Postoji realna mogućnost da Crna Gora postane država članica 2028. godine, ne samo zbog solidnog napretka koji je ostvarila, već i zato što Evropska unija, iz geopolitičke perspektive, ima potrebu da osigura integraciju Zapadnog Balkana, kazao je u intervjuu za Portal ETV britanski istoričar i profesor na Univerzitetu De Montfort u Lesteru, dr Kenet Morison.&nbsp; Sa profesorom Morisonom razgovarali smo o napretku Crne Gore u evropskim integracijama i njenoj poziciji u širem evropskom kontekstu, turbulentim dešavanjima na globalnom nivou, kao i o novoj knjizi ''Crna Gora i Srbija: Baršunasti razvod?'' koja je nedavno predstavljena crnogorskoj publici, a koju je naš sagovornik objavio sa profesorom Bostonskog univerziteta, Veskom Garčevićem. Portal ETV: Kao neko ko dugi niz godina pažljivo prati politička dešavanja u Crnoj Gori, kako biste ocijenili učinak aktuelne parlamentarne većine? Da li u ovom trenutku njenu heterogenost vidite kao prednost ili kao nedostatak? MORISON: Crna Gora se suočava sa izazovima, kao i svaka druga evropska država. Međutim, iako su unutrašnji izazovi i političke krize, većeg ili manjeg intenziteta, stalno prisutni, Crna Gora ostaje jedna od najstabilnijih zemalja Zapadnog Balkana i jedina koja ima realne izglede da se u narednim godinama pridruži Evropskoj uniji. Iz perspektive spoljnog posmatrača, optimističan sam kada je riječ o budućnosti Crne Gore, jer ukoliko se distanciramo od često užarenih unutrašnjih političkih situacija i dešavanja, opšti pravac kretanja zemlje je povoljniji u poređenju sa susjedima. Heterogenost Vlade istovremeno predstavlja i prednost i rizik. Ova vlada, predvođena PES-om, veoma je raznolika i teško ju je održati na okupu, iako u tome uspijevaju još od 2023. godine. Najnovija odluka DNP-a da napusti Vladu i vladajuću koaliciju u Podgorici, povodom pitanja poput jezika, državljanstva i državnih simbola, ne predstavlja ništa naročito novo i treba je posmatrati kao dio unutrašnje političke dinamike Crne Gore, koja će trajno ostati prisutan faktor. Ipak, ona ukazuje na poteškoće u formiranju koalicione vlasti sastavljene od partija sa prilično različitim političkim agendama. Upravljanje kroz koalicije je uvijek zahtjevno, ali u odsustvu političkih partija koje mogu samostalno obezbijediti parlamentarnu većinu, koaliciona vlast ostaje jedini mogući put. I dok takav model može dovesti do povremenih raskola, on takođe može podstaći bolju saradnju, kompromis i veću transparentnost – makar u teoriji. Portal ETV: Kako ocjenjujete napredak Crne Gore na njenom putu ka članstvu u Evropskoj uniji? MORISON: Sada se čini vjerovatnim da će Crna Gora biti naredna članica Evropske unije, a nedavno zatvaranje još pet pregovaračkih poglavlja predstavlja dodatni pozitivan korak u tom pravcu. Pitanje je jedino kada će se to dogoditi. Godina 2028. djeluje kao najizgledniji datum, ali smo se i ranije nalazili u sličnim situacijama, pri čemu se rok stalno pomjerao u budućnost. Ovoga puta, međutim, smatram da postoji realna mogućnost da Crna Gora postane država članica 2028. godine, ne samo zbog solidnog napretka koji je ostvarila, već i zato što Evropska unija, iz geopolitičke perspektive, ima potrebu da osigura integraciju Zapadnog Balkana. Uspjeh Crne Gore u tom procesu bio bi snažan signal i drugim državama regiona koje teže članstvu da je politika proširenja i dalje živa. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li među građanima država članica Evropske unije postoji stvarna spremnost za dalje proširenje, u trenutku kada se same suočavaju sa brojnim izazovima. Takođe, Evropska unija kojoj će se Crna Gora eventualno pridružiti znatno se razlikuje od one koja je postojala u vrijeme kada je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) stupio na snagu 2010. godine. U međuvremenu je došlo do Bregzita (pri čemu je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo jedan od snažnijih zagovornika proširenja unutar EU), do podjela unutar Unije povodom rata u Ukrajini, kao i do jačanja anti-EU političkih partija u brojnim državama članicama. Pristupanje Evropskoj uniji jeste ispravan strateški cilj za Crnu Goru, ali ono neće predstavljati čudotvorni lijek za sve probleme sa kojima se država suočava. Portal ETV: Takođe ste se opsežno bavili istraživanjem odnosa između crkve i države, posebno na prostoru Balkana. Kako biste danas definisali odnos između crkve – prije svega Srpske pravoslavne crkve – i države Crne Gore? MORISON: &nbsp;Srpska pravoslavna crkva predstavlja značajan faktor u crnogorskom društvenom i političkom životu, iako je stepen njenog uticaja tokom vremena varirao. Tokom litija 2020. godine imala je jasno izraženu ulogu u oblikovanju političke klime koja je dovela do pada DPS-a u avgustu iste godine. Nakon smrti mitropolita Amfilohija i potpisivanja Temeljnog ugovora 2022. godine, njeno djelovanje postalo je nešto suzdržanije u javnom prostoru, iako nije teško uočiti da je uticaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u posljednjim godinama u porastu. Nesumnjivo je da je riječ o vidljivijoj i asertivnijoj instituciji nego što je to bila, na primjer, prije dvije decenije. Istovremeno, uticaj Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) je oslabio, pa je bilo prilično interesantno pročitati ove sedmice navode ruske obavještajne službe SVR, koja je optužila Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha Vartolomeja da „siju razdor“ unutar tzv. „ruskog pravoslavnog svijeta“ kroz saradnju sa vladama baltičkih država, te da se Vaseljenski patrijarh navodno priprema da dodijeli autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi kao vid odmazde prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Stoga, iako ovi procesi nijesu uvijek vidljivi u svakodnevnom političkom životu, pitanje uloge Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao i pitanje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, i dalje ostaju izuzetno važna i osjetljiva tema. Portal ETV: Osvrnimo se na momenat na širi evropski kontekst. Kako procjenjujete prijetnju koju Rusija predstavlja po stabilnost Evrope i vidite neslaganja u samom NATO savezu? MORISON: Svjedočimo periodu izraženih geopolitičkih turbulencija, a ono što smo doživjeli tokom prve dvije sedmice 2026. godine dovoljno je da čak i one koji su skloni opuštenijem sagledavanju ovakvih situacija učini zabrinutim. Prijetnja izbijanja šireg evropskog rata vjerovatno je izraženija nego u bilo kojem trenutku od završetka Drugog svjetskog rata. Mirovno rješenje za rat u Ukrajini, uprkos naporima Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, i dalje djeluje veoma udaljeno, a Rusija je jasno stavila do znanja da bi eventualno raspoređivanje trupa evropskih država u Ukrajini radi nadzora primirja smatrala neprijateljskim činom, te da bi takve snage bile legitimne vojne mete. Dodatno, sposobnost evropskih država da uđu u otvoreni sukob s Rusijom je upitna, naročito imajući u vidu očigledne tenzije unutar transatlantskog partnerstva, kao i stavove administracije Sjedinjenih Američkih Država o Evropi iznesene u nedavno objavljenoj Strategiji nacionalne bezbjednosti. Takođe, ni stanovništvo evropskih zemalja nije u dovoljnoj mjeri pripremljeno za takav scenario, iako su građani Poljske i baltičkih država možda svjesniji prijetnji i psihološki spremniji od drugih. Iako se svi nadamo da će se izbjeći direktan, kinetički rat, ne možemo zanemariti činjenicu da su NATO, a posebno njegove evropske članice, već uključeni u svojevrsni „rat iz sjenke“ ili „sivu zonu“ s Rusijom, u kojem su sajber-napadi, prikrivene operacije, špijunaža, kampanje dezinformacija, ekonomski pritisci i aktivnosti destabilizacije postali gotovo uobičajeni. Postoje i ozbiljne zabrinutosti u vezi s budućnošću NATO-a, koji bi bio duboko uzdrman bilo kakvim američkim potezima prema Grenlandu, budući da Alijansa već gotovo osam decenija predstavlja temelj evropske bezbjednosti. Kada je riječ o uticaju ovih procesa na Crnu Goru, gotovo je izvjesno da ona nije pošteđena, iako nije izuzetak, već dio šire geopolitičke šahovske table i država sa određenim geostrateškim značajem. Shodno tome, Crna Gora je ranjiva poput drugih zemalja, jer ne može ostati imuna na ove globalne procese. U svakom slučaju, postoji veliki broj potencijalnih žarišta koja bi mogla dovesti do daleko veće nestabilnosti, ali se moramo nadati da će razum prevladati i da će širi, direktni rat biti izbjegnut. Evropa ne smije, kao što je to bio slučaj u ljeto 1914. godine, nesvjesno zakoračiti u katastrofu, iako sadašnja geopolitička kriza ima više sličnosti sa tridesetim godinama XX vijeka. Ipak, nadam se da će najmračnije pouke iz sukoba XX vijeka biti uzete u obzir – zbog čega, kao istoričar, ne mogu dovoljno naglasiti značaj izučavanja istorije među mlađim generacijama, jer, htjeli to ili ne, ponekad ostajemo zarobljeni njenim obrascima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260116220140_66c3fad336b41b1190d58758323ff4b076afde2c38feb35bffe5a08ef2dc302a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260116220140_66c3fad336b41b1190d58758323ff4b076afde2c38feb35bffe5a08ef2dc302a" data-rendition-name="original" width="852" height="1278" loading="lazy" alt="KNJIGA"> </figure>  Portal ETV: Vaša nova knjiga, koju ste zajedno sa profesorom Veskоm Garčevićem napisali, ''Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce?'' (Crna Gora i Srbija: Baršunasti razvod?), nedavno je predstavljena u Podgorici. Možete li nam reći više o knjizi, o periodu koji pokriva i ključnim momentima koje identifikujete u turbulentnom odnosu između ove dvije zemlje? MORISON: Knjiga koju smo profesor Vesko Garčević i ja napisali u suštini predstavlja analizu načina na koji su Crna Gora i Srbija konvergirale i divergirale od kraja 1980-ih godina. U knjizi obrađujemo neke ključne trenutke – od „antibirokratske revolucije“ i pada crnogorskog Saveza komunista, raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i stvaranja Savezne Republike Jugoslavije 1992. godine, preko unutrašnjih podjela unutar Demokratske partije socijalista (DPS) 1997. godine, sve do referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine. Značan dio knjige fokusiran je na (često složene) bilateralne odnose Podgorice i Beograda, udaljavanje spoljnpolitičkih pristupa ove dvije države od tada, uz poseban osvrt na pitanja priznavanja Kosova, članstva u NATO-u i EU, te odnose sa zemljama poput Rusije i Kine. Knjiga takođe uključuje analizu uloge koju je Srpska pravoslavna crkva imala u Crnoj Gori. Smatrali smo neophodnim, kako se približavamo obilježavanju dvije decenije od ponovnog uspostavljanja crnogorske nezavisnosti, dokumentovati trajektoriju ovog odnosa i osvrnuti se na turbulentne četiri decenije koja su oblikovale i Crnu Goru i Srbiju.

Božena Miljić

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Morison: Pristupanje EU ispravan strateški cilj za Crnu Goru, ali nije čudotvorni lijek za sve probleme sa kojima se država suočava

U završnoj fazi pristupanja Evropskoj uniji (EU), Crna Gora bi trebalo da rekonstruiše sadašnju Vladu kako bi se efikasno oduprla negativnim spoljnim uticajima koji žele usporavanje njenog evropskog puta, navodi se u nezavisnoj analizi koju razmatraju evropske diplomate uključene u proces integracije Crne Gore.
- Da bi uspješno prebrodila kritični period u koji sada ulazi, Crna Gora treba brzo da dobije Vladu i administraciju sa nesumnjivom proevropskom agendom kao vrhunskim prioritetom, što sada nema- piše u <a href="https://beta.rs/content/237494-analiza-crnoj-gori-treba-rekonstruisana-pro-eu-vlada-da-zavrsi-proces-pristupanja">analizi </a>u koju je agencija Beta imala uvid.
Ocjenjuje se da bi formiranje stabilne proevropske vlade, nakon redovnih izbora u proljeće 2027. godine, bilo „suviše kasno“ za obezbjeđivanje stabilnog političkog okvira za završnicu procesa pristupanja Evropskoj uniji.
- Zato se kao pragmatično rješenje nameće rekonstrukcija Vlade Crne Gore najkasnije do proljeća 2026. godine. Cilj ove rekonstrukcije je istiskivanje iz vlasti antievropskih opcija, kao čvorišta najvećeg rizika za finiš procesa evropskih integracija- navodi se u preporukama.
Takođe se sugeriše da rekonstruisanu Vladu čine Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića, partije nacionalnih manjina, kao i opoziciona Demokratska partija socijalista, kao pojedinačno najjača partija u Crnoj Gori, uz još neke proevropske partije u parlamentu.
- Uz nesumnjivu evropsku orijentaciju, ovakav blok imao bi ubjedljivu i stabilnu većinu u parlamentu, što bi budućoj Vladi donijelo snažniji legitimitet od onog koji ima sada- navodi se u dokumentu.
Kao najveći rizici u završnici pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji navode se negativni uticaji Rusije i, djelimično, Srbije, na koje je Crna Gora „i dalje ranjiva“.
- U narednom periodu (najmanje dvije godine), Rusija će intenzivirati remetilačke operacije u Crnoj Gori. Njen cilj je maksimalno odugovlačenje ili potpuno zaustavljanje crnogorskog puta ka članstvu u EU- navodi se u analizi.
Dodaje se da će Rusija, osim direktnog uticaja na važne poluge državne vlasti, naročito biti uključena u „izmjenu dominantnog narativa u Crnoj Gori, diskreditujući evropski put kao loš za državu i nudeći alternative u vidu prividnog jačanja suvereniteta na račun integracija, a zapravo jačanja etničkih (srpskih) veza u regionu“.
- Kao krunski cilj ove strategije vidimo pitanje potencijalnog referenduma o članstvu u EU. Rusija će raditi na tome da referendum bude raspisan, što već traže neke proruske stranke u Crnoj Gori- zaključuju autori dokumenta.
Kao najnoviji primjer ovakvog djelovanja navode se protesti povodom izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u okolini Podgorice, koje je organizovala Demokratska narodna partija, članica vladajućeg bloka koja okuplja Srbe u Crnoj Gori.
Lider te partije, Milan Knežević, predvodio je demonstracije protiv projekta koji finansira Evropska unija. On je 9. januara koalicionim partnerima ispostavio zahtjeve kao uslov za ostanak njegove partije u Vladi.
Ti uslovi tiču se takozvanih identitetskih pitanja Srba u Crnoj Gori, kao što su proglašavanje srpskog jezika službenim, izmjene zakona o državnim simbolima, kao i pitanje dvojnog državljanstva sa Srbijom.
Uticaj iz Srbije na prilike u Crnoj Gori označava se kao „značajan“, kako kao transmisija ruskog uticaja, tako i direktno, „radi ostvarivanja sopstvenih interesa u Crnoj Gori“.
Procjenjuje se da bi Vladi u Beogradu odgovaralo održavanje vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori ove godine i da to pokušava da ostvari preko svojih partnerskih partija u Podgorici.
Vanrednim izborima, kako se dodaje, ojačala bi se pozicija prosrpskih partija i ujedno „usporilo ispunjavanje preostalih obaveza Crne Gore u procesu pristupanja EU“.
- Organizovanje prijevremenih parlamentarnih izbora nosilo bi veliki rizik po evropski proces, jer bi skrenulo fokus sa ispunjavanja preostalih kriterijuma za članstvo, usporilo proces i dalo šansu destruktivnim uticajima da ojačaju svoje eksponente- zaključuje se u preporukama.
U tom smislu, dodaje se, važan faktor za uspjeh rekonstrukcije Vlade je „obezbjeđivanje kooperativnosti Srbije“.
- Evropska unija u tome može imati značajan uticaj, s obzirom na aktuelni zaokret Beograda od Rusije (zbog slučaja Naftne industrije Srbije – NIS) ka zapadnim partnerima. Bilo bi dovoljno da Srbija prećuti događaje u Crnoj Gori, da ih skloni iz fokusa medija na koje ima uticaj i da ignoriše eventualne zahtjeve za podršku svojih političkih satelita u Crnoj Gori- navodi se u analizi.

Portal ETV

610x380

Crnoj Gori treba rekonstruisana pro-EU Vlada da završi proces pristupanja

Savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića Dejan Vukšić podnio je ostavku na tu funkciju, rečeno je Vijestima iz kabineta predsjednika Crne Gore.
Tako su odgovorili na pitanja Vijesti o krivičnoj prijavi i pritužbi koju je juče protiv Vukšića podnjela generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Mirjana Pajković.
- Gdin Dejan Vukšić je danas obavijestio kabinet Predsjednika da podnosi ostavku na funkciju savjetnika Predsjednika Crne Gore. Sva dalja pitanja u vezi sa razlozima za ostavku uputite direktno Dejanu Vukšiću- odgovorili su iz Milatovićevog kabineta.
Pajković ga je u krivičnoj prijavi optužila da joj je prijetio, zloupotrebljavajući službeni fiksni telefon kabineta Predsjednika pozivao je "da se hitno javi u policiju":
- Ovako ponašanje ima elemente krivičnog djela bliže opisanih u prijavi, ali i apsolutno nedospustivo ruganje instituciji koju predstavlja i ruganje predstavnicima Uprave policije- navodi se.

500x500

Dejan Vukšić podnio ostavku na funkciju savjetnika predsjednika

Ustav i zakon moraju biti iznad dnevne politike, a država iznad ličnih i partijskih interesa, kazao je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović danas na otvaranjuizložbe izložbe „Ustav Crne Gore iz 1905. godine – temelj crnogorske pisane ustavnosti“, na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore.&nbsp; - Tim činom Crna Gora je ušla u red evropskih ustavnih država, ne samo simbolično, već suštinski - kazao je Milatović.&nbsp; On je podsjetio da je Ustav iz 1905. uveo podjelu vlasti, priznao građanska prava i prepoznao Narodnu skupštinu kao izraz volje građana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251212121256_619662233dacb620428931b2f4278f7dee25a6549ecb11cbed0983b558b0c9b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251212121256_619662233dacb620428931b2f4278f7dee25a6549ecb11cbed0983b558b0c9b3" data-rendition-name="original" width="1920" height="1281" loading="lazy" alt="Ustav iz 1905"> </figure>  Milatović je istakao da vladavina prava, stabilne institucije i pravna sigurnost nijesu samo međunarodne obaveze već temelji našeg ustavnog identiteta. „- Najvažnije je da u što kraćem roku izaberemo nedostajuće sudije Ustavnog suda i obezbijedimo punu funkcionalnost te institucije - kazao je. Govoreći o sadašnjim izazovima, predsjednik je kazao da je ustavna demokratija živa kada se štiti u praksi i kada institucije rade nezavisno, zakonito i efikasno. - Poštujmo Ustav, njegujmo tradiciju ustavnosti i branimo slobodu i dostojanstvo svakog građanina Crne Gore - poručio je Milatović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251212121256_505196d57eaf037bf944cec883174e6b407d58b74a4b6806e4eaf341fe6ed181.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251212121256_505196d57eaf037bf944cec883174e6b407d58b74a4b6806e4eaf341fe6ed181" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Milatović i Radulović"> <figcaption>Branislav Radulović i Jakov Milatović (Photo: Predsjednik Crne Gore )</figcaption> </figure>  Prilikom obilježavanja jubileja, kako se navodi u saopštenju, potpisan je Memorandum o saradnji između Službe predsjednika Crne Gore i Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore koji je usmjeren na osnaživanje uloge mladih u društvenim procesima kroz angažovanje studenata na pitanjima od značaja za državnu politiku.

1250x600

1084x550

Milatović: Ustav i zakon moraju biti iznad politike, a država iznad ličnih i partijskih interesa

Brisel i Vašington kao da uopšte nemaju interesa da vide očiglednu razliku u onome što rade vlasti u Podgorici, kao da ih zanima samo ono što vlasti govore, piše Darko Šuković, glavni urednik Antene M, medijskog partnera EUalive-a u Crnoj Gori.
Što je više institucionalno, ekonomski i demokratski razorena, to je Crna Gora bliže EU. Djeluje nestvarno ali je stvarno tako.
Crna Gora je posljednja republika bivše Jugoslavije koja je postala nezavisna država. Na referendumu održanom 21. maja 2006. za nezavisnost je glasalo 55,5% građana. Osim činjenice da je tako obnovljena državnost stare kraljevine, jedine južnoslovenske zemlje koja je očuvala slobodu i tokom vladanja Otomanske imperije najvećim dijelom Balkana, na tom se referendumu, prvi put u istoriji pokazalo da je većina građana Crne Gore prozapadno orijentisana. Jer, u programu političkih subjekata koji su zagovarali nezavisnu Crnu Goru, bilo je zapisano učlanjenje u EU i NATO, kao ključni vanjskopolitički ciljevi.
Prozapadna većina u Crnoj Gori građena je teško i relativno sporo. Istorijsko nasljeđe i dominantan kolektivni sentiment vjekovima su vezivali najmanju i najstariju južnoslovensku državu za Rusiju, kao slovenski i pravoslavni centar. Otpor obnovi nezavisnosti bio je snažan – svjedoči to 44,5% glasova protiv, i podržan iz Srbije: politički, finansijski, medijski, obavještajno. U SAD i EU, pogotovo na početku, nije bilo entuzijazma za ideju suverene Crne Gore. Srećom, Rusija je tih godina imala druge prioritete i projekcije i nije se fokusirala na zbivanja u Crnoj Gori.
No, uoči ulaska u NATO, stvari su se bitno promijenile. Rusija je bila neskriveno protiv članstva Crne Gore u Alijansi, pa je, koristeći antizapadne strukture u Srbiji i Crnoj Gori, pokušala da na ključnim izborima, održanim 2016, sruši Vladu Mila Đukanovića i spriječi učlanjenje. Pokušaj državnog udara osujećen je, dio zavjerenika procesuiran i prvostepeno presuđen, ključne dokaze obezbijedile su zapadne službe, a da je pripreman zastrašujući scenario potvrdio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Promašenost širokog uvjerenja da se Crna Gora ulaskom u NATO definitivno izvukla iz kandži Rusije i postala dio zapadnog civilizacijskog kruga, pokazala se na izborima 30. avgusta 2020. Izbornu pobjedu ostvarile su propruske i prosrpske stranke, predvođene Demokratskim frontom Andrije Mandića i Milana Kneževića (prvostepeno osuđeni na po pet godina zatvora zbog umiješanosti u spremanje državnog udara; nakon izbora presuda poništena a tužilac koji ih je gonio već je 18 mjeseci u pritvoru) i Demokratama Alekse Bečića. Zapravo, i na tim je izborima taj politički korpus ostao u manjini. Da dođu na vlast omogućio im je pokret URA, Dritana Abazovića (čiji je brat vjerovatno jedini etnički Albanac koji u Beogradu uspješno razvija biznis) koji je uspio da privuče 5% birača, dominantno suverenista nezadovoljnih starom vlašću, predvođenom DPS.
Paradoks da je država dobila vlast od političara koji su bili protiv postojanja nezavisne Crne Gore, nije jedini. EU i SAD su svojim činjenjem i nečinjenjem omogućili Beogradu i Moskvi da se brutalno miješaju u te (i sve naredne) izbore i da, umjesto iskreno prozapadno orijentisanih partija, političara, građana – na vlast dođu pioni Aleksandra Vučića i Vladimira Putina.
O karakteru vlasti koja je zagospodarila Crnom Gorom nakon 30. avgusta 2020. i koja, u raznim oblicima, traje do danas, svjedoči činjenica da je prva vlada (premijera Zdravka Krivokapića) dogovorena u manastiru Crkve Srbije/SPC. Ta vjerska organizacija zapravo je najmoćniji politički subjekat u Crnoj Gori, bavljenje vjerom njen je sporedan posao a realizacija nacionalnog projekta Srpskog sveta /Velike Srbije ključni zadatak. Crkva Srbije/SPC najvjerniji je saveznik Moskovske patrijaršije/Crkve Rusije. Za vladike Crkve Srbije NATO je „Četvrti Rajh“, Evropska unija je „tamnica naroda“ koja zaudara „sodomskim smradom“, Crnogorci su „komunistički nakot“, Bošnjaci-muslimani „lažni ljudi, lažne vjere“, a Ratko Mladić i Radovan Karadžić su „srpski heroji“.Već pet godina Crnom Gorom upravljaju politički subjekti koji te vrijednosti baštine i promovišu ili oni koji prihvataju da budu u koaliciji sa njima.
Koliko god to izgledalo suludo, u takvoj vlasti Brisel i Vašington vide pouzdane partnere u NATO i na putu Crne Gore ka EU!? Što je više institucionalno, ekonomski i demokratski razorena, to je Crna Gora bliže EU. Djeluje nestvarno ali je stvarno tako. Najbrojniji državotvorni narod, nacionalni Crnogorci, već pet godina praktično su protjerani iz institucija, izloženi asimilaciji i otimanju njihove kulturne, naročito sakralne baštine. Potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora, između tadašnjeg premijera Abazovića i patrijarha Porfirija, svi pravoslavni hramovi u Crnoj Gori predati su u vlasništvo vjerskoj organizaciji sa sjedištem u Beogradu. Široko je uvjerenje unutar crnogorskog nacionalnog korpusa da je Crna Gora dodijeljena Srbiji i Vučiću kao kompenzacija za Kosovo i kao mamac za otklon od Rusije.
Svi ti procesi, međutim, umotani su u oblandu proevropske retorike. Brisel i Vašington kao da uopšte ne zanima šta vlast u Podgorici radi, kao da ih jedino zanima šta vlast priča. Tako je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, daleko najmoćniji političar u Crnoj Gori, koji se nikad nije odrekao stava da je Srbija njegova matica a Putin njegov lider, postao partner EU u procesu evropske integracije države kojom, de facto i de iure, upravlja.
EU i SAD, već pet godina, kažnjavajući stranke koje su 30 godina bile na vlasti, kažnjava Crnu Goru, faktički pomažući njeno pretvaranje u koloniju Srbije. Crnogorsko društvo, ispod tanke kore proevropskog narativa vlasti, tone u klerošovinizam, dok sekularizam i građanski karakter ubrzano nestaju.
Istinski prozapadno orijentisan dio crnogorskog društva, prvo zbunjen a onda i teško razočaran odnosom „naših zapadnih prijatelja“, prelazi u izbornu apstinenciju ili prihvata sinekure i „prelijeće“ na stranu vlasti. Podrška EU i NATO počinje da opada toliko da ni vlast to više ne može da sakrije. Poruke da se EU mora sačuvati od prijema novih „trojanskih konja“, pokazuju da Brisel, možda, počinje da shvata šta se dešava u Crnoj Gori. No, jasnog priznanja grešaka nema. Vjerovatno ga neće ni biti. Posljedice se, međutim, mogu lako predvidjeti. Svaki put su iste kad neko okrene leđa istinskim prijateljima i pokuša da od iskonskih neprijatelja napravi partnere.

Šuković: Kako je Zapad potrošio prozapadnu većinu u Crnoj Gori

Kad god se politika umiješa u predmet sigurne su dvije stvari - optuženi će završiti u pritvoru, ali će sigurno na kraju biti odlobođeni, poručio je advokat Stefan Jovanović gostujući u emisiji „Na kraju dana“.
&nbsp;U svim predmetima koji su od interesa politici, svaki upliv politike, ubijeđen je advokat, dovodi do toga da se radi na štetu optuženih lica, makar u dijelu da se pritvor odredi ili produži. Jovanović ocjenjuje i da su javni istupi političara i komentarisanje slučajeva, definitivno ciljani uticaji.
„Političar koji u tom trenutku iznosi svoju tezu, on možda i ne razmišlja šta je posljedica te teze. On samo misli – brzo su mi izbori ili da izađe u medije. On razmišlja o tome, ne razmišlja o ljudskim sudbinama, ne razmišlja o tome da će dosta ljudi biti u pritvoru... Svaki istup političara, pogotovo onog sa pozicije moći (predsjednik Vlade, ministri...), mnogo je i daleko više od neprimjerenog uticaja i može biti i zastrašivanje jer vas izlaže, pogotovo sudije, linču javnosti“ istakao je Jovanović.
Slučaj "Tunel" jedna od najvećih sramota koja je zadesila bezbjednosni sektor
Jovanović, koji je bio advokat u slučaju "Tunel" za koji je nedavno izrečena oslobađajuća presuda za sve optužene, kazao je da je i sam sudija u slučaju rekao da je to jedna od najvećih sramota.
"Sudija Lončar prilikom obrazloženja oslobađajuće presude rekao je da je to najveća sramota ili makar jedna od najvećih koja je zadesila bezbjednosni sektor. Tunel tih proporcija, tih razmjera prosto je nemoguće da se mogao iskopati, a da službe bezbjednosti to nisu znale, nisu djelovale preventivno itd. Tu su i sudovi, tužilaštva, predsjednik, Skupština, Centralna banka... Najvažnije institucije države su u zaista malom radijusu u prostornom smislu, a opet se desilo da se jedan zahtjevan građevinski poduhvat, koji je i vremenski trajao, izvede bez ikakvih problema“, rekao je advokat.
Ono što daje, kaže Jovanović, primjese komedije ovom slučaju je način na koji se tunel otkrio.
„Tunel se otkrio tako što je jednoj od zaposlenih bilo hladno, osjetila je promaju i na taj način se došlo do otkrivanja tunela. Da toj gospođi nije bilo hladno, postavlja se pitanje kada bi se tunel otkrio i na koji način“, rekao je on.
Sudija Lončar naveo je da nije utvrđen motiv kopanja tunela.
„Nije bilo dokaza i to je negdje mana same istrage. Postupajući tužilac je u svojoj završnoj riječi profesionalno nastupio i rekao da motiv ostaje nepoznat, da je nalogodavac nepoznat, da stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno, ali on je smatrao da na osnovu dokazne građe, ta lica koja su bila na optuženičkoj klupi zapravo izvršioci tih krivičnih djela. I sam tužilac je problematizovao ta pitanja. I moguće je da nemamo odgovor na ista, jer je kvalitet istrage i kvalitet dokazne građe bio takav. Sudija Lončar je to u završnoj presudi apostrofirao“, ističe Jovanović.
Posjeta Abazovića, Adžić licu mjesta - politička propaganda i populizam
Jedan od propusta same istrage jeste dopuštanje da na lice mjesta izađu bivši premijer Dritan Abazović, ministar Filip Adžić, ministar pravde Marko Kovač.
„Posjeta tunelu je bila za vrijeme trajanja uviđaja. Uviđaj nije bio završen, on je trajao danima. Tim povodom oglasili su se i ODT u Podgorici i Vrhovni sud. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je reklo da oni nisu bili upoznati sa tom posjetom, a Vrhovni sud je rekao da je posjeta izvršena bez dozvole suda i za vrijeme trajanja uviđaja. Radilo se o političkoj propagandi, o populizmu a na uštrb samog postupka. Imate posjetu vrha policije, Vlade, za vrijeme dok traje uviđaj, a čak su i tog dana neki materijali, predmeti pronađeni. Ti predmeti su bili vještačeni i DNK materijal nije na njima bio pronađen, ali da jeste bio pronađen oni bi bili pravno nevaljani jer su pronađeni za vrijeme trajanja te ekspedicije“ pojasnio je advokat.
Mišljenja je da se tunel nije smio zatrpati.
„Mogli ste da odradite rekonstrukciju i niz radnji, ali nijednu nije bilo moguće preduzeti zato što je tunel zaključkom Vlade zatrpan. Sudija Lončar kada je rekao da se radi o najvećoj sramoti rekao je da je i zato što je Vlada Crne Gore, niko drugi, zatrpala taj tunel i onemogućila tužilaštvo da preduzme više dokaznih radnji koje bi možda doprinijele rasvetljavanju ovog slučaja“, kaže Jovanović.
Na pitanje da li je neozbiljno to što je Abazović izašao i javno rekao da je slučaj tunela riješen, Jovanović odgovara da je to više od neozbiljnog.
„U tom trenutku imate predsjednika Vlade Crne Gore koji javno komentariše u negativnom kontekstu određeni krivično pravni događaj, a to sluša sudija koji treba da odluči da li će taj optuženi da ode ili mu se produži pritvor. Sudija je isto od krvi i mesa, i on zna da će biti izložen neviđenom linču ako taj pritvor ne odredi ili ne produži“, istakao je Jovanović.
„Abazović oprao ruke od svega, vjerovatno iste te ruke pravde“
I u slučaju šverca kokaina pronađenog u pošiljci banana za koje su oslobođeni otac i ćerka, Budimir i Marina Krstović, koje je takođe zastupao Jovanović, svjedočili smo uplivu politike.&nbsp;
„Taj predmet je u startu riješio sudija za istragu Višeg suda Radomir Ivanović. On je odbio predlog Budimiru i Marini Krstović pritvor i odredio mjere nadzora. Kada je ta odluka donijeta, sjećam se reakcija javnosti i politike. Mislim da se niko od tih ljudi pomenutom sudiji nije izvinio a trebalo je. Budimir i Marina su pravosnažno oslobođeni od te optužbe, što dokazuje da je Ivanović taj slučaj riješio. Tada smo imali istup manje više istih političara, i jedan linč javnosti u odnosu na sudiju Ivanovića“, rekao je Jovanović.
Advokat podsjeća da je, kada je predmet pravosnažno okončan, Abazović je oprao ruke od svega toga.
„Vjerovatno iste te ruke pravde. Oprao i rekao da on nije uticao na to. Jeste, i ne samo on. Svi oni koji su napali sudiju Ivanovića zbog donošenja takve odluke zapravo su podjednako krivi koliko i Abazović... Jer da je odluka sudije Ivanovića ostala na snazi, naknada štete koju ćemo svi zajedno plaćati, bila manja“, poručio je Jovanović.
"Ne daj bože da je Lazović podržao štrajk pritvorenika, bio bi oglašen za organizatora"
Osvrnuo se i na postupak protiv bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića kojeg zastupa u predmetu pred Višim sudom. &nbsp;Poručuje da nema razloga i zakonskih osnova za njegov pritvor.
"Zoran Lazović je neko ko je prije otpočinjanja postupka i vrhovnog državnog tužioca i glavnog specijalnog tužioca upoznao sa tim da je on svjestan da će biti lišen slobode, da to zna i tražio je da ga pozovu na razgovor i pitaju što god treba. Sama ta okolnost bi sudu trebala da znači – znam da ćete me lišiti slobode, ali ja ne idem nigdje. Ne samo da ne ide nigdje, nego vam govori – tu sam, kad god hoćete ja ću doći. Na terenu prava to znači – ne postoji opasnost od bjekstva. Ne da Lazović nije pokušavao da pobjegne, nego je pošao u susret svemu tome što dolazi iz tužilaštva. Pritvor je nepotreban kada su u pitanju Lazović i Milivoja Katnića“, jasan je advokat.
Međutim, ističe advokat, pretpostavka nevinosti je apsurd u Crnoj Gori, odavno ne postoji.&nbsp;
"Pogotovo kada su u pitanju ljudi koji su od političkog interesa, kada su politički targetirani. Apsolutno nema dokaza koji bi išli u prilog tezi optužbe, to će se na kraju dokazati", dodao je.
Tome u prilog, ističe i činjenicu da se Zoranu Lazoviću spočitavaju stvari za koje nije ni bio nadležan.&nbsp;
"Taj čovjek nije bio aktivan duži niz godina, a politika ga i za taj period nastoje da ga inkriminišu. Bio je optuživan i za organizaciju protesta, čovjek je u ćeliji i nema kontakta ni sa kim... Ne daj bože da je podržao štrajk pritvorenika, ne bi sigurno bio član štrajkačkog odbora, nego bi bio oglašen za organizatora“, poručuje Jovanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DpT1WnBeJXaw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Jovanović: Kad se politika umiješa u predmet - optuženi će završiti u pritvoru, ali će sigurno biti oslobođeni

Nezavisnost i samostalnost tužilaštva su temelj njegovog djelovanja i ta načela ne mogu biti predmet improvizacije ili političkih projekcija - poručili su u Vrhovnom državnom tužilaštvu navodeći da najoštrije odbacuju neosnovane optužbe i lične diskvalifikacije prisutne u medijskim saopštenjima, koje predstavljaju direktan pritisak na njihov rad i nasrtaj politike na ustavom zagarantovanu autonomiju i samostalnost.
Takav odnos prema instituciji koja ima ustavom i zakonom definisanu nadležnost da postupa nezavisno, na osnovu zakona i dokaza, podvlače oni, je nedopustiv u savremenom demokratskom društvu, podriva temelje pravne države i narušava povjerenje građana u državnotužilačku organizaciju.
- Politička očekivanja nijesu i ne mogu biti kriterijum odlučivanja Državnog tužilaštva. Tužilačke odluke donose se isključivo na osnovu pravno relevantnih činjenica i važećih zakonskih propisa, bez obzira na ličnost, javnu funkciju ili političku pripadnost bilo kog učesnika u postupku - poručili su u VDT.
Decidni su da dosljedno postupaju prema svima na jednak način, nezavisno i nepristrasno, ne podliježući političkim ili medijskim pritiscima, niti bilo čijim ličnim očekivanjima.
- Podsjećamo da je tužilaštvo, u svakoj fazi postupka, dužno da štiti javni interes, kao i prava svih procesnih subjekata - uključujući i prava oštećenih. Jasno poručujemo da će nezavisnost i samostalnost tužilaštva ostati neprikosnoveni standardi, bez obzira na javne ili političke pritiske kojima je institucija izložena - naveli su u VDT.
Pozivaju sve političke subjekte da se, u interesu pravnog poretka i institucionalne stabilnosti, pokažu odgovornost i uzdrže od retorike koja može imati za posljedicu urušavanje povjerenja građana u pravosudni sistem.
- Samo snažne, samostalne i profesionalne institucije mogu garantovati vladavinu prava i dugoročni demokratski razvoj Crne Gore - zaključili su u VDT.

VDT: Politička očekivanja nijesu i ne mogu biti kriterijum odlučivanja Tužilaštva

Premijer Milojko Spajić je, u obraćanju Odboru za rodnu ravnopravnost, iskazao punu podršku za povećanje kvote za manje zastupljeni pol sa 30 na 40 odsto u izbornom zakonu, uz obavezu da se među svaka tri kandidata na izbornoj listi nađe najmanje jedan predstavnik manje zastupljenog pola.
- Apsolutno podržavam povećanje kvote za manje zastupljeni pol sa 30 na 40 odsto u izbornom zakon - poručio je premijer u video obraćanju predsjednici, članovima i članicama Odbora.
Spajić je kazao da je uvjeren se da “Pokret Evropa sad ovo već živi” - imajući u vidu da 40 odsto ministarskog sastava PES-a u Vladi čine upravo žene koje, kako je istakao, svoje resore vode i bolje od svojih kolega.
- Na ovaj način, želimo da otvorimo dodatni prostor da se do sada zapostavljen potencijal dodatno iskaže u kreiranju javnih politika i liderstvu naše zemlje - istakao je on.
Predsjednik Vlade je kazao da je posebno važno da Parlament napravi ovaj iskorak pokazujući, kako je istakao, snagu cijelog društva da se izdigne iznad stereotipa i okrene najvišim standarda Evrope i svijeta.

Spajić podržao inicijativu za veće učešće žena u politici: PES ovo već živi

Skupštinsko zasjedanje na kom poslanici Demokrata postavljaju pitanja ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću iz njihove partije je farsa vrsta igrokaza koji se naziva fasadnom demokratijom. To je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji na Televiziji E kazao politički analitičar Marko Savić.&nbsp;
Uloga političke partije koja sebe naziva Demokratama je, dodaje on, razarajuća.&nbsp;
- Oni su spremni za jedan ovakav propagandni igrokaz koji ima za cilj da spasi one koje su njihovi funkcioneri, ali ne zbog opšteg nego zbog partijskog interes. Razumijevajući da je njihov udio u biračkom tijelu i na lokalnim izborima koji to pokazuju u opadanju, oni su povukli i ovaj potez koji, čini mi se, nijesmo imali priliku da vidimo do sad u parlamentu. To spašavanje je zapravo put u propast i ostaće kao slikovit prikaz onoga do čega ovakav tip političke partije i ovakav tip bavljenja politikom može da nas dovede - istakao je Savić.
Komentarišući izjavu ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića da je manje ubistava nego prije 2020.godine, da je na snazi vladavina prava bez zataškavanja slučajeva, Savić kaže da je riječ o obmani javnosti u službi partijske propagande.
- Koji karakteri to rade? To rade oni koji su spremni, bez obzira na svoje obrazovanje i bez obzira na svoje iskustvo da zauzimaju najodgovornije pozicije u izvršnoj vlasti, ili bilo kojoj drugoj grani vlasti. Živimo takav društveni kolaps u kojem je moguće da ako ste član partije i neko postavi ispred vas zadatak i kaže danas ćete vi da budete glavni za urbanizam, javne radove, bezbjednost u državi, građevinarstvo, istraživanje podmorja ili kako god, a da vi iza sebe imate samo partijsku knjižicu i samo iskustvo rada u partiji - ti ljudi će to da prihvate - kazao je Savić.&nbsp;
To je, kako objašnjava, pošast koju tranziciono drustvo koje je kao ovo crnogorsko ne ispravlja niti ima strateški odgovor na tu pošast.&nbsp;
- Meni je žao što to moram tako da kažem, ali ljudi koji zauzimaju te funkcije oni ne mogu da dokuče obuhvat i srž vrijednosti kao što su odgovornost i integritet, ali oni upravljaju politikama. U tom paradoksu mi zapravo živimo i taj paradoks pravi ovaj politički, društveni, socijalni, kulturološki vakum u kojem mi moramo da gasimo požare iz dana u dan, kako bismo ostali pri čistoj svijesti - naglasio je Savić.
Istoijski revizionizam je alatka i model meke moći, objašnjava on. Takav model, dodaje, trudi se da obesmisli bilo kakvu argumentovanu raspravu o istorijskim faktima, događajima, ideološkim razlikama, zločinima i totalitarizmu.&nbsp;
- Da mi živimo u državi u kojoj imamo jasnu i striktnu podijeljenost između crkvene i svjetovne vlasti, onda bi već u prvim satima nakon primjera istorijskog revizionizma imali jasan odgovor Univerziteta Crne Gore, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, onda ne više od pet do šest umnih glava napravilo nekakav javni skup u kojem bismo opet izniji ono što su istorijske istine i činjenice, dakle o tome nema rasprave. S druge strane to bi bio alarm Ministarstvu prosvjete i nauke da pregleda dodatno i evaluira kurikulume i da vidi šta se od toga nalazi i na koji način je objašnjeno u našim knjigama, međutim pošto mi živimo u društvu u kojem postoji simbioza djelovanja svjetovne i crkvene vlasti po uzoru na model koji posluje u Rusiji, gdje je ta simbioza dosegla najviši nivo, a onda u Srbiji preslikana, mi takav odgovor nemamo - rekao je Savić.
Crna Gora, kaže on, nije gradila jasnu nacionalnu obrazovnu politiku koja bi zaštitila crnogorski identitet i kulturno naslijeđe na način koji odgovaraistorijskim argumentima i faktima koji su dokazivi.&nbsp;
- To je paradoks u koji oni koji baštine istorijski revizionizam hoće da nas uvedu, a sve rade zarad pomirenja, to je prva stvar, da oni to rade iznad ideologije, i da je rasprava o nacionalizmima i ideologijama zapravo passe, to vam je onaj narativ koji usvajaju “iznad situaši” i ovi “trećeputaši” kada kažu ajmo o ekonomskim temama, jer su ove druge teme passe i na kraju nas poklope time da ono što je njihovo, a koriste ove alatke mnogo žešće i konkretnije nego što imaju institucionalni odgovor, nažalost postanje jedina istina i da imate generacije koje stasavaju razumijevajući ovo kao jedinu istinu - zaključio je Savić.

Savić: Razarajuća uloga političke partije koja sebe zove Demokratama

Ustavni sud Crne Gore, kao čuvar ustavne demokratije, predstavlja izuzetnu, supsidijarnu vlast koja odlučuje u situacijama kada ostali organi vlasti ne rješavaju sporove u skladu sa načelom vladavine prava.
Tako je na papiru, makar...
Na sajtu Ustavnog suda, u odjeljku koji bliže objašnjava funkciju ove institucije, piše da je ustanovljen kao poseban organ, izdvojen od ostalih vlasti, i štiti ustavnost i zakonitost, odnosno ustavno-pravni poredak i ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom. Potencira se da je njegova nadležnost u cjelini ustavna materija (materiae constitutionis), što znači da je propisana samim Ustavom, a ne aktima niže pravne snage...
Pojašnjava se zbog čega Ustavni sud nije moguće podvesti pod neki od segmenata tripartitne podjele vlasti.
"Današnje crnogorsko ustavno sudstvo ima sva osnovna obilježja klasičnog evropskog kontinentalnog modela: rješavanje ustavnih pitanja u nadležnosti je posebno ustanovljenog Ustavnog suda s ustavnim sudijama izabranim u posebnom postupku koji ustavnosudsku kontrolu sprovode prema posebnim procesnim pravilima. Odluke Ustavnog suda su konačne, izvršne i opšteobavezujuće. Zbog prirode svoje nadležnosti, Ustavni sud nije dio pravosuđa... On ne pripada ni jednoj od tri grane vlasti, ali ih kontroliše u pogledu ocjene ustavnosti“...
Ima toga još na sajtu i na papiru, ali realno (sa)gledano - koga još u Crnoj Gori obavezuje Ustav, još manje papir, izgovorena riječ, obećanje, a kamoli dignuta ruka i glas. Posebno su na te prevaziđene okove (pravne) tradicije imuni velikani partijskih rovova lansirani u fotelje sa kojima srastaju brzo kao „trenutni lijepak“.
<h2>Politički milje</h2>
Dok viču sa malih ekrana, glume na Jutjubu, ili vas spamuju državnim aktivnostima preko partijskih naloga na socijalnim mrežama, javi vam se retro doživljaj poznat kao - „lampaš“ efekat.
Potiče iz vremena crno-bijelih televizora sa katodnim cijevima, a opisuje situaciju u kojoj bi se, zbog slabo naštelovanog kanala, i antenskog signala, uz glasno „krčanje“ i zujanje, brkala slika analognih programa na TV-u.
Preneseno na aktuelne prilike: odjednom vidite ministre policije, pravde i drugih (raznih) poslova kako sjede i dogovaraju odborničke mandate u lokalnom parlamentu, iako vam se čini da ste ih malo prije toga vidjeli na sjednici Vlade, u drugim ulogama. Na starom „EI Niš“ uređaju u takvoj situaciji pomagalo je udaranje po kućištu televizora - sa strane ili odozgo pored miljea - dok ovdje i danas ništa ne pomaže. Do te mjere da nijeste načisto, da li je do vas, ili ipak do njih koji su se, koliko onomad, kleli da prakse „starog režima“ nikad više neće biti viđene.
Nije za utjehu činjenica da su se kleli i Titu, pa se sada guraju u prve redove parastosa i molebana. Iz te (bogo)ugodne pozicije, koju prate simptomi teške zavisnosti od vlasti, na rastegljivost pravnih normi se gleda krajnje kreativno, gotovo umjetnički slobodno. Do te mjere da ustavne i zakonske granice i okviri procedura postaju fluidni i prozračni, poput vazduha na Velaskezovim remek-djelima.
U takvoj slobodi, riječ odavno ne važi. Zašto bi, aman, onda važila pozicija Ustavnog suda s početka teksta, a njegove nadležnosti bile nepremostivi izuzeci, otporni na kreativna i selektivna tumačenja prvoboraca kojima je pozivanje na „izbornu volju od 30. avgusta“ postala glavna mantra, izvorište i projekcija apstrakne narodne volje. Pa im više nijesu potrebne ni nove izborne utakmice, jer su osuđeni na prokletstvo da završe u istom koalicionom „boa konstriktor“ zagrljaju.
Pozivanjem na taj vrhovni autoritet diže se krst na sve što nije po volji i njime rastjeruju „nečastive sile“, makar one imale i formu ustavne norme. Pogotovo člana 154, stava trećeg koji, kad se podvuče linija, jedino Ustavnom sudu daje ovlašćenje da konstatuje i tumači da (li) je nekom od sudaca prestala funkcija. Po cijenu toga da se sudije i same okliznu o ustavnu normu, njihova je riječ zadnja jer su im poslanici dali takve ovlasti birajući ih u Skupštini.
<h2>Zaboravljeni glasovi</h2>
Nije tako davno bilo kada su političari parlamentarne većine i opozicije, „i mrskog im DPS-a“, u februaru 2023. godine, birali sudije Ustavnog suda gotovo jednoglasno. Samo što su činioci vlasti u međuvremenu pali u stanje amnezije, ili sve oko sebe pokušavaju napraviti ludim i zaboravnim, što im, sudeći prema raspletu ovdašnjih postizbornih prilika, ne ide nimalo loše.
Teško je drugačije objasniti naknadnu pamet parlamentarne većine kojoj sada smetaju pojedine sudije Ustavnog suda zbog ličnih, ideoloških ili, kako tvrde, partijskih preferenci, iako su sve to imali u vidu kada su ih birali prije nepune dvije godine, nakon višemjesečnih političkih kalkulacija i strateških vaganja.
Bilo je to, podsjetimo, doba duboke ustavno-pravne krize, koja je prijetila da destabilizuje državu. Ustavni sud se osipao iz mjeseca u mjesec, da bi od septembra 2022. do februara 2023. godine bio sveden na samo troje sudija, a time osuđen da ne može da odlučuje povodom pitanja koja su mu Ustavom povjerena... Poslije maratonskih procedura, višestrukih oglasa i saslušanja kandidata, samo tri su pretekla špalir unakrsnog političkog brifinga koji je obilježilo izjašnjavanje budućih sudija na pitanje svih pitanja: bi li, ni do Bog, ako na Ustavnom sudu dođe stani-pani, smjeli udarit u temelje ugovora Vlade sa SPC...
Uz ubjedljivu podršku poslanika, ozvaničena je još jedna politička trgovina. U takvoj atmosferi postignut je konsenzus u Skupštini iz koje se, figurativno rečeno, tada ukazao „bijeli dim“ potvrde da je sud opet bio skoro pa funkcionalan.
Nedavno politički uklonjena sutkinja Dragana Đuranović, kojoj vlast na dušu stavlja bliskost DPS-u, dobila je u februaru 2023. godine 75 (od 81) glasova poslanika, samo tri su bila uzdržana, tri nijesu glasala, protiv nije bio niko. Slično su prošle i Snežana Armenko (77 glasova podrške) i Momirka Tešić (72). Zbog političkog neslaganja, i političkog svojatanja „kome“ (od manjinskih naroda) treba da pripadne mjesta četvrtog sudije, tada prolaz nije imao Faruk Resulbegović, ali jeste kasnije te godine, u „sudijskoj nadoknadi“ ili drugom krugu glasanja.
Uslijedile su pohvale evropskih i međunarodnih partnera: premostili smo jednu od ključnih prepreka za napredovanje u integracijama.
Ubrzo je, početkom 2024. godine stiglo i famozno vaganje o tome ima hoće li se pred Ustavnim sudom preispitivati sporni članovi ugovora sa SPC, uključujući i onaj kojim crkva potencira pitanje upisa (preostale) imovine, iako mu mjesto nije u takvom kontraktu volja dvije strane, jer to pitanje regulišu drugi akti pod pretpostavkom da postoji pravni osnov.
U odsudnoj bici, našla se na ispitu crkveno-politička strategija i dobar osjećaj prilikom odabira onih koji zaslužuju mandat od 12 godina u Ustavnom sudu. Iz tog okršaja u kojem je sud većinski presudio da nema ništa sporno u spornom Temeljnom ugovoru, dobili smo i suca za medalju. Doslovce. Makar je tako odlučio Joanikije (bez zemlje) odlikujući bivšeg predsjednika Ustavnog suda Milorada Gogića za zasluge u odbrani ugovora.
Iz vladajuće koalicije teška srca su morali zaslužnom Gogiću da konstatuju prestanak mandata (po Zakonu o radu) zbog čega se sud, prema njihovoj ocjeni, našao u nezavidnoj poziciji: od sedam ostalo je šest članova, sa problematičnim paritetom, pa je trebalo naći načina da ih bude manje, kako ključne odluke ne bi mogle da prođu, jer neće biti potrebne većine za odlučivanje u škakljivim temama.
Kao recimo sada, kada sa pet članova, sud ne može da prelomi da li je Ustavni odbor zaključkom da sutkinji Dragani Đuranović prestaje mandat – prekršio Ustav.
<h2>„Slučajevi pravde“</h2>
Ustavni odbor je tako odlučio protivno stavu sjednice Ustavnog suda od prije šest mjeseci da nikome od sudija ne prestaje mandat ove godine. Poslanici većine su, ipak, bili odlučni da jednoj sutkinji (koju je birala Skupština) prestaje funkcija jer su nastupili uslovi koje propisuje Zakon o PIO. Predsjednik parlamenta Andrija Mandić časa nije časio, iste večeri konstatovao je prestanak funkcije Đuranović, dok mu je za Gogića trebalo punih tri mjeseca, jer je vagao hoće li u proceduru ući zakonski prijedlog kojim bi mu mandat produžili do 67.
Sedam dana nakon što je ostao bez šestog sudije, okrnjeni Ustavni sud je konstatovao da mandat sudiji Budimiru Šćepanoviću, (jednog od dva mjesta čiju popunu predlaže Predsjednik države) prestaje u maju 2025. godine, na temelju Zakona o radu.
Ovu činjenicu o nejednakom pravnom postupanju i različitom stavu kad kome od sudija prestaje funkcija, ili bi valjalo da mu se produži mandat, pokušali su da zataškaju pravni eksperti parlamentarne većine, pojašnjavajući da su oni zapravo prozreli nečastive namjere DPS-a riješenog da politički, preko suda, kako kažu, utiče na odlučivanje u slučaju Katnić i Lazović.
Drugim riječima, otvoreno su priznali da je eliminisanje jednog sudije, kojeg su svojim glasom birali 2023, sada bilo potrebno da bi, kako sami tvrde, dizajnirali ishod glasanja Ustavnog suda u nekim konkretnim predmetima koji su se našli pred tom instancom.
Dakle, riješili zbog viših interesa na koje ih obavezuje njegova svetost 30. avgust, da preuzmu Ustav u svoje ruke, i od slučaja do slučaja, kada njima tako odgovara, „nepodobne“ sudije isprate, a drugima čak pokušaju zakonima da produže mandat.
Da ove „slučajeve pravde“ dijele godine ili decenije, moglo bi se nekako razumjeti, ali kada cik-cak slanje sudija u penziju nastupi u roku od pola godine, ili svega nekoliko dana, e onda nema tog Moma Koprivice, briljantnog studenta i poznavaoca prava, koji će za političke prilike dovoljno razvući normu pa da ona stane u ustavni okvir.
Na djelu je, dakle, politički oportunizam i tretman prava i Ustava kao rafa u samoposluzi, sa kojeg grabi ko kako mu odgovara i pravda svoju (političku) trgovinu, sve do prilike kada mu se takvi postupci obiju o glavu.
<h2>Ko se pita</h2>
Sudeći prema rasporedu političkih snaga, i našeg usuda da političari dizajniraju institucije kako im odgovara, i kako se namjesti, teško da će Ustavni sud ikada disati punim kapacitetom i biti kadar da potencijalno primijeni odredbe na osnovu kojih, kao krovni čuvar sistema, ima ingerencije i da počisti političku scenu.
Makar tako piše: da u okviru ostalih nadležnosti, u posebnom i hitnom postupku, po prijedlogu Skupštine Crne Gore Ustavni sud odlučuje da li je čak i neposredno birani Predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav.
Na osnovu takve odluke suda, Skupština onda može da razriješi šefa države.
No, sa druge strane, da ne bude da partije imaju preveliku komociju, i da raskubaju i nipodaštavaju državu u kojoj funkcionišu, ukazuje nadležnost Ustavnog suda da „nadgleda ustavnost programa i aktivnosti političkih partija i nevladinih organizacija“.
"Sud može da zabrani njihov rad ako je njihovo djelovanje usmjereno ili ima za cilj nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, kršenje zajemčenih ljudskih prava i sloboda ili izazivanje rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti...“
Sudeći po tome da su političari na čelu sa šefom parlamenta pokazali ko se pita, onda ovakav kontrolni scenario postoji samo – na papiru.
Za crkvu ne piše ništa. Ona je ionako iznad države, a kamoli Ustava.

Sudije za medalju i Ustav na papiru

Američki glumac Erik Dejn, najpoznatiji po ulozi doktora Marka Slouna u seriji “Uvod u anatomiju”, preminuo je u 53. godini, potvrdila je njegova porodica.
Dejn je prošle godine javno saopštio da boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), progresivne neurološke bolesti koja utiče na motorne neurone i dovodi do postepenog gubitka mišićne funkcije.
U mjesecima nakon dijagnoze govorio je o značaju podrške oboljelima i potrebi za većim ulaganjima u istraživanja.
Pored „Uvoda u anatomiju“, Dejn je ostvario zapažene uloge i u seriji “The Last Ship”, gdje je tumačio komandanta mornaričkog razarača u postapokaliptičnom okruženju, kao i u HBO ostvarenju “Euphoria”, u kojem je igrao kompleksnu i mračnu očinsku figuru.
Rođen 1972. godine u San Francisku, karijeru je započeo tokom devedesetih, a tokom više od dvije decenije rada ostavio je trag u televizijskoj produkciji i popularnoj kulturi.

Preminuo glumac Erik Dejn, zvijezda serije ''Uvod u anatomiju''

Trampova administracija je obavijestila Kongres o svojoj namjeri da nastavi sa planiranjem mogućeg ponovnog otvaranja ambasade SAD u Damasku, koja je zatvorena 2012. godine tokom sirijskog građanskog rata, izvještava Asošijejted pres.
U obavještenju kongresnim odborima početkom ovog mjeseca, koje je dobila Asošijejted pres, Stejt department je izrazio svoju „namjeru da postepeno pristupi mogućem ponovnom otvaranju ambasade u Siriji". Prema dokumentu od 10. februara, finansiranje ovih planova počeće za 15 dana, odnosno sljedeće nedjelje. Međutim, ne postoji vremenski okvir za njihov završetak, niti za mogući povratak američkog osoblja u Damask sa punim radnim vremenom.
Administracija razmatra ponovno otvaranje ambasade od prošle godine, ubrzo nakon svrgavanja dugogodišnjeg sirijskog lidera Bašara el Asada u decembru 2024. To je bio prioritet za Toma Baraka, ambasadora predsjednika Donalda Trampa u Turskoj i njegovog specijalnog izaslanika za Siriju.
Barak se zalagao za značajno poboljšanje odnosa sa Sirijom i njenim novim rukovodstvom koje predvodi bivši pobunjenički lider Ahmad el Šar. Uspješno se zalagao za ukidanje američkih sankcija i reintegraciju Sirije u regionalnu i međunarodnu zajednicu. Prošlog maja, Barak je posjetio Damask i podigao američku zastavu na kompleksu ambasade, iako još nije bio zvanično otvoren.
Istog dana kada je Kongres obaviješten, Barak je pohvalio odluku Sirije da se pridruži koaliciji koja se bori protiv militantne grupe Islamska država. Ovo dolazi u trenutku kada se američka vojska povukla iz male, ali važne baze na jugoistoku zemlje i još uvijek postoje značajni problemi između sirijske vlade i kurdske manjine.
- Regionalna rješenja, podijeljena odgovornost. Sudjelovanje Sirije na sastanku koalicije protiv ISIL-a u Rijadu označava novo poglavlje u kolektivnoj sigurnosti - izjavio je Barak. Planovi za ponovno otvaranje ambasade su tajni, a Stejt department je odbio komentarisati detalje, potvrdivši samo da je obavijest poslana Kongresu.
Sličan „postupni" pristup Stejt departmentu primijenio je i u planove za ponovno otvaranje američke ambasade u Karakasu u Venecueli, nakon američke vojne operacije kojom je u jahuaru svrgnut bivši predsjednik Nikolas Maduro. Taj pristup uključio je raspoređivanje privremenog osoblja koje je boravilo i radilo iz savremenih objekata.

SAD planira ponovno otvaranje ambasade u Damasku

Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su danas ljudsku, moralnu i političku satisfakciju, poručio je lider SNSD-a i bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Kako navodi, odluka Apelacionog suda nije potvrda njihove nevinosti, jer se od prvog dana to znalo, ali je potvrda krivice onih koji su ih progonili.
- Probali su sudovima da ih politički eliminišu, ali je narod na izborima eliminisao progonitelje. Mandiću i Kneževiću želim porodičnu sreću i uspjeh u političkom djelovanju- poručio je Dodik na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fmiloraddodik%2Fstatus%2F2024929467848630695%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Dodik: Odluka Apelacionog suda nije potvrda nevinosti Mandića i Kneževića već krivice onih koji su ih progonili

Crnogorske odbojkaške selekcije do 18 godina ostvarile su polovičan učinak na otvaranju Zimskog kupa nacija u Pordenoneu.
Odbojkaši su savladali Egipat 3:1 (25:17, 23:25, 25:18 i 25:23), dok su odbojkašice selekciju iz iste države pobijedili 3:2 (26:24, 22:25, 25:15, 14:25 i 15:12).
U popodnevnom meču ekipa Miljana Boškovića izgubila je od Njemačke nakon velike borbe i preokreta, 3:2 (25:16, 17:25, 16:25, 25:20 i 15:9), dok su izabranice Milana Miloševića poražene maksimalnim rezultatom od rivalki iz iste države, 3:0 (25:19, 25:18 i 25:23).
U subotu obje crnogorske selekcije igraće sa &nbsp;Hrvatskom i nastaviti borbu za polufinale turnira.

Tag: politika