„Autobiografija“ Ranka Radovića je pripovijest o porodici i martinićkom siromaštvu, neizmjernoj ljubavi i oslanjanju na najbliže, o ponosu, o školovanju i uspjehu, ali i o dilemama i odlukama koje nije bilo lako donositi, a na kraju i o talentu i profesionalizmu u oblasti koja je u isto vrijeme i umjetnost i vještina, rečeno je sinoć u Danilovgradu na promociji intimnih zapisa istaknutog arhitekte.&nbsp;
O ovoj knjizi koju je nedavno Matica crnogorska objavila govorila je struka, prijatelji zajedno sa izdavačem i porodicom.&nbsp;
Arhitektica Slavica Stamatović-Vučković osvrnula se na Radovićevu emancipatorsku ulogu i njegova brojna predavanja koja je održao diljem Jugoslavije.
– Većina tih predavanja nijesu bila uopšte plaćena, možda bi ga neko pozvao ili eventualno platio smještaj, neki dio troškova, ali on je sve to radio tako srdačno, tako srčano, strastveno i s ogromnom ljubavlju za arhitekturu, za profesiju, prije svega sa željom da prenese svoje znanje na mlađe ljude i da učini da arhitektura bude vidljiva, prisutna u jugoslovenskom kontekstu – rekla je Stamatović-Vučković.
Arhiteksta iz Zagreba Krešimir Rogina istakao je da je arhitektura elitna djelatnost, ma koliko siromašna bila i o Radoviću, svom mentoru s magistarskih studija, govorio je prije svega kao o umjetniku.&nbsp;
– Da bismo sačuvali njegov duh trebamo emanirati Ranka Radovića kroz sebe, kroz ono što nam poručuje ovom knjigom: da trebaš biti ne bolji čovjek, nego samo čovjek – rekao je Rogina i uporedio Radovića s velikanima umjetničke scene i pop-kulture, Belmondom, Pikasom i Dejvidom Bouvijem.&nbsp;
Rankove misli nijesu bile sterilne, ograđene, frazerske, nepotrebne, misli radi misli, rekao je politikolog Čedomir Čupić i dodao da je Radović bio „sastavljen od darova kao što je kuća sastavljena od cigala“.&nbsp;
– Priroda i bog s njim su ljude darivali, a on je taj svoj dar dijelio s drugima. Njegova nesebičnost u darivanju strasno se i voljno umnožavala u drugima – rekao je Čupić.&nbsp;
Urednik izdanja Marko Špadijer istakao je da se Radović u svojoj „Autobiografiji“ predstavio kao pisac izvanredne memorije i slikovitih opisa situacija.&nbsp;
– Ova autobiografska kazivanja se završavaju 1991. godine, kada je Ranko imao 56 godina, a on je živio još 14. To je bio najdramatičniji period raspada Jugoslavije, osjećao se strancem u domovini i šteta što o tom periodu nemamo neke njegove zapise – rekao je Špadijer.&nbsp;
Publicista Rajko Radović, sin istaknutog arhitekte, podvukao je da je vrlo bitno da tu knjigu ne vidite samo kao autobiografiju, već kao neki trag u vremenu.&nbsp;
– Mislim da Ranko nikada Martiniće nije doživljavao kao selo, on je doživljavao crnogorska brda kao neku vrstu prirodne arhitekture, doživljavao je ta brda kao građevine. Mislim da je njegov stav bio borben, da je bio ratnik. Mislim da je za Martiniće bitna bila bitka na Martinićima gdje su se Crnogorci odbranili od otomanskog nadiranja i da je ratnički duh i stav ključ za shvatanje Ranka – rekao je Radović.&nbsp;
Promociju je pratila izložba odabranih radova studenata III godine Arhitektonskog fakulteta (2024/25) izrađenih u okviru predmeta Teorija arhitekture 3, koji je vodila učesnica promocije prof. dr Slavica Stamatović-Vučković, pod nazivom „Živi prostor – omaž prof. Ranku Radoviću“.
Kompletan snimak promocije Radovićeve „Autobiografije“ dostupan je na zvaničnom Jutjub kanalu Matice crnogorske.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dd9JF48XiciE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kultura

Crnogorska brda doživljavao kao vrstu prirodne arhitekture

Sinhronizovani animirani film „Ozi – glas šume“ (Ozi – Voice of the Forest, 2023) biće prikazan u okviru filmskog programa KIC-a „Budo Tomović“ u subotu, 13. decembra, u digitalizovanoj bioskopskoj sali, sa početkom u 11 sati.
Film prati hrabru i radoznalu orangutanku Ozi, koja živi u skladu s prirodom i svojim šumskim prijateljima, sve dok njihov dom ne bude ugrožen dolaskom ljudi i razaranjem šumskog staništa. Suočena s opasnošću, Ozi kreće u neočekivanu avanturu tokom koje otkriva sopstvenu snagu, važnost zajedništva i neprocjenjivu vrijednost očuvanja prirode.
Ovaj vizuelno raskošan animirani film uspješno kombinuje humor, emociju i snažnu ekološku poruku prilagođenu djeci, ali jednako vrijednu i za odrasle. Kroz živopisne likove i dinamičnu radnju, mališani će na zabavan način naučiti zašto je važno čuvati šume, životinje i životnu sredinu u kojoj svi živimo.
Projekcija će biti realizovana u skladu sa najvišim bioskopskim standardima, uz vrhunski kvalitet slike i zvuka.
Ulaznice po cijeni od 3 eura dostupne su radnim danima na biletarnici KIC-a (9–20 h). Informacije i rezervacije: 020 664 237.

Animirani film „Ozi – glas šume“ u subotu u KIC-u „Budo Tomović“

Promocija knjige „Među svima kao da je sam“ – Priča o Blagoti Erakoviću, reditelju, autora Aleksandra Milosavljevića, održana je u punoj Press sali Crnogorskog narodnog pozorišta. Monografija je objavljena u okviru novoformirane edicije „Portreti“, koju izdavačka produkcija nacionalnog teatra posvećuje našim priznatim i zaslužnim pozorišnim stvaraocima, saopšteno je iz nacionalnog teatra.
- Pored bogate dokumentarne građe i zapisa prijatelja, okosnicu monografije čine Blagotina sjećanja i razmišljanja u formi intervjua. Na osnovu navedenog, autor Milosavljević pruža čitaocima uvid u dugogodišnju karijeru i stvaralački opus reditelja koji je stvarao crnogorsko pozorište i šire- navode iz CNP-a.
Kako je zapisao direktor CNP-a Ilija Subotić, postoje umjetnici kroz čiji se rad mogu sagledati ne samo estetska kretanja u njihovom opusu, već i promjene umjetničkog života prostora u kojem su stvarali, a Blagota Eraković je zasigurno jedan od njih.
- Od njegovih mladalačkih početaka u rodnom Nikšiću, preko živog učešća u dinamičnom i raznovrsnom razvoju jugoslovenskog pozorišta 70-tih i 80-tih godina prošlog vijeka, do turbulentnih dešavanja u umjetnosti i društvu tokom tranzicije, Blagota je uspijevao da ostane svoj, čuvajući i braneći sopstvenu i umjetničku autonomiju od svega onoga što umjetnosti pokušava da nametne ulogu saučesnika u nekom izvanumjetničkom projektu. To u svakom slučaju ne znači da se Blagota čuvao bilo kakvog angažmana, naprotiv, takvim svojim odnosom pokazivao je da umjetnička autonomija u vremenima ideoloških nameta i zadatosti predstavlja onu suštinsku angažovanost u kojoj umjetnik mora da istrajava. To je ona vrsta posvećenosti kojom se brani sama pozorišna umjetnost, umjetnost koja je, kako će to u jednom intervjuu Blagota Eraković reći: ...najbliža čovjeku. Sve ostale umjetnosti obraćaju se publici posredno, a pozorište se obraća direktno čovjeku, oči u oči- naveo je Subotić.
Riječ je o još jednom kapitalnom izdavačkom projektu nacionalnog teatra, dok su na jučerašnjoj promociji govorili autor knjige i pozorišni kritičar Aleksandar Milosavljević, urednik izdanja Vasko Raičević, producent i univerzitetski profesor Janko Ljumović i reditelj Blagota Eraković.
Autor Milosavljević je istakao da je za njega ogromna čast to što je imao priliku da piše o čovjeku kao što je Blagota Eraković.
- Ova knjiga se može čitati kao priča o Erakoviću, reditelju, kao priča o Crnogorskom narodnom pozorištu, ali i kao priča o Crnoj Gori. Sve se to nalazi u ovoj knjizi, jer sve to jeste Blagota Eraković. On je jedan od onih umjetnika koji su spona između različitih epoha, s tom razlikom što je prije njegove epohe malo toga postojalo. Tokom njegove epohe i onoga što je radio kao reditelj nastajalo je nešto što je uvelo crnogorsku režiju u nove prostore- istakao je Milosavljević.
Eraković je, prema mišljenju urednika izdanja Vaska Raičevića, začetnik moderne estetike u crnogorskom teatru.
- Blagota je veoma značajan zato što se njegova karijera poklapa s velikim promjenama koje su se desile u pozorištu u Crnoj Gori. Upravo tada naša zemlja konačno izlazi iz tog nekog arhaičnog i okoštalog rada i tada počinje da se modernizuje pozorišna estetika- istakao je Raičević.
Producent i univerzitetski profesor Janko Ljumović je rekao da je Milosavljević oblikovao knjigu koja premašuje konvencionalni model monografije i predstavlja izuzetan izdavački projekat CNP-a.
- Knjiga potvrđuje da pozorišna institucija može djelovati i kao aktivni producent kulturnog pamćenja, te da odgovornost za očuvanje nacionalne teatarske istorije uključuje i sistematsku brigu o biografijama ključnih stvaralaca. Milosavljević oblikuje knjigu koja premašuje konvencionalni model monografije. Kombinacijom kreativnog, tematski profilisanog intervjua sa Blagotom Erakovićem, pažljivo odabranim tekstovima savremenika i pozorišnih kritičara i teatrologa, bogate arhivske dokumentacije i precizno strukturisane teatrografije, autor stvara višeslojni i inovativan portret reditelja čiji je opus obilježio razvoj modernog crnogorskog i jugoslovenskog teatra. Ovakav pristup omogućava da se Erakovićevo stvaralaštvo sagleda ne samo kao individualni doprinos, već i kao integralni dio šireg pozorišnog i kulturnog sistema- rekao je Ljumović.
Reditelj Blagota Eraković je podsjetio da je prvu režiju potpisao prije čak 60 godina.
- Nadam se da će se ovim izdanjem otvoriti čep da se i o drugim zalužnim pozorišnim pregaocima piše. Iako je 12. oktobra 1989. godine u požaru, u noći poslije predstave „Pisac porodične istorije“ Ljuba Đurkovića, pozorište izgorelo, ostalo je dosta dokumentacije i ima se na osnovu čega pisati. Mislim da bi trebalo ubuduće da se bar jedna ovakva knjiga godišnje objavi o nekom od naših velikih prethodnika- kazao je Eraković.

Održana promocija knjige o reditelju Blagoti Erakoviću

Crnogorski festival filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2025 nastavlja se danas bogatim programom: u Podgorici će biti prikazane tri nove premijere, dok se beransko izdanje festivala svečano otvara večeras u Centru za kulturu, filmom „Glas Hind Radžab“ rediteljke Kauter Ben Hanije. Upravo ovaj film sinoć je na otvaranju u Podgorici ostavio publiku u tišini i suzama, potvrđujući snažan emotivni naboj kojim je obilježio početak ovogodišnjeg festivala.i
Program drugog dana u Crnogorskoj kinoteci počinje u 17:30, premijerom filma „Zečji nasip“ autorke Čejen Černić Čanak. Film prati Slavena, koji se vraća u rodni kraj zbog očeve sahrane i neočekivano obnavlja vezu sa Markom – svojom zabranjenom ljubavlju iz mladosti. Dok zajednica gradi nasipe da bi se odbranila od nadolazećih voda, njih dvojica pokušavaju da izgrade vlastite emocionalne barijere. Priča donosi intiman i suptilan prikaz ranjivosti, identiteta i potisnutih emocija.
U 19:15 na programu je film „Potpuno različito, skroz isto“ rediteljke Marijane Đorđe Marćezini, snažan dokumentarni portret Sabine Talović – feminističke aktivistkinje koja se neumorno suprotstavlja patrijarhalnom nasilju. Kroz njen glas prelamaju se iskustva poslijeratnog Balkana, savremenog rasizma, nacionalizma i borbe za ravnopravnost. Nakon projekcije, Sabina Talović razgovaraće sa publikom.
Filmski program u Podgorici završava se u 20:00, prikazivanjem filma „Na ivici snova“ autora Ajmana El Amira i Nade Rijad. Dokumentarac prati grupu tinejdžerki koje, prkoseći društvenim normama, osnivaju uličnu pozorišnu trupu. Film je nježna, dirljiva i inspirativna priča o odrastanju, prijateljstvu, gubicima i malim pobjedama u borbi za slobodu izražavanja i vlastiti prostor pod suncem.

Drugi dan festivala UBRZAJ 2025: Tri nove premijere u Podgorici

Crnogorski dugometražni dokumentarni film „Planina“ (To Hold a Mountain), u režiji Biljane Tutorov i Petra Glomazića, selektovan je za predstojeće izdanje Filmskog festivala Sandens u okviru takmičarskog programa međunarodnog dokumentarnog filma. Film će premijerno biti prikazan 26. januara 2026. godine, što predstavlja istorijski uspjeh – riječ je o prvom crnogorskom filmu ikada selektovanom na Sandensu.
Projekat je inicijalno podržan od strane Filmskog centra Crne Gore na konkursu za sufinansiranje kinematografskih djela 2018. godine.
<h2>Priča o ženama koje brane planinu i tradiciju</h2>
Radnja filma smještena je u zabitim predjelima Crne Gore, gdje majka i kćerka uporno čuvaju svoju nomadsku stočarsku tradiciju i brane planinu od planiranog pretvaranja u vojni poligon NATO-a, suočavajući se istovremeno sa nasiljem nad ženama i nad prirodom.
Selektor Sandensa ovako opisuje film:
„U filmu Planina, korežiseri Biljana Tutorov i Petar Glomazić oblikuju nježan, vizuelno zadivljujući portret udaljene planinske zajednice žena koje pokreće naporan rad i snažna želja za otporom. Uprkos svakodnevnim teškoćama i trajnim posljedicama generacijske traume, one ostaju pune ljubavi i dostojanstva, njegujući ne samo jedna drugu, već i životinje od kojih zavisi njihov opstanak. Film snažno dočarava značaj ljubavi i istrajnosti u vremenu kada prošlost progoni, a budućnost djeluje neizvjesno.“
<h2>Međunarodni tim i snažna produkcija</h2>
Autorsku i produkcijsku ekipu filma čine:
Koscenaristi i koreditelji: Biljana Tutorov i Petar Glomazić
Direktorka fotografije: Eva Kraljević
Montažer: Žorž Kreg (George Cragg)
Originalna muzika: Draško Adžić
Dizajn zvuka: Julij Zornik
Kolor korekcija: Emil Svetlik
Producentkinja filma je Biljana Tutorov, a izvršne producentkinje Megan Gelštajn i Bianka Oana. Producenti su Petar Glomazić, Kentin Loran i Rok Biček, koproducentkinja Dijana Cetina Mlađenović, a pridruženi producent Veliša Popović.
U filmu glavne uloge nose protagonistkinje Mileva Gara Jovanović i Nada Stanišić.
<h2>Međunarodna koprodukcija i široka institucionalna podrška</h2>
„Planina“ je međunarodna koprodukcija Crne Gore, Srbije, Slovenije i Francuske. Nakon inicijalne podrške Filmskog centra Crne Gore, projekat su podržali i:
Filmski centar Srbije
CNC France – Cinéma du Monde
Slovenački filmski centar
Hrvatski audiovizuelni centar
PACA fond regiona Južna Francuska
RTV Slovenija
Tax Shelter Belgium program
InMaat fondacija
Doc Society Climate Story Fund
Uniqua See Future Fondation
Catapult Film Fund
Chicken &amp; Egg Films
Diane Weyermann Fellowship
IDA Enterprise Grant
Eurimaž
Film je sniman od 2018. godine, a prethodno je razvijan kroz brojne prestižne radionice i filmske markete.
<h2>Sandens – kuća američkog nezavisnog filma</h2>
Filmski festival Sandens, osnovan 1978. godine, najznačajniji je globalni festival američkog nezavisnog filma, sa fokusom na autorska ostvarenja nastala izvan sistema velikih filmskih studija. Ovogodišnje izdanje biće održano u Park Sitiju, Utah, od 22. januara do 1. februara 2026. godine.

Crnogorski dokumentarni film „Planina“ selektovan za Filmski festival Sandens

Završnica desetog Međunarodnog festivala Dani gitare u Podgorici biće obilježena koncertom čuvenog španskog gitariste Havijera Garsije Morena (Javier García Moreno), jednog od najznačajnijih imena savremene klasične gitare. Premijerni nastup biće održan u ponedjeljak, 15. decembra, u velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“, sa početkom u 20 časova.
Publika će imati priliku da čuje djela klasičnog gitarističkog repertoara, uključujući kompozicije Fernanda Sora (Introducción, Tema y Variaciones, Op. 9), Isaaca Albéniza (Asturias), Francisca Tárrege (Capricho Árabe i La Gran Jota de Concierto) i Joaquína Turine (Sonata, Op. 61).
Rođen u Malagi, Moreno je gitaru počeo da svira sa pet godina, pod mentorstvom svog oca Antonija Garcíje Azuage, profesora na tamošnjem konzervatorijumu. Školovanje je nastavio na Kraljevskom konzervatorijumu u Madridu gdje je jednoglasno osvojio Završnu počasnu nagradu (Premio de Honor Fin de Carrera).
Tokom bogate karijere dobio je brojna priznanja, među kojima Orden Maestro Alirio Díaz, Medalju Atenea Ilugo, nagradu Per il concertismo grada Fiuggi i Priznanje grada Treviza za doprinos kulturnoj baštini. Nastupao je na najprestižnijim internacionalnim scenama poput Carnegie Halla u Njujorku, Nacionalnog auditorijuma u Madridu, Palate gitare u Japanu i Teatra Cervantes u Malagi, te sarađivao sa uglednim orkestrima širom svijeta.
Odlikovan je od Japanske škole gitare, gdje je održao devet turneja i objavio više albuma, a 2023. godine nagrađen je Nagradom Malaga za izuzetan umjetnički doprinos. Trenutno je profesor i direktor Visokog konzervatorijuma za muziku u Malagi. Svjetska kritika ga svrstava među najistaknutije gitariste svoje generacije.
Festival će iste večeri, u 20:45, zatvoriti renomirani italijanski gitarski duo Lucio Matarazzo – Giovanni Masi.
Program obuhvata djela Astora Piazzolle (Lo que vendrà), Stephena Gossa (Aphorisms), Lea Brouwera (Toccata iz Sonata Elegíaca), Egberta Gismontija (Água e vinho), Sérgia Assada (Doppia consonanza), Paola Bellinatija (Jongo) i svjetsku premijeru kompozicije Dušana Bogdanovića Five Polyrhythmic Studies.
Posebnu vrijednost nastupa čini činjenica da su mnoge kompozicije napisane upravo za ovaj duo, uključujući i djelo Lea Brouwera, koji im je posvetio Sonatu Elegíaca.
Biografije umjetnika
Gitarski duo Mataraco–Mazi nastao je iz dugogodišnje saradnje profesora Lucia Matarazza i njegovog izuzetno talentovanog učenika Giovannija Mazija. Zapaženi su na međunarodnim festivalima u Aalborgu, Iserlohnu i drugim evropskim centrima muzike. Trenutno rade na projektima posvećenim južnoameričkoj i baroknoj muzici.
Lucio Matarazzo, jedan od najuglednijih evropskih gitarista, tokom karijere duge više od 45 godina nastupao je širom svijeta kao solista, član dua i osnivač čuvenog GuitArt kvarteta, za koji su komponovana djela Lea Brouwera, Angela Gilardina i drugih autora. Osnivač je i urednik platformi DotGuitar.it i DotGuitar/CD. Dobitnik je nagrade A Life for the Guitar.
Giovanni Masi, rođen 2002. godine, smatra se jednim od najperspektivnijih gitarista današnjice. Dobitnik je nagrade Chitarra d’Oro za mladog talenta, laureat brojnih međunarodnih takmičenja i autor četiri albuma u okviru kolekcije Giovanni Masi Collection. Doktorant je Univerziteta u Salernu i predavač u italijanskim javnim muzičkim školama.

Havijer Garsija Moreno i duo Mataraco–Mazi zatvaraju „Dane gitare“

Crnogorski festival filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2025 otvoren je sinoć u KIC-u „Budo Tomović“ crnogorskom premijerom filma „Glas Hind Radžab“, rediteljke Kauter Ben Hanije. Potresna priča o djevojčici stradaloj u Gazi ostavila je dubok utisak na publiku, koja je projekciju ispratila u potpunoj tišini i suzama.
Otvarajući Festival, izvršna direktorka CGO-a Daliborka Uljarević istakla je da moto ovogodišnjeg izdanja – Osvijetli sjenke – poziva društvo da pogleda “tamo gdje najčešće izbjegava”.
„U sjenkama žive ljudi čija su prava zanemarena, čiji se životi odvijaju van reflektora politike i javnosti, ljudi koji često ćute jer su naučili da ih niko ne sluša. Naša je odgovornost da im damo svjetlo“, poručila je Uljarević.
Govoreći o lokalnom kontekstu, ocijenila je da Crna Gora živi „u sjenkama neprocesuiranih nepravdi, duboko ukorijenjene korupcije, revizionističkih narativa, govora mržnje i političkih eksperimenata“. Festival, kazala je, fokus stavlja na iskustva žrtava rata i represije, marginalizovane grupe i „tihe lomove pojedinaca koje društvo gura u zapećak“.
U osvrtu na globalne krize, istakla je da se „granice brutalnosti danas pomjeraju – od Ukrajine do Gaze“, te da je obaveza društava da ne dozvole relativizaciju ljudskosti.
<h2>Nagrada za građane sa Kruševog Ždrijela: Simbol istrajnosti, dostojanstva i borbe za istinu</h2>
Zbog snage, istrajnosti i brige za javno dobro, godišnja nagrada CGO-a i Festivala UBRZAJ za afirmaciju ljudskih prava i građanski aktivizam za 2025. godinu dodijeljena je grupi građana sa Kruševog Ždrijela, koji su više od 300 dana protestovali zahtijevajući pravdu za 23 ugašena života, među njima i četvoro djece.
Nagradu je, u ime porodica, primila Vesna Pejović, majka i baba troje stradalih u masakru na Cetinju. Uz nju su prisustvovali i Bato Pejović, Senka Jovanović i Mito Marković.
Uljarević je istakla da su građani Kruševog Ždrijela „postali simbol dostojanstvene i hrabre borbe za istinu i odgovornost“, te da je njihova borba „ogolila institucionalnu pasivnost, nedostatak empatije i otvorila pitanja na koja država i dalje ćuti“.
„Oni zaslužuju da budu osvijetljeni – ne kao sjenke posrnulog društva, već kao jasni, hrabri, ljudski glas Crne Gore“, kazala je Uljarević.
<h2>Potresan govor Vesne Pejović: „Ne daj Bože nikome da nosi moju ranu“</h2>
Pred prepunom salom, Pejović je zahvalila na priznanju, poručivši da joj nagrada predstavlja „melem za rane satkan od ljudi velikog srca“.
„U borbu sam krenula ne da bih tražila nemoguće – da vratim moje najmilije – već da život ima pravo. To pravo bi bilo da se ide redom. Ali taj red kod mene nije imao pravila“, kazala je.
Posebno je zahvalila instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, ističući da jedino ta institucija „krenula pravim putem“.
„Nije meni bilo da deset mjeseci stojim po najvećem nevremenu i kiši… Ali sistem mi je ostavio jedinu alternativu – da stojim tamo. Tražila sam samo malo, za moje mnogo“, rekla je Pejović, dodajući da ne bi izdržala bez ljudi koji su bili uz nju.
Govoreći o Cetinju, emotivno je poručila:
„Djeci na Cetinju treba vratiti osmijeh. Parkovi više nijesu ispunjeni dječijim smijehom. Taj grad je ranjen. I svima koji su komentarisali kako ne treba – opraštam, jer nijesu znali što su pričali. Ne daj Bože nikome da nosi moju ranu.“
Njen govor ispraćen je dugim, emotivnim aplauzom publike.

Film „Glas Hind Radžab“ rasplakao publiku

U Crnogorskom narodnom pozorištu počele su probe za novu predstavu „Pred penzijom, komedija o duši“, koju će po tekstu Tomasa Bernharda režirati Nataša Milićević. Predstava će premijerno biti izvedena 12. februara naredne godine, uz reprizno izvođenje dan kasnije.
Uloge tumače: Jelena Đukić, Aleksandar Gavranić i Mirjana Spaić.
- Bio sam otvoren prema svima i radost koju sam unosio u podrum bila je zarazna, ne znam odakle mi ta iznenadna sposobnost da budem radostan i da zarazim i druge radošću - priznaje pisac sam o sebi. I mada priča o troje ljudi koji upravo u nekom podrumu čekaju penziju i proslavljaju rođendan značajne istorijske figure iz nacističkog opusa ljudske evolucije ne zvuči naročito radosno ili duhovito, njihovi elementarni instinkti čine da ispadnu smiješni u sopstvenim silovitim pokušajima da prežive jedni sa drugima. Svi smo ludi, a od tog ludila se nema kud pobjeći: društvo kontinuirano i repetativno zakazuje u pokušajima da izliječi to kolektivno oboljenje duše, a priroda je još veća ludnica. U tome je sav crni humor naše egzistencije - zapisala je rediteljka Milićević.
Dramaturgiju potpisuje Milana Matejić, scenografkinja je Ivanka Vana Prelević, kostimografkinja Mia Đurović, a izvršna producentkinja Nela Otašević.

„Pred penzijom, komedija o duši“ premijerno u februaru

U nastavku jubilarnog, desetog Međunarodnog festivala Dani gitare u Podgorici, sinoć je u velikoj sali Kulturno-informativnog centra „Budo Tomović“, održan koncert koji je na upečatljiv način objedinio mladalačku virtuoznost, afirmisanu međunarodnu umjetničku praksu i duh interkulturnog dijaloga. Tom prilikom publici su se predstavli gitarista Petar Nikolić i flamenko duo - gitarista Huan Lorenco i plesačica An Sinel.
U ime organizatora festivala, gitarista Srđan Bulatović istakao je da je značaj i posebnost festivala i u tome što nastoji da, pored međunarodnih izvođača, pruži podršku domaćim gitaristima, sa posebnim akcentom na mlade, još uvijek neafirmisane izvođače, kakav je i mladi Petar Nikolić, koji već bilježi prve uspješne koncertne nastupe.
Publici se u ime partnera, Kulturno-informativnog centra „Budo Tomović“, obratila v.d. direktorice, Marijana Zečević, ističući da KIC, bogatom paletom programa, gostovanja i posebnih događaja, augmentira kulturnu ponudu, pružajući publici neposredan susret sa istaknutim umjetnicima i kulturnom scenom regiona Evrope i svijeta, čime se KIC otvara i gradi mreže saradnje i međunarodnih partnerstava.
Podsjetila je da je X Međunarodni festival Dani gitare u Podgorici, ove godine okupio istaknute gitariste, profesore i mlade talente iz Crne Gore, Češke, Španije i Italije, te da festival već punu deceniju živi i razvija se, uspostavljajući snažne međunarodne vibracije.
Osim toga, kako je navela ,,kultura sama po sebi posjeduje metafizičko i kosmopolitsko svojstvo kojim egzistira’’. Pozivajući se na Šopenhauera, istakla je da je muzika najčistiji oblik metafizike.
- Muzika je izraz volje, sama po sebi, ona govori jezikom duše. Otuda, gitara uspostavlja eolski eho, spajajući sve ove zemlje u jedan ritam, žicom koja posjeduje poseban feeling ljubavi, partnerstva i saradnje. Kako je rekao Johan Sebastijan Bah, muzički instrumenti su božanski dar; oni prenose ono što se ne može reći riječima - poručila je Zečević.
U ime Kancelarije Ambasade Španije u Crnoj Gori, otpravnik poslova a.i. Horhe Urbiola Lopes de Montenegro istakao je da je ovaj festival potvrda da muzika na najljepši način spaja ljude, te da je u ovom slučaju španski gitarista Huan Lorenco simbolično spojio Crnu Goru i Španiju. Dodao je i da je flamenko jedan osjećaj koji će publika nesumnjivo prepoznati.
Publici se najprije predstavio talentovani mladi gitarista Petar Nikolić koji je izveo djela istaknutih kompozitora za klasičnu gitaru, počev od Baha i Vila-Lobosa, pa do Tárrege, Pjacole i Albéniza. Nikolić je pokazao izuzetnu muzikalnost, tehničku sigurnost i izražajnu zrelost, ostavljajući snažan utisak na publiku, koja ga je nagradila dugim aplauzom i ovacijama. U jednom dijelu nastupa, na sceni mu je podršku pružila njegova koleginica, flautistkinja Vanja Marković.
U drugom dijelu večeri festivalska publika imala je priliku da uživa u nastupu uglednog španskog flamenko gitariste Huana Lorenca (Juan Lorenzo) i poznate flamenko plesačice An Sinel (Anna Sinel). Program je donio autentičan duh Španije kroz izvođenje poznatih španskih kompozicija za gitaru, pri čemu su snažan muzički izraz, ritam i ples stvorili sugestivnu scensku cjelinu.
Koncert je još jednom potvrdio da Dani gitare ne predstavljaju samo muzički festival, već prostor susreta, razmjene i međukulturnog dijaloga, u kojem se mladi talenti i afirmisani umjetnici susreću na istoj sceni, gradeći zajednički umjetnički izraz.
Festival „Dani gitare u Podgorici“ organizuju NVO Gitara i Aspekt Medija d.o.o., uz podršku Ministarstva kulture i medija, Sekretarijata za kulturu Glavnog grada, Ambasade Italije, Ambasade Španije, Italijanskog kulturnog centra, apoteke Gušmirović i KIC-a „Budo Tomović“.

"Dani gitare": Publika uživala u virtuoznosti i flamenko energiji

Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ organizuje predavanje posvećeno jednom od najznačajnijih pisaca XX vijeka – Danilu Kišu, pod nazivom „Danilo Kiš – klasik književnosti XX vijeka“, saopšteno je iz ove ustanove.
- Predavač je doc. dr Goran Radonjić, koji će kroz književno-teorijski i interpretativni pristup govoriti o djelu, poetici i značaju Danila Kiša u savremenoj književnosti- navode organizatori.
Predavanje će se održati u četvrtak, 11. decembra, sa početkom u 19 časova, u sali „Marko Miljanov“.
Ulaz je slobodan.

Veče klasika: Predavanje o Danilu Kišu u čevrtak u biblioteci ''Radosav Ljumović''

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;