Nije svaki zločin krvav. Ne sadrže svi oni fizičku bol, mučenje i smrt. Nisu svakom zločincu ruke krvave. Ne, ali su proklete. Baš oni koji svoje zločine čine u rukavicama, bijelim košuljama i frakovima su mnogo gori od ovih drugih, jer njihov zločin nije prema pojedincu ili grupi, već prema generaciji i generacijama koje dolaze – to je zločin protiv kulture.
Naiđoh prije neki dan na istinski nadahnuto recitovanje Novaka Adžića, pjesme koja u sebi osim neopisive boli sadrži i poduke koje bi svi trebali učiti i ponavljati. Uči nas o zločincima, o izdajnicima, ali i o onima kojima je dato da brane ovu slobodu koja nam je poklonjena. 
„... Zar ćeš moći slušati mirno 
Nepobjedni lave stari, 
Kad te budu robom zvali 
Jučer turski izmećari? 
Il te tvoja prošlost slavna 
Tako brzo ostavila? 
Il je hrabrost opjevana 
 Izmišljena priča bila...
... Neka oko sokolovo 
Smrt raznosi tankom puškom. 
Nek krv onu staru svjetlost 
Dade našoj novoj zori 
Da se ovaj poklič ori 
U slobodnoj Crnoj Gori” – Sekula Drljević
Ali ođe danas se ne radi o stvarnom roblju. Ovo su robovi mentaliteta, robovi kulture, znanja, duše. I uvijek robovi ličnosti i istine. Oni su u svojim perifernim životima zarobljeni u cjeloživotnim ulogama nekog drugog, stranog, ne svog i ne sebe. Robovi tuđina u svijetu globalnih interesa koji često nesvjesno, zaneseni i zatrčani za onom šargarepom na štapu, zakorače bespovratno u tuđe, u svijet koji nije njihov i koji ih ne voli, i u svijet đe ih oni nekada njihovi preziru – u svijet izdajnika.
Danas, na sreću, nema više živih lomača na kojima je, poput familije Petra Zvicera, zapaljena cijela jedna porodica jer im otac i đed nije htio spuštiti glavu, pokloniti se okupatoru i pljunuti na svoju davno datu zakletvu. Nema, ali se moramo pitati ima li onih kojima je ta žrtva ostavljena na nauk i nezaborav.
Ovih dana smo imali mogućnost da gledamo kako se neki kvazi istoričari na srpskom javnom servisu utrkuju ko će jače i lažljivije pljunuti na nas. Nije prvi put. Neće, bojim se, biti ni potonji, ali ovoga puta se desilo nešto posve novo... Nego, krenimo prvo od toga šta za nas, braću svoju, srpsku Spartu, kolijevku Nemanjinu, 23. izbornu jedinicu, južnu srpsku pokrajinu i tako dalje, i tako dalje, kažu...&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FKonteZanovic%2Fstatus%2F2019334369731834062%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E2019334369731834062%7Ctwgr%5E93356f5fed182f3bb75bb619ecab274bb854839d%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Gospoda su ustvrdila, pozivajući se na neke nepostojeće tekstove i ličnosti i izvrnute fragmente poslanica crnogorskih vladika, sljedeće: Crnogorci nisu imali osjećaj pravde i pravičnosti. Njihove tri osnovne odlike koje ih karakterišu, odnosno tri idola kojima se klanjaju su: preljubništvo, srebroljublje i otimačina. Dalje, simpatični gospodini kažu, dok se ekranom vrte AI generisani rukopisi, kako među Crnogorcima nema mjesta za poštenog i dobrog čovjeka.
Dakle, ukratko da ne citiram sve jer nije baš da papir može sve da istrpi, gospoda tvrde da su Crnogorci, i to baš oni stari koji im priskočiše na Mojkovac i Bregalnicu, preljubnička ološ, plaćenici, silovatelji i propalice. 
Ne pomenuše nijednom da li su im dedovima kojima je obezbijeđena odstupnica za Albaniju i kasnije Grčku na Mojkovcu, čime se sačuvala srpska, a uništila crnogorska vojska, tražene kakve pare? Da li su im ti nevaspitani srebroljupci tog studenog januara 1916. zaiskali kakvu paru za prolazak, ti nepošteni otimači i silovatelji? Jesu li im šta pričali dedovi o tome?
Ovako lijepo ni Gebels nije zborio o Jevrejima. Nije, jer iako je bio iskonski zločinac, imao je makar zrno njemačke kulture u sebi.
Vi biste sada očekivali da na ovo reaguje naša diplomatija. Pa realno, kada će ako ne sada jer ovo nije bilo na nekom Informeru, Happy-ju ili Trećem oku, već na državnom javnom servisu u prime time-u. I reagovali su. Ne Ervin Ibrahimović, otkako je DNP izašao iz Vlade, ne može da se odbrani od rođaka koji zovu za posao. Ne ni Maida Gorčević jer ni ona nije imala vremena ili je, kao i premijer, u inozemstvu. Reagovao je treći nam ministar zadužen za diplomatske odnose Crne Gore, Filip Ivanović. I to tako što je bio integralni dio te emisije.&nbsp;
Tako je, ministar Ivanović je dao nemjerljiv doprinos toj divnoj emisiji iz kulture tako što je između ovih izliva mržnje, fašizma i bljuvotina prema njegovoj državi, on pomalo „pljuckao” dajući političkim idiotima legitimitet za ono šta rade. Pa umjesto da diplomatskim sredstvima reaguje na ovaj gnusni sadržaj, on je odlučio da mu da puni doprinos tako što će i on ponešto „lijepo” reći o sebi i svojima.&nbsp;
Iskreno se nadam da su ga platili za ovaj uradak i time dokazali, makar u tom jednom/jadnom primjeru, da smo srebroljupci. Za supruge i đevojke ne brinite, tu zaista ne bi trebalo da bude problema.
Dok nam Crnu Goru, njenu kulturu i istoriju, brane ovakvi poput ministra Ivanovića, u zemlji nam kulturno blago, arhivsku građu, artefakte i ostavštinu predaka kradu i prekrajaju agenti u crkvenim mantijama. I sve ovo pod pokroviteljstvom prijestonog nam grada, čiji čelnici bi da budu velji Crnogorci na državnom (na kojem se nizašta ne pitaju) i korisne posrbice na lokalnom nivou đe im mandat čuvaju URA i Demokrate.
I sve ovo u mjesecu u kojem bi, da ima đe Crnogoraca, obilježili 534 godine od kako smo, dok smo, kako kažu, odmarali od fukarluka, krađe tuđih žena i otimačine, štampali prvu knjigu kod Južnih Slovena.
Opkoljeni sa tri carstva, egzistencijalno ugroženi i u nemaštini, Crnogorci su štampali knjige. Četiristo godina kasnije, 1893, opet uprkos ratovima i neposrednoj opasnosti, Crna Gora i njen suveren slave taj datum jer znaju da je on bitniji od ma čega drugoga. Znaju da je kultura iznad svega i da samo ona može sačuvati i uzdići jedan narod. Slaveći tih 400 godina, knjaz Nikola je na Cetinje pozvao tadašnju diplomatsku, novinarsku i kulturnu elitu Evrope. Čitajte i dobro zapamtite šta su tada pisali o nama. Zapamtite i dobro uporedite sa ovim ponorom u kojem se danas nalazimo.&nbsp;
Čitaj i ti, ministre Ivanoviću, možda ti bude što valjalo kada sljedeći put budeš pozvan da gostuješ u nekoj emisiji radnog naslova: „Pljuni na Crnogorce”!
"Delegati iz Londona, Pariza, Beča, Rima i Petrograda doputovali su brodovima u Kotor. Odatle su, baš onim cik-cak putem, na konjima i u kočijama kretali uz planinu. Za mnoge profesore sa Oxforda ili Sorbone, to je bio prvi put da vide takav krš, a s vrha Lovćena su gledali Jadran kao na dlanu. U dvorani Zetskog doma bila su izložena prva izdanja Oktoiha iz 1494. godine. Naučnici su satima sa lupama pregledali kvalitet štampe, ne vjerujući da je to nastalo u planinskom manastiru dok je ostatak Balkana padao pod Osmanlije. 
Predstavnici najstarijih evropskih univerziteta držali su govore na latinskom, nazivajući Crnu Goru „bastionom hrišćanske kulture“.
Kralj (tada knjaz) Nikola je priredio banket za stotine zvanica. Kažu da je tadašnji izaslanik sa Oxforda rekao da je došao da vidi „divlja plemena", a da je našao „najstariju gospodu Evrope“.&nbsp;
Londonski The Times (Britanija) 
„Postoji nešto gotovo nadrealno u činjenici da jedna mala planinska kneževina, koja je provela vjekove u neprekidnom ratu za opstanak, slavi četiri vijeka pismenosti. Dok su veće i bogatije nacije u 15. vijeku još uvijek oklijevale pred Gutenbergovim izumom, Crnogorci su u svojim nepristupačnim gudurama već štampali knjige. To je narod koji je topovsku đulad topio da bi izlio slova“.&nbsp;
Le Figaro (Francuska) 
„Cetinje je ovih dana prijestonica svjetske inteligencije. Nevjerovatan je prizor vidjeti profesore sa Sorbone kako koračaju pored CRNOGORSKIH GORŠTAKA koji nose jatagane o pojasu, a u džepu primjerak 'Gorskog vijenca'. Ova proslava je dokazala da Crna Gora nije samo 'Sparta Balkana', već i njegova Atina“.&nbsp;
Neue Freie Presse (Austrougarska) 
„Možemo osporavati njihove političke težnje, ali ne možemo osporiti njihovu kulturnu baštinu. Izložba inkunabula na Cetinju pokazuje da su CRNOGORCI POSJEDOVALI NIVO CIVILIZACIJE KOJI JE BIO DALEKO ISPRED NJIHOVIH SUSJEDA, pa čak i nekih zapadnih naroda u to mračno doba 1494. godine".&nbsp;
Golos (Rusija) 
„Crna Gora je upalila svjetlo prosvjete na istoku Evrope u trenutku kada se činilo da će sve prekriti otomanska tmina. Njihova štamparija nije bila samo tehnički pogon, već duhovna tvrđava koja je ostala neosvojena“.
Mnogi američki listovi su prenijeli vijest sa naglaskom na paradoks: 
„Najmanja država u Evropi drži lekciju iz istorije cijelom svijetu. Proslava na Cetinju podsjeća nas da sloboda i kultura idu ruku pod ruku. Narod koji je znao da štampa knjige dok se borio za goli život, zaslužuje vječno divljenje civilizovanog svijeta.“ (Preuzeto sa stanice Vuci gorski)

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Kolumne

Pljuvanje uvis

Potreba usaglašavanja odredbi ranijeg Zakona o privrednim društvima iz 2020. godine sa direktivama EU, posebno sa Direktivom 2009/102EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. septembra 2009. godine u oblasti privrednog prava o društvima sa ograničenom odgovornošću sa jednim članom (jednočlano d.o.o.) trebao je dovede do pojednostavljivanja funkcionisanja ovog oblika privrednog društva. 
Donošenjem novog Zakona o privrednim društvima, u avgustu 2025. godine, uglavnom su implementirane odredbe navedene Direktive, uz izvjesne „nespretnosti“ zakonodavca u normiranju pojedinih odredbi, tako da je novo zakonsko rješenje, u cjelini, dobilo „zeleno svijetlo“ EK. Međutim ...
<h2>Država u problemu</h2>
Zakon o privrednim društvima (skr. ZoPD) koji je ustav realnog sektora i koji se u drugim sistemima naziva i zakon o trgovačkim društvima odnosi se na sva privredna društva bez obzira na vrstu vlasničkog kapitala, tako da se primjenjuje i na privredna društva čiji je osnivač/vlasnik država ili jedinice lokalne samouprave, koja su dužna da svoje statute i ogranizaciju usaglase sa novim Zakonom do 31. marta tekuće godine.
Privredna društva u realnom sektoru su, manje više, već od dana usvajanja Zakona (6. avgusta 2025) godine započela aktivnosti i relativno spremna dočekala stupanje na snagu ovog Zakona 01. 01. 2026. godine. 
Dakle, bez obzira na određeni stepen mogućih „nejasnoća“ u ovom Zakonu, realni sektor će iskorisiti priliku da kroz izmjene postojećih statuta dodatno uredi svoju normativnu unutrašnju uređenost i organizaciju saglasno i nekim drugim zakonima kao što su to Zakon o klasifikaciji djelatnosti, Zakon o računovodstvu ili Zakon o reviziji.
Međutim... privredna društva, u prvom redu jednočlana društva sa ograničenom odgovornošću čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, kod kojih, saglasno čl. 405 stav 3 ZoPD, „jedan član d.o.o. ima ovlašćenja skupštine društva“, što u prevodu znači – skupština opštine, već sada očito ne mogu ispuniti obavezu iz čl. 630, koji nalaže da su „dužni da usklade organizaciju i poslovanje sa ovim Zakonom i izvrše registraciju u CRPS, u roku od tri mjeseca od dana početka primjene ovog zakona“ – dakle do 31. marta.
Upozorenja dijela stručne i akademske zajednice, te samih zaposlenih u ovim društvima, kao i dijela gradonačelnika, nažalost, do sada nije rezultirao „intervencijom“ predlagača (Vlade) i zakonodonosioca (Skupštine).
<h2>Društva „bez“ skupštine </h2>
U prvom redu, uočljivo je da se nedovoljno razumije „priroda“ privrednih društava u „državnom vlasništvu“, posebno onih čiji je osnivač opština u dijelu rada/nadležnosti skupštine. Za razliku od realnog sektora koji nema problem „političkog odlučivanja“, ova jednočlana društva nemaju „svoje“ skupštine kao društva u realnom sektoru gdje je to jedan član - vlasnik društva. Kod njih skupštinu društva „obnaša“ jedan član vlasnik – opština, a u ime ovog vlasnika skupština opštine.
Da se laičkoj javnosti bliže objasni - sve nadležnosti skupštine društva obavlja skupština opštine. I tu nastaje problem. Zapravo, ne bi smio da nastane problem i problem nije u Zakonu o privrednim društvima već u ograničenjima koja postavljaju drugi zakoni u pravnom sistemu.
U konačnom i sve da ova privredna društva, na današnji dan, imaju „završene“ statute (izrađene saglasno ZoPD) potrebne su (minimum) dvije sjednice skupština opština da se prvo usvoji statut, a zatim, nakon njegovog stupanja na snagu, opet na skupštini opštine, izaberu organi društva, saglasno članu 38 Zakona o lokalnoj samoupravi. 
Nažalost, ovdje se mora napomenuti da insistiranje Udruženja pravnika Crne Gore, u saradnji sa Privrednom komorom, da se donese poseban Zakon o upravljanju privrednim društvima u većinskom vlasništvu države (opština), saopšteno još februara 2025. godine na „Danima privrednog prava u PK“, te da se isti istovremeno donese sa Zakonom o privrednim društvima i Zakonom o CRPS, očito nije imalo dovoljno efekta, tako da se ovo zakonsko rješenje još uvijek samo „priprema“.
<h2>Odgovor na problem</h2>
Država na „zakonodavni problem“ u primjeni već donijetih zakona do sada je uvijek odgovarala – odlaganjem primjene. 
Tipičan primjer je Zakon o računovodstvu u javnom sektoru, zakonu koji je donijet još 2019. godine i na koji se više puta intervenisalo amandmanski na način da je odlagana njegova primjena, pa se tako „intervenisalo 2021. i 2013. da bi, prema sada važećoj odredbi, njegova primjena trebala da počne od 01. 01. 2027. godine.
I pored činjenjenice da je straučna i akademska zajednica upozoravala da, između ostalog „nije ni proradio softver za vođenje jedinstvene evidencije državne imovine“ ovaj zakon „egzistira“ na „standby“, sa procjenom ovog autora da se može očekivati novo „amandmasnko djelovanje“ u pravcu daljeg odlaganja njegove primjene. Za one kojima je bliža materija budžeta i budžetskog prava samo napomena da danom početka primjene ovog zakona prestaju da važe odredbe čl. 62 do 70 Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti koje se odnose na računovodstvo i završni račun budžeta.
Dakle, ovo je samo jedan od primjera na koji način država reaguje kada se “zaleti” u zakonodavnoj aktivnosti i “ukoči” u primjeni istih. 
Bez obzira što bi se sa pravom mogao tražiti krivac za probleme u primjeni ZoPD, sada je najvažnije vrlo brzo i ozbiljno shvatiti obim problema koji imaju privredna društva čiji su osnivači opštine i koja “moraju” biti usklađena do 31. marta, što je sada, za većinu njih skoro nemoguće. 
Treba li napomenuti da su to privredna društva koja pružaju usluge snabdijevanja vodom, deponovanja otpada, održavanja gradske čistoće, upravljanja gradskim saobraćajem, javnom rasvjetom, parking usluga, tržnice i pijace itd – dakle društva od posebnog interesa za građane i funkcionisanje lokalnih zajednica!
Pritom treba naglasiti da nije problem do njih, niti do onih koji nastoje da im pomognu da izvrše zakonsku obavezu, već u “olako obećanoj brzini”.
Dodatan problem čini i činjenica da EK ni najmanje blagonaklono neće gledati na to da je država “omanula” i to kod subjekata čiji je ona vlasnik, pa zato ni Vlada ni Skupština ne reaguju. 
Međutim… “što se grbo rodi vrijeme ne ispravi”, kako kaže Bogišić, pa stoga predlagač i zakonopisac moraju povući hitno dva poteza. 
<h2>Dva poteza</h2>
Prvo, mora se intervenisati na čl. 630 ZoPD i za ova društva produžiti rok do roka u kome se uobičajeno održavaju redovne skupštine društava u realnom sektoru (30.06).
Drugi korak, sagledati cjelinu pravnog sistema, jer na privredna društva u 100% ili većinskom vlasništvu države pored bazičnog Zakona o privrednim društvima, primjenjuju se i odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi, Zakona o komunalnoj djelatnosti, odredba člana 24 stav 4 Zakona o radu… itd.
Naravno da je ovo prilika da se ponovo citira Bogišić sa čuvenom zakonjačkom (pravničkom) izrekom iz Opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru iz 1888. godine: “Ko samo riječi zakonske znade, taj još zakona ne zna, dok mu ne shvati razum i smisao”. 
Nažalost, predlagač i zakonopisac “mrtvijem snom spavaju”, uvijek spremni da slave (privremeno) zatvaranje pregovaračkih poglavlja, a kada zakon stupi na snagu da odgovornost prenesu na one koji “moraju” da ga primjene. 
U konačnom, biće vrlo neprijatno objašnjavati EK zašto se odlaže primjena dijela zakona, ali kada se to već uradilo u oktobru 2025. godine (za potrebe interesa “pojedinca”) kada je amandmanski mijenjan u avgustu iste godine usvojeni ZoPD, zašto sada, kada “nužda” nalaže se isto ne bi ponovilo? 
Stoga, ostaje samo da vidimo ko će prvi da “proguta žabu”.

Zakon

Dosadan sam?
Naprotiv, svako malo treba da se oglasim.
Baš.
Makar da se obratim kolegama. Jer ovo postaje opasno i nepodnošljivo. Ovo ne ide na dobro.
Držim u ruci rješenje Apelacionog suda KV SŽ.BR 32/20 od 04.02.2026 god. kojim se uvažava žalba SDT-a i ukida rješenje Višeg suda KVS. Br. 108/25 od 16.12.2025 god.
Tim rješenjem (ukidnim) Viši sud je odbacio zahtjev SDT-a za novo određivanje pritvora Ubović Ranku i Ivanović Vladu, jer je pritvorski osnov iz člana 175. stav 1, tačka 2 ZKP, otpao saslušanjem svjedoka i tada su se ta lica još onomad pustila na slobodu.
Šta sad radi Apelacioni sud?
Ukida to rješenje, vraća ga Višem sudu, da taj sud ponovo razmotri da li ima mjesta određivanju pritvora po tačkama 1, 2 i 4 člana 175 ili da detaljno obrazloži zašto nema.
Pitam se otkud sada iznova tačka 2 koja je otpala u decembru.
Pa, upravo, da bi ovu nebesko pravnu budalaštinu "održalo u životu".
Jer, da nju nisu iznova ubacili, morali bi i oni žalbu da odbace kao nedozvoljenu.
Kukala Ranku majka da je i dalje tačka 2 bila aktuelna, a on u pritvoru. Tako bi mu zveknuli i 1 i 4 člana 175, da bi kraj života dočekao u Spužu.
Time Apelacioni sud, kod ovakve odluke vijeća, postaje apsolutna opasnost.
Samo pravnici znaju, a valjda vide i ostale sudije, o čemu ja pričam i o čemu se ovdje radi.
Tačka 2 otpala u decembru.
Ljudi izašli iz pritvora.
Ovi u februaru, tu istu tačku 2, u istom predmetu, pominju kao aktuelnu.
Ovo nije blizu kraja.
Ovo je kraj.
Da bi nam obrazložili sve ovo u vezi Ubovića poštapaju se određivanjem pritvora Kovačević Veselinu i razmatrenjem predloga SDT-a u odnosu na njega - u Vrhovnom sudu.
Kovačeviću je određen pritvor po tački 1 člana 175, u pritvoru je, a Vrhovni sud obrazlaže zašto mu je prihvatljiv prijedlog SDT-a da on po tom osnovu i dalje bude tamo, a zašto je neprihvatljivo da mu se odredi po tački 4.
Kovačević je u ZIKS-u, pa je Vrhovni sud, ako je već prihvatio prijedlog SDT-a dužan da ga za tu tačku i obrazloži.
I usput, umjesto da ne tretira tačku 4 koja je predložena, Vrhovni sud je prihvatajući takav predlog kao validan dao obrazloženje zašto to ne prihvata.
Ali to nije isto.
Potpuno je kod Ubovića različito.
A lovina je ovdje Ubović.
I s toga u obrazloženju rješenja reći da Viši sud iznova treba da razmotri i to u februaru tačku 1, 2 i 4 ruganje je pravu.
Ali ruganje.
Kako je Apelacioni sud zamislio da Viši sud tačku 2 koja je otpala prije "100 godina" vrati u pravni poredak u istom predmetu, ostaje misterija za svakog iole obrazovanog pravnika.
I ne pišem ovo da bi nešto sugerisao izvršnoj vlasti.
Njih ne zanima ništa što se tiče pravosuđa i policije. Konkretno mislim na najmoćniju partiju.
Gdje je udruženje sudija, ne znam.
Da ga ponovo prozivam - neću.
Nije baš prijatno.
P.S: Između letača i onih što po zemlji puze nikada nije bilo razumjevanja.
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Pekić, "Tamo gdje loze plaču"

Zoran Piperović

Kraj krajeva

Direktor Uprave policije Crne Gore Lazar Šćepanović zaprijetio je sinoć, u sred emisije koja je emitovana uživo, novinaru Petru Komneniću da će "biti procesuiran" i to je energično zapisao na neki papir. To je vijest.
Za naslovnicu i za ostavku.
Ili bi makar bila u nekoj normalnoj državi. U Crnoj Gori, gdje je institicionalni pritisak na medije i novinare normalizovan i čak poželjan, vrlo vjerovatno da će ova besprizorna rečenica direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića proći uz par saopštenja strukovnih udruženja, Komnenićeve redakcije i nekog nebitnog Vladinog činovnika koji će izgovoriti neku floskulu o evropskom putu i pluralizmu medija.
No, na ovo smo sami pristali. Kad smo kao društvo i kao profesija prećutali javno izrečene uvrede vladajućih elita na račun medija i novinara, kad su kolege pristale da čučnu jer je neko iz kabineta Zdravka Krivokapića tražio to od novinara, kad su mnogi slavili što su SPO i SDT targetirali grupu medija među kojima je i M portal, kad se likovalo nad prijetećim porukama i otkazima, kad su javni prostor zauzeli "novinari", a ne novinari, kad je postalo normalno da policija saslušava novinarku zbog komentara o papučama supruge gradonačelnika... Sada smo došli do direktne prijetnje, emitovane uživo, i nju je izrekao lično direktor Uprave policije.
One iste policije kojoj su za 4-5 dana iz kućnog pritvora utekla dva osuđenika - jedan organizator kriminalne grupe, osuđen na 10 godina i jedna bivša državna tužiteljka osuđena na 7 mjeseci zatvora. Ali sada će se ta ista policija policija baviti "procesuiranjem" novinara jer je pitao direktora UP šta je policija u ta dva slučaja radila, da li je bila "fikus".
To što Lazar Šćepanović radi tokom posljednja dva gostovanja upravo kod Komnenića nije pokazivanje profesionalizma i objektivnosti, već demonstracija gole sile. On od novinara traži izvinjenja, prijeti mu procesuiranjem, svađa se sa predsjednikom Višeg suda ("Bože dragi, Bože dragi", ponavljao je šokirano višedecenijski sudija slušajući Šćepanovića), svoju eventualnu ostavku smatra krajem svijeta... Cirkus.
Komnenić nije pitao Šćepanovića ništa što ga ne bi pitao svaki drugi novinar u i izvan Crne Gore - šta je radila policija kada joj je na dan izricanja desetogodišnje zatvorske kazne pobjegao organizator kriminalne grupe? Jer je policija sudskim rješenjem bila obavezana da nadzire Miloša Medenicu. Pitala bih ga i ja, ali Uprava policije na čijem je čelu ljutiti Šćepanović odavno ne odgovara ni na najprostija pitanja M portala, poput onoga da li je predsjednik Skupštine opštine Tivat podnio krivičnu prijavu protiv predsjednika Opštine Tivat. Srećom, u drugim institucijama se nalaze neki profesionalci zahvaljujući kojima dolazimo do istine.
U čemu je "caka"? Šćepanović bolje od svih zna da policija funkcioniše po sistemu subordinacije, naređenja idu od vrha ka dnu ljestvice. Ukoliko bi priznao ono što je svima očigledno - da je riječ o propustu policije - neko bi morao da podnese ostavku. Ako ne on sam (pošto tako grčevito brani fotelju), onda neko od njegovih miljenika koji se u lancu komandovanja nalaze ispod njega, po njegovom sopstvenom izboru. Posljednji u lancu komandovanja, samim tim i u lancu odgovornosti, su oni koji su bili, ili je makar trebalo da budu, pred vratima stana Miloša Medenice.
Zato je Šćepanović izabrao bijes, svađu i prijetnje, dok mu Demokrate pripomažu iz pozadine sa mim stranica, proglašavajući ga "Tigrom" (mislila sam da se taj pseudonim odnosi na Šćepanovićevog "ljutog neprijatelja" i kakva je sad ovo otimačina nadimka?!), ne bi li dodatno anestezirali već anesteziranu javnost i utišali sve brojnije glasove koji traže odgovornost zbog doslovnog sprdanja sa državom.
Odnosi između crnogorskih medija nijesu sjajni i to odavno nije nikakva tajna. Bilo je svađa, polemika, prozivki, ima ih i sada, biće ih i dalje. Nije ovo lična odbrana ni Komnenića ni koncerna "Vijesti", odlično njima ide samoodbrana.
Ali pročitajte još jednom - direktor Uprave policije zaprijetio je novinaru uživo u emisiji da će biti procesuiran zbog pitanja koje je postavio.
Je li vam sada jasno da bilo ko od vas može biti sljedeći procesuiran jer misli svojom glavom i usuđuje se da traži odgovore?
Je li vam jasna dubina potonuća ove države i njenih institucija?
Je li vam jasan nivo raspada sektora bezbjednosti?
Ako vam i dalje nije jasno, ostaćete oni posljednji koji su ćutali i za koje nije imao ko da se pobuni. Jer će sve ostale, ovako ili onako, procesuirati Šćepanović i Demokrate.

1250x600

Vijest za naslovnicu i za ostavku

Izlazak DNP-a iz Vlade, tačnije završetak procesa izlaska, predstavlja epilog političke farse koja traje otkako je Milan Knežević formalno postao dio izvršne vlasti. Naime, od početka, Knežević se ponašao kao opozicija u Vladi, dok je samom formalnom izlasku prethodila višenedjeljna političko-obavještajna sapunica koja je ozbiljno prijetila da destabilizuje Crnu Goru.
Danas se, dakle, nalazimo na kraju tog procesa – procesa koji je politički otvorio više pitanja nego što ih je zatvorio.
Odnosi unutar takozvanog srpskog bloka, njegove unutrašnje kombinatorike i buduće formacije u ovom trenutku su od sekundarnog značaja. Taj politički blok je i ranije prolazio kroz različite transformacije – formacijske, ideološke i interesne. Ono što je, međutim, neupitno jeste činjenica da se u njegovoj strukturi kriju ozbiljni maligni potencijali i još malignije političke tendencije, jer ne djeluju autonomno, već kao dio šireg političkog mehanizma.
Izazivanje vanrednih izbora, posebno u 2026. godini, značilo bi samo jedno – blokadu evropskog puta Crne Gore. Odnosno, produžavanje pregovora za najmanje godinu dana, ako ne i duže. Geopolitički gledano to može biti kobno za ambicije naše države. To nije samo politička posljedica, već i jasan cilj zvaničnog Beograda, koji Aleksandar Vučić, kako je to već bezbroj puta rečeno i napisano, realizuje preko svojih političkih instrumenata u Crnoj Gori – kako onih u vlasti, tako i onih van nje.
Čak i u scenariju u kojem se izbori ne dese, Crna Gora će sa ovom vladajućom strukturom nastaviti da živi u stanju permanentne političke nestabilnosti.
Kada bi premijer, predsjednik Vlade, a ujedno i predsjednik političke olupine od stranke PES, Milojko Spajić, zaista imao elementarno razumijevanje političkih procesa i autentičnu evropsku ambiciju, rješenje bi bilo krajnje jednostavno. Rekonstrukcija Vlade i uključivanje proevropskih, prozapadnih snaga koje se danas nalaze u opoziciji.
U tom slučaju, Spajiću ne bi bilo važno kako će se završiti lični, politički ili navodno strateški sukob između Andrije Mandića i Milana Kneževića. Još manje bi ga zanimalo na kojem će srpskom tabloidu osvanuti lideri vanparlamentarnih stranaka, nastanjeni po gradskim preduzećima. A najmanje od svega bi mu bilo važno šta o svemu tome misli Aleksandar Vučić.
Drugim riječima, evropske snage u vlasti, antievropske van vlasti – model velike koalicije koji godinama funkcioniše u najstabilnijim evropskim demokratijama poput Njemačke. Jednostavna formula, razumljiva čak i onima koji politiku prate površno.
Mnogo je, međutim, važnije pitanje zašto se to ne dešava. Dio odgovora leži u činjenici da je Spajić tek formalno predsjednik Vlade, a još formalnije predsjednik stranke koja se nalazi u fazi političkog nestajanja. To ne mogu sakriti pažljivo konstruisane, modelirane, ankete. Riječ je, vjerovatno, o jedinoj političkoj partiji u novijoj crnogorskoj istoriji koja je izgubila gotovo polovinu biračkog tijela, a da unutar nje niko nije postavio pitanje odgovornosti.
Drugi dio odgovora jeste činjenica da Spajić ne kontroliše sopstveni poslanički klub. Paradoksalno, nakon narednih izbora kontrolisaće ga još manje. Ipak, ni taj argument nije dovoljan da objasni politički iracionalno ponašanje kojem svjedočimo.
Ako, pritom, prihvatimo pretpostavku da Spajić makar nominalno želi evropske integracije, dolazimo do suštine problema.
Naime, kada se sagleda šira slika, postaje jasno da se ovakvo ponašanje ne može objasniti politikom. Da je riječ o političkom razumu, rješenje bi odavno bilo realizovano. U tom trenutku u fokus dolaze teme koje nijesu političke, već zadiru u domene koji bi morali interesovati druge državne organe. Prije svega, riječ je o spornim i kontroverznim koncesionim postupcima, uključujući i pitanje aerodroma, opterećenim ozbiljnim indicijama i vezama koje se u javnosti tek fragmentarno pominju.
O tim stvarima je teško govoriti bez skliznuća u spekulacije, ali one ne mogu ostati van političke odgovornosti. Upravo zato, opozicija ne smije dozvoliti da sistem opstaje na iluzijama jednog čovjeka. Mora uvesti jasan politički pritisak i prestati da računa na PES kao budućeg koalicionog partnera. Jer, osim nekolicine pojedinaca čija je politička sudbina ionako upitna, tamo ne postoji ozbiljan sagovornik za evropsku budućnost Crne Gore.
Sve ostalo je – drveno gvožđe. A drveno gvožđe, kao što znamo, ne postoji.

Drveno gvožđe

Novo gostovanje direktora policije u emisiji “Načisto” potvrdilo je još jednom da problem nije jedan propust, jedan nastup ili jedna pogrešna procjena, već profil čovjeka koji rukovodi policijom. Profil koji je, po svemu sudeći, opasan po instituciju kojom upravlja.
U jednom dahu, direktor policije je, bez ikakvog obrazloženja, procjene rizika ili institucionalnog okvira, javno procijenio da je on „ključna bezbjednosna meta organizovanog kriminala“. Predsjedniku Višeg suda u direktnom prenosu čitao je članove zakona i objašnjavao šta je sud „morao i mogao“, a šta nije uradio. Tako je Lazar Šćepanović još jednom preuzeo ulogu sudije, tužioca i pravnog instruktora, očigledno uvjeren da u bezbjednosnom sistemu za njega ne postoje granice ovlašćenja.
U istoj emisiji, direktor policije je tvrdio da bi policija kršila zakon da je prema Medenici preduzimala određene mjere, iako je riječ o licu sa izrečenom mjerom zabrane napuštanja stana, čije izvršenje zakon izričito povjerava policiji. Tako smo dobili apsurdnu situaciju u kojoj je policija istovremeno i odgovorna i nemoćna, istovremeno i nadležna i spriječena, istovremeno i dužna i vezanih ruku. Ali, uvijek bez krivice i odgovornosti.
Porukom da policija navodno ne može da reaguje na kršenje mjere nadzora, direktor policije je poslao izuzetno opasnu poruku da su sve mjere nadzora faktički obesmišljene i da ih lica pod nadzorom mogu kršiti bez posljedica. Time ne samo da je potkopao autoritet policije i pravni poredak, već je stvorio ambijent koji ohrabruje bjekstvo, jer kriminalnim strukturama jasno signalizira institucionalnu pasivnost i odsustvo operativne odlučnosti. Tako je potvrđena moja konstatacija iz prošle kolumne da je direktor policije postao bezbjednosna prijetnja i bezbjednosna smetnja.
Kada je novinar Komnenić, sasvim logično i legitimno, pitao da li je policija „običan fikus“ ako ne može da privede osobu koja krši mjere, direktor policije je odgovorio prijetnjom procesuiranja nakon emisije zbog navodnog vrijeđanja policije. Time je Lazar Šćepanović ne samo prešao granicu profesionalnog ponašanja, već je brutalno pogazio. Umjesto odgovora uputio je prijetnju, a umjesto argumenata ponudio je autoritet funkcije.
Na kraju, bez ikakve provjere, stručne ekspertize ili istrage, direktor policije je novi snimak odbjeglog Medenice momentalno proglasio proizvodom vještačke inteligencije. Tako je još jednom pokazao da mu je instinkt za brzoplete zaključke jači od obaveze za provjeru činjenica i spontano samopromovisao u sudiju, vještaka i regulatora istine. Sve to bez dokaza, sa manjkom znanja i viškom samopouzdanja.
Sve ovo zajedno ne predstavlja lapsus, već konzistentan obrazac ponašanja direktora policije koji politizuje funkciju, nipodaštava sudove, relativizuje zakone, prijeti novinarima i preuzima ulogu vrhovnog tumača svega – od krivičnog prava do digitalne forenzike. Galama, povišeni ton, prijetnje novinaru i javno „predavanje“ sudovima šta i kako treba da rade, bio je pokušaj direktora policije da se nametne kao profesionalni autoritet, ali je upravo tim nastupom pokazao suprotno. Autoritet ne proizlazi iz funkcije i decibela, već iz znanja, samokontrole i odgovornosti, što Lazar Šćepanović nije pokazao u bilo kom javnom nastupu.
Dakle, ovakav nastup predstavlja kontinuitet, a ne incident i jasno pokazuje da se kršenje Kodeksa policijske etike od strane direktora policije nastavlja bez ikakvih posljedica. Opasno je da policiju vodi čovjek koji na kritiku odgovara prijetnjom, na propust teorijama, na zakon proizvoljnim tumačenjem, a na odgovornost njenim potpunim izbjegavanjem i prebacivanjem na druge adrese. Policija nije privatna platforma za lične procjene i javne obračune. Ona bi morala biti stub bezbjednosti države.
Kada direktor policije počne da se ponaša kao da je iznad zakona, sudova i javnosti – tada problem više nije bjekstvo jednog osuđenog lica, već smjer u kojem ide cijeli bezbjednosni sistem. U takvom sistemu policija prestaje da bude stub bezbjednosti i oslonac države i pretvara se u izvor nestabilnosti. Institucija koju vodi čovjek bez mjere, samokontrole i odgovornosti ne štiti poredak, već ga potkopava iznutra. I zato snimci u kojima se bjegunci pred pravdom ismijavaju direktoru policije, bili oni autentični ili ne, nijesu incident, već logična i očekivana posljedica sistema u kojem se autoritet gradi galamom i prijetnjama, a ne djelima.

Bezbjednosna smetnja u udarnom TV terminu

05.02.
19:48h
Zvuke i oblike univerzuma opažaju kao u izmaglici (Borhes, "Maštarije") i to je sad apsolutno evidentno.
Dešavanja zadnjih nekoliko dana (bjekstvo Medenice) direktno će se više nego inflacija, podizanje penzija nedovoljno za burek u poslastičarnici "Sonja", uticati na izbore 2027. godine, iako sada to niko ne naslućuje.
Makar ja tako vidim "očima već pokojnog čovjeka" (Borhes, "Maštarije").
Oni koji kao u izmaglici vide, ne vide da je antijunak Medenica postao junak sa dva pojavljivanja, lažna - istinita, nebitno, po poznatoj sociološkoj izopačenosti da plebs u sukobu pojedinca i represivnog aparata kojem ovaj prvi izvrgava sprdnji ove druge, navija za prvog.
Iako ga je prije sukoba prezirao.
Jer, sociologija trenutka uvijek zaboravi šta je prouzrokovalo prapočetak svega, upravo zbog bizarnosti šta je sve izazvalo taj sukob (bjekstvo onoga koji je trebao da bude čuvan).
Zato njegov nastavak dobija tragikomični krešendo.
U toj izmaglici gubi se autoritet, prethodni rezultati kakvi god i plebs (birač) okreću leđa onima koje percipiraju kao uzroke DNEVNE KOMEDIJE.
Predmetne dvije objave M.M. &nbsp;vrijede za protivnike ovog režima koliko hiljadu propagandnih spotova, mitinga, reklama, poruka bilo koje političke partije.
Umjesto da spriječi farsu, Milojko iz faze da neko hitno mora da odgovara za bjekstvo - prelazi u fazu da je protiv saslušanja bilo koga u vezi tog istog bjekstva.
Da ne kažem koliko se ko osvrnuo od pozvanih na sastanak koji je najavio na dan saznanja da je M.M. nestao.
Da bi ga dodatno na sve to, nafilovao sada već zbilja legendarmi B.B izjavom - "nesrećni sud".
Možda je to i kompliment koji su ovi zaslužili osluškujući kod pritvora i optužnica šta će sve Demokrate da im kažu.
Evo, rekli su im.
Kao da su mene pitali.
P.S: Narod kome je sve ovo najmilija zabava, a zabava proizilazi od posljedica vođenja državnog aparata nije za EU, već za Tarzanovu džunglu.
I da mu je dobro.
Jer ga gore nije moglo snaći.

Opažanja u izmaglici

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/kako-se-zovu-saradnici-domacih-izdajnika">Antenu M</a> piše: Stefan Todorović
Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, iz PES-a, poručio je Milanu Kneževiću, iz DNP-a, dojučerašnjem partneru na lokalnom i državnom nivou, da služi drugoj državi, odnosno vladaru druge države i da je na takve Crna Gora vazda gledala sa najvećim podozrenjem.
Možda bi valjalo, da ne bude zabune, citirati Mujovićeve riječi upućene Kneževiću: "Crna Gora se oduvijek divila junacima i junaštvu, ali isto tako sa najvećim podozrenjem gledala na one koji rade protiv njenih interesa, a zarad uživanja naklonosti od gospodara drugih država."
I Mujović nije ništa progriješio, rekao je ono što zna cijela Crna Gora. Ne samo Knežević, nego sve partije i pojedinci iz koalicije Za budućnost Crne Gore, pa tako i glasoviti Andrija Mandić rade protiv interesa Crne Gore i služe gospodaru druge države. Samo izgleda da to do sada nije znao Saša Mujović, kao ni njegovi saborci iz PES-a. Da su znali, valjda ne bi sarađivali s ljudima koji rade protiv interesa Crne Gore. Jer kako raditi u interesu Crne Gore ako sarađuješ s onima koji rade protiv interesa Crne Gore. Nema logike.
Sad, kada se nakon ovogodišnjeg Bogojavljenja i potapanja u krstoliko korito, Mujoviću obznanila navedena istina koju je podijelio s vaskolikom Crnom Gorom, ne preostaje mu ništa drugo, nego da raskine saradnju s Kneževićevim saborcima i koalicionim partnerima.
Jednom kad čovjek doživi epifaniju i pogleda istini u oči, više ne može da ne vidi istinu. A istina je, da nije samo Knežević taj koji radi protiv interesa svoje države i služi gospodarima druge države. Takvih kneževića je puna Vlada Crne Gore i podgorička vlast.
Pitanje je - da li će Mujović i Pesovci i dalje žmuriti i šućeti o istini koju znaju ili će junački pogledati istini u oči i osloboditi se onih koji rade protiv interesa svoje države dok služe gospodarima druge države?
Za sluge i izdajnike znamo ko su i kako se zovu. Ali, ne znamo kako se zovu oni koji sarađuju sa izdajnicima? Mogu se zvati mujovićima, spajićima, ibrahimovićima, đeljošajima, ali i ne moraju. Svakako, bliska budućnost će nam reći.

Kako se zovu saradnici domaćih izdajnika?

Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović prosto nije mogao da izdrži, da se suočava sa podacima; vrpoljio se na stolici dok je Petar Komnenić, urednik emisije ,,Načisto” na Televiziji ,,Vijesti” pobrojavao sve propuste policije u slučaju bijega Miloša Medenice. I vidjelo se da teško može da izdrži... ,,Da se ne igramo ovđe žmurke i tutumiše, nego da radimo svoj posao iz svoje nadležnosti”, odbrusio je Šćepanović, pun hvale za sebe i svoj rad. &nbsp; Znate li za igru zvanu ,,tutumiš“, koju pominje usplahireni direktor Uprave policije? &nbsp; To je ono kad se jednom dječaku stavi povez na oči, pa onda on mora, poput šišmiša, uz pomoć drugih čula, prije svega sluha, pokreta, pipanja, da pronađe i identifikuje druge vršnjake, koji se moraju kretati u tačno omeđenom prostoru. &nbsp; I, kad se đeca igraju, zna da bude zabavno. Ali, kad se u državi Crnoj Gori, u državnim institucijama počne igrati ta igra, onda stvari postaju ozbiljne i govore o raspadu državnog sistema. &nbsp;&nbsp; ODGOVORNOST - NEPOZNATA RIJEČ ZA ŠĆEPANOVIĆA Direktor Uprave policije je svojevoljno, zaigrao igru tutumiša! &nbsp; Jer, Šćepanović pipa u mraku, od svih drugih traži odgovornost, traga za odgovornima, a preskače sebe i Upravu policije, koja je, po zakonu jedina bila ovlašćena da nadzire Miloša Medenicu. &nbsp; Pri tom, Šćepanović sam priznaje da je - samo dan prije nego što će Medenica pobjeći - naredio postavljanje alarma na graničnim prelazima. &nbsp; I tako je direktor Uprave policije upao u zamku vlastite bahatosti: ako je zaista &nbsp;predvidio da optuženik može pobjeći, kako je to previdio da naredi nadzor Miloša Medenice? &nbsp; I to je mučna crnogorska realnost: Kada odgovorni u državi počnu da se manipulativno bave izbjegavanjem vlastite odgovornosti, onda se - nekako zakonomjerno - desio novi slučaj Medenica. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260202190256_f444d62f47b3b159c1d93915e24ec2d1e99d93f9d3ab4d9a9260583c18a27422.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260202190256_f444d62f47b3b159c1d93915e24ec2d1e99d93f9d3ab4d9a9260583c18a27422" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="REALNA STVARNOST ILI REALNI AI: Slika sa navodnog video zapisa Miloša Medenice"> <figcaption>REALNA STVARNOST ILI REALNI AI: Slika sa navodnog video zapisa Miloša Medenice(Photo: Screenshot)</figcaption> </figure>  ,,UKAZANIJE” MILOŠA MEDENICE Mislim na ona dva video zapisa đe se bjegunac Medenica, prekriven kapuljačom, uz osmjeh zahvaljuje ministru policije Danilu Šaranoviću i direktoru policije Lazaru Šćepanoviću na velikoj pomoći i razumijevanju zbog, kako reče, sramne presude kojom je nevin osuđen na veliku kaznu zatvora. &nbsp; Nekoliko sati nakon što se sinoć pojavio ovaj snimak, Uprava policija je objasnila da je riječ o manipulativnom video-zapisu koji je, citiram, sintetički generisan korišćenjem alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji, takozvani AI-generisani ili „deepfake“ sadržaj. &nbsp; I dobro je što je Uprava policije brzo reagovala, naravno ako se dokaže da su to bili lažni snimci Medenice... Međutim, problem za Šćepanovića, Šaranovića i ostale je - što mnogi građani i dalje vjeruju da &nbsp;video zapisi otkrivaju užasnu istinu: Medenica ne bi pobjegao, da nije bilo malo bratske pomoći iz vrha bezbjednosnog sektora. &nbsp;&nbsp; Ta pecepcija o radu vrha bezbjednosnog sektora je poražavajuća. I za čelnike policije, a još više za državu Crnu Goru – očito je da običan čovjek ne može povjeruje da su baš svi oni toliko nesposobni. &nbsp; I otuda sumnja da se iza svih skandaloznih propusta krije neki interes - finansijski, lični, grupni ili partijski. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260202190256_b964bc604bdaa21984f89c0f9d74e9de2cbc9fb3775243687cee37e1d9121ea7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260202190256_b964bc604bdaa21984f89c0f9d74e9de2cbc9fb3775243687cee37e1d9121ea7" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="SKANDAL DRŽAVNIH SLUŽBENIKA: Mirjana Pajković i Dejan Vukšić"> <figcaption>SKANDAL DRŽAVNIH SLUŽBENIKA: Mirjana Pajković i Dejan Vukšić(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  ,,SEKS AFERA” I POLICIJSKA MANIPULACIJA A istovremeno se otkriva – sramotni bijeg od bilo kakve odgovornosti. Baš kao nakon masakra u Medovini, baš kao nakon prošlogodišnjeg januarskog masovnog ubistva na Cetinju – osim brige o famoznom odsjaju naočara u kamerama - Šaranović, Šćepanović i ostali nijesu čak ni punudili ostavke. &nbsp; Ili, makar kao lični čin, pošli na Cetinje da izjave saučešća porodicama... To pokazuje i slučaj seks afere u koju su uključeni Dejan Vukšić, bivši čelnik ANB-a, bivši savjetnik predsjednika, i Mirjana Pajković, bivša direktorica Direktorata u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava. &nbsp; U subotu 31. januara policija je slavodobitno saopštila da su podnijeli krivičnu prijavu protiv Mirjane Pajković zbog sumnje da je, kako se to kaže u saopštenju, otuđila mobilni telefon Dejanu Vukšiću. &nbsp; Nakon toga je, navodno, počela sa njegovog telefona da šalje više uvredljivih fotografija i poruka. Zato je Vukšić, krajem marta prošle godine podnio prijavu protiv Pajković. &nbsp; Dakle: januara 2026. krivična policijska prijava, koja se nadovezala na Vukšićevu prijavu iz marta 2025, i to za navodno djelo - koje se desilo oktobra 2024?! Petnaest mjeseci od navodnog djela do policijeskog djelovanja – ne djeluje baš kao briljantna akcija. &nbsp; Ali, ni pametno sročeno saopštenje. Jer, ako je Pajković iz Vukšićevog telefona slala, kako to policija kaže, uvredljive fotografije i poruke, to znači da je bivši direktor ANB-a u svom telefonu imao riznicu fotografija i snimaka kojima su se mogli ucjenjivati ljudi. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026020220020_eb8dba9186afb056ef1f59789a9b3f240b56a384b644ede8a5ec680e7308578b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2026020220020_eb8dba9186afb056ef1f59789a9b3f240b56a384b644ede8a5ec680e7308578b" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ZAJEDNIČKI RAD: Šaranović i Šćepanović"> <figcaption>ZAJEDNIČKI RAD: Šaranović i Šćepanović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  DRŽAVNO ĆUTANJE Da li je zloupotrijebio položaj dok je bio čelnik ANB-a - to izgleda Šaranovićevu i Šćepanovićevu policiju ne interesuje. Niti ih je zanimalo da provjere kako je to Vukšić znao za materijal kojim mogu da se ucjenjuju ljudi. &nbsp; &nbsp;,,Prikupljao sam taj takozvani kompromitujući materijal, koji nije bio materijal kompromitujući u smislu izvršenja krivičnog djela. Prosto, neki ljudi ne žela da im se znaju neke lične stvari, shvatate...” &nbsp;Tako se u iskrenom istupu na A+ televiziji razotkrio bivši načelnik Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ali, ta njegova priča državu izgleda nije interesovala. Baš kao onda kada je, kao čelnik ANB-a, na Odboru za bezbjednost bezobzirno razotkrio identitete agenata CIA u Crnoj Gori. &nbsp; &nbsp;Kao što je država ćutala juče, tako i danas ćute o Vukšićevim potezima. &nbsp; Da li je povjerljivi materijal Vukšić iznio iz prostorija Agencije za nacionalnu bezbjednost? Je li, kako piše u jednoj krivičnoj prijavi, načelnik ANB-a krajem 2021. godine samovoljno, a nezakonito, &nbsp;prisvojio sistem za prisluškivanje i koristio ga za praćenje političkih protivnika? &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DX17iAMvZ6cE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Draško Đuranović

Državna igra ,,tutumiša”

Ministarstvo finansija je prije par dana objavilo preliminarne rezultate izvršenja budžeta Crne Gore za 2025 godinu. Po tim rezultatima konstatuje se “da su javne finansije Crne Gore stabilne , da država ubira više prihoda nego uprethodnim godinama, da se novac poreskih obveznika troši odgovorno uz istovremeno jačanje standarda građana". Takođe je, između ostalog, saopšteno “da je budžetski deficit na kraju 2025. godine, prema preliminarnim podacima, iznosio 3,96% preliminarnog BDP-a, što je u okviru dozvoljenih i planiranih granica". Stvarnost je drugačija od rezultata koje je objavilo MF.
Standardgrađana Crne Gore je urušen, plate su u protekloj godini porasle jedva 1%, penzioneri jedva sastavljaju kraj sa krajem i očekuje ih novo usklađivanje penzija od 0.38%, stopa rizika od siromaštva kreće se oko 20,1%. To znači da svaki peti građanin Crne Gore živi u domaćinstvu čiji su prihodi ispod praga rizika od siromaštva, inflacija iznosi oko 4 % na godišnjem nivou...
Deficit od 4% preliminarnog BDP-a , ukazuje na to da Crna Gora troši značajno više novca nego što prihoduje kroz poreze, doprinose, akcize, carine, donacije i sl.
Dakle, država ima minus koji mora nadoknaditi. Ođe se postavlja pitanje kako riješiti problem deficita? Jedan od modelaje uzimanje kredita kod finansijskih institucija ili emitovanje državnih obveznica. Ovaj model je već korišćen u prethodnoj godini.
Drugi model je korišćenje depozita tj. trošenje rezervi koje su preostale iz prethodnog perioda. Ovaj model se nije koristio u prethodnoj godini, jer su rezerve potrošene za druge namjene i nijesu bile izdašne za pokrivanje deficita.
U ekonomskoj teoriji i pravilima EU ( mastriški kriterijumi) granica "zdravog " deficita je maksimalno 3 %BDP-a. Deficit iznad ove granice, u EU se smatra dugoročno neodrživim za ekonomiju koja nema sopstvenu valutu i potencijalni je rizik koji direktno utiče na rast javnog duga. Izvor ovakvog deficita u Crnoj Gori je prije svega u rastu potrošnje u javnom sektoru gdje se novac trošio na plate zaposlenih, kojih je za 20.000 više u odnosu na 2020. godinu. To su često izmišljena, neproduktivna radna mjesta u državnoj administraciji. Ovakvo trošenje novca, bez rasta produktivnosti, neminovno vodi ka riziku od novog zaduživanja za potrošnju ili povećanju poreza i drugih nameta ( povećanju akciza na duvan koje je uslijedilo krajem prošle godine).
Takođe, ekonomija Crne Gore se suočava sa izazovom visokih troškova otplate “starih dugova". Deficit znači da država, pored vraćanje "starih rata" , mora pozajmiti dodatni novac za tekuće funkcionisanje sistema.
Podsjećanja radi, Crna Gora je imala veoma turbulentne periode kada je u pitanju budžetski deficit. U periodu korone deficit je iznosio preko 10% BDP-a. U periodu 2021- 2023. deficit se kretao od suficita (u pojedinim mjesecima), do 3 % na godišnjem nivou zahvaljujući prije svega ličnoj potrošnji velikog broja stranaca koji su živjeliu Crnoj Gori i inflaciji koja je vještački podigla prihode od PDV.
Sadašnji deficit ukazuje na trend da su rashodi porasli brže nego sto ekonomija raste i ima sve karakteristike "potrošačkog" deficita.
Deficit BDP-a je "gorivo" koje podstiče rast javnog duga. Kako ekonomski rast u Crnoj Gori iznosi oko 3% i manji je od deficita(4%), uz kamatena kredite po kojima se država zadužuje, koje imaju trend rasta (5,2%), javni dug je u visokom riziku od porasta. Ako deficit u budućnosti ostane na sadašnjem nivou ili poraste, država će morati da izdvaja sve više novca samo za kamate.
Vlada Crne Gore mora, najhitnije, da pokrene rast privrede i smanji troškove administracije ili da uvede nepopularne mjere povećanje poreza kako bi deficit i javni dug svela u okviru mastriških kriterijuma.
Pitanja stabilnosti javnih finansija u Crnoj Gori usko su povezana sa deficitomi inflacijom. Crna Gora uvozi većinu proizvoda ( pokrivenost uvoza izvozom je samo 12,8%) i na taj način smo zavisni od cijena na svjetskom tržištu. Deficit, takođe, direktno utiče na cijenu kredita po kojim se zadužujemo jer država sa deficitom od 4% smatra se rizičnim klijentom na finansijskom tržištu. Takva situacija neminovno podiže kamatnu stopu po kojoj se zadužujemo. Visoke kamate za državu se obično prelivaju na visoke kamate za građane i privredu kod komercijalnih banaka.
Da bi država Crna Gora postala punopravna članica EU mora se prdržavati kriterijuma iz Mastrihta koji propisuju da deficit BDP-amaksimalno iznosi 3%, javni dug do 60%, stopu inflacije koja iznosi maksimalno 1,5%. Zvanični Brisel kroz poglavlje 17 (ekonomska i monetarna unija) insistira da Crna Gora do momenta pristupanja EU dovede svoje javne finansije u stroge kriterijume Mastrihta. Crna Gora u svom Ustavu i zakonima ima jasno definisanu fiskalnu politiku i pravila koja korenspondiraju sa citiranim kriterijumima iz Mastrihta gdje Vlada Crne Gore i Ministarstvo finansija treba pod hitno da postupe u skladu sa Ustavom i Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ( član 20i 21) i utvrde predlog mjera fiskalne politike radi obezbjeđenja sanacije deficita i na taj način pokaže jasnu namjeru uvažavanja preporuka EUi poštovanja zakona Crne Gore.

Dozvoljena granica

Poslanik Socijaldemokrata (SD) i funkcioner Evropskog saveza (ES) Boris Mugoša vjeruje da niko iz opozicije neće davati "bajpas" Novoj srpskoj demokratiji (NSD), Demokratama i Pokretu evropa sad u Podgorici.
- Mi iz Evropskog saveza to sigurno nećemo biti jer se to kosi sa našim izbornim principima - poručio je Mugoša za A plus TV.
Na pitanje da li tu misli i na DPS, Mugoša je kazao da u politici ne isključuje ništa.
- Ne znam kako će DPS odlučiti, svako ima pravo da vrši političke procjene, a birači će dati odgovor na svako ponašanje političkih partija. Mislim da ako u jednom političkom sistemu vlast izgubi većinu, nelogično je da je opozicija spašava - poručio je Mugoša.
On je ponovio da vlast u Podgorici nije stvaorena na bazi volje nego njenom prevarom.
- Mada, kako su se ponašali apsolutno zaslužuju jedni druge. I što se desilo - većina ne postoji, nema više izbornog legitimiteta i onda mora da se ide na opcije koje su najčistije. Skraćenje mandata je najrealnija opcija - poručio je Mugoša.
T.K.

Mugoša: Opozicija neće davati "bajpas" vlasti u Podgorici, skraćenje mandata najrealnija opcija

ABOOK, nova platforma za audio knjige i priče koja pruža kompletno novo, imerzivno iskustvo slušanja domaćih i stranih naslova, na crnogorskom jeziku, biće dostupna od 25. februara 2026. Riječ je o projektu firme Ablest, osnovane 2024. godine sa ciljem realizacije ovog projekta Trenutno je moguće pristupiti demo verziji aplikacije pute abook.co.me Instagram stranice gdje se korisnici mogu prijaviti da testiraju aplikaciju. Za sada su u ponudi audio priče za djecu - „Djevojčica sa šibicama“, „Crvenkapa“, „Đavolov učenik“, „Mačak u čizmama“ i „Divlji čovjek“. Izvršna direktorka i producentkinja Iva Kasalica pojasnila je zbog čega su projekat započeli upravo adaptacijom bajki i priča za djecu. - Mislim da se polako gubi navika čitanja pred spavanje djeci. Djeca se odaljavaju od priča i čitanja knjiga. Svi današnji sadržaji na Jutjubu i društvenim mrežama, kojima oni već imaju pristup, im skraćuju pažnju. S druge strane, mislim da je ABOOK projekat koji zaista može da kod djece probudi ljubav prema književnosti i čitanju koju u daljem razvoju mogu da nastave da razvijaju. Moja lična inspiracija za adaptaciju narodnih bajki iz čitavog svijeta je bila zbirka „Žar ptica“ – edicija iz 60 - ih godina, koju su meni čitali kada sam bila mala - ispričala je Kasalica.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260207100236_3973731daca0c667ad5965b943128b4cf3e1463ac1aca18145bca2d4b9658f2e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260207100236_3973731daca0c667ad5965b943128b4cf3e1463ac1aca18145bca2d4b9658f2e" data-rendition-name="original" width="496" height="957" loading="lazy" alt="ABOOK"><figcaption>ABOOK(Photo: Stop kadar)</figcaption></figure>  Osim bajki, poseban fokus u narednom periodu biće stavljen na djela crnogorskih autora. - Ovim projektom želimo da promovišemo crnogorsku književnosti i kulturu. Volimo da pratimo domaće autore, njihove knjige i njihovo stvaralaštvo, te se za sada na to fokusiramo. U daljem periodu rada planiramo da radimo i neke klasike, beletristiku i različite žanrove - istakla je izvršna direktorka. U cijelom procesu stvaranja audio knjiga učestvuju copywriter, glumci, dizajnerka zvuka i ostatak već sada uigranog tima. - Čitav proces razvoja aplikacije, snimanja, probi sa glumcima, dizajna zvuka jeste malo zahtjevan i zna da potraje, ali sve ide po planu. Pošto dolazimo iz svijeta filma imamo već dosta iskustva sa glumcima i sa čitajućim probama. Ovo sve su zanimljivi procesi gdje često radimo čitajuće probe sa svim glumcima koji rade na audio knjigama i koji imaju dosta inspiracije za razvoj uloga i interpretacije likova u pričama. U studiju budu prezanimljiva snimanja - ispričala je Kasalica. Do ideje za pokretanje ovog inovativnog projekta došao je kreativni direktor Andrija Mugoša. - Kao neko ko je odrastao na književnosti i čitanju zatekao sam sebe da slušam puno audio sadržaja i podkasta u slobodno vrijeme. Međutim, shvatio sam da u jednom trenutku to postane umarajući sadržaj i došao do zaključka da lično meni treba konkretniji i kvalitetniji sadržaj koji ću da slušam dok radim, treniram, čistim, vozim, kako bi drugačije upotpunio vrijeme. Tako smo došli na ideju da kreiramo aplikaciju za audio knjige i da sami kreiramo audio sadržaje - objasnio je Mugoša. Ukazao na je na veliki potencijal aplikacije da ljude više zainteresuje za književnost. - Problem je nedostatak pažnje koji trenutno postoji u društvu koji je uzrokovan društvenim mrežama i prevelikom količinom informacija. Mislim da je nužno da se vratimo književnosti i da su audio knjige pravi način za to. Ovo je način da zabavimo ljude nekim kvalitetnijim sadržajem - istakao je kreativni direktor. Mugoša napominje da aplikacija ima potencijale da prevaziđe granice Crne Gore. - Crnogorskoj književnosti i crnogorskom društvu je nužno da se izađe iz granica Crne Gore. Ciljna grupa naše aplikacije jeste region i naša dijaspora - dodao je on. ABOOK projekat je za sada dobio podršku od Fonda za inovacije, Ministarstva kulture i medija i Sekretarijata za kulturu Glavnog grada. Prava na jedan dio bajki otkupio je Javni servis, a Deep Mark štiti ABOOk od kopiranja i neovlašćenog dijeljenja.

Nova platforma za audio knjige dostupna od 25. februara

Zajednica opština Crne Gore (ZOCG), na zahtjev nekoliko predsjednika opština, priprema inicijativu za odlaganja roka usaglašavanja sa novim Zakonom o privrednim društvima (31. mart) zbog brojnih izazova sa kojima su se ovim povodom suočila privredna društva u vlasništvu opštine, poručila je generalna sekretarka Mišela Manojlović.
Ona je tokom konsultacija sa predstavnicima lokalnih samouprava u vezi sadržaja statuta &nbsp;opštinskih privrednih društava &nbsp;pojasnila da je Vlada još krajem prošle godine pripremila Nacrt posebnog zakona o upravljanju društvima čiji je osnivač država ili opština jer je prepoznala njihove specifičnosti i neophodnost uređivanja određenih pitanja na drugačiji način u odnosu na ostala privredna društva.
Društva u vlasništvu opštine, naime, obavljaju poslove od javnog interesa iz izvornih lokalnih nadležnosti pa su, samim tim, neodvojiv dio ukupnog sistema lokalne samouprave. Budući da je poseban zakon još uvijek u procesu izrade, a rok za usaglašavanje statuta i cjelokupnog poslovanja &nbsp;tih i svih ostalih privrednih društava sa važećim zakonom manji od dva mjeseca, &nbsp;pokušaj pripreme novih statuta ukazao je na brojne kolizije važećeg Zakona o privrednim društvima sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, Zakonom o komunalnim djelatnostima, Zakonom o radu, &nbsp;Zakonom o sprečavanju korupcije i brojnim drugim.
Zato je, kako je ocijenila Manojlović, nemoguće izraditi nove statute a da se ne povrijedi neki od tih zakona kojim su u najvećem broju slučajeva zaprijećene visoke novčane kazne za propisane prekršaje. Ovo naročito kada su &nbsp;u pitanju jednočlana društva sa ograničenom odgovornošću, &nbsp;kojih je u opštinama najviše.
- U Zajednici opština pripremili smo do sada četiri modela statuta, kojima smo nastojali da ponudimo “najbezbolnija” rješenja po struku i po budžete opština a koja će biti uklopljena u sistem lokalne samouprave. To je, međutim, značilo da moramo odstupiti od pojedinih rješenja Zakona o privrednim društvima. &nbsp;Alternativa koja nam je stajala na raspolaganju bila je da u tim modelima primjenimo Zakon o privrednim društvima i time narušimo sistem lokalne samouprave, povrijedimo niz drugih zakona a time i ustavni princip jedinstva pravnog poretka -rekla je Manojlović.
Ona je kao primjer navela da ako bi se opštine odlučile da imaju odbor direktora, koji su imale i do sada kao operativni organ neophodan privrednom društvu, taj odbor bi imenovao direktora koji bi bio u dvojakoj ulozi – kao direktor, a istovremeno i kao član odbora direktora. Ovo ne znači samo konflikt &nbsp;njegovih interesa nego i povredu &nbsp;Zakona o lokalnoj samoupravi po kome direktora, kao organa upravljanja, imenuje skupština opštine a ne odbor direktora, i to po prethodno raspisanom javnom konkursu na koji obavezuje član 24 stav 4 &nbsp;Zakona o radu. Takav javni konkurs u ovom slučaju &nbsp;ne bi bio javni &nbsp;jer bi se po njemu mogao izabrati samo jedan od članova odbora direktora.
Iz Zajednice opština podsjećaju i na činjenicu da svaki izbor i imenovanje po automatizmu podrazumijeva status javnog funkcionera u smislu Zakona o sprečavanju korupcije sa svim obavezama i ograničenjima koje taj zakon propisuje, uključujući i konflikt interesa.
- Ta činjenica dovodi u pitanje &nbsp;punovažnost svih odluka odbora direktora koje je predložio direktor i za čije je donošenje i glasao u punom kapacitetu člana odbora direktora, sa nesagledivim posledicama - navode u saopštenju za javnost.
Ako bi se opštine odlučile da imaju samo skupštinu i direktora, bez odbora direktora, to bi značilo, pojašnjavaju u Zajednici opština, davanje ogromnih ovlašćenja direktoru, što je rizično po javni interes. Altenativa je, kažu, svođenje njegovih ovlašćenja na razumnu mjeru, u kom slučaju bi ih neposredno vršila skupština opštine.&nbsp;
- Problem u ovoj situaciji, međutim, jeste činjenica da predstavnički organ građana &nbsp;nije operativno tijelo koje može efikasno i brzo donositi neophodne odluke, što može izazvati različite posledice - dodaje se u saopštenju.
U Zajedinici opština ističu i da je jedna od nedoumica pitanje kontinuiteta radnog statusa aktuelnih direktora i odbora koji su u mandatu, jer bi u slučaju radnih i sporova za naknadu štete moglo doći do značajnih troškova za budžete lokalnih samouprava.&nbsp;
Zajednica u ovom slučaju stoji na stanovištu da oni moraju nastaviti sa obavljanjem svojih dužnosti do isteka mandata na koji su imenovani, naročito ako novi statuti ne previđaju nikakve promjene u uslovima za njihovo imenovanje.
U konsultacijama su učestvovali i predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović i ekspert za privredno pravo Borjanka Vučeljić. &nbsp;Interesovanje za ovaj događaj bilo je izuzetno, pa mu je prisustvovao veliki broj zaposlenih u lokalnim samoupravama i lokalnim preduzećima.

Zajednica opština iniciraće odlaganje roka za usaglašavanje sa Zakonom o privrednim društvima

NVO „Ad Infinitum“ iz Kotora raspisao je konkurs za izbor novih, originalnih muzičkih kompozicija za djecu, koje će biti izvedene na Međunarodnom dječijem muzičkom festivalu Cattaro Junior 2026.
Festival se realizuje uz generalno medijsko pokroviteljstvo Radio-televizije Crne Gore (RTCG), uz medijske partnere Televiziju E, Prva TV, Radio Kotor, Radio DUX, Radio Titograd, Radio Elmag i Radio El, kao i uz podršku portala Montenegro Magazin i CDM.
Projekat se realizuje uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Opštine Kotor, Sekretarijata za kulturu i sport Opštine Kotor, Kulturnog centra Kotor, Turističke organizacije Kotor i PAM-a Crne Gore.
Takmičarski festivalski program Međunarodnog dječijeg muzičkog festivala Cattaro Junior biće održan 7. juna 2026. godine na Ljetnjoj pozornici u Starom gradu Kotoru.
<h2>CILJ FESTIVALA</h2>
Cattaro Junior je međunarodni dječiji muzički festival posvećen afirmaciji muzičkog stvaralaštva namijenjenog djeci, razvoju mladih izvođača i podsticanju mladih autora, uz kontinuirano unapređenje umjetničkih standarda u muzici za dječiji uzrast.
Festival je namijenjen djeci uzrasta od 5 do 13 godina, odnosno djeci koja do dana održavanja Festivala nijesu navršila 14 godina života.
<h2>USLOVI KONKURSA</h2>
Pravo učešća imaju kompozitori, tekstopisci i aranžeri iz Crne Gore i inostranstva. Prijavljene kompozicije moraju biti originalne i ranije neizvođene u javnosti, niti objavljene u bilo kojem obliku. Tekst i tematika pjesama moraju biti u potpunosti prilagođeni dječijem uzrastu.
Trajanje kompozicije ne smije prelaziti 3 minuta. Pjesme mogu biti izvođene na bilo kojem jeziku. Uz prijavu je obavezno dostaviti prevod teksta na jedan od jezika u službenoj upotrebi u Crnoj Gori, radi korišćenja u zvaničnim festivalskim i medijskim materijalima.
Jedan autor (kompozitor i/ili tekstopisac) može prijaviti najviše dvije kompozicije. Jedan aranžer može raditi najviše dva aranžmana.
U slučaju prekoračenja navedenih ograničenja, prijave tog autora ili aranžera biće diskvalifikovane.
Autori garantuju da prijavljene kompozicije ne krše autorska i srodna prava trećih lica, te snose punu odgovornost u slučaju eventualnog spora.
<h2>NAČIN PRIJAVE</h2>
Prijave se podnose isključivo elektronskim putem na e-mail adresu: info@infinitumart.me
Prijava mora sadržavati: ime i prezime autora muzike, teksta i aranžmana, kontakt telefon i e-mail adresu autora, ime i prezime djeteta izvođača, datum i godinu rođenja, ispisani tekst pjesme i prevod teksta, demo snimak kompozicije (MP3 ili WAV format) i saglasnost autora za izvođenje i promotivno korišćenje kompozicije u okviru Festivala.
Na konkurs se dostavljaju isključivo demo verzije kompozicija. Finalne verzije pjesama neće biti razmatrane u procesu selekcije. Prijave koje nijesu potpune ili su dostavljene nakon isteka roka neće biti razmatrane u procesu selekcije.
Konkurs je otvoren do 10. aprila 2026. godine.
<h2>SELEKCIJA</h2>
Selekciona komisija Festivala odabraće 15 kompozicija koje će biti izvedene u takmičarskom programu Festivala.
Odabrane kompozicije ne mogu se naknadno povući iz festivalskog programa, osim u slučaju više sile, o čemu odlučuje Organizator.
U slučaju povlačenja odabrane kompozicije suprotno odredbama ovog konkursa, Organizator zadržava pravo da preduzme odgovarajuće mjere, u skladu sa važećim propisima.
Odluke selekcione komisije su konačne.
Festival Cattaro Junior realizuje se uz aktivnu medijsku podršku pokrovitelja i partnera, kroz medijsko praćenje festivalskih aktivnosti i promociju programa.
PARTICIPACIJA
Participacija za učešće na Festivalu iznosi 100 eura po odabranoj kompoziciji, za sve učesnike bez obzira na zemlju porijekla, i namijenjena je isključivo pokriću dijela organizacionih i produkcionih troškova Festivala, bez ostvarivanja bilo kakve komercijalne dobiti.
U okviru pratećeg programa Festivala, koji se realizuje 6. juna 2026. godine, organizator obezbjeđuje smještaj u Kotoru za dijete – učesnika Festivala i jednog roditelja ili staratelja, kao i učešće u društveno-edukativnim aktivnostima koje uključuju organizovano krstarenje Bokokotorskim zalivom, realizovano u partnerstvu sa Golden Wave iz Kotora, sa ciljem upoznavanja učesnika sa kulturno-istorijskim nasljeđem Kotora i Boke.
Način i rok uplate participacije biće precizirani u obavještenju o selekciji.
<h2>NAGRADE</h2>
– Grand Prix Cattaro Junior – 1.000 eura 
 – Najbolja kompozicija – 500 eura 
 – Najbolji aranžman – 400 eura 
 – Najbolji tekst – 300 eura 
 – Najbolja interpretacija (5–9 godina) – 100 eura 
 – Najbolja interpretacija (10–13 godina) – 100 eura 
 – Nagrada stručnog žirija za najboljeg mladog autora – 200 eura 
 – Nagrada dječijeg žirija
Specijalne razvojne nagrade
– Razvojni plasman (kategorija 10–13 godina): 
 Učesnik sa najboljom interpretacijom u ovoj kategoriji, čiji uzrast u narednoj godini ispunjava propozicije festivala Cattaro Teen, stiče pravo na direktan plasman na Cattaro Teen naredne godine, bez obaveze ponovnog konkursa.
– Kontinuitet razvoja (kategorija 5–9 godina): 
 Učesnik sa najboljom interpretacijom u ovoj kategoriji stiče pravo na direktan plasman na Cattaro Junior naredne godine, bez obaveze ponovnog konkursa.
Nagrađene kompozicije biće snimljene i emitovane putem medijskih partnera Festivala.
Organizator zadržava pravo korišćenja audio, video i foto zapisa nastalih tokom Festivala isključivo u promotivne, arhivske i nekomercijalne svrhe, bez vremenskog ograničenja, uz puno poštovanje autorskih prava.
Za dodatne informacije u vezi sa konkursom, zainteresovani se mogu obratiti putem telefona, WhatsApp-a ili Viber-a na broj 
 +382 67 143 444.
Organizator zadržava pravo izmjene tehničkih i organizacionih detalja konkursa uz prethodnu najavu učesnicima, bez izmjene njegove suštine.