Filmski centar Crne Gore učestvovaće na Evropskom filmskom marketu (European Film Market), koji se održava od 12. do 18. februara 2026. godine u okviru 76. Berlinskog filmskog festivala, sa ciljem promocije crnogorske kinematografije i jačanja međunarodne saradnje.
Predstavnici Filmskog centra Crne Gore imaće štand u prostoru Martin-Gropius-Bau, gdje će evropskim filmskim profesionalcima, producentima i distributerima predstaviti najnovija dostignuća domaće produkcije. Posjetioci će moći da se upoznaju sa aktuelnim filmskim projektima i koprodukcijama, relevantnim festivalima, kao i potencijalima Crne Gore kao atraktivne filmske destinacije.
Tokom trajanja marketa biće organizovana i projekcija filma „Planina“, reditelja Biljane Tutorov i Petra Glomazića, namijenjena distributerima, selektorima festivala i prodajnim agentima. Cilj je dalji međunarodni plasman ostvarenja koje je nedavno osvojilo Veliku nagradu žirija za najbolji međunarodni dokumentarni film na festivalu Sandens (Sundance Film Festival).
Na Evropskom filmskom marketu biće predstavljen i katalog „Montenegrin Cinema 2026“, koji sadrži pregled aktuelnih crnogorskih filmskih projekata u različitim fazama realizacije, kao i kapaciteti i potencijali zemlje za realizaciju međunarodnih produkcija.
Planirani su i brojni bilateralni sastanci sa predstavnicima vodećih svjetskih festivala i filmskih institucija, sa ciljem produbljivanja saradnje i razmatranja mogućnosti za organizaciju posebnih programa posvećenih crnogorskoj kinematografiji na međunarodnim festivalima.
Evropski filmski market, uz markete u Kanu i American Film Market, predstavlja jedan od tri najznačajnija filmska tržišta u svijetu i okuplja profesionalce iz više od 130 zemalja.
Filmski centar Crne Gore kontinuirano učestvuje na ovom prestižnom događaju od 2019. godine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kultura

Filmski centar Crne Gore predstavlja domaću kinematografiju na Evropskom filmskom marketu u Berlinu

Regionalna književna nagrada za djecu i mlade koja nosi ime Dragana Radulovića, jednog od najznačajnijih crnogorskih dječijih pisaca, biće dodijeljena i ove godine, najavili su iz Glavnog grada Podgorica.
Konkurs će biti otvoren do 11. marta.
- Pravo predlaganja kandidata za Nagradu imaju organizacije, institucije i pojedinci. Uz Obrazac za prijavu prijedloga treba priložiti i po sedam primjeraka knjige (uz primjerak u elektronskom formatu), kao i obrazloženje i dokumentaciju na osnovu koje se može ocijeniti vrijednost ostvarenih rezultata. Dokumentaciju je neophodno dostaviti i u elektronskoj formi (na usb-u, u sadržaju istovjetnom štampanom primjerku, sa svim prilozima) - precizirano je u saopštenju.
Prijedlog za nagradu sa pratećom dokumentacijom dostavlja se nadležnom organu uprave Glavnog grada za poslove kulture neposredno ili poštom na adresu: Sekretarijat za kulturu Glavnog grada Podgorice, Ul. Marka Miljanova br. 4, sa napomenom: Javni konkurs za književnu nagradu „Dragan Radulović” za 2025. godinu.
Tekst konkursa i prateći obrazac za prijavu dostupni <a href="https://podgorica.me/raspitan-javni-konkurs-za-knjizevnu-nagradu-dragan-radulovic-za-2025-godinu/">su ovdje.</a>
Sve dodatne informacije mogu se dobiti u Sekretarijatu za kulturu, na telefon +382 20 225 144, kao i na e-mail sekretarijatzakulturu@podgorica.me.

Raspisan konkurs za književnu nagradu "Dragan Radulović"

Predstava „Pred penzijom, komedija o duši“, prema tekstu Tomasa Bernharda u režiji Nataše Milićević, biće premijerno izvedena sjutra veče (srijeda, 11. februar) na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta u 20 sati, a publika će moći da je pogleda i u petak, 13. februara u istom terminu, dok su sve ulaznice rasprodate.
Adaptaciju i dramaturgiju potpisuje Milana Matejić, koja je bila zadužena i za poslove asistentkinje režije, scenografkinja je Ivanka Vana Prelević, a kostimografkinja Mia Đurović. Dizajn svjetla potpisuje Sreten Milošević, dizajn tona Filip Radević, lektorka je Dubravka Drakić, a izvršna producentkinja Nela Otašević.
Uloge tumače: Jelena V. Đukić, Dejan Ivanić i Mirjana Spaić.
Kako napominju u CNP-u, Tomas Bernhard važi za jednog od najbeskompromisnijih antifašističkih autora evropske književnosti, poznatog po neumoljivoj kritici fašizma i društvenog poricanja istorijske odgovornosti.
Na današnjoj konferenciji za medije, umjetnička direktorica CNP-a Marija Sarap je istakla da je "Pred penzijom, komedija o duši" predstava o fašizmu koji je skriven iza isprazne forme građanskog življenja i baš tada, na njegov, Bernhardov način, postaje više od ideologije – pogleda na kulturu, umjetnost, porodične odnose, rasno i nacionalno pitanje – i u konačnici na sam način života.
Rediteljka Nataša Milićević je kazala da Bernhard do sada nije postavljan u Crnoj Gori i napomenula da je juče bila godišnjica njegovog rođenja, a da je sjutra, na dan premijere, 37 godina od njegove smrti. Ona je zahvalila nacionalnom teatru na prilici da radi svoju master predstavu i svim kolegama na zajedničkom radu i podršci.
- Bernharda postavljamo danas, jer nešto o čemu on govori u jednom poslijeratnom društvu koje se još uvijek nije obračunalo s prošlošću se danas prebacilo u takozvanu svakodnevicu i neko svakodnevno poimanje zločina koje nije prestalo- rekla je Milićević.
Dramaturškinja Milana Matejić je kazala da je proces bio veoma zahtjevan.
- Bernhard je kompleksan pisac s kompleksnim mislima, ali na kraju smo se na određeni način izborili s tim komadom- zaključila je Matejić.
Glumica Jelena V. Đukić je rekla da je ovo za nju bilo nešto potpuno drugačije od svega što je radila do sada.
- Bilo je zanimljivo graditi lik žene kakva je Vera. Mislim da je važno da je vidimo, da je prepoznamo i da se zapitamo koliko su ljudi pored nas ono što je ona. To su ljudi koji su sabili sve svoje ljudske emocije, koji su spremni da potru sve da bi se mehanizam nastavio, ljudi na čijim su plećima nastali najopasniji mehanizmi, a uz to imaju nekakav trzaj koji posjeća na ljudski, a nije- rekla je Đukić.
Glumac Dejan Ivanić je pozvao publiku na premijeru. Glumica Mirjana Spaić je kazala da se nada da će predstava živjeti, te da je ovo za nju bio izazovan i veoma značajn proces.
Nataša Milićević diplomirala je pozorišnu režiju u okviru smjera Drama i pozorište 2022. godine na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi red. prof. Radmile Vojvodić i saradnice u nastavi Lidije Dedović. „Pred penzijom, komedija o duši“ je njena master predstava.

CNP: Premijera predstave ''Pred penzijom'' sjutra na Sceni Studio

Dobitnik Godišnje nagrade časopisa "Komuna" za doprinos očuvanju identiteta i afirmaciji kulturno-istorijske baštine Crne Gore za 2025. godinu je akademik prof. dr Vukić Pulević.
Ovo je, kako se navodi u saopštenu, odluka tročlanog Žirija za dodjelu nagrade, koga su činili prof. dr Vladimir Vojinović, (predsjednik), doc. dr Adnan Prekić i Nevenka Jovović.
Akademik Pulević diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu, a magistarski rad i doktorat odbranio je na Univerzitetu u Ljubljani. Obavljao je poslove kustosa i konzervatora u Republičkom zavodu za zaštitu prirode Crne Gore, potom profesora Više pedagoške škole i Pedagoške akademije u Nikšiću, a nakon toga obavljao je poslove profesora botaničke grupe predmeta na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici.
Naučnim radom i pregalaštvom Pulević je postavio čvrste temelje botanike u Crnoj Gori i dao neprocjenjiv doprinos očuvanju crnogorskog naučnog i kulturnog nasljeđa, zbog čega njegov doprinos ostaje trajno svjedočanstvo o Crnoj Gori, čineći ujedno ovoga naučnika jednim od najznačajnijih u crnogorskoj nauci savremenoga doba.
Pulević je i dobitnik Trinaestojulske nagrade za životno djelo, član je Matice crnogorske, Crnogorskog PEN centra, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u odjeljenju prirodnih nauka. Od 1990-ih se intenzivno bavi onomastičkim istraživanjima, posebno fitonimijom i fitotoponimijom Crne Gore, čime je doprinio borbi za afirmaciju crnogorskog jezika i kulture, a njegove publikacije i monografije predstavljaju vrijedan leksikografski i naučni materijal koji čuva dragocjenu leksiku crnogorskog jezika.
- Kada je došlo vrijeme političkih previranja, još početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, morao sam da se uključim u te procese. Nijesam mogao ostati izvan njih i posmatrati sa strane. Ponoviću svoju davnu ocjenu, da je nemoralno previđati probleme i ne uključivati se u njihovo rješavanje. Bio sam podrška osnivanju svih crnogorskih institucija koje su se ticale njenog identiteta i koje su štitile Crnu Goru. U početku je to izgledalo neobično i često su me pitali: „Što će ti to?“. Ja sam znao što mi to treba. Da pomognem Crnoj Gori da se osvijesti, da dođe k sebi, da krene demokratskim putem, da ne srlja u ratove, da ne robuje tuđim interesima, da nađe samu sebe, da valorizuje svoje prirodne, kulturne, istorijske vrijednosti… Borili smo se za pravo i slobodu crnogorskih građana, za načela slobodnog duštva. Srećom, bilo je dosta ljudi koji su bili u toj akciji i te ideje su se sve više širile, tako da Crna Gora 2006. godine, ipak, nije sa ravne ledine krenula u obnovu državnosti, nego je imala temelj... - saopštio je Pulević na prilikom dodjele Trinaestojulske nagrade.
Osim Godišnje nagrade, kako se navodi u saopštenju, žiri je odlučio da dodijeli i tri Specijalne plakete i to Miloradu Miću Miranoviću, publicisti i novinaru, za doprinos afirmaciji i očuvanju muzičkog nasljeđa.&nbsp;
Miranović je autor i urednik dokumentarnih filmova iz oblasti muzičkog nasljeđa (poput onih o ostavštini Hamdije Šahinpašića i Ksenije Cicvarić), te autor knjiga, koautor ili producent brojnih projekata koji doprinijeli očuvanju i afirmaciji kulturno-istorijske baštine Crne Gore.
Akademiku Ljubomiru Mudreši, književniku i novinaru, za doprinos očuvanju i afirmaciji crnogorske kulture.&nbsp;
Mudreša je autor 15 zbirki poezije i šest romana (među kojima je i nedavno objavljeni roman ,,Śeme“), glavni urednik časopisa za književnost i društvo “Gledišta”, redovni je član DANU, Crnogorskog PEN centra, CDNK, KZ “Vladimir Mijušković” i Matice crnogorske.
Nagradom Komuna, kako dodaju, posthumno je odata pošta nedavno preminulom crnogorskom novinaru i uredniku Esadu Krciću, čiji iznenadni odlazak predstavlja gubitak za novinarski esnaf u Crnoj Gori.
Datum organizovanja svečanosti povodom dodjele nagrade i plaketa "Komun@" biće naknadno saopšten.

Vukiću Puleviću Godišnja nagrada časopisa "Komuna"

Osnivač i frontmen američkog rock benda 3 Doors Down Bred Arnold preminuo je u 47. godini nakon borbe s rakom bubrega. Članovi benda su na društvenim mrežama potvrdili ovu tužnu vijest.
- Teška srca dijelimo objavljujemo vijest da je Bred Arnold, osnivač, glavni pjevač i tekstopisac grupe 3 Doors Down preminuo u subotu, 7. februara u 47. godini života. Sa svojom voljenom suprugom Dženifer i porodicom uz sebe, mirno je preminuo, okružen voljenima, u snu nakon hrabre borbe s rakom - napisali su.
Dodali su da je on pomogao u redefiniranju mainstream rok muzike, spajajući post-grandž s emotivnim pisanjem pjesama i lirskim temama koje su odjeknule kod slušatelja.
- Bredovo pisanje pjesama postalo je kamen temeljac za cijelu generaciju, stvarajući neke od hitova 2000-ih, uključujući veliki hit "Kryptonite", koji je napisao na času matematike kada je imao samo 15 godina. Njegova muzika odjekivala je daleko izvan scene, stvarajući trenutke povezanosti, radosti, vjere i zajedničkih iskustava koja će živjeti dugo nakon scena na kojima je nastupao - istakli su u objavil.
Takođe su naveli da je iznad svega bio vjeran suprug Dženifer i da su njegova njegova ljubaznost, humor i velikodušnost dirnuli sve koji su imali sreću da ga poznaju.
- Oni koji su mu najbliži pamtiće ne samo njegov talenat, već i njegovu toplinu, poniznost, vjeru i duboku ljubav prema porodici i prijateljima. Porodica je duboko zahvalna na iskazanoj ljubavi i podršci tokom ovog teškog vremena i ljubazno moli da se poštuje njihova privatnost. Nedostajat će nam i zauvijek ćemo ga pamtiti - poručili su.
U maju 2025. godine, Bred Arnold je rekao da se ne boji nakon što je otkrio svoju dijagnozu raka bubrega u četvrtom stadiju te se zahvalio svojim obožavateljima i zamolio ih da se pomole za njega.

1250x600

1084x550

Bred Arnold, frontmen benda 3 Doors Down, preminuo u 47. godini nakon borbe s rakom

ABOOK, nova platforma za audio knjige i priče koja pruža kompletno novo, imerzivno iskustvo slušanja domaćih i stranih naslova, na crnogorskom jeziku, biće dostupna od 25. februara 2026. Riječ je o projektu firme Ablest, osnovane 2024. godine sa ciljem realizacije ovog projekta Trenutno je moguće pristupiti demo verziji aplikacije pute abook.co.me Instagram stranice gdje se korisnici mogu prijaviti da testiraju aplikaciju. Za sada su u ponudi audio priče za djecu - „Djevojčica sa šibicama“, „Crvenkapa“, „Đavolov učenik“, „Mačak u čizmama“ i „Divlji čovjek“. Izvršna direktorka i producentkinja Iva Kasalica pojasnila je zbog čega su projekat započeli upravo adaptacijom bajki i priča za djecu. - Mislim da se polako gubi navika čitanja pred spavanje djeci. Djeca se odaljavaju od priča i čitanja knjiga. Svi današnji sadržaji na Jutjubu i društvenim mrežama, kojima oni već imaju pristup, im skraćuju pažnju. S druge strane, mislim da je ABOOK projekat koji zaista može da kod djece probudi ljubav prema književnosti i čitanju koju u daljem razvoju mogu da nastave da razvijaju. Moja lična inspiracija za adaptaciju narodnih bajki iz čitavog svijeta je bila zbirka „Žar ptica“ – edicija iz 60 - ih godina, koju su meni čitali kada sam bila mala - ispričala je Kasalica.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260207100236_3973731daca0c667ad5965b943128b4cf3e1463ac1aca18145bca2d4b9658f2e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260207100236_3973731daca0c667ad5965b943128b4cf3e1463ac1aca18145bca2d4b9658f2e" data-rendition-name="original" width="496" height="957" loading="lazy" alt="ABOOK"><figcaption>ABOOK(Photo: Stop kadar)</figcaption></figure>  Osim bajki, poseban fokus u narednom periodu biće stavljen na djela crnogorskih autora. - Ovim projektom želimo da promovišemo crnogorsku književnosti i kulturu. Volimo da pratimo domaće autore, njihove knjige i njihovo stvaralaštvo, te se za sada na to fokusiramo. U daljem periodu rada planiramo da radimo i neke klasike, beletristiku i različite žanrove - istakla je izvršna direktorka. U cijelom procesu stvaranja audio knjiga učestvuju copywriter, glumci, dizajnerka zvuka i ostatak već sada uigranog tima. - Čitav proces razvoja aplikacije, snimanja, probi sa glumcima, dizajna zvuka jeste malo zahtjevan i zna da potraje, ali sve ide po planu. Pošto dolazimo iz svijeta filma imamo već dosta iskustva sa glumcima i sa čitajućim probama. Ovo sve su zanimljivi procesi gdje često radimo čitajuće probe sa svim glumcima koji rade na audio knjigama i koji imaju dosta inspiracije za razvoj uloga i interpretacije likova u pričama. U studiju budu prezanimljiva snimanja - ispričala je Kasalica. Do ideje za pokretanje ovog inovativnog projekta došao je kreativni direktor Andrija Mugoša. - Kao neko ko je odrastao na književnosti i čitanju zatekao sam sebe da slušam puno audio sadržaja i podkasta u slobodno vrijeme. Međutim, shvatio sam da u jednom trenutku to postane umarajući sadržaj i došao do zaključka da lično meni treba konkretniji i kvalitetniji sadržaj koji ću da slušam dok radim, treniram, čistim, vozim, kako bi drugačije upotpunio vrijeme. Tako smo došli na ideju da kreiramo aplikaciju za audio knjige i da sami kreiramo audio sadržaje - objasnio je Mugoša. Ukazao na je na veliki potencijal aplikacije da ljude više zainteresuje za književnost. - Problem je nedostatak pažnje koji trenutno postoji u društvu koji je uzrokovan društvenim mrežama i prevelikom količinom informacija. Mislim da je nužno da se vratimo književnosti i da su audio knjige pravi način za to. Ovo je način da zabavimo ljude nekim kvalitetnijim sadržajem - istakao je kreativni direktor. Mugoša napominje da aplikacija ima potencijale da prevaziđe granice Crne Gore. - Crnogorskoj književnosti i crnogorskom društvu je nužno da se izađe iz granica Crne Gore. Ciljna grupa naše aplikacije jeste region i naša dijaspora - dodao je on. ABOOK projekat je za sada dobio podršku od Fonda za inovacije, Ministarstva kulture i medija i Sekretarijata za kulturu Glavnog grada. Prava na jedan dio bajki otkupio je Javni servis, a Deep Mark štiti ABOOk od kopiranja i neovlašćenog dijeljenja.

Nova platforma za audio knjige dostupna od 25. februara

Kada odu veliki ljudi iz svijeta likovne umjetnosti, ostane velika praznina. Ali ostanu i njihova djela, koja śedoče o njihovoj snazi, često više nego skromni naslovi u kojima je tek zabilježeno da je neko umro ili „preselio na bolji svijet“. Izuzetnih slikara što bi rekli moji Cetinjani, često śetimo tek kada „pasa“ kada prođe. To pokazuje kakvi smo i koliko zaista držimo do svojih velikih, svijetlih imena. Kada odu veliki ljudi iz svijeta likovne umjetnosti, ostane velika praznina. U cetinjskom i crnogorskom kosmopolitskom iskustvu umjetnost je profesija, ali i mjera trajanja i odgovornosti. Smrt slikara zato nije samo kraj duhovnog dodira s platnom, već početak njegovog trajnog dodira s vremenom. Onoga časa kada ruka stane, slika počinje da živi samostalno. Tek nakon odlaska počinjemo da gledamo pažljivije. Platna, koja smo mimoišli, odjednom traže pogled. U njima prepoznajemo vrijeme koje je slikar nosio u sebi, prostor iz kojeg je crpio snagu i unutrašnju disciplinu da ne podilazi, već da śedoči. Smrt slikara zato ne donosi kraj dijaloga. Naprotiv. Ona ga otvara. Slika postaje mjesto susreta onih koji dolaze poslije, jedini jezik koji više ne može biti prekinut. U tom jeziku nema objašnjenja, ali ima trajanja. Smrt u likovnoj umjetnosti nikada je tačka u kojoj se djelo odvaja od autora i počinje da egzistira kao samostalna, zatvorena cjelina. Kod Smaila-Smaja Karaila taj trenutak ne donosi dramatičan prekid, već gotovo asketsko preuzimanje slike od strane vremena. Njegova platna ne nose patos oproštaja, niti potrebu za završnom izjavom ona su već za života bila oblikovana kao prostori spremni da opstanu bez prisustva ruke koja ih je stvorila. U tom smislu, Karailova djela funkcionišu kao memorijali egzistencije, lišeni naracije, ali ispunjeni suštinom trajanja.
Smail-Smajo Karailo, bez obzira na nagrade, državna priznanja i profesorsko-pedagoški rad, ostavlja i gorčinu onu što kao društvo za života nijesmo učinili više. Kod nas nažalost, mnogo toga počiva na pojedincima i entuzijastima, a ne na institucijama. O Smaju su pisali vrsni istoričari umjetnosti i majstori pera likovne i književne kritike Ljiljana Zeković, Marko Špadijer i brojni drugi ali njegov život i stvaralaštvo teško da bi stali u okvire jednog teksta. On je uostalom, odavno, još za života, prerastao mjeru likovnih kritika. Smail-Smajo Karailo pripadao je onoj rijetkoj vrsti stvaralaca koji nijesu gradili samo opus, već su oblikovali etički prostor umjetnosti. Ova gorčina o kojoj je riječ nije optužba, već uvid u stanje društva koje se prečesto oslanja na pojedince, a prerijetko preuzima odgovornost kao zajednica. U takvom ambijentu umjetnik nerijetko ostaje prepušten sopstvenoj snazi, strpljenju i unutrašnjoj etici, dok priznanja dolaze kasno ili nedovoljno snažno. Upravo zato Karailov opus ne traži dodatna tumačenja ni sistematizacije on stoji kao cjelina koja sśedoči o jednom vremenu, ali i o granicama tog vremena.
Rođen na Cetinju 15. decembra 1940. godine, Karailo je iz Prijestonice ponio ne samo pripadnost, već i samu suštinu ośećaj mjere, dostojanstva i unutrašnje discipline. Cetinje je bilo njegovo trajno ishodište polazna tačka, ali i završna sintagma njegovog stvaralačkog puta. U tom smislu, Karailo je kroz likovnu prizmu živio na Cetinju on je bio cetinjski slikar u najdubljem, duhovnom značenju te riječi. Cetinje je kroz svoju kulturnu istoriju dalo brojne likovne velikane, autore koji su oblikovali vizuelni identitet Crne Gore i uspostavili njene estetske mjere. U toj plejadi imena, Smail Smajo Karailo stoji prirodno i postojano ne kao izuzetak, već kao potvrda kontinuiteta. Njegovo slikarstvo ne traži poređenja da bi se potvrdilo ono pripada toj liniji po likovnoj formi kojom govori, po ozbiljnosti s kojom gradi sliku i po odgovornosti prema prostoru iz kojeg je poteklo. Za razliku od mnogih koji su u velikim centrima tražili potvrdu, Karailo je svoju umjetničku snagu crpio iz unutrašnje sintagme Cetinja. Upravo u tom kontrastu između ljepote Prijestonice i velikih estetskih
dometa njegovog opusa ogleda se njegova posebnost. Cetinje mu nije bilo ograničenje, već mjera ne ivica, već centar iz kojeg se njegov likovni svijet širio prema univerzalnom.
Njegovo formalno obrazovanje započinje u Umjetničkoj školi u Sarajevu, a završava se na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesorke Ljubice Sokić. Taj put između Sarajeva, Beograda i Cetinja, je proces sazrijevanja u kojem se susretao s različitim estetikama, ali nikada nije gubio spostveni unutrašnji balans. Iz škole Ljubice Sokić ponio je osjećaj za čistoću forme, redukciju i misaonu kontrolu slike, ali je sve to preveo u lični, prepoznatljiv izraz.
Kao profesor na Nastavničkom fakultetu u Nikšiću, a potom i na Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, Karailo je ostvario možda i najdublju dimenziju svog djelovanjapedagošku. Njegova predavanja bila su posebna svojevrsna transmisija znanja, ali i postojani moralni i etički čin. Studente nije učio kako da budu uspješni, već kako da budu tačni prema sebi, prema slici i prema svijetu koji ih okružuje. Govorio je malo, ali je svaka riječ onu ličnu dimenziju po kojem su ga studenti prepoznavali ali i pamtili. U tom odnosu prema mladima, jednako kao i u svom slikarstvu, ostao je dosljedan rijetkoj mjeri dostojanstva onoj u kojoj autoritet ne dolazi iz pozicije moći, već iz ličnog primjera i povjerenja u istinu slike.
U likovnom smislu, njegov opus se opire lakim klasifikacijama. Karailova slika ne traži pažnju agresijom boje niti spektaklom motiva. Naprotiv, ona se obraća, slojevitošću i unutrašnjom napetošću. Njegov izraz se kreće između figurativnog i apstraktnog, ali nikada ne gubi dodir sa stvarnošću. To je slikarstvo meditacije, u kojem se prostor ne prikazuje, već promišlja, a figura se ne opisuje, već naslućuje. Posebno mjesto u njegovom radu zauzima odnos prema prostoru Crne Gore. Krš, kamen, svjetlost i ogoljeni pejzaž kod Karaila su svojevrsni prikazi egzistencijalne kategorije. U tom smislu, njegovo slikarstvo stoji blisko onoj dubokoj ali probljeskujućoj misli Pol Sezana koji je govorio da se umjetnost ne sastoji u kopiranju prirode, već u njenom promišljanju i prevođenju u unutrašnji red. Karailo upravo taj red gradi strpljivo, bez žurbe i bez potrebe da objašnjavanjem. Karailovo stvaralaštvo može se čitati kao dug proces unutrašnje selekcije, u kojem se slika oslobađa viška da bi došla do svoje nužnosti. Njegov odnos prema formi nije bio estetska igra, već etička odluka ništa na platnu ne postoji bez opravdanja. Boja kod njega nije efekat, već stanje linija nije opis, već granica magije. U tim slikama nema potrebe za narativom, jer se značenje ne gradi pričom, već odnosima. Prostor se ne širi ka spolja, već se sabija ka unutra, stvarajući napetost koja sliku drži u ravnoteži između vidljivog i naslućenog. Upravo zato Karailov opus ne pripada trenutku, već trajanju.
Karailov značaj za savremenu crnogorsku umjetnost ne iscrpljuje se u njegovom opusu. Bio je jedan od onih rijetkih likovnih i intelektualnih stubova koji su trajali kroz više decenija bez prekida, sa unutrašnjim kontinuitetom koji se ne da lako poljuljati. Njegovo prisustvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju značilo je stabilnost, mjeru i vrijednosni oslonac u vremenu u kojem su se mijenjale paradigme, ali ne uvijek i kriterijumi. U etičkom smislu, Smail Smajo Karailo nije pravio razliku između života i rada. Njegova skromnost nije bila poza, već stanje duha njegova posvećenost bila je istrajna i duboko autentična. U tome leži njegova trajna vrijednost u dosljednosti, u odbijanju improvizacije i u nepokolebljivoj vjernosti slici kao moralnoj obavezi.
Danas, kada ga više nema među nama, ostaje njegova slika. Ali ostaje i nešto možda još važnije ostaje način. Cetinje, a s njim i Crna Gora, izgubili su jednog od svojih nenametljivih čuvara, ali su dobili trajni znak da se kultura ne gradi samo djelima, već i karakterom. Smail-Smajo Karailo ostaje tamo đe istinski umjetnici uvijek ostaju u prostoru između slike i savjesti, između tame i svjetlosti. Njegova sjenka danas počiva tamo đe počivaju mnogi velikani Prijestonice. I dok ovo pišem, ne mogu da se ne zapitam hoće li Cetinje, a potom i Crna Gora, znati da to prepoznaju na vrijeme. Hoćemo li znati da njegovo stvaralaštvo ne „obilježimo“, nego da ga stvarno razumijemo? Jer na kraju, sve ostaje na nama. A ta misao ne uliva naročitu nadu, znajući koliko je naša kultura śećanja često površna, kratkog daha i brza u zaboravu. Smrt za umjetnika, međutim, nikada nije kraj. Ona je samo trenutak kada
prestaje da se brani od vremena. Ako je bio istinit, vrijeme mu tada više ne može ništa. Ako nije ni život mu nije pomogao. Zato Cetinje ostaje ne kao mjesto śećanja, već kao prostor u kojem se takva istina prepoznaje i traje, kao dio crnogorskog duhovnog i kulturnog iskustva. Smail-Smajo Karailo nastavlja da traje kroz svoje djelo, koje ostaje kao svjedočanstvo jedne dosljedne, etički utemeljene umjetničke prakse. U tom smislu, njegovo prisustvo nije završeno, već preneseno u prostor trajanja slike i njegovog voljenog Cetinja.
Iz bogate biografije Smaila-Smaja Karaila izdvajam:
Karailo, Smail Smajo, slikar (Cetinje, 15. XII 1940). Završio je Umjetničku školu u Sarajevu i ALU u Beogradu, u klasi prof. Lj. Sokić. Bio je prof. na NF u Nikšiću i na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju. Slikar neoromantičarske orijentacije. Prepoznat je po likovnoj dosljednosti, analitičkom pristupu u definisanju svakog detalja na slici i harmoničnim odnosima crvene, žute, zelene i sive, kojima stvara jedinstvene cjeline u kojima dominira jedna boja. Poštujući osnovna načela klasičnog slikarstva – kompozicijske principe, euklidovsku perspektivu, magiju svjetlosnih senzacija, modelaciju forme, opredjeljuje se za neodivizionističku tehniku slikanja – valersko toniranje čistih boja. Navedenim osobenostima formalnog sloja slike postiže optičke iluzije, koje njegovom slikarstvu daju jednu sanjarsku, bajkovitu dimenziju magičnog realizma i metafizičkog slikarstva. Svjetlost kao važan, ako ne i primaran plastički element, fluidno se rasipa prostorom, obavija i umekšava oblike, stvarajući jedinstveni vizuelno-likovni korpus. Motivski se opredijelio za figuralne kompozicije – nadrealne vizije (Narandžasta bašta, Plaža u mom vrtu, Vladičina bašta, 1970), pejzaže satkane od svjetlosti i boja (Pejzaž, 1983; Bare, 1996; Duklja) i mrtve prirode (Polica, 1980–1990). Slikama S. Karaila provijava nostalgična nota, koja animira njegovo sjenovito sjećanje na djetinjstvo. . Na njima otkriva skrivenu ljepotu prirode i tajne svijeta koje se kriju iza vizuelnog privida. Prošlost kao emotivna okosnica i sadašnjost koja se više naslućuje nego percepira oblikuju njegovo djelo koje, u širem kontekstu, pripada lirskom, fantastičnom slikarstvu. Samostalne izložbe: Galerija Grafičkog kolektiva, Beograd (1967, 1972); Moderna galerija, Titograd (1971); Gradska galerija, Ulcinj (1971); → Plavi dvorac, Cetinje (1971), Galerija „Al”, Podgorica (1998). Značajne kolektivne izložbe: Cetinjski likovni salon (1965, 1975, 1978, 1979, 1980, 1991); IV Beogradsko trijenale jugoslovenske likovne umjetnosti, Beograd (1970); „Savremena crnogorska umjetnost”, Rim, Bari; Haselt, Šarlroa, Turne (Belgija); Pariz; Zagreb (1972–1973); SLUJ, Sarajevo (1975); Skoplje (1981); „Umjetnost na tlu Crne Gore od praistorije do danas”, Moskva (1981); „160 djela iz Umjetničkog muzeja Crne Gore”, Beograd (1986/87); „Savremeni cetinjski slikari”, Kostroma (Rusija, 1995) i dr. Od 1965. učestvuje na izložbama ULUS-a, a od 1981. ULUCG-a. Nagrade: Nagrada za mlade Cetinjskog likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (1965); Velika nagrada ALU iz Fonda Rista i Bete Vukanović, Beograd (1967); Nagrada Oktobarskog salona, Beograd (1974); Nagrada Cetinjskog likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (1980); Trinaestojulska nagrada (1986). Odlukom Vlade Crne Gore, dobio je status istaknutog kulturnog stvaraoca (2012). Njegovo ime uvršteno je u antologijske preglede jugoslovenske umjetnosti XX v. (M. Protić, „Slikarstvo XX v.”, Umetnost na tlu Jugoslavije, 1982). (Preuzeti podaci sa CANU).

Smail Smajo Karailo (1940-2026): Jedan cetinjski slikar u trajnoj galeriji Crne Gore

Klavirski trio ARKUS u sastavu Nadežda Artamonova, violina, Aleksej Kurbatov, klavir i Sergej Suvorov, violončelo, nastupiće na velikoj sceni Kulturno-informativnog centra ,,Budo Tomović’’ u okviru ciklusa ,,Kamerna muzika” u utorak 10. februara u 20 sati.&nbsp;
Program koncerta obuhvata dva reprezentativna djela kamerne muzike, Klavirski trio br. 2 u e-molu, op. 67 Dmitrija Šostakoviča i Klavirski trio br. 3, op. 23 Alekseja Kurbatova, koji će ovom prilikom biti izveden premijerno u Crnoj Gori.
Klavirski trio br. 2 u e-molu (1944) Dmitrija Šostakoviča jedno je od najtragičnijih i najemotivnijih djela kamerne muzike 20. vijeka, nastalo nakon smrti bliskog prijatelja muzičkog kritičara Ivana Solertinskog, u sjenci Drugog svjetskog rata. Muzika se razvija kao put od hladne, gotovo „neljudske“ otuđenosti prvog stava, preko zlog, mehaničkog skerca i pogrebnog marša, do završnice zasnovane na izobličenom jevrejskom plesu. Taj finale nije praznik, već ples užasa i nasilja, koji se u tumačenjima istraživača i savremenika Šostakoviča doživljava kao muzički spomenik žrtvama Holokausta i ratu u cjelini.&nbsp;
Klavirski trio br.3 kompozitor Aleksej Kurbatov je napisao 2011. godine. Djelo je velikih razmjera, gotovo simfonijskog karaktera, ostvareno sredstvima kamernog ansambla. Premijerno izvođenje ovog djela u Crnoj Gori predstavlja poseban umjetnički događaj i doprinos savremenoj muzičkoj sceni.
Članovi Trija ARKUS ostvarili su zapažene međunarodne karijere kao solisti i kamerni muzičari, nastupajući u prestižnim koncertnim dvoranama i sarađujući sa renomiranim orkestrima i umjetnicima. Njihovo zajedničko muziciranje odlikuje se visokim interpretativnim standardima, stilskom preciznošću i snažnom umjetničkom ekspresijom.
Koncert Trija ARKUS prilika je da se domaća publika susretne sa interpretacijama vrhunskog kamernog repertoara, kao i sa savremenim autorskim izrazom u okviru jednog od najzahtjevnijih muzičkih žanrova.
Ulaz je besplatan.

Klavirski trio „Arkus” u KIC-u

Poslije mnogo nagađanja, ser Ijan Mekelen je potvrdio da će ponovo tumačiti ulogu Gandalfa u novom filmu iz serijala „Gospodar prstenova“ (The Lord of the Rings), pod nazivom „Lov na Goluma“ (The Hunt for Gollum).
Kao gost u emisiji „The Late Show with Stephen Colbert“, Ijan Mekelen je potvrdio da će snimanje početi u julu.
- Što je nezgodno, jer je tada dolje na Novom Zelandu zima, a nisam siguran da želim da budem napolju na vjetru i kiši… I da, stavljam šiljasti šešir i bradu i nos i obrve i brkove - naveo je on.
Film „Lov na Goluma“ (The Hunt for Gollum), koji režira i u kojem glumi Endi Serkis (Golum), smješten je u period od 17 godina između Bilbovog odlaska iz Okruga i formiranja „Družine prstena“ (The Fellowship of the Ring).
Glasine kažu da će se i Ilajdža Vud vratiti ulozi Froda, dok je Vigo Mortensen izrazio interesovanje da se ponovo pojavi kao Aragorn.
Premijera je zakazana za 17. decembar 2027. godine.

Ser Ijan Mekelen potvrdio: Vraća se kao Gandalf u novom "Gospodar prstenova" filmu

Zbog velikog interesovanja publike i rasprodate projekcije u 20 sati, igrani film „Obraz” reditelja Nikole Vukčevića biće prikazan i u terminu od 18 sati u petak, 13. februara, u digitalizovanoj bioskopskoj sali KIC-a „Budo Tomović”.&nbsp;
Riječ je o filmu koji je ostvario zapažen festivalski uspjeh, sa više od 25 međunarodnih selekcija, dvadesetak nagrada i nacionalnom kandidaturom za nagradu Oskar.
„Obraz” je film o iskušenju i ljudskosti u vihoru rata - priča o obrazu i hrabrosti, porodična drama sa snažnom antiratnom porukom po motivima istinitog događaja - „precizno filmsko ostvarenje koje evocira tradicionalne žanrove ratnog filma i vesterna (Cineuropa)”. Radnja je smještena na početak Drugog svjetskog rata i prati sudbinu progonjenog pravoslavnog dječaka čiju porodicu ubija jedinica SS Skenderbeg. Privremeni spas pronalazi u kući neznanca, ali se ubrzo ispostavlja da je njegov zaštitnik Albanac i musliman po imenu Nur Doka, u vremenu kada su ime, vjera i nacija predstavljali tanku liniju između života i smrti u tadašnjoj Jugoslaviji. Kuću Nur Doke opkoljava ista vojska koja je ubila dječakove roditelje, zahtijevajući da im se dijete preda. Domaćin se suočava s nemogućim izborom: da fašistima preda nevino dijete kako bi spasio sopstvenu porodicu — ili da se suprotstavi ubicama i dovede u opasnost sve što voli, u nastojanju da sačuva svoju ljudskost. U trenutku konačne odluke, neće biti određene samo sudbine onih pod njegovim krovom, već i samo značenje pojmova časti, hrabrosti i vjere u najmračnijim vremenima.
Glumačku postavu čine istaknuti regionalni i međunarodni umjetnici, glavnu ulogu tumači Edon Rizvanoli (Holandija), koji je za ovaj film nagrađivan na međunarodnim festivalima u Španiji, Maroku, Rusiji i Iraku. Ostale uloge ostvarili su Igor Benčina (Srbija), Nikola Ristanovski (Sjeverna Makedonija), Alban Ukaj (Bosna i Hercegovina), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo). Crnogorsku glumačku ekipu čine Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković i legendarni Zef Bato Dedivanović — Joksim iz „Đekne“ Živka Nikolića — u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi. U ulogama djece nastupaju Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović, koji su za ove uloge izabrani nakon višemjesečnih kastinga i temeljne pripreme.&nbsp;
- Osam godina bilo nam je potrebno da ispričamo priču o čovjeku koji se usudio da se suprotstavi sili jačega i izabere teži put — da u sopstvenom domu zaštiti dijete druge vjere i nacije, svjesno dovodeći u opasnost živote svoje porodice. Tim činom nije sačuvao samo jedno nevino biće i obraz svoje kuće, već je pokazao ono što nas sve obavezuje: da u vremenima mraka sačuvamo ljudskost, zaštitimo slabijeg i pokažemo da je čojstvo jednako veliko koliko i junaštvo. Vođen uvjerenjem da je važno i dragocjeno svjedočiti ovakvim pričama, s radošću iščekujem domaću bioskopsku premijeru i nastavak dijaloga s publikom u Crnoj Gori i regionu - istakao je reditelj Nikola Vukčević, govoreći o svojim motivima za ovaj film.
Kulminacija festivalskog života filma dogodila se nedavno u okviru zvanične selekcije 37. izdanja Palm Springs International Film Festivala, jednog od najprestižnijih filmskih festivala u Sjedinjenim Američkim Državama. Na ovom izdanju festivala specijalna priznanja dodijeljena su Leonardu DiCapriju, Ethanu Hawkeu i reditelju Guillermu del Toru, kao i ekipama filmova „Hamnet” i „Sentimental Value”.&nbsp;
Alissa Simon, glavna selektorka festivala i kritičarka magazina „Variety”, opisala je „Obraz” kao „snažnu istorijsku dramu u kojoj humane vrijednosti nadilaze nasilje“, dodajući da „Nikola Vukčević savršeno dočarava osjećaj svijeta koji je izmakao kontroli, u kojem su standardi odbačeni, ostavljajući glavnog protagonistu pred nemogućim egzistencijalnim izborom“.
Inspiracija za film potiče iz antologijske pripovijetke „Obraz (Legenda o Nuru Doki)” crnogorskog akademika Zuvdije Hodžića, scenario potpisuju Ana Vujadinović i Melina Pota (nagrađeni u Saragosi za Najbolji scenario), uz saradnju reditelja.
Direktor fotografije je Đorđe Stojiljković, nagrađivan za ovaj film na festivalima u Italiji, Indiji, Rusiji i Španiji. Scenograf je Stanislav Nikičević (specijalna nagrada na Avanca IFF-u u Portugalu), kostimografkinja Lidija Jovanović, dok je muziku komponovao Dušan Maksimovski. Centralni muzički motiv filma — uspavanku — oblikovale su Maša i Milica Vujadinović. Montažu potpisuje Olga Toni, vizuelne efekte Đuro Mihaljević i Đorđe Stojiljković, dok su za dizajn i miks zvuka bili zaduženi Igor Vujović i Dario Domitrović.
Glavni producent filma je Milorad Radenović, a izvršni producenti Milorad Radenović i Jelena Filipović. Koproducenti su Nevena Savić i Ivica Vidanović (Cinnamon Films, Beograd) te Dario Domitrović (Embrija, Zagreb). Pridruženi producenti su Kristof Toke (Mogador Film, Njemačka) i Boris Raonić u ime RTVCG-a i njihovog javnog konkursa.
Film je realizovan uz finansijsku podršku Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, RTVCG-a i CEKUM-a, uz posebno priznanje činjenici da je projekat 2020. godine na koprodukcijskom konkursu u Srbiji zauzeo prvo mjesto među pedesetak prijavljenih regionalnih projekata.&nbsp;
Nikola Vukčević diplomirao je filmsku i pozorišnu režiju kao student generacije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi Vlatka Gilića. Danas je redovni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, gdje je rukovodilac studijskog programa Film i mediji. Sedam sezona bio je umjetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorica. Njegovi prethodni filmovi su „Pogled sa Ajfelovog tornja” (2005) i „Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” (2014).
Projekcija filma biće organizovana u skladu sa najvišim bioskopskim standardima, pružajući gledaocima vrhunski kvalitet slike i zvuka.
Ulaznice po cijeni od pet eura dostupne su online na <a href="https://l.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Fwww.kic.podgorica.me%2F%3Ffbclid%3DIwZXh0bgNhZW0CMTAAYnJpZBExWno3T05ra1doMmdZSVNrcXNydGMGYXBwX2lkEDIyMjAzOTE3ODgyMDA4OTIAAR7SVD24spxi08Lwn_Cy2_abV25O_pLM6Tl1qIS44L4YYtVO1uFbzyxVPjZFng_aem__fXzVXAya6imJHOuublZ-Q&amp;h=AT2wBNQ76xUcDzHFneZw71DHo-RT3zG2WCsdduRq1P0PeXADQrOClIYBbdbtUPVL8AUerMnTNQfgS7MGJR7Qk_OEc9EkxsvzXPMa5DCutSxQDk4XDkANsmRx1OZwI5TEXarsIP4r7kIVq8jG&amp;__tn__=-UK-R&amp;c%5b0%5d=AT2MqW7gIP0RM9nD16JRK_z-SuEYheNct1KyJ8gQxBMhP42Y-DOAiSRF72qgMZaTPF186CdDY4Ww69_H5YtpGeG4hj3DF51dw9oZuo-91yTqptnvEsua2TjJ2xSzigKrN8a3yjOAhWJN8j0tII3VnSe_9rSB7R6JBh9-slPiR59l6C9mUjzESsyJjyoclviOuJRtBArDc3sUViA-1ag_kuje7g" target="_blank">www.kic.podgorica.me</a>, putem aplikacije KIC Podgorica, kao i na biletarnici KIC-a.

Projekcija filma „Obraz” u KIC-u u dodatnom terminu

Internacionalna policijska organizacija Crne Gore danas je u Baru organizovala okrugli sto pod nazivom „Zajedno protiv nasilja“, u okviru projekta „Osnažene žene - temelj sigurne zajednice“, koji se realizuje u partnerstvu sa Opštinom Bar. Događaj je okupio predstavnike institucija, nevladinog sektora i stručne javnosti s ciljem jačanja saradnje i unapređenja mehanizama zaštite žrtava nasilja, posebno rodno zasnovanog.
Ovaj skup je otvorio predsjednik IPO Crne Gore Nedeljko Đurović, izvršni direktor Momčilo Šćekić i generalni sekretar Boris Janković, naglašavajući da borba protiv nasilja zahtijeva koordinisano djelovanje svih društvenih aktera. Poručeno je da su povezivanje institucija i nevladinih organizacija, kao i brza i efikasna reakcija sistema, ključni za stvarnu zaštitu žrtava.
U radu okruglog stola učestvovali su predstavnici brojnih organizacija i ustanova, među kojima su Ivana Šćekić iz IPO Crne Gore i direktorica modne agencije „Top 3 Models“, psihološkinja Anđela Jukić iz skloništa „Lea“ Bar, socijalna radnica Milena Petrović, odbornica i prosvjetna radnica Vesna Drašković, predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj Veselin Joketić, koordinatorka IPO za južnu regiju Marjana Slavković, kao i predstavnice više nevladinih organizacija i centara za socijalni rad.
Tokom diskusije istaknuto je da je i dalje prisutan zabrinjavajući broj slučajeva nasilja, te da mnoge žene osjećaju strah i nepovjerenje kada je riječ o prijavljivanju. Učesnici su upozorili da su predrasude i stigmatizacija žrtava i dalje snažno prisutne, kao i otpor prema traženju stručne psihološke pomoći. Zbog toga je naglašena potreba dugoročne edukacije i promjene društvene svijesti.
Poseban akcenat stavljen je na potrebu većeg uključivanja muškaraca u razgovore i aktivnosti na ovu temu, kao i na razbijanje transgeneracijskih stereotipa. Ukazano je i na određene nedostatke u zakonskim rješenjima i rokovima postupanja, uz predloge za jačanje nadležnosti socijalnih službi i veće uključivanje psihologa u procese podrške porodici.
Kao jedna od konkretnih inicijativa predloženo je formiranje savjetovališta za porodice, uz poruku da porodica mora biti temelj zdravog razvoja i sistema vrijednosti.
Predstavnici IPO Montenegro podsjetili su da se projekat „Osnažene žene - temelj sigurne zajednice“ od juna realizuje kroz niz radionica i javnih događaja, sa ciljem osnaživanja žena i unapređenja međusektorske saradnje. Opština Bar je istaknuta kao primjer dobre prakse u podršci civilnom sektoru i partnerstvu sa nevladinim organizacijama.
Zaključak skupa je da će nadležnim ministarstvima biti upućeni konkretni predlozi za unapređenje sistema zaštite i podrške žrtvama, kako bi se smanjili institucionalni propusti i spriječila dodatna traumatizacija tokom postupaka.
- Nećemo stati na riječima - naša obaveza je da reagujemo, povezujemo i mijenjamo sistem tamo gdje ne funkcioniše, jer žrtva mora biti zaštićena, a nasilje jasno i odlučno sankcionisano - poručio je izvršni direktor IPO Montenegro Momčilo Šćekić.
Samo zajedničkim djelovanjem institucija, nevladinog sektora i građana moguće je, kako je zaključeno na skupu, izgraditi sigurniju i odgovorniju zajednicu za sve.

IPO Crne Gore i Opština Bar pokrenuli inicijativu za zaštitu žena i jačanje sistema podrške

Vaterpolisti Jadran M:Tela poraženi su u Trebinju &nbsp;večeras od ekipe Novog Beograda 15:12 (4:2, 5:1, 4:2, 2:7). i zaustavljeni na putu ka četvrtfinalu Lige Šampiona. Takmičenje će nastaviti u Eurokupu.
Imali su Novljani sve u svojim rukama i šansu da pobjedom izbore plasman u četvrtfinale Lige šampiona.
Poveli su na startu meča golom Danila Stupara 1:0 i to je bilo sve što su uradili u ovom meču.
Vicešampion Evrope i Srbije je preuzeo kontrolu dešavanja u bazenu.
Prednost je konstantno rasla, pa je na kraju treće četvrtine bilo 13:5.
U posljednjih osam minuta, Novljani su uspjeli da ublaže poraz.
Novi Beograd ide u četvrtfinale LIge šampiona, a Jadran M:Tel se seli u Evrokup.
Vasilije Martinović (četiri) i Nikola Lukić (tri) su bili najbolji kod gostiju.
Strahinja Gojković je za Novljane dao četiri, a Danil Merkulov tri pogotka.

Novljani zaustavljeni: Novi Beograd savladao Jadran M:Tel

Jovica Rečević i naredne četiri godine biće na čelu Džudo saveza, odlučeno je na izbornoj Skupštini te asocijacije.
Rečević je bio jedini kandidat, a dobio je jednoglasnu podršku delegata Skupštine.
Na mjestu predsjendika je od početka aprila 2022. godine.
- Ozbiljan rad saveza se ogleda i u činjenici da su prisutni bili delegati svih džudo klubova iz Crne Gore, njih 43 koliko ukupno broji Skupština i svi su za predsjednika jednoglasno podržali Rečevića &nbsp;koji je i do sada pokrivao tu poziciju - saopšteno je iz Džudo saveza.
Jednoglasnu podršku dobio je i Upravni odbor, u liji sastav su, na predlog Rečevića, ušli Marinko Jovović (potpredsjednik saveza i član UO), Željko Dragojević, Luka Jokić i Jovana Peković.
Delegati su usvojili Izvještaj o radu za 2025. godinu, kao i finansijske izvještaje za prethodnu godinu.
Usvojene su izmjene i dopune Takmičarskog pravilnika u skladu sa normativima Evropske i Svjetske džudo federacije, kao i plan rada i predlog budžeta za 2026. godinu.

Rečeviću novi mandat na čelu Džudo saveza

Usred sve većih tenzija zbog mogućeg američkog vojnog udara na Iran, satelitski snimci pokazuju da su ulazi u nuklearna postrojenja Irana, poput kompleksa u Isfahanu, navodno zatrpani tonama zemlje. Satelitski snimak od 10. februara prikazuje ono što izgleda kao gomila zemlje koja ispunjava ulaze u tunelski kompleks u Centru za nuklearna istraživanja Isfahan, centralno područje Irana. Snimak iste lokacije iz 2024. godine prikazuje ulaze u tunele onako kako bi obično trebali izgledati.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026021121028_6e55ecb6304b579a7924809c6ea46659693c429e86c38b762a6bc6b2760bff81.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2026021121028_6e55ecb6304b579a7924809c6ea46659693c429e86c38b762a6bc6b2760bff81" data-rendition-name="original" width="676" height="443" loading="lazy" alt="iran"></figure>  Posmatrači navode da je Iran donio odluku da zatrpa ulaze zemljom kao jednostavan način da oteža mogući upad specijalnih snaga u nuklearni kompleks. Nedavni satelitski snimci pokazuju i značajno gomilanje vojne opreme na bazama savezničkih snaga SAD‐a na Bliskom istoku, dok se vode pregovori o zaustavljanju iranskog nuklearnog programa.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026021121028_cb6326f2b499aefff9e54aab74398bf40c6315b3a983c245d347510b548ba567.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026021121028_cb6326f2b499aefff9e54aab74398bf40c6315b3a983c245d347510b548ba567" data-rendition-name="original" width="670" height="648" loading="lazy" alt="Iran"></figure>  Satelitski snimci pokazuju povećanje broja aviona u vazduhoplovnoj bazi Al-Udeid u Kataru 17. januara (lijevo) i 1. februara. Iranski predsjednik Masud Pezeškijan je 11. februara na obilježavanju 47. godišnjice Islamske revolucije rekao da Iran "ne teži posjedovanju nuklearnog oružja" i da je spreman na provjeru svojih tvrdnji. Teheran je odbio da dozvoli inspekcije Međunarodne agencije za atomsku energiju tokom mjeseci pojačanih tenzija sa Sjedinjenim Državama oko iranskog nuklearnog programa.