučića i naprednjake od prelazne vlade, jer takva vlada znači oslobođenje i otvaranje medija, sređivanje biračkih spiskova i nemogućnost seljakanja glasača, radilalno smanjenje mogućnosti da stranački vojnici "intervjuišu" i podmićuju birače pre izbora i kontrolišu glasanje na dan izbora...&nbsp;
Prelazna vlada, dakle, znači da bi i SNS i SPS morale da izađu na glasanje pod uslovima ravnopravnim za sve, a izostanak ucenjivanja i pritisaka na stare i dovođenja novih birača, ukupan broj glasova ove dve stranke, prema analitičarima, svodi na maksimalnih 30 do 35 odsto. Rezultat takvih izbora znači da oni ne formiraju vladu, gube uticaj na policiju i pravosuđe, i da počinju istrage svega šta su do sada radili. A slučaj novosadske nadstrešnice je dovoljan da se zamisli obim svih nezakonitosti za ovih 12 godina.
Naravno, samo ove činjenice logično navode na pomisao da će Vučić i Vlada, ukoliko ne uspeju da suzbiju protest (a sva je prilika da neće uspeti) - ići u radikalizaciju. To je već viđen scenario, sećamo se vladavine Slobodana Miloševića i kako je njegov režim reagovao na bunt i demonstracije. Najzad, u današnjoj prvoj postavi su, sportskim rečnikom rečeno, omladinci iz Miloševićevog tima, počev od samog Vučića ili Ivice Dačića, pa do Aleksandra Vulina, koji se podsmevao studentima iz bunta u zimu 1996/97 rečima "pa neće valjda da ih polivamo toplom vodom", osvrćući se na upotrebu "vodenih topova" po cičoj zimi.
Radikalizacija, opet, znači i da jača front protivnika režima. Setićemo se opet Miloševića, koji je pao kada mu je represivni aparat bio najjači, a medijski mrak potpun. U toj analogiji, Vučić teško da može da računa na vernost, koja jeste bila Miloševićev adut. Konstrukcija Vučićevog režima zasnovana je na golom ličnom interesu, a to znači i da režim neće braniti oni koji u toj odbrani ne budu videli interes, a na tu vidovitost značajno će uticati i brojnost, rešenost i gnev druge strane. A oni, rekosmo, rastu mnogo brže od motivacije snaga koje bi režim branile.
"Ostanite uz nas, tek smo počeli", poruka je studenata posle nedeljnog skupa. Ta poruka izražava i očekivanje da im starija generacija, čija borba od 1991. do 2000. očigledno nije uspela, sada "čuva leđa". Ali, ta poruka je pre svega nešto šta ledi krv u žilama svakom pripadniku režima, svesnom da oni nemaju odgovarajući odgovor, sem da ponovo bezuspešno pokušaju da banalizuju bunt ubacivanjem "podrške" Danice Crnogorčević ili besmislenim pretnjama premijera Miloša Vučevića na TV stanicama koje niko od tih mladih ne gleda.
To "tek smo počeli" za kratko vreme je postalo toliko ubedljivo, da je podiglo i nadu i optimizam u Srbiji. Da, još mnogo je tu posla, pa i sa tim mladim ljudima, koji nisu vakcinisani protiv malignog uticaja Kremlja, crkve i nacionalizma, ali je i ovo do sada dovoljno da se u Beogradu i Srbiji ponovo vidi osmeh.

Narodu nada, režimu - strah

Tri nedelje posle tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu, Više javno tužilaštvo u Novom Sadu je saopštilo da je uhapšeno 11 ljudi u vezi s rušenjem nadstrešnice 1. novembra, i pogibijom 15 ljudi pod njom. Neki bi rekli - konačno je neko uhapšen, kada je uznemirenje javnosti dostiglo tačku ključanja, kada su protesti u Novom Sadu i Beogradu postali svakodnevni, i kada sporadične, isforsirane i neiskrene ostavke zbog "moralne odgovornosti" nisu dale efekta.
Tužilaštvo je prvo dalo samo inicijale uhapšenih, ali je javnost najpre spekulisala, onda su stigle i nezvanične, a na kraju i poneka zvanična potvrda: među uhapšenima su Goran Vesić (doskorašnji ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture), Jelena Tanasković (direktorka Infrastrukture železnice Srbije, koja je ostavku podnela juče), Nebojša Šurlan (bivši direktor Infrastrukture ŽS) i Anita Dimoski (pomoćnica ministra za železnički saobraćaj).
Vesić je sam potvrdio da je na tom spisku, navodeći da se "dobrovoljno odazvao pozivu policijskih službenika", dok su imena ostalih i dalje, formalno, spekulacija medija. Spekulacije su i imena četvoro inženjera odgovornih za pojedine elemente rekonstrukcije, među preostalih sedam uhapšenih za koje se veruje da su "iz struke".
Hapšenja su usledila posle najave predsednika Srbije da će biti hapšenja. Najzad, i jučerašnje ostavke Jelene Tanasković i Tomislava Momirovića (bio je ministar infrastrukture i energetike u vreme rekonstrukcija novosadske stanice, a ostavku je podneo s mesta ministra spoljne i unutrašnje trgovine) su usledile posle ponovljenih najava i poziva Aleksandra Vučića, koje se među poznavaocima u Srbiji tumače kao "izvršne naredbe" članovima Napredne stranke.
To pokazuje i sadržaj tih ostavki: bez reči iskrenog saosećanja i osećaja moralne obaveze, samo uz niz hvalospeva, zahvalnosti i izjava vernosti Velikom vođi i gospodaru njihovih boljih života i bogatstva.
Nije otuda nelogično što, ne samo opozicija već i veliki deo javnosti, sumnja u iskrenost i učinkovitost ovih hapšenja - bar u onom njihovom delu koji se odnosi na političke funkcionere. Napredna stranka, to otvoreno govore mnogi analitičari, ustrojena je kao mafijaška organizacija: strada samo onaj ko progovori o organizaciji, ostali se do kraja nalaze pod njenom zaštitom.
Zato, hapšenje 11 ljudi u vezi s tragedijom u Novom Sadu malo kog u Srbiji može da uveri da je u najboljoj nameri da se okolnosti rušenja nadstrešnice razreše i odgovorni zaista snose posledice.
Javno je izražena bojazan da su i ostavke i hapšenja u stvari žrtve, koje članovi organizacije moraju da podnesu kako bi sačuvali pre svega politički rejting nedodirivog - jer ono ostalo čuvaju potpuno privatizovana policija, kao i partijska vojska sastavljena od navijača i kriminalaca. U tom smislu,
analitičari nedvosmisleno veruju da "sutra" može da donese još hapšenja, ako ova ne postignu odgovarajući efekat u gašenju požara narodnog nezadovoljstva. Opet, malo ko veruje da će ovi ljudi - koji mogu da budu i nezgodni svedoci ubuduće - biti pušteni niz vodu. Hapšenja su, za građanske analitičare, "spašavanje redova Rajana" u propagandnom smislu, svojevrsni "danajski darovi" javnosti, dok režimski mediji u isto vreme sinhrono prozivaju da je ovo "hapšenje pod pritiskom", čime praktično potvrđuju onu prvu tvrdnju.
Sasvim je dovoljno iskustva iz prethodnih 12 godina, kada su posle gromkih najava i spektakularnih hapšenja "krupne zverke" ne samo puštane na slobodu, već i dobijale ogromnu odštetu od države Srbije. Odnosno, od naroda koji puni državni budžet.
Najzad, "najbolji student Pravnog fakulteta u Beogradu" (kako je svojevremeno nekadašnji dekan SIma Avramović počastio Vučića, čiji se prosek ocena na PF kretao oko 8) sigurno zna za maksimu "ne bis in idem". Istom licu se ne može dva puta suditi za isto krivično delo. Mnogi baš zato veruju i da su hapšenja vrsta "false flag" operacije: da se javnost umiri nečim za šta se unapred zna da će, kada tenzije padnu, biti rešeno pozitivno po krivce. Novo suđenje za isto delo posle oslobađajuće presude neće biti moguće, dok suđenje koje bi obuhvatilo i korupciju i udruživanje u organizaciju spada u domen naučne fantastike jer bi podrazumevalo hapšenje celokupnog državnog vrha Srbije.
Iskustvo, dakle, ne ostavlja mnogo mesta optimizmu. Iako bi bilo i lepo i dobro da ovog puta nad iskustvom prevagnu pravda i istina, jer učestale pogibije u Srbiji koje su posledica nemara, neodgovornosti, moguće korupcije, neznanja, pa najzad i opšte apatije i nezainteresovanosti, neće nestati u atmosferi nečinjenja, koja upravo pothranjuje takva ponašanja.&nbsp;
Nažalost, malo ko u Srbiji pod Naprednom strankom veruje u takav epilog.

Ne veruj naprednjacima ni kad hapšenja nose

Najzad su saopšteni rezultati popisa u Crnoj Gori. Kašnjenje, možda i tehnički opravdano, izazvalo je s druge strane bojazni da se rezultati „šteluju“, posebno jer nije dat odgovor na mnoge nedoumice, optužbe o „uvozu“ popisanih i izveštaje o nepravilnostima.
No, sada je to kako je: u društvu duboko podeljenom, pre svega zbog potrebe šovinističkog režima u Beogradu da gospodari Crnom Gorom, ostaće sumnje u validnost popisa i mnogo pošto njegovi rezultati odu u drugi plan pred surovošću stvarnosti. Rezultate će svako tumačiti kako mu odgovara, i kad mu odgovara, i na osnovu toga tražiti neka dodatna „prava“, uprkos činjenici da je popis pre svega statistička stvar, a ne osnov kakve nacionalne supremacije.
Jer, navikli smo da „sedam jahača“ Srpskog sveta uporno i dosledno potežu sve što im pod ruku ili na pamet padne, kao argumentaciju kakve „ugroženosti Srba“ i dokazivanje nužnosti da Srbi moraju biti ravnopravniji od ostalih. Tako smo već počeli da slušamo, uz pozivanje na rezultate popisa, kako treba „normirati srpski jezik kao službeni“ - iako je (i) srpski jezik odavno normiran, u stavu 2. člana 13. Ustava Crne Gore. S potpuno istim namerama, krenula je i realizacija fantazije o dvojnom državljanstvu.
Bilo kako bilo, to su već dnevne provokacije čiji su konačni ciljevi jasni svakome, pa i crnogorskim Srbima - jer ostvarenje tih ciljeva ne nosi dobro nikome u Crnoj Gori, pa ni crnogorskim Srbima. Ipak, ostaje jedan veliki problem, mnogo veći od bilo kog popisa, nad kojim bi svi morali ne samo da se zamisle (jer je, a oprostite, filozofiranja i mudrovanja u Crnoj Gori i previše), već i da konkretno deluju. A to je konstantan pad broja Crnogoraca. Ne u procentima, već u apsolutnim brojevima. Kolikogod definisana kao građanska, i kolikogod to bio ispravan pristup, Crna Gora je i matična država Crnogoraca. Ako oni u svojoj državi postanu manjina, biće tek egzotični ukras u rukama spoljnih vlasnika zavisne i ponižene Crne Gore, a opstanak Crnogoraca u dijaspori neće biti doveden u pitanje. Oni, jednostavno, opstati neće.
Nemamo bolji primer za ovo od bukvalnog desetkovanja Crnogoraca u Srbiji. Sada nas je oko 20.000. Za režim u Srbiji, skoro pa idealan broj. Statistička greška, ili sjajna kulisa za igrokaz o ravnopravnosti u višenacionalnoj Srbiji. Ne možemo ni na šta da utičemo, srbijanskoj politici ne možemo da „štetimo“, a za pokazivanje birokratama iz Brisela - dušu dalo. Da bude jasnije, i nevezano samo za Srbiju: Crnogoraca je pet puta manje nego što ih je bilo u Hrvatskoj, a u Bosni i Hercegovini i Makedoniji pali su na trećinu pređašnje brojnosti.
Nije namera ovog teksta da se bavi merenjem doprinosa koliko je - i da li je - ko dao u prilog razvoja i očuvanja crnogorske nacije; nije cilj ni utvrđivanje krivice za propuste kojih je, složićemo se, i te kako bilo. Ono šta jedan tekst može da učini je da apeluje, da se konačno crnogorski intelektualci u zemlji i dijaspori (a njih nam ne manjka) organizuju i bez sujeta i ličnih animoziteta (ni njih nam ne manjka) najzad lociraju zbog čega se ovo dešava, odakle dolaze opasnosti i koje su sve i utvrde jasan program kako da se ovo odnarođavanje zaustavi, uz konkretne mere i rokove.
To je, svakako, veoma široko polje. Od obrazovanja i usavršavanja do razvoja karijere i poslovnih prilika. Od razvoja infrastrukture i povezivanja sa svim susedima, a ne samo jednim, do afirmacije kulture i čuvanja okoline. Od apsolutnog obračuna sa svakom vrstom kriminala, do podrške domaćim stvaraocima u svakoj oblasti. Od ispravljanja ružnih i autodestruktivnih praksi i karakternih crta (što se, ko je pazio na časovima istorije, „vuče“ još od Svetog Petra Cetinjskog) do reafirmisanja osobina koje su Crnogorce krasile u prošlosti, a danas ih se s divljenjem i ponosom sećamo. Prevedeno na najjednostavniji jezik: to je stvaranje uslova da svako poželi da bude Crnogorac, a ne da se svog porekla odriče zarad konjukturnosti i šansi koje mu neki drugi nacionalni okvir pruža. Da svako poželi da živi u Crnoj Gori, najzad, a ne da bude prinuđen da ode da bi se lakše razvijao kao ličnost i kao stručnjak. Jer, da se ne lažemo, ljubav prema rodnom kraju i lepota sopstvene države ipak nisu dovoljni da ispune sve potrebe ljudi.
Zašto - da pomenemo upravo tu najradikalniju situaciju - Crnogorci hrle u Srbiju, pa vremenom postaju Srbi? Jer Srbija ponudi mnogo toga šta Crna Gora propušta, lakonski pretpostavljajući da je dovoljno da se neko rodi kao Crnogorac. Počev od školovanja i domova, gde je dovoljno da se učenik ili student izjasni kao Srbin. Pa zaposlenje - gde su neki uslovljeni da se izjasne kao Srbi, neki su i ucenjeni, a većina to čini i bez uslova, iz straha u atmosferi kakva je u Srbiji kreirana u poslednjih 35 godina. Možda to nije fer od Srbije, ali nije i nelegitimno. Ona nudi „nepristojne ponude“, jer je „preuzimanje“ Crnogoraca odličan balans negativnom prirodnom priraštaju. Pravi je problem zašto Crnogorci na to pristaju, i zašto su uopšte dovedeni u situaciju da tu „nepristojnu ponudu“ prihvate. Budimo iskreni, i previše je puta ukazano na činjenicu nebrige države Crne Gore prema iseljenicima i njihovim potomcima, ali je isto toliko puta i ostalo na ukazivanju.
To, budimo jasni, ne znači da čovek ne treba da bude Srbin, ako se tako oseća. a ponajmanje da to iko ikome sme da brani, ili da ucenjuje. Stvaranje uslova da svako poželi da bude Crnogorac istovremeno je i stvaranje uslova da svako - i crnogorski Srbi, i Bošnjaci, i Albanci, i Hrvati - živi u nezavisnoj, suverenoj Crnoj Gori, bez potrebe da postane Crnogorac. Potpuno jednako. I sa vizijom da će svako sutra biti bolje od svakog juče.
Dakle, poprilično toga mora da se menja. I u mentalitetu, i u shvatanju, i u delanju. Ako to bude pouka ovog popisa, i ako se kao rezultat ovog popisa zaista izrodi ozbiljna akcija na očuvanju, unapređenju i omasovljenju crnogorske nacije - moći ćemo u budućnosti da kažemo da je popis iz 2023. bio uspešan.&nbsp;

Istine i pouke popisa

Za Nebojšu Vučinića, redovnog profesora Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore i dugogodišnjeg sudiju Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, uvođenje dvojnog državljanstva ima za krajnji cilj nestanak Crne Gore kao suverene i nezavisne države, a davanjem državljanstva državljanima Srbije, diskriminisani bi bili građani Crne Gore koji su vezali sudbinu za svoju državu.
On je, gostujući u „Drugačijoj radio vezi“, govorio i o crkvenoj kontrarevoluciji, Belvederu i Temeljnom ugovoru, te ulozi medija u identitetskom preoblikovanju Crne Gore, ali i o vojnom roku koji je uveo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a koji se već sada tiče i građana Crne Gore koji imaju dvojno državljanstvo. &nbsp;
Govoreći o periodu koji je uslijedio nakon „oslobođenja“, prof. Vučinić je kazao da su sve vlasti od 2020. godine govorile o evropskom putu i integracijama, ali da su de facto radile na tome da Crna Gora postane dio Srbije.
- Krajnji cilj uvođenja dvojnog državljanstva je da nestane Crna Gora kao suverena i nezavisna država, da nestane crnogorska nacija, kultura i identitet. Jer pravna forma u ovom slučaju „zakon“ koji je najavio gospodin Milojko Spajić, služi kao sredstvo, mehanizam da se ostvari krajnji cilj da Crna Gora, po mom dubokom uvjerenju, postane ono što žele eksponenti velikosrpske politike, a to je da postane dio Srbije -ocijenio je prof. Vučinić.
Objasnio je da su građani Crne Gore predmet diskriminacije, jer, kako je kazao, "najvažnija konvencija koja se odnosi na diskriminaciju je konvencija o suzbijanju svih oblika rasne diskriminacije".
- Čuveni imperativni akt, opšte principe o tome sadrži, mislim u članu dva ili tri, i kaže direktno da razlikovanje između državljana i nedržavljana ne ulazi u osnove za diskriminaciju. Dakle, državljanstvo nije nikakav osnov za diskriminaciju, ali to je opet politički cilj, politička rektorika da se neko predstavi kao ugrožen, da je obespravljen sve dok vam ne ukine sopstvenu državu - kazao je Vučinić.
Istakao je da ne očekuje javnu raspravu jer je riječ o zakulisnim radnjama.
- Ono što naši građani treba da znaju jeste da je jedini i isključivi razlog uvođenja dvojnog državljanstva, odnosno davanje državljanstva onim licima u Srbiji i Republici Srpskoj koji imaju neke veze sa Crnom Gorom po porijeklu i slično, je da im se da biračko pravo da odlučuju o sudbini Crne Gore i da na nekom eventualnom referendumu ogromnom većinom ukinu ono što smo sa mukom stekli - poručio je prof. Vučinić.
On je ocijenio i da je Ustavni sud politizovan, te da "za većinu, nažalost, u ovakvim sistemima, Ustav i zakoni su mrtvo slovo na papiru".
- Ustav i zakoni ne znače ništa za pragmatične ciljeve većine. Eto, to je ta opasnost koja se nadvila nad Crnom Gorom. Ja mislim da ja ne dižem bez razloga uzbunu kad je ova problematika u pitanju. Inače, državljanstvo je prije svega institut ustavnog, upravnog prava, jer o tome odlučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova, institut međunarodnog javnog prava, a puno se koristi i u međunarodnom privatnom pravu - zaključio je Vučinić.
Prema njegovim riječima, nije slučajnost što je Poslanik Evropskog parlamenta Davor Ivo Štir, uz podršku još 4 poslanika, pisao Žozepu Borelju – uz zabrinutost zbog ideja o promjenama Zakona o državljanstvu.
- Ne bi to bila samo ogromna šteta i udar Crnoj Gori, to bi bio poremećaj ravnoteže snaga u čitavom regionu, prostoru bivše Jugoslavije, malo i šire. I zbog toga je međunarodna zajednica osjetila da treba da reaguje, zna do čega to može da dovede, i ja očekujem da će biti još oštrijih reakcija nego što je ta bila prva inicijativa da se pokrene rasprava u evropskom parlamentu - kazao je prof. Vučinić.
Osvrćući se na činjenicu da je Aleksandar Vučić uveo obavezni vojni rok, prof. Vučinić je ocijenio da predsjednik Srbije čeka odgovarajući rasplet situacije u Ukrajini, nakon čega će otvoreno pokazati koju politiku zagovara i sprovodi.
- Ukoliko taj rasplet bude pozitivan za Putina, ukoliko dođe do neke promjene ravnoteže snaga u Evropi i u svijetu, ne sumnjam da može biti svašta. Oni se otvoreno spremaju za oružani sukob - upozorio je.
On je kazao i da je jedna od osnovnih obaveza državljanina da služi vojsku i plaća porez državi čiji je državljanin.
- Dakle, tu nema nikakve dileme, jer mi imamo i sad lica u Crnoj Gori koja na regularan način imaju, prije 2006. godine stečeno srpsko državljanstvo. Prvo je bila priča za Spajića, pa je bila priča za Mandića, za mnoge, ali ne znamo, nema saradnje, nema nikakve razmjene informacija, ali osnovano se sumnja da ima značajan broj lica koja imaju i srpsko i crnogorsko državljanstvo. Oni su vojni obveznici po srpskim zakonima i oni moraju da se odazovu. E sad, da li će njih Srbija da pozove i mobiliše, to je drugo pitanje - kazao je Vučinić.

Vučinić: Državljani Crne Gore koji imaju i srpsko državljanstvo vojni su obveznici Srbije i po zakonu te države moraju da se odazovu na njen poziv

Normalno je da pitanje dvojnog državljanstva poprimi međunarodne dimenzije, to nije nikakvo iznenađenje. Pitanje je samo koliko će biti oštra reakcija Evropske unije na takav pokušaj - ne samo rušenja suvereniteta Crne Gore, nego i radikalno mijenjanje geopolitičke, pa i bezbjednosne situacije na prostorima nekadašnje Jugoslavije - kazao je u emisiji Na kraju dana Televizije E bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava i redovni profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici Nebojša Vučinić.
Njegova poruka je uslijedila kao osvrt na to što je poslanik Evropskog parlamenta Davor Ivo Štir, uz podršku poslanika Mihaela Galera, Milana Zvera, Mateja Tonina i Tomislava Sokola, pisao Žozepu Borelju - uz zabrinutost zbog ideja o promjenama Zakona o državljanstvu.
- Nijesu bez razloga Evropske unije zvona zazvonila za uzbunu. Nije bez razloga uzeto to u razmatranje. Ostaje da vidimo kakva će na to biti reakcija. Ja se nadam da će biti reakcija. To ne ugrožava samo Crnu Goru, suverenost, nezavisnost, identitet; nego ugrožava mir i bezbjednost na prostorima bivše Jugoslavije, jer se s jednim takvim ,,zakonom”, jer to nije zakon u smislu vladavine prava, mijenja se politička i bezbjednosna situacija u regionu bivše Jugoslavije” - rekao je Vučinić.
Ne bi se oglašavala Evropska unija, kaže Vučinić, da pitanje državljanstva nije od šireg značaja. Podvlači da bi trebalo promptno reagovati, dok vlasti Crne Gore ne &nbsp;rade ništa po tom pitanju.
<h2>Spajić zastupa velikosrpsku ideju</h2>
On je poručio da premijer Milojko Spajić zastupa tu ideju iako se predstavlja mondijalistički i proevropski.
- On zastupa tu velikosrpsku ideju u biti, tako da nije on u suštinskom smislu daleko od ove koalicije, koja otvoreno radi, Za budućnost Crne Gore. Ne znam za kakvu budućnost, za srednjovjekovnu budućnost Crne Gore, ja bih to tako nazvao. U tom kontekstu sve je moguće očekivati, u svim pitanjima, koje je do sada Vlada razmatrala, vidjeli ste koliko je transparentnosti, koliko je to otvoreno, koliko je javnost uključena, tako da, posebno za ovo pitanje, ne očekujem neki širi uticaj. Ja mislim da će to sve da se radi u velikoj tajnosti, pod direktnom nadležnošću Beograda, posebno Srpske pravoslavne crkve, odnosno, pod uticajem Moskve, jer to je u njihovom interesu” - naglasio je Vučinić.
U normalnim okolnostima pitanje dvojnog državljanstva nije neko posebno pitanje, pojašnjava profesor Vučinić, mada, kako je rekao, male države imaju veoma restriktivne uslove za sticanje državljanstva.
- Veoma je teško steći državljanstvo malih država. Najbolji primjer je za to država Monako, gdje je skoro nemoguće da stranci, bez obzira koliko su bogati, koliko oni donose tamo sredstava, skoro je nemoguće da dobiju tamo državljanstvo. Slično je sa Andorom, slično je i San Marino, slično je i sa baltičkim državama. One države koje su ranjive u etničkom i u političko biračkom smislu, dakle, imaju veoma restriktivne zakone o načinu sticanja državljanstva - istakao je Vučinić.
Zakon predviđa sticanje dvojnog državljanstva putem međunarodnog ugovora, &nbsp;kako kaže Vučinić, ali napominje da je pitanje državljanstva sa Srbijom parekselans političko pitanje - koje ima za cilj da se izmijeni etnička, politička i biračka struktura Crne Gore.
- Isključivi cilj je da se da (državljanstvo), onima koji imaju porijeklo crnogorsko, bez obzira kako se opredjeljuju. Mislim da se većina njih opredjeljuju kao ,,velikosrbi” , ti koji to žele. Osnovni cilj je da im se daju politička prava, aktivno, pasivno biračko pravo, pravo učešća u vlasti, i, prije svega pravo odlučivanja na nekom eventualnom, budućem referendumu. U tome je suština! Kad je riječ &nbsp;o ostvarivanju &nbsp;ljudskih prava, većina ljudskih prava više nije vezana za državljanstvo, ostvaruju se mimo državljanstva. Jedino ova politička prava, aktivno i pasivno biračko pravo, i pravo učešća u vlasti je vezano za državljane. Osnovni cilj, po meni, ovog galimatijasa i ovog vida specijalnog rata protiv Crne Gore i crnogorske nezavisnosti, jeste da se jednom velikom broju građana Srbije i BiH da biračko pravo da odlučuju o našoj sudbini i sudbini naše djece - zaključio je Vučinić.

Vučinić: Nijesu bez razloga EU zvona zazvonila za uzbunu, pitanje je koliko će biti oštra reakcija na ideju o promjeni Zakona o državljanstvu

Neurohirurzi Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) uspješno su izveli operativni zahvat na tumoru mozga uz upotrebu sistema za neuronavigaciju.
Kako je saopšteno iz te zdravstvene ustanove, ovu operativnu proceduru, koja ujedno predstavlja prvi ovakav operativni zahvat u crnogorkom zdravstvenom sistemu, uspješno je izveo sturčni tim neurohirurga Klinike za neurohirurgiju KCCG, dr Arsenije Radunović, dr Ivana Jovanović i dr Luka Borovinić, dok je anesteziju vodila dr Ljubica Radunović.
- Anestetičar je bio Dejan Mikulić a instrumentarke Dajana Koprivica i Tatjana Kasalica. Tehničku podršku našim ljekarima za primjenu navedenog aparata pružio je Aleksandar Alurović iz Beograda - navode iz KCCG.
Ističu da se pacijent, kod koga je ranije postavljena dijagnoza malignog tumora mozga, odlično oporavlja, bez postoperativnog neurološkog deficita.
- Ova zahtjevna neurohirurška operativna procedura uspješno je realizovana zahvaljujući nedavno nabavljenom vrijednom medicinskom aparatu za neuronavigaciju koji je predviđen da se koristi pri neurohirurškim operacijama, prevashodno na mozgu, ali i ortopedskim operacijama na kičmenom stubu - dodaju u saopštenju.
Iz Kliničkog objašnjavaju da se radi o aparatu koji pruža mogućnost veoma preciznog lociranja tumora u mozgu, prije i za vrijeme operacije, što hirurgu koji izvodi intervenciju značajno pomaže pri orjentaciji i omogućava da se operacija uradi bezbjednije.
- Na ovaj način se smanjuje mogućnost negativnog postoperativnog rezultata u vidu nastanka neurološkog deficita ili ostalih komplikacija - ističu.
Takođe, uz pomoć ovog aparata, operacija se može unaprijed veoma precizno isplanirati, tako da se izvodi mnogo tačnije uz precizan i manje invazivan pristup, što se tokom same intervencije kontinuirano može provjeravati.
- Ovo naročito važi pri operacijama dubokih promjena u mozgu, koje inače predstavljaju poseban izazov u neurohirurgiji. Aparat omogućava i precizno izvođenje ciljanih biopsija promjena u mozgu, što obezbeđuje naknadno dobijanje Ph verifikacije bolesti i postavljanje tačne dijagnoze, nakon čega je dalje moguće sprovesti onkološko liječenje kod malignih tumora mozga, ili napraviti plan za druge vrste daljeg liječenja - kazali su u saopštenju.
Kako dalje navode, važno je naglasiti da smo godinama unazad, u ovakvim ili sličnim situacijama, bili prinuđeni da pacijente sa ovim problemima upućujemo na liječenje u inostranstvo, tako da je sada, uz pomoć ove opreme, otvorena mogućnost da se ti pacijenti uspješno i bezbjedno zbrinjavaju u Klinici za neurohirurgiju KCCG.
- Sve navedeno jasno govori da benefite imaju i pacijenti i crnogorski zdravstveni sistem - zaključuju iz KCCG-a.

KCCG: Urađena neurohirurška operacija tumora na mozgu uz upotrebu sistema za neuronavigaciju

Specijalno državno tužilaštvo je (SDT) predalo je optužnicu protiv okrivljenih Emila Tuzovića, Stefana Đukića Mandića, Gorana Milašinovića, Milana Brajovića, Ivana Čarapića i Milovana Sekulovića za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije. Protiv okrivljenih Tuzovića, Đukića Mandića i Brajovića predata je optužnica i za krivično djelo teško ubistvo, okrivljenih Milašinovića, Čarapića i Sekulovića za teško ubistvo pomaganjem, a protiv Brajovića i Sekulovića i za krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Kako je saopšteno iz SDT-a, optužnica je podignuta zbog sumnje da su okrivljeni, u drugoj polovini 2019. godine, postali pripadnici kriminalne organizacije, koju su, u Crnoj Gori, organizovali pokojni Mile Radulović zvani Kapetan i Alen Kožar, radi izvršenja krivičnih djela ubistvo i teško ubistvo.
- Pa su, sprovodeći kriminalni plan organizatora da se liše života oštećeni F.M. i V.G, državljani Srbije, pripadnici suprostavljene kriminalne organizacije, izvršavali povjerene im zadatke u okviru određene im uloge, što je dovelo do lišenja života oštećenih iz bezobzirne osvete, na svirep način i iz koristoljublja - navedeno je u saopštenju SDT-a.
U optužnici je predloženo da se okrivljenima Brajoviću, Milašinovću i Sekuloviću produži pritvor, dok je u odnosu na okrivljene Tuzovića, Đukića Mandića i Čarapića, kojima je određen pritvor i za kojima su raspisane međunarodne potjernice, predloženo da im se sudi u odsustvu.

Podignuta optužnica protiv šest osoba za ubistvo dvojice državljana Srbije

Pred podgoričkom publikom 3. aprila ponovo će biti izvedena predstava „Jelena Savojska” koja na savremen i drugačiji način predstavlja inspirativan lik crnogorske princeze i italijanske kraljice. Izvođenje će biti organizovano u sali DODEST, sa početkom u 20 sati.
Kako se navodi u saopštenju, riječ je o komadu koji KIC „Budo Tomović” realizuje u koprodukciji sa Kulturnim centrom „Nikola Đurković” iz Kotora i KORIFEJ teatrom iz Kolašina.
Po tekstu Marije Sarap predstavu je režirao Zoran Rakočević, a uloga je povjerena Jeleni Đukić kojoj će muzička podrška biti Bojan Peko Minić.
- Ovaj komad je poetska refleksija jedne od najznačajnijih istorijskih figura ovog prostora. Njena sjena danas je prisutna u mnogim društveno političkim diskursima, od onog progresivnog integrativnog doživljaja Jelene Savojske kao geografske i kulturne poveznice ovog krša sa bijelim svijetom, do one epske u kojoj se pojavljuje kao vila gorska koja je nadigrala nečemurnu tuđijensku dinastiju svojim stasom i glasom. Jelena je bila žena od krvi i mesa, suštinski pobunjenica za boljim svijetom, boljim ljudima i boljim društvom. Žena sa dvora koja je njegovala žive i polužive, a kopala mrtve &nbsp;- reditelj Rakočević
Ulaznice se po cijeni od pet eura mogu kupiti na biletarnici KIC-a, a broj za rezervaciju je 020 664 237.

Predstava Jelena Savojska sjutra u KIC-u

Šta Crnoj Gori, a i regionu donose globalna geopolitička kretanja i pomijeranja? Da li je Bijela knjiga, nedavno objavljena odbrambena strategija Evrope, održiva ili se radi o još jednoj inicijativi bez realizacije? Kako evropska bezbjednosna politika utiče na region?&nbsp;
To su pitanja na koja u novoj emisiji Građanskog ugla direktorici za strategiju u Centru za građansko obrazovanje Zvezdani Kovač odgovaraju: nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, admiral Dragan Samardžić, bivši ministar odbrane Hrvatske Ante Kotromanović, iz ISAC fonda iz Srbije Igor Novaković i profesor kriminalističke psihologije iz Bosne i Hercegovine Sandi Dizdarević. 
 
Emisiju Građanski ugao možete pogledati večeras od 22h na TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dembt7B753ZI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

"Građanski ugao": O Crnoj Gori i geopolitičkim kretanjima sa Samardžićem, Kotromanovićem, Novakovićem i Dizdarevićem

U trenutku pada nadstrešnice na željezničkoj stanici Novi Sad, u glavnom holu nalazilo se oko 35 osoba koje su stajale u redu radi kupovine karata ili čekali voz.
Niko od njih nije povrijeđen, pokazuju snimci s nadzornih kamera do kojih je ekskluzivno došao <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">Forbes Srbija.</a>
Ono što je takođe važno, snimci pokazuju da glavni hol (vestibil) nije samo na papiru bio gradilište s obzirom na to da je prijava radova na objektu potvrđena tek 16. oktobra 2024.
On je i suštinski bio gradilište jer su putnici stajali u zgradi u kojoj su se i dalje izvodili radovi.
<h2>Galerija i podovi pod folijom, skela kod lifta</h2>
Kako se može vidjeti na snimcima, novoizgrađena galerija u trenutku pada nadstrešnice nije bila otvorena za putnike i druge posjetioce stanice.
Preko stepenica je bila stavljena prepoznatljiva građevinska folija, tamnozelene boje. Takođe, vidi se i da dio ograde na stepenicama nove galerije nedostaje.
Osim toga, značajan dio vestibila bio je ograđen trakom i na podu su se takođe nalazile građevinske folije. One su pokazatelj da su se radovi i dalje izvodili i da ti djelovi objekta nisu bili dostupni putnicima.
Primjer da su radovi i u trenutku pada nadstrešnice bili u toku jeste skela koja je bila postavljena kod lifta. Taj lift, namijenjen prije svega osobama sa invaliditetom, bio je, pored galerije, jedan od noviteta u vestibilu.
<h2>Otvaranje 5. jula</h2>
Ono što je posebno interesantno jeste da ovih radova nije bilo 5. jula 2024. Tada je renovirani glavni hol bio predstavljen javnosti. Tada su stanicu obišli ministar građevinarstva Srbije Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski, v.d. direktora Infrastrukture željeznice Srbije Jelena Tanasković (svi na optužnici Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu), kao i predsjednica Pokrajinske vlade Maja Gojković i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.
Na snimcima onoga što je u javnosti okarakterisano kao zvanično otvaranje stanice Novi Sad odnosno vestibila, vidi se da su svi radovi bili završeni ili su barem tako izgledali. Tako se može primijetiti da je lift na svom mjestu. Takođe, visoke zvanice prošetale su novom galerijom.
Zašto su naknadno izvođeni radovi, zasad nije poznato.
<h2>Šta se dešavalo nakon pada nadstrešnice</h2>
Kako se može vidjeti sa snimaka, putnici su različito reagovali na pad. S obzirom na veliku težinu betonske konstrukcije nadstrešnice došlo je do snažnog udara vazduha i do podizanja velike prašine. To je neke putnike uplašilo pa su se dali u bijeg. S druge strane, bilo je i onih koji su to nijemo posmatrali, ali i onih koji su ostali u redu za karte.
Većina je već poslije 15 do 20 sekundi u žurbi napustila vestibil.
U nastavku snimka, u koji je Forbes Srbija imao uvid, vidi se i da su neki od zaposlenih na stanici pokušali da pomognu onima koji su se našli pod nadstrešnicom. Oni su sa unutrašnje strane nastojali da dođu do povrijeđenih.
Ono što se takođe može vidjeti na snimcima jeste da su među prvima u glavni hol došli građevinski radnici.
Ne vidi se iz kog dijela zgrade su stigli osim da su se spustili stepenicama sa sprata iznad gdje su peroni. Ali, to svakako može da bude još jedan pokazatelj da su se u zgradi i dalje izvodili radovi.
Veoma brzo, već poslije minut, u glavnom holu se pojavio prvi policajac kao i dva pripadnika obezbjeđenja. Za njima su ubrzo stigli i Hitna pomoć i drugi policajci.
Pojedini građani dolazili su u hol iz pravca perona i krila A kako bi vidjeli šta se desilo. Na šalteru je i dalje čekalo između osam i 10 osoba. Nekolicina je čak došla, vjerovatno ne znajući šta se desilo, da stanu u red na blagajni. Ipak, policija ih je sve udaljila iz vestibila nešto manje od devet minuta poslije pada nadstrešnice.
Deset minuta poslije pada nadstrešnice, u glavnom holu su se pojavili i prvi vatrogasci.
<h2>Za sekund izbjegnuto još nekoliko smrti</h2>
Jedan od detalja na snimcima do kojih je došao Forbes Srbija je situacija u kojoj je jedna od putnica zamalo izbjegla da na nju padne nadstrešnica.
Na kamerama se vidi kako mlađa ženska osoba ulazi u stanicu samo sekund ili dva prije pada nadstrešnice. Cijela konstrukcija joj se srušila iza leđa dok je ona panično utrčala unutra kada je osjetila da se nešto iza nje dešava.
S druge strane, jedan mlađi muškarac stajao je u glavnom holu, pri kraju reda za kupovinu karata, ali je odustao. Izašao je iz reda, izašao iz zgrade, prošao ispod nadstrešnice i uspio da izbjegne pad, takođe za sekund ili dva.
<h2>Ko je otvorio vestibil?</h2>
Jedno od ključnih pitanja u predstojećem suđenju za pad nadstrešnice sigurno će biti na osnovu kog dokumenta ili čije odluke je vestibil bio otvoren za putnike.
Kako je u Novom Sadu svjedočila naknadno privedena menadžerka Infrastrukture željeznice Srbije, sproveden je interni pregled radova kako bi se popisalo šta je sve još potrebno doraditi, ali je dodala da stanica nije trebalo da bude otvorena 5. jula jer za to nisu ispunjeni zakonski uslovi.
S tim su se u svom vještačenju složili stručnjaci Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Oni su naveli da interni prijem sproveden u junu i julu 2024. nije mogao da bude osnov za puštanje putnika u glavni hol.
Forbes Srbija napominje da ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost bilo koga, odnosno ne označava nijedno lice učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.
- Nastao je obradom informacija koje su javno dostupne, kao i onih kojima raspolažu organi javne vlasti ili koje su nastale u vezi sa radom tih organa. Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti nadležnih organa u postupku i prezentuje dosadašnja saznanja povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna - naveli su.&nbsp;
Snimke i fotografije koje je objavio Forbes Sebija možete pogledati na <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">OVOM LINKU</a>.

Forbes Srbija objavio ekskluzivne snimke iz glavnog hola stanice u trenutku pada nadstrešnice: "Da, bilo je gradilište"

Vjerovali ili ne, službenica Ministarstva unutrašnjih poslova Milena Pajović spojila je, na prvi pogled, dva nespojiva posla: istovremeno je policajka i influenserka, odnosno blogerka.&nbsp; I dok - kao policajka - pomaže održavanju javnog reda i mira i za to dobija platu, Pajović - kao infuenserka i blogerka - zarađuje i reklamirajući brojne brendove. &nbsp;&nbsp; <h2>SVE PO ZAKONU &nbsp;</h2> Što je, po Zakonu o unutrašnjim poslovima, moguće ukoliko postoji pismena saglasnost ovlašćenog lica. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802" data-rendition-name="original" width="1000" height="219" loading="lazy" alt="PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Policijski službenik može van radnog vremena, uz saglasnost ministra ili lica koje on ovlasti, da obavlja rad ili da bude član organa upravljanja ili nadzornog organa obrazovnih, naučnih, humanitarnih i sportskih udruženja, vrši poslove predavača na obukama, stručnim osposobljavanjima i stručnim savjetovanjima, kao i da vrši poslove ili pruža usluge fizičkom ili pravnom licu – piše u članu 156 Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; Zakonopisac je predvidio ipak jedan uslov: ,,Saglasnost ministra ili nekog drugog ovlašćenog lica je validna samo ako ,,Ministarstvo ne vrši nadzor nad tim licima ili kompanijama”. <h2>DODATNI POSAO</h2> Prema informacijama ETV, Pajović ima dozvolu od ministra Danila Šaranovića za dodatni posao. Doduše, ostala je nepoznanica: da li je MUP obavljao ili sad obavlja nadzor nad nekim kompanijama koje reklamira policajka-blogerka. A puno je brendova koje, svakodnevno, reklamira Pajović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Bečić i Šaranović"> <figcaption>SAMO NEK JE VESELO: Bečić i Šaranović</figcaption> </figure>  No, to je manji problem. Osim što je policajka i blogerka, Pajović je nedavno dobila i - treći posao. Po direktnom nalogu ministra unutrašnjih poslova, postala je - disciplinska tužiteljka. Kako je Portal ETV već pisao, Pajović je određena da vodi niz disciplinskih postupaka protiv policijskih starješina. &nbsp; Njena uloga je važna u akciji čišćenja politički nepodobnih starješina koju već nekoliko mjeseci beskrupulozno, i mimo zakona, sprovode ministar Danilo Šaranović i čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović. A sve to na osnovu naručenih, friziranih bezbjednosnih provjera koje je radila Agencija za nacionalnu za vrijeme Borisa Milića. Suspendovane su iskusne policijske policijske starješine iz regionalnog centra ,,Sjever” a na njihova mjesta su postavljeni policijski službenici lojalni Demokratama Alekse Bečića. &nbsp; <h2>KO SVE IMA PRISTUP TAJNIM PODACIMA? &nbsp;</h2> I sada je ključno pitanje: da li policajka Pejović, koju je ministar proizveo u disciplinsku tužiteljku, uopšte ima dozvolu za pristup tajnim podacima? &nbsp; Informacije iz okruženja članova disciplinske komisije MUP-a, ukazuju da pojedina službena lica, odgovorna za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka, nijesu prošla bezbjednosne provjere ANB-a za rad sa tajnim podacima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f" data-rendition-name="original" width="941" height="531" loading="lazy" alt="KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost"> <figcaption>KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Među službenim licima Ministarstva unutrašnjih poslova, ovlašćenim od ministra &nbsp;Šaranovića za vođenje disciplinskih postupaka nalaze se: Milena Pajović - disciplinska tužiteljka, Sanja Damjanović - predsjednica disciplinske komisije, kao i članovi disciplinske komisije: Vida Radomirović, Ivana Obradović, Smail Bošnjak i Vladimir Delević. &nbsp; Po zakonu o pristupu tajnim podacima, službenici u državnoj upravi - koji ne posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima - ne mogu imati ili bilo kako koristiti klasifikovane podatke. A mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost, na osnovu kojeg se zasniva odluka o pokretanju disciplinskog postupka, tajni je dokument i ne može ga posjedovati neovlašćeno lice.&nbsp; Mišljenje ANB-a može se koristiti samo u operativno-informativne svrhe, pod uslovom da je informacija provjerena iz najmanje tri kredibilna izvora. &nbsp; <h2>ZNAKOVI GRIŽE SAVJESTI ILI PANIKE?</h2> Nakon što je ETV detaljno izvijestila o političkoj pozadini akcije progona policijskih starješina, disciplinski postupci koji su bili zakazani za 6. i 17. mart, odgođeni su na neodređeno vrijeme. &nbsp; Sada se u ANB-u preispituju frizirane provjere, a u policiji raste nervoza jer se množe pitanja zakonitosti pokrenutih disciplinskih postupaka. &nbsp; Prema informacijama naše redakcije disciplinska tužiteljka Milena Pajović povjerila se kolegama da već duže trpi pritiske od saradnika ministra Šaranovića da se krene u disciplinski progon. I njena koleginica, predsjednica disciplinske komisije Sanja Damjanović, iskazuje negodovanje zbog naloga &nbsp;iz vrha policije da se što prije iz službe odstrane politički nepodobni službenici. &nbsp; Jasno je da dvije policajke ne žele da njima bude prikačeno bilo kakvo nezakonito proganjanje kolega iz MUP-a i Uprave policije. &nbsp; Pitanje je, međutim, da li je sada kasno za kajanje. Prema informacijama naše televizije advokati targetiranih policijskih starješina već su pripremili krivične prijave protiv svih koji su aktivno učestvovali u akciji progona. <h2> </h2>

Policajce goni policajka koja je blogerka, influenserka i – tužiteljka?!

Jedan od najvećih moralnih, duhovnih, intelektualnih i političkih sunovrata Crne Gore je što su Demokrate parlamentarna stranka. Prosto mi je teško dokučiti motive i profil onih koji glasaju za tu skorojevćku skupinu preambicioznih i beskrupuloznih neznalica i nesposobnjakovića, koja svoju intelektualnu, etičku i profesionalnu impotentnost nadoknađuje poganim jezikom i optuživanjem na slijepo svih koji vide koliko su zlo za politički život u Crnoj Gori. Citiraću Fidriha Ničea jer mi je nekako to najprigodnije kad gledam njihove nadobudne nastupe u skupštini Crne Gore: „Svako pośeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma“. Imao sam bezbroj prilika da se uvjerim da u Crnoj Gori postoji dobar procenat mladih ljudi, ili nešto starijih, bez biografija, koji politiku vide kao jedinu šansu da nešto postignu u životu. Da bi unutar tih partijskih skalamerija, bez ideja, bez ideologije, demagoškog i populističkog profila, dospjeli u situaciju da unovče svoj partijski rad, prolaze kroz svojevrsno ispiranje mozga, poltronisanje, frazeologiju, drveni partijski, priglupi jezik, sticanja iskustva u prljavim kampanjama, nešto poput čuvene akademije za mlade lidere SNS-a u Srbiji. Oni koji nijesu upali u društvo privilegovanih u partiji love mjesto i priliku u nekoj drugoj političkoj papazjaniji, poput jedne koja je toliko trivijalna i providna da svoje pobjede slavi uz Cecu i pjesme posvećene Beogradu. Dno dna. <h2>Uzurpiranje vlasti</h2> Zamislite na što bi ličila Crna Gora da Demokrate imaju procentualnu podršku koju ima Aleksandar Vučić u Srbiji? Ili je imao do skora? Mislim da bi u tom slučaju Srbija bila nedostižna demokratija za Crnu Goru, a znamo koliko je demokratska. Jedan moj prijatelj iz Srbije ih je potpuno adekvatno i duhovito nazvao crkvenim Kmerima, zbog načina djelovanja. Kažu da javna saopštenja Demokrata uglavnom piše Boris Bogdanović, šef poslaničke grupe Demokrata u Skupštini Crne Gore, u čijoj biografiji piše da je „obavljao odgovorne poslove iz oblasti političkog marketinga“. Vjerujem da su mu među glavnim uzorima Aleksandar Vučić, predśednik Srbije i Ana Brnabić, predśednica Skupštine Srbije i njihov odnos prema političkim protivnicima. Saopštenja iz pera dotičnoga Bogdanovića nijesu upućena mislećim ljudima, već onima koji imaju jednu vijugu više od kokoške. Opet malo Ničea, da iskoristimo njegovu mudrost: „Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti“. Dok su uzurpirali svu vlast u oblastima đe su je dobili, zaveli maltene diktaturu, dok hedonistički i kičerajski uživaju u poziciji vlastodržaca i u privilegijama koje to nosi, dok su pozapošljavali i dvocifrene brojeve rođaka, kumova i, što bi rekao Balašević, šurnjaja, dok vrše ideološke čistke i zavode partijsku lojalnost svuda đe su vlast, svakoga ko ih potpuno argumentovano takne zasipaju serijom uvreda, optužbi za veze sa kriminalnim klanovima, kriminalom, korupcijom, „opustošenom zemljom“, ubistvima i ko zna kojim još idiotizmima. Četiri godine su bojkotovali parlament Crne Gore i redovno primali plate, da bi danas uvredama obasipali opoziciju koja ne želi da daje legitimitet parlamentu koji drastično krši Ustav Crne Gore. To je valjda ta „odgovornost u političkoj kapanji“, dostojna onog Vučićevića iz beogradskog Informera. Pripadam generaciji u kojoj nije bilo kupljenih diploma. Nijesam bio među najboljim studentima, nije me zanimalo, ali sam svaku ocjenu pošteno zaslužio. Nije bilo Uniona, Singidunuma, N. Tesle, Internacionalnog univerziteta u Travniku, 30.000 lažnih diploma itd, nego se moralo ozbiljno proučiti ono što polažeš. Kad se dobije diploma „na daljinu“, a ne možeš ni da pogodiš put do fakulteta na kojem si diplomirao, onda je moguće lupetati sve što ti padne na pamet. Da je Bogdanović četiri godine grijao stolicu po amfiteatrima pravnog fakulteta ne bi tražio da sudije presuđuju onako kako im on kaže, prijeteći im posljedicama. U članu 6. European Convention on Human Rights, Pravo na pravično suđenje piše da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno i „ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. U potonjih pet godina prekršeni su svi zakoni i međunarodne povelje na desetine puta, pretvara se pritvor u zatvor dužinom trajanja, pišu političke i falsifikovane optužnice. Da je završio pravni fakultet redovnim putem znao bi da član 8. Ustava Crne Gore propisuje da je zabranjena diskriminacija po bilo kom osnovu. I ne samo to, znao bi da je zabranjena diskrimanicije u svim ustavima demokratskih zemalja. A znao bi i zašto - zato što sve međunarodne povelje o ljudskim pravima zabranjuju svaki vid diskriminacije, bilo da je riječ o naciji, jeziku, vjeri, polu, rasi ili bilo čemu drugom. Jesu li na tom njegovom sve(m)učilištu učili o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine? Ili o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i što piše u članu 14, pod naslovom „Zabrana diskriminacije“: „Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije ро bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status“. Dakle, Bogdanović je, svojim baljezgarijama o nacijama, dva jezika, dvije akademije, dvije crkve, učino krivično djelo diskriminacije po svim tim osnovama! Plus širenje nacionalne mržnje, zabranjene po Ustavu Crne Gore, član 7. <h2>Pravne činjenice</h2> Kao pravnik morao bi poštovati Ustav zemlje u kojoj je poslanik i prima platu i ne bi pričao gluposti o dvije zastave, nego bi poštovao član 4. Ustava Crne Gore. Ta druga zastava je proizvod fantazija o tobožnjim srpskim korijenima koje su zahvatile Crnu Goru devedestih godina prošlog stoljeća, kada je bila satrap ludačke, imperijalne politike Beograda. Dovoljno je pogledati koja zastava je bila državna u vrijeme knjaza Danila, koja zastava je bila na dvorcu na Cetinju i dvorcu na Kruševcu u Podgorici u doba knjaza/kralja Nikole I Petrovića, koja zastava je bila na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, itd. Razlika je što sada nema inicijala vladara i lava ispod grba i što su prije opšiv i grb bili bijele boje.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38" data-rendition-name="original" width="1011" height="768" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Kruševcu"><figcaption>Crnogorska zastava na dvorcu na Kruševcu</figcaption></figure>  Trebalo bi Bogdanović da kupi Ustav Crne Gore iz 1905, pa pročita i član 39. i član 40. Narodne boje ne znači boje zastave! Prije se odnosi na nošnju. Što se tiče Crnogorske crkve u članu 40. više nego jasno piše: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ...“. Da je ozbiljno učio pravo znao bi da je Ustav neprikosnoveno najveći pravni akt u državi, te da član 40. govori da Crnogorska crkva nije dio nijedne strane crkve, uključujući i srpsku! Treba da pročita i član 11. Zakona o crkvama Srbije da vidi kad je stvorena SPC i kad je ušla u pravni sistem kneževine Srbije. Kao pravnik morao bi se baviti činjenicama, a ne popovskim mitomanijama SPC.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73" data-rendition-name="original" width="884" height="998" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava u Parizu"><figcaption>Crnogorska zastava u Parizu 1919. godine </figcaption></figure>  Da ga interesuju pravne činjenice vezane za crkvu, nabavio bi Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, đe u članu 10 piše: „Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore sastavljaju: 1. Arhiepiskop cetinjski i mitropolit Crne Gore, 2. Episkop zahumsko-rasijski, 3. Arhimandrit cetinjski, 4. Arhimandrit ostroški, 5. Tri protoprezvitera, i 6. Sinodski sekretar“. Odnosno, Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore su činili sedam članova i sekretar, koji nije imao pravo odlučivanja. U čl. 25. Ustava Sv. Sinoda stoji: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“. Kao pravnik morao bi znati da ne mogu o sudbini CPC odlučivati samo dva člana Sinoda, arhiepiskop Mitrofan Ban i episkop Kiril Mitrović. Mitropolit „pećki“ Gavrilo Dožić, takođe potpisnik dokumenta o ujedinjenju sa SPC, nije bio član Sinoda. Niti je bilo koja odluka Sinoda mogla biti izvršna bez saglasnosti kralja (član 22, stav: „Odluke Svetog Sinoda u spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakog obavezne, potrebno im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“). Umjesto što priča gluposti o dvije crkve bolje bi bilo da se pozabavi da li je zakonito ukinuta CPC i prisajedinjena tzv. Ujedinjenoj srpskoj crkvi. Ili, da ga podśetim na osnovno pravno načelo - iz neprava ne može nastati pravo. Da Crnu Goru doživljavaju kao pravi rodoljubi pokrenuli bi inicijativu poštovanja prava u rješavanju crkvenog pitanja, umjesto što mlate gluposti da je DPS formirao dvije crkve. Imaju i Nikodima Milaša i njegovo Pravoslavno Crkveno Pravo (1. izd. 1890, 2. poprav. izd. 1902), u kojem mogu pročitati kojih deset autokefalnih jerarhija (među njima Jerarhija Crne Gore) je postojalo kad je Srpska crkva bila samo autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije. Dakle, nije bila ni samostalna!!! Da ne pominjem Ruski diptih iz 1850. i Atinsku sintagmu iz 1855. u kojima postoji CPC kao autokefalna i u kojima nema ni pomena o Srpskoj crkvi. Problem je što oni ne poštuju svoju istoriju i istorijske činjenice, što ih ne interesuje da saznaju istinu, već drve laži koje plasira SPC, kao pacijenti, a ne misleći ljudi. Konačno, bilo bi dobro da što više građana crnogorske nacionalnosti podnesu krivične prijave protiv Bogdanovića zbog širenja mržnje iz člana 7.Ustava Crne Gore i nacionalne, jezičke, vjerske diskriminacije iz člana 8. Ustava Crne Gore, pogotovu što popisi od 1948. godine, od kada se popisuje nacionalnost, jasno govore da su Crnogorci, još kad nije bilo pomena o DPS-u, bili dominanatna nacija u Crnoj Gori, čak do 90,67%, dok su Srbi do popisa 2003. godine, kad ih je odjednom bilo 31,99%, činili jednocifreni procenat u Crnoj Gori (od 1,78% 1948. godine, do 9,34% 1991. godine). Izgleda da su se Srbi od 1991. do 2003. godine razmnožavali mitozom, dok su Crnogorci odumirali zahvaljujući likovima poput Bogdanovića, Bečića i bratije iz - Za Crnu Goru bez budućnosti. Tako da je, Bogdanoviću i ostali, realnost suprotna od onoga što vi tvrdite. Nije DPS od jedne stvarao dvije nacije, nego je politikom devedesetih pravio Srbe od Crnogoraca! P.S. Ako treba, poslaću i izvod iz Matične knjige rođenih iz 1956. godine u kojem piše, tri i po decenije prije nastanka DPS-a, da su mi i otac i majka Crnogorci. A i ja! Toliko.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96" data-rendition-name="original" width="800" height="547" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Skadru"><figcaption>Crnogorska zastava na Skadru</figcaption></figure>

Crkveni kmeri

&nbsp;,,Razmišljam da nekome dijete kisjelinom polijem...“ Takvu, užasavajuće prijeteću, poruku poslao je preko Skaj aplikacije 22. septembra 2020. godine, samo tri sedmice nakon ,,avgustovske revolucije“, nepoznati pripadnik kavačkog klana Radoju Zviceru, jednom od vođa kriminalne ekipe. Iz te komunikacije jasno se uočava žestoki animozitet prema tadašnjem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i zamjeniku specijalnog tužioca Saši Čađenoviću, kao i tadašnjem pomoćniku direktora Uprave policiej Zoranu Lazoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119020_61276219a4881bc90e301221f8818bdef581a0a1cdeaf00a55db3d377affd2d7.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025022119020_61276219a4881bc90e301221f8818bdef581a0a1cdeaf00a55db3d377affd2d7" data-rendition-name="original" width="2130" height="1022" loading="lazy" alt="KAKO IH PREVIDIO ŠOŠKIĆ: Poruke iz Skaj prepiske "> <figcaption>KAKO IH PREVIDIO ŠOŠKIĆ: Poruke iz Skaj prepiske(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  ŠOŠKIĆEVA SELEKCIJA SKAJ PORUKA Citirane poruke članova kavačkog klana dio su obimne dokumentacije koja sadrži, prema izvorima Portala ETV, oko 300 hiljada priloga sa kriptovanih telefona. Ali ni jedna od ovih poruka, kao i desetina drugih u kojima se direktno prijeti likvidacijom Milivoju Katniću, Zoranu Lazoviću, Saši Čađenoviću – koje SDT tereti da su bili dio kavačkog klana Radoja Zvicera – nijesu sadržane u 300 strana obimnoj ispravljenoj optužnici specijalnog tužioca Miloša Šoškića! A sve te poruke sa kriptovanih telefona, kojima raspolaže Portal ETV, bile su dostupne, ne samo tužiocu Šoškiću, već i čelniku Specijalnog državnog tužilaštva Vladimiru Novoviću. Zašto onda te poruke nijesu bile plod interesovanja, niti se pominju, niti ih ima u optužnici specijalnog tužioca Miloša Šoškića podignutoj protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, kao ni u optužnici protiv Saše Čađenovića? Na pitanja naše medijske kuće – nema odgovora.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119028_1b2e9e7de785a4b95ce1700aec97f3d2f7d10a19e0fb913f1baea80af871f5c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025022119028_1b2e9e7de785a4b95ce1700aec97f3d2f7d10a19e0fb913f1baea80af871f5c4" data-rendition-name="original" width="1000" height="563" loading="lazy" alt="POLITIČKA POZADINA PISANJA OPTUŽNICE: Miloš Šoškić i Vladimir Novović"> <figcaption>POLITIČKA POZADINA PISANJA OPTUŽNICE: Miloš Šoškić i Vladimir Novović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  O KATNIĆU, LAZOVIĆIMA, ČAĐENOVIĆU... Na osnovu ispravljene optužnice od 3. februara izvjesno je da tužilac Miloš Šoškić imao pred sobom ključni zadatak – naći u Skaj prepiskama optužujuće detalje protiv Katnića i Lazovića. I tu se specijalni tužilac suočio sa velikim problemom: u više od 1.200.000 poruka nema ni jedne koju su poslali Lazović, Katnić ili Čađenović jer oni nijesu imali kriptovane telefone. Zato se tužilaštvo potrudilo da slučaj, između ostalog, izgradi na činjenici da bivše ,,Katnićevo tužilaštvo“ nije odmah procesuiralo Duška Roganovića, uticajnog člana kavačke grupe. Prije svega, na osnovu jedne (?!) karakteristične Skaj poruke u kojoj infiltrirani policijski agent Petar Lazović - sin Zorana Lazovića - daje informaciju kako nakon saslušanja svjedoka Milana Kankaraša ipak neće hapsiti Duška Roganovića. ,,Duška je tata od Kate tražio da se izostavi, svaka ga je muka ubila iz kolica“, navodno je Petar Lazović poslao poruku Radoju Zviceru. Teško je povjerovati da su ova ili neke druge, slične, poruke Petra Lazovića zaista mogle da budu inkriminišuće ili validan dokaz da je Specijalno državno tužilaštvo za vrijeme Milivoja Katnića i Saše Čađenovića ,,pomilovalo“ Duška Roganovića i sačuvalo ga od tužilačkog progona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119028_df8086888662818f6b907c1170ba18559891d49e44a1a4e3cab96e1c6ab20d1e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025022119028_df8086888662818f6b907c1170ba18559891d49e44a1a4e3cab96e1c6ab20d1e" data-rendition-name="original" width="2268" height="1626" loading="lazy" alt="TARGETIRANJE lAZOVIĆA, KATNIĆA I ČAĐENOVIĆA: Dio Skaj komunikacije koju posjeduje Portal ETV"> <figcaption>TARGETIRANJE lAZOVIĆA, KATNIĆA I ČAĐENOVIĆA: Dio Skaj komunikacije koju posjeduje Portal ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Naprotiv: upravo je tužilac Saša Čađenović, nakon podataka koje mu je prezentirao tadašnji načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić, a po nalogu Milivoja Katnića – sredinom 2021. godine - procesuirao za stvaranje kriminalne organizacije vezano za otmicu i ubistvo Milete Radulovića zvanog ,,Kapetan“. OPASNE PORUKE Nasuprot tužilačkoj konstrukciji o navodnoj krivici Katnića, Lazovića, Čađenovića, analiza dijela autentičnih Skaj poruka koje posjeduje Portal ETV pokazuje sasvim suprotno: da su pojedini članovi kavačkog kriminalnog klana posmatrali i policijskog funkcionera Lazovića, kao i specijalne tužioce Katnića i Čađenovića, kao svoje progonitelje koji upotrebljavaju državnu moć za represiju protiv kavačkog klana. ,,Onaj Čađenović je lud kad se nakači“, piše Duško Roganović 1. novembra 2020. godine Radoju Zviceru, uz nadu da će, nakon što ,,avgustovska vlast“ napravi svoju vladu i Čađenoviću - ,,padati optuznice polako“. Navodni vođa kavačkog klana Zvicer je, u decembru 2020. godine u razgovoru sa nekadašnjim kotosrkim policajcem Ljubom Milovićem, ali i Duškom Roganovićem targetirao i načelnika SPO Dragana Radonjića. Tako je Roganović i shvatio da je Radonjić vrlo važan u postupanju Specijalnog državnog tužilaštva. ,,A to vas je onaj kume prodavao Radonjic od katnica covjek? On je najjaci covjek, desna ruka Katnica... Nema sta ne moze taj da sredi i sazna. Kordinirao je svime...“ U Skaj porukama Ljuba Milovića i Radoja Zvicera ponovo se, dan pred novu 2021. godinu, razgovara o glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i načelniku SPO Draganu Radonjiću, ali i funkcioneru ANB-a Bulatoviću. ,,Radonjić ima 10 jakih murijasa snimljenih svaki razgovor je snimao sa bulatovicem i jos 4-5 ljudi...Radonjic mu sve spija i zato ga drzi... Ovaj kaze katnic je drvina nema mozga grama radonjic veliki uticaj ima jer mu je on dao ono za fabriku cigara“ PLANOVI ZA ,,ODSTRIJEL“ Istovremeno, izražava se nada da će ,,oslobodioci“ brzo posmjenjivati čelne ljde policije i tužilaštva. ,,Sad se sve mijenja, makli su veljovica, onda onog sefa ANB perunicica, polako ih sve skidaju“ – tako piše Roganović 30. decembra 2020. godine. Istog dana Ljubo Milović u razgovoru sa Radojem Zvicerom tvrdi da je Milivoje Katnić na stalnoj vezi sa Jovicom Vukotićem, kojeg naziva ,,šklempo“, tvrdeći da su njih dvojica u dobrim odnosima - jer su obojica porijeklom Čevljani.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_1438240e8997ef73408f9db1e6440f06d258498f73e3e4c4248439678bf933d9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250221190212_1438240e8997ef73408f9db1e6440f06d258498f73e3e4c4248439678bf933d9" data-rendition-name="original" width="670" height="447" loading="lazy" alt="LAZOVIĆ, KATNIĆ I ČAĐENOVIĆ BILI NA METI: Slobodan Kašćelan "> <figcaption>LAZOVIĆ, KATNIĆ I ČAĐENOVIĆ BILI NA METI: Slobodan Kašćelan(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Tezu o dobrim odnosima Katića sa vođom ,,škaljaraca“ Vukotićem objašnjava i Ljubo Milović, uz napomenu da su i Petra Lazovića, kojeg zove ,,Junior“, direktno ,,testirali“ da im otkrije Katnićevo ponašanje. ,,Sinoć smo dobro juniora napali za katnica...Da je na vezi i pomaze jovici... Nije progovarao. Nije imao argumrnata da ga brani...“ – piše odbjegli policajac, član kavačkog klana Milović. O ulozi Dragana Radonjića razgovarali su i dvojica vođa kavačkog klana Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer. ,,Pa jeli moguce da je dragan radonjic radio za skaljarce, sef specijalnog tima“, pita Kašćelan i odah dobija odgovor od Zvicera: ,,Da da kako ne...Mene je on namjestio...“ Potom Zvicer ,,eksluzivno“ obavještava Kašćelana da su Katnić i Radonjić u rodbinskim vezama, da je ,,radonjic brat od tetke katnicu milivoju“, ali da to Ljubo Milović nije znao i da je mislio kako Radonjić i Katnić rade za – škaljarski kriminalni klan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_ae0ea296ea6256e33ece6b52ae792a1f0b847e94278a80b746445950b2512597.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250221190212_ae0ea296ea6256e33ece6b52ae792a1f0b847e94278a80b746445950b2512597" data-rendition-name="original" width="1028" height="493" loading="lazy" alt="TRAŽIO UKLANJANJE PREPREKA: Radoje Zvicer, na potjernici Austrije"> <figcaption>TRAŽIO UKLANJANJE PREPREKA: Radoje Zvicer, na potjernici Austrije(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Osim Katnića i Radonjića, očito je da su vođe kavčana jedva čekale da se sa pozicije visokog policijskog funkcionera ukloni Zoran Lazović. ,,Vidjećemo sto ce lazovic uraditi dok je jos u mandat, koji ce nam k.... posle“ – ocjenjuje Zvicer. ODBRANA vs TUŽILAŠTVO Odbrana Milivoja Katnića pronašla je više od 90 poruka vođa i članova škaljarskog klana - usmjerenih protiv bivšeg glavnog tužioca, specijalnog tužioca i nekadašnjeg policijskog funkcionera – u velikoj mjeri urušavaju suštinu optužnice Specijalnog državnog tužilaštva. Ali i otvaraju pitanje političkih motiva kreatora optužnice, specijalnog državnog tužioca Miloša Šoškića i njemu nadređenog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. Veliki dio transkripata pristigao je od Europola iz Francuske, shodno instrukcijama zvanične Podgorice, direktno na adresu načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića. Međutim, u ispravljenoj optužnici protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, objavljene su kopije Skaj prepiski, navodno između Ljuba Milovića, Slobodana Kašćelana, Petra Lazovića, Duška Roganovića, kao i Darka Šarića, ali i više članova kavačkog klana. Kriminalne organizacije kojoj su, po navodima optužnice, pripadali uticajni državni službenici policije i tužilaštva - Lazović i Katniić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_8d07301113f150b4ebc8b97b480ab13799736002f9940e58b82f56dcc3347af0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250221190212_8d07301113f150b4ebc8b97b480ab13799736002f9940e58b82f56dcc3347af0" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="MNOGO ZAMJERKI: Specijalni tužilac Šoškić"> <figcaption>MNOGO ZAMJERKI: Specijalni tužilac Šoškić(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na ukupno 78 strana objavljeni su transkripti poruka, a uz brojna pojašnjenja specijalnog tužioca o sadržaju poruka, u optužnici koja je ispisana na punih 300 stranica, gotovo je trećina stranica posvećena prepiski putem zaštićene aplikacije do 2021. godine. Podaci koje objavljuje Poral ETV u potpunosti razobličavaju, ne samo brojne manjkavosti i kontradiktornosti optužnice, nego političku pozadinu postupaka Specijalnog državnog tužilaštva koja ozbiljno navodi na sumnju da je riječ o politički montiranom procesu. &nbsp; &nbsp;

Tag: nebojsa-vucinic