Pavlović: Njegoša treba spasiti iz čeljusti manipulacije; Koprivica: Ako Crna Gora zaboravi Njegoša, više neće biti ono što jeste

O političkim zloupotrebama lika i djela Petra II Petrovića Njegoša, njegovom mjestu u savremenom crnogorskom društvu i načinima na koje se njegovo književno i filozofsko nasljeđe približava mladim generacijama govorilo se u večerašnjem izdanju emisije „Pro et Contra“ na Televiziji E, u susret Njegoševim danima.

Sagovornici su bili univerzitetska profesorica Sonja Tomović Šundić, istoričar i univerzitetski profesor u penziji Srđa Pavlović i univerzitetski profesor Dragan Koprivica, koji su iz različitih perspektiva razmatrali Njegoševu književnu veličinu, odnos društva prema njegovom stvaralaštvu i granicu između njegovog kulturnog značaja i političkog prisvajanja.

Govoreći o značaju ustanovljavanja Njegoševog dana i odnosu savremenog društva prema književnosti, Koprivica je ocijenio da se današnja književnost nalazi u nepovoljnom položaju, što se odražava i na recepciju Njegoševog stvaralaštva.

– Današnja književnost je u nepovoljnoj situaciji, pa i Njegošev opus prolazi kroz jednu takvu sudbinu. Kada govorimo o njemu, trebalo bi da ustanemo sa najvećim poštovanjem, jer on nije samo najveći crnogorski, već jedan od najvećih balkanskih, evropskih, pa čak i svjetskih književnika. On je jedno čudo sa Njeguša. Takav talenat, ako se uopšte dogodi, rađa se jednom u hiljadu godina. On je jedan i jedini, neponovljivi – kazao je Koprivica.

Naglasio je da veličina Njegoševog djela nadilazi pokušaje njegovog političkog prisvajanja i umanjivanja.

– Svaki veliki pisac je meta malih ljudi. Činjenica je da je smiješan svako ko pokušava da naškodi Njegošu, jer je njegovo djelo toliko veliko da mu niko ne može nauditi – istakao je Koprivica.

Kao potvrdu međunarodnog značaja Njegoševog stvaralaštva naveo je konferenciju „Zavještanje Njegoša – politika, vjera, kultura“, koja se održava u Moskvi, kao i inicijativu jednog broja profesora da se u Sankt Peterburgu podigne Njegošev spomenik.

– Prave vrijednosti uvijek opstaju – poručio je Koprivica.

Pavlović je saglasan da je književnost danas u nezavidnom položaju, ali upozorava da problem odnosa prema Njegošu nije samo u sve manjem interesovanju za čitanje, već i u načinu na koji političke elite pristupaju njegovom djelu.

– Književnost jeste u nezavidnoj poziciji i jako malo se čita, ali svaka vladajuća struktura i elita, u bilo kojem društvu, čita pisce i posmatra ih kroz sopstvenu vizuru. I Njegoš je žrtva takvog tumačenja. On je u tom smislu bio i ostao žrtva i tu nema iznenađenja – kazao je Pavlović.

Ono što ga, kako je naveo, posebno zabrinjava jeste nastojanje da se Njegoševo stvaralaštvo predstavi kao jedini ispravan etički i moralni okvir za sve generacije.

– Ono što je meni u neku ruku bilo iznenađujuće jeste napor da se Njegoševa poezija kanonizuje i nametne kao najmoralniji i najetičniji pogled na svijet svih generacija. Mislim da je potrebno pokušati da se Njegoš spasi iz čeljusti manipulacije, jer je njegova poezija dokazano preživjela i nadživjela sve manipulatore. Ali treba dodatno uložiti napor da se on čita kao pjesnik slobode i da ga svaka generacija čita onako kako želi – poručio je Pavlović.

Smatra da Njegošu ne koristi insistiranje na istorijskim i ideološkim obrascima koji ga vezuju za vrijeme u kojem je živio.

– Smatram da se Njegošu ne čini usluga time što ga vraćaju na neke matrice iz 19. vijeka, koje ga ukotvljuju u vrlo specifičan kontekst. Nijesam siguran koliko je to danas korisno mladima. Zalažem se za slobodnije čitanje Njegoša, koje može da ga izvuče iz matrice i vjere i njegovog političkog definisanja – objasnio je Pavlović.

Nasuprot takvom pristupu, Koprivica je naglasio da je Njegoševo stvaralaštvo iznad istorijskih okolnosti i prolaznih političkih tumačenja.

– Njegoš je stvaralac iznad svakog vremena i njemu plime i oseke ne mogu ništa. Crnogorski narod je takav da se, kad god je muka, uvijek vraćamo Njegošu. Političari se hvataju svega i svačega za dnevnu politiku, ali vrijeme je majstorsko rešeto i, kako god ga koristili, sve se to od njega osipa – kazao je Koprivica.

Za njega je Njegoš jedan od temelja crnogorskog duhovnog i kulturnog identiteta.

– Ako bi Crna Gora jednog trenutka zaboravila Njegoša, ona više ne bi bila to što jeste. Njegoš je umio da oslušne kolektivnu svijest i da progovori glasom naroda – istakao je Koprivica.

Pavlović je polemisao sa takvim stanovištem, ocjenjujući da ono otvara važno pitanje odnosa između istorijske i savremene Crne Gore.

– Ako kažemo da Crna Gora, ukoliko zaboravi Njegoša, više ne bi bila Crna Gora, onda se postavlja pitanje o kakvoj Crnoj Gori govorimo. Jer ona Crna Gora iz „Gorskog vijenca“ ima jako malo sličnosti sa Crnom Gorom u kojoj je Njegoš živio, a ona gotovo da nema dodirnih tačaka sa savremenom Crnom Gorom, osim na nivou stereotipnog ponavljanja određenih mitologija – ocijenio je Pavlović.

Prema njegovim riječima, insistiranje na takvoj vrsti istorijskog kontinuiteta predstavlja prepoznatljiv obrazac nacionalnog homogenizovanja društva.

– Mogu da tvrdim da je ova vrsta ukotvljavanja primjer iz bukvara nacionalne homogenizacije i mislim da bi bilo vrlo ljekovito da se Njegošu okrenemo sa neke druge strane. Saglasan sam da je njegova poezija vanvremenska i da će ostati budućim generacijama, ali uvijek je štetno kada se nameće kao kanon ili moralna matrica koje svi treba da se pridržavamo – istakao je Pavlović.

Pavlović je ponudio i drugačije tumačenje „Gorskog vijenca“, smatrajući da se ovo djelo može čitati kao poetska i politička priča o pokušaju stvaranja modernog društva.

– Mislim da bi bilo vrlo zanimljivo čitati Njegoša kao poemu o novom početku. Smatram da je u „Gorskom vijencu“ riječ o Njegoševom političkom pokušaju da stvara modernu državu – kazao je Pavlović.

Objašnjavajući svoje viđenje, naveo je da je junačko-plemensko društvo, po svojoj strukturi, bilo statično i otporno na promjene.

– Po strukturi ili definiciji stvari, vi ne možete da modernizujete ili promijenite junačko-plemensko društvo. Ono je statično iz specifičnih razloga i jedini način je da se ono uništi. To je, po mom mišljenju, priča o „Gorskom vijencu“. Pokušaj da se prikaže jedno rigidno plemensko društvo koje se, govorim o biblijskim kategorijama, odlučuje za novi početak, sa tačkom koja čini tragediju – objasnio je Pavlović.

Tragični prelom u takvom tumačenju predstavlja motiv istrage poturica.

– To je takozvana istraga poturica, to je ubistvo braće, đe krvno srodstvo čini zločin. I to je strašno za čitaoca – istakao je Pavlović.

Koprivica je, međutim, izrazio neslaganje sa Pavlovićevim tumačenjem, ističući da Njegoševo djelo ne treba posmatrati isključivo kroz potrebu za novim čitanjem istorijskih okolnosti koje opisuje.

– Nijesam shvatio da Njegoš opisuje onaj dio istorije koji je bio prije njega i da je to nešto drugo, zbog čega treba pristupiti nekom novom čitanju Njegoša. Ja prosto imam drugačije tumačenje – kazao je Koprivica.

Kako je naglasio, svaki veliki pisac pripada ne samo vremenu u kojem je stvarao, već i svim narednim generacijama.

– Svako vrijeme ište svoje breme i svaki veliki pisac prisutan je u svakom vremenu. Ali Njegoš će ostati za sva vremena. On je pogodio neku matricu koja je so zemljina – naveo je Koprivica.

Posebnu vrijednost Njegoševog stvaralaštva vidi u njegovoj univerzalnosti.

– On nije pogodio samo duhovnost nas Crnogoraca, već duhovnost čovjeka na svakom meridijanu. Siguran sam da Njegoša savršeno mogu da razumiju i Meksikanci, i Eskimi, i Aboridžini. Njemu, osim formalnog prevodioca, ne treba bilo ko da prevodi što je htio da kaže. I u tome je njegova veličina – poručio je Koprivica.

Univerzitetska profesorica Sonja Tomović Šundić ocijenila je da samo postojanje Njegoševog dana potvrđuje da njegovo stvaralaštvo i danas predstavlja živ i važan dio crnogorske kulture.

– Sama činjenica da postoji Njegošev dan jedan je od pokazatelja da je Njegoš živ i u našem vremenu. Njegova djela imaju vanvremensku vrijednost, kao što je to slučaj sa svim velikim piscima, poput Homera ili Getea – kazala je Tomović Šundić.

Prema njenim riječima, odnos prema Njegošu istovremeno govori i o odnosu društva prema sopstvenoj duhovnoj i kulturnoj baštini.

– Odnos prema Njegošu definiše i naš odnos prema duhovnosti. Svaka generacija trebalo bi da pokaže interesovanje za njegovo djelo, jer je ono sveobuhvatno. Sve sa ovog prostora sublimisano je u njegovoj književnoj riječi – istakla je Tomović Šundić.

Upozorila je da se smisao Njegoševih univerzalnih poruka gubi kada se njegovo stvaralaštvo posmatra fragmentarno, odnosno kada se iz cjeline izdvajaju samo pojedini stihovi.

– Fragmentarnost u pristupu, kada se, kao u školskoj lektiri, koriste samo pojedini stihovi, dovodi do gubljenja smisla njegovih univerzalnih poruka. Te bazične, suštinske stvari jesu ono što nas povezuje i što čini srž naše kulture. To je prostor u kojem se svi možemo okupiti oko njegove riječi – kazala je Tomović Šundić.

Smatra da predrasude i pogrešna tumačenja često nastaju upravo zbog površnog političkog pristupa književnom djelu.

– Eventualne predrasude dolaze iz tog površnog, politikantskog pogleda, koji izdvaja pojedine stihove i udaljava ih od konteksta vremena. Moramo znati da Njegoš u „Gorskom vijencu“ piše o 17. vijeku – naglasila je ona.

Govoreći o mjestu Njegoša u svjetskoj književnosti, Tomović Šundić ocijenila je da njegovo stvaralaštvo pripada mnogo širem kulturnom prostoru od onog u kojem je nastalo.

– Njegova riječ je baština evropske i svjetske kulture. On ima vjerovatno najmoćniju riječ koja je upućena sa naših prostora i koja nas je ugradila u mozaik svjetskih kultura – poručila je Tomović Šundić.

Govoreći o istorijskim i književnim obrascima kroz koje se oblikovala svijest društva na ovim prostorima, Pavlović je ukazao na značaj epske i lirske tradicije narodne poezije.

– Istorija ovog prostora pisala se i odvijala između dvije matrice, odnosno dvije forme narodne poezije. Njegoš je vrlo pitko koristio jednu od njih. To je epska matrica čojstva i junaštva, koja je nakon toga stereotipizovana i pretvorena u mitologiju, nametnutu društvu kao nešto što ono mora da bude u narednih hiljadu godina – ocijenio je Pavlović.

Nasuprot toj tradiciji, ukazao je i na postojanje druge, lirske matrice, prepoznatljive u velikom broju ženskih narodnih pjesama.

– Postoji i druga, lirska matrica, koja se može prepoznati u velikom broju ženskih pjesama. Mislim da je Njegoš shvatio tu snagu mita – kazao je Pavlović.

Njegova ocjena je da se značaj Njegoševog stvaralaštva ne može odvojiti od načina na koji su književni i istorijski motivi kasnije pretvarani u kolektivne mitove i društvena očekivanja.

Koprivica je ponovio da Njegoševo stvaralaštvo ne pripada samo jednom vremenu, već da njegova trajna vrijednost počiva na sposobnosti da se obraća različitim generacijama i društvima.

– Njegošev opus pripada svakom vremenu. Njegove misli i poruke prilagodljive su svakome ko je dobronamjeran. Snaga njegovog opusa je u tome što ga uvijek možete iznova čitati – poručio je Koprivica.

Na kraju, Pavlović je ukazao na ono što smatra temeljnim vrijednostima Njegoševog stvaralaštva, nezavisno od političkih, nacionalnih i ideoloških interpretacija.

– Njegošev opus šalje fundamentalne poruke komunizma: sloboda, pravo na izbor i spremnost da se trpe posljedice tog izbora. To su velike životne lekcije – zaključio je Pavlović.