Demokratija se zasniva na ideji otvorenoga društva, koje se integriše preko raznih političkih ideja, dok populizam funkcioniše u okvirima zatvorenog i homogenog kolektivnog jedinstva, prodajući demagošku matricu o navodnoj jedinstvenoj narodnoj volji, odnosno, „naaaarodnoj volji“. Pritom se često bježi od toga da se ta „naaarodna volja“ provjeri. Načelo „rule of law“ je prije svega sredstvo za ograničavanje državne moći i garant individualnih ljudskih i građanskih prava. Odavno je liberalna tradicija Džona Stjuarta Mila i Aleksisa de Tokvila ukazivala na tu ulogu zakona i poštovanja prava u zaštiti sloboda, kao i da načelo većine u sebi ponekad može imati za posljedicu tiraniju. Upravo svjedočimo da ono što se događa u Crnoj Gori i Srbiji predstavlja upravo to naličje demokratije, u kojoj se sprovodi teror većine sa potonjih izbora, upitne legalnosti i legitimnosti, iako postaje sve očiglednije da ni jedna ni druga vlast trenutno nemaju legitimetet. <h2>Premijer šibicar</h2> Populizam ugrožava demokratiju u njenoj samoj srži i razara njene osnove. Pobjedom Donalda Trampa na izborima u Americi populizam, šarlatanstvo i prevarantstvo su dobili novi impuls, iako se demokratska društva u Evropi već duže vrijeme suočavaju sa ovom pošasti naličja demokratije. Kad pogledamo ko se sve radovao pobjedi Trampa, jasno nam je da se radi o najvećem udaru na principe demokratije u aktuelnom stoljeću. Tu su u prvom redu autokratski lideri, demagoški populisti, ekstremni desni bašibozuk i šovinisti i fašisti raznih fela. Jednom riječju, evropski i svjetski politički treš. Dirljivo je kako Predrag Danilović vjeruje budalastim podacima koje iznosi Tramp o vlasti u vrijeme Bajdena i tome kako su ljudi sa 360 godina primali socijalnu pomoć. Ne čudi ni to što se aktuelni premijer Crne Gore često poziva na Trampa kad pokušava da šibicari neku prodaju magle građanima Crne Gore. Jasno je da se ekonomija Crne Gore od promjene vlasti 2020. godine zasniva na klasičnim populističkim marifetlucima i da nijedan ekonomski parametar nije zasnovan na realnom rastu društvenog bogatstva, novostvorenoj vrijednosti, već isključivo na monetarnim manipulacijama, zaduživanju i rekordnoj inflaciji. Pred svake izbore slušamo epp o straobalnim uspjesima i milijardama budućih investicija. Počev od onih milijardi iz Japana i National Panasonica, koji jedva čeka da napravi fabriku u Crnoj Gori, ili onih pola milijardi ulaganja u Pljevlja. Uz nezaobilazno fakinsko ponašanje za govornicom u Skupštini, premijer nam je objasnio da je potpisan epohalni državni sporazum sa UAE (Ujedinjeni Arapski Emirati), kojim UAE garantuju za projekte koje će navodno raditi Mohamed Alabar u Crnoj Gori. Kao starom spoljnotrgovincu, koji je bio svjedok stotinama potpisanih sporazuma, memoranduma, protokola od kojih nije bilo ništa, vrlo dobro znam da taj međudržavni ugovor ne garantuje nikakvo ulaganje. Međudržavni trgovinski ugovori uvijek se bave zaštitom sopstvenih firmi i zaposlenih u njima na teritoriji na kojima posluju izvan svoje zemlje. Niti države u biznisu mogu odlučivati o ulaganjima privatnih privrednih subjekata.O tome odlučuje njihov interes. U tom smislu je smiješno mahanje premijera da je njegova zasluga što je u pravnim sporovima subjekat privatna firma, a ne UAE. Pa to su notorne stvari u biznisu i nema veze sa zaslugama Spajića. Smiješan je taj Spajićev populizam pred izbore, mahanje Trampom i kako Tramp izgibe da potpiše isti ugovor sa UAE i Mohamed Alabarom i njegovom firmom Imar Propertis sa ulaganjima hiljada milijardi. Koliko znam kapital Imar Propertis je procjenjen na cca 31 milijardu USD. Dok je njegova druga firma, Igl Hils, na našim prostorima najpoznatija po projektu „Beograd na vodi“, ružnoj spavaonici u najelitnijem dijelu Beograda, u basenu rijeke Save.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330010320_c2ef68d94ea4dd70e32d4345f94b0ea637f000d024717e70fc2060fc88eafe05.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250330010320_c2ef68d94ea4dd70e32d4345f94b0ea637f000d024717e70fc2060fc88eafe05" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="IGL HILS ULOŽIO SAMO PAR STOTINA MILIONA USD: Beograd na vodi"><figcaption>IGL HILS ULOŽIO SAMO PAR STOTINA MILIONA USD: Beograd na vodi(Photo: N1)</figcaption></figure>  Beograđani dobro znaju o kakvom biznisu se radi. Grad je uložio ogromna sredstva u infrastrukturu, a planira se i enormno zaduženje za izgradnju metro linije koja će prolaziti kroz „Beograd na vodi“, kako bi se podigla atraktivnost i prodali još neprodati brojni stanovi. Igl Hils je uložio samo par stotina miliona USD, pa je prodajom gotovih, preskupih stanova obezbjeđivao nova sredstva za dalju izgradnju. Svojevremeno sam pisao da bi i moja rahmetli baba, da je živa, dobila od svake banke tih par stotina milona USD da joj neko pokloni takvu atraktivnu lokaciju i na isti način izgradila to izvikano naselje – spavaonicu kao Igl Hils. Kao da vam neko da u Njegoševom parku u Podgorici da zidate stambene zgrade. To je uobičajena praksa za Vučićev režim, kada država obezbjeđuje svojim sredstvima uslove da privatni kapital uzima ogromne profite. Zato se po Srbiji masovno „pumpa“. <h2>Prljava kampanja </h2> Ako misli Spajić da će mu Igl Hils raditi infrastrukturu i aerodrom za čarter letove na Velikoj Plaži, grdno se zeznuo. Moraće Crna Gora dobrano da odriješi kesu da bi Mohamed mogao da gradi i ubira profit. Drugo, investicije, govorim iz iskustva, nije nešto što se završava u godinu – dvije, to traje i traje. Tako da mu te pjesmice pred izbore u Nikšiću neće mnogo pomoći, dok zadužuje Crnu Goru za novu milijardu i kusur. Treće, ko je radio sa arapskim zemljama zna da su u tom svijetu provizije uobičajena stvar, vizavi Spajićeve priče o tome da nema korupcije. Svjestan da novo zaduženje govori više od riječi, Spajić je krenuo sa pokvarenom pločom o „zlu“ koje je radio DPS, kao jedinim „argumentom“. Da ga podśetim da je u vrijeme DPS-a bilo preko 11 milijardi eura grinfild stranih investicija. Plus autoput.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330010320_39b73cd226836149d6dea04e4d846507cce1939728daf0fd0ff93223cf6a5e96.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250330010320_39b73cd226836149d6dea04e4d846507cce1939728daf0fd0ff93223cf6a5e96" data-rendition-name="original" width="1200" height="781" loading="lazy" alt="AKO MISLI SPAJIĆ DA ĆE MU IGL HILS RADITI INFRASTRUKTURU I AERODROM GRDNO SE ZEZNUO: Velika plaža"><figcaption>AKO MISLI SPAJIĆ DA ĆE MU IGL HILS RADITI INFRASTRUKTURU I AERODROM GRDNO SE ZEZNUO: Velika plaža(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Nepostojanje bilo kakvog realnog ekonomskog uspjeha postojeće vlasti razlog je i za anketni odbor koji je formirala vlast za istraživanje tobožnjih političkih ubistava. Jedino političko ubistvo je ono što oni rade Crnoj Gori! U normalnom svijetu anketni odbor je instrument opozicije, jer vlasti imaju mogućnost preko institucija da istraže sve što ih interesuje. Nema potrebe za anketnim odborima, za razliku od opozicije. Jasno je da je sve to u funkciji izbora u Nikšiću. Kad nemaš čime da se pohvališ – (lažno) ocrni protivnika. U populističkim, nedemokratskim režimima, u kojima vlada teror većine umjesto zakoni, mediji se pretvaraju u propagandno sredstvo. Tako je Javni servis Crne Gore ušao u prljavu kampanju prema opoziciji pred izbore u Nikšiću. U tu svrhu su doveli provjerene mrzitelje sadašnje opozicije u liku Vanje Ćalović i sličnih. Zanimljivo je sa kojom lakoćom Vanja Ćalović govori o stvarima u kojima je totalni laik, bez formalnog obrazovanja i bez praktičnog iskustva, koje je neophodno da bi se neko bavio onim čime se ona često bavi. Još pamtim njenu izjavu da je sigurna da će nekadašnji ministar finansija, Milojko Spajić, odgovorno trošiti novac od prodaje državnih obveznica krajem 2020, iako svakom sa zrnom soli ta prodaja debelo smrdi na korupciju. Em što je urađena kršeći bar nekoliko zakona i odluku Skupštine o budžetskim limitima. Ali Vanja je ta koja odlučuje kome se može vjerovati, a ko je bezrezervno lopov. „Nikada se nije posumnjalo da su istina i politika u prilično lošim međusobnim odnosima i, koliko je meni poznato, nikada se istinoljublje nije ubrajalo u političke vrline... Da li je prava suština istine u njenoj nemoći, a prava suština moći u podmuklosti?“ (Hana Arent „Istina i politika“). Kao da je Hana slušala crnogorskog premijera na premijerskom satu, koji bez pardona ubroji u zaduženje države prije promjene vlasti 2020. godine i kredit kojim je, prodajom državnih obveznica, on zadužio Crnu Goru nepunu milijardu sa kamatama. Bez trunke stida reče da je bilo zaduženje 105% BDP i da je on „maestralno“ smanjio taj procenat, vraćajući u narednoj godini dospjelo zaduženje od 350 miliona eura od para kojima je on dodatno zadužio Crnu Goru? To se ne može drukčije nazvati, g-đo Arent, nego podmuklost. Takođe, premijer optuži „nekadašnju vlast“ da se zaduživala za tekuću potrošnju. Kao i skoro sve izjave Spajića, ni u ovoj nema mnogo istine. Makar kad je u pitanju regionalni vodovod i autoput. Mada znam da i to nije sve. Ali, zato, zahvaljujući Milojku Spajiću kao ministru finansija i predśedniku vlade, pomenutom prodajom obveznica 2020. godine u iznosu 750 miliona eura sa kamatom 2,9%, sa aktuelnom prodajom obveznica u vrijednosti 850 miliona eura po kamatnoj stopi od 5,125% i 750 miliona eura s kamatom od 5,8% u 2024. godini, Crna Gora se dodatno zadužila preko tri milijarde i dvjesta miliona sa kamatama. Ako bi vjerovali Milojku Spajiću, što je izuzetno teško, da je vraćeno dvije milijarde duga iz vremena DPS-a, ispada da je Mickey dodatno zadužio Crnu Goru poprilično preko toga, a da nijedan projekat nemamo. Oprostite mi što ne vjerujem da je dvije milijarde eura iz vremena DPS-a dospjelo na naplatu od 31. 10. 2023. godine, kada je formirana njegova vlada. Bilo bi fer da Ministarstvo finansija izađe sa tabelom dinamike zaduženja i vraćanja zatečenih kredita po datumima, sa strukturom o kojim kreditima se radi, kao i kako su i na što trošena inozaduženja. Ali pod krivičnom odgovornošću da su podaci tačni! Da jednom stavimo tačku na taj šibicarski PR, jer ko bi normalan vjerovao njemu i njegovoj vladi na časnu riječ.

Slobodan Jovanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kolumne

Singapurski komedijaš

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni,&nbsp;
Preskočiću planirano uvodno slovo jer je situacija krajnje dramatična. I delikatna. Bojim se da se desilo ono najgore. Puklo! Vi znate da sam ja ozbiljan novinar, istraživač takoreći, baratam samo provjerenim informacijama, iz pouzdanih izvora. I, kakva su nam saznanja? Podžapali se Docent i Generalni! Ma, je li to moguće!? Imamo i nekih pikanterija, ali ipak ne bih. Moramo da držimo neki nivo. Čuće se!&nbsp;
Pratila sam jučerašnju sjednicu Savjeta i evo, odmah “ruke u tijesto”. I sad ću da se pohvalim da vidite kako sam bila vrijedna.&nbsp;
Ispratila sam sve jučerašnje izvještaje, a onda sam, da bih svojim očima i ušima provjerila kako ste se našli tu đe ste, pogledala i višečasovne sjednice Administrativnog odbora iz 2021. godine, na kojima ste predstavljali (mislim i na ostale članove Savjeta) vizije razvoja RTCG. Ono, jeste da su vizije bile malo mutne, ali bilo je proljeće, a ono dozvoljava i malo lepršavosti i nejasnoća u verbalizaciji i pisanoj formi. Sve u svemu – oni nastupi su neprocjenjivi! Teško bih sebi oprostila da sam propustila to blago.&nbsp;
Sve u svemu, da Vas obradujem - neumorno radim i istražujem, jer ne piše se knjiga sama. Je li tako? Uostalom, vidjećete. Prvi primjerak, sa sve posvetom, ide Vama. Dalje neću, da ne kvarim iznenađenje. Pomenuh li dokumentarac? Nema veze, čućete.&nbsp;
A sad da se vratimo i pratimo radnju. Mjesto zbivanja - multimedijalna sala u zgradi RTCG, hepening – sjednica &nbsp;Savjeta. Moram da primijetim da je događaj bio osmišljen &nbsp;otprilike ovako – ajmo sad svi da skočimo na Marijanu Camović-Veličković. U skakanju su se vrlo istakli, pored Vas, i još neke Vaše kolege, pa nije u redu da to zanemarimo i ne posvetimo im dužnu pažnju. Brzo ću.&nbsp;
Pošto je tok rasprave išao u pravcu - Mi svi, osim Marijane, mislimo da smo fenomenalni, &nbsp;zaključci su usvajani taktikom kad ona (Marijana) progovori, ostatak Savjeta i naravno Generalni, aknu put nje u maniru “jedna glava, devet jezika”.&nbsp;
Da konkretizujemo neke markantne iskaze našeg Nezakonitog oko kojih je bilo sporenja. Sa Marijanom. Koliko čujem, Bobi nije trepnuo kad je vrlo rezolutno saopštio da u “RTCG ne postoji nijedna osoba koja je neadekvatno raspoređena”. Dragi Borise, sve i da apstrahujemo tvoju gadljivost prema sudu i sudskim odlukama, kako tretiramo pravosnažne presude da si nekog nezakonito rasporedio na izvjesno radno mjesto? Kako pravdaš potpis na nalogu da RTCG isplati sudske troškovi i bože zdravlja, vrlo brzo, i razliku u plati? Šta predlažeš? Da ja u poneđeljak, čim svane, odem kod sudije i kažem poslao me Boris da Vam kažem da ta presuda ne važi? Oćemo li tako, ili imaš neku drugu ideju? Ovo su više neka retorička pitanja, pa mu Vi prenesite, jer Bobi sa mnom ne razgovara, od kako sam ga tužila za mobing.&nbsp;
E, kad smo već kod mobinga, rekla bih da ste tu posebno osjetljivi. Toliko da i samo pominjanje te riječi izvlači iz vas svih neviđenu žestinu. Na sjednici Savjeta pomenuti su slučajevi tih nedoličnih radnji, a potenciran je primjer da je “desetak žena u izvjesnim godinama, sa televizije prebačeno u radio”. Bobi nikad čuo. Nema on pojma o tome. Koje žene, koje godine, koji radio? Opet mu neko podmetnuo da potpiše rješenja. Uvažene članice Savjeta zgrožene da neko (čitaj Marijana) može da iznosi takve “neistine”. Uostalom, zar nije potpuno logično da nekog ko čitavog života radi kao televizijski novinar, bez obrazloženja prebacite na radio? Vala tu nema ništa čudno. A, to što se poklopilo da su u pitanju novinarke u izvjesnim godinama, to je potpuno slučajno. Pa, je li? Ja Nezakonitom sve vjerujem. I baš me dirnulo kako u njegovu odbranu skaču koleginice iz Savjeta… Eto, tako dođosmo i do njih.&nbsp;
Uvidom u pomenuti arhivski materijal,sa sjednice Administrativnog odbora iz 2021, priznajem da ne mogu čudu da se načudim zašto sam zapostavila uvažene članice Savjeta Milicu Špajak i Aminu Murić. Doduše, iščitala sam ja još ranije njihove biografije na sajtu RTCG. Ali, šta da Vam kažem. Mnogo su ekstenzivne, pa na kraju ne znate šta ste pročitali. To vam je, da plastično opišem, kao jelovnik u nekom boljem restoranu gdje na desetak strana objašnjavaju zašto vam na ogromnom tanjiru stoji samo zera nečeg sa nečim. Zalud vi čitate šta tu sve ima, kad na tanjiru ne vidite ništa od toga. Ako me razumijete šta hoću da kažem.&nbsp;
E, sad. Uvažene gospođe Špajak i Murić, malo je reći da su briljirale prilikom predstavljanja svojih vizija razvoja RTCG, sada već davne 2021.&nbsp;
Gospođa Špajak je, tada, istakla da je dio njene vizije “izgradnja kapaciteta novinara i menadžmenta”. Vjerovatno je to dug i iscrpljujući proces, pa treba sačekat red. Ja još čekam da mi uvažena gospođa Špajak poradi na “izgradnji kapaciteta”. Napomenućemo još jedan ingeniozan prijedlog uvažene članice Savjeta. Elem, predložila je, po njenim riječima, novi - dosad neviđen - pristup u medijima: da pripadnik manjinske zajednice u DIREKTNOM &nbsp;razgovoru sa novinarom “ispriča priču”. Zanimljivo! Da, to je zaista koristan savjet, jer smo valjda dosad sagovornicima slali pitanja preko goluba pismonoše, pa onda čekali odgovore. Isto preko goluba. Nije bilo DIREKTNOG razgovora, zato program nije ništa valjao. Takva bila vremena.&nbsp;
Gospođa Murić se, prilikom izlaganja svoje vizije, više fokusirala na prevazilaženje podjela i razlika. Pa je tako podijelila jedno prilično lično iskustvo. Naime, ispričala je da je u Podgoricu došla iz Rožaja i da je to promijenilo njen život jer je “upoznala nove kulture, a njeni prijatelji su upoznali njene kulture”. Ja sad ne znam kako to da razumijem. Da je Rožaje u Indiji, mnogo jada za takav kulturološki šok.&nbsp;
Nego, uvaženoj gospođi Murić dugogodišnji direktor bio je Boris Raonić lično, a sad je ona na neki način njemu nadređena, što je samo po sebi neka vrsta traume. Treba imat razumijevanja.&nbsp;
Nego, dobro smo mi svi u svijest. Da podastrem samo jedan vrlo slikovit primjer uređivačke politike, koji ulovih u letu. Riječ je o nekom kvizu, koje mnogo ne volim, ali mi pominanje Čakora automatski zakočilo prst na daljinskom. Razumijete, korijeni su korijeni. Elem, pitanje postavljeno takmičarima bilo je u kojoj zemlji se nalazi Čakor. Takmičarima je to nešto bilo poznato, ali nijesu bili sigurni, pa im je onda voditeljka pročitala “tačan” odgovor. A on glasi: Čakor je planina koja se graniči sa Srbijom!? Za Javni servis evropske Crne Gore Kosovo je Srbija! Zaboga, hoće li, ako ne planiraju da povuku priznanje Kosova, Nik Đeljošaj i Ervin Ibrahimović povući one razdragane čestitke Bobiju kad je postao Generalni?&nbsp;
Znači, uređivačka politika je - provucimo sitne podlosti, ignorišimo realnost, pa možda prođe!&nbsp;
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.&nbsp;
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Portal ETV

Koje žene, koje godine, koji radio?

Samo narcisoidna osoba, ili ona koja ničim potvrđena veliča i hvali sebe, ne vidi svoj odraz u ogledalu onakvim kakav zaista i jeste. I sve dok mu neko ne saspe istinu u lice neće ni imati pojma. A, istina zna jako da zaboli.&nbsp;
Nego, čemu sve ovo?
Crna Gora je danas u nekim elementima identična sa susjednom nam Hrvatskom. I, oni kao i mi imaju premijera i predsjednika države koji se, najblaže rečeno, ne vole i koji jedan drugome kažu toliko ružnog da biste češće pomislili da ste na nekoj buvljoj pijaci nego li na visokoj političkoj sceni jedne zemlje Evropske unije.&nbsp;
Bilo je tu raznih epiteta, poput šmrkavaca, jazavaca, hijena i raznih drugih životinja, ali nije, koliko se dalo ispratiti, bilo svinja. A, kada se naučite na takav narativ onda ne birate ni mjesto, ni vrijeme, a ni osobu kojoj ćete reći nešto slično.
Svinje je, makar na nivou simbolizma ili diplomatske packe, hrvatski predsjednik ostavio za nas.
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše.– Petar Petrović Njegoš
Tokom protekle nedjelje Crnu Goru je posjetio hrvatski predsjednik Zoran Milanović i sastao se sa našim visokim političkim predstavnicima u vidu predsjednika i premijera države, ove naše.&nbsp;
I, bilo je tu svega. No, glavna priča je bila o tome šta je sve Crnoj Gori potrebno da bude nova članica Evropske unije, koja nas čeka raširenih ruku, a mi nikako da pohrlimo u njen zagrljaj jer nama se više dopada ona druga “komšinica” koja je puno ljepša i prpošnija od “stare dame”, i kako tu može da nam pomogne iskusnija i starija “sestra” Hrvatska. A, starija sestra ko svaka sestra voli da zavali i po neki šamar mlađem bratu. I sve je to valjda normalno, jer sestra to radi iz čiste ljubavi i, naravno, u bratovljevu korist.
“Ošamario” je Milanović, diplomatski naravno, našeg predsjednika Milatovića, čim se za to ukazala prva prilika, a uključene kamere su bile savršen tajming za tako nešto, jer ipak on kao iskusniji zna da će se u toj prilici puno bolje snaći od našeg, još uvijek predsjednika-pripravnika.
Savjetovao je Milanović našeg Jakova da nauk i putokaz za svoju politiku nađe u Njegošu i njegovim stihovima, za koje je izgleda hrvatski predsjednik puno veći poznavalac od ovog našeg deklarativnog ljubitelja njegoševske Crne Gore.&nbsp;
Nego, ne bi ođe bilo ništa sporno da mu je savjetovao da se ponaša poput vladike Danila, Vuka Mićunovića ili Vuka Mandušića, ajde nekako bi mu “progledali kroz prste” i da je izabrao popa Mića, ili čak i onu babu, ali nije.
Milanović je savjetovao Milatovića da prouči i izvuče pouke iz Njegoševe pjesme “Orao i svinja”.
Meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam. - Petar Petrović Njegoš
Aluzija koju mu je uputio Milanović je bila jasna svima, pardon, bila je jasna onima koji su znali ovu pjesmu, što izgleda nije slučaj sa našim predsjednikom. Jer, ne znam kako bih drugačije protumačio odustvo bila kakve reakcije na ovu izjavu.&nbsp;
On, izgleda nije skontao da mu Milanović jasno poručuje da mora izabrati, ukoliko želi biti državnik za kojeg se izdaje, hoće li cijeli život provesti u blatu pred punim koritom (koje mu, pogodite ko puni) ili da se poput orla vine u visine i dokaže svoju samostalnost.&nbsp;
Dobro, Milatović se za samostalnost nije ni borio, uvijek mu je nakako bila bliža filozofija “punog korita” i nenadležnosti, ali istorijski moment je bio drugačiji i on je sada tu đe jeste. Slučajno, ali ipak jeste. I, na toj funkciji, koja sobom nosi i veliku odgovornost, mora se reagovati na ove više nego direktne prozivke susjeda nam Milanovića. Ali nije, jer ili nije znao šta mu zbori ili prosto ne umije i ne smije. Što god da je od to dvoje nije dobro za predsjednika jedne države, jer prozivke na njegov račun, pa bile i lične prirode, su prozivke svima nama.
Ali, kako se u životu uvijek mora biti optimista i nadati se najboljem, tako smo se i mi ponadali da će mu, kada ovom prvom nije bastalo, ovaj drugi (premijer) odgovoriti, ako ne direktno kako bi to morao prijemijer-domaćin, a onda makar sa nekom japanskom haiku pjesmicom.&nbsp;
No, mjesta za optimizam nije bilo, kako ono kaže stara poslovica – tresla se gora, rodio se miš.&nbsp;
Od lava ili orla ni traga ni glasa. Možda je Milojko i htio nešto reći u odbranu našeg kolektivnog dostojanstva, znate svi kakva je to “britva” kada hoće, ali je izgleda onaj udarac u čelo na premijerskom satu bio suviše jak i ostavio posljedice mnogo veće nego što je to u početku izgledalo.
Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života – Petar Petrović Njegoš
I, nikako da se otmem jednom utisku, ili bolje reći poređenju, sa onim animiranim filmom koji smo kao djeca rado gledali. Sjećate li se one čuvene replike: Đole, zašto si sam sebe udario po glavi, je li Đole?
A, dok nam “Đole” ne odgovori na to pitanje, ostaje nam nada da neće pogrešno pročitati riječ B E N Z I N, misleći da je voda i da nam neće užditi ovo malo što je ostalo od one “spržene zemlje”, koja nam u ovom trenutku zaduženja od pet milijardi, izgleda posve lijepa i zelena.

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Pogledajte fotografiju dijela optužnice. I pročitajte. Ako jeste to uradili - buni li se nešto u vama? &nbsp; 28.03. &nbsp; 02:20h &nbsp; &nbsp; Kao što vidite po satnici, jutro nije daleko. Brže bih to svitanje dočekao snom, ali meni je cijelog života svitanje sporo. Na kraju bi uvijek došlo - svanulo bi. &nbsp; &nbsp; Hoću da kažem - meni uvijek svane. Mojoj ideji - kako da zarudi brzo. Jer, um i glava postoje da bi se koristili. Ako se to uporno i ciljno ne primjenjuje oni se okrenu prema sebi samima. &nbsp; &nbsp; Dakle, dotaklo me kao čovjeka, baš me dotaklo ono potvrđivanje optužnice protiv Zorana Lazovića. Posebno ta očitost neprava, nehumanosti, bezosjećajnosti, to zažmurivanje nad pravnim konstatacijama koja ozbiljnom pravniku, a ne meni, do te mjere uzburka bunt prema nepravdi, da ja taj osjećaj, evo, iskaljujem na vama, turajući vam pred nos i oči uporno jedno te isto. &nbsp; &nbsp; Bez ambicija da moji pokušaji natjeraju vašu prezasićenost ovim, da ona opet popusti i pročita sve ovo do kraja. &nbsp; &nbsp; Granica koju mogu da podnesem kao "onako" vaspitana osoba i sa pristojnom zahilom slobode i smisla za istinom, pređena je miljama. &nbsp; &nbsp; Rezon da svako želi da je neko i da niko ne želi da raste, može neke ljude da košta slobode, difamacije, linča, pljuvanja. Zato svakog dana imam povoda da rasvijetlim svoje iskustvo i da pročistim duh. &nbsp; &nbsp; Jednako tako želim da mislim nešto drugo, kako ne bih postao dosadan, ali mi ne ide. &nbsp; &nbsp; Doživio sam silu države lično. &nbsp; Brutalno. &nbsp; I preživio. &nbsp; Ja znam kako. &nbsp; &nbsp; Zadatak mi je da preživi jedan čovjek koji na bruku cjelokupnog pravosuđa okupiranog nekim ljudima sa strane, čami sam u ćeliji. &nbsp; I ja ću ga ispuniti. &nbsp; &nbsp; Suđenje je zakazano u predmetu Lazović za 9. maj u Višem sudu. &nbsp; I treba da bude TV prenos na javnom servisu. &nbsp; Ili bilo kom drugom mediju. &nbsp; &nbsp; Ne zarad "krvožednih" i njihovih pristaša. &nbsp; Tu lijeka nema. &nbsp; Nego zarad struke. &nbsp; Da se svi u sudnici (na aktere postupka mislim) javno čuju. &nbsp; Da čuje struka. &nbsp; &nbsp; Ima Crna Gora pravničkog znanja. &nbsp; &nbsp; I da, recimo, za početak čuju fakat iz optužnice kako zloupotreba službenog položaja može da ima za posledicu to što je učinilac tog krivičnog djela ručao sa nekima. &nbsp; &nbsp; To je posljedica proizvedena u realnom životu. &nbsp; I sa njom se poentira. &nbsp; &nbsp; I to je fakat koji treba, kako reče vijeće, utvrditi u kontradiktornom postupku. &nbsp; &nbsp; A ja rekao na ročištu za potvrđivanje optužnice - evo uzmite da se ručak desio. Iako nije. &nbsp; Ne vjerujete? &nbsp; &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250328110332_6675b4aa899f4fa050966943efe70baa5a59cae2d624377177d3697c3ef0ff07.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250328110332_6675b4aa899f4fa050966943efe70baa5a59cae2d624377177d3697c3ef0ff07" data-rendition-name="original" width="1193" height="322" loading="lazy" alt="Piperović tekst"> </figure>  &nbsp; Pogledajte fotografiju dijela optužnice iznad. &nbsp; I pročitajte. &nbsp; &nbsp; Ako jeste to uradili - buni li se nešto u vama? &nbsp; Makar zbog fakta da je čovjek u zatvoru već godinu dana. &nbsp; &nbsp; Da ne pobjegne od ovoga. &nbsp; I da se neki ne naljute. &nbsp; &nbsp; P.S. 1: Ako vam je fotografija nečitka, da vam prepišem: &nbsp; "...a što su Belivuk i Miljković iskoristili, jer su u periodu od 17. do 29.01.2021. boravili u Crnoj Gori kod Radoja Zvicera, ali i ostvarili neposredan susret i ručak za okrivljenim Lazovićem dana 27.01.2021. godine u popodnevnim časovima u mjestu Grahovu, opština Nikšić". &nbsp; Eto to je posljedica zloupotrebe službenog položaja. &nbsp; &nbsp; P.S. 2: A? &nbsp; &nbsp; P.S 3: Svaka velika moć opasna je za početnike - Epiktet, filozof i stoik. &nbsp; &nbsp; P.S. 4: Tek za okolinu. &nbsp; &nbsp; P.S. 5: I ovo da raspravimo u kontradiktornom postupku? &nbsp; &nbsp; P.S. 6: Kad već vele - ajtemote.

Sila države

Vlast koja na prinudu računa, na prinudu je osuđena, reče Borislav Pekić.
￼
26.03.
14:14h
Kada me dotakne nepravda onda sam sopstvenoj unutrašnjosti najveći dušmanin. I to nezavisno da li je lična ili nije.
I sve to kao potvrda one Frojdove da nema potpuno zrelog čovjeka, jer bi zreli profesionalac prisilnu pravnu nenormalnost u ovoj ćumur državi - sve primio normalno, kao dokaz društvenog simulakruma.
Zato, da bi poslije ovoliko dana od odluke Višeg suda da potvrdi optužnicu protiv Zorana Lazovića, pospješio sopstveno vraćanje u mentalnu normalu, ugrabio sam da jutros, time izazvan, odem do Pinješa.
Čeka me, da ga konačno završim, roman naziva adekvatnog trenutku, Sartrova “Mučnina”.&nbsp;
Razmišljao sam nausput. Jesam, zbilja.&nbsp;
Vijeće Zorana Radovića vratilo je, sada vidim, kobajagi, optužnicu tužiocu da im, između ostalog, kaže kada je ko postao člana OKG, jer ih tamo u startu nema troje.
Tužilac mudar. Da ne bi u istraživanju gubio vremena jer su mu dali tri dana, on napiše - svi istovremeno.
To, bre, tako je.
Kako se toga nisi sjetio odmah, nego moramo da te napomenemo. Uzviknuli su, pretpostavljam, a možda i nijesu, članovi Vijeća.
Eto, vidiš, kako ne treba da brzaš.
To su pomislili sigurno.
Iako ne znam jesu li uzviknuli.
P.S: Vlast koja na prinudu računa, na prinudu je osuđena, reče Borislav Pekić.
P.S.1: Kada ljudi pod uticajem mijenjaju svoje mišljenje, nemaju mnogo razloga ni da ga uopšte imaju.

Ćumur država

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Nije u redu da ispadamo iz forme, a i što bi, pa evo koristim priliku i dobro raspoloženje da Vam se ponovo obratim.&nbsp; Mnogo se priča, a i vi volite da se pohvalite, o graditeljskim poduhvatima u RTCG, pa da pokažemo građanstvu kako ste skockali sprat gdje stvarate i kreirate. Znam ja da nemate ništa protiv da to objelodanimo, Dapače, uvijek insistirate na transparentnosti. Pa evo, jedan skroman foto prikaz sprata na kojem bivstvujete. Digitalni mokri čvor je tu, lijane su tu… Zidovi ukrašeni, boje ukomponovane… Ne znam tačno kako izgleda Vaša kancelarija, ali ne sumnjam da je poštovana ta, na šestom spratu, sveprisutna dizajnerska ruka. Konačno, ovako nešto je očekivano jer kao što svi znamo Vaša i Borisova estetika nadaleko su poznate.&nbsp; Nego, da ne objašnjavam, odmah da podastrem pomenuti foto prikaz.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250326110348_f90f3464314a44291368d74f38a7087c99f44df2712316051c36b51de4076afc.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250326110348_f90f3464314a44291368d74f38a7087c99f44df2712316051c36b51de4076afc" data-rendition-name="original" width="1378" height="684" loading="lazy" alt="Foro prikaz Tanja"> </figure>  Spustimo se sad nekoliko spratova niže. Spuštanje obično nije &nbsp;prijatno, ako razumijete šta hoću da kažem, ali rekli smo – transparentnost iznad svega. Dakle, kako idemo od šestog ka nižim spratovima, prizori su manje lijepi, da ne kažem nelijepi. Ali, kao što se iz foto prikaza može vidjeti, vodimo računa o ekologiji. Pa imamo klupe od recikliranih čepova. Izvolte.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250326160316_16fbb55498fa3a6951f08fd4006bbfe2946ff116e696f7c07fc16726fd385eff.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250326160316_16fbb55498fa3a6951f08fd4006bbfe2946ff116e696f7c07fc16726fd385eff" data-rendition-name="original" width="3264" height="2668" loading="lazy" alt="Nekoliko spratova niže Tanja"> </figure>  Sad ću da podastrem još jedan foto kolaž &nbsp;prostora koji je takođe bio podvrgnut vašem graditeljskom zamahu. Radi se o međuspratnom nenatkrivenom &nbsp;balkonu koji djelatnici RTCG često posjećuju da zapale cigar duvana i popričaju o Strategiji razvoja našeg Javnog servisa. Detalji iz tog prostora su i u gornjem kolažu. &nbsp;A, evo još detaljčića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250326110352_1abd4bc6303bd331f868e5eeed2a1a1851ac23d15a875941e6e9d34d029345f5.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250326110352_1abd4bc6303bd331f868e5eeed2a1a1851ac23d15a875941e6e9d34d029345f5" data-rendition-name="original" width="1379" height="1722" loading="lazy" alt="Detalji spolja Tanja"> </figure>  Ako je tačno ono što čujem (laž čula, laž prenijela) i ova stakla ste skoro mijenjali. E, sad pitanje je kome ste povjerili da ovo uradi. Nijeste valjda, kao onomad, ako se sjećate, a pisala sam Vam o tome, i ovo povjerili onom političkom analitičaru što se po danu ukazivao sa opremom za moleraj po kancelarijama RTCG, a noću po televizijama analizirao političku situaciju. Osoba samo baci četku, presvuče se, obuče sako, uturi maramu u džep i analizira . E, taj. Moleraj mu je stvarno bio okej, da ne kupim trunje, ali za ove prozore ne znam koliko je kompetentan. Što se političkih analiza tiče, mislim da mu malanje bolje ide. Ali, ajde, ko sam ja da nešto smatram o moleraju i političkoj analitici. Nego, što Vam ja zla oću, &nbsp;zamoljavam da se radi sigurnosti ljudstva u RTCG, Vi i Boris, &nbsp;spustite na pomenutu lokaciju i utvrdite o čemu se radi. Jer ako se nekom djelatniku, dok puši cigaru i razmatra strateška dokumenta, neki dio ovog stakla sruči na glavu taj automatski biva ubiven ili teško oštećen. A to mogu, ne daj bože, biti i ja, što mi baš nikako ne bi bilo milo i drago. A, ne bi, vjerujem, ni Vama.&nbsp; Da se sad pozabavimo nekim vedrijim temama. Kadrovska pitanja, uređivačka politika i vizija razvoja.To je uvijek inspirativno. Koliko vidim sistematizacija je odlično urađena, znalački i sa vizijom. Svaki djelatnik, u svakom trenutku, mora da bude svjestan da to što je zamrkao na jednom radnom mjestu, ne znači da će na tom i da osvane. Nema opuštanja, što je odlično i za kompletnu radnu atmosferu i sveukupne međuljudske odnose.&nbsp; O programu da ne pričam. Tu je neograničena sloboda kreiranja i djelovanja. Sad što neki zlobnici kažu da se dešava automatsko oduzimanje emisije autorima jer na primjer neće &nbsp;za gošću da pozovu &nbsp;suprugu jednog baš visokog i baš sijedog poslanika vladajuće većine, ja vala ne vjerujem... Može li bit zaboga da je to tačno?! Aha, a možda se zbog toga u tom terminu ukazuje jedan mladi kolega sa bratske Gradske?&nbsp; Bilo kako bilo, bitno je &nbsp;da nema planiranog zapošljavanja novih ljudi. Ali, zato neplaniranog ima u izobilju, rekla bih. I, to je izvanredno. Nikad se ne zna kad možete to da iskoristite kao argument: “a sjećaš li se kako te ja onda spasih…” Sve u svemu, situacija izvanredno &nbsp;napreduje.&nbsp; Đe čeljad nijesu bijesna ni kuća nije tijesna, kaže stara poslovica. U ove bijesne izgleda spadaju &nbsp;djelatnici koje ste zatekli kad ste ovdje ugazili. I nikako se ne uklapaju u vaše vizije i kreacije. I sad su, &nbsp;po vašoj želji, u blokadi. Nije baš izvršena lobotomija, ali tu smo neđe. &nbsp;I za to ste našli kreativna rješenja. Nagurali ste ih po desetoro u kancelariju, pa neka se druže. I, što manje miješanja sa ostatkom kolektiva. Izolacija je zakon. Što prije izgube osjećaj pripadnosti, bolje i po njih i po vas. Prije će vam se skinut s vrata. Te dosade stare, dosadne. Inače, Vašem i Borisovom habitusu više leže mladi, oni koji opet, po vašoj želji, žele da rade. A đe su mladi tu je šala, komika i stvaralačka energija. I, samo pozitivno. To je i poruka za kolege iz Dopisništva u H.Novom. Nije mi jasno šta im &nbsp;je teško da na posao u Tivat časkom doplivaju &nbsp;iz Herceg Novog? Hard disk u zube, svesku i olovku u kupajuće gaće, pa u more Jadransko. Ili, recimo, šta fali da po najvećem žaropeku i najvećoj gužvi stopiraju? Prebaci ih &nbsp;neki dobri građanin do Tivta, pa onda hop, nešto se desilo u Novom, opet natrag. Ponovo plivanje &nbsp;ili na stop. Drage kolege, imaćete bicepse za izložbu, a sklopićete i možda neka nova poznanstva. Koliko ja vidim pravite problem bez razloga, jer ne razumijete koliko je važna dinamika u ovom poslu. Stalno kretanje. Naročito ako je besmisleno.&nbsp; Ja bih čak otišla korak dalje i predložila menadžmentu, a računam i na podršku Savjeta, da se dopisništvo iz Bijelog Polja prebaci u Ulcinj, pa da zaposleni putuju do tamo svakog dana. I blagovremeno šalju priloge. Ovi iz Nikšića bi recimo mogli da se prebace u Gusinje. Ili Rožaje. Ili, što ne bi RTCG prebacili na primjer u Pljevlja? Pa svakog dana, 800 i kusur radnika, narodnim vozilima, uz pjesmu, na posao. Dopisnici neka sjede u Podgoricu. Da se to malo probrka i razbije učmalost.&nbsp; Konačno, da menadžment nije napravio ovaj ingeniozan potez sa selidbom dopisništva iz H.Novog u Tivat, možda nikad ne bi shvatili da ne postoji toliko besmislen potez menadžmenta koji će nadmašiti besmislenost podrške &nbsp;nadzornog organa zvani Savjet. &nbsp; I za kraj, evo potvrde koliko mi, djelatnici u blokadi, zapravo nijesmo u kapacitetu da skapiramo genmijalnost vašeg upravljanja ovom kućom i vašom brigom o svakom detalju. Elem, evo o čemu se radi. &nbsp;Registrovano je na Vašem šestom spratu nepoznato lice &nbsp;koje šnjuva I nešto ili nekog traži. Po stajlingu prvo smo pomislili da je neko od Vas angažovao instruktora plivanja. Ali, ne. Vi svi plivate dobro, čak odlično može se reći. Pomislili smo i da nije neko od ovih iz dopisništva u Novom? Zanijeli se pa doplivali do Podgorice? &nbsp;Ne znamo ko je, pa smo alarmirali i službu obezbjeđenja. Mi smo savjesni radnici. Bojimo se da neko ne otuđi akt o sistematizaciji i kolektivni ugovor. Da ne pominjemo pečat. Evo i foto prikaz, kolega uspio da uslika.&nbsp; A, onda, kad smo razmislili, skontamo o čemu se radi. Vi ste zapravo upriličili jedan prikaz uniformi za djelatnike iz Dopisništva u Novom, poslije selidbe &nbsp;u Tivat. Uniforma je kompletna, samo brkovi nijesu obavezni. Evo, pogledajte.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250326110348_a807cbe983cbe8201e9d108e5ac41d1b9932ba11a29ff2f9b47e8fcdbd273332.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250326110348_a807cbe983cbe8201e9d108e5ac41d1b9932ba11a29ff2f9b47e8fcdbd273332" data-rendition-name="original" width="1600" height="1042" loading="lazy" alt="Radnici koji hoće da rade"> <figcaption>Ilustracija(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp; Prekidajte me, baš sam se raspisala. Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.&nbsp; Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Radnici koji hoće da rade

Širom Srbije je u nedelju, 23. marta, održano najmanje 95 protesta. Samo u Beogradu tog dana bio je 31 protestni skup.
Možda je ovaj podatak najbolji odgovor na pitanje - kojim pravcem će se u predstojećem periodu razvijati narastajući narodni bunt, posle velikog protesta u Beogradu, održanog 15. marta.&nbsp;
To su potvrdili i prvi dani ove nedelje, pa se svojevrsna "disperzija bunta" kretala, na primer, od okupljanja protiv propagandnih štandova Srpske napredne stranke na nekoliko beogradskih opština, preko protesta kod opštine Novi Beograd zbog najavljenog gašenja tamošnjeg Sportskog centra i pretpostavljene jeftine privatizacije po "ukusu" Aleksandra Šapića, ili čačanske policije, do obeležavanja početka bombardovanja 1999. pred srušenom zgradom Generalštaba od koje bi zet Donalda Trampa trebalo da pravi luksuzni hotel.
Svakako, teško je u kratkom periodu ponoviti jedan takav skup poput onog u Beogradu, 15. marta, čiju je brojnost pisac ovih redova iskuljučivo iskustveno procenio na više od 300.000 ljudi. Logično je, dakle, da u narednom periodu preovlađuju "sitna bockanja". Ali, ipak, neformalne najave za 28. mart i 4. april ukazuju da će studenti, kao nesumnjivi motor buđenja naroda u Srbiji, (da upotrebimo sada njihovu terminologiju) osim "pumpanja" primeniti i strategiju "mešanja".
Za 28. mart je, pre dve nedelje, Aleksandar Vučić obznanio "najveći skup u istoriji Srbije". Od tada, međutim, skup svojih pristalica nije pominjao, već je sve snage bacio na organizaciju Pokreta za narod i državu. Za sam petak 28. najavljeno je jače zahlađenje i kiša, pa je možda - da se setimo stare šale - "vežba Ništa nas ne sme iznenaditi otkazana zbog kiše". Ali, po društvenim mrežama se uveliko govori o mogućem odgovoru na "najveće u istoriji" okupljanje, u vidu niza malih skupova širom Srbije, koji će angažovati znatne snage policije, blokirati neke saobraćajnice kojima bi pristalice SNS bile dovožene u Beograd, "zabaviti" lokalne funkcionere SNS koji bi trebalo da organizuju autobuse obožavalaca i slično.
Ni studenti još nisu zvanično pominjali nikakvu akciju za Dan studenata, ali je jednostavno van svake logike dosadašnjeg protesta da se 4. april ne obeleži kakvom posebnom "zvrčkom", u nizu onih koji sadržajem, duhovitošću i organizacijom drže režim uvek korak iza studenata.
Teško je ne primetiti da bunt, na koji nema odgovarajući odgovor, ostavlja traga na predsedniku Srbije. Vučić je, doduše, na obeležavanju godišnjice "NATO agresije" sam priznao da "fizički i zdravstveno, jedva stoji" pred okupljenima. Ali, umesto o rečima, kojima je on melodramatički sklon i stoga ne moraju ništa da znače, valja voditi računa o izrazima lica i pokretima tela, a tu se doista vidi da je onaj kog studenti zovu "predmetna nenadležna institucija" - daleko od spokoja. Posebno s obzirom na jučerašnju posetu Briselu.&nbsp;
S druge strane, ni on sam ni njegov režim do sada nisu uzdrmani u tolikoj meri da bi olako popustili pred studentskim i njima pratećim zahtevima Proglasa i opozicije. Iako je šahista u vidljivom manjku "pešaka" na tabli, i dalje ima "konje", "laufere" i "topove". Iako, dakle, obično članstvo - i do sad u kalkulacijama u sedištu SNS tretirano kao nepouzdano - gubi veru u sendviče i ugovore na određeno, a poneko dobija i hrabrost da se suprotstavi krajnje ponižavajućem tretiranju, Vučiću su ostala tri jaka argumenta: srednji i viši rukovodioci stranke duboko uvučeni u kriminalne i koruptivne poslove, paravojne mafijaško-navijačke postrojbe, i prethodnih godina temeljno pročišćen sastav državnog aparata prinude.
Nespremnost - pa i nemogućnost - studenata da politički opredeljuju protest, režim koristi za infiltraciju desničarskih, rusofilskih i provokatorskih elemenata. Dosadašnje iskustvo iz studentskog protesta govori da će se ti mladi ljudi izboriti i sa ovakvim izazovom. Oni možda ne znaju dovoljno o istorijatu ratova na prostorima SFRJ i predpriči bombardovanja 1999, ali im je sasvim očigledno jasna uloga današnje Rusije, koja je više puta sa zvaničnih mesta studentski bunt nazvala "obojenom revolucijom", i očigledno i nedvosmisleno podržala Aleksandra Vučića i gušenje protesta.&nbsp;
Ipak, u poslednje vreme previše paraju oči "nedavačke" zastave, koje su dizajnirane u Bezbednosno-informativnoj agenciji zarad forsiranja kosovske priče, ili barjaci sa Isusom na crvenoj pozadini, iz vremena Ivana Gorznog, koje sada koriste ruski agresori u Ukrajini. S druge strane, ne samo da je upadljivo odsustvo zastava Evropske unije - od koje se, uprkos tome, s punim pravom očekuje osuda Vučićevog režima i podrška studentima - već se oni malobrojni koji se usude da ih ponesu najčešće šikaniraju, teraju s protesta, pa i fizički napadaju.
Studenti, dakle, ne mogu i ne žele da konkretno politički artikulišu svoje delovanje, posebno u pravcu u kome građanski i liberalni deo Srbije to traži od njih. Analitičari su ispravno uočili razlog tome: to bi pocepalo studentski protest, zasnovan na širokom konsenzusu i najmanjem zajedničkom sadržaocu. Ali studenti jasno i javno prozivaju ostatak Srbije, da to on učini.
Nije to samo vapaj "pomozite, ne možemo sami" - iako je jasno da će se bez uključivanja sve većeg broja ljudi, sindikata, organizacija, profesija... i razvijanja protesta, i ovaj revolt ugušiti u ponavljanjima, koja će dovesti do osipanja. To je upravo znak da bunt treba disperzovati i da paralelno sa studentskim zahtevima, po vlasti treba "udariti" i zahtevima političkih stranaka i društvene zajednice.&nbsp;
U situaciji u kojoj su opozicione političke stranke u Srbiji razdrobljene, osiromašene, napadane, prokužene i kompromitovane, stiče se utisak da one daju svoj trenutni maksimum. "Proglas", mereno njegovim izvornim principima, takođe. Ostaju građanski plenumi, tzv. "direktna demokratija", što jeste primenljivo samo u mesnim zajednicama i opštinama, ali, opet, oslobađa opozicione snage da se koncentrišu na delovanje na republičkoj (pokrajinskoj i beogradskoj) ravni. I ostaje pojačano angažovanje i "bušenje" na lokalnom nivou.
Studentski pokret, najzad, ne želi, ne može i ne treba da se pretvori u političku stranku. Time bi sam sebe negirao i postao isto ono šta zameraju Aleksandru Vučiću, Ivici Dačiću i drugim političarima vladajuće većine - koji sem političkog, nemaju ni dana radnog staža. Prilično jasno studenti poručuju: dali su zamajac, srpske vlasti doveli u rebus, ali je na građanima i političkim strankama da uobliče stavove, artikulišu želje i u političkoj areni se izbore za njih.
<h2>Iskustvo Crne Gore</h2>
Uprkos dosad uobičajenoj praksi - da pokreti i inicijative u Crnoj Gori "uče" od onih u Srbiji, izgleda da se u ovom slučaju desilo suprotno. Studentski protest u Crnoj Gori, iako je za njega bilo možda i više razloga nego za onaj u Srbiji, propao je zbog sujete, isključivosti, uslovljavanja, starih zavada i pizmi: upravo to, bar za sada, srbijanski studenti uspešno izbegavaju. Ima tu nekih trulih kompromisa, zbog kojih javnost nije baš srećna, ali su studenti u Srbiji svesni da je što širi društveni pokret njihov put ka uspehu i da pre ostvarenja osnovnih i svima zajedničkih ciljeva protesta nemaju luksuz da bir(k)aju i odbijaju.

Nebojša Vučinić

"Sitna bockanja" i drugi izazovi

Čija je Crna Gora? Onih koji plivaju po krstionicama u manastirima na pravoslavne praznike. Ili onih što organizuju iftare, kao gradonačelnik Saša Mujović: onako usput, jer im funkcija, ili neko u kabinetu kaže da to tako treba, da bi bilo baš lijepo i medijski dobro pokazati tu ,,širokogrudost”, ne poznajući ni tradiciju, ni značenje, niti što je ustvari bit iftara, niti ko su zapravo ljudi sa kojima je iftario. &nbsp;
Jer da nije tako, znao bi da ti ljudi državu što svojata ne ,,doživljavaju kao svoju”, nego je njihova jednako koliko i njegova i da nije riječ o ,,ukrasu” Podgorice, već o autohtonom narodu koji tu živi vijekovima. &nbsp;
Prisjetio bi se - da uopšte želi da zna - &nbsp;i da je lista koju je predvodio Nermin Abdić, jedan koji je potekao iz te vjerske zajednice, na posljednjim lokalnim izborima dobila skoro duplo više glasova od one na čijem je on čelu bio. Sigurno ne zato što su za njega glasala isključivo pravoslavna ili muslimanska ,,braća”, kako voli tepati prvi čovjek Glavnog Grada. Da, Grada, a ne plemena gdje se po vjeri braća poznaju. &nbsp;
No, čini se da je grada sve manje, a plemena, podjela, i svrstavanja u torove ,,naše” ili ,,njihove” sve više.
Zato ne čudi da vlasniku medija što prefiks ima po nacionalnom, ,,Srpska24”, Ivanu Miloševiću, smeta što Mistarstvo vanjskih poslova u državi gdje je, kako potencira 74 odsto stanovništva pravoslavno, vodi neko ko nije “pravoslavni brat”. Jer, ipak je, kaže riječ o spoljnoj politici, a ,,to nije za svakoga”. I ,,nepristojno je”, ako nijesmo znali, dati resor nekom ko je nacionalna manjina, jer je to valjda jedna od diplomatskih kvalifikacija važnih u novoj “oslobođenoj” Crnoj Gori. &nbsp;
O kvalifikacijama, ali onim pravim, u ministarstvima bi bila sada digresija i to dugačka.
Ne čudi ni što se u danu nakon svečarskog iftara što ga je organizovao Glavni grad, predsjednik Jakov Milatović sjetio NATO intervencije, ne pominjući nijednom jedinom riječju što je do nje dovelo. Koliko je ljudi ubijeno, protjerano, zvjerski mučeno, stavljano u logore, sistematski iseljavano. &nbsp;
Istina je: pobjednici pišu istoriju i tako iznova, a sve ono što nam se ne sviđa gurnućemo pod tepih.
A ne treba ići tako daleko u prošlost, pa pogledati šta su sve ,,oslobodioci” oslobađali i prisvajali i svojatali uz etnička čišćenja, protjerivanja i neke od najstrašnijih zločina koje će čovječanstvo pamtiti, a naša djeca nekada učiti o njima kao najsramnijem dijelu istorije prostora što ga neki zovu Balkan, a drugi regija. &nbsp;
Od svih tih mučnih događaja koji su nam obilježili živote jezu budi to što nam se bliska prošlost vraća kao bumerang u ciklusima. Što nam se podjele nameću kao normalnost, što nam djecu uče da kliču nacionalizmu, diskriminaciji i podjelama, da ne vole nego da mrze, da se klanjaju vladarima i bogovima umjesto da budu svoji. Što nas svako malo žele vratiti makar jedan vijek unatrag, jer je tako lakše vladati. Recept je oproban, strahom se najbolje vlada, a najveći je onaj od nepoznatog. A nepoznato dolazi od neznanja. Do neznanja je lako, ako imaš medije i narodu prodaješ ,,više sile”, a ne daješ priliku nauci.
Kako drugačije objasniti da se veliki dio ove države sa žarom prepričavao kao “strašnu priču” kada je devedesteih godina na Radio Nikšiću slavodobitno izvještavano kako ,,slavna” vojska drži gaćice Tereze Kesovije nakon što su joj opljačkali kuću u Konavlima kraj Dubrovnika, ili kako skoro pa niko ne zna da su na početku rata u Prijedoru u Bosni i Hercegovini Bošnjaci i Hrvati morali kuće označiti bijelim čaršafima, a na ruci nositi bijelu traku. Baš kao Jevreji kod Hitlera žutu zvijezdu. Svi znamo što se dogodilo Jevrejima, a znamo li da je nakon bijelih traka više od tri hiljade Bošnjaka ubijeno, a 30 hiljada prošlo kroz tri koncentraciona logora.
Toliko malo znamo i ne želimo da znamo da je lako dijeliti nas na naše i vaše, moje i tvoje, njihove, nečije... Jer, izgleda da je postalo najvažnije kako se zovemo, krstimo li se ili klanjamo, postimo li ili ne postimo, vjerujemo li ili nevjerujemo i koliko sve to skupa dobro radimo, nego koliko znamo. &nbsp;
I nije Mujovićeva blasfemična ,,iftarska priča” tek slučajnost: gradonačelnik Podgorice zaista misli da mu pripadnost pravoslavnoj većini daje više prava, da može s visine, da cijeni da li je neko “nepravoslavan”. &nbsp;&nbsp;
Zanimljivo bi bilo čuti, kako bi prvi čovjek Grada čestitao recimo Međunarodni dan ateista, koji je bio samo dan nakon što je uljudno iftario uz naglašavanje međusobnog razumijevanja i saradnje svih zajednica koje žive u Podgorici. Da li bi i to bilo u ime sve ,,pravoslavne braće” na primjer i da li i na njih gleda kao ,,lojalne” građane Glavnog nam grada? Možda je bilo prigodno da je to učinio na mrežama, ali iz teretane.
&nbsp;
 
&nbsp;
 
&nbsp;
 
&nbsp;
 
&nbsp;
&nbsp;
 
&nbsp;
 
 
&nbsp;

Viša sila i manjak pameti

„Nermin Abdić ipak pripada religioznoj i nacionalnoj manjini i teško može da pod svoje skute objedini ono što je Podgorica bila, a i danas je. Ipak, ovaj grad je naselje pravoslavnih stanovnika i njihova tradicija...“. Ovo su riječi Ivana Miloševića - generalnog sekretara Udruženja novinara Crne Gore i vlasnika i glavnog i odgovornog urednika portala „Srpska24“ koji se još prošle godine, uoči podgoričkih izbora, u svom uratku, vjerovatno nenamjerno, cijeloj crnogorskoj javnosti autovao kao islamofob i fašista. Bilo namjerno ili ne: u tome je istrajao.
To je potvrdio juče kad je od Nermina, koji za njega ne može da bude gradonačelnik jer je musliman, došao do Ervina Ibrahimovića za kojeg je, gostujući na Gradskoj Televiziji, ocijenio da ne može da vodi spoljnu politiku jer je predstavnik nacionalne manjine „u državi sa 74 odsto pravoslavnog stanovništva“.
No, nije ovo jedina skaredna izjava koja je javnosti juče zaparala uši. Ne jednako otvoreno, ali u istom narativu bile su riječi gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića koji zahvaljuje muslimanima što Crnu Goru doživljavaju kao svoju zemlju i što su „dobre komšije“.
Za razliku od ovih poruka, Miloševićev fašistoidni tekst je prošle godine sa prosrpskih portala, među kojima je bila i „Borba“, uklonjen poslije oštrih reakcija u javnosti: reisa Rifata Fejzića, Ombudsmana, Bošnjačke stranke, parlamentarne opozcije, partija vlasti, čak i samoproklamovanog „četničkog vojvode“, lidera bivšeg Demokratskog fronta (DF) i predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Doduše on je uz osudu teksta uspio da naglasi kako je portal „Borba“ ugledan i uticajan – iako svakodnevno forsiraju slične narative – ali je, kako-tako, osudio Miloševićev uradak.
Društvo se tada, ako zanemarimo ćutologe iz Demokrata i prosrpsku Socijalističku narodnu partiju (SNP) koje takođe nijesu uzele za shodno da reaguju, saglasilo da su riječi Miloševića neprihvatljive, uvrjedljive, fašističke i da duboko podrivaju temelje multikonfesionalne i multinacionalne Crne Gore. Samo, sada je pitanje: što se desilo i gdje je impuls društva da reaguje kad mekša verzija ovakvih narativa dolazi od gradonačelnika Podgorice? Ili na jednako otvoreni i ponovljeni fašizam Miloševića?
Što se desilo od podgoričkih izbora pa Mujovićevo nespretno plasiranje narativa o muslimanima koji Crnu Goru tretiraju taman kao da je njihova ne nailazi ni na približno žestoku reakciju, pa ga niko ne pita da pojasni koja je to zemlja njihova ako nije Crna Gora – jednako koliko i svih drugih u ovoj državi?
Ima li ko da ga pita što znači da su muslimani „dobre komšije“ i je li svjestan da ih svrstava u građane drugog reda – a sebe odmah uz Ivana Miloševića? Ima li ko da mu kaže, ili objasni, da ovako nešto ne bi smio ni da pomisli, a kamoli izgovori?! Ima li koga da mu traži, makar, da se izvini?
Ako nas ima razumnih: za očekivati je. Ne samo zbog toga što bi Mujović trebalo da bude gradonačelnik svih građana Podgorice, nego zbog toga što je ovo prikriveni ili – još gore – nesvjesni fašizam. Još gore, jer fašizam i revizionizam najlakše i uzimaju maha u neznanju, apatiji, pod propagandnom kontrolom, u odsustvu kritičkog mišljenja, a posebno brine ako je jednom univerzitetskom profesoru mozak ispran do te mjere da misli da u ovome što je rekao - nema ništa sporno.
Nije da mislim da je normalno da iko uči čovjeka u četrdesetima o elementarnim vrijednostima i onome što je definicija građanske države u kojoj je do skoro bio ministar, ali cijenim da bi premijer i lider partije iz koje dolazi, Milojko Spajić, mogao da mu savjetuje đe da podvuče crtu – ako i on zna toliko.
Svakako, može se pretpostaviti iz koje kuhinje dolaze ovakvi narativi: nije da Milošević na svojoj platformi ne veliča crkvu čiji vrhovnici „Turke i Latine“, tj. muslimane i katolike, nazivaju zlom, a da Mujovića u istoj toj crkvi uoči izbora ne promovišu kao „istinskog hrišćanina“. To su te vrijednosti.&nbsp;
Mujović se kao takav dokazao i u nastavku poruke muslimanima: „... I da vas doživljavam blisko, najmanje blisko kao svoju pravoslavnu braću“.
Kako li tek „doživljava“ katolike, ateiste, agnostike... protestane? U kojem vijeku živimo? Do kad ćemo da se cecamo u modernoj, iliti mekšoj, verziji mračnog doba? Do kada će vlast da ćuti, ili još gore, sprovodi šovinističku retoriku? Je li svjesna da građanska država umire na aparatima – i to zbog njih?
Čudi li ikoga što se, nakon ovakvog saopštenja Mujovića, Milošević ponovo oglasio sa jednako odvratnom porukom kao prošle godine?&nbsp;
Vjerovatno ne, a ni neće sve dok se, prećutkivanjem ili neznanjem, promoviše i normalizuje fašizam.

Anja Ivanović

Podgorica po Mujoviću - miriše na Miloševića

"Sve što Vučić radi kao da je prepisano iz one famozne hrvatske blokadne kuvarice: organizuje napade na studente, prijeti im, hapsi ih i privodi, sve sa jasnim ciljem da kompromituje sopstvenu vlast i izazove građanski rat" 
 
 Ovoga časa moguće su samo dvije stvari: ili Aleksandar Vučić govori istinu kad kaže da na studentskim protestima u Beogradu 15. marta ni policija ni pristalice SNS-a nisu koristili famozni Long-rejndž akustik divajs LRAD, takozvani zvučni top, ili Aleksandar Vučić laže. Nema treće, samo te dvije.
Dobro, jedna: opšte je poznato da Vučić nikada u životu nije preko usta prevalio laž.
Ni srpska policija, ni vojska, ni Vučićevi lojalisti nisu dakle koristili zvučni top. Kako u svom saopštenju lijepo kaže i Ministarstvo unutrašnjih poslova: „Policija nije koristila zvučni top jer korišćenje tog oružja nije u skladu sa zakonom.“ Primijetili ste da MUP ne kaže da taj, kako ste rekli, „zvučni top“ nisu koristili jer ga uopšte nemaju, nego samo kaže da njegovo „korišćenje nije u skladu sa zakonom“. Dakle imaju ga – i to sve otkako je 2022. nezvanično objavljeno da je MUP Srbije nabavio zvučni top bez javnog tendera – ali ga ne koriste. Jer, dabome, poštuju zakon.
Dobro, uzeli ste mi riječ iz usta, to sam i ja htio da pitam: zašto bi MUP uopšte nabavljao sad već slavni zvučni top, kad „korišćenje tog oružja nije u skladu sa zakonom„? Zašto bi iko nabavljao išta šta ne smije da koristi?
To je kao kad bi, sad napamet govorim, Vučićev kum pljunuo trista hiljada eura za nekakav sportski bolid – recimo, štajaznam, Mercedes Meklaren 720S od sedamsto dvadeset konjskih snaga, koji u sedmoj brzini može da dobaci do trista četrdeset kilometara na sat – da bi se onda njime vozikao po uspavanom, mirnom Dedinju. Gdje čovjek nigdje ne smije da vozi brže od šezdeset na sat. I gdje „korišćenje sedme brzine nije u skladu sa zakonom“. Jer šta? Čovjek, drug i kum rizikuje da pokupi, na primjer, neku civilnu Opel Korsu, pošalje dvije žene u Urgentni centar i, daleko bilo, skupocjena kola slupa o betonsku ogradu, pa da onda cijele dvije godine čeka da slučaj tiho otiđe u zastaru. Recimo prije nedjelju dana, dok je nacija napeto pratila studentske proteste.
Prosto glupo, je l’ nije? Niko na svijetu nije baš toliki imbecil.
Naravno da nije: ministar Ivica Dačić uskoro je svečano objavio da MUP Srbije ne posjeduje ni LRAD ni vorteks ni ikakvo slično oružje, a brigadni general Slavko Rakić dodao je da takvo oružje nema ni Vojska Srbije, stručno objasnivši da to što su građani čuli i osjetili uopšte i nije bio zvučni top. Nešto, međutim, bilo jeste. I šta god da je bilo, za nešto što nije zvučni top bilo je prilično, hm, zvučno.
Šta dakle znamo? Znamo da je nešto bilo, znamo da je bilo prilično neugodno i opasno, i da to što je bilo nisu koristile ni vojska ni policija ni Vučićevi pristalice.
Dobro, opet ste mi uzeli riječ iz usta, isto sam i ja htio da pitam: ko je onda koristio?
Ne bih htio da ispadne kako sada mrsimudim, ali prosto moram da pitam: ako nisu policija, vojska ili Vučićevi lojalisti, a nisu, ko je onda uperio, ispalio, lansirao, emitovao – ili kako god se zove to šta god da se radi sa tim, šta god da je bilo i čemu god da služi – ko je dakle tim nečim napao građane okupljene u Ulici kralja Milana?
Razumjećete moju sjekiraciju, a naročito će da je razumije Vučićeva vlast: kad su, recimo, oni boljševički aktivisti na sastanku u Novom Sadu samo pomenuli čekiće i Molotovljeve koktele, sve zazivajući „nekakvu pizdariju u Beogradu“, policijski specijalci maltene su se helikopterima spuštali da ih hapse, a istoga dana kad se raširila vijest o „zvučnom topu“ opozicioni huligani ispred Skupštine Srbije hapšeni su već i zbog običnih petardi u Pionirskom parku. Ovo u Ulici kralja Milana bila je, priznaćete, malo veća „pizdarija“ od petardi i čekića: uskoro smo tako saznali da su u Urgentnom centru Univerzitetskog kliničkog centra Srbije zbrinute desetine građana sa simptomima upotrebe takozvanog zvučnog topa.
Moje mrsimuđenje ispalo je, dabome, bez osnova: razumije se da je Vučićevo pravosuđe istog časa istražilo cijelu stvar, i koliko sjutradan Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo je Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i zatraži identifikovanje odgovornih lica.
Sem što se zapravo traži identifikovanje lica odgovornih za – „širenje glasina da su u UKCS-u zbrinute desetine građana sa simptomima upotrebe takozvanog zvučnog topa“!
Univerzitetski klinički centar zvanično je, naime, demantovao da je bilo povrijeđenih, nakon čega tužilaštvo i policija, eto, ne traže one koji su napali građane „zvučnim topom“, ili čime god, nego one koji su „širili glasine“ da su žrtve tog napada zbrinute u Urgentnom centru!
Razumijete što me zbunjuje. Kada se, recimo, pročulo da neko priprema pizdarije na ulicama Beograda, policija nije hapsila one koji šire glasine, već je hapsila, dabome, studentske aktiviste; kada se tako pročulo da neko pravi pizdarije u Pionirskom parku, policija nije hapsila one koji šire glasine, već je hapsila, dabome, opozicione huligane; kada se, međutim, pročulo da je neko u Ulici kralja Milana napao građane ni manje ni više nego „zvučnim topom“, i da su desetine građana zbrinute u Urgentnom centru, policija iznenada traži da hapsi one koji – govore pizdarije i šire glasine!
Da, reći ćete, ali u onom dvočasovnom snimku koji su emitovale sve televizije i portali s Vučićevom frekvencijom lijepo se čuje kako novosadski aktivisti zaista pominju upade na RTS i Skupštinu, a na bezbroj snimaka koje su emitovale sve društvene mreže lijepo se vidi kako opozicioni huligani pred Skupštinom zaista prave nerede i bacaju petarde. Upravo o tome i govorim: jednako se tako na bezbroj snimaka na svim portalima i društvenim mrežama lijepo vidi kako ljudi u Ulici kralja Milana panično bježe napadnuti nepoznatim zvučnim oružjem, ali policija i tužilaštvo svejedno umjesto napadača traže one koji šire glasine o povrijeđenima.
Shvatate? Ako je, naime, bio napad, a bio je, i ako ga nisu izveli ni Vučić ni njegovi lojalisti, a nisu, preostaje jedino teorija da su ga izveli sami – demonstranti. Razmislite li malo, savršeno se slaže: ne samo da je napad tempiran u času kad je protest već završen, na samom isteku petnaest minuta ćutanja za žrtve pada novosadske nadstrešnice, nego je pažljivo izveden taman takvim intenzitetom da proizvede paniku, ali bez ijedne ozbiljne žrtve. I ne mora čovjek da bude viši inspektor Dačićeve policije da zbroji dva i dva, sjeti se kako su novosadski aktivisti na onom sastanku prizivali „nekakvu pizdariju“, i zaključi kako je takva „pizdarija“ morala da bude organizovana „iznutra“, sa ciljem – tako predvidivo – da se za napad optuži Vučićev režim, pa da to bude okidač za napad na policiju, obojenu revoluciju, građanski rat i nasilnu smjenu demokratske vlasti.
Pitate li mene, nikad lakši slučaj u cjelokupnoj istoriji savremene srpske kriminalistike.
Sem što tužilaštvo i policija – uopšte ne traže te napadače! Traže tako i hapse studentske aktiviste koji su prijetili čekićima, traže i hapse opozicione huligane koji su bacali petarde, samo ne traže i ne hapse studentske aktiviste i opozicione huligane koji su, slijepi od mržnje prema Vučiću i Srbiji, sofistikovanim tajnim oružjem napali sopstveni narod!
Pitanje glasi: zašto režim Aleksandra Vučića ne traži studente koji su, u namjeri da ga kompromituju, htjeli da izazovu građanski rat? Dugo sam razmišljao o tome, i jedino uopšte moguće objašnjenje jeste da su studentski blokaderi, sve po uputama iz inostranstva, uspjeli da se ubace u same vrhove vlasti. Znam, dosta je smjela teza, ali ne postoji drugo objašnjenje: kad se tako poslože stvari, ispada da Vučić radi za sopstvene neprijatelje!
Prosto glupo, je l’ nije? Niko na svijetu nije baš toliki imbecil.
Pogledate li, međutim, malo bolje, sve šta Vučić radi, kao da je prepisano iz one famozne hrvatske blokadne kuvarice: organizuje napade na studente, prijeti im, hapsi ih i privodi, sve sa jasnim ciljem da kompromituje sopstvenu vlast i izazove građanski rat. Baš kao da je predsjednik Srbije, daleko bilo, i sam student blokader: kao da je, na primjer, prije četiri godine riješio da kao mator čovjek upiše fakultet, recimo, nemam pojma, beogradsku Visoku sportsku i zdravstvenu školu strukovnih studija, sa ambicijom da jednog dana, kad dovrši srećnu i bogatu Srbiju, bude košarkaški trener, tako nešto, i taman kad je zimus trebalo da studije privede kraju i diplomira – gle nevjerovatne slučajnosti – započele blokade fakulteta i studentske demonstracije!
I stvarno, provjerio sam: beogradska Visoka sportska škola strukovnih studija u blokadi je još od decembra.
Kažem vam, ti studenti zajebu vas kad se sjete.

Tajna zvučnog topa

U Crnoj Gori danas će biti promjenljivo oblačno, sa najvšim dnevnom temperaturom do 20 stepeni.
Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju je saopšteno da je lokalno moguć i kratkotrajni pljusak sa grmljavinom.
Vjetar slab do umjeren, ponegdje i pojačan, sjeveroistočni i sjeverni, uz obalu, uglavnom tokom popodneva i sjeverozapadni.
Jutarnja temperatura od jedan do 11, najviša dnevna od šest do 20 stepeni.

Danas promjenljivo oblačno, do 20 stepeni

Islamski vernici proslavljaju Ramazanski bajram, jedan od dva najveća praznika u Islamu, poslije jednomjesečnog posta, a koji se završio jutarnjom molitvom, odnosno bajram namazom.
Ovogodišnji Ramazan trajao je do 29. marta, a već 30. muslimani proslavljaju jedan od dva najveća praznika – Ramazanski bajram.
Ramazanski bajram predstavlja prva tri dana mjeseca ševal. Ramazan je jedan od posebnih mjeseci u islamu. Jedna od pet osnovnih dužnosti svakog muslimana je i post koje se provodi u ovom mjesecu. Tokom trideset dana ramazana muslimani moraju da se uzdržavaju od hrane, pića i polnog kontakta, i to od zore pa do zalaska sunca. Po isteku ovog mjeseca slijedi mjesec ševal. Prva tri dana tog mjeseca je jedan od dva praznika u Islamu, Ramazanski bajram (1, 2. i 3. dan u mjesecu). Njime se obilježava kraj posta. Muslimani u Crnoj Gori obično čestitaju Ramazanski bajram riječima: Bajram-šerif mubarek olsun!
Ramazanski bajram je raniji od dva zvanična praznika koji se slave unutar islama (drugi je Kurban-bajram). Ovaj vjerski praznik muslimani obilježavaju širom svijeta jer označava kraj jednomjesečnog posta Ramazana od zore do zalaska sunca. Ovaj praznik pada na prvi dan ševala u islamskom kalendaru; ovo nije uvijek na isti gregorijanski dan, jer početak svakog lunarnog hidžretskog mjeseca varira u zavisnosti od toga kada lokalne religiozne vlasti vide novi mjesec. Praznik je poznat pod raznim drugim imenima na različitim jezicima i zemljama širom svijeta. Taj dan se naziva i Mali bajram, ili jednostavno Bajram.
Ramazanski bajram ima poseban namaz (islamska molitva) koji se sastoji od dva rekata (jedinice), koji se obično obavljaju na otvorenom polju ili u velikoj sali. Nakon namaza, muslimani slave Ramazanski bajram na različite načine, a hrana („bajramska kuhinja“) je centralna tema, koja takođe daje prazniku nadimak „slatki Bajram“ ili „šećerna gozba“.
Tradicionalno, Ramazanski bajram počinje pri zalasku sunca u noći prvog viđenja polumjeseca. Ako se Mjesec ne uoči odmah nakon 29. dana prethodnog lunarnog mjeseca (bilo zato što oblaci zaklanjaju pogled ili zato što je zapadno nebo još previše svjetlo kada mjesec pojavi), onda se praznik slavi sljedećeg dana.
Ramazanski bajram slavi se jedan do tri dana, u zavisnosti od zemlje. Zabranjeno je postiti na dan Bajrama, a za ovaj dan je određena posebna molitva. Kao obavezan čin dobročinstva, novac se siromašnima dariva prije bajramske molitve.

Islamski vjernici obilježavaju Ramazanski bajram: Šta simbolizuje i koji su običaji

Premijer Milojko Spajić je iz Abu Dabija čestitao vjernicima islamske vjeroispovjesti Ramazanski Bajram.
- Svim građanima islamske vjere želimo srećan Bajram iz specijalnog mjesta za Muslimane - velelepne džamije Šeika Zajeda u Abu Dabiju. Da Bajram provedete u sreći, ljubavi i zdravlju! Bajram šerif mubarek olsun - naveo je Spajić na mreži X uz video iz džamije.
Potom se obratio na engleskom i čestitao Bajram, kako je rekao, i drugim bliskoistočnim prijateljima.
- Eid Mubarak to our UAE and other Middle Eastern friends - poručio je Spajić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMickeySpajic%2Fstatus%2F1906196207510179980%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1906196207510179980%7Ctwgr%5E78c44b54e7b3f352e24c0779181bdc6b07e15ea0%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Čestitka Spajića iz džamije u Abu Dabiju: Da Bajram provedete u sreći, ljubavi i zdravlju

Stranka evropskog progresa (SEP) objavila je predizborni spot koji, kako su rekli u toj partiji, snažno odražava realnost sa kojom se suočavaju građani Nikšića – nezaposlenost, nesigurnost i odlazak mladih. 
- Kroz emotivne izjave, spot jasno prikazuje probleme koji godinama pogađaju naš grad, ali i nudi rješenje – vrijeme je za promjene, vrijeme je za Nikšić koji se razvija - kazali su u SEP-u.
„Svaki dan gledam kako prijatelji odlaze. Hoću da radim, a ne da pakujem kofere“, „Ostao bih u Nikšiću, ali ne mogu da živim samo od ljubavi prema rodnom gradu.“ U SEP-u navode da su ovo samo neke od rečenica koje oslikavaju stvarnost u kojoj se nalaze mladi, porodice, radnici i svi oni koji žele normalan život i budućnost u Nikšiću.
- SEP ne nudi prazna obećanja – nudimo rješenja! Vrijeme je za Nikšić koji zapošljava, koji brine o svojim građanima i u kojem će mladi ostajati da žive, a ne odlaziti u neizvjesnost - poručeno je iz te partije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DZWtab7idr14&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

SEP predstavio spot kampanje: Vrijeme je za Nikšić koji zapošljava i brine o svojim građanima

U trenutku pada nadstrešnice na željezničkoj stanici Novi Sad, u glavnom holu nalazilo se oko 35 osoba koje su stajale u redu radi kupovine karata ili čekali voz.
Niko od njih nije povrijeđen, pokazuju snimci s nadzornih kamera do kojih je ekskluzivno došao <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">Forbes Srbija.</a>
Ono što je takođe važno, snimci pokazuju da glavni hol (vestibil) nije samo na papiru bio gradilište s obzirom na to da je prijava radova na objektu potvrđena tek 16. oktobra 2024.
On je i suštinski bio gradilište jer su putnici stajali u zgradi u kojoj su se i dalje izvodili radovi.
<h2>Galerija i podovi pod folijom, skela kod lifta</h2>
Kako se može vidjeti na snimcima, novoizgrađena galerija u trenutku pada nadstrešnice nije bila otvorena za putnike i druge posjetioce stanice.
Preko stepenica je bila stavljena prepoznatljiva građevinska folija, tamnozelene boje. Takođe, vidi se i da dio ograde na stepenicama nove galerije nedostaje.
Osim toga, značajan dio vestibila bio je ograđen trakom i na podu su se takođe nalazile građevinske folije. One su pokazatelj da su se radovi i dalje izvodili i da ti djelovi objekta nisu bili dostupni putnicima.
Primjer da su radovi i u trenutku pada nadstrešnice bili u toku jeste skela koja je bila postavljena kod lifta. Taj lift, namijenjen prije svega osobama sa invaliditetom, bio je, pored galerije, jedan od noviteta u vestibilu.
<h2>Otvaranje 5. jula</h2>
Ono što je posebno interesantno jeste da ovih radova nije bilo 5. jula 2024. Tada je renovirani glavni hol bio predstavljen javnosti. Tada su stanicu obišli ministar građevinarstva Srbije Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski, v.d. direktora Infrastrukture željeznice Srbije Jelena Tanasković (svi na optužnici Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu), kao i predsjednica Pokrajinske vlade Maja Gojković i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.
Na snimcima onoga što je u javnosti okarakterisano kao zvanično otvaranje stanice Novi Sad odnosno vestibila, vidi se da su svi radovi bili završeni ili su barem tako izgledali. Tako se može primijetiti da je lift na svom mjestu. Takođe, visoke zvanice prošetale su novom galerijom.
Zašto su naknadno izvođeni radovi, zasad nije poznato.
<h2>Šta se dešavalo nakon pada nadstrešnice</h2>
Kako se može vidjeti sa snimaka, putnici su različito reagovali na pad. S obzirom na veliku težinu betonske konstrukcije nadstrešnice došlo je do snažnog udara vazduha i do podizanja velike prašine. To je neke putnike uplašilo pa su se dali u bijeg. S druge strane, bilo je i onih koji su to nijemo posmatrali, ali i onih koji su ostali u redu za karte.
Većina je već poslije 15 do 20 sekundi u žurbi napustila vestibil.
U nastavku snimka, u koji je Forbes Srbija imao uvid, vidi se i da su neki od zaposlenih na stanici pokušali da pomognu onima koji su se našli pod nadstrešnicom. Oni su sa unutrašnje strane nastojali da dođu do povrijeđenih.
Ono što se takođe može vidjeti na snimcima jeste da su među prvima u glavni hol došli građevinski radnici.
Ne vidi se iz kog dijela zgrade su stigli osim da su se spustili stepenicama sa sprata iznad gdje su peroni. Ali, to svakako može da bude još jedan pokazatelj da su se u zgradi i dalje izvodili radovi.
Veoma brzo, već poslije minut, u glavnom holu se pojavio prvi policajac kao i dva pripadnika obezbjeđenja. Za njima su ubrzo stigli i Hitna pomoć i drugi policajci.
Pojedini građani dolazili su u hol iz pravca perona i krila A kako bi vidjeli šta se desilo. Na šalteru je i dalje čekalo između osam i 10 osoba. Nekolicina je čak došla, vjerovatno ne znajući šta se desilo, da stanu u red na blagajni. Ipak, policija ih je sve udaljila iz vestibila nešto manje od devet minuta poslije pada nadstrešnice.
Deset minuta poslije pada nadstrešnice, u glavnom holu su se pojavili i prvi vatrogasci.
<h2>Za sekund izbjegnuto još nekoliko smrti</h2>
Jedan od detalja na snimcima do kojih je došao Forbes Srbija je situacija u kojoj je jedna od putnica zamalo izbjegla da na nju padne nadstrešnica.
Na kamerama se vidi kako mlađa ženska osoba ulazi u stanicu samo sekund ili dva prije pada nadstrešnice. Cijela konstrukcija joj se srušila iza leđa dok je ona panično utrčala unutra kada je osjetila da se nešto iza nje dešava.
S druge strane, jedan mlađi muškarac stajao je u glavnom holu, pri kraju reda za kupovinu karata, ali je odustao. Izašao je iz reda, izašao iz zgrade, prošao ispod nadstrešnice i uspio da izbjegne pad, takođe za sekund ili dva.
<h2>Ko je otvorio vestibil?</h2>
Jedno od ključnih pitanja u predstojećem suđenju za pad nadstrešnice sigurno će biti na osnovu kog dokumenta ili čije odluke je vestibil bio otvoren za putnike.
Kako je u Novom Sadu svjedočila naknadno privedena menadžerka Infrastrukture željeznice Srbije, sproveden je interni pregled radova kako bi se popisalo šta je sve još potrebno doraditi, ali je dodala da stanica nije trebalo da bude otvorena 5. jula jer za to nisu ispunjeni zakonski uslovi.
S tim su se u svom vještačenju složili stručnjaci Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Oni su naveli da interni prijem sproveden u junu i julu 2024. nije mogao da bude osnov za puštanje putnika u glavni hol.
Forbes Srbija napominje da ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost bilo koga, odnosno ne označava nijedno lice učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.
- Nastao je obradom informacija koje su javno dostupne, kao i onih kojima raspolažu organi javne vlasti ili koje su nastale u vezi sa radom tih organa. Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti nadležnih organa u postupku i prezentuje dosadašnja saznanja povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna - naveli su.&nbsp;
Snimke i fotografije koje je objavio Forbes Sebija možete pogledati na <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">OVOM LINKU</a>.

Forbes Srbija objavio ekskluzivne snimke iz glavnog hola stanice u trenutku pada nadstrešnice: "Da, bilo je gradilište"

Vjerovali ili ne, službenica Ministarstva unutrašnjih poslova Milena Pajović spojila je, na prvi pogled, dva nespojiva posla: istovremeno je policajka i influenserka, odnosno blogerka.&nbsp; I dok - kao policajka - pomaže održavanju javnog reda i mira i za to dobija platu, Pajović - kao infuenserka i blogerka - zarađuje i reklamirajući brojne brendove. &nbsp;&nbsp; <h2>SVE PO ZAKONU &nbsp;</h2> Što je, po Zakonu o unutrašnjim poslovima, moguće ukoliko postoji pismena saglasnost ovlašćenog lica. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802" data-rendition-name="original" width="1000" height="219" loading="lazy" alt="PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Policijski službenik može van radnog vremena, uz saglasnost ministra ili lica koje on ovlasti, da obavlja rad ili da bude član organa upravljanja ili nadzornog organa obrazovnih, naučnih, humanitarnih i sportskih udruženja, vrši poslove predavača na obukama, stručnim osposobljavanjima i stručnim savjetovanjima, kao i da vrši poslove ili pruža usluge fizičkom ili pravnom licu – piše u članu 156 Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; Zakonopisac je predvidio ipak jedan uslov: ,,Saglasnost ministra ili nekog drugog ovlašćenog lica je validna samo ako ,,Ministarstvo ne vrši nadzor nad tim licima ili kompanijama”. <h2>DODATNI POSAO</h2> Prema informacijama ETV, Pajović ima dozvolu od ministra Danila Šaranovića za dodatni posao. Doduše, ostala je nepoznanica: da li je MUP obavljao ili sad obavlja nadzor nad nekim kompanijama koje reklamira policajka-blogerka. A puno je brendova koje, svakodnevno, reklamira Pajović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Bečić i Šaranović"> <figcaption>SAMO NEK JE VESELO: Bečić i Šaranović</figcaption> </figure>  No, to je manji problem. Osim što je policajka i blogerka, Pajović je nedavno dobila i - treći posao. Po direktnom nalogu ministra unutrašnjih poslova, postala je - disciplinska tužiteljka. Kako je Portal ETV već pisao, Pajović je određena da vodi niz disciplinskih postupaka protiv policijskih starješina. &nbsp; Njena uloga je važna u akciji čišćenja politički nepodobnih starješina koju već nekoliko mjeseci beskrupulozno, i mimo zakona, sprovode ministar Danilo Šaranović i čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović. A sve to na osnovu naručenih, friziranih bezbjednosnih provjera koje je radila Agencija za nacionalnu za vrijeme Borisa Milića. Suspendovane su iskusne policijske policijske starješine iz regionalnog centra ,,Sjever” a na njihova mjesta su postavljeni policijski službenici lojalni Demokratama Alekse Bečića. &nbsp; <h2>KO SVE IMA PRISTUP TAJNIM PODACIMA? &nbsp;</h2> I sada je ključno pitanje: da li policajka Pejović, koju je ministar proizveo u disciplinsku tužiteljku, uopšte ima dozvolu za pristup tajnim podacima? &nbsp; Informacije iz okruženja članova disciplinske komisije MUP-a, ukazuju da pojedina službena lica, odgovorna za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka, nijesu prošla bezbjednosne provjere ANB-a za rad sa tajnim podacima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f" data-rendition-name="original" width="941" height="531" loading="lazy" alt="KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost"> <figcaption>KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Među službenim licima Ministarstva unutrašnjih poslova, ovlašćenim od ministra &nbsp;Šaranovića za vođenje disciplinskih postupaka nalaze se: Milena Pajović - disciplinska tužiteljka, Sanja Damjanović - predsjednica disciplinske komisije, kao i članovi disciplinske komisije: Vida Radomirović, Ivana Obradović, Smail Bošnjak i Vladimir Delević. &nbsp; Po zakonu o pristupu tajnim podacima, službenici u državnoj upravi - koji ne posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima - ne mogu imati ili bilo kako koristiti klasifikovane podatke. A mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost, na osnovu kojeg se zasniva odluka o pokretanju disciplinskog postupka, tajni je dokument i ne može ga posjedovati neovlašćeno lice.&nbsp; Mišljenje ANB-a može se koristiti samo u operativno-informativne svrhe, pod uslovom da je informacija provjerena iz najmanje tri kredibilna izvora. &nbsp; <h2>ZNAKOVI GRIŽE SAVJESTI ILI PANIKE?</h2> Nakon što je ETV detaljno izvijestila o političkoj pozadini akcije progona policijskih starješina, disciplinski postupci koji su bili zakazani za 6. i 17. mart, odgođeni su na neodređeno vrijeme. &nbsp; Sada se u ANB-u preispituju frizirane provjere, a u policiji raste nervoza jer se množe pitanja zakonitosti pokrenutih disciplinskih postupaka. &nbsp; Prema informacijama naše redakcije disciplinska tužiteljka Milena Pajović povjerila se kolegama da već duže trpi pritiske od saradnika ministra Šaranovića da se krene u disciplinski progon. I njena koleginica, predsjednica disciplinske komisije Sanja Damjanović, iskazuje negodovanje zbog naloga &nbsp;iz vrha policije da se što prije iz službe odstrane politički nepodobni službenici. &nbsp; Jasno je da dvije policajke ne žele da njima bude prikačeno bilo kakvo nezakonito proganjanje kolega iz MUP-a i Uprave policije. &nbsp; Pitanje je, međutim, da li je sada kasno za kajanje. Prema informacijama naše televizije advokati targetiranih policijskih starješina već su pripremili krivične prijave protiv svih koji su aktivno učestvovali u akciji progona. <h2> </h2>

Policajce goni policajka koja je blogerka, influenserka i – tužiteljka?!

Jedan od najvećih moralnih, duhovnih, intelektualnih i političkih sunovrata Crne Gore je što su Demokrate parlamentarna stranka. Prosto mi je teško dokučiti motive i profil onih koji glasaju za tu skorojevćku skupinu preambicioznih i beskrupuloznih neznalica i nesposobnjakovića, koja svoju intelektualnu, etičku i profesionalnu impotentnost nadoknađuje poganim jezikom i optuživanjem na slijepo svih koji vide koliko su zlo za politički život u Crnoj Gori. Citiraću Fidriha Ničea jer mi je nekako to najprigodnije kad gledam njihove nadobudne nastupe u skupštini Crne Gore: „Svako pośeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma“. Imao sam bezbroj prilika da se uvjerim da u Crnoj Gori postoji dobar procenat mladih ljudi, ili nešto starijih, bez biografija, koji politiku vide kao jedinu šansu da nešto postignu u životu. Da bi unutar tih partijskih skalamerija, bez ideja, bez ideologije, demagoškog i populističkog profila, dospjeli u situaciju da unovče svoj partijski rad, prolaze kroz svojevrsno ispiranje mozga, poltronisanje, frazeologiju, drveni partijski, priglupi jezik, sticanja iskustva u prljavim kampanjama, nešto poput čuvene akademije za mlade lidere SNS-a u Srbiji. Oni koji nijesu upali u društvo privilegovanih u partiji love mjesto i priliku u nekoj drugoj političkoj papazjaniji, poput jedne koja je toliko trivijalna i providna da svoje pobjede slavi uz Cecu i pjesme posvećene Beogradu. Dno dna. <h2>Uzurpiranje vlasti</h2> Zamislite na što bi ličila Crna Gora da Demokrate imaju procentualnu podršku koju ima Aleksandar Vučić u Srbiji? Ili je imao do skora? Mislim da bi u tom slučaju Srbija bila nedostižna demokratija za Crnu Goru, a znamo koliko je demokratska. Jedan moj prijatelj iz Srbije ih je potpuno adekvatno i duhovito nazvao crkvenim Kmerima, zbog načina djelovanja. Kažu da javna saopštenja Demokrata uglavnom piše Boris Bogdanović, šef poslaničke grupe Demokrata u Skupštini Crne Gore, u čijoj biografiji piše da je „obavljao odgovorne poslove iz oblasti političkog marketinga“. Vjerujem da su mu među glavnim uzorima Aleksandar Vučić, predśednik Srbije i Ana Brnabić, predśednica Skupštine Srbije i njihov odnos prema političkim protivnicima. Saopštenja iz pera dotičnoga Bogdanovića nijesu upućena mislećim ljudima, već onima koji imaju jednu vijugu više od kokoške. Opet malo Ničea, da iskoristimo njegovu mudrost: „Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti“. Dok su uzurpirali svu vlast u oblastima đe su je dobili, zaveli maltene diktaturu, dok hedonistički i kičerajski uživaju u poziciji vlastodržaca i u privilegijama koje to nosi, dok su pozapošljavali i dvocifrene brojeve rođaka, kumova i, što bi rekao Balašević, šurnjaja, dok vrše ideološke čistke i zavode partijsku lojalnost svuda đe su vlast, svakoga ko ih potpuno argumentovano takne zasipaju serijom uvreda, optužbi za veze sa kriminalnim klanovima, kriminalom, korupcijom, „opustošenom zemljom“, ubistvima i ko zna kojim još idiotizmima. Četiri godine su bojkotovali parlament Crne Gore i redovno primali plate, da bi danas uvredama obasipali opoziciju koja ne želi da daje legitimitet parlamentu koji drastično krši Ustav Crne Gore. To je valjda ta „odgovornost u političkoj kapanji“, dostojna onog Vučićevića iz beogradskog Informera. Pripadam generaciji u kojoj nije bilo kupljenih diploma. Nijesam bio među najboljim studentima, nije me zanimalo, ali sam svaku ocjenu pošteno zaslužio. Nije bilo Uniona, Singidunuma, N. Tesle, Internacionalnog univerziteta u Travniku, 30.000 lažnih diploma itd, nego se moralo ozbiljno proučiti ono što polažeš. Kad se dobije diploma „na daljinu“, a ne možeš ni da pogodiš put do fakulteta na kojem si diplomirao, onda je moguće lupetati sve što ti padne na pamet. Da je Bogdanović četiri godine grijao stolicu po amfiteatrima pravnog fakulteta ne bi tražio da sudije presuđuju onako kako im on kaže, prijeteći im posljedicama. U članu 6. European Convention on Human Rights, Pravo na pravično suđenje piše da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno i „ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. U potonjih pet godina prekršeni su svi zakoni i međunarodne povelje na desetine puta, pretvara se pritvor u zatvor dužinom trajanja, pišu političke i falsifikovane optužnice. Da je završio pravni fakultet redovnim putem znao bi da član 8. Ustava Crne Gore propisuje da je zabranjena diskriminacija po bilo kom osnovu. I ne samo to, znao bi da je zabranjena diskrimanicije u svim ustavima demokratskih zemalja. A znao bi i zašto - zato što sve međunarodne povelje o ljudskim pravima zabranjuju svaki vid diskriminacije, bilo da je riječ o naciji, jeziku, vjeri, polu, rasi ili bilo čemu drugom. Jesu li na tom njegovom sve(m)učilištu učili o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine? Ili o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i što piše u članu 14, pod naslovom „Zabrana diskriminacije“: „Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije ро bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status“. Dakle, Bogdanović je, svojim baljezgarijama o nacijama, dva jezika, dvije akademije, dvije crkve, učino krivično djelo diskriminacije po svim tim osnovama! Plus širenje nacionalne mržnje, zabranjene po Ustavu Crne Gore, član 7. <h2>Pravne činjenice</h2> Kao pravnik morao bi poštovati Ustav zemlje u kojoj je poslanik i prima platu i ne bi pričao gluposti o dvije zastave, nego bi poštovao član 4. Ustava Crne Gore. Ta druga zastava je proizvod fantazija o tobožnjim srpskim korijenima koje su zahvatile Crnu Goru devedestih godina prošlog stoljeća, kada je bila satrap ludačke, imperijalne politike Beograda. Dovoljno je pogledati koja zastava je bila državna u vrijeme knjaza Danila, koja zastava je bila na dvorcu na Cetinju i dvorcu na Kruševcu u Podgorici u doba knjaza/kralja Nikole I Petrovića, koja zastava je bila na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, itd. Razlika je što sada nema inicijala vladara i lava ispod grba i što su prije opšiv i grb bili bijele boje.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38" data-rendition-name="original" width="1011" height="768" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Kruševcu"><figcaption>Crnogorska zastava na dvorcu na Kruševcu</figcaption></figure>  Trebalo bi Bogdanović da kupi Ustav Crne Gore iz 1905, pa pročita i član 39. i član 40. Narodne boje ne znači boje zastave! Prije se odnosi na nošnju. Što se tiče Crnogorske crkve u članu 40. više nego jasno piše: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ...“. Da je ozbiljno učio pravo znao bi da je Ustav neprikosnoveno najveći pravni akt u državi, te da član 40. govori da Crnogorska crkva nije dio nijedne strane crkve, uključujući i srpsku! Treba da pročita i član 11. Zakona o crkvama Srbije da vidi kad je stvorena SPC i kad je ušla u pravni sistem kneževine Srbije. Kao pravnik morao bi se baviti činjenicama, a ne popovskim mitomanijama SPC.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73" data-rendition-name="original" width="884" height="998" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava u Parizu"><figcaption>Crnogorska zastava u Parizu 1919. godine </figcaption></figure>  Da ga interesuju pravne činjenice vezane za crkvu, nabavio bi Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, đe u članu 10 piše: „Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore sastavljaju: 1. Arhiepiskop cetinjski i mitropolit Crne Gore, 2. Episkop zahumsko-rasijski, 3. Arhimandrit cetinjski, 4. Arhimandrit ostroški, 5. Tri protoprezvitera, i 6. Sinodski sekretar“. Odnosno, Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore su činili sedam članova i sekretar, koji nije imao pravo odlučivanja. U čl. 25. Ustava Sv. Sinoda stoji: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“. Kao pravnik morao bi znati da ne mogu o sudbini CPC odlučivati samo dva člana Sinoda, arhiepiskop Mitrofan Ban i episkop Kiril Mitrović. Mitropolit „pećki“ Gavrilo Dožić, takođe potpisnik dokumenta o ujedinjenju sa SPC, nije bio član Sinoda. Niti je bilo koja odluka Sinoda mogla biti izvršna bez saglasnosti kralja (član 22, stav: „Odluke Svetog Sinoda u spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakog obavezne, potrebno im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“). Umjesto što priča gluposti o dvije crkve bolje bi bilo da se pozabavi da li je zakonito ukinuta CPC i prisajedinjena tzv. Ujedinjenoj srpskoj crkvi. Ili, da ga podśetim na osnovno pravno načelo - iz neprava ne može nastati pravo. Da Crnu Goru doživljavaju kao pravi rodoljubi pokrenuli bi inicijativu poštovanja prava u rješavanju crkvenog pitanja, umjesto što mlate gluposti da je DPS formirao dvije crkve. Imaju i Nikodima Milaša i njegovo Pravoslavno Crkveno Pravo (1. izd. 1890, 2. poprav. izd. 1902), u kojem mogu pročitati kojih deset autokefalnih jerarhija (među njima Jerarhija Crne Gore) je postojalo kad je Srpska crkva bila samo autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije. Dakle, nije bila ni samostalna!!! Da ne pominjem Ruski diptih iz 1850. i Atinsku sintagmu iz 1855. u kojima postoji CPC kao autokefalna i u kojima nema ni pomena o Srpskoj crkvi. Problem je što oni ne poštuju svoju istoriju i istorijske činjenice, što ih ne interesuje da saznaju istinu, već drve laži koje plasira SPC, kao pacijenti, a ne misleći ljudi. Konačno, bilo bi dobro da što više građana crnogorske nacionalnosti podnesu krivične prijave protiv Bogdanovića zbog širenja mržnje iz člana 7.Ustava Crne Gore i nacionalne, jezičke, vjerske diskriminacije iz člana 8. Ustava Crne Gore, pogotovu što popisi od 1948. godine, od kada se popisuje nacionalnost, jasno govore da su Crnogorci, još kad nije bilo pomena o DPS-u, bili dominanatna nacija u Crnoj Gori, čak do 90,67%, dok su Srbi do popisa 2003. godine, kad ih je odjednom bilo 31,99%, činili jednocifreni procenat u Crnoj Gori (od 1,78% 1948. godine, do 9,34% 1991. godine). Izgleda da su se Srbi od 1991. do 2003. godine razmnožavali mitozom, dok su Crnogorci odumirali zahvaljujući likovima poput Bogdanovića, Bečića i bratije iz - Za Crnu Goru bez budućnosti. Tako da je, Bogdanoviću i ostali, realnost suprotna od onoga što vi tvrdite. Nije DPS od jedne stvarao dvije nacije, nego je politikom devedesetih pravio Srbe od Crnogoraca! P.S. Ako treba, poslaću i izvod iz Matične knjige rođenih iz 1956. godine u kojem piše, tri i po decenije prije nastanka DPS-a, da su mi i otac i majka Crnogorci. A i ja! Toliko.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96" data-rendition-name="original" width="800" height="547" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Skadru"><figcaption>Crnogorska zastava na Skadru</figcaption></figure>

Crkveni kmeri

&nbsp;,,Razmišljam da nekome dijete kisjelinom polijem...“ Takvu, užasavajuće prijeteću, poruku poslao je preko Skaj aplikacije 22. septembra 2020. godine, samo tri sedmice nakon ,,avgustovske revolucije“, nepoznati pripadnik kavačkog klana Radoju Zviceru, jednom od vođa kriminalne ekipe. Iz te komunikacije jasno se uočava žestoki animozitet prema tadašnjem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i zamjeniku specijalnog tužioca Saši Čađenoviću, kao i tadašnjem pomoćniku direktora Uprave policiej Zoranu Lazoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119020_61276219a4881bc90e301221f8818bdef581a0a1cdeaf00a55db3d377affd2d7.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025022119020_61276219a4881bc90e301221f8818bdef581a0a1cdeaf00a55db3d377affd2d7" data-rendition-name="original" width="2130" height="1022" loading="lazy" alt="KAKO IH PREVIDIO ŠOŠKIĆ: Poruke iz Skaj prepiske "> <figcaption>KAKO IH PREVIDIO ŠOŠKIĆ: Poruke iz Skaj prepiske(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  ŠOŠKIĆEVA SELEKCIJA SKAJ PORUKA Citirane poruke članova kavačkog klana dio su obimne dokumentacije koja sadrži, prema izvorima Portala ETV, oko 300 hiljada priloga sa kriptovanih telefona. Ali ni jedna od ovih poruka, kao i desetina drugih u kojima se direktno prijeti likvidacijom Milivoju Katniću, Zoranu Lazoviću, Saši Čađenoviću – koje SDT tereti da su bili dio kavačkog klana Radoja Zvicera – nijesu sadržane u 300 strana obimnoj ispravljenoj optužnici specijalnog tužioca Miloša Šoškića! A sve te poruke sa kriptovanih telefona, kojima raspolaže Portal ETV, bile su dostupne, ne samo tužiocu Šoškiću, već i čelniku Specijalnog državnog tužilaštva Vladimiru Novoviću. Zašto onda te poruke nijesu bile plod interesovanja, niti se pominju, niti ih ima u optužnici specijalnog tužioca Miloša Šoškića podignutoj protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, kao ni u optužnici protiv Saše Čađenovića? Na pitanja naše medijske kuće – nema odgovora.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119028_1b2e9e7de785a4b95ce1700aec97f3d2f7d10a19e0fb913f1baea80af871f5c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025022119028_1b2e9e7de785a4b95ce1700aec97f3d2f7d10a19e0fb913f1baea80af871f5c4" data-rendition-name="original" width="1000" height="563" loading="lazy" alt="POLITIČKA POZADINA PISANJA OPTUŽNICE: Miloš Šoškić i Vladimir Novović"> <figcaption>POLITIČKA POZADINA PISANJA OPTUŽNICE: Miloš Šoškić i Vladimir Novović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  O KATNIĆU, LAZOVIĆIMA, ČAĐENOVIĆU... Na osnovu ispravljene optužnice od 3. februara izvjesno je da tužilac Miloš Šoškić imao pred sobom ključni zadatak – naći u Skaj prepiskama optužujuće detalje protiv Katnića i Lazovića. I tu se specijalni tužilac suočio sa velikim problemom: u više od 1.200.000 poruka nema ni jedne koju su poslali Lazović, Katnić ili Čađenović jer oni nijesu imali kriptovane telefone. Zato se tužilaštvo potrudilo da slučaj, između ostalog, izgradi na činjenici da bivše ,,Katnićevo tužilaštvo“ nije odmah procesuiralo Duška Roganovića, uticajnog člana kavačke grupe. Prije svega, na osnovu jedne (?!) karakteristične Skaj poruke u kojoj infiltrirani policijski agent Petar Lazović - sin Zorana Lazovića - daje informaciju kako nakon saslušanja svjedoka Milana Kankaraša ipak neće hapsiti Duška Roganovića. ,,Duška je tata od Kate tražio da se izostavi, svaka ga je muka ubila iz kolica“, navodno je Petar Lazović poslao poruku Radoju Zviceru. Teško je povjerovati da su ova ili neke druge, slične, poruke Petra Lazovića zaista mogle da budu inkriminišuće ili validan dokaz da je Specijalno državno tužilaštvo za vrijeme Milivoja Katnića i Saše Čađenovića ,,pomilovalo“ Duška Roganovića i sačuvalo ga od tužilačkog progona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119028_df8086888662818f6b907c1170ba18559891d49e44a1a4e3cab96e1c6ab20d1e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025022119028_df8086888662818f6b907c1170ba18559891d49e44a1a4e3cab96e1c6ab20d1e" data-rendition-name="original" width="2268" height="1626" loading="lazy" alt="TARGETIRANJE lAZOVIĆA, KATNIĆA I ČAĐENOVIĆA: Dio Skaj komunikacije koju posjeduje Portal ETV"> <figcaption>TARGETIRANJE lAZOVIĆA, KATNIĆA I ČAĐENOVIĆA: Dio Skaj komunikacije koju posjeduje Portal ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Naprotiv: upravo je tužilac Saša Čađenović, nakon podataka koje mu je prezentirao tadašnji načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić, a po nalogu Milivoja Katnića – sredinom 2021. godine - procesuirao za stvaranje kriminalne organizacije vezano za otmicu i ubistvo Milete Radulovića zvanog ,,Kapetan“. OPASNE PORUKE Nasuprot tužilačkoj konstrukciji o navodnoj krivici Katnića, Lazovića, Čađenovića, analiza dijela autentičnih Skaj poruka koje posjeduje Portal ETV pokazuje sasvim suprotno: da su pojedini članovi kavačkog kriminalnog klana posmatrali i policijskog funkcionera Lazovića, kao i specijalne tužioce Katnića i Čađenovića, kao svoje progonitelje koji upotrebljavaju državnu moć za represiju protiv kavačkog klana. ,,Onaj Čađenović je lud kad se nakači“, piše Duško Roganović 1. novembra 2020. godine Radoju Zviceru, uz nadu da će, nakon što ,,avgustovska vlast“ napravi svoju vladu i Čađenoviću - ,,padati optuznice polako“. Navodni vođa kavačkog klana Zvicer je, u decembru 2020. godine u razgovoru sa nekadašnjim kotosrkim policajcem Ljubom Milovićem, ali i Duškom Roganovićem targetirao i načelnika SPO Dragana Radonjića. Tako je Roganović i shvatio da je Radonjić vrlo važan u postupanju Specijalnog državnog tužilaštva. ,,A to vas je onaj kume prodavao Radonjic od katnica covjek? On je najjaci covjek, desna ruka Katnica... Nema sta ne moze taj da sredi i sazna. Kordinirao je svime...“ U Skaj porukama Ljuba Milovića i Radoja Zvicera ponovo se, dan pred novu 2021. godinu, razgovara o glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i načelniku SPO Draganu Radonjiću, ali i funkcioneru ANB-a Bulatoviću. ,,Radonjić ima 10 jakih murijasa snimljenih svaki razgovor je snimao sa bulatovicem i jos 4-5 ljudi...Radonjic mu sve spija i zato ga drzi... Ovaj kaze katnic je drvina nema mozga grama radonjic veliki uticaj ima jer mu je on dao ono za fabriku cigara“ PLANOVI ZA ,,ODSTRIJEL“ Istovremeno, izražava se nada da će ,,oslobodioci“ brzo posmjenjivati čelne ljde policije i tužilaštva. ,,Sad se sve mijenja, makli su veljovica, onda onog sefa ANB perunicica, polako ih sve skidaju“ – tako piše Roganović 30. decembra 2020. godine. Istog dana Ljubo Milović u razgovoru sa Radojem Zvicerom tvrdi da je Milivoje Katnić na stalnoj vezi sa Jovicom Vukotićem, kojeg naziva ,,šklempo“, tvrdeći da su njih dvojica u dobrim odnosima - jer su obojica porijeklom Čevljani.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_1438240e8997ef73408f9db1e6440f06d258498f73e3e4c4248439678bf933d9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250221190212_1438240e8997ef73408f9db1e6440f06d258498f73e3e4c4248439678bf933d9" data-rendition-name="original" width="670" height="447" loading="lazy" alt="LAZOVIĆ, KATNIĆ I ČAĐENOVIĆ BILI NA METI: Slobodan Kašćelan "> <figcaption>LAZOVIĆ, KATNIĆ I ČAĐENOVIĆ BILI NA METI: Slobodan Kašćelan(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Tezu o dobrim odnosima Katića sa vođom ,,škaljaraca“ Vukotićem objašnjava i Ljubo Milović, uz napomenu da su i Petra Lazovića, kojeg zove ,,Junior“, direktno ,,testirali“ da im otkrije Katnićevo ponašanje. ,,Sinoć smo dobro juniora napali za katnica...Da je na vezi i pomaze jovici... Nije progovarao. Nije imao argumrnata da ga brani...“ – piše odbjegli policajac, član kavačkog klana Milović. O ulozi Dragana Radonjića razgovarali su i dvojica vođa kavačkog klana Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer. ,,Pa jeli moguce da je dragan radonjic radio za skaljarce, sef specijalnog tima“, pita Kašćelan i odah dobija odgovor od Zvicera: ,,Da da kako ne...Mene je on namjestio...“ Potom Zvicer ,,eksluzivno“ obavještava Kašćelana da su Katnić i Radonjić u rodbinskim vezama, da je ,,radonjic brat od tetke katnicu milivoju“, ali da to Ljubo Milović nije znao i da je mislio kako Radonjić i Katnić rade za – škaljarski kriminalni klan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_ae0ea296ea6256e33ece6b52ae792a1f0b847e94278a80b746445950b2512597.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250221190212_ae0ea296ea6256e33ece6b52ae792a1f0b847e94278a80b746445950b2512597" data-rendition-name="original" width="1028" height="493" loading="lazy" alt="TRAŽIO UKLANJANJE PREPREKA: Radoje Zvicer, na potjernici Austrije"> <figcaption>TRAŽIO UKLANJANJE PREPREKA: Radoje Zvicer, na potjernici Austrije(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Osim Katnića i Radonjića, očito je da su vođe kavčana jedva čekale da se sa pozicije visokog policijskog funkcionera ukloni Zoran Lazović. ,,Vidjećemo sto ce lazovic uraditi dok je jos u mandat, koji ce nam k.... posle“ – ocjenjuje Zvicer. ODBRANA vs TUŽILAŠTVO Odbrana Milivoja Katnića pronašla je više od 90 poruka vođa i članova škaljarskog klana - usmjerenih protiv bivšeg glavnog tužioca, specijalnog tužioca i nekadašnjeg policijskog funkcionera – u velikoj mjeri urušavaju suštinu optužnice Specijalnog državnog tužilaštva. Ali i otvaraju pitanje političkih motiva kreatora optužnice, specijalnog državnog tužioca Miloša Šoškića i njemu nadređenog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. Veliki dio transkripata pristigao je od Europola iz Francuske, shodno instrukcijama zvanične Podgorice, direktno na adresu načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića. Međutim, u ispravljenoj optužnici protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, objavljene su kopije Skaj prepiski, navodno između Ljuba Milovića, Slobodana Kašćelana, Petra Lazovića, Duška Roganovića, kao i Darka Šarića, ali i više članova kavačkog klana. Kriminalne organizacije kojoj su, po navodima optužnice, pripadali uticajni državni službenici policije i tužilaštva - Lazović i Katniić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_8d07301113f150b4ebc8b97b480ab13799736002f9940e58b82f56dcc3347af0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250221190212_8d07301113f150b4ebc8b97b480ab13799736002f9940e58b82f56dcc3347af0" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="MNOGO ZAMJERKI: Specijalni tužilac Šoškić"> <figcaption>MNOGO ZAMJERKI: Specijalni tužilac Šoškić(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na ukupno 78 strana objavljeni su transkripti poruka, a uz brojna pojašnjenja specijalnog tužioca o sadržaju poruka, u optužnici koja je ispisana na punih 300 stranica, gotovo je trećina stranica posvećena prepiski putem zaštićene aplikacije do 2021. godine. Podaci koje objavljuje Poral ETV u potpunosti razobličavaju, ne samo brojne manjkavosti i kontradiktornosti optužnice, nego političku pozadinu postupaka Specijalnog državnog tužilaštva koja ozbiljno navodi na sumnju da je riječ o politički montiranom procesu. &nbsp; &nbsp;