Kada bi ajvan imao kamen mudrosti, kamenu bi nedostajao mudrac.
20.11.
16:57h
Jesam li pametan ako kažem da - kada bi ajvan imao kamen mudrosti, kamenu bi nedostajao mudrac.
Ovo sam napisao jer je uporedivo.
Kada Zoran Lazović ne bi imao pet prijatelja, koji makar znaju za prezumpciju nevinosti, pa pođu da luju optuđnicu protiv njega ne bi nedostajali Danilu Šaranoviću.
Da nema optužnice, da nema pravog crnogorskog prijateljstva, ministru bi nedostajali onih (tih) pet prijatelja - aktivih policajaca koje pomenu danas, kako bi tražili Balijagića.
Koji je u međuvremenu ugradio u predjelu slijepog crijeva GPS, pa ministar zna da je bjegunac više u Srbiji, a manje u Crnoj Gori.
Što mu smanjuje obaveze.
P.S: Kad bi ljudi znali gdje je ono što traže, ne bi ni tražili.
Samo bi pošli tamo.
P.S.2: I tako sačuvali dronove, automobile, koji se đavolisaše.
Ni te ni ove.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Pet prijatelja

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Približavamo se kraju još jedne burne godine, a sezona “lova na vještice” u našoj kući još traje. I, rekla bih, kraj se ne nazire. Naprotiv. Sudeći po Bobijevim aktivnostima na društvenim mrežama – prava zabava tek počinje!
Juče je Generalni targetirao koleginicu koja godinama časno I profesionalno obavlja svoj posao. I, sudeći po elanu u djelovanju na društvenim mrežama, reklo bi se da je jedva dočekao da joj ulovi grešku. Toliko da je izviđaj otvorio, dokazni postupak sproveo I presudu najavio u jedinici vremena – tvit. Ne mogu reći – X, jer ona nas iz stare škole I dalje asocira na nepoznato, ono za čim se traga, što predstavlja rješenje zadatka…
A generalni je otkrio I krivca I motive dok si rekao – Bobi. Što je sve samo ne slučajno, pošto je, za nas iz stare škole, “bobi” sinonim za efikasnog policajca, onoga koji sve rješava dok si rekao “plazma”, golim rukama I snagom autoriteta, jer drugoga oružja on nema.
Dakle, prije nego je sudija odsvirao kraj utakmice, Generalni je na društvenim mrežama označio kraj istrage, pronašao krivca I nagovijestio motiv. A motiv je još strašniji od djela. Zavjerenička ujdurma komita da se Bobi ofira kao ideološko-političko biće koje ne pripada crnogorskom bloku.
I gle čuda, u reakciji na objavu poslanika Oskara Hutera, Bobi je upravo to I pokazao – upotrebom odrednice “vaša”, pozicionirao je sebe.A da toga svjestan nije bio…
Taman u skladu sa rečenicom koju je plasirao u krucijalnom dokumentu “Strategija razvoja RTCG” - Oduvijek je rukovoditi ljudima, značilo rukovoditi Javnim servisom! U praktičnoj izvedbi Generalnog to znači – za propuste, uvijek optuži druge. Sve što je dobro, pripiši svom liku I djelu. Promptno I bez zadrške.
Dodala bih I ovo - Budi rukovodilac, budi nježan prema sebi! Zaposlenima priprijeti, šta ti teško!? Još ako možeš da im prilijepiš da su “ona ideologija I ona nacija”, čist zgoditak. Slučaj jasan. Ekstremi podrivaju Javni servis!
Ali, evo, da još jednom definišemo ko su, po vašim kriterijumima, vještice/ekstremi u RTCG? Ja ću da pitam, a Vi možete da odgovorite sa da ili ne. Da krenemo.
- Da li su vještice ili kako ih vi zovete ekstremi, svi oni koji su doveli I dovode u pitanje zakonitost izbora Raonića generalnog Borisa?
- Da li su vještice/ekstremi svi oni koji misle da je ogroman vaš doprinos nelegalnim aktivnostima u vezi sa nelegalnim izborom Borisa Raonića?
- Da li su vještice/ekstremi svi oni koji misle da ste (zajedno sa Bobijem) nekompetentni I da ne znate ništa o značaju I sušini Javnog servisa?
- Da li su vještice/ekstremi svi oni koji misle da je poštovanje Ustava I zakona ove države neporecivo I neupitno?
- Da li su vještice/ekstremi svi oni koji misle da je građanski I sekularni karakter ove države aksiom I da ga nikada I niko ne smije dovesti u pitanje?
- Da li su vještice/ekstremi svi oni sa spiska koji vam je doturio jedan poslanik, jednog dana, u jednoj kafani?
- Da li su vještice/ekstremi svi oni na koje su prstom uprli službenici Crkve Srbije?
- Da li su vještice/ekstremi svi oni koji se izjašnjavaju kao nacionalni Crnogorci?
- Da li su vještice/ekstremi svi oni koji znaju da rade svoj posao, ali iz navedenih razloga vam nijesu simpatični I baš vam nekako ne prija njihovo prisustvo?
Treba li još da nabrajam? Ja mislim da je dosta.
Neka Vam Bog podari mudrost I strpljenje, blagodarim.

Lov na vještice

Danas je, od 11:52, Novi Sad stajao 14 minuta, simbolično obeležavajući 14 dana od tragedije u kojoj je stradalo 14 ljudi, a teško povređeno još troje.&nbsp;
Simbolično, u tačno vreme kad se obrušila nadstrešnica iznad ulaza u Železničku stanicu na ljude koji su sedeli ispod nje, obeležena je i činjenica da posle dve nedelje Tužilaštvo i dalje nema krivce za rušenje, ni jednog privedenog, ni jednog osumnjičenog, već, kako je u sredu saopštilo, 70-ak saslušanih (iako su oni u stvari samo ispitavani; saslušavaju se okrivljeni). Kao i činjenica da od tog 1. novembra nisu zaštićeni ni lice mesta ni dokazi, u koje je, mimo Ustava i zakona, po sopstvenom priznanju prvi imao uvid &nbsp;Aleksandar Vučić. Ali su zato brzopotezno poslati u pritvor ljudi koji su učestvovali u protestu posle nesreće, čak i kada nema dokaza za ono šta im se stavlja na teret, čak i kada je taj pritvor nezakonit i očigledno sračunato zastrašivanje naroda. I obračunata mnogostruko veća šteta na novosadskoj Gradskoj kući, nego što ta kuća knjigovodstveno vredi.
Obeležena je i istina da je povodom nezapamćene tragedije ostavku podneo jedan jedini ministar, Goran Vesić, pritom očigledno naglašavajući da je razlog demisioniranja politička prinuda, a ne osećaj moralne odgovornosti. U isto vreme, Tomislav Momirović, ministar koji je bio nadležan u vreme realizacije projekta rekonstrukcije, a onda postao sveprisutan u drugom resoru, učeći građane Srbije kako da prežive dan sa dva jajeta, iznenada je "u zemlju propao". Možda zbog toga što ga opozicija optužuje da mu je otac jedan od najvećih donatora vladajuće stranke? U toj "propasti u zemlju" mu društvo pravi direktorka Infrastrukture železnice Jelena Tanasković, moralnu odgovornost za stradanje sugrađana ne oseća ni sadašnji gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić, ni njegov prethodnik - upravo iz vremena rekonstrukcije Železničke stanice - a sada premijer Srbije, Miloš Vučević. Danima se najavljuju nove ostavke, ali, njih nema. Ima samo ćutnje i očigledne namere da se tragedija skloni u drugi plan. A sa njom i odgovornost. Politička ili krivična, svejedno.
Najzad, danas su obeležene i dve nedelje beskrupuloznih laži oko prirode rekonstrukcije Železničke stanice, u koju je, u dva navrata tokom pet godina, papirološki ulupano 65 miliona eura. I laiku je vidljivo da veći deo tog novca nije uložen u renoviranje, to je javno izrekao Bojan Pajtić (raniji predsednik pokrajinske Vlade), pa je logična sumnja da je razlika novca završila u privatnim džepovima ljudi iz vrha novosadske i republičke vlasti.&nbsp;
Obeleženo je i brisanje sadržaja medija, koji su u vreme rekonstrukcije stanice objavili da je i nadstrešnica rekonstruisana, obeležene su uporne tvrdnje od predsednika republike, pa naniže - da nije rekonstruisana, i dokazi i izjave ljudi koji su na tome radili, da ipak jeste rekonstruisana. Kao i brisanje uloge i savesti političara koji su u dva svečana otvaranja "renovirane" stanice, u martu 2022. i ovog jula, izricali divljenje i hvalospeve izvođačima, pod čijom je izvedbom posle samo nekoliko meseci od poslednjeg svečanog samohvalisanja zatrpano ukupno 17 ljudi. A u posao - kao i u silne druge poslove po Srbiji - upletene kineske firme, koje nemaju problem da rade bez kontrole, i domaći, ortački saizvođači, podizvođači, doizvođači, često osnivani navat-nanos nekoliko nedelja pre početka posla i sa minimalnim kapitalom.
Činjenica je da je usred žalosti zbog stravične nesreće, grad Novi Sad u sredu započeo sa svečanim kićenjem povodom novogodišnjih praznika, predstavlja primer retke bezosećajnosti i bahatosti. To nije samo nemanje svesti i nedostatak empatije, čini se da je i to jedan od načina da se tragedija gurne u drugi plan, a time i nužnost da se otkriju i osude krivci. A za njih, u ovo malo slobodnih medija u Srbiji, svakodnevno se pokazuju dokazi o umešanosti i povezanosti u stilu mafijaške organizacije, a ne političke stranke i privrednih društava u uređenoj državi. Najzad, novogodišnja kićenja srbijanskih gradova su se, za ove vlasti, pokazala kao izvrstan način da se neki eurić prelije u privatni džepčić: sada je muka što su alava usta suviše gladna da bi ih zasitila provizija od svakogodišnje kupovine šarenih lampica.
Ne treba zanemariti činjenicu da je rekonstruisana stanična zgrada puštena u upotrebu - bez upotrebne dozvole. Najzad, čitav niz kapitalnih objekata u Srbiji je tako radio i radi, i to nije izmišljotina ovog režima.
Ali, mnogo više treba da brine da je bukvalno svaki kapitalni, infrastrukturni projekat koga se srpska vlast aktuelna od 2012. godine latila - obeležen skandalom, nemarom, nestručnošću, neodgovornošću.&nbsp;
Setićemo se izgradnje poslednje deonice auto-puta ka S. Makedoniji, gde se brdo toliko puta rušilo na trasu da je tadašnji predsednik Vlade, a sadašnji predsednik Republike rekao da će se brdo - preseliti. Pa rekonstrukcije beogradskog Trga Rapublike, njegovog pretvaranja u besmislenu betonsku livadu i "prevrtanja" kamenih kocki koje ne mogu da izdrže teret saobraćaja, prethodno reduciranog upravo da bi se opterećenje smanjilo. Ne moramo da podsećamo da je megaprojekat "Beograd na vodi", ili kako ga neki s razlogom zovu, "Dubai sa Ali-ekspresa", započet noćnim rušenjem tuđe imovine, ljudima pod maskama i ubistvom čuvara. Danas mala grupa ljudi "čuva" od rušenja Stari savski most, na čijem mestu gradska vlast namerava da podigne mnogo širi koji, kao u inat, ne može da "stane" na obalu starog dela Beograda zbog zgrada Beograda na vodi. Nema nikog da čuva ulaznu rampu za tramvaje na Most na Adi, sagrađenu pre pet godina, a već toliko oštećenu da izgleda da će pasti i bez težine šinskog vozila. Možda je rušenje istorijski vredne upravne zgrade predratne fabrike aviona "Ikarus" ili starih vila po Vračaru pravo novih vlasnika tih objekata, uprkos postojanju prethodne zaštite. Ali, recimo, juče baš započeto &nbsp;rušenje zaštićene zgrade hotela "Jugoslavija" i planirano dizanje 150-metarskih kula na njenom mestu mimo bilo kog plana, u izvedbi firme veoma bliske režimu - nije to pravo. Ili, rušenje Beogradskog sajma i njegovo preseljenje u nedođiju, ili, rušenje zaštićenih zgrada Generalštaba u Nemanjinoj zarad hotelskog kompleksa zeta Donalda Trampa. I tako redom. A "kvalitet" izvedenih radova očituju rušenje čitavog niza terasa megaskupih stanova u Beogradu na vodi - za koje oni koji su fotografisali tvrde da su izvođači zaboravili armaturu - zbog jedne palete keramike ispuštene na terasu na vrhu, ili već buđavi zidovi te nehumane naseobine, od vlage Bare Venecije koja nije, a sva je prilika - i ne može da bude, rešena. Najzad, garaže i podrumi stanova čija vrednost ide i do 10.000 eura po kvadratu, očas se napune vodom, čim silne pumpe iz nekog razloga stanu.
Odgovornosti nema ni za mnoge druge slučajeve, sve redom za ove vlasti. Ni za rušenje mosta u Ovčar banji sa smrtnim posledicama, ni za (smrtne) posledice poplava u Obrenovcu,ni za oburdavanje zaštitne ograde na tek izgrađenu brzu prugu Beograd - Novi Sad, ni za sudar u železničkom tunelu ispod Beograda kojim i dalje idu opasne materije uprkos opasnosti da ceo Beograd postane Beograd u vazduhu, ni zbog kvaliteta radova na auto-putu ka Crnoj Gori čije su deonice već prošle godine morale da se renoviraju, ni zbog stradanja dede i unuka u Bačkoj Palanci od strujnih kablova čiji je pad prijavljivan 27 puta...
Imamo još. Zbog rušenja vojnog helikoptera koji je vozio životno ugroženu bebu iz Novog Pazara i pogibije sedmoro ljudi, do koje je došlo po svoj prilici samo zato što su se ministri poređali za slikanje na izabranoj lokaciji - nikad niko nije snosio političku odgovornost, samo je iskusni pilot brilijantne karijere proglašen za pijanicu. Za pomenuto noćno rušenje u Savamali takođe niko nije odgovarao: ali je dežurni policijski rukovodilac preuzeo odgovornost na sebe zbog kasne reakcije policije, za šta je kasnije priznao da je učinio jer mu je obećana legalizacija stambenog objekta. Za nedavnu pogibiju cele porodice na koju je naletelo vojno oklopno vozilo na putu Raška - Kraljevo, takođe, nema političke odgovornosti bar ministra odbrane: možda će odgovarati samo vojnik pred penzijom, koji je, vele, pijan upravljao vozilom u jednoj od milion šetnji vojnih efektiva do granice sa Kosovom i nazad. Jedini ko je u vlasti od 2012. podneo ostavku zbog političke odgovornosti bio je Branko Ružić, tad ministar obrazovanja, zbog zločina u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar". Doduše, mnogo pre njega, dok su ova vlast i njena bahatost bili još u povoju, Bratislav Gašić je demisionirao kao ministar odbrane, jer je izvoleo izreći da "voli novinarke koje lako kleknu". Posle toga su mediji u Srbiji uništeni, oni koji glume novinare podobne režimu svakako kleče, a Gašić se vratio na najodgovornije funkcije. &nbsp;
I dok se sve u Srbiji ruši i raspada, bez ikakve odgovornosti, medijski se šire mantre o "nikad većem rastu", evropskom privrednom i razvojnom liderstvu, ali i ugroženom srpstvu, stalnim pretnjama, potrebi za "zaštitom opstanka naših sunarodnika u regionu" i svi pre 35 godina već oprobani spinovi, koji su tada malom broju ljudi omogućili nemerljivo bogaćenje, a ogromnu većinu gurnuli u rat, tragediju, pogibiju i bedu. Po oprobanom reeptu, takođe, tu terciraju "kadrovi" - po jednima "velikosrpski", po drugima "kadrovi Službe" - u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, po nacionalnom ključu, dabome.&nbsp;
Ljudi u Srbiji, međutim, izgleda polako shvataju kojim ih je putem povelo ćutanje i nezameranje vladajućoj stranci zbog očiglednih mahinacija i manipulacija. Doduše, neizvesno je da li će i kada ovo tiho nezadovoljstvo i povremeni, sve češće neartikulisani protesti, dovesti do rezultata, smene destruktivne i korupciji sklone vlasti, i političke i krivične odgovornosti.&nbsp;
Ipak, bilo bi logično očekivati da bar ljudi u Crnoj Gori, koji iz neshvatljivih razloga sav ovaj "spoljni gladac" u Srbiji tretiraju sa divljenjem i zavišću kao da je kakvo svetsko čudo - razumeju da nije normalno ni logično, i da je, najzad, i za život opasno ugledanje na ovu i ovakvu Srbiju.

Nebojša Vučinić

1250x600

1084x550

Ukrasima na tragediju, ćutnjom na moral

Čekaj, rekoh. Komšo čeka Sky, pa Sky u novinu, pa novina kod Vlada Novovića, pa Vlado da učini ćef omiljenom mu liku. Što se neće nikada desiti.
15.11.
8:55h
Slušao sam Franciska Torega. I Dritana sam slušao, jedanak. Mogu ja to. Gostovao je kod mog sve učestalijeg druga, Bokija Raonića i iznova pristojnom svijetu tamburao po mozgu.
Vidjeli ste. Sve tačno. Mislim, sve sto je rekao.&nbsp;
Dritan je UHVATIO Aca.&nbsp;
I Zorana je UHVATIO.
Bez da su se bunili.
Uhvatio, pa je uhvatio.
Uglavnom, nije za rukav, ruku, nogu, vrat, ili ne daj bože, kosu.
Ali, uhvatio.
Sinoć hoće da uhvati i Tigra.
A Tigar malo čudan, zove me iako je kasno i pita gdje da mu to dozvoli.
Na Tuski put, u Buronje.
Ili kod Mljekare.
Čekaj, rekoh. Komšo čeka Sky, pa Sky u novinu, pa novina kod Vlada Novovića, pa Vlado da učini ćef omiljenom mu liku.
Što se neće nikada desiti.&nbsp;
Jer Vlado nije Mikić.&nbsp;
A znam pouzdano da nije tek Radovanić.
Ili makar neće, dok ne sabere diskutabilni mentalni fakat. Kako su to 90.000 evra veće od 650.000 evra, čime su Hrvati toliko prevareni, da još plaču.
Od smijeha.

Uhvatio ih...

U zajednici sa hiljadu mudraca i deset budala, društvenu klimu neće određivati mudri, već ovi drugi.
14.11.
16.00 h
Svaki čovjek, posebno političar, najviše zna o sebi, jer samog sebe najbolje poznaje.
Ta samospoznaja tjera ga na pomisao da ostali nijesu njemu ravni.
Da su ajvani.
Ili da to nijesu, dok on ne otkrije da jesu.
Do tada će nositi u sebi promisao da nema prave odluke i istine - do njegove.
Evo, jedna žena iz jedne NVO o kojoj na osnovu ličnog iskustva imam mišljenje koje ću džentlmenski zadržati za sebe, reče danas da je neprihvatljivo držati nekoga u pritvoru pet godina. Kako to vlast predlaže.
Tako je spasila moj javno izrečeni identični stav o tome. Koji sam saopštio još ljetos.
Bio je i opasan.
Zato što su ovi iz vlasti mogli zbog toga da predlože da pritvor traje deset godina, nošeni mišlju da iza moje tvrdnje stoji duvanska, trafikantska, šljunkarska, šumska, pravosudna i ostala narko mafija.
Liječiti svoje neznanje i nesposobnost poput one zapljene cigareta u Slobodnoj carinskoj zoni u Baru, jer se nije znalo kako spriječiti legalne cigarete da izađu iz Zone i postanu nelegalne, koje Koprivica sada "spašava" pominjući Upravni i Vrhovni sud, zaboravljajući da postoji i Privredni sud, koji će o šteti, jer su u momentu zaplijene cigarete bile sto posto legalne, znači javno verifikovanje bolne nesposobnosti upravljanja državom.
Od koje se (nesposobnosti), hoće napraviti vrlina.
Život nam je dat da učimo. Nije - da se učimo.
Politike, posebno.
Učili su me književnici, filozofi, Berđajev, moji roditelji. Učiteljice su mi bile tuđe nafake, a među njima i moja.
Neki su zakasnili sa time.
Nijesu možda za jedno.
Da nas o jadu zabavljaju, dok ne nauče da nemaju mandat za taj luksuz.
P.S: U zajednici sa hiljadu mudraca i deset budala, društvenu klimu neće određivati mudri, već ovi drugi.
P.S 1: Ne reče Koprivica, da se vratim na duvan, ko će da ga uništi. Neka pica peć ili će biti brodom odvezene na mjesto gdje kažu oni što službeno gostuju u luci Bar.

Kako je spašen moj stav o pritvoru

Potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin okomio se na opozicionare koji su na Gradskoj kući u Novom Sadu okačili transparent „Krvave su vam ruke“. Vulin nije štedeo ružne reči u uzaludnom pokušaju da spere odgovornost za zločin na Železničkoj stanici sa vlasti kojoj i sam pripada. Za Vulina su članovi Pokreta slobodnih građana „silovatelji“, „politički lešinari”, “profesionalni demonstranti koji žive od tuđeg bola” i koriste užasnu tragediju za političke ciljeve.
Par dana kasnije ponovio je napad na sve pobunjene građane koji traže pravdu za 14 nevinih žrtava rušenja nadstrešnice u Novom Sadu, tvrdeći da su oni “lešinari, profesionalni demonstranti, NVO ološ”, a usput je masno slagao da će siledžije koje su rušile Gradsku kuću biti pronađene i kažnjene. Ništa od te najave se neće ostvariti, jer je policija tokom demonstracija u Novom Sadu hapsila isključivo građane koji nisu ništa ružno uradili, dok je rušilačke huligane zaobilazila u širokom luku. Razlog je jednostavan – vandali su zapravo falanga pod komandom naprednjaka, neće ljudi da hapse svoje službenike.
<h2>Približavanje Rusiji i Belorusiji</h2>
Retke trenutke koje provodi u Srbiji Vulin koristi za svoju omiljenu delatnost – satanizovanje i zastrašivanje svakog ko drugačije misli, pruža otpor naprednjačkom režimu i ne miri se sa postepenim pretvaranjem ove zemlje u diktaturu. Poslednjih dana Vulinu je bilo puno srce kad je video kako policija i parapolicija mlate i hapse demonstrante po Novom Sadu, kako privode nedužne ljude koje potom preuzimaju pokorni tužioci i sudije, da bi ih strpali u pritvor od 30 dana, uprkos svakom zakonu i zdravom razumu.
Srbija najzad počinje da liči na države u kojima Vulin rado boravi – Rusiju i Belorusiju, što u njemu izaziva neskriveno zadovoljstvo i napade radosti. Takav je to primerak ljudske vrste: raduje se samo tuđoj patnji, samo režimsko nasilje nad pobunjenim građanima može da mu ogreje dušu. Vulin svako malo skokne u zemlje koje su se odavno obračunale sa opozicijom, slobodom govora, drugačijim mišljenjem, osnovnim ljudskim pravima i ostalim izmislicama trulog Zapada.
Nedavno je bio u trodnevnoj poseti Belorusiji, pre toga je boravio na samitu BRIKS-a u Kazanju, zajedno sa još troje ministara, a pre toga je svaki čas putovao u Rusiju, gde se viđao sa najvišim političkim zvaničnicima, uključujući i Putina, kao i predstavnicima bezbednosnih službi, prevashodno Federalne službe bezbednosti, naslednice zloglasnog zločinačkog KGB-a.
<h2>Ujedinjeni u progonu opozicije</h2>
Prilikom posete Belorusiji, Vulin se sastao sa Lukašenkovim ministrom unutrašnjih poslova Ivanom Kurbakovim i dogovorio zajedničku obuku policije Srbije i Belorusije. Komični detalj sa tog dogovora je što obuhvata i zajedničku obuku u oblasti borbe protiv terorizma, a Belorusija, kao vazal Rusije, upravo pomaže terorističkim akcijama Kremlja.
U Rusiji se Vulin sastajao sa sa direktorom Spoljne obaveštajne službe te zemlje Sergejom Nariškinom i direktorom Federalne službe bezbednosti Aleksandrom Bortnikovim. Tim povodom Vlada Srbije izdala je saopštenje u kom se kaže da su Vulin i Nariškin razgovarali o “daljem unapređenju i jačanju saradnje struktura bezbednosti dveju zemalja”, a sa Bortnikovim o “nastavku saradnje bezbednosnih struktura Srbije i Rusije i suočavanju sa zajedničkim izazovima”.
U prevodu na srpski, bezbednosne strukture bratskih zemalja neće raditi ono što im je posao koji predviđaju zakoni, već će nastaviti sa progonom opozicionara, političkih aktivista, slobodnomislećih pojedinaca i svih drugih građana koji bi mogli da ugroze diktatorsku vlast Aleksandra Vučića i Vladimira Putina.
Naslednici sovjetskih čekista pohvalili su srpskog podanika za dosadašnji rad. Nariškin je istakao napore Aleksandra Vulina koji je, obavljajući funkcije ministra odbrane, unutrašnjih poslova i direktora Bezbednosno-informativne agencije, “uticao na razvoj dobrih odnosa srpskih i ruskih službi”, a Bortnikov je zahvalio Vulinu &nbsp;na “profesionalizmu i dosadašnjem doprinosu unapređenju saradnje srpskih i ruskih službi”. To bi u prevodu na srpski trebalo da znači da je srpska BIA pala pod upravu FSB-a, ili da bar radi za interese strane službe.
<h2>Srpsko-ruska saradnja</h2>
Kako ta saradnja konkretno u praksi izgleda videlo se 2021. godine, kad je Vulin bio ministar policije. U maju te godine ruski opozicionari su u Beogradu održali sastanak. Tokom boravka u glavnom gradu bili su praćeni i prisluškivani, a Vulin je, po svedočenju Vladimira Kara-Murze, otputovao u Moskvu i o tom sastanku obavestio ondašnjeg prvog čoveka Saveta bezbednosti Ruske Federacije Nikolaja Patruševa. Tom prilikom Vulin je Patruševu predao transkripte razgovora ruskih opozicionih aktivista, a potom je jedan od njih uhapšen – Andrej Pivovarov. Nešto kasnije, uhapšen je i Kara-Murza i osuđen na 25 godina robije. Srećom, obojica su oslobođeni u avgustu ove godine, u najvećoj razmeni zarobljenika između Zapada i Rusije još od vremena Hladnog rata.
Vulin i Patrušev su 2020. dogovorili zajedničku borbu Srbije i Rusije protiv obojenih revolucija, pa su formirali i radnu grupu koja treba da nadgleda opozicione aktiviste, nevladine organizacije i slobodne novinare. Nakon toga, Uprava za sprečavanje pranja novca pri Ministarstvu finansija Vlade Srbije počela je proveru finansiranja grupe nevladinih i medijskih organizacija i pojedinaca.
Zvanični razlog je bio utvrđivanje da li narečeni sumnjivci “imaju veze sa finansiranjem terorizma ili pranjem novca”. Stvarni razlozi ove operacije bili su progon i zastrašivanje kritičara Vučićevog režima, po tom kriterijumu su se i našli na listi za proveru, nikom nije padalo na pamet da proverava poslovanje “Informera” ili TV Pink. Javnost se tada pobunila i suprotstavila progonu po ruskom modelu, pa je operacija neslavno propala.
<h2>Odlikovanje od FSB-a</h2>
Vulin je za verno služenje ruskim službama adekvatno nagrađen. Početkom ove godine direktor FSB-a Aleksandar Bortnikov odlikovao je Vulina u Moskvi Ordenom za saradnju ruske Federalne službe bezbednosti. Dakle, Vulinova odanost naslednici zloglasnog NKVD-a i KGB-a dobila je i zvaničnu potvrdu, čovek koji je u Srbiji bio na najodgovornijim državnim funkcijama dobio je odlikovanje od strane tajne službe. I nikom ništa, to je prošlo bez nekih burnijih reakcija, iako bi ovakav presedan trebalo da predstavlja alarm za uzbunu. Međutim, u srpskoj javnosti kao da su se svi pomirili sa robovanjem Kremlju, kao da je to nekakva neizbežna sudbina, a ne plod odluke naprednjačkog režima sa Aleksandrom Vučićem na čelu.
Pritom, Vulin mirno izjavljuje kako “u Srbiji i dalje postoji antivladin potencijal, ali je situacija u zemlji trenutno mirna i stabilna, delom zahvaljujući i ruskim obaveštajnim službama”. Dakle, ruske službe kontrolišu stanje srpskog društva. Da li je Srbija postala ruska gubernija, a da nas o tome niko nije obavestio?
Svakakvih čuda je bilo u istoriji ove nesrećne zemlje, ali da u Vladi stoluje osoba koja otvoreno radi za drugu državu i još se hvali time, to se nije događalo ni u najmračnijim danima srpske povesti. Nije teško zamisliti šta bi se desilo nekom ministru u epohi socijalizma da je dobio orden od KGB-a, samo što je takva situacija posve nezamisliva, to prevazilazi najluđu maštu pisaca špijunskih romana. Ali ono što bi u književnom delu delovalo neubedljivo, nemoguće, pa čak i glupo – u našoj takozvanoj stvarnosti je notorna činjenica na koju se malo ko obazire. Dubina naše propasti je gotovo nesaglediva, da bi se zavirilo u taj mračni ponor treba imati čelične živce i jak želudac.
<h2>Srpska verzija Ježova i Berije</h2>
Zato nikog ne treba da čude scene koje ovih dana gledamo po novosadskim ulicama. Navodni policajci u civilu koji premlaćuju mirne demonstrante, navodni pripadnici BIA-e koji kidnapuju aktivistkinje i odvode ih u nepoznatom pravcu, ne dozvoljavajući im da pozovu advokata ili porodicu, hapšenje nekadašnjeg potpredsednika Pokrajinske Vlade Gorana Ješića zbog napada na službeno lice koje se nije legitimisalo i više podseća na nekog kriminalca nego na policajca – sve su to regularne pojave u državama koje Vučiću, Vulinu i ostalim totalitarcima služe kao uzor. Juče u Moksvi i Minsku, danas u Novom Sadu, a sutra u celoj Srbiji.
Nije Aleksandar Vulin ponovo ušao u Vladu slučajno. Vučić je bio primoran da se privremeno odrekne svog najvernijeg saradnika nakon što se Vulin našao na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država. Ministarstvo finansija SADa uvelo je Vulinu sankcije zbog navodne umešanosti u međunarodni organizovani kriminal, trgovinu drogom, ali i zbog veza sa Rusijom i širenja malignog ruskog uticaja. Vučić je kratko držao Vulina na ledu, da bi ga ponovo ubacio u Vladu, čime je jasno pokazao put kojim želi da vodi Srbiju.
Taj put ne vodi u Evropsku uniju, već u suprotnom smeru, ka zemljama BRIKS-a, ka Rusiji, Belorusiji i sličnim despotijama. Naprednjački režim želi da od Srbije napravi diktaturu u kojoj nema mesta za demokratske institucije, za poštovanje zakona, vladavinu prava, za slobodu govora i mišljenja, za kritiku vlasti i postojanje opozicije. Na tom nečasnom poslu najverniji saradnik mu je upravo Vulin, čovek koji se otvoreno divi Josifu Visarionoviču Staljinu, a životna želja mu je da postane srpska verzija Nikolaja Ježova ili Lavrentija Berije. To je čovek koji bi najradije sve slobodne i nepokorne građane strpao u Gulag, jer u totalitarnoj državi kakvu priželjkuje ima mesta samo za poslušnike, mužike i robove.

Srpsko robovanje Kremlju

Ideološki nasljednik bjelaškog teroriste Marka Dakovića i četničkog etnočistača Pavla Đurišića, Andrija Mandić, opet juriša na Lovćen i na Njegošev mauzolej. Umjesto izvorne velikosrpske ideje da se krampom oburda Njegošev mauzolej i da se na njegovo mjesto vrati kapela Karađorđevića iz 1925. godine, Mandić je „pomiriteljski“ predložio da se ta kapela sagradi uz mauzolej. Jasno je da iza ovog predloga stoji nadustavna uprava Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, dok je Mandić samo njen trbuhozborac. Ovaj plan se može ostvariti samo nasiljem, jer Njegošev mauzolej štite ogovarajući zakoni u kojima su propisane najstrože zabrane ugrožavanja ovog kulturnog dobra u široj zoni Jezerskog vrha, kao sastavnog dijela Nacionalnog parka „Lovćen“. Danas je to slaba zaštita, jer Mandić i saveznici, bez posljedica, svakodnevno gaze (ponekad i bukvalno) Ustav i zakone.
Osim što je protivzakonit, ovaj plan je bezuman. Teško je i zamisliti kako bi izgledalo da na Lovćenu pored mauzoleja stoji kopija kapele Karađorđevića iz 1925. godine. To bi bilo nadrealno. Jasno je da bi u toj gužvi na uskom prostoru Jezerskog vrha jedan od ovih objekata bio višak. Tada bi se postavilo pitanje: Đe je Njegošu mjesto – u kapeli ili u mauzoleju? S obzirom na to da Crkva Srbija upravlja politikom akutelne vlasti u Crnoj Gori očito je da bi Njegoša premjestili u tu kapelu koja bi, nesumnjivo, bila vlasništvo Crkve Srbije. Kakva bi tada bila funkcija mauzoleja? Nikakva. Njegošev mauzolej bez Njegoša nema smisla, kao što ni kapela na Lovćenu bez Njegoša nema smisla. Bjelaško-četnički planeri hoće da fazno uklone Njegošev mauzolej. U prvoj fazi bi, pod pomiriteljskom parolom, sagradili kopiju kapele iz 1925. godine. U drugoj fazi bi iselili Njegoša iz mauzoleja, da bi u završnoj fazi procijenili da prazan mauzolej na Lovćenu nema svrhu i da bi ga trebalo srušiti ili, kako je predlagala bivša ministarka Vesna Bratić, pomjeriti „neđe niže“. Tako bi, po zamisli bjelaško-četničke klike, na Lovćenu ostala samo replika kapele Karađorđevića sa Njegošem. Tada bi SPC ostvarila cilj da je vrh Lovćena sa kapelom Karađorđevića i Njegošem u njenom vlasništvu. To je suština bjelaško-četničkog „pomiriteljskog“ plana. Cilj je isti kao početkom 1990-ih, samo je sada put drugačiji, što je Mandićeva novoproklamovana taktika.
Andrija Mandić i njegovi crkveni naredbodavci ističu da bi tako obnovili Njegoševu kapelu i zavjet. Potcjenjuju pamet i znanje građana Crne Gore. Cijeloj Crnoj Gori je poznato da su lako oštećenu autentičnu Njegoševu kapelu srušili kralj Aleksandar Karađorđević i SPC 1925. godine. Oni su pogazili Njegošev zavjet i trajno uništili njegovu kapelu. Tada je kralj Aleksandar Karađorđević u čast rođenja svog sina i prestolonasljednika Petra sagradio novu kapelu i u nju je smjestio Njegoša. To je urađeno kako bi se simbolički demonstriralo pokoravanje Crne Gore od strane Srbije i poniženje dinastije Petrović–Njegoš od strane dinastije Karađorđevića. Crkva Srbije i Andrija Mandić hoće da to ponove baš na 100. godišnjicu (1925–2025) rušenja autentične Njegoševe kapele.
Obesmišljavanjem, rušenjem ili premještanjem Njegoševog mauzoleja i izgradnjom kopije kapele Karađorđevića opet bi ponizili Crnu Goru i Crnogorce.
Ovo je dokaz da SPC i Andrija Mandić nemaju ništa zajedničko sa tradicionalnom i Njegoševom Crnom Gorom. Oni su zapravo ljuti protivnici te Crne Gore. Mandić je to potvrdio i izborom siluete pročelja zgrade Zetske banovine za logo Skupštine Crne Gore. Da Mandić zaista cijeni Njegošev državotvorni rad on bi za logo Skupštine predložio grafički izgled Biljarde – prve svjetovne rezidencije Crne Gore nakon Crnojevića. Njegoš je 1838. godine sagradio Biljardu kao svoju rezidenciju i tu je smjestio najznačajniju državnu instituciju – Senat, koji je objedinio izvršnu, sudsku i zakonodavnu vlast. Iz Senata su se razvile sve državne institucije, pa i crnogorska Skupština. Umjesto Njegoševe Biljarde, Mandić je izabrao zgradu banovine Karađorđevića, koja je simbol tiranske i okupacione velikosrpske vladavine u Crnoj Gori. Iz zgrade banovine je stiglo naređenje da se puca na demonstrante na Belvederu 26. juna 1936. godine. Tada su žandari ubili 6, a ranili veći broj Crnogoraca samo zato što su nosili crnogorski krstaš barjak (prvi put nakon 1918.) sa natpisom „Crnogorski narodni front slobode“ i „Revolucionarni narodni front“. Andrija Mandić, njegova Nova srpska demokratija i SPC su ideološki sljedbenici režima Karađorđevića. Izvorište tog režima u Crnoj Gori je tzv. Podgorička skupština iz 1918. godine koja nije zbacila samo kralja Nikolu nego i dinastiju Petrović-Njegoš. Jasno je da između Njegoša i onih koji slave zbacivanje njegove dinastije i okupaciju Crne Gore ne može biti nikakve veze. Jasno je da između Njegoša i onih koji slave i imitiraju četničke vojvode ne može biti nikakve veze. Zato Andrija Mandić, dok dijeli najviše odlikovanje svoje partije – povelju „Marko Daković“ i dok nosi titulu četničkog vojvode ne može predstavljati ni Njegoša ni tradicionalnu Crnu Goru. Njegoš i tradicionalna Crna Gora su se (iz)borili protiv takvog tirjanstva. Uz to, Skupština Prijestonice Cetinje je jednoglasno proglasila Mandića za nepoželjnu osobu na Cetinju. Tako se Stara Njegoševa Crna Gora brani od Mandićeve politike.

Papović: Bjelaško–četnički napad na Njegoša

Povod za ovaj tekst je rebalans Budžeta i dislociranje sredstava za vjerske škole u Budžet Ministarstva pravde. Pobjeda je objavila 10. novembra odličan, analitičan i opširan članak o tome.
&nbsp;Interesantno kako se iz Ministarstva pravde to dislociranje opravdava. &nbsp;Izjavili su za Pobjedu: ".. da se Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica uređuju pitanja saradnje države i vjerskih zajednica." a da &nbsp;se u tom istom Zakonu saradnja pominje samo jedan put u članu 9, stav 2: "Odnosi između države i vjerskih zajednica zasnivaju se na uzajamnom razumijevanju i saradnji, posebno u oblasti karitativne, socijalne, zdravstvene, obrazovne i kulturne djelatnosti."
&nbsp;U članu 56 istog Zakona propisuje se: "Vjerska škola koja je licencirana, odnosno akreditovana kao obrazovna ustanova, ima pravo na finansiranje iz državnog budžeta, srazmjerno broju učenika, u skladu sa zakonom." Obratite pažnju na: "srazmjerno broju učenika, u skladu sa zakonom".
&nbsp;Do sada je za finansiranje vjerskih škola bio nadležan Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju u kojem je propisano, član 139: "Srednje vjerske škole (koje izvode javno važeće obrazovne programe) mogu se finansirati iz budžeta Crne Gore, u skladu sa članom 138 ovog zakona." a u članu 138 Opšteg zakona se određuje kako se izračunava iznos sredstava koji se dodjeljuje školi: "na: osnovu ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za određeni obrazovni program, broja učenika, odnosno djece, koeficijenta programske grupe u koju je obrazovni program razvrstan i drugih kriterijuma karakterističnih za obrazovni program, ustanovu i određeno područje."
&nbsp;Ovaj član (138) Opšeg zakona propisuje i uslov za finansiranje privatnih (pa i vjerskih) škola: "Privatna ustanova koja izvodi javno važeće obrazovne programe može da se finansira iz budžeta Crne Gore u skladu sa ovim zakonom, ako: 1) izvodi obrazovni program od prvog do završnog razreda školovanja;" Medresa je počela da dobija sredstva iz budžeta tek kada je ispunila ovaj uslov, a škola "Sveti Sava" je počela da dobija sredstva, uz ignorisanje ovog uslova, i kada nije imala učenika 2021. godine (po Vojinoviću za osnivanje). Ovaj uslov neće ispuniti još za dvije godine. Imaju nastavu samo u prvom i drugom razredu.
&nbsp;Nažalost Medresa nije dobila licencu pa nije mogla zakonito ni dobijati sredstva iz Budžeta. Nema je u Vladinom spisku licenciranih privatnih srednjih škola (<a href="https://www.gov.me/dokumenta/ab9a21aa-d84a-4578-8b34-870c84f6251a">https://www.gov.me/dokumenta/ab9a21aa-d84a-4578-8b34-870c84f6251a</a>). Iako nema licencu, pa zbog toga ni status pravnog lica, Medresa se finansirala preko Ugovora sa Mešihatom islamske zajednice u Crnoj Gori od 2018. godine. Članom 139 Opšteg zakona propisano je da: "Međusobna prava i obaveze između privatne ustanove i države, uređuju se upravnim ugovorom", što znači da je ugovor sa Mešihatom bio mimo zakona.
&nbsp;Posebno zabrinjavajuće je to da su Medresa i škola "Sveti Sava" finansirane preko Ministarstva prosvjete koje je ignirisalo Medresino nemanje licence i neizvođenje programa od prvog do završnog razreda škole "Sveti Sava", ne određujući sredstva objema školama na osnovu broja učenika i cijene obrazovanja učenika. Sve mimo Zakona!
&nbsp;U izvještaju DRI o reviziji o finansiranju vjerskih škola se navodi: "Ministarstvo nije prezentiralo (dostavilo) državnom revizoru metodologiju za izračunavanje ekonomske cijene koštanja &nbsp;obrazovanja učenika za svaki obrazovni program, u skladu sa normativima i standardima, koju je dužno da donese u skladu sa članom 138 Zakona." Može se zaključiti da je nijesu dostavili (metodologiju) jer je nemaju.
&nbsp;Sada treba iz Ministarstva pravde da objasne kako oni mogu na osnovu svega navedenog finansirati rad vjerskih škola. To su ipak "škole" a rad škola se uvijek finansirao preko Ministarstva prosvjete. Kako se može desiti da to radi Ministarstvo pravde je veoma neobično i čudno, kada škole ne ispunjavaju zakonske uslove za finansiranje. Može li Ministarstvo pravde ove škole finansirati kako propisuje član 56 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica? Može li Ministarstvo pravde finansirati privatnu školu koja nema licencu za rad kao što je Medresa i školu koja ima lažnu licencu i ne realizuje program od prvoh do posljednjeg razreda kao što je škola "Sveti Sava"? Može li Ministarstvo pravde gaziti Zakon?
&nbsp;Ako se pogleda Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva pravde, vidjećete da Direktorat za saradnju sa vjerskim zajednicama ima dvije direkcije: Direkciju za registraciju i vođenje Jedinstvene evidencije vjerskih zajednica i Direkciju za podršku vjerskim zajednicama. U opisu rada ovog Direktorata ne pominju se vjerske škole, posebno njihovo finansiranje. Otkuda i na osnovu kog pravnog propisa se pojavilo mišljenje da je Ministarstvo pravde odgovorno za finansiranje vjerskih škola a Ministarstvo prosvjete za njihove obrazovne programe? Može li se sve to sakriti pod saradanjom Vlade sa vjerskim zajednicama i odlukom Vlade da se finansiranje vjerskih škola prebaci na Ministarstvo pravde? Ne treba zaboraviti da član 139 Opšteg zakona propisuje: "Međusobna prava i obaveze između privatne ustanove i države, uređuju se upravnim ugovorom."
&nbsp;Može li se iz budžeta finansirati privatna škola kao što je škola "Sveti Sava" u kojoj su svi nastavnici angažovani (iz izvještaja Odsjeka inspekcije rada) preko ugovora o djelu, da direktor Jugoslav Blagojević kao penzioner ne može da bude direktor, da nastavnici vjerskih predmeta nemaju licencu za rad? &nbsp;Školska zgrada se još gradi, škola ne ispunjava propisane uslove za dobijanje licence.
&nbsp;Sva dosadašnja dešavanja sa finansiranjem vjerskih škola su nasilje nad zakonom i zdravim razumom. Jedino objašnjenje da je sve rezultat nekog dogovora, koji se krije, između nekog iz aktuelne vlasti i Mešihata i vlasti i Mitrpolije SPC. I ova novost da će Ministarstvo pravde biti odgovorno za finansiranje vjerskih škola je opet stvar nekog dogovora, nije Zakona. Vjerovatno da bi se opet zaobišao Zakon.
&nbsp;Dogovor o finansiranju škole "Sveti Sava", Vlada-Mitropolija SPC, vjerovali ili ne, štiti i jedan od tužilaca SDT. On opravdava kao zakonitu dodjelu sredstava za osnivanje vjerskoj školi "Sveti Sava" sa tim da u Opšem zakonu o obrazovanju i vaspitanju: "....ne postoji u citiranom zakoniku imperativna zabrana dodjele sredstava za osnivanje škole, to su prijavljeni u konkretnom tumačili zakon po slobodnom uvjerenju, a suprotno &nbsp;navodima krivične prijave, sa kojih razloga smatram da ne postoji protivpravnost u ovakvom tumačenju zakona....".
&nbsp;Znači, u Zakonu je propisano kako se i kada može finansirati vjerska škola. Ti propisi se mogu ignorisati kao da ne postoje. &nbsp;U tom Zakonu ne postoji zabrana za dodjelu sredstava za osnivanje škole, pa tumačenjem zakona po slobodnom uvjerenju, možete dodijeliti školi sredstva da se osnuje? Nije nezakonito to da je sve urađeno protivno propisanim normama Zakona koje ste ignorisali kao da ne postoje?

Bezakonje se nastavlja

Od nekada čojske, sojske i herojske Crne Gore danas su ostala samo sjećanja. Primjeri čojstva i junaštva iz vremena Marka Miljanova djeluju kao mitovi i legende. Jer, u toj negdašnjoj Crnoj Gori bilo bi nepojmljivo da trojica muškaraca verbalno, sa najprimitivijim, brutalnim i mizoginim uvredama nasrnu na jednu ženu, a onda je i fizički napadnu.
To, u moralnom kodu crnogorskog društva nije postojalo ni kao mogućnost.
U današnjoj Crnoj Gori to je mučna svakodnevica. I ne samo to. Realnost je da je jedna žena, u podgoričkom kvartu koji vrvi od gužve, bukvalno linčovana verbalno i fizički brutalno napadnuta naočigled desetina svjedoka – nijemih posmatrača?!
Dotle smo stigli kao društvo. Postali smo zajednica „oslobođena“ etičkih vrijednosti, moralnih principa, lične hrabrosti. Zarobljenici rovova u koje smo se ukopali, pa - ravnodušno ili preplašeno, u zavisnosti od situacije - virimo i čekamo epilog. Bezlični i bezobličeni.
Zoran Ćoćo Bećirović, biznismen, slika je te bahate i osione Crne Gore u kojoj su pojedinci uspjeli da se „preko noći“ obogate, a veliki novac im je donio i osjećaj velike moći. Nadmoći. Ti ljudi žive u uvjerenju da sve i svakoga mogu kupiti i potčiniti. A ako ne pomažu pare, onda je tu sila.
Kupio je Bećirović brojne nekretnine u Crnoj Gori, uticaj, prijateljstva, institucije preko pojedinaca zapošljenih u njima... Vlasnik je i jednog ogavnog portala koji mu godinama služi za obračun sa onima koji mu se zamjere.
Ana Raičković, novinarka, urednica u Pobjedi, najstarijim dnevnim novinama u Crnoj Gori, prije skoro deset godina odbila je da izvještava po Bećirovićevom diktatu. Za to je dobila podršku tadašnjeg glavnog i odgovornog urednika Pobjede Draška Đuranovića.
Bećirovićeva osveta bili su brutalni i odvratni napadi njegovog portala na Pobjedu i Đuranovića lično, dok on nije uklonjen iz ovog medija, 4. jula ove godine.
Onda su Bećirovićevi kerberi prestali sa bljuvotinama na račun Pobjede, ali su nastavili da linčuju Đuranovića.
A Bećirović, osokoljen „obezglavljivanjem“ Pobjede, valjda je povjerovao da je stiglo vrijeme da se obračuna i sa novinarkom Anom Raičković. Da je potčini i ponizi.
Onako kako kukavice jedino i umiju. Prvo kao ženu, salvom najodvratnijih mizoginih uvreda. No, kada se ponovo suočio sa njenom hrabrošću i odlučnošću da mu se suprotstavi naložio je svojim pratiocima, među kojima je bio i njegov sin, divljački napad na nju, a onda se i sam pridružio.
Zamislite jednog „muškarca“ koji jednu ženu drži za kosu i udara joj glavu o vrata automobila. Zamislite drugog „muškarca“ koji je za to vrijeme davi u pokušaju da iznude informaciju od nje. Zamislite četvoricu „muškaraca“ koji pokušavaju da savladaju sina žene koju su napali, a koji joj je došao u pomoć. Udaraju je dok ona tijelom pokušava da ga zaštiti. Zamislite četvoricu koji nasrću na njenog vjerenika koji je dojurio da spasi nju i njenog sina. Zamislite desetine osoba koje to nijemo posmatraju.
To se dogodilo 10. novembra uveče, u jednom od najprometnijih podgoričkih kvartova. U Dalmatinskoj ulici.
Jedan samozvani silnik i njegovi posilni i njegov sin krenuli su u obračun sa ženom koja nije oćutala salvu mizoginih uvreda koje su sručili na njen račun, koja nije u strahu spuštila pogled ili pobjegla, već je odgovorila. Hrabro stala u odbranu ličnog integriteta, ali i profesije kojom se bavi.
Isto kao što je to hrabro i slobodno srce novinarku Anu Raičković prije nekoliko godina dovelo ispred čovjeka koji je nožem jurio muškarca. Terase desetak kafana
u Stadionu pod Goricom bile su toga dana pune, a na jednoj je sjedjela i Ana. Pojavila su se dvojica muškaraca, u trku. Jedan je bježao, dok ga je drugi jurio naoružan nožem. Svi su poskakali da vide epilog. Mnogi uzeli i mobilne telefone da snimaju.
Ana Raičković je istrčala i stala pred naoružanog muškarca. I bez straha ga zaustavila. Možda i spasila život bjeguncu.
Za to vrijeme ostalih više desetina svjedoka i svjedokinja skandirali su iz kafana, sa sigurne udaljenosti, i davali joj podršku ili snimali mobilnim telefonom.
To je Ana Raičković. Hrabra novinarka, hrabra žena, hrabri čovjek.
A Zoran Ćoćo Bećirović je daleko na drugom polu. Oličenje antivrijednosti. Kukavica koja nasrće na ženu, bijednik koji demonstrira silu kada je u čoporu ili kada je na pozicijama moći, nasilnik za čiji račun njegovi plaćenici vode prljave ratove sa onima koji nijesu po njegovoj mjeri...
Ana Raičković je nada čojske i sojske Crne Gore, a Zoran Ćoćo Bećirović izdanak Crne Gore koja se guši u blatu antivrijednosti i koja će izgubiti bitku.
Jer, kako reče veliki crnogorski glumac Veljko Mandić u filmu „13. jul“, o velikom danu antifašističke Crne Gore: „Ima ođe jedan nedoder, Stevane. Na kraju svaki tuđin izgori u vatri koju je sam upalio“...

Kaćuša Krsmanović

Kukavice su zaboravile da ,,ođe ima jedan nedoder“

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Kako ste mi, jeste li umorni? Ima li sjekiracije kakve? Jeste li uspjeli da saberete utiske sa prekookeanske avanture? Je li Bobi dobio svjedočanstvo? Kako Vas je slušao? Viđoste li Jovanu?
Toliko pitanja, a Vi nekako samozatajni, nikako da odgovorite. Ne zamjeram, razumijem ja Vas. Stalno su Vam ruke u tijesto!&nbsp;
Samo obaveze oko Jubileja, pa mnogo je. Treba sve to obilježiti kako valja i trebuje. Nije lako, znam.&nbsp;
Evo... Ključna stvar - Kako napraviti vratolomiju da se obilježi 80 godišnjica RTCG-a, ali tako da izgleda kao da je istorija počela onog trenutka kad ste Vi i Bobi ugazili u ovu kuću?
Nešto mi se ukazuje... kako ja to kontam i koliko vas poznajem, skarabudžićete 76 i po godina, a ove tri i po biće zapravo 80. Ako razumijete, šta hoću da kažem. A, razumijete, nijeste ni Vi od juče. Pogotovu ne Bobi. A Vi i on, pa to je skoro - jedna duša, dva tijela. Tako je vazda bilo đe je sloge i bratskog pomirenja! A u RTCG, saglasićete se, od kako ste vi došli, toga je bar na pretek!&nbsp;
Kad smo već kod sloge, napomena. Obavezno, ali obavezno - Ceremonija proslave Jubileja da ne počinje dok blagoslov ne izda preosvešteni Joanikije Mićović. Bez toga nikako da se ne počinje. Pa, vi ste uspjeli ono što niko prije nije - objedinili ste crkvenu i televizijsku vlast!&nbsp;
Poslije toga službenici Crkve Srbije da pristupe osveštavanju unutrašnjosti zgrade RTCG. U prostorijama gdje borave stari ili stariji radnici, oni koji su tu bili i prije Vas i Bobija, da se osveštavanje pojača! Ne znam ja, za svaki slučaj. Neđe tu pušta.&nbsp;
I, još nešto da Vam sugerišem. Trebalo bi razmisliti da se uruče specijalne zahvalnice zaslužnima, onima koji vas drže tu đe ste, uprkos svima i svemu. Lijepo je pokazati zahvalnost, a i ljudski je. Ne bih ja sad sugerisala spisak, znate Vi dobro kome treba zahvaliti, ja bih samo sugerisala sadržaj zahvalnice. Bilo bi primjereno, otprilike, da se u zaglavlju napiše - Mi i Bobi, onda rečenica da ste zahvalni, ime osobe koja dobija priznanje i ključna sentenca - Hvala ti đe čuo i ne čuo! I na kraju, u potpisu - Mi i Bobi.&nbsp;
Mislim da je nešto tako sasvim dovoljno. Otmeno, jednostavno... Svedeno. Potpuno u skladu sa sveprisutnom etikom i estetikom.
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim!
Tanja Šuković, novinarka Javnog servisa

Jubilej

Čini mi se da je Vojo čekao prvi ružan dan da ode sa Škvera. Bio je čovjek koji je dobro promišljao našu stvarnost. Nije bio samo sanjar, neobična ličnost, koja je predana samo svojoj umjetnosti, već čovjek koji je jako razumio svijet oko sebe - kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televiziji E, reditelj, Andro Martinović.
Film o vijeku Voja Stanića sprema se za premjeru. Povod je, kaže reditelj Martinović, bio jubiljel, stotinu godina od Stanićevog rođenja.
- Završavamo ga u trenutku kada nas je Vojo napustio. Ali, nekako, iz noći u noć, gledajući materijale od kojih pravimo film, osjećam koliko je Vojo prisutan. Tako će biti uvijek. Vojo je, kako ga je nazvao jedan od naših sagovornika u filmu, profesor Đorđe Kadijević, bio jedan običan genije. Bila je zaista privilegija dijeliti vrijeme sa njim, uživati u njegovom slikarstvu. To je bila moja lična privilegija, zahvaljujući dubokom prijateljstvu koje je sa njim gajio moj otac. Imao sam priliku puno puta da slušam Voja. Svaki put kada odem u Herceg Novi osjećao bih se kao da sam na nekom malom hodočašću - kaže Martinović.
Slike Voja Stanića su, kaže, prozori u duboko istinit svijet.
- Ako bi se jednog dana desilo ovo čime nam prijete u vijestima, da će doći do smaka svijeta, mislim da bi se on prema Vojovim slikama mogao dobro rekonstruisati i da bismo iz njih razumjeli ko je čovjek - naglasio je Martinović.
Po svemu je bio osoben Vojo Stanić. To, vjeruje Martinović, nije bilo slučajno. Bio je slikar krajnje autentičan, koji se nije trudio da prati duh vremena.
- Svaki slikar pripada svom vremenu, ono je jače od svake individualnosti. Vojo je našao jedan svoj izraz, kako da dočara ono što je neka vrsta realnosti, nazvao bih je možda najbliže magičnom realnošću. Ne bih čak rekao da je to nadrealizam i da Vojo pripada nekom određenom pravcu, jednostavno, umio je da svijet vidi drugačije. Tu počinje i završava se svaka umjetnost - istakao je Martinović.
Premijera filma o Voju Staniću biće 13. decembra u Crnogorskom narodnom pozorištu.
- Pustio sam da Vojo govori sam, tragajući kroz arhivu za njegovim ingenioznim iskazima. Zahvalio bih se Radio Televiziji Crne Gore, koja mi je to omogućila. Izdvojio sam segmente i doveo ih u vezu sa dokumentarnim materijalima, sa Vojovim slikama. Puno galerija i privatnih galerija smo obišli i zabilježili slike. Mislim da će biti dragocjeno da ih publika vidi na jednom mjestu, posebno zato što je dio tih slika u privatnom posjedu. Vojo je, jednostavno, neiscrpna tema. Moj otac stalno pita: “Kad ćete više da završite taj film?” Shvatio sam da se meni ne izlazi iz tog materijala, da toliko inspiriše, i da se uvijek nalazi neki novi način da se pristupi Voju. Čini mi se da bi najbolje bilo da traje tako u nedogled. Ali, moraćemo jednog trenutka da stavimo špicu - kaže reditelj.
Vojo Stanić je crnogorskom društvu ostavio moralno nasljeđe. Naročito, podsjeća Martinović, u teškim vremenima kada je bio stub koji držao najbolje što je u našoj tradiciji. I onda kad se Crna Gora obrukala za Dubrovnik.
- Bio je čovjek koji je dobro promišljao našu stvarnost. Nije bio samo sanjar, jedna neobicna ličnost koja je predana samo svojoj umjetnosti, već i čovjek koji je jako razumio svijet oko sebe - zaključio je Martinović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DlxMIRICzP0E&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Martinović: Vojo Stanić umio da vidi svijet drugačije, tu počinje i završava se svaka umjetnost

Stara je istina da u nedemokratskim i autokratskim režimima vadajuće „elite“ bez vođe su niko i ništa, a sa njim obične ništarije. To ne važi samo za Srbiju, koja je najbolji primjer za to, već i za druge, pa i za Crnu Goru u kojoj se u vladajućim partijama oko prvih ljudi okuplja najobičniji bašibozuk, koji kroz rektalnu vjernost vođi traži sopstveno finansijsko ostvarenje i moć kao posljedicu iskompleksiranosti, inferiornosti i provincijalnog duha. Da je car go, sve je jasnije kada je u pitanju Srbija. Aleksandar Vučić, trenutni predśednik Srbije, ulazi u potonju fazu svoje apsolutističke vladavine. Kad autokrata pribjegne goloj represiji, kad koristi organizovane bande maskiranih kriminalaca za svoje ciljeve, u maniru tridesetih godina u Vajmarskoj republici, kad policija postaje partijska, represivna policija, samo je pitanje vremena kada će se takva vlast srušiti kao kula od karata, uz bježaniju i distanciranje svih onih već pomenutih ništarija. Nije Vučić ni prvi, a, nažalost, ni potonji diktator koji uobražava da se golom represijom, propagandom laži i nasiljem može održati na vlasti. <h2>Sijanje straha i zataškavanje</h2> Vlast Aleksandra Vučića, po ko zna koji put, dokazuje da diktature jednog „sveznajućeg vođe“, koji o svemu odlučuje, proizvode nekompetentnost, kakistokratiju, sistem nestručne i nesposobne vlasti, koja se održava isključivo na lojalnosti vođi. Vlast Aleksandra Vučića je direktno odgovorna za masovna ubistva u Srbiji, zbog stvaranja atmosfere nasilja, mržnje, podjela, sa jedne strane i ubistva zbog nesposobnosti i nekompetentnosti sistema, poput ubistva 15 građana u Novom Sadu padom nadstrešnice željezničke stanice. I, naravno, još mnogo sličnih primjera. Umjesto da se hapse odgovorni za pad navedene nadstrešnice, Vučić hapsi građane koji traže odgovornost. Služanjsko tužilaštvo odugovlači rad na predmetu ne bi li se sve zataškalo, ništarije iz vlasti govore da je potrebno mnogo više vremena da se utvrdi odgovornost, iako je i svakome laiku jasno da je uzrok pada nadstrešnice na relaciji da li je projekat obuhvatio provjeru kuka, odnosno ankera, za koje su bile povezane sajle koje su je držale, da li su provjerili stanje samih sajli, da li su dodavanjem debelih stakala i okvira na nadstrešnicu izračunali statički da li će to opterećenje podnijeti navedene sajle, a ako jesu sve to predviđeli projektom, da li su izvođači poštovali izvođački projekat i kvalitetno izveli radove, i, konačno, da li je nadzor obezbjedio da se poslovi urade kvalitetno i po izvođačkom projektu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241121071112_ec2059a5a8d89913ae1a5a1653bb0823ea5fb47a0e31b3a4e3ebffabdfdbb487.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241121071112_ec2059a5a8d89913ae1a5a1653bb0823ea5fb47a0e31b3a4e3ebffabdfdbb487" data-rendition-name="original" width="740" height="370" loading="lazy" alt="Vučićev režim se obračunava sa građanima umjesto sa odgovornima za tragediju u Novom Sadu"> <figcaption>Vučićev režim se obračunava sa građanima umjesto sa odgovornima za tragediju u Novom Sadu</figcaption> </figure>  Vrlo lako je utvrditi ko je zakazao u tom lancu i pohapsiti te ljude da u međuvremenu ne utiču na dokazni materijal. Ali ne! Hapse se oni koji traže da se pohapose odgovorni? I taj pad nadstrešnice na željezničkoj stanici najbolje oslikava posljedice načina vladanja svih autokrata, diktatora, koji svoju vlast zasnivaju na zloupotrebi medija, instituciji sile, populizmom, ispiranjem mozgova i gomilom poslušnika koji svoje mjesto oko vođe ne traže svojim sposobnostima, već servilnošću. Pad te nadstrešnice je, takođe, posljedica nepoštovanja zakona, procedura, kada se poslovi ugovaraju direktnom pogodbom, bez poštovanje zakona o javnim nabavkama, kada se kao podizvođači ubacuju firme lojalnih, od koji su neki „tašna, mašna“, firmi bez referenci, firmi koje rade na desetinama poslova kojima je država investitor, bez potrebnog broja stručnih ljudi, radnika, itd. Cijena od 63 miliona eura za rekonstrukciju stanice, od kojih su se mogle napraviti dvije nove željezničke stanice, dovoljno govori o raširenosti korupcije u Srbiji, kao i 40 milona eura za nadzor nad prugom Beograd – Novi Sad i Željezničkom stanicom Novi Sad, koji sprovodi konzorcijom pod vođstvom ličnog prijatelja Viktora Orbana, poznat po riječima da je za njegov uspjeh zaslužna sreća, Bog i Viktor Orban. Što mislite, otkud on u nadzoru i ko je taj koji mu je dodijelio posao u Srbiji? <h2>Građanski muk</h2> Građani Crne Gore imaju priliku in vivo da posmatraju posljedice koje donosi takav sistem i da se zamisle nad saznanjem da se sistem vlasti u Crnoj Gori pretvara u kopiju one u Srbiji. Od nepoštovanja zakona, procedura, partijskih udomljavanja poslušnih ništarija, kakistokratije, populizma, vladavine lažima, zloupotrebe medija, zloupotrebe institucija sile, služanjskog pravosuđa, nedemokratskih izbora, itd. Umjesto da građani shvate da principi demokratije koji postoje na zapadu: podjela vlasti, nezavisne institucije, bespogovorno poštovanje zakona, sloboda medija, pravo građana na protest, poštovanje građanske volje, poštovanje opozicije kao dijela sistema vladavine, slobodni izbori, ..., donose dobrobit, sigurnost, uređeno društvo, građani Crne Gore mirno posmatraju uvođenje u diktaturu. Bez reakcije posmatraju kako se u Crnoj Gori krše zakoni, procedure, zloupotrebljava vlast, donose zakoni kojima se od tužilaštva pravi partijska batina, u sudstvu zavodi lojalnost, kako vlast čini pritiske na pravosuđe, kako se od medijske scene pravi propagandna matrica i proganjaju mediji kritični prema vlasti, kako se zloupotrebljavaju institucije sile, zavodi strah olakim hapšenjima, najčešće nezakonitim i bez osnova, držanjem u pritvoru uhapšenih nezakonito dugo, iako zakon nalaže ubrzani postupak za pritvorene, kako se inspekcija kao nezavisna institucija pretvara u partijsku samovolju u okviru ministarstava, kako se ASK pretvara u partijsku prćiju, uništava bezbjednosni sektor, vojska, itd, itd...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241121071112_d264df331fdb381a715852a20ed71f2dc546dcd4c29b26fad85ce46f59d2fdf2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241121071112_d264df331fdb381a715852a20ed71f2dc546dcd4c29b26fad85ce46f59d2fdf2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Sagledava li crnogorska opozicija pravu sliku stvarnosti u zemlji"> <figcaption>Sagledava li crnogorska opozicija pravu sliku stvarnosti u zemlji</figcaption> </figure>  Oni koji nijesu svoji, uvijek traže nekog tuđina da ih prisvoji. Današnja vlast u Crnoj Gori svakodnevno baja o članstvu u EU, a svakim danom sve više liči na Srbiju, kojoj očito mentalno pripada, i udaljava se od vrijednosnih sistema koji su uslov za ulazak u EU. Može se vlasti, čiju je osnovu činio DPS, mnogo što-šta zamjerati, ali razlike u kompetentnosti ondašnjih institucija i današnjih su kao bog i šeširdžija. Nažalost, građani ne cijene vlast na osnovu kompetentnosti, na osnovu rezultata, već naśedaju na propagandne prljavštine kojima su svakodnevno obasuti. Danas se država zadužuje daleko više nego što se vlast čiju je osnovu činio DPS zadužila u periodu 2000 – 2020. godina, projektuje se zaduženje kroz naredni budžet skoro koliko je bio dug kad su preuzeli vlast 2020-te godine, ne računajući kredit za auto-put, uz gromoglasnu šutnju svih. Zemlja se zadužuje za potrošnju, za servisiranje populističkog povećanja plata, bez da je ono posljedica povećane produktivnosti i privredne djelatnosti. Mada to povećanje ne povećava kupovnu moć, zbog inflatornog povećanja cijena. Ono samo uvećava platni deficit države kroz povećani uvoz i sve manju pokrivenost uvoza izvozom. Zato se i inozaduženjima obezbjeđuje priliv eura kako bi se obezbjedio unutrašnji promet i dalji uvoz. <h2>Pravo na otpor</h2> Nevladine organizacije su u vrijeme vlasti DPS-a imale nevjerovatan uticaj i na javno mnjenje i na predstavnike EU. Danas one praktično ne postoje. Većina su involvirani u novu vlast i zaboravili su sve principe za koje su se nekada tobože borili. Śećam se mojih fejsbuk prepiski sa današnjim direktorom državnog javnog servisa Borisom Raonićem, dok je bio na čelu nevladine organizacije, u kojima mi je rekao da je on više uradio za demokratizaciju Crne Gore nego kompletna tadašnja vlast.&nbsp; Danas taj čovjek pokazuje sve osobine autokrate, nedemokrate, osionosti, nepoštovanja zakona, nepoštovanja nezavisnosti medija na čijem je čelu, itd. Postao je prava slika licemjerstva kompletne politike čiji je i sam predstavnik. Naravno, nije me ubijedio u svoj doprinos demokratriji, samo je zbog svoje iskopleksirane osionisti otišao na ignor. Nadam se da će takvu sudbinu zaslužiti i na mjestu na kojem je sad. Jer ako je nešto potrebno Crnoj Gori to je edukativni javni servis koji će građane učiti demokratskim principima, sekularnosti, poštovanju ljudskih prava, zakona, nezavisnih institucija, imati kritičan odnos prema svim negativnim pojavama, zastupati istinu kao vrhovni princip bez kojeg nema profesionalnosti. Zato otpor. Građanski otpor je ustavna kategorija i pravo koje je obuhvaćeno svim međunarodnim poveljama o ljudskim pravima, ukoliko se ne poštuju Ustav, zakoni, demokratski principi u državi. Opozicijo, podjednako je glupost uobražavati i sanjati o starim lovorikama i śeđeti danas na trnju. Ukoliko se pokušava da se situacija u Crnoj Gori posmatra iz tzv. šire perspektive, ustvari se stvarnost posmatra iz tupog ugla. Neće ni pad Vučića promjeniti stvari, ako neko slično misli, nije on jedini problem, jer ni drugi u Srbiji nijesu rješenje problema.

Neće pad Vučića promijeniti situaciju u Crnoj Gori

Propagandni manevar je potez predsjednika Rusije, Vladimira Putina, da izmijeni doktrinu o nukleranom naoružanju. U stvarnosti, ništa se novo ne dešava, osim u medijima, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E, vojni analitičar, Aleksandar Radić.
Sedmice pred nama biće burne, smatra Radić, jer se sve strane učesnice rata u Ukrajini pozicioniraju, a vode se i javni ili tajni razgovori o tome kako obustaviti borbena dejstva.
- Administracija američkog predsjenika Džozefa Bajdena je u posljednjim sedmicama postojanja podigla nivo uloga, odlukom da konačno ukrajinska vojska može da koristi rakete velikog dometa. Te rakete su dosad mnogo puta lansirane na ruske položaje, ali unutar teritorija međunarodno priznatih granica Ukrajine. Rusi su odgovorili burno. Ali, mislim da su njihovi interesi, prije svega, propagandni. Čeka se inauguracija novog američkog predsjednika Donalda Trampa u januaru i zlatna je to prilika za Moskvu da sada pokaže zube, da pokaže da je spremna da radikalno odgovori na izazov - kaže Radić.
Vjeruje da je riječ o političkim porukama i, kako kaže, propagandnoj mašini.
- Neće doći do nuklearnog rata u ovom trenutku. Teatralno potpisivanje izmjena doktrine, koje definišu upotrebu nuklearnog oružja s ruske strane, zapravo je verifikacija dokumenta koji je usvojen prije nekoliko mjeseci. Sada je bila zgodna prilika da se pošalje poruka da je Rusija spremna na sve ako treba, čak i na upotrebu nuklearnog oružja. Zato valjda i služi to nuklearno oružje, da bude jedna jasna prijetnja - ocijenio je Radić.
Vojni analitičar podjseća da su Ukrajinci još od aprila koriste rakete ATACMS, dometa 300 kilometara, za uništavanje ruske infrastrukture.
- Njihov maksimalni domet je 300 kilometara. Bitno je reći da se koristi fraza - dugi domet. Strogo terminološki gledano, to dugi domet nije, ali je svakako više od u odnosu na ukrajinske kapacitete. Takve rakete koriste od ljeta 2022. godine. Postepeno su dobijali one sa dometom od 70, pa 165, pa 300 kilometara. Dakle, suštinske promjene nema - istakao je Radić.
Dok Putin, propagandnim manevrima, stvara sliku Rusije u punoj snazi, koja u ratu koristi sve što može, šire se i teorije zavjere. Jedna od njih je potekla od, kako kaže, putinofila sa prostora Balkana.
- Jako vole da pričaju o tome kako se ratuje sa malo resursa. Zapravo, koliko ruska vojna industrija napravi raketa, koje imaju domet do ukrajinskih gradova, toliko se pošalje na narod. To se radi u talasima, kako se skupi izvjesna količina raketa, tako se dejstvuje po dubini Ukrajine. Naravno, traže se mjesta gdje se nalaze sredstva dostavljena od NATO-a, gdje se vodi obuka, gdje je razmještaj raketnih sistema protivvazdušne odbrane velikog dometa. Tuče se po vojnoj industriji, ali desi se da nekada te rakete padnu i na civilne objekte. Činjenica je da dinamika napada po dubini Ukrajine presudno zavisi od količine raketa koju ruska vojska ima. I po tom pitanju, ne može da se dogodi nešto spektakularno novo. Ali, može u medijima! Može da se podigne propagandna slika. Jedino što bi zaista bio izazov za Moskvu je ako Kijev pronađe sredstvo za rušenje Krimskog mosta, za Ruse strateški vrijedne komunikacije i ponosa - ocjenjuje Radić.
Podsjeća da su Ukrajinci bezuspješno pokušavali da unište Krimski most kamionom bombom, dronovima, čamcima sa eksplozivom na daljinsko upravljanje. Na stolu je, kaže, i opcija da dobiju rakete koje bi im omogućile da ponovo pokušaju da sruše most. Kada bi se to desilo, ne bi, kaže Radić, bio presedan jer je ratu bilo poniženja za obje strane, poput potonuća krstarice Moskva, komandnog broda Crnomorske flote.
Radić vjeruje da nije slučajno to što se gotovo istovremeno uz radikalizaciju prijetnji pojavljuju informacije o primirju. Tako se, smatra, stvara slika da je Rusija odlučna da upotrijebi nuklearno naoružanje, ako pregovori ne budu u smjeru koji želi.
- Rusija želi da ostane tamo gdje je sada sa svojim vojnicima. Opravdanje za ulazak u rat, pored ostalog, bilo je odbacivanje NATO-a sa granica. Rusija je u prilično neobičnoj situaciji da je poslije 1000 dana rata, zapravo, sada NATO mnogo jači. Izvjesno je da će NATO snage ući u Ukrajinu, ali da će pitanje - hoće li Ukrajina postati članica ili ne – ostati otvoreno - smatra vojni analitičar.
Radić vjeruje da format NATO nije doveden u pitanje, osim ako Tramp ne zatraži neku vrstu distanciranja. Vjeruje da je mnogo bitnija za Evropu ideja da nacionalne vojske postanu mnogo brojnije i jače.
- Prošlo je vrijeme kad se vjerovalo u to da će Evropa da šalje ekspedicione snage negdje daleko. Priča o konvencionalnim sukobima je pred nama i u tom kontekstu možemo očekivati da će drastično da se povećaju budžeti vodećih evropskih zemalja, što će povući i ostale da se uvede obavezno služenje vojnog roka - smatra Radić.
Govoreći o pozicioniranju budućeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Donalda Trampa, Radić kaže da je jasno da će njega zanimati Kina, pacifički teren.
- Kinezi nijesu nevini u toj priči, oni grade nosače aviona, žele da izađu sa flotom otvorenog mora na okeane, žele da zaštite ono što smatraju da njima pripada. To ih dovodi u konflikt sa zemljama oko njih, ali i sa Amerikancima koji su njihovi saveznici. Biće mnogo više priča o Dalekom istoku, a Evropa će morati da se bavi sobom u okviru formata koji smo dosad prepoznavali, i da vidi kako će eventualne strahove od nesigurne budućnosti rješavati na formatu komunikacije između evropskih zemalja, sa puno manje oslonca na Amerikance - zaključio je Radić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DlxMIRICzP0E&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radić: Putinov propagandni manevar, ništa se novo ne dešava - osim u medijima

Srđan Vukčević, jedan od osumnjičenih za ubistvo Gorice Medojević (39)u Podgorici, jutros je uhapšen - potvrđeno je Televiziji E iz Uprave policije.
Prema našim informacijama, za drugim osumnjičenim - Nebojšom Vujkovićem se i dalje traga.&nbsp;
Medojević je prije tri dana, pola sata nakon ponoći, ubijena u dvorištu porodične kuće na Zabjelu. Više državno tužilaštvo (VDT) je formiralo predmet i naložilo obdukciju tijela.
Iz Višeg suda juče je TV E rečeno da su i Vujković i Vukčević osuđivani pred tom sudskom instancom.
- N. V. je osuđen odlukom Višeg suda u Podgorici zbog krivičnog djela silovanje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. S. V. je osuđen zbog krivičnog djela prinuda iz člana 165 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca - naveli su za TV E iz Višeg suda u Podgorici.
Podsjećamo, ranije su iz Uprave policije kazali identifikovali dvije osobe za koje sumnja da su preksinoć pola sata nakon ponoći počinili ubistvo 39-godišnje Gorice Medojević, u dvorištu porodične kuće na Zabjelu.
- Radi se o N. V. (44) i S. V. (50), oba iz Podgorice, za koje postoji sumnja da su izvršioci krivičnog djela teško ubistvo u saizvršilaštvu i krivičnog djela nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija - naveli su iz Uprave policije.
Sumnja se, kako su naveli u saopštenju, da su N. V. i S. V. izvršili teško ubistvo na način što su upotrebom vatrenog oružja nanijeli povrede Medojević od kojih je ona preminula.
- Nakon izvršenog krivičnog djela oni su se dali u bjekstvo u nepoznatom pravcu. Protiv njih je postupajućem tužiocu u Višem državnom tužilaštvu u Podgorci podnijeta krivična prijava, a policijski službenici preduzimaju intenzivne mjere i radnje na njihovom lociranju i lišenju slobode - navodi se u saopštenju.
Iz policije ističu da su svo troje registrovani u evidencijama Uprave policije kao izvršioci krivičnih djela.
- Osumnjičeni N. V. evidentiran je kao izvršilac krivičnih djela u vezi zloupotrebe narkotika, nedozvoljenog držanja vatrenog oružja, ugrožavanja sigurnosti, te krivičnih djela sa elementima nasilja i silovanje. S. V. je poznat policiji kao izvršilac krivičnih djela sa elementima nasilja, krivičnih djela iz oblasti imovinskih delikata i heterogenih krivičnih djela. G. M. je bila registrovana kao izvršilac krivičnih djela iz oblasti zloupotrebe droga - precizirali su iz Uprave policije.

Vukčević uhapšen, za Vujkovićem se još traga

Preko 50 policajca bilo je raspoređeno oko mjesnog groblja u Štitaricama kako bi obezbjeđivali podizanje jarbola sa državnom zastavom Crne Gore, kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, Sveto Baković, mještanin iz MZ Štitarice, sada nastanjen u Herceg Novom.
On i predsjednik MZ Štitarice Radovan Rakočević govorili su o incidentu kada je tokom noći skinuta crnogorska zastava. Crkva na mjesnom groblju napravljena je 1896. godine, kazao je Baković, što je uklesano i u nadvratniku crkve.
- Kao da su naši preci znali otprilike kakvi će im biti potomci, pa su se potrudili da taj katastarski podatak baš u kamenu uklešu za vječnost. Crkvu je napravio narod štitarički pod vladom knjaza Nikole Petrovića Njegoša, 8.jula 1896.godine, tako bukvalno piše gore iznad vrata na samoj crkvi. Znači, napravili su je mještani Štitarice svojim radom, a sredstva je obezbijedila vlada knjaza Nikole. Od tada do sada, na tom mjesnom groblju, apsolutno nikakav problem izbio nije, niti je bilo ikakvih podjela. Prošle su ratne godine, ratna dešavanja, prošlo je i vrijeme Turaka i vrijeme partizana, četnika, Njemaca, Italijana, sva vremena su prošla i nikad se nikakva zastava na tom groblju pojavila nije, do ovih dana. Kakve su namjere, zbog koga i zbog čega su te zastave postavljene tu na mjesno groblje nije mi poznato Mada, mogu da pretpostavim, ali bojim se da te namjere ne vode dobru - rekao je Baković.
<h2>Razdor</h2>
Selo je živjelo normalnim seoskim životom, kaže Rakočević, bez ikakvih podjela i tenzija do momenta postavljanje srpske crkvene trobojke, dodaje on, što je rezultiralo razdorom u tom selu.
- Ljudi su nezadovoljni, podijelili su se ljudi u dvije grupe. Jedni podržavaju, drugi ne podržavaju… Što se tiče nas kao mjesne zajednice, niko nam se nije obraćao nikakvim putem. Obraćao sam se Komunalnoj policiji Mojkovac i pisao sam predsjedniku Opštine Mojkovac, zato što su mještani željeli da se obratimo opštinskim službama. Nijesam dobio nikakav odgovor, što ne znači da neću. Lično sam se sastajao sa crkvenim odborom iz Štitarice i razgovarao o ovoj temi, da riješimo normalnim putem, kako ne bi došlo do tenzija, kako ne bi došlo do razdora u selu, ali to oni nijesu podržavali - istakao je Rakočević.
Zastava postavljena na mjesnom groblju je nastala 1838. godine kao zastava kneževine Srbije, objašnjava Baković, i nekih četrdeset - pedeset godina je to bila zvanična zastava kneževine Srbije.
- Kako god oni nazivali tu zastavu, ona apsolutno asocira na srpsku zastavu. Iz vizuelnog dijela vidimo da je to neki dio te srpske zastave. Postavili su je mještani koji su rekli da su dobili obavještenje od strane eparhije Budimljansko-nikšićke da će im neko za nekih sat-dva, donijeti zastavu sa jarbolom i sa tegom. Oni su to prihvatili i postavili ispred same crkve. Groblje štitaričko se vodi na parceli katastarskoj od 6.700 metara kvadratnih i u cjelini je vlasništvo Opštine Mojkovac. Na tom groblju postoji crkveni objekat, jer se samo objekat vodi u katastru na eparhiju Budimljansko-nikšićku od 40 kvadrata - istakao je Baković.
Mještani se odlučuju da postave crnogorske zastave na osušenom brijestu, podsjeća Baković, i ogradi, ne bi li testirali komšije da li vole svoje, ili možda, kako kaže, mrze tuđe, a tuđe je u ovom slučaju, kako kaže, crnogorsko.
- Zastave nijesu stajale ni 24 sata. Neko ih je odcijepio i bacio. Iza toga smo se oglasili u javnosti i taj nacionalizam, u kome su oni ogrezli, nazvali pravim imenom - šovinizmom. Jer, ako neko mrzi tuđe, a tuđe je u ovom slučaju crnogorsko, onda je to šovinizam. Ta naredna zastava je trajala sedam dana, dok smo se odlučili da postavimo jarbol sa zastavom, trebalo nam je vremena… Mi smo se između sebe organizovali kao mještani. Niko sa strane centa nije dao. Trebalo nam je nekih dva ili tri sata. U viber grupi smo skupili pare za tri jarbola. Kupili smo jedan. Pokušali smo još jednom da popričamo sa mještanima, oni su zauzeli svoj stav, koji su i ranije imali - da neće micati svoju crkvenu ili srpsku zastavu - naglasio je Baković.
Ujutru, na podizanju jarbola sa crnogorskom zastavom je bilo preko pedeset policajaca oko mjesnog groblja, kaže Baković. Kasnije su, prema njegovim riječima, čuli da je to bilo neko naređenje „odozgo“ - da pedeset policajaca obezbjeđuje postavljanje crnogorske zastave.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dni4jJ6kJqWs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Pedeset policajaca obezbjeđivalo podizanje crnogorske zastave u Štitaricama

&nbsp;U saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila jutros na auto-putu Princeza Ksenija povrijeđena je jedna osoba, ali i već drugi put u mjesec slupan novi presretač marke BMW 430D X Drive vrijedan preko 50.000 eura.
Ministarstvo unutrašnjih poslova sredinom septembra objavilo je nabavilo dva nova presretača za Mobilnu jedinicu saobraćajne policije čime su, kako je tada saopšteno iz tog Vladinog resora, unaprijeđeni kapaciteti policije za nadzor saobraćaja.
Oba MBW-a opremljena su naprednim tehnologijama za detekciju saobraćajnih prekršaja.
Kako su tada naveli, ovim vozilima je povećana brzina i efikasnost reakcije na prekršaje kao što su prekoračenje brzine, agresivna vožnja i nepoštovanje saobraćajnih propisa, te da će to direktno doprinijeti poboljšanju bezbjednosti svih učesnika u saobraćaju.
Tehničke karakteristike ovih automobila su ubrzanje od 0 do 100 kilometara na sat za manje od 5,3 sekunde i maksimalna brzina od 250 km/h.
No, iako se očekivalo da će ovi presretači doprinijeti smanjenju broja saobraćajnih nesreća, kao i preventivnom djelovanju, u posljednjih mjesec pripadnici saobraćajne policije su u akcijama i sami doživjeli dvije saobraćajne nezgode sa velikom materijalnom štetom na tim automobilima.&nbsp;
Jutros je na auto-putu na licu mjesta bilo i vozilo vatrogasne službe, a zbog uviđaja blokiran saobraćaj iz pravca sjevera.
U prethodnom incidentu, koji se odigrao krajem septembra, svega nekoliko dana nakon objave MUP-a o nabavci novih vozila, do nezgode je došlo na način što je, prema informacijama iz MUP-a, “pas istrčao na kolovoz auto puta i udario u službeno vozilo koje je bilo u pokretu”.&nbsp;
&nbsp;

Već drugi put za mjesec slupan presretač MUP-a vrijedan preko 50.000 eura

U mojkovačkom selu Štitarice mještani su danas ponovo postavili jarbol sa državnom zastavom, nakon što su tokom noći vandali posjekli i ukrali onaj koji je postavljen juče, pošto je Crkva Srbije prethodno postavila jarbol sa srpskom trobojkom i odbila da ga ukloni. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2FP_o7MjYE7QA&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Podsjećamo, na jarbolu se juče zavijorila crnogorska državna zastava, koju je dio mještana sela kod Mojkovca postavio ispred mjesne crkve i groblja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241103171140_1583299acf4ef55d3de68b80b877b027313e32f6ce75b31563760f632da00e08.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241103171140_1583299acf4ef55d3de68b80b877b027313e32f6ce75b31563760f632da00e08" data-rendition-name="original" width="747" height="1600" loading="lazy" alt="Ponovo postavljena zastava"> </figure>  <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fnj2_J6SmBVM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Selo je blokirano jakim policijskim snagama. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DW_XhROHauyo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241103171140_706ee3c4100011c018ab45ccb123a7063ed1b3fe5bb3484bcad102048002a8df.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20241103171140_706ee3c4100011c018ab45ccb123a7063ed1b3fe5bb3484bcad102048002a8df" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Ponovo postavljena zastava"> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024110317118_aaa8ea89d436737deae29eeeabe71e1f540e45770db0b0f15c0c32ed9ec208b0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2024110317118_aaa8ea89d436737deae29eeeabe71e1f540e45770db0b0f15c0c32ed9ec208b0" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Postavljanje zastave"> </figure>  &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjarbol-sa-crnogorskom-zastavom-odsjecen-i-ukraden&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> - Znali smo da će se ovo dogoditi. Policija je zbog toga sinoć obilazila štitaričko groblje i drugi put, oko jedan sat iza ponoći, kada su prošli nijesu zatekli jarbol - ogorčen je jedan od mještana Svetozar Baković.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241103171140_f79887eec3ee29e8d04aa662963371bdb6fdb344a6715bba5bbcdf9fa512721c.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="20241103171140_f79887eec3ee29e8d04aa662963371bdb6fdb344a6715bba5bbcdf9fa512721c" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Mještani donose novi jarbol"> </figure>  <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D0gWqwz3ftjY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Kako smo juče objavili, dio mještana se organizovao, skupili su novac za jarbol i postavili ga, a nakon što je podjele u selu izazvala Crkva Srbije kada je nedavno ispred mjesne crkve postavili jarbol sa srpskom trobojkom. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-ispred-crkve-u-stitaricama-zavijorila-i-crnogorska-zastava&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Neki mještani potom su postavljali na ogradi i na stablu brijesta crnogorsku zastavu, ali bi ona do jutra bila uklonjena. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fispred-crkve-u-stitaricama-za-crnogorsku-zastavu-nema-mjesta&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Pokušali su da se dogovore da se jarbol sa trobojkom ukloni i da se ispred štitaričke crkve i groblja, kao što to nije ni rađeno nikada, ne postavljaju bilo kakva obilježja, ali uzalud. Mještani koji podržavaju Crkvu Srbije su odbili. Na kraju su dogovorili da postave jarbol i na njemu crnogorsku zastavu. Ni jarbol nije opstao, već su ga vandali tokom noći posjekli i odnijeli. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbakovic-groblja-bi-trebalo-postedeti-od-politickih-i-vjerskih-nadgornjavanja&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Crkva Srbije sve vrijeme ćuti, dok predstavnici lokalnoga crkvenog odbora saopštavaju kako je jarbol sa trobojkom postavljen u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom. Taj ugovor sa ovom vjerskom zajednicom potpisao je bivši premijer Dritan Abazović, a njim je crnogorsko sakralno kulturno blago predao crkvi tuđe države.