Predstava “671-LOV”, prema tekstu i u režiji Hane Rastoder, biće izvedena večeras na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta u 20 sati. Sve ulaznice su rasprodate, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
Uloge tumače: Dejan Ivanić, Tihana Ćulafić, Milica Šćepanović, Jovana Brnović, Ognjen Sekulić i Kristijan Blečić.
Predstava je, kako se navodi, inspirisana zločinom u Štrpcima počinjenim 27. februara 1993. godine, odnosno otmicom dvadeset putnika civila iz istoimenog voza.&nbsp;
- Radnja prati dramu porodice traumatizovane gubitkom svojeg člana, tj. reperkusije društvene krize na jednu od njegovih tvorbenih jedinica – porodicu. Porodica se preko noći našla bez društvenog oslonca, u mraku bez odgovora na pitanja o sudbini njihovih otetih, usred cijepanja dotadašnje im domovine Jugoslavije - dodaje se.&nbsp;
Autorski tim predstave još čine: Ivanka Vana Prelević, koja je radila vajarske radove i scenografiju, Mia Đurović, kostimografkinja, Enes Tahirović, kompozitor, Nataša Milićević, asistentkinja režije i Danilo Milatović, izvršni producent.
Publika se o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta može informisati na društvenim mrežama Facebook i Instagram, kao i putem Viber kanala.
Repertoari nacionalnog teatra dostupni su i na svim letovima nacionalne avio-kompanije Air Montenegro.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kultura

CNP: Večeras predstava “671-LOV”

Poznati crnogorski fotograf Dejan Kalezić biće gost posljednjeg ovogodišnjeg izdanja tribine „Podgoričke priče“, saopšteno je iz ove ustanove.
- O svom stvaralačkom putu, međunarodnim iskustvima, značaju fotografije u savremenom društvu i inspiracijama koje određuju njegov autorski rad, razgovaraće sa moderatorom Vanjom Kovačevićem srijedu, 10. decembra, u Multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović” &nbsp;od 20 sati- navode organizatori.
&nbsp;Kao edukator, organizator manifestacija i inicijator brojnih kulturnih projekata, Kalezić je ostavio snažan trag u formiranju fotografske zajednice u Podgorici i Crnoj Gori. Zahvaljujući raznovrsnom angažmanu od autorskog stvaralaštva do dugogodišnjeg rada sa mladim fotografima, danas zauzima važno mjesto u oblikovanju savremene vizuelne umjetnosti u Crnoj Gori.
Dejan Kalezić (1970, Nikšić) se bavi fotografijom dugi niz godina. Imao je više samostalnih izložbi u Sloveniji, Belgiji, Srbiji, Francuskoj, Poljskoj i Crnoj Gori, a učestvovao je i na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Osnivač je jedine fotografske galerije u Crnoj Gori, „F 64“ u Podgorici. Pokrenuo je Školu fotografije 2005. godine koju je završio veliki broj polaznika koji čine većinu članova Foto kluba PhotoCG iz Podgorice, čiji je jedan od osnivača. Klub se bavi promocijom fotografije, kao i podizanjem njenog značaja u svim sferama društva. Organizator je mnogih manifestacija koje promovišu i popularizuju fotografiju, a najznačajnija među njima je manifestacija „Dani fotografije” koja se održavala dvanaest godina. Učestvovao je u velikom broju komercijalnih projekata, a bio je angažovan i od strane eminentnih organizacija i kompanija koje posluju u Crnoj Gori i inostranstvu. Pet godina je radio kao fotograf Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. Njegove fotografije su objavljivane u monografijama, časopisima, brošurama, na web stranicama, a neke od njih krase zidove institucija i pojedinaca u zemlji i inostranstvu. Živi i radi u Podgorici.

Tribina ''Podgoričke priče'': Gost fotograf Dejan Kalezić

Nakon šest dana u okviru kojih je održano šest rasprodanih izvođenja predstava velikog režisera Jagoša Markovića, četiri zanimljiva panela i okrugli sto, sinoć je spuštena zavjesa na prvo izdanje Međunarodnog festivala režije „Jagoš Marković“ izvođenjem predstave „Čarobnjak iz Oza", pred punim gledalištem u velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“, uz dječji smijeh i gromoglasne aplauze.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207101248_4d3ff6209bdaf2683e90caeda5f1d0412bcfc23094d45f0a63027ac88a40f617.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207101248_4d3ff6209bdaf2683e90caeda5f1d0412bcfc23094d45f0a63027ac88a40f617" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Međunarodni festival režije „Jagoš Marković“"> </figure>  Zadovoljstvo načinom na koji je protekao cjelokupni festival izrazila je direktorica JU Gradsko pozorište, Sandra Vujović.&nbsp; - Gotovo svake večeri tražilo se mnogo karata više od dostupnog broja, što nam govori da je festival i više nego uspio i da podgorička publika i te kako vapi za kvalitetnim sadržajima. Ovaj festival nije samo revijalan i nije samo omaž Jagošu Markoviću i retrospektiva njegovog stvaralaštva, već je i jedno davanja novog života tom velikom režiseru tako da ga sačuvamo od zaborava, da nastavimo sa njim da se družimo makar na ovaj način, da budemo dobri domaćini kao što je on i sam u svom privatnom životu bio, da Podgorica postane novo mjesto okupljanja struke i prije svega mjesto gdje će publika u kontinuitetu tokom trajanja festivala moći da uživa u najkvalitetnijim i najboljim predstavama i režijama sa međunarodne scene - kazala je direktorica.&nbsp; Ukazala je i na nesvakidašnji izazov sa kojim su se susreli tokom organizacije festivala.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207101248_895197ce57cee65ce3c479081fa50022523d9daf5b737736eb744862aa640f44.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251207101248_895197ce57cee65ce3c479081fa50022523d9daf5b737736eb744862aa640f44" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Međunarodni festival režije „Jagoš Marković“"> </figure>  - Najveći izazov je bio što su se karte rasprodale već prvog dana u roku od dva sata, a onda smo imali skoro 30 dana tokom kojih smo ljubazno morali da objašnjavamo ljudima da nema karata i da smo sve prodali. Voljeli bismo da je sala u KIC-u Budo Tomović bila dvostruko veća, jer i tada bi bila popunjena do posljednjeg mjesta - istakla je Vujović.&nbsp; Iako je prvo izdanje tek završeno, iz Gradskog pozorišta već najavljuju drugi Međunarodni festival pozorišne režije ,,Jagoš Marković" koji će biti takmičarskog karaktera. Nekadašnja selektorka Sterijinog pozorja i stalna pozorišna kritičarka dnevnog lista Politika Ana Tasić biće selektorka na drugom Međunarodnom festivalu pozorišne režije ,,Jagoš Marković", u decembru naredne godine.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207101248_0c06698f98a4834d53b4a31c95163840779eca84a761e1cfd94615c95390a022.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251207101248_0c06698f98a4834d53b4a31c95163840779eca84a761e1cfd94615c95390a022" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Međunarodni festival režije „Jagoš Marković“"> </figure>  - Osnivanje međunarodnog pozorišnog festivala režije "Jagoš Marković” u Podgorici važno je zbog uspostavljanja posebnog prostora afirmacije pozorišne režije koja, iako je možda najvažniji elemenat u savremenom pozorištu, do sada nije imala posebno osmišljen festival koji bi mapirao puteve i domete pozorišne režije. U vezi sa tim dosadašnjim nedostatkom, festival ima mogućnost da okupljanjem značajnih rediteljskih poetika na jednom mjestu, Podgoricu pozicionira kao pozorišni centar, prvo u regionalnom, a onda možda i u širem kulturnom prostoru. Naravno, to pozicioniranje je proces, ne može se odviti preko noći, potreban je kontinuitet, upornost i strpljenje, ali je prvi korak učinjen, temelji su postavljeni. Program festivala će ići putevima rediteljske vizije Jagoša Markovića u pogledu traganja za stvaraocima koji izlaze iz okvira očekivanog, školskog, mrtvačkog teatra, za poetikama koje imaju scensku autentičnost, koje se izdvajaju osobenošću izraza, djelotvornim susretima, magičnim spojevima riječi, vizuelne i muzičke poezije. Takođe će nastojati da ide njegovim stazama u pogledu izuzetne komunikacije sa publikom, predanog glumačkog rada, kao i snažne emotivnosti, senzualnosti igre, koji su bitno karakterisali Markovićev rad u teatru. To su moje ideje vodilje koje sigurno neće biti nimalo lako ostvariti, ali će se tim putem krenuti uz veliku posvećenost i principijelnost - saopštila je Tasić.&nbsp; Prvo izdanje festivala "Jagoš Marković" je sinoć simbolično završeno upravo produkcijom Gradskog pozorišta – predstavom „Čarobnjak iz Oza“. Izuzetna gluma cijelog ansambla praćena maštovitom scenografijom, raskošnim kostimima i specijalnim efektima u Podgorici je oživjela priču o Doroti i njenim prijateljima iz Oza.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207101248_bf47672c45be40ae25ec0a24ebc32e3f55769604539bcf42faa25c6d584e5787.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251207101248_bf47672c45be40ae25ec0a24ebc32e3f55769604539bcf42faa25c6d584e5787" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Međunarodni festival režije „Jagoš Marković“"> </figure>  U predstavi su igrali Kristina Obradović, Jelena Simić, Dejan Đonović, Božidar Zuber, Sanja Popović, Miloš Pejović, Vukan Pejović i Filip Đuretić. Tekst je, prema kultnom romanu L. Franka Bauma, napisala Aleksandra Glovacki, a režiju potpisuje Jagoš Marković koji je ovom predstavom pokazao svoju režisersku virtuoznost i kada je u pitanju dječje pozorište.&nbsp; Mnogobrojni mališani uživali su u svakom trenutku predstave, a svoje oduševljenje su pokazali gromoglasnim aplauzom na samom kraju.&nbsp; Ovo izvođenje „Čarobnjaka iz Oza“ posebno je bilo emotivno za glumicu Kristinu Obradović koja je briljirala u ulozi Doroti.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207101248_c51da3c3f491d8c62312298283763d48e1227cf77cda687b79f9167582f44e29.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251207101248_c51da3c3f491d8c62312298283763d48e1227cf77cda687b79f9167582f44e29" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Međunarodni festival režije „Jagoš Marković“"> </figure>  - Večeras sam odigrala Čarobnjaka iz Oza pod posebnom emocijom iz mnogo razloga, a jedan od važnijih jeste i taj da sam zajedno sa svojom ekipicom iz predstave intimno odlučila da je došlo vrijeme za smjenu generacija i da treba da prepustim srebrne cipelice za hod po putu od žute cigle nekoj novoj, mlađoj Doroti. Predstave prestaju da se igraju bez da mi imamo neki veliki uticaj na takve odluke uprava, ali ovo je Jagoševa predstava i nažalost više ne postoji mogućnost za sasvim novi let. Nisam samo izašla iz neke predstave, već ću sa ogromnim zadovoljstvom, srećom i emocijom biti u gledalištu da gledam neku novu Doroti - poručila je Obradović.&nbsp; Obradović se prisjetila i posebne saradnje koju je imala sa rediteljem Jagošem Markovićem.&nbsp; - To je neponovljiva radost. Čak i kada je bilo teško ili kada smo bili u ćorsokaku, to je toliko izazivalo potrebu da se nađe izlaz iz neke naoko bezizlazne situacije, ali čak ni tada ta radost stvaranja nije jenjavala - kazala je glumica.&nbsp; Glumica Jelena Simić je takođe podijelila svoje uspomene na saradnju sa Markovićem.&nbsp; - Čarobnjaka iz Oza smo radili prije 11 godina, a ja taman toliko i radim u Gradskom pozorištu. Meni je to bila druga predstava sa Jagošem, nakon predstave Lukrecija iliti Ždero, i slobodno mogu da kažem da onoliko koliko me moj profesor na Akademiji naučio glumačkoj igri, toliko me Jagoš naučio kako to izgleda u jednom pozorišnom procesu. Svaki proces koji mi je bio bez njega mi je bio na neki način drugačiji, jer sam vrlo dobro razumjela njegove sugestije, njegovu energiju i njegov toliko unikatan način da nama prenese ono što je suština našeg zadatka. Pamtim rad sa njim, zato što je sa njim uvijek bilo lako. Sve što ste vidjeli u okviru Čarobnjaka iz Oza je vrlo izazovno za igru, ali razumjeti šta Jagoš traži od nas je bilo baš lako - ispričala je Simić.&nbsp; Nakon uspješne realizacije festivala, za Gradsko pozorište slijede pripreme za useljenje u novu zgradu i za proslavu 75. rođendana ove institucije.

Vujović: Festival i više nego uspio, podgorička publika vapi za kvalitetnim sadržajima

Prvi solistički koncert talentovanog mladog gitariste Petra Nikolića biće održan u okviru desetog Međunarodnog festivala Dani gitare u Podgorici u utorak, 9. decembra, u velikoj sali KIC-a „Budo Tomović”, u 20 sati. Program koncerta za solo gitaru činiće djela poznatih kompozitora među kojima su Heitor Villa-Lobos (Etude No. 11 i 7), Ángel Villoldo (arr. Dyens - El Choclo), Johann Sebastian Bach (Preludium-Presto from Suite BWV 996), Francisco Tárrega (Recuerdos de la Alhambra), Vittorio Monti (Czardas), Astor Piazzolla (Libertango), Isaac Albéniz (Asturias, Sevilla) i Anonimo (Spanish Romance). Petar Nikolić (2009) iz Crne Gore jedan je od najperspektivnijih mladih gitarista u Evropi. Gitaru svira od ranog djetinjstva, a trenutno je učenik drugog razreda Srednje muzičke škole ‚,Vasa Pavić“ u Podgorici, u klasi profesora Marka Prentića.&nbsp; Godine 2025. Petar je predstavljao Crnu Goru na međunarodnom takmičenju „Virtuosos Talent Show” u Budimpešti, gdje je osvojio specijalnu nagradu žirija. Njegove nastupe ocjenjivali su Plácido Domingo, José Carreras, Hauser, Dimash i druge svjetske zvijezde klasične muzike. U aprilu 2025. godine učestvovao je na svečanom „Virtuosos Gala Concertu” u koncertnoj sali ‚,Franz Liszt“ u Budimpešti, gdje je kao solista svirao sa Simfonijskim orkestrom Mađarskog radija, dobijajući ovacije publike. Tim nastupom postao je najmlađi crnogorski gitarista koji je ikada svirao sa simfonijskim orkestrom. U avgustu iste godine nastupio je i kao solista sa Južnočeškom filharmonijom na festivalu u Češkom Krumlovu.&nbsp; Tokom protekle godine Petar je osvojio 14 nagrada na međunarodnim i domaćim takmičenjima u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Grčkoj i Mađarskoj. Zahvaljujući brojnim nagradama, međunarodnim priznanjima i impresivnim koncertima, Petar Nikolić već sada se izdvaja kao jedan od najtalentovanijih mladih gitarista u Evropi. U drugom dijelu večeri, tačnije od 20:45 koncert će prirediti ugledni španski gitarista Huan &nbsp;Lorenco (Juan Lorenzo) i poznata flamenko plesačica An Sinel (Anna Sinel). Program koncerta donosi spoj gitarskog recitala posvećenog flamenko velikanima i plesnog segmenta ispunjenog ritmovima snažnog izraza. Huan Lorenco (Juan Lorenzo) flamenko gitarista zauzeo je istaknuto mjesto na evropskoj koncertnoj sceni. Tokom više od dvije decenije intenzivnog umjetničkog rada upriličio je oko 2.000 koncertni hnastupa, sarađujući sa nekim od najznačajnijih imena međunarodnog flamenka - gitaristima José Luis Postigo, Víctor Monge „Serranito”, Manitas de Plata, Merengue de Córdoba, Manolo Franco, Óscar Herrero; pjevačima José de la Tomasa, Segundo Falcón, Carmen Sánchez, Feliz de Lola, Javier Hidalgo; kao i plesačima José Greco, Antonio Márquez, Manolo Marín, Joaquín Grilo, El Junco, Juan Ortega, Joaquín Ruiz, Miguel Ángel Espino, Antonio Castro, Carmen Reina i drugima. Sa grupom „Flamenco Libre” koju je osnovao 1996. nastupao je u Italiji, Španiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švajcarskoj, bivšoj Jugoslaviji, Tunisu, SAD i Rusiji. Godine 1997. učestvovao je u snimanju video projekta „La Feria de Abril” u flamenko instituciji „Fundación Cristina Heeren” u Sevilji, odakle je krenula velika evropska turneja. Realizovao je 2010. godine za „Guitart International Flamenco Edition” revolucionarni projekat - novu ediciju, reviziju i transkripciju prvog koncertnog repertoara za flamenko gitaru, originalno snimljenog 1936. godine, koji je označio početak flamenko koncertnog izvođenja. Tom prilikom dobio je originalnu gitaru Ramóna Montoye, najvećeg flamenko gitariste svih vremena, korišćenu za to istorijsko snimanje. Aprila 2013. godine izveo je ovaj repertoar na Univerzitetu u Sevilji, održavši koncert u sjedištu „Cátedra de Flamencología”, najprestižnije institucije na svijetu posvećene flamenko studijama. Koncert u „Casa de la Guitarra Auditorium” u Sevilji, u okviru festivala „Homenaje a losgrandes maestros de la Historia de la Guitarra Flamenca”, značajne manifestacije na kojoj nastupaju najistaknutiji flamenko gitaristi održao je 2013. godine. Trenutno je profesor na Konzervatorijumu u Terniju, gdje drži prvu službeno priznatu katedru za flamenko gitaru.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207091232_56a4d6221dc49a1af6c320b6ddcea7d9509193a8099a402ca86c31a86ebe2373.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207091232_56a4d6221dc49a1af6c320b6ddcea7d9509193a8099a402ca86c31a86ebe2373" data-rendition-name="original" width="964" height="643" loading="lazy" alt="Huan Lorenco"> <figcaption>Huan Lorenco(Photo: KIC "Budo Tomović")</figcaption> </figure>  An Sinel (Anna Sinel) je španski ples studirala kod nekih od najpoznatijih majstora, među kojima su Reyes Orozco, Alicia Márquez, Ángeli Olga Pericet, Christian Lozano, Aida Gómez, Isabel Quintero, Dolores Giménez, Paloma Gómez, Mercedes Ruiz, Lucía Díez, Pastora Galván, Tamara López, Úrsula López, Belén Maya, Ana Morales i Maripaz Lucena, na školama „Amor de Dios” i „Conservatorio Superior de Danza de Madrid”. Dobitnica je stipendije Akademije Sociedad de Baile Español. Zahvaljujući saradnji sa Sherrill Wexler, Conchitom del Campo i Theom Dantesom, diplomirala je sa najvišim ocjenama kao instruktorka plesa, specijalizovana za španski ples. U Rimu je bila članica španske plesne grupe „La Cueva” pod vođstvom Marie Ire, gdje je takođe radila kao asistentkinja koreografa. Sa ansamblom je nastupala u više rimskih pozorišta, uključujući „Sala Umberto” i „Teatro dell’Angelo”, u predstavama kao što su „Todo cambia”, „Sami e gitani”, „Fantasia” i „Gracias a la Vida”. Kasnije je angažovana u predstavi „Os Quiero” u režiji Antonija Márqueza.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207091236_0aea5aa2dfb345c3468a94a037652856c222ff866dcf4fca96a5b2e23110a37f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251207091236_0aea5aa2dfb345c3468a94a037652856c222ff866dcf4fca96a5b2e23110a37f" data-rendition-name="original" width="639" height="963" loading="lazy" alt="An Sinel"> <figcaption>An Sinel(Photo: KIC "Budo Tomović")</figcaption> </figure>  Festival „Dani gitare u Podgorici” organizuju NVO Gitara i Aspekt Medija d.o.o. uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Sekretarijata za kulturu Glavnog grada, Ambasade Italije, Italijanskog kulturnog centra, Ambasade Španije, apoteke Gušmirović i KIC-a „Budo Tomović”. Ulaznice se po cijeni od pet eura mogu kupiti svakog radnog dana na biletarnici KIC-a (od devet do 20 sati), a broj za informacije i rezervacije je 020 664 237.

Petar Nikolić i flamenko duo Lorenzo-Sinel u utorak u KIC-u

Nova knjiga pjesama Gorana Sekulovića „Neprijatelj mojih kantovskih šetnji“ zauzela je važno mjesto u savremenoj crnogorskoj poeziji - ocijenjeno je na promociji održanoj sinoć u Kulturno-informativnom centru "Budo Tomović" u Podgorici, pred izuzetno posjećenim auditorijumom koji je okupio eminentne ličnosti crnogorske kulture i umjetnosti.
O knjizi su govorili akademici DANU, književnici i književni kritičari Slobodan Vukanović i Ljubomir Mudreša koji su, kako se navodi u saopštenju, u svojim izlaganjima naglasili filozofsku dimenziju Sekulovićeve poezije, njenu misaonu pročišćenost i duboku emotivnu strukturu.&nbsp;
- Posebno je istaknuto autorovo umijeće da intimno, zavičajno i univerzalno sjedini u jedinstven poetski izraz, prepoznatljiv po blagoj ironiji, meditativnim slikama i liričnom distanciranju od svakodnevice - istaknuto je u saopštenju.
Pjesnik Nikola K. Čelebić je rekao da mu je kao ljubitelju Sekulovićeve poetike bila posebna čast prisustvovati ovom nadahnutom književnom događaju.&nbsp;
- Pjesma „Jutro jugova čudesnih zvukova“ ostavila je najdublji trag na meni ne samo zbog svoje posvećenosti Aleksandru Lesu Ivanoviću, već i zbog načina na koji autor uspijeva da jugovinu pretvori u metaforu unutrašnjih kretanja, sjećanja i tihe životne filozofije. Riječ je o stihovima koji istovremeno nose toplinu zavičaja, ritam djetinjstva i snagu zrele poetske misli - istakao je Čelebić.
Sekulović je govorio o dvije njemu najdraže pjesme iz zbirke, a poseban trenutak nastao je kada je pročitao posvetu Aleksandru Lesu Ivanoviću, pjesmu „Jutro jugova čudesnih zvukova“, koja je izazvala snažan emotivni odjek među prisutnima.
JUTRO JUGOVA ČUDESNIH ZVUKOVA
(Aleksandru Lesu Ivanoviću)
Kad osvane jutro jugova,
To je moć čudesnih zvukova!
Smijeni li ga śevera jutro,
Svaki je trag jugova utro!
Tad je neveselo i hladno,
I oko je jugova gladno!
Ova raskoš kišne śete,
Śeti me kad bjeh' dijete!
Traju jutra jugova od tada,
Sa śeverom sve do sada:
Dozivaju jedno drugo stalno,
Ko' more priobalje valno!
Znam da je sudba to takva,
Da je druga bila bi nikakva!
Al' bih balsamovo jutro jugova,
Zbog njegovih čudesnih zvukova!
I još ću nešto reći za kraj:
Svako jutro jugova je raj!
Ne poznajemo ni sebe sama,
Dok ne krene s juga sjaj i tama!

Sekulovićeva knjiga pjesama „Neprijatelj mojih kantovskih šetnji“ zauzela važno mjesto u savremenoj crnogorskoj poeziji

Koncert "Pjevamo pjesme Ksenijine", Zdravka Đuranovića i Šukrije Žutog Serhatlića biće priređen u nedjelju, 7. decembra, u 20 časova, u Velikoj sali KIC-a "Budo Tomović". Soliste će pratiti orkestar Ivana Pekovića, a voditeljka programa je Nina Strugar.
Koncert "Pjevamo pjesme Ksenijine" Zdravka Đuranovića i Šukrije Žutog Serhatlića dio je manifestacije Decembarska umjetnička scena - DEUS 2025.
- Višedecenijska muzička karijera Zdravka Đuranovića, obilježena je brojnim hit pjesmama, među kojima se posebno izdvajaju one o Podgorici, potvrđene velikim brojem nagrada. Kao autor potpisuje više od 500 muzičkih djela, od kojih oko 250 na crnogorske muzičke teme, a oko 150 inspirisano Podgoricom. Đuranovićeve najpoznatije pjesme postale su dio podgoričke muzičke baštine. S velikim Narodnim orkestrom RTS-a, snimio je deset izvornih podgoričkih pjesama za radio arhivu- podsjećaju organizatori.
Šukrija Žuti Serhatlić, takođe rođeni Podgoričanin, živa legenda naše starogradske muzike, harmonikaš i kompozitor, tokom izuzetno bogate karijere iznjedrio je brojne hitove. Radni vijek proveo je u KIC-u "Budo Tomović", kao šef Orkestra Folklornog ansambla, ostajući vjeran tradiciji. 
Pored matičnog orkestra, vodi i Orkestar Podgorica, koji je posvećen očuvanju i njegovanju crnogorskog muzičkog nasljeđa. Slavu balkanskog melosa, Orkestar Podgorica pronio je širom svijeta gostujući po Evropi, SAD-u, Africi... Predstavljao je Crnu Goru na raznovrsnim domaćim i stranim manifestacijama i festivalima, na kojima je dobio značajna priznanja - Nagrada na festivalu u Edrenu (Turska), zlatna medalja na folklornom festivalu Efes (Turska) i srebrna na festivalu u Dižonu (Francuska). Sarađivao je s brojnim istaknutim umjetnicima na prostoru ex-Jugoslavije.

Koncert "Pjevamo pjesme Ksenijine" u nedjelju u KIC-u

„Putovanje Italijom“ Slobodana Vukovića je najnovija njegova knjiga u izdanju časopisa Komun@.
- Ovo su u stvari priče u putopisnom okviru, a rukopis koji sadrži Vukovićeva knjiga je putopisna proza, rafinisana, leporeka, poučna i pisana razbokorenom rečenicom koja plijeni - zapisao je, između ostalog, recezent Pero Zubac.
Mnogo što se, kako je ocijenio, da naučiti iz ove knjige - naročito o Njegošu.
- Mene je posebno dotakla. Čitalac se suočava sa opisanim prizorima gradova i predjela sa ličnostima iz Crne Gore u tim prostorima za koje je Slobodan Vuković, duhovito rekao: „Gdje je Crna Gora u Veneciji? Svuđe!” - naveo je on.
Promiču, kako je rekao, pred očima majstorski opisani znameniti italijanski gradovi.
- A posebna vrijednost su opisani susreti sa ljudima, dijalozi, autorske opaske, pitka priča o razgovoru Njegoša sa američkim admiralom. I nepoznata mi, a dragocjena zapisana Njegoševa misao: „Možda je jedino smrt put do najviše tajne, ali to niko nije posvjedočio“. Ja sam iz ove knjige, iz daleka, sa sjevera, bolje upoznao i zavolio Italiju zahvaljujući umijeću putopisanja Slobodana Vukovića - zapisao je Zubac.
S druge strane, prof. dr Sonja Tomović Šundić, koja je takođe recezent Vukovićeve knjige, ističe da je slika Italije iz pera Slobodana Vukovića čarobna.
- Kao što atribut čarobno nosi sve što izađe na svjetlost dana iz njegove stvaralačke radionice. Autor je vrstan publicista, ali posjeduje i dar da svoju putopisnu prozu ispisuje kao prvorazredno književno djelo,sa estetskim dometima i slikovitošću koja plijeni pažnju čitalaca - navela je Tomović Šundić.
Po njenim riječima, on je dočarao italijanske gradove, raskošne tragove Rima, Španske stepenice, Koloseum, njegove prekrasne trgove, fontane, galerije, muzeje, vrevu na ulicama, ali je i živo predstavio i nezaboravnu Veneciju, Bari, Napulj...
- Sve te gradove blagoslovene italske zemlje, toplinu juga i Mediterana. Čitajući njegove putopise imamo priliku da se upoznamo sa jednom od najvećih evropskih kultura, njenom renesansom, barokom i modernom umjetnošću koja Italiju čini vjekovima središtem naše civilizacije. Vuković je rafinirani opservator, njega zanose umjetnička djela, događaji koje pomno prati tokom putovanja, zanimljivi ljudi i pojave, ali i restorani i nacionalna kuhinja, vina i jela koja kuša, i koja mu pomažu da shvati način života, navike i običaje. Sve u svemu pred našim očima iskrsava to krasno podneblje u novom svjetlu, kroz brižljive opise i detalje, ali i inspiraciju i želju da svom unuku Maksimu, koji nosi ime njegovog oca, i koji je krajem Drugog svjetskog rata boravio u Italiji, pokaže veličanstvenu materijalnu i duhovnu zaostavštinu nama susjedne zemlje, od koje nas dijeli morska pučina - napisala je prof dr Tomović Šundić.
Ona takođe navodi takođe da bi „zapisi Vukovića bili nepotpuni bez podsjećanja na Njegoševa putovanja Italijom, o kojima svjedoči Ljuba Nenadović.
- Kao čovjek velikog obrazovanja, pisac nam ukazuje na najfinije spone, unutrašnje veze, pjesnika, i njegov dodir sa umjetnošću, i likovnošću, kolorita i bogatstvom izraza, koje putnike ovog i onog vremena ostavlja bez daha. Sudeći po svemu naša šira javnost će ovim novim djelom Slobodana Vukovića, dobiti štivo pitko za čitanje, prepuno simbola koji se slikovito utiskuju u našu svijest tako da postajemo aktivni sudionici jednog izuzetno nadahnutog načina pripovijedanja - zapisala je, između ostalog, ona.
Inače, Slobodan Vuković rođen je u Beranama 1940. godine, završio je Pravni fakultet, a u novinarstvo je ušao veoma rano, još kao student. Počeo u »Indexu«, listu studenata Novosadskog univerziteta i viših škola Autonomne pokrajine Vojvodine, tada najčitanijem u Vojvodini.
Bio je član prve redakcije lista „Koraci“, glasila Saveza omladine Crne Gore, zatim direktor Informativno-dokumentacionog centra Titograda, glavni i odgovorni urednik neđeljnog lista „Titogradska tribina“, sekretar Matice iseljenika Crne Gore, sekretar Republičke konferencije SSRN Crne Gore, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista „Pobjeda“ u dva mandata, glavni i odgovorni urednik Novinske agencije Tanjug u Beogradu.
U društvenom životu Crne Gore učestvovao je više od pola vijeka. Izvještavao iz Ujedinjenih nacija, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Latinske Amerike, Australije, Kine, Indonezije, Singapura, Rusije, niza evropskih zemalja. Svoje putopisne reportaže objavljivao u NIN-u, „Po- bjedi“, „Politici“, zagrebačkom „Danasu“, sarajevskom „Svijetu“.
Autor je sedamnaest knjiga. Jedan od rijetkih novinara koji je intervjuisao dva generalna sekretara Ujedinjenih nacija. Njegova zbirka „Ljudi i vrijeme“ je prva knjiga intervjua u savremenoj crnogorskoj publicistici.

„Putovanje Italijom“ Slobodana Vukovića u izdanju časopisa Komun@

U organizaciji Akcije za ljudska prava (HRA), sjutra, 5. decembra, od 14:30 do 17 časova u Evropskoj kući na Trgu Argentine u Podgorici, biće predstavljena knjiga sjećanja učesnika napada na Dubrovnik i branilaca toga grada iz perioda 1991–1992. godine.
Događaj će okupiti učesnike rata sa obje strane, koji će u razgovoru sa urednicima izdanja, rediteljem Petrom Pejakovićem i izvršnom direktoricom HRA Teom Gorjanc Prelević, otvoriti teme očuvanja sjećanja, savremenih društvenih okolnosti i važnosti sprječavanja ponavljanja tragedija iz prošlosti.
Govornici na promociji biće:
- Luko Brailo, novinar i publicista iz Dubrovnika
- Zlatko Bagoje, učesnik odbrane Dubrovnika i bivši zarobljenik u logoru Morinj
- Petar Vučeljić, svjedok iz Kotora
- Petar Pejaković, reditelj predstave Smrt u Dubrovniku i profesor FDU Cetinje
- Maša Božović, glumica
- Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica HRA
Promocija se održava u okviru projekta „Opsada Dubrovnika 1991-1992: Sjećanja na rat da se zlo ne ponovi”, koji HRA i NVO Prazan prostor realizuju uz podršku Evropske unije, kroz regionalni projekat „EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji implementira UNDP.
Ulaz je slobodan.

HRA: Promocija knjige sjećanja na opsadu Dubrovnika sjutra u Evropskoj kući

Mažoretke i Akrobatik klub „Fešta Kotor“ organizuju jubilarni 31. koncert, koji će ove godine imati poseban svečani karakter — u čast dvije decenije uspješnog postojanja i rada ovog kotorskog kolektiva.
Publiku očekuje raznovrstan i dinamičan program koji spaja mažoret ples, akrobatiku i scenski performans, uz učešće svih uzrasnih kategorija. Biće izvedene nove i zahtjevne koreografije, akrobatske tačke i scenski nastupi uz prepoznatljive kostime koji već 20 godina krase rad „Fešte“.
Tokom dvije decenije postojanja, „Fešta“ je izgradila bogatu tradiciju okupljanja djece i mladih, ostvarila značajne rezultate i učestvovala na brojnim manifestacijama i takmičenjima u zemlji i inostranstvu, postavši važan segment kulturne i sportske scene Kotora.
Termin i lokacija koncerta biće naknadno saopšteni, poručuju organizatori.

„Fešta Kotor" slavi 20 godina: Jubilarni 31. koncert

Promocija knjige pjesama i poetskih zapisa ''Neprijatelj mojih kantovskih šetnji'', autora Gorana Sekulovića, održaće se u petak, 5. decembra, u 19 časova, u Multimedijalnoj sali KIC-a "Budo Tomović", saopšteno je iz Sekretarijata za kulturu Glavnog grada.
O knjizi će govoriti akademici DANU, književnici, književni kritičari i publicisti, Slobodan Vukanović i Ljubomir Mudreša. 
 
- Sekulović na početku knjige piše: ''Znam da ove pjesme i ovi zapisi – nastali raznim povodima i dati u raznim formama u višedecenijskom rasponu – imaju sijaset stilističkih mana, ali se nadam da makar jedan dio njih nije mrtvorođenčad. U tome mi je pomogao Borhes koji kaže da poezija mora ispuniti dva uslova: imati podatak, informaciju i učiniti da se čitalac ośeća kao da je u blizini mora.- navodi se u saopštenju. 
 
Promocija knjige "Neprijatelj mojih kantovskih šetnji" dio je programa manifestacije Decembarska umjetnička scena - DEUS 2025.

DEUS: Promocija knjige pjesama ''Neprijatelj mojih kantovskih šetnji'', autora Gorana Sekulovića

Digitalni prostor, koji je postao druga kuća mladih, sa sobom nosi brojne rizike, od štetnih sadržaja do manipulativnih algoritama, kazao je predsjednik Skupštine, Andrija Mandić, na otvaranju Parlamenta mladih za srednjoškolce.
On je naglasio važnost obrazovanja, digitalne higijene i jačanja institucionalne saradnje, kako bi djeca i mladi dobili jednake i efikasne alate zaštite u online okruženju.
Kako je saopšteno iz Skupštine, ovogodišnja tema Parlamenta mladih je „Bezbjednost mladih na internetu“, a učesnici simuliraju razmatranje Zakona o zaštiti maloljetnih korisnika na društvenim mrežama.
Mandić je istakao značaj kontinuiranog uključivanja mladih u procese donošenja odluka i jačanja demokratske kulture.
Podsjećajući da je program „Parlament mladih“, pokrenut 2021. godine, Mandić je naveo da je on izrastao u samostalan mehanizam unutar Skupštine, zahvaljujući predanom radu Edukativnog centra i saradnji sa obrazovnim institucijama širom države.
- Ove godine u radu učestvuje 41 mladi parlamentarac iz srednjih stručnih škola i gimnazija, koji će kroz dvodnevni program raditi na kreiranju amandmana uz podršku mentora iz poslaničkih klubova - naveo je Mandić.&nbsp;
Kako je naglasio, centralna tema ovogodišnje simulacije – bezbjednost mladih na internetu – pitanje je od globalnog značaja.&nbsp;
Mandić je istakao da je digitalni prostor postao „druga kuća“ mladih.
- Ali istovremeno nosi brojne rizike, od štetnih sadržaja do manipulativnih algoritama - naveo je Mandić.
On je naglasio važnost obrazovanja, digitalne higijene i jačanja institucionalne saradnje, kako bi djeca i mladi dobili jednake i efikasne alate zaštite u online okruženju.
Mandić je podsjetio i na nedavno usvojeni Zakon o informacionoj bezbjednosti, kao i osnivanje Centra za sajber kapacitete Zapadnog Balkana (WB3C), kao korake ka izgradnji sigurnijeg digitalnog društva.
Mandić je pozvao mlade da aktivno učestvuju, dijele svoja znanja iz oblasti tehnologije i daju sugestije koje će doprinijeti blagostanju njihovih vršnjaka i budućih generacija.
On je rekao da je uvjeren da će rad Parlamenta mladih rezultirati kvalitetnim inicijativama i amandmanima.
Kako je saopšteno iz Skupštine, danas su srednjoškolce u radu podržali, u ulozi mentora, poslanici Branka Marković i Nikola Zirojević.
Parlament mladih nastaviće zasijedanje sjutra.

Mandić: Bezbjednost mladih na internetu pitanje od globalnog značaja

Milisav Jurišević novi je predsjednik Skupštine Karate saveza, saopšteno je iz te asocijacije.
Na ponovljenoj Skupštini, shodno nalogu Inspekcije za sport, Jurišević je ponovo dobio podršku većine od 54 prisutna delegata.
Juriševića je podržalo 28, dok je za Toka Raičevića glasalo 26.
On je na toj funkciji naslijedio Vojina Dulovića, koji je sredinom septembra podnio ostavku.

Jurišević novi predsjednik Skupštine Karate saveza

Poznati novinar iz Srbije Aleksandar Bećić preminuo je danas u 59. godini života.
Bećić je bio i PR menadžer, pisac, publicista, pjevač, ilustrator, glumac…
Rođen je u Čačku, sin je legendarnog jugoslovenskog glumca Zorana Bećića. Školovao se u Čačku, ali i u Sarajevu, a po završetku gimnazije htio je da postane ljekar.
- Na nagovor moje profesorke istorije u čačanskoj Gimnaziji, Ljiljane Popović, upisao sam novinarski smjer - pisao je Bećić.
U tom zanatu se, kako je govorio, dobro snašao zahvaljujući razrednom starješini i dugogodišnjem dopisniku beogradskih listova iz Čačka - Rašku Stefanoviću, ali i profesorima sarajevskog Fakulteta političkih nauka Veljko Vlahović, gdje je studirao novinarstvo.
Toliko se dobro snašao da je više od tri decenije proveo kao novinar i urednik.
Svojevremeno je bio zadužen i kao PR menadžer u Kraljevskom domu Karađorđevića.
Bio je član Borda direktora Evropskog instituta u Srbiji, a zatim glavni urednik portala „Kolumnista“ i u Adria Media Grupi.
2023. godine pridružio se kompaniji Internet Group, gdje je prvo radio u portalu Telegraf.rs, a zatim u portalu Aero.rs.
Pored novinarske karijere, Aleksandar se ostvario i u književnosti. Napisao je nekoliko knjiga, od kojih su najpoznatije: „Svi naši razvodi i ostale porodične priče“, „Evo zašto te volim“, „ Sin domaćeg izdajnika“, „Telefonanisanje s predumišljajem“, kao i komedije „Partija bivših…“.
- Pisanje sam zavolio zahvaljujući profesoru srpskog jezika u već pomenutoj Gimnaziji – Bošku Ćaloviću. Ko zna: Da sam ranije krenuo ovim putem možda bih danas bio mnogo poznatiji. Ali, ne žalim se - pisao je on.

Preminuo srpski novinar Aleksandar Bećić

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je danas u Londonu, nakon sastanka sa evropskim liderima, da je američki mirovni plan sada smanjen na 20 tačaka i da Amerika traži kompromis, ali je poručio da „nema kompromisa kada je riječ o teritoriji“.
- Ukrajina nema pravo – ni prema Ustavu, ni prema međunarodnom pravu, ni prema moralnom zakonu – da odustane od svojih teritorija“, rekao je Zelenski i najavio da će Ukrajina revidirati aktuelni nacrt američkog mirovnog predloga i predaće ga Vašingtonu „vjerovatno u utorak uveče - &nbsp;prenosi Index.
Govoreći o obnovi zemlje, Zelenski je poručio da je ključno pitanje finansiranje i da se mora uzeti u obzir stav Evrope, koja „ima presudnu ulogu“.
- Učešće Evrope u tim pregovorima je ključno - rekao je Zelenski i dodao da je odluka o kreditima za reparacije isključivo na Evropskoj komisiji.
Predsjednik Ukrajine je istakao razliku u pristupu Kijeva i Vašingtona.
- Tramp ima svoju viziju okončanja rata, koja se razlikuje od ukrajinske. Sjedinjene Države žele da rat završi, ali za Ukrajinu su ključni uslovi pod kojima će se to desiti - istakao je i naglasio da bezbjednosne garancije mora potvrditi američki Kongres.

Zelenski: Američki mirovni plan sada smanjen na 20 tačaka, nema kompromisa kada je riječ o teritoriji

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Pejović: Satler poručio da nema zatvaranja poglavlja 23 dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.