Čast je bila staromodna zabava crnogorskih hajduka, koju dokoni partijski apologeta ne smije da ima.
17.04.
14:00h
Zbilja je Momo K. čudo od pravnika.
Evo nas danas iznenađuje dobrano, pokazujući da se u obligaciono pravo razumije kao Marica... razumijete što hoću da kažem.
Prije nego nastavim. Zar nije Bemax uoči izbora u Nikšiću platio nekome 28 miliona eura poreza. Da telal i Bemax ne znaju zašto.
Zar nije i čestitka nosioca liste Demokrata uslijedila Momu zbog toga.
Što su, vidjeli smo, pozdravili i Nikšićani glasovima datim Demokratama.
Sve je uspjelo.
I milioni i dobar izborni rezultat.
Vidite li kako Momo danas lagano kroti jedan ugovor i volju ugovarača sadržanu u njemu, koji je sklopljen shodno tada važećim zakonima. 
Kako to radi?
Kaže... dao poreskim inspektorima da pročešljaju ugovore zadnjih 5 godina, vide o čemu se radi i onda inspektori izvedu validnu pravnu analizu volje ugovarača i zakonito odrede visinu poreza i kamatu.
Manipulacija je veli on, da se sve radi po retroaktivnom zakonu. Što ne vidiš golim okom i čuješ sopstvenim ušima, Momo će ti objasniti što treba da se čuje i da se vidi.
Obligaciono pravo prosta je nauka - ko ga razumije.
Što država, po Moljevom nagovoru, ne podnese deklaratornu tužbu kojom bi se utvrdila ništavost ugovora, pa onda on izađe i kaže da je isti izopšten iz pravnog saobraćaja.
Ne, zna da bi tužba bila odbijena. Zato mu poreski inspektori vrlo hladno i zakonito tumače volju iz istog.
Koprivica je sa pričom o naplaćenih 28 miliona od Bemaxa (čuš!) prvo dizao borbeni moral u Nikšiću.
Sada, novim pravnim mozgarijama, tješi Bogdanovića.
28 miliona samo što nisu, iako se obaveza ne odnosi na Bemax. Što će i Dritan potvrditi. Ako je još u politici.
P.S: Momo zna da je politička čast neracionalno osjećanje, zato je sa visine odbacuje.
Čast je bila staromodna zabava crnogorskih hajduka, koju dokoni partijski apologeta ne smije da ima.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Dizanje borbenog morala Demokrata

Biće ista vlast u Nikšiću, ali će mnogo toga biti drugačije. Neđeljni izbori su sveli mnoge na pravu mjeru. I mnogi će morati da mijenjaju i priču i djela, ako misle da opstanu. &nbsp; NOVA POLITIČKA MAPA NIKŠIĆA Šestočlana koalicija ,,Za budućnost Nikšića“ prosto je isisala svu snagu PES-a i Demokrata. &nbsp; U odnosu na parlamentarne izbore 2023. godine stranka Milojka Spajića je osvojila tek polovinu glasova. Leđa im je, dakle, okrenuo svaki drugi glasač. Prije samo dvije godine bili su najjača stranka, sad su u Nikšiću tas na vagi, a koliko sjutra mogu da računaju da će završiti kao Abazovićeva Ura – ispod cenzusa. &nbsp; PES, partija bez ideologije, na putu je da se – samougasi. &nbsp; Muka je i u taboru Demokrata. Bečićeva stranka je za dvije godine izgubila u Nikšiću trećinu podrške. A kad se uporedi njihov neđeljni rezultat sa onim sa lokalnih izbora 2021, napuštilo ih je – 70 odsto glasača. Pokazalo se da su Demokratama fotelje njihova jedina ideologija, da su njihove lažne diplome provaljene, a dignitet lidera poslije masakra na Cetinju - više ne postoji. &nbsp; Stranka još postoji, ali Demokrate, nove birokrate, kopne od izbora do izbora. &nbsp; Da, biće ista vlast u Nikšiću, ali su sada odnosi unutar stranaka drugačiji. I PES i Demokrate, ako žele mrvice vlasti – a znamo da žele - igraće poslušno uz muziku srpske frule Andrije Mandića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250415190440_723f203a867e29b0a9974fdfa38dfa680a408db7188f15f85cb92ef000500e85.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250415190440_723f203a867e29b0a9974fdfa38dfa680a408db7188f15f85cb92ef000500e85" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="VELIKI RAST, ALI NIJESU NOVA VLAST U NIKŠIĆU: "> <figcaption>VELIKI RAST, ALI NIEJSU NOVA VLAST U NIKŠIĆU:(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  RAST DPS-A, USPJEH EVROPSKOG SAVEZA, ALI... Na drugoj strani, Demokratska partija socijalista može biti samo relativno zadovoljna. Osvojili su čak 4000 glasova više nego 2023. u koaliciji sa SD-om i SDP-om. Postali su najjača stranka i pokazalo se da je nova, mlada, ekipa na čelu sa Danijelom Živkovićem položila prijemni ispit. Ali nije postigla zacrtani cilj i osvojila vlast. Na njima je – ali i ostalim crnogorskim građanskim partijama - da odgovore na neka pitanja. &nbsp; Prije svega: zašto je u Nikšiću, u kojem se 60 odsto građana izjašnjava kao Crnogorci, svaki četvrti ostao kućama? Odnosno: da li je to krunski dokaz kako partijska borba protiv pojavnih oblika fašizma bila suviše salonska, nekako malokrvna? &nbsp; PONAVLJANJE MUČNIH SLIKA I onda se mučna istorija ponavlja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250415190452_b184f9105f941e3a6b8c0afabbb833df4e1cbd7576897e5043d63ac0e5e8d907.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250415190452_b184f9105f941e3a6b8c0afabbb833df4e1cbd7576897e5043d63ac0e5e8d907" data-rendition-name="original" width="800" height="539" loading="lazy" alt="SRAMNE SLIKE: Uriniranje po spomeniku "> <figcaption>SRAMNE SLIKE: Uriniranje po spomeniku(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Slike od prije nekoliko godina, onog bijednika koji mokri po spomeniku narodnog heroja, zamijenile su u neđelju veče neke drugačije, ali jednako mučne slike. I zaista, ima nečega organski prostačkog u onom žvalavljenju flaše šampanjca Marka Kovačevića u neđelju veče. I jeste, bilo je mučno to vidjeti, kao i ono prizivanje Kosova u štabu koalicije i pojanje o đevojkama koje vole četnike.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250415190444_c76ec82ca269c67b890aef97365bd958f453e19c3fced4d35fa0e6351c8b8673.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250415190444_c76ec82ca269c67b890aef97365bd958f453e19c3fced4d35fa0e6351c8b8673" data-rendition-name="original" width="749" height="464" loading="lazy" alt="ČETNIČKA ZASTAVA U GRADU SA 45 NARODNIH HEROJA: Detalj iz slavlja u gradu ispod Trebjese"> <figcaption>ČETNIČKA ZASTAVA U GRADU SA 45 NARODNIH HEROJA: Detalj iz slavlja u gradu ispod Trebjese(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  A tek gledati kako crna četnička zastava sa mrtvačkom glavom leprša na ulicama grada Ljuba Čupića i Joke Baletić. I kako se opstanak na vlasti slavi uz četničke pjesme i zastave druge države - Srbije. &nbsp; Ali, to je realnost. U gradu koji je dao 45 narodnih heroja Marko Šubara Kovačević - onaj što pokazuje srednji prst kad svira crnogorska himna – biće novi, stari, čelnik Nikšića. &nbsp; Svakako, upumpali su Mandićevi bojovnici koju hiljadu glasova iz Trebinja ili Foče. Da, zadužili su više hiljada Nikšićana partijskim zapošljavanjem u Elektroprivredi, Solar gradnji... I da, tako su namakli možda i nekih četiri-pet odsto glasova... &nbsp; Ali to ne mijenja suštinu: u Nikšiću, drugom po veličini gradu u Crnoj Gori, danas nije većinska ona trinaestojulska, antifašistička Crna Gora kojoj se nekad i veliki Žan Pol Sartr divio... UZROCI RAZURA VRIJEDNOSTI &nbsp; Kako smo došli dovde? Kako su nekadašnji saradnici okupatora ili današnji glasnogovornici neofašizma postali poželjni uzori novim naraštajima? &nbsp; Dio odgovora o mračnoj crnogorskoj stvarnosti sažima se u dvije riječi - uticaj svetosavskih litija. &nbsp; Jer, 2020. godine nije samo smijenjena trodecenijska vlast DPS-a. Taj 30. avgust je bio krešendo jedne kontrarevolucije koju je logistički pomogao Beograd, a izvela ključna politička snaga u Crnoj Gori – Srpska pravoslavna crkva. &nbsp; U tome se krije samo dio mogućeg odgovora. Jer, današnje poniranje Crne Gore je istovremeno - &nbsp;plaćanje starih računa. &nbsp; Onih iz vremena beskrupuloznih paktiranja nekadašnjeg DPS-a sa Crkvom Srbije, političkom batinom srpskog sveta još iz vremena Ilije Garašanina. Ono kad su u tajnosti katastarski prepisivane crnogorske grobljanske crkve i manastiri u imovinu crkve druge države. Ili ono paktiranje Đukanovićeve vlasti sa Amfilohijem prilikom postavljanja limene crkve na Rumiji, kada je u jednom danu srušen hiljadugodišnji kult Svetog Vladimira Dukljanskog. &nbsp; PLAĆANJE STARIH RAČUNA Plaća današnja Crna Gora i decenijsko ćutanje nekadašnje vlasti na bezočno prekrajanje crnogorske sakralne baštine. Plaća današnje crnogorsko društvo onu sramnu reviziju istorije i proglašavanje svecima Srpske pravoslavne crkve Mace Vukojičića i Obrada Šiljka, zločinaca koji su na rukama imali krv više desetina žena i đece. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250415190456_8d614fc4cfdfc4ea383ce3df0163ff2b26d3e0b7efbd6e0862957423d2f0e1b3.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250415190456_8d614fc4cfdfc4ea383ce3df0163ff2b26d3e0b7efbd6e0862957423d2f0e1b3" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="PAKTIRANJE SA TEŠKIM POSLJEDICAMA: Milo Đukanović i Amfilohije Risto Radović"> <figcaption>PAKTIRANJE SA TEŠKIM POSLJEDICAMA: Milo Đukanović i Amfilohije Risto Radović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Kupovan je mir, za kratko vrijeme. Ali, svi se računi u istoriji moraju platiti. &nbsp; Onaj dječak što je nikšićkoj ulici mahao četničkom zastavom, ili oni polupijani momci što su sebe proglašavali četnicima-junacima možda nijesu u crnogorskim školama ni učili o četničkom koljaču Pavlu Đurišiću i njegovoj likvidaciji više od devet hiljada Muslimana u Foči. Možda su ih učili da je čiča Draža jedini pravi Srbin, a ne recimo revolucionar Koča Popović, španski borac i francuski đak... TEŽAK POVRATAK Neznanje je car zla svakojega. Zato se moramo vratiti istinitoj istoriji. Samo tako će većinska Crna Gora moći da se vrati vrijednostima antifašizma, a da ideje vjerske i nacionalne netolerancije postanu društvena margina. &nbsp;&nbsp;&nbsp; To će biti dug put na liječenju društva. Ali, kako ono kažu: i najduža putovanja počinju prvim korakom. Taj prvi korak bi morao da bude primarni zadatak crnogorskih građanskih partija. &nbsp; Ako zaista hoćemo da Crna Gora bude država vrijedna poštovanja. &nbsp;

Draško Đuranović

1250x600

1084x550

Drma mi se, drma mi se na Šubari – šampanjac...

Čisti i oni drugi, nemaju sličnosti osim u grijehu koji ih razdvaja.15.03.
14:30h
Štampao sam uz pomoć prijatelja drugo izdanje obje knjige o aferi Moldavka, koje govore o onome šta sam prošao. U kojima su, što je najvažnije, tretirani kompletni spisi Osnovnog suda u Podgorici KI br. 5585/02. Svaki papir.
Tiraži od pet hiljada primjeraka štampanih onomad, odavno su rasprodati.
Zašto mi se čini da je ovo pravi korak.
I zašto iznova?
Zašto uopšte nije sada primarno nestvarno pokazivanje onomad preživljenog, kako mojeg, tako i porodice.
Ovo je sada sa sociološkog aspekta prava paradigma za socio - antropološki ugao gledanja crnogorskog društva, njegovih ljudi, publike, štampe, nosilaca pravosudnih funkcija, policije, koji nam se dešavaju uglavnom pod uticajem politike, gdje je "ubijanje" pojedinaca od strane države potpomognuto medijima i NVO sektorom tek vjetar - lahor, koji podiže adrenalin, "uspostavlja pravdu", a to sve zarad interesa sedam, osam političkih zadnjica.
I opet sve garnirano crnogorskom naravi, gdje tuđa patnja, ponekad izaziva opštu egzaltaciju.
Sve se ponavlja.
Isti lični kukavičluk, neznanje koje se afirmiše i dan danas, navijanje mase koja kao u gladijatorskoj areni urla "ne puštaj", "ne praštaj", "gazi", hapsi.
Kukavičluk nosilaca pravosudnih funkcija i njihovo ugađanje vlastima - CG je fenomen. Sve će se uraditi zbog fakta da ih je neko negdje, kao potrošnu, a isplativu robu, postavio da odlučuju.
Pazite ovo!
U istrazi protiv mene (ima to u knjizi) Božidar Vukčević, eks državni tužilac, kaže sudiji Ani Vuković da se ja i on nikada nijesmo družili i da smo dva puta izašli u grad, ali sa suprugama.
Nijesmo niti jednom. Nikada.
Ali, umjesto da saspe sudiji sve u lice, a sve je znao, on pravi otklon od prijatelja, misleći da spašava d*pe.
A državni tužilac.
Da li vam je ovo poznato?
Ili.
28.11.2002. godine specijalista sudske medicine Dragana Čukić u nalazu kaže "...pacijentkinja S.Č. ne dozvoljava pregled čmara i vagine, kao ni dojki...".
Mašina je već mljela.
Tužilac, sudija, ćute i dozvoljavaju da u štampi imamo gašenje cigareta po dojkama i vagini.
I flaše u anusu.
To sam sve ja radio sa pajtosima.
Pitajte ondašnje urednike Dan-a, Vijesti, SŽK, Prelevića, ženu mu, Medojevića, Dragana Koprivicu, Mika Živkovića.
I pitajte svakog mog crnogorskog Srbina.
Nema odive koju su pazili kao Moldavku.
Anu Vuković ne pitajte ništa.
Ili.
Da vidite kako je Ana Vuković, sudija Vrhovnog suda, još onomad, prije 23 godine, imala ista specijalistička iskustva iz psihologije i parapsihologije kao kada je produžila pritvor Zoranu Lazoviću, karakterišući mu karakter.
Ona na zapisniku od 28.12.2002. donosi rješenje u kojem, u tajnom postupku, dozvoljava da Tamara Gljižnan - majka S.Č. bude prisutna, navodeći "...budući da ta činjenica u psihološkom smislu (sudija - psiholog postaje) ima važnost...".
Mada, u redu je sve to, jer je Moldavka u istom zapisniku kazala za mene "...ima kovrdžavu oštru kosu, kosa mu je zalizana nazad...". Što je Anu odmah utvrdilo u uvjerenju da se radi o meni, a što je to isto utvrdilo u znanju i tužioca koji ima unazad zalizanu kovrdžavu kosu.
I danas će se opet kod nas slično dešavati.
Građanin će biti ubačen u vrtlog haosa sazdanog od uticaja politike gdje nosioci pravosudnih funkcija tog istog građanina pretvaraju u utamničenu krpu, zoreći se sopstvenim jadovlukom.
Za nauk.
Nigdje kao u Crnoj Gori ne traju u vremenu, nepočinstvo kojim se familija urušava i neko bez razloga slobode lišava.
Za sva vremena pominjaće se akteri toga.
Ni Ana Vuković nije mogla da pretpostavi da će moje pominjanje trajati 25 godina. A tek će.
Ona je nagrađena na temeljima moje patnje.
I ako joj je lakše, neka joj bude.
Ne moraju svi da imaju Aninu sreću.
P.S. Čisti i oni drugi, nemaju sličnosti osim u grijehu koji ih razdvaja.
I kao što se čistima gade gubavci, tako se i gubavci, s pravom, strave od zdravih.

Socio-antrolopološka paradigma crnogorskog društva

Umesto da srpske vlasti privede "poznaniju prava" - jer osnovni zahtev je bio da institucije konačno počnu da rade svoj posao u skladu sa ustavom i zakonima - studentski pokret je dosad uspeo samo da im "pomogne" da se konačno pokažu u pravom svetlu i prirodi.
Teško je, doduše, bilo poverovati da će Aleksandar Vučić i vrh Srpske napredne stranke, kao i njihovi "sateliti", lako i bez obziljnog, kombinovanog pritiska iznutra i spolja, pristati na istragu koja će u konačnici rasturiti mafijašku hobotnicu pod vođstvom nekoliko porodica. Ipak, mnogi analitičari nisu verovali da će, bar ne u ovako ranoj fazi - jer protesti traju tek malo više od četiri meseca - pribeći ogoljenom, banalnom, fizičkom i pravnom nasilju.
Fizički napadi, prebijanja, najcrnje pretnje, targetiranja, medijsko klevetanje, lažne optužbe o "obojenoj revoluciji" i sav ostali asortiman duboke diktature, međutim, jasan su pokazatelj da je režim spreman na sve, zarad očuvanja sopstvenih pozicija. Nije to više samo Vučićevo svakodnevno "uporno ponižavanje ljudi i gaženje dostojanstva svakog, uvek i svugde", kako je to definisala Smiljka Tomanović, profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu. To je sada očajna, poslednja odbrana u bezakonju ogrezlog klana, čiji je Vučić samo najeksponiraniji element.
Hapšenja i privođenja poslednjih dana, redom bez ozbiljnog pravnog osnova, ali i posle "naređenja" izdatog u tabloidima, ulasci policije na univerzitet i narušavanje njegove autonomije, crtanje mete na čelu svakog ko malo "iskoči" izvan studentske anonimne jednakosti, kritika tužilaca što "ne hapse novinare blokaderskih medija", napad na studentske plenume kroz zahtev da se zabrane kao "nelegalna udruženja", pa najzad i najnoviji fizički obračun sa studentima u Novom Pazaru samo zato što su nenasilno blokirali polazak pristalica SNS autobusima za Beograd - samo potvrđuju da srbijanski režim namerava da igra na sve ili ništa. 
Tu tezu potvrđuje i pet "zahteva" koje je Vučić sa "skupa za narod i državu" ispostavio - sam sebi. A to su: da se "pokrenu postupci radi uspostavljanja reda i mira u državi", "utvrdi odgovornost za nasrtaje na građane tokom mirnih okupljanja", "svakom đaku i studentu omogući da se školuje i studira ukoliko to želi", "otkriju počinioci, podstrekači i pomagači u vršenju aktivnosti koje podrazumevaju napade na vitalne državne institucije i objekte i da se spreči preduzimanje takvih aktivnosti u budućnosti" i "spreči svaka aktivnost kojom se samovlastno i protipravno parališe privredna delatnost i onemogućavaju građani da sprovode svoje životne aktivnosti na uobičajen način". 
Ostavimo po strani apsurd da čovek koji 13 godina o svemu sam odlučuje i meša se u sve u državi Srbiji - od podučavanja lekara kako se koriste respiratori, preko trenerskog posla, do planiranja kako da studenti završe godinu - postavlja zahteve koje treba da ispune organi koje on direktno kontroliše, i privid naivnosti takvog "zahtevanja". 
Iza ovoga se krije očigledna namera da se protest ogromnog broja ljudi u Srbiji - koje on i ne doživljava sunarodnicima kojima je takođe predsednik, već ih prezrivo zove "oni" - uguši na najbrutalniji mogući način. Neki analitičari veruju da je ovo najava drakonske represije, na čijem kraju lako je moguće stoji i kakvo vanredno stanje, i "carte blanche" državnim i paradržavnim strukturama da se - sada sasvim ogoljeno - ne pridržavaju Ustava i zakona.
Deviza trodnevnog skupa SNS i satelita u Beogradu bila je "Ne damo Srbiju". Logično je da je ne daju. Ona im je do sada bila izvor nemerljivih prihoda, banja za lečenje nagomilanih kompleksa, zahvaljujući njoj sad imaju pozicije i lažni ugled... Oteli su je, ne daju je i neće je dati ni po koju cenu.
<h2> MRAČNA TETRADA</h2>
 Dovoljno je rečit podatak da su akteri najnovijih slučajeva nasilja u Srbiji, računajući i ono na skupu u Beogradu, visoko rangirani funkcioneri SNS, direktori javnih preduzeća, pa čak i direktor Penzionog fonda.
"Vrhunac nasilja je kada blokirate puteve i ulice, jer time branite ljudima da negde odu. Nekome da ode u bioskop, nekome da ode u šoping, nekome da ode u bolnicu a nekome da ode na fudbalsku utakmicu. To je vrhunsko nasilje i nije dozvoljeno po zakonima ove zemlje" - rekao je Aleksandar Vučić pre samo nekoliko meseci, kritikujući studentske blokade. 
A onda je uprkos "zakonima ove zemlje" zatvorio Beograd na tri dana organizujući banalni vašar šunda, kiča i plaćene ljubavi, dovlačeći one kojima ucenama i novcem još može da manipuliše, kako bi dokazao da je bolji i voljeniji od nekog drugog. Na žalost, u Srbiji je još mnogo onih koji bespogovorno prihvate nalog ili dnevnicu i poslušno odlaze na groblje sopstvenog dostojanstva. Ali, u toj su skupini, osim onih koji su svratili na besplatni obrok i nove stolice - i to ne sme da se prećuti - i "vlasnici" raznih krivičnih dela, duboko i teško moralno kompromitovane ličnosti, svakovrsna baraba i secikesa, koje građani prepoznaju i označavaju i zahvaljujući društvenim mrežama.
Novca iz državne kase za najnoviji vašar u Beogradu, čini se, nikad nije bilo više: ušteđen je, valjda, na kazneno neisplaćenim platama u prosveti. Iako su funkcioneri SNS odbili da govore o sumi i poreklu novca potrošenog za skup, pominju se milioni eura. 
Poslednje obećane naknade "ćacijima" (sada svi tako zovu Vučićeve pristaše) za dolazak u Beograd dostizale su i 150 eura. Došli su iz javnih preduzeća, lokalnih samouprava, ucenjeni i dovučeni iz ugroženih grupa, došli su sa Kosova kome je upravo Vučić ukinuo i poslednji trag srpske države, došli su iz Bosne nadajući se, valjda, da će im suluda šovinistička politika današnjeg Beograda pomoći da se osvete za poraz s kraja XX veka. I da bi viknuli "Aco Srbine", da bi brojem nadvladali "one druge", da bi izgledalo kao moć i poštovanje. 
Tamara Džamonja Ignjatović, redovna profesorica na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, sjajno je tu Vučićevu potrebu da bude slavljen i obožavan, makar i lažno, objasnila u "Radaru" početkom meseca. U pitanju je "sindrom mračne tetrade": narcizam, makijavelizam, psihopatija i sadizam.
I dok su u centru Beograda defilovali ljudi koji su prethodnih godina i decenija vladali šireći šovinizam, velikosrpski hegemonizam, versku i političku netoleranciju, koji su zavadili narod do granica fizičkog obračuna, koji su rehabilitovali osuđene ratne zločince i nihove ideje - u Novom Pazaru studenti i veliki broj građana su širili ljubav.
Skup u Novom Pazaru, toj dugo neuralgičnoj tački međunacionalnog i međuverskog nerazumevanja u Srbiji, pokazao je da može i drugačije. Dobro, to smo videli i ranije, na drugim studentskim okupljanjima, ali se čini da je upravo u ovom gradu bilo nužno da se dokaže da u srpskom društvu, na sreću, postoji dovoljan broj ljudi koji nije hipnotisan mržnjom. 
<h2> DONELI SVETLOST</h2>
 Ovo je utoliko bitnije jer su studenti, kroz svoje protestne akcije, sasvim neplanirano, ali belodano, otkrili svi dubinu moralnog dna srpskog društva, tragičnost svih onih godina, decenija ćutanja, nezameranja, odbijanja da se vidi... Jer sve ovo šta je pokuljalo iz vlasti i njoj bliskih krugova kao reakcija na studentski bunt, je ono što je činilo suštinu genocidnog rasturanja Jugoslavije. 
Ta ideologija, koja bi hapsila, silovala, ubijala, ukidala, rasturala... ono jedino što joj je danas preostalo - svoje sunarodnike, i paralelno s time stvarala diktaturu rusko-beloruskog tipa sa velikosrpskim pečatom, uplašila se mogućnosti da decenijama egzistencijalno i moralno uništavan narod vidi svetlost. Jer, studenti su otvorili prozor kroz koji je ušla svetlost i obasjala sve ono šta se godinama sakrivalo pod parolama patroitizma, ugroženosti, stranih zavera i napada na uvek "nedužni srpski narod".
A skrivala se ne samo korupcija, i ne samo težak kriminal, skrivali su se i razni izopačeni zločinci, nekažnjeni za užasna nepočinstva počinjena u ime i za račun srpskog naroda. Skrivalo se i nezasito bogaćenje nosilaca vlasti, baš toliko besramno koliko i huškanje onih koji se deklarišu kao Srbi, a žive u Srbiji susednim državama, nekadašnjim članicama jugoslovenske federacije. 
Duboka je, teška i čini se nepomirljiva podela Srbije na one koji baštine ratne zločine, mračnjaštvo i dogmu, vukući zemlju u XIII vek, i na one koji žele Srbiju i srpski narod u XXI veku, u budućnosti, u normalnom suživotu s drugim narodima i susednim državama, otvorenost, putovanja, kontakte sa drugima. Pa i zbog toga su ovima prvima trn u oku studenti i srednjoškolci, koji jasno pokazuju da ih nije briga za gomile laži i izmišljenu ili prepravljenu istoriju i perpetuum mobile mržnje i zla.
Studenti pokušavaju da razmrdaju srpsko društvo i u užem političkom smislu. Čak su "nacrtali" kriterijume za učešće u "ekspertskoj vladi": neučestvovanje u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti dosad, nepovezanost s političkim strankama i pokretima, dokazanost i priznatost u određenim stručnim oblastima, poznavanje rada državne uprave, moralni i etički integritet, podrška studenata i javnosti. Mandat takve vlade bio bi ograničen na osam do 12 meseci, a njeni članovi bi dali garanciju da se po kraju angažmana narednih osam godina neće baviti političkim životom. 
Spisak lepih želja? Detinje naivno? Teško ostvarivo? Možda. Ali, u isto vreme, i prvi konkretni predlog, koji na svoj način tera političke činioce, društvenu elitu i ukupnu javnost na saradnju. I iznalaženje najboljih rešenja. 
Konačno, teško je zamisliti bolju diplomatsku akciju od ove biciklističke ture ka Strazburu. Kompromitovan srpski politički establišment, s obe strane spektra, to ne bi uspeo. Predsednik i Vlada Srbije su čak i anesteziranje evropskih političara bazirali na prodajama i ustupcima, a ne na diplomatskoj veštini i snazi uverenja. 
I baš zbog toga osnovano treba strepeti od eksplozije ekstremne radikalštine, koja je svesna da joj u miru, slozi, ljubavi i poštovanju više nema postojanja.

Nebojša Vučinić

Tjerali pravdu, istjerali zlo

<h3>Autor: Gordon Brown, premijer Ujedinjenog Kraljevstva od 2007. do 2010. godine</h3>
Nakon sedmice koja je počela najgorom finansijskom nestabilnošću u novijoj istoriji, a završila se najozbiljnijom dosadašnjom eskalacijom sukoba između Kine i SAD-a, došlo je vrijeme da se razlikuju tektonske promjene od običnih potresa. Ako se ništa ne promijeni, postoji rizik da će se 2020-te pamtiti kao đavolja decenija ovog vijeka – termin koji su istoričari nekada koristili za tridesete godine prošlog vijeka. Ova decenija biće obilježena ne samo smrću sedam miliona ljudi od Covida-19 i rastućim globalnim siromaštvom i nejednakošću – već i raskomadanom Ukrajinom, spaljenom Gazom i malo prijavljivanim zločinima u Africi i Aziji, što sve zajedno svjedoči o nasilnom rušenju svjetskog poretka zasnovanog na pravilima i njegovoj zamjeni poretkom zasnovanim na sili.
Uistinu, pred našim očima, svaki stub starog poretka je pod napadom – ne samo slobodna trgovina, već i vladavina prava, primat koji smo dugo pridavali ljudskim pravima i demokratiji, pravu naroda na samoopredjeljenje i multilateralnoj saradnji među državama, uključujući humanitarnu i ekološku odgovornost koju smo nekada prihvatali kao građani svijeta.
Pomjeranja moći, naravno, predstavljaju osnovu istorije. U razmaku od dva vijeka, četiri svjetska poretka su se uzdigla i pala. Prva dva – ravnoteža snaga koja se pojavila nakon poraza Napoleona početkom 19. vijeka i sistem koji je proizašao iz Versajskog sporazuma poslije 1918. godine nakon što su se srušile četiri carske imperije – na kraju su dovela do klanica svjetskih ratova. Potom je uslijedila postratna arhitektura iz 1945. godine, predvođena SAD-om i Ujedinjenim nacijama; a nakon 1990. godine, raspadom Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta, uspostavljeno je ono što je američki predsjednik Džordž H. V. Buš nazvao „novim svjetskim poretkom“.
Danas, kako se ekonomski balans moći pomjera ka istoku i novi merkantilizam uzima maha, ono što se nekad nazivao Vašingtonski konsenzus više nema podršku nigdje – ponajmanje u samom Vašingtonu. Globalizaciju sada milioni odbacuju kao „slobodu za sve“ koja nije bila pravedna prema svima. Nije više otvorena trgovina ta koja se slavi, već suprotno – ograničenja u trgovini – koja se sve više prikazuju kao put ka prosperitetu nacije.
Trampova taktička odluka bila je da iskoristi duboke promjene koje su već preoblikovale svjetsku geopolitiku: prije svega, ogroman jaz između koristi koje je globalizacija obećavala i onoga što je donijela u svakodnevni život ljudi, te je tako postao vodeći svjetski antiglobalista. Uvidio je takođe da može, oslanjajući se na uticaj društvenih mreža koje neprekidno dolaze do ljudi putem telefona, oživjeti „teoriju velikog čovjeka“ u istoriji – Putin, Si Đinping, Erdogan i Kim Džong Un pokazali su mu da populistički, ali autoritarni, lideri mogu da definišu dnevni red.
Ali Trampova potpuna nepredvidivost nagovještava još veće opasnosti u budućnosti. „Neka haos vlada i ne sputavaj haos“ izgleda da je moto, i iako možda postoji nada da bi se neka vrsta normalnog upravljanja mogla ponovo uspostaviti, to više ne može da bude racionalna osnova za planiranje budućnosti. Umjesto toga, s obzirom na to da i SAD i Kina preuzimaju rizike ubrzavanjem svog sukoba ka novim razinama, pitanje je da li idemo ka budućnosti „jedan svijet - dva sistema“, ili jednostavno ka haotičnom neredu koji je karakterisao istoriju većine prethodnih vjekova – i da li uopšte postoji šansa da se izgradi svjetski poredak koji može da bude stabilan i održiv.
Ono što je sada jasno jeste da se četvrti globalni poredak ne može obnoviti. Ne samo da živimo u protekcionističkijem dobu, već prelazimo iz unipolarnog svijeta, gdje su SAD bile jedina dominantna sila, u multipolarni svijet sa mnogo više centara odlučivanja. A kako smo ujedno i više povezani, to nas čini ranjivijima na krize – od pandemija i klimatskih vanrednih situacija do finansijskih udara. Još više jer države, kao što smo vidjeli ove sedmice, mogu u oružje pretvoriti tu međuzavisnost i uska grla koja ona stvara – radi sopstvene koristi. Ako želimo svjetski poredak zasnovan na vrijednostima, moraćemo da se dogovorimo o savremenoj globalnoj povelji za našu zajedničku budućnost – nečemu što bi se nadovezivalo na Atlantsku povelju iz 1941. i Povelju Ujedinjenih nacija iz 1945, ali prilagođeno potpuno drugačijem vijeku.
Kako je Vilijam Beveridž tada rekao: „Revolucionarni trenutak u svjetskoj istoriji je vrijeme za revolucije, ne za krpljenje“. U proteklih nekoliko dana, lideri Španije, Brazila i Južne Afrike – koji ove godine predsjedavaju trima velikim međunarodnim skupovima: Četvrtom međunarodnom konferencijom o finansiranju razvoja, 30. konferencijom UN-a o klimatskim promjenama i G20 – pozvali su na multilateralnu saradnju. „Kao kolektiv, sada se moramo ujediniti kako bismo sproveli međunarodno pravo“, napisali su premijer Malezije i predsjednici Kolumbije i Južne Afrike. „Izbor je jasan: ili djelujemo zajedno kako bismo sproveli međunarodno pravo, ili rizikujemo njegov kolaps“.
Sve zemlje koje vjeruju u međunarodnu saradnju trebalo bi da se obavežu da će kroz novi multilateralizam ova generacija donijeti globalna rješenja za neizbježno globalne probleme koji se ne mogu riješiti djelovanjem pojedinačnih država ili isključivo bilateralnim sporazumima. Zatim, kao temelj te budućnosti, ova koalicija voljnih trebalo bi odmah da počne praktičnu saradnju u hitnim pitanjima za koja ne postoje rješenja ograničena na nacionalne države – globalna bezbjednost, klima, zdravlje i humanitarne potrebe, kao i tok trgovine. Trebalo bi da rade na modernizaciji međunarodnih institucija koje se bave tim pitanjima.
Treće, trebali bismo pokušati izgraditi most prema skepticima poput Trampa, tako što ćemo se složiti s njim oko potrebe za reciprocitetom i pravednom podjelom tereta među državama; i, budući da živimo u svijetu zaduženom do grla, trebali bismo predložiti inovativne i pravične načine za prikupljanje sredstava potrebnih za sprovođenje tih obaveza u djelo. Suočavanjem s neuspjesima ere hiper-globalizacije, možemo svi težiti svijetu koji nije samo otvoren za trgovinu, već inkluzivan i za sve one koji su do sada bili zapostavljeni.
Prije dvjesta godina, u slično sudbonosnim vremenima, jedan britanski lider je „pozvao novi svijet u postajanju da ispravi ravnotežu starog“, a pouka istorije je da bilo koji novi poredak koji opstaje mora biti izgrađen na čvrstom temelju principa, a ne na pijesku pragmatizma i uskih tumačenja nacionalnih interesa.
U srcu Atlantske povelje, Ruzveltove deklaracije o međunarodnoj saradnji, nalazio se skup principa koji slave osnovne slobode – protiv upotrebe sile i protekcionizma, za pravo naroda na samoopredjeljenje i nacionalne društvene ugovore koji bi premostili jaz između bogatih i siromašnih. Iako Tramp danas ne zagovara nijedan od tih ciljeva, nije sve izgubljeno: prema Globalnoj koaliciji za američko liderstvo, 82% Amerikanaca protivi se izolacionizmu i vjeruje da su SAD jače kada su „angažovane u svijetu“. I dok SAD više ne mogu da diktiraju drugima u unipolarnom svijetu, mogu da predvode multipolarni svijet putem ubjeđivanja.
Nažalost, uprkos hrabrim naporima Keira Starmera, niko od nas ne može sada garantovati da Ukrajina – i njeni resursi – neće biti raskomadani, ohrabrujući autokrate širom svijeta. Ali možemo uspostaviti moralni kompas koji će nas voditi i bolje pripremiti za izazove koji slijede. I dalje postoji rizik da ćemo ponoviti pad u globalnu anarhiju iz tridesetih godina prošlog vijeka; ali zajedničkim djelovanjem država možemo stvoriti trenutak sličan četrdesetim godinama kada počinjemo sa herkulovskim zadatkom izgradnje petog svjetskog poretka u modernim vremenima.

„Novi svjetski poredak“ proteklih 35 godina se pred našim očima ruši - ovako moramo dalje

Premda je MUP prethodnih dana bio neuobičajeno aktivan, pa je umjesto državnog organa više sličio političkoj partiji. Takvim prizvukom makar odišu saopštenja kojima su nas zasipali. A državnog sekretara Petra Koprivicu zapala je ona najnezahvalnija dužnost - da izigrava žrtveno jagnje Demokrata, koje brani neodbranjivo i umjesto obavljanja svoga posla, dragocjeno vrijeme traći na političko oponiranje i razračunavaanje.&nbsp;
Samo dan kasnije, MUP je zaćutao i iz polu hibernacije prešao u potpunu. To je, jelʹte, svakako politički isplativije, kad su već sve predizborne mahinacije do tančina razobličene.&nbsp;
Ipak, valja pozvati MUP i Upravu policije – da se makar na tren probude i saopšte nam čiji je novac zaplijenjen na graničnom prelazu Ramče, kome je bio namijenjen i u koje svrhe.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 76.0699%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fniksickim-kobrama-oduzeto-40-000-eura-po-povratku-iz-srbije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Mada mi to otprilike znamo, ali je MUP, barem bi to trebao biti najrelevantnija instanca, ka kojoj navedena pitanja trebamo adresirati. O vjerodostojnosti odgovora, svakako, moglo bi se raspravljati, na osnovu bezbroj ranijih iskustava. No, sačekajmo da vidimo hoće li se MUP – inače partijska podružnica beskrupuloznih Demokrata napokon probuditi iz zimskog sna, ili će, pak, izbjeći da odgovore na neugodna pitanja, vjerujući da će interesovanje javnosti protokom vremena izbljedjeti.&nbsp;
Svaka beogradska ispostava ima svoje Kobre koje, nimalo slučajno, nijesu baš tako nazvane. Voždove Kobre, kako se sam pohvalio, sposobne su da razbace studente za deset sekundi, možda čak i manje. Nikšićke Kobre, poznate su po čuvanju popova srpske crkve. U zenit slave dospjeli su za vrijeme pancirnog ustoličenja Jovana Mićovića alijas Joanikija.&nbsp;
Logično pitanje glasi - šta su pripadnici samoprozvanih nikšićkih Kobri, u jeku izborne kampanje Mandićeve i Kovačevićeve liste radili u Beogradu? Da li su beogradski stratezi, u strahu od novih protjerivanja obrnuli igricu? Umjesto slanja SNS članova i aktivista u Nikšić, nikšićke Kobre obučene za specijalnu operaciju misionarski su poslate u Beograd, kako bi sproveli akciju prenošenja ilegalnog novca, pravo do štaba ZBNK. Radi li se o prljavom novcu iz istrošenog rezervoara SNS-a, ili tek napunjene kase novoformiranog Vučićevog pokreta, posve je nevažno.&nbsp;
Sama od sebe nameće se pretpostavka da je prvobitni plan bio da se predizborna tranša u Nikšić ekspedituje uoči ili na sam dan izborne tišine. No, groteskni fijasko rusko-srpskog završnog skupa, rezultirao je smućkanim koktelom bijesa i panike, ne samo unutar Mandićeve ekipe.&nbsp;
Bijes je, očito, obuzeo i beogradskog gazdu. Kako novac i vaučeri iz Trebinja, niti druge nelegalne aktivnosti sprovođene u pograničnim područjima nijesu bile od koristi, beogradsku akciju kodnog imena U zadnji čas, trebalo je sprovesti po hitnom postupku. I tako Kobre pođoše nazad možda ranije nego što su planirali.&nbsp;
BIA je do tančina razradila plan – kako bi u fotofinišu kampanje, spasonosna tranša bila bezbjednosno isporučena Dalaj Lami i šubari. Pravo pitanje je – da li je policijska akcija na graničnom prelazu Ramče bila samo sredstvo za napredno anesteziranje javnosti, kako bi izbjegli naknadno pravdanje zbog eventualno procurjelih informacija. Da li se radilo o očajnom performansu, poput igrokaza iz skupštine radnog naziva lov na Srbe.
Kod svakog putnika po nekoliko hiljada – kako to samo Parezanović umije da osmisli.&nbsp;
No, ostali smo uskraćeni za odgovore – đe se to tačno, i na koji način ispituje porijeklo sumnjivog novca i zašto su Kobre puštene na slobodu, kako bi nastavili sprovođenje specijalnih predizbornih i izbornih misija. Da li tužilaštvo zaista vrši provjere, ili je posredstvom policijsko-tužilačkih veza, selektivnim pristupom i Vranešovim migom poklon od 40 hiljada eura ipak stigao pravo u štab ZBNK.&nbsp;
Jer vrijeme curi, podrška opoziciji raste, a kupovina glasova jedini je anestetik za Mandića i Kovačevića. Gle čuda, baš za one koji su se decenijama borili protivprodaje ličnih karata i sličnih aktivnosti onih bivših. Kad se zaposjednu fotelje, pamćenje prirodno okrača.&nbsp;
Beskrupulozne Demokrate i prefigani PES ostadoše kratkih rukava. Možda im je obećan neki procenat, ako namaknu koji glas sudbonosan za Kovačevićev opstanak. No, kako sada stvari stoje – mrka kapa.&nbsp;
Pitanja se množe – šta će biti, ili je već bilo sa prljavim novcem, da li štura saopštenja nakon dugog tihovanja i javnih špekulacija koje MUP ne demantuje, potvrđuje direktno saučesništvo Šaranovićevog resora u akciji kodnog imena Tajna beogradska pošiljka, budući da su akteri pušteni na slobodu, faktički, kao da nijesu uhvaćeni u vršenju krivičnog djela.&nbsp;
Nadalje, zna li možda neznaveni MUP nešto o duplim biračima smještenim u pojedinim crnogorskim opštinama, koji su prijavljeni za takozvani Ostroški polumaraton, a zapravo su dovedeni kako bi nezakonito glasali. No, sa stanovišta MUP-a, takvo korišćenje biračkog prava je legitimno, iako je nelegalno. Pare vrte đe burgija neće, pa i pravna gimnastika zasjeni pravničku struku. Sada vukovi, noćni ili dnevno politički, koji dlaku mijenjaju ali poganu ćud nikad, oni koji ne trepnuvši ruše ustavni poredak, izigravaju žrtve, standardno kriminalizujući DPS i nazivajući Evropski savez ekstremnim satelitom. Aleksandrove kukavice etiketirajući druge zapravo govore o sebi jer sopstvenu političku prošlost ma koliko to željeli ne mogu obrisati iz pamćenja Nikšićanki i Nikšićana koji su njihove prljave igre odavno prozreli. Ko plasira predizborne neistine dok sa svih strana kaplje prljavi novac, dobro znamo, jer nije prvi put, ali se nadamo da jeste posljednji.
U strahu od političkog cunamija koji bi izazvala pobjeda opozicije, paf-paf trojka priprema kotorski, budvanski, ili onaj najizvjesniji, šavnički scenario. Nasilno-ekstremističke akcije dobro su nam poznate. Zato niti jedan Nikšićanin i Nikšićanka ne smije dozvoliti da od grada pod Trebjesom prave novi Šavnik. Neđelja je dan D za Nikšić, ali i za Crnu Goru.&nbsp;
Nikšić više nikad ne smije biti stanica za prijem prljavog novca, niti turistička destinacija za boravak fantomaca. Nikšić je vazda bio domaćinski, antifašistički i slobodarski grad i tu tradiciju moramo odbraniti. Grad heroj poraziće srednjičare, šoviniste koji prijete kamama i da će sa nama postupati kao sa Turcima, ponosne neočetnike, vojvode koji pozivaju na krvomutnju i otkopavanje oružja.&nbsp;
Nikšić mora poraziti divljajući velikosrpski nacionalizam i vjerski fanatizam kojim nas teroriše ovdašnji ogranak srpske crkve. Nikšić je uvijek znao kako da se odupre kvislinzima i kolaboracionistima. Pomozimo mu da u tome uspije i ovoga puta.&nbsp;
Nad gradom pod Trebjesom pokušava se sprovesti sistemski velikosrpski zločin. A Nikšić neće kupiti ni Vučići, ni razni Vulini, Šešelji, Rakovići. Nikšić nikada više neće biti vašarište na izlogu velikosrpskog lagera. Izađimo na birališta u neđelju da bi nas nikšićko, slobodarsko sunce obasjalo u poneđeljak.&nbsp;

Nikšićke Kobre na specijalnom zadatku: Đe su završile beogradske pare

11.04.
03:40h
Kao u romanu Umberta Eka "Nulti broj", kada novinar uči kolegu kako da se pretvaraju da poštuju temeljna načela novinarstva i istine-odvajanje činjenica od ličnih stavova.
Samo se u izjavi navede određena tvrdnja drugome se u usta stavi, navodnici se podrazumijevaju.
Ili mu se čestita na učinjenom i taj fakat postaje činjenica.
Tako je izvjesni Vuković, za koga ste sada već skoro svi čuli, čestitao Koprivici, da bi Nikšićani pred izbore saznali za naplaćenih 28 miliona evra od mog kumčeta Ivana Ubovića.
Potvrda o uplati neće se do ponedeljka pokazivati kako bi, osim glasača Demokrata, vidio i Ivan. Ili da se eventualno Momo i ovaj njegov slikaju sa njom.
Sa njima i striko Mitar, za kojeg ste opet čuli, jer mu Bemax duguje dvije milijarde evra, jednu vise od Putina, makar kako striko kaže.
A nije ga loše, sto se para tiče, ubaciti u Demokrate. Mislim na Mitra.&nbsp;
Tramp, Mask i moj drug Amid, duguju mu skupa oko 48 milijardi dolara, što je u odnosu na tričavih, a naplaćenih od strane Moma firmi Bemax, poprilična svota.
Mogao bi za taj novac Koprivica ubaciti novi retroaktivni zakon u skupštinsku proceduru koja bi onda strika obavezala da za te transakcije plati porez. I kamate.
I opet bi na nekim novim izborima Molje i njegovi kada budu formirali uskoro novu partiju imali o čemu.
Kakav investitor iz UAE i jedna Velika plaža.
Dvije bi se kupile.
Onda izađe Momo, pa njegov, pa u subotu ponovo Momo, Bemax u recesiju, a Bogdanović bijesan sto on nema jednoga strika Mitra.
Kad nema svoj Bemax.
A ima Mila, Tigra, Zorana, Aca, minus Balijagića.
I mene, za sada.
Kad smo kod Mila, čujem da je narečeni Vuković kazao da su ovih Bemaxovih 28 miliona, u stvari njegovi - Milovi.
Badava.
Pouzdano znam da Milo striku Mitru duguje 28 miliona i 282 hiljade.
Kad mu ih vrati, ne pitajući Ubovića juniora, ostaje mu rešto, taman sat da kupi i prijavi ga ASK.
I svi zadovoljni i 6 procenata osvojenih glasova na izborima u NK.
Mada, čujem da postoji mogućnost kompenzacije nakon što se i Tigar uključi kao stari Sandokan iz Malezije.
Naime, izgleda da postoji varijanta da, prije nego se zatvore biračka mjesta, zadovolje glasače Demokrata tako što će Milaš umjesto keša dobiti dva kamenoloma, četiri valjka, pet kamiona-miksera za beton i planinsku kuću u Lopatama.
Što Bogdanovića neće zadovoljiti, jer Nikšić nije Grbavci, tako da mu je manevar sužen.
P.S. Mudar se u gnijevu poznaje.
Sudeći po ovoj priči samo je striko Mitar na konju.
Sa 28 Milovih meleona u bisagama.

Zoran Piperović

Striko Mitar i Demokrate

10.04.
14:30h
Blizu sam zaključka da kada dobijem presudu, kao ovu iz suda u Ulcinju, koju je onomad sa prvim kokotima dičnim, brkatim, polubrkatim Crnogorcima javno obznanio sa filovanjem pinješko-pijačnim trijumfalizmom Abazović, da moja kukavička sreća predstavlja potvrdu da sam čovjek sposoban da pravnu pustolovinu izvedem do kraja, svjestan da ću biti suočen sa sve okrutnijim poduhvatima jer će uskoro na svijetu postojati samo jadovi i drumski razbojnici, kojima će ovi prvi puvati pod rep čak i kad pate.
To razmišljam dok moje oči skoro upokojenog čovjeka posmatraju kako protiče dan u kojem ja čitam obrazloženje presude već istelalisane od strane baljinog kokota - eks premijera.
Iskustvo pročitane Borhesove knjige " Maštarije" pomaže mi da izmaštam kao surovi profesionalac i maštajući dovedem u iole logični sklad i sve to u trenucima kada bespomoćno, tugu neku što kopa po utrobi zbog trenutka pameti crnogorskog pravosuđa, probam, da makar kroz uši, izbacim iz glave.
Sudija u Ulcinju je izveo dokaz samo o onome što je MANS govorio o Lazoviću.
Njegov zemljak Abazi kaže da je dokaze protiv Lazovića zakopao na sigurnom gdje se kisjele evo već tri godine.
Ali sudija na strani šest obrazloženja presude zna bolje od kopača dokaza.
To su, kaže sudija, podaci da Zoran švercuje kokain i cigare koje je tuženi Abazović dobijao iz službi Crne Gore, u saradnji službi Crne Gore sa stranim državama i službama.
Što je iznenadilo i službe i Abazovića.
Ali nije sudiju.
Iako o tome nema pomena u spisima. Niti je to Abazović pominjao.
Nikakve službe ni domaće ni strane, nisu se pominjale.
Ali su se sudiji "dojavile".
U snu ili bez njega, još ne znam.
Ubi me tugo! Ne oživite oči!
Jer sudija nastavlja, pa kaže - da to što Abazović zbori za Lazovića nije povreda prava ličnosti, ne odnosi se na lični život, osobine tužioca Lazovića, već na njegovo postupanje i stavove u svojstvu službenika (kraj citata).
I mozga.
Obaška, potvrdjena optužnica za Lazovića, u kojoj ima svega sem onoga o čemu je pričao Dritan, jasan je dokaz za sudiju Kalabrezija. A tek potvrđena optužnica protiv sina mu Petra.
Ova tužna, pretužna presuda, koja se pretvorila u jutarnjeg kokota, biće naravno ukinuta ili preinačena.
P.S: Drage sudije, upamtite.
Gubitak časti je težak gubitak, a hrabrosti - nepopravljivi gubitak.

Kraj mozga

Kome za trenutak nije palo na pamet da pusti suzu nad sudbinom okrivljenih članova Savjeta RTCG dok su recitovali svoju patetičnu, a zaumnu odbranu – nema duše. Kome nije odmah bilo jasno da je Javni medijski servis u rukama i glasovima povodljivih mediokriteta – mnogo je naivan.
Kako su kolumne u ozbiljnim medijima ipak stvar zdušna i nimalo naivna, podcrtajmo neke misli koje su članovi Savjeta podarili javnosti, sudu, medijima, ali i svojim (ne)profesionalnim biografijama.
<h2>Ne(u)vjereni docent</h2>
Doktor Drljević ne dopušta situaciju u kojoj će se raspravljati o njegovim djelima. Sud ga, naime, nije dovoljno uvjerio da Raonić ne može biti biran za generalnog direktora. On se držao teze da Raonić 2023. nije bio u konfliktu interesa zbog članstva u Savjetu AEM – iako su mu na stolu bila dokumenta iz 2021. kada je Raonić već bio član SAEM-a.
Drljević je bio na čelu Savjeta koji je, po Raonićevim predlozima, napravio preko 500 izmjena u sistematizaciji. Nekim odlukama su ukidali radna mjesta i otpuštali profesionalce, drugima su crtali pozicije za svoje poslušnike.
Za sve to vrijeme, Savjet na čijem je čelu bio Drljević nije sproveo imperativnu promjenu u sistematizaciji definisanu Zakonom o nacionalnom javnom emiteru iz avgusta 2020. – da generalni direktor mora imati 10 godina radnog iskustva. Kako je Raonić diplomirao 2018, nije mogao imati 10 godina iskustva. To su konstatovali svi sudovi – Osnovni, Viši i Vrhovni – kao i ASK.
Dakle, ne stoji tvrdnja da su članovi Savjeta "samo radili svoj posao". Oni su radili posao za Raonića.
Drljević je prenebregnuo činjenicu da su od savjetnika za pravna pitanja dobili jasno tumačenje o Raonićevim neuslovima. Kada je shvatio s kim ima posla – napustio je RTCG. Zato su, otvorena srca, prihvatili analizu advokatice koja za tri godine nije dobila nijedan spor, iako je honorisana desetinama hiljada eura.
Ako sud uzme Drljevićevo tvrđenje za ozbiljno, ubuduće će morati da piše više vrsta rješenja – obična za administraciju i pravosuđe, i ekstremno uvjerljiva za doktore koji nijesu uvjereni da su prepisali sopstveni doktorat iz arhive ministarstva.
<h2>Filip na pogrešnom mjestu</h2>
Pravnik Lazović je ubjeđivao sudije i tužilaštvo da su podlegli pritisku i da do ovog suđenja nije ni trebalo da dođe. Mladi Lazović takođe je ostao neuvjeren, iako mu je usmeno i pismeno eksplicirano da je Raonić sklon obmanama i konfabulacijama – da ima podršku partija, ambasada i nekih međunarodnih adresa (što jeste djelimično tačno), ali da to ne može biti iznad zakona države Crne Gore i pristojnog, profesionalnog ponašanja.
Kao pravnik, Lazović ne bi smio da olako tretira norme koje je zakon bjelodano objasnio.
<h2>Amina u zemlji čudnih optužbi</h2>
Neuvjerenost prva dva člana Savjeta nije ništa naspram Amininog čuđenja zašto neki drugi ljudi nijesu na optuženičkoj klupi. Sve je predstavila kao zavjeru drugih medija i nelojalnost profesionalaca iz RTCG-a koji, eto, uznemiravaju javnost skaskama o Raonićevim opačinama i bezakonju.
A ko to još može da posumnja u njeno glasnogovorništvo o Raonićevim uspjesima, sličnim onima koje su zajednički, udarnički i na korist vladavine prava izvodili u GA – gdje je profesorica engleskog sa iskustvom u željezničkom prevozu stigla do projekt menadžera. Pod vođstvom mudrog srednjoškolca Borisa.
Ipak, nužno je obratiti pažnju i na to što je Amini, kako reče, narušeno zdravlje usljed ove opšte nezdrave atmosfere i krivičnog procesa. Ako vam neznanje narušava zdravlje, to svima mora indicirati na autoimuni proces... nešto kao intelektualni artritis, gdje vam neznanje i nedostojnost stvara tjeskobu, a potom stres.
Ali za to nijesu krivi drugi, već Aminin nezakoniti guru i žrec savjetničke sekte.
<h2>Naodov dim</h2>
Još jedan član Savjeta imao je gotovo poetski nastup pred sudom. Uz standardno pozivanje na čast – koje se ne može upariti s pravničkim neznanjem, a to Naod priznaje – čuli smo i kako razmišlja. Dakle, mora da pripali cigaru i da se osami.
Sad nam je jasno zašto su mu figure u nekom nadrealnom sfumatu i zašto mu umjetnost "ulazi na usta". Prilično je interesantno kako se umjetničke misli i ideje ovaploćuju u materijalne slike koje se poklanjaju po regionu. Dim u dim.
Objašnjeno je i zašto je Naod bio indisponiran na Administrativnom odboru, gdje je zabranjeno pušenje – kad je umalo zaspao iako su skoro svi članovi znali da će imati "prolaz", da bi Boris mogao da ima novi, nezakoniti izbor.
Ipak, valja obratiti pažnju na puš-pauzu za razmišljanje koja je prelomila Naoda. On je već, kaže, imao ideju o galeriji. Da li mu se to u oblaku dima, u hodniku, ukazao Boris koji je tu ideju iznio kao posljednji adut za nezakoniti izbor – bez pisanog obrazloženja pravne službe koje je Naod tražio na sjednici?
Izgleda da Naodove tajne i promisli čuvaju buduće popušene cigare.
<h2>Folker fiškal i region</h2>
Uglavnom, svi članovi Savjeta, osim bivšeg rektora Miranovića, bili su na "mute", tako da se može očekivati da njihova sljedeća odluka o rang-listi za stanove, vrijedna skoro četiri miliona, bude potvrđena klimoglavom ili mahoglavom. Glasa više neće puštati, niti listiće ubacivati.
Kad su muze ućutale – jer će članovi Savjeta svoje misli, ideje, učinke i služenje javnom interesu ubuduće manifestovati pantomimom – oglasio se jedan advokat čija pojavnost asocira, što reče jedna lucidna koleginica, na folk pjevača.
Ali od folk-imidža jedino je smješnije kada folk razmišljate pred nekoliko medija. Svi su, kaže, "radili svoj posao", i samo je njihova "slobodna volja" bitna prilikom glasanja. Za fiškala, donošenje odluka o milionima i ljudskim sudbinama sasvim je lična stvar... slobodna volja – kao zubobolja.
To što su članovi Savjeta obavezni da se povinuju zakonu koji propisuje koje uslove i kapacitete mora da ispunjava generalni direktor... fiškalu o honorar.
Nekome ko sa istim žarom i patetikom brani crkvu i priređivače igara na sreću – ovo nekako i paše. Sve mu se pomiješalo... i isplatilo.
Pa sada priča da nam se smije region.
Region se smije jer je na čelu Savjeta doktor koji prepisuje, a na čelu RTCG – višestruko nezakoniti direktor koji se bavi "vladavinom prava", a mrlja zakon svakog dana u svakom pogledu.
Region se smije – a država bi trebalo da plače.
Ukoliko tužilaštvo i sud nemaju neki suvisli odgovor na ovaj teatar apsurda i sprdnje sa razumom i pravosudnim sistemom.

Srđan Čović

Parada neznanja i intelektualnog kiča

Nije srećan onaj koji ovako radi, ali nesreća oblikuje čovjeka i prisiljava ga da upozna sebe, što znači da od ove njegove objave može nešto dobro i da mu se desi.&nbsp;
09.04.
21:30h
&nbsp;Zagovornici zdravog razuma opovrgli bi vjerodostojnost anegdote koju je večeras na X mreži ispisao Momo, zvani Mooomooo Koprivica i odbacili je kao verbalnu obmanu namijenjenu Nikšićanima pred izbore.
&nbsp;Ovo sa razloga, jer je narečeni, budući isključenik iz redova crvenih Kmera u smjeloj primjeni jednog neologizma još nepotvrđenog i daleko odmetnutog od bilo kakvog ozbiljnog pravnog rasuđivanja, zaključio da će za 28 miliona Bemaxovih para, njegovi sugrađani dati njemu glas i milionima jedne firme krenuti u svijetlu budućnost.
&nbsp;Srž anegdote je njegova izjava da je porez izbjegnut kroz "konstrukciju u ugovoru", a koja je, gle čuda, sačinjen shodno tada važećem zakonu.
&nbsp;Pa još dodaje - "iza zatvorenih vrata" - što bi trebalo da asocira na tajanstvenu mističnost i anonimnost, inače potpuno transparentnog postupka kojeg ovaj Kmerčić ne priznaje.
&nbsp;I naravno.
&nbsp;On ne čeka odluku Ustavnog suda po ovom pitanju, jer smjelo sugeriše da je zna unaprijed.
&nbsp;Što je nemoguće.
&nbsp;Taj sud nije partijski i ažuran je.
&nbsp;Nije on kadrovski popunjen da bi pravio ćef aktuelnoj većini.
&nbsp;Nikako.
&nbsp;Zato mi je smjela tvrdnja Momina kojom vabi Nikšićane.
&nbsp;P.S. Nije srećan onaj koji ovako radi, ali nesreća oblikuje čovjeka i prisiljava ga da upozna sebe, što znači da od ove njegove objave može nešto dobro i da mu se desi.
&nbsp;I dok slušam turskog tenora Murata Karahana, sjetih se da pametan čovjek neće upasti u malu budalaštinu.
&nbsp;A pošto je ovo velika, vi dopišite ostatak rečenice.

Pametan čovjek neće upasti u malu budalaštinu

Nakon trosatnog saslušavanja, Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić pušten je, a u izjavi za medije ispred policije poručio je da je ovo "prijava protiv cijele akademske zajednice".
Kako je pojasnio, juče je dobio poziv da se javi u policiji zbog krivične prijave koja je podnijeta protiv njega.-&nbsp;
- Poštujući zakone ove zemlje, došao sam i dao izjavu, gdje sam izjavio da smatram da nisam učinio nikakvo krivično djelo. Ovo krivično djelo se stavlja na teret meni, ali i svim članovima akademske zajednice koji pokušavaju više mjeseci da artikulišu i donesu neke odluke koje su studenti započeli, profesori i građani ove zemlje podržali- rekao je on.
Zahvalio se svima koji su došli i svima koji pružaju podršku.
- Ne znam kako će se dalje postupak voditi. Ovo je prijava protiv svih dekana, studenata, profesora, akademske zajednice, nadam se da će akademska zajednica ostati jedinstvena i složna- kaže on.
Ranije danas se ispred zgrade Uprave kriminalističke policije u Beogradu okupio veliki broj studenata i građana, u znak podrške rektoru beogradskog univerzitetu prof. dr Vladanu Đokiću koji je tamo pozvan na saslušanje u predistražnom postupku zbog krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja.
Okupljeni su skandirali "ne damo rektora''.

Rektor Univerziteta u Beogradu pušten poslije saslušanja: Ovo je prijava protiv cijele akademske zajednice

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić oglasio se na svom Instagram profilu povodom najnovijih dešavanja ispred objekata RTS, navodeći da neki ljudi nasiljem pokušavaju da sruše državu i njene temelje.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDIlRnmDskUN%2F%3Futm_source%3Dig_embed&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Danas je Veliki petak, dan tuge i bola, ali i dan nade. Nažalost, u našoj zemlji i na najveći hrišćanski praznik, neki ljudi nasiljem pokušavaju da sruše državu i njene temelje. Neki ljudi i danas maltretiraju one koji drugačije misle, zabranjuju im pravo na rad, na kretanje, pa čak i na hranu. Najsnažnije osuđujem brutalno nasilje koje blokaderi peduzimaju protiv novinara i urednika RTS! Jezive su prijetnje koje primaju novinari RTS-a. Srbija će imati snage da zaštiti ustavni poredak- kazao je Vučić.

Vučić o blokadi RTS-a: Neki ljudi nasiljem pokušavaju da sruše državu i njene temelje

Sagovornik emisije Na kraju dana na Televiziji E, prostorni planer mr Dragan Marković, smatra da je neophodno razlučiti šta je investicija, a šta obrt, te ako neko hoće da uloži desetine milijardi u Crnu Goru treba ga bezpogovorno podržati.
Sve što je do sada čuo o potpisanom Sporazumu Vlade Crne Gore sa UAE vezano je za zakonski okvir, što je važno, ali je važnije da li je to strateški ispravno.
- Osnovno pitanje vezano za Sporazum i ono što meni bode oči oz čitavog Sporazuma je, kako je najavljeno kroz medije, da je to sporazum o zajedničkim investicijama u turizam i nekretnine. To je toliko različita tema, jedno od drugog, da se može reći je li bog dao da gradimo hotele i turističke sadržaje, a da se debelo zapitamo šta znači razvoj nekretnina, i da li nama to treba- rekao je Marković.
Crna Gora je imala svojevremeno, podsjeća Marković, planska dokumenta vrhunskog nivoa, a sve u sistemu koji je bio planski sistem, što je bolji način osmišljavanja budućnosti nego prepuštanje tržištu.
- Da li se misli da će neko da uloži 30 i više milijardi, a za sve ono što je planirano našim planovima sigurno nije potrebno toliko para, i sa mnogo manje para bi se mogli realizovati ključni objekti turizma, hoteli i druga turistička infrastruktura. Na primjer golf igrališta, koja su jako zanimljiva. Mi smo imali jednu strategiju razvoja golf terena u Crnoj Gori, što može biti izuzetno atraktivno, te takve investitore treba podržati. Ja mislim da neko kaže, a pročitao sam da je to rekao premijer, da će uloži neko 30 ili 35 milijardi eura, pa da li zaista on misli da će da se uloži toliko para, ili misli da će toliki biti obrt- &nbsp;kazao je Marković.
Ponovio je da, ako se ulaže u turističke sadržaje i peti dio od toga - svaka čast, treba ga podržati, ali ako je to obrt koji nastaje iz valorizacije našeg atraktivnog prostora onda se treba debelo zapitati moramo li to da radimo, zbog čega to radimo, koliko je naše učešće u tome.&nbsp;
- Mislim da za to ne treba tražiti neke specijalne investitore, to su valjda izvježbali naši investitori, evo se izgradilo stanova za tržište prekomjerno, neviđeno koliko ih ima. Primjera radi, zadnji statistički podaci Monstata govore da u Ulcinju ima više stanova nego stanovnika, pa zašto onda graditi stanove za tržište- zaključio je Marković.
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dy9Uw9FsdG5Y&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Marković: Treba da se zapitamo da li nama treba razvoj nekretnina, jer u Ulcinju je više stanova nego stanovnika

&nbsp;U okviru festivala „Mjesec poštovanja džeza u Crnoj Gori - JAM 2025” koji se tokom cijelog aprila organizuje u KIC ''Budo Tomović'', &nbsp;u utorak, 22. aprila će podgorička publika imati prilike da sluša Golnar &amp; Mahan trio, saopšteno je iz KIC-a.
Golnar &amp; Mahan trio je džez sastav koji čine iransko-kanadska pjevačica, kompozitorka, tekstopisac i multiinstrumentalistkinja, Golnar Šahjar, iransko-austrijski gitarista i kompozitor Mahan Mirarab i austrijski perkusionista Amir Vahba.
Šahjar i Mirarab upoznali su se 2011. godine i od tada su postali nerazdvojni muzički partneri koji sprovode zajedničku viziju kroz različite bendove i projekte. U njihovom zadivljujuće širokom zvučnom spektru Golnar &amp; Mahan, vješto i inventivno dopunjenom vrhunskim austrijskim perkusionistom Amirom Vahbom, može se pratiti dugogodišnji muzički razvoj. Dostigli su umjetničku zrelost koja ostaje vjerna promjenljivom karakteru ljudskog izraza kroz muziku.
- Nudeći majstorski i svjež pristup umjetnosti muzičkog pripovijedanja, Golnar &amp; Mahan Trio &nbsp;spaja elemente savremenog džeza, mikrotonalne moduse jugozapadne Azije, &nbsp;poliritmičke ritmove, evropsku kamernu i eksperimentalnu muziku, kako &nbsp;bi stvorili originalan zvuk. Zvuk koji elegantno privlači pažnju nove &nbsp;generacije kreativaca u evropskoj dijaspori čiji pristup i kulturne &nbsp;reference suočavaju uho naviklo na ono što bi savremena muzika mogla i &nbsp;trebala da bude- poručili su iz KIC-a.
Kako ističu organizatori koncerta, trio improvizuje svoj put kroz strukturisane kompozicije, moćne &nbsp;ritmove i najdelikatnije zvukove na majstorski način tako da se teško &nbsp;može primijetiti kompleksnost njihove muzike. Dubok zvuk koji svjesno &nbsp;izbjegava klišee i okvire kako bi se stopio u &nbsp;prostor bez žanrova, gdje &nbsp;se snaga muzičkog pripovijedanja slavi na izuzetno autentičan način.
Koncert ovog &nbsp;džez sastava počinje u 20h.&nbsp;
Ulaznice su u prodaji po cijeni od 5 eura na biletarnici KIC-a, svakog radnog dana od 9 do 20h.

KIC: Džez sastav Golnar & Mahan trio u utorak u Podgorici

Nikšićka policija jutros je izvršila pretres stana i objekata u vlasništvu uglednog privrednika i predsjednika mjesnog odbora DPS „Dragova luka“, Mitra Milovića, pod sumnjom za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava, saznaje Portal ETV. Tim povodom kontaktirali smo Milovića koji nam je potvrdio da se već treći put isti pretres sprovodi uoči izbora – nakon predsjedničkih, parlamentarnih i sada lokalnih. - Upali su jutros oko šest sati, bilo je šest-sedam policajaca sa nalogom za pretres. Djeca su bila u sobi, ukućani uznemireni… stresno. Ipak, već smo imali isto iskustvo. Ovo je treći put da se ista stvar dešava, i to isključivo zbog mog političkog angažmana u Demokratskoj partiji socijalista - kazao je Milović za naš portal.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Naredba za pretresanje stana Milovića"> <figcaption>Naredba za pretresanje stana Milovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  On ističe da ni prilikom prethodna dva pretresa, kao ni ovog jutros, policija nije pronašla ništa nezakonito, te da protiv njega nikada nije vođen krivični postupak. - Pošteno obavljam svoj posao, svakodnevno sam u servisu iz kojeg izdržavam porodicu. Svi koji me poznaju mogu to potvrditi. Nažalost, stiče se utisak da ovakve akcije postaju praksa pred izbore svake - dodao je Milović. Podsjećamo, Milović je ranije bio dovođen u vezu s navodima o kupovini ličnih karata u Beranama, ali su ti navodi ubrzo povučeni nakon što je on podnio zvaničnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca zbog lažnog optuživanja.

Policija kod Milovića stalni gost pred izbore

Nepunih deset dana nakon što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore 25. marta zvanično odbacilo sve prijave na konkurs za direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću – uključujući i onu profesora fizičke kulture Radenka Adžića – isti kandidat je imenovan za vršioca dužnosti direktora te škole. Nastavno osoblje škole je o imenovanju obaviješteno 3. aprila u internoj email komunikaciji koju je poslao sekretar škole Slavko Đilas, u kojem se navodi da je Ministarstvo ipak imenovalo Adžića za privremenog rukovodioca škole. Ova odluka dolazi uprkos činjenici da je u zvaničnom dokumentu Ministarstva, datiranom 25. marta, jasno navedeno da su kandidati – Dušanka Vujičić i Radenko Adžić – eliminisani zbog slabog rezultata na pismenom testu. Ministarka Anđela Jakđić - Stojanović, nakon konkursa za izbor direktora škole koji je raspisan još 16. decembra prošle godine i dostavljanja prijava početkom januara, 20. februara formirala Komsiju za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata prijavljenih na konkurs u sastavu: Svetlana Drobnjak, ispred Ministarstva - predsjednica; Raba Hodžić ispred Zavoda za školstvo - članica; i Mladenka Perić, kao eksterni član sa Liste istaknutih stručnjaka iz oblasti obrazovanja. Komisija je 3. marta organizovala pisanu provjeru kandidata, a u izvještaju od 10. marta, na koju se poziva ministarka Jakšić-Stojanović u odluci o poništenju konkursa, konstatovala da nijedan od kandidata nije ostvario 70 odsto bodova, što je uslov za pristupanje drugoj fazi provjere, usmenom intervjuu. Radenko Adžić je na pisanom testu osvojio samo pet bodova, odnosno 25 odsto od maksimalnog broja bodova, što ga je automatski diskvalifikovalo u skladu s Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata. Članom 6 stav 1 Pravilnika propisano je da kandidat koji je ostvario više od 70 odsto od ukupnog broja bodova na testiranju, stiče uslov da pristupi usmenom intervjuu. - Imajući u vidu navedeno, kao i da nijedan od kandidata koji su pristupili pisanom testiranju nije ostvario više od 70% bodova na testiranju, pa nije ni ispunio uslov da pristupi usmenom intervjuu, odlučila sam da po Konkursu za izbor direktora JU Osnovna škola „Ratko Žarić“ Nikšić, ne izaberem direktora – napisala je ministarka u dokumentu 25. marta, čime je konkurs praktično poništen, a škola ostala bez izabranog direktora. Ipak, već naredne sedmice ministarka Jakšić-Stojanović je prelomila – i za v.d. direktora imenovala baš jednog od kandidata koji nisu zadovoljili kriterijume. I to kandidata sa gorim rezultatom na pismenom testu – njegova protivkandidatkinja je osvojila 50 odsto bodova. <h2>Političko-religijski profil i izborna matematika</h2> Pravno gledano, ministarka ima diskreciono pravo da imenuje v.d. direktora dok se ne završi nova konkursna procedura, ali imenovanje kandidata koji je već odbijen u istoj instituciji zbog nedostatka stručnih kvalifikacija otvara ozbiljna pitanja, poput onog da li je riječ o političko-ideološkom imenovanju, a ne stručnom i meritokratskom. Pravni vakuum ostavlja prostor za političke odluke koje se mogu predstavljati kao formalno ispravne, ali suštinski dovode u pitanje smisao same konkursne procedure. Pitanje je dodatno osjetljivo kada se zna da je profesor Adžić bio među prosvjetnim radnicima koji su 2020. godine javno podržali litije koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, u znak protesta protiv tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije su bile okosnica šireg političkog prevrata u Crnoj Gori, a peticije koje su potpisivali prosvjetni radnici - kao forma političkog profilisanja unutar obrazovnog sistema. Mnogi učesnici i potpisnici apela kasnije su nagrađivani funkcijama u državnoj upravi i obrazovnom sistemu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8" data-rendition-name="original" width="540" height="498" loading="lazy" alt="Podrška Adžić Litije"><figcaption>PODRŠKA LITIJAMA: Političko profilisanje unutar obrazovnog sistema</figcaption></figure>  Sve dobija dodatnu političku težinu imajući u vidu da se lokalni izbori u Nikšiću održavaju 13. aprila, deset dana nakon Adžićevog imenovanja, pa se ono može posmatrati i kao politička poruka, ali i potencijalni signal mobilizacije biračkih grupa koje se identifikuju s crkveno-nacionalnim narativima. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje o tome koliko su obrazovne ustanove u Crnoj Gori taoci političkih kalkulacija, te da li se konkursi za rukovodeća mjesta sprovode da bi se ispoštovala forma, a ne da bi se birali najbolji kandidati. Ako konkursi nemaju snagu da rezultiraju izborom, a odluke se donose mimo onoga što su pokazali rezultati testiranja, onda ne govorimo o v.d. mandatu – već o institucionalnoj hipokriziji, gdje se struka podređuje trenutnoj političkoj računici.

Pao na konkursu, pa imenovan za v.d. direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, deset dana uoči lokalnih izbora

Interventna jedinica policije iz Podgorice koja je bila na ispomoći nikšićkim kolegama za obezbjeđivanje završnih predizbornih skupova u petak, 11. aprila, nakon tribine koalicije „Za budućnost Nikšića“ (bivši Demokratski front) na Grahovu, napravila je težak incident, kada je jedan od policajaca nasrnuo na inspektora iz Nikšića, a onda, kada je pozvan u nikšićku policiju da se izjasni o okolnostima incidenta, čitava jedinica nasilno je upala u kabinet načelnika Centra bezbjednosti. Ovu informaciju Portalu ETV potvrdilo je više izvora iz nikšićke policije, koji su ogorčeni zbog ponašanja kolega iz Podgorice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338" data-rendition-name="original" width="1024" height="576" loading="lazy" alt="TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)"> <figcaption>TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Iz samo njima znanih razloga na Grahovu su onemogućili prolaz vozilu u kojem su bili inspektori iz Nikšića Radovan Lalić i Novica Jovović, koji su bili u eskortu koji je pratio štićene ličnosti koje su učestvovale na skupu. Iz kombija Interventne potom je izašao komandir iz CB Podgorica Marko Stojanović i pokušao da udari Lalića. Svjedoci tvrde da je bio u pijanom stanju, ali su teži incident spriječili ostali policajci – tvrde naši izvori. Nikšićki inspketori odmah su obavijestili strarješine o napadu kolega iz Podgorice, pa su Podgoričani pozvani da u nikšićkoj policiji daju izjavu, ali su i tu napravili težak incident. - To ih je izgleda naljutilo, a svi su bili &nbsp;pod dejstvom alkohola, pa su silom upali u kabinet načelnika Darka Radusinovića i pravili haos. Ponašali su se nepristojno, van svih pravila policijske etike i kodeksa, krajnje bahato. Odbili su da se alkotestiraju – kažu naši sagovornici iz nikšićke policije. Tvrde i da je situacija bila toliko napeta i prijetila da izmakne kontroli, pa je u petak veče u nikšićku policiju dolazio i šef podgoričke policije Goran Jokić, kako bi pokušao da smiri tenzije i privoli nikšićke kolege da „ne talasaju“ i ne insistiraju da njegovi puleni budu kažnjeni. Izvori Portala ETV kažu da je sačinjena i službena zabilješka, ali, navodno, nije dalje procesuirana, niti je incident evidentiran u Biltenu.

Podgorički policajci na Grahovu napali kolegu iz Nikšića, a onda napravili haos u kabinetu šefa nikšićke policije

Osnovni sud u Podgorici donio je prvu presudu u slučaju BIRN i ustanovio da su novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović povrijedile prava novinarke Tanje Pavićević u skandaloznom propagandnom uratku BIRN-a u kojem su je, uz osmoro drugih crnogorskih aktivista, u novembru 2022. godine, označile kao pripadnicu navodnih krajnje desničarskih i vjerskih ekstremističkih organizacija.
Zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, prema prvostepenoj presudi Osnovnog suda, Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna je da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović – bivša urednica Balkaninsighta - iznos od 1.000 eura.
One su obavezne i da presudu, nakon pravosnažnosti, o svom trošku objave u dnevnim novinama „Vijesti“ i „Dan“.
<h2>Presuda</h2>
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se u obrazloženju presude.
Sutkinja podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, da je sloboda izražavanja conditio sine qua non funkcionisanja svakog demokratskog društva i jemstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.&nbsp;
- U slučaju sukoba slobode izražavanja sa ostalim zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite drugog ljudskog prava zajemčenog Ustavom, može biti izuzetak od pravila ako je u demokratskom društvu dopušteno i u skladu sa članom 10 Evropske konvencije. Potrebno je ukazati i da sloboda izražavanja iz tog člana nije apsolutno pravo i može biti ograničena, pored ostalog, radi zaštite ugleda i prava drugih i ona spada u grupu tzv. kvalifikovanih prava i u članu 10 Evropske konvencije je prvim stavom definisana sloboda izražavanja, a drugim stavom su određena dozvoljena ograničenja te slobode i miješanje vlasti u ostvarivanje iste – navodi se u presudi.&nbsp;
Sud je našao da je Pavićević dokazala da su tužene povrijedile njeno pravo ličnosti, pa postoji potreba da se primijene građansko-pravne sankcije srazmjerno legitimnom cilju zaštite tih prava.
Sud je, između ostalog, cijenio neosnovanim i navode Jovanović i Tomović kako su se navodi koje je Pavićević osporila u tužbi kasnije pokazali kao tačni, jer je ona potpisnica peticije protiv ustoličenja mitroplota Joanikija.&nbsp;
- Činjenica je da je tužilja jeste potpisala navedenu peticiju, ali sud nalazi da to nije i ne može biti dokaz da je tužilja protagonista vjerskog ekstremizma. Cijenio je ovaj sud i ostale navode stranaka i provedene dokaze, ali je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava našao da su bez uticaja na drugačije presuđenje, pa pojedine nije posebno interpretirao, ni komentarisao – navodi se u obrazloženju.
I Općinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv Balkanske istraživačke mreže BIRN, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
<h2>CRNA PROPAGANDA</h2>
Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti uz podršku urednice Balkaninsight-a i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona.&nbsp;
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako je, u nepotpisanom tekstu – karaktarestično za tabloidno, neprofesionalno i neetično medijsko djelovanje – pod naslovom „Kontekst“, BIRN zapravo hranio narativ o „crnogorskom ekstremnom nacionalizmu“ koji je godinama plasirao koncern Vijesti i pokušavao da opravda raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta.
Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insisnuiralo kako su svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom - ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.&nbsp;
<h2>TUŽBE</h2>
Protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici, osim Pavićević, podnijeli su i novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.