Skupštinsko zasjedanje na kom poslanici Demokrata postavljaju pitanja ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću iz njihove partije je farsa vrsta igrokaza koji se naziva fasadnom demokratijom. To je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji na Televiziji E kazao politički analitičar Marko Savić.&nbsp;
Uloga političke partije koja sebe naziva Demokratama je, dodaje on, razarajuća.&nbsp;
- Oni su spremni za jedan ovakav propagandni igrokaz koji ima za cilj da spasi one koje su njihovi funkcioneri, ali ne zbog opšteg nego zbog partijskog interes. Razumijevajući da je njihov udio u biračkom tijelu i na lokalnim izborima koji to pokazuju u opadanju, oni su povukli i ovaj potez koji, čini mi se, nijesmo imali priliku da vidimo do sad u parlamentu. To spašavanje je zapravo put u propast i ostaće kao slikovit prikaz onoga do čega ovakav tip političke partije i ovakav tip bavljenja politikom može da nas dovede - istakao je Savić.
Komentarišući izjavu ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića da je manje ubistava nego prije 2020.godine, da je na snazi vladavina prava bez zataškavanja slučajeva, Savić kaže da je riječ o obmani javnosti u službi partijske propagande.
- Koji karakteri to rade? To rade oni koji su spremni, bez obzira na svoje obrazovanje i bez obzira na svoje iskustvo da zauzimaju najodgovornije pozicije u izvršnoj vlasti, ili bilo kojoj drugoj grani vlasti. Živimo takav društveni kolaps u kojem je moguće da ako ste član partije i neko postavi ispred vas zadatak i kaže danas ćete vi da budete glavni za urbanizam, javne radove, bezbjednost u državi, građevinarstvo, istraživanje podmorja ili kako god, a da vi iza sebe imate samo partijsku knjižicu i samo iskustvo rada u partiji - ti ljudi će to da prihvate - kazao je Savić.&nbsp;
To je, kako objašnjava, pošast koju tranziciono drustvo koje je kao ovo crnogorsko ne ispravlja niti ima strateški odgovor na tu pošast.&nbsp;
- Meni je žao što to moram tako da kažem, ali ljudi koji zauzimaju te funkcije oni ne mogu da dokuče obuhvat i srž vrijednosti kao što su odgovornost i integritet, ali oni upravljaju politikama. U tom paradoksu mi zapravo živimo i taj paradoks pravi ovaj politički, društveni, socijalni, kulturološki vakum u kojem mi moramo da gasimo požare iz dana u dan, kako bismo ostali pri čistoj svijesti - naglasio je Savić.
Istoijski revizionizam je alatka i model meke moći, objašnjava on. Takav model, dodaje, trudi se da obesmisli bilo kakvu argumentovanu raspravu o istorijskim faktima, događajima, ideološkim razlikama, zločinima i totalitarizmu.&nbsp;
- Da mi živimo u državi u kojoj imamo jasnu i striktnu podijeljenost između crkvene i svjetovne vlasti, onda bi već u prvim satima nakon primjera istorijskog revizionizma imali jasan odgovor Univerziteta Crne Gore, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, onda ne više od pet do šest umnih glava napravilo nekakav javni skup u kojem bismo opet izniji ono što su istorijske istine i činjenice, dakle o tome nema rasprave. S druge strane to bi bio alarm Ministarstvu prosvjete i nauke da pregleda dodatno i evaluira kurikulume i da vidi šta se od toga nalazi i na koji način je objašnjeno u našim knjigama, međutim pošto mi živimo u društvu u kojem postoji simbioza djelovanja svjetovne i crkvene vlasti po uzoru na model koji posluje u Rusiji, gdje je ta simbioza dosegla najviši nivo, a onda u Srbiji preslikana, mi takav odgovor nemamo - rekao je Savić.
Crna Gora, kaže on, nije gradila jasnu nacionalnu obrazovnu politiku koja bi zaštitila crnogorski identitet i kulturno naslijeđe na način koji odgovaraistorijskim argumentima i faktima koji su dokazivi.&nbsp;
- To je paradoks u koji oni koji baštine istorijski revizionizam hoće da nas uvedu, a sve rade zarad pomirenja, to je prva stvar, da oni to rade iznad ideologije, i da je rasprava o nacionalizmima i ideologijama zapravo passe, to vam je onaj narativ koji usvajaju “iznad situaši” i ovi “trećeputaši” kada kažu ajmo o ekonomskim temama, jer su ove druge teme passe i na kraju nas poklope time da ono što je njihovo, a koriste ove alatke mnogo žešće i konkretnije nego što imaju institucionalni odgovor, nažalost postanje jedina istina i da imate generacije koje stasavaju razumijevajući ovo kao jedinu istinu - zaključio je Savić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Savić: Razarajuća uloga političke partije koja sebe zove Demokratama

Ustavni sud Crne Gore, kao čuvar ustavne demokratije, predstavlja izuzetnu, supsidijarnu vlast koja odlučuje u situacijama kada ostali organi vlasti ne rješavaju sporove u skladu sa načelom vladavine prava.
Tako je na papiru, makar...
Na sajtu Ustavnog suda, u odjeljku koji bliže objašnjava funkciju ove institucije, piše da je ustanovljen kao poseban organ, izdvojen od ostalih vlasti, i štiti ustavnost i zakonitost, odnosno ustavno-pravni poredak i ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom. Potencira se da je njegova nadležnost u cjelini ustavna materija (materiae constitutionis), što znači da je propisana samim Ustavom, a ne aktima niže pravne snage...
Pojašnjava se zbog čega Ustavni sud nije moguće podvesti pod neki od segmenata tripartitne podjele vlasti.
"Današnje crnogorsko ustavno sudstvo ima sva osnovna obilježja klasičnog evropskog kontinentalnog modela: rješavanje ustavnih pitanja u nadležnosti je posebno ustanovljenog Ustavnog suda s ustavnim sudijama izabranim u posebnom postupku koji ustavnosudsku kontrolu sprovode prema posebnim procesnim pravilima. Odluke Ustavnog suda su konačne, izvršne i opšteobavezujuće. Zbog prirode svoje nadležnosti, Ustavni sud nije dio pravosuđa... On ne pripada ni jednoj od tri grane vlasti, ali ih kontroliše u pogledu ocjene ustavnosti“...
Ima toga još na sajtu i na papiru, ali realno (sa)gledano - koga još u Crnoj Gori obavezuje Ustav, još manje papir, izgovorena riječ, obećanje, a kamoli dignuta ruka i glas. Posebno su na te prevaziđene okove (pravne) tradicije imuni velikani partijskih rovova lansirani u fotelje sa kojima srastaju brzo kao „trenutni lijepak“.
<h2>Politički milje</h2>
Dok viču sa malih ekrana, glume na Jutjubu, ili vas spamuju državnim aktivnostima preko partijskih naloga na socijalnim mrežama, javi vam se retro doživljaj poznat kao - „lampaš“ efekat.
Potiče iz vremena crno-bijelih televizora sa katodnim cijevima, a opisuje situaciju u kojoj bi se, zbog slabo naštelovanog kanala, i antenskog signala, uz glasno „krčanje“ i zujanje, brkala slika analognih programa na TV-u.
Preneseno na aktuelne prilike: odjednom vidite ministre policije, pravde i drugih (raznih) poslova kako sjede i dogovaraju odborničke mandate u lokalnom parlamentu, iako vam se čini da ste ih malo prije toga vidjeli na sjednici Vlade, u drugim ulogama. Na starom „EI Niš“ uređaju u takvoj situaciji pomagalo je udaranje po kućištu televizora - sa strane ili odozgo pored miljea - dok ovdje i danas ništa ne pomaže. Do te mjere da nijeste načisto, da li je do vas, ili ipak do njih koji su se, koliko onomad, kleli da prakse „starog režima“ nikad više neće biti viđene.
Nije za utjehu činjenica da su se kleli i Titu, pa se sada guraju u prve redove parastosa i molebana. Iz te (bogo)ugodne pozicije, koju prate simptomi teške zavisnosti od vlasti, na rastegljivost pravnih normi se gleda krajnje kreativno, gotovo umjetnički slobodno. Do te mjere da ustavne i zakonske granice i okviri procedura postaju fluidni i prozračni, poput vazduha na Velaskezovim remek-djelima.
U takvoj slobodi, riječ odavno ne važi. Zašto bi, aman, onda važila pozicija Ustavnog suda s početka teksta, a njegove nadležnosti bile nepremostivi izuzeci, otporni na kreativna i selektivna tumačenja prvoboraca kojima je pozivanje na „izbornu volju od 30. avgusta“ postala glavna mantra, izvorište i projekcija apstrakne narodne volje. Pa im više nijesu potrebne ni nove izborne utakmice, jer su osuđeni na prokletstvo da završe u istom koalicionom „boa konstriktor“ zagrljaju.
Pozivanjem na taj vrhovni autoritet diže se krst na sve što nije po volji i njime rastjeruju „nečastive sile“, makar one imale i formu ustavne norme. Pogotovo člana 154, stava trećeg koji, kad se podvuče linija, jedino Ustavnom sudu daje ovlašćenje da konstatuje i tumači da (li) je nekom od sudaca prestala funkcija. Po cijenu toga da se sudije i same okliznu o ustavnu normu, njihova je riječ zadnja jer su im poslanici dali takve ovlasti birajući ih u Skupštini.
<h2>Zaboravljeni glasovi</h2>
Nije tako davno bilo kada su političari parlamentarne većine i opozicije, „i mrskog im DPS-a“, u februaru 2023. godine, birali sudije Ustavnog suda gotovo jednoglasno. Samo što su činioci vlasti u međuvremenu pali u stanje amnezije, ili sve oko sebe pokušavaju napraviti ludim i zaboravnim, što im, sudeći prema raspletu ovdašnjih postizbornih prilika, ne ide nimalo loše.
Teško je drugačije objasniti naknadnu pamet parlamentarne većine kojoj sada smetaju pojedine sudije Ustavnog suda zbog ličnih, ideoloških ili, kako tvrde, partijskih preferenci, iako su sve to imali u vidu kada su ih birali prije nepune dvije godine, nakon višemjesečnih političkih kalkulacija i strateških vaganja.
Bilo je to, podsjetimo, doba duboke ustavno-pravne krize, koja je prijetila da destabilizuje državu. Ustavni sud se osipao iz mjeseca u mjesec, da bi od septembra 2022. do februara 2023. godine bio sveden na samo troje sudija, a time osuđen da ne može da odlučuje povodom pitanja koja su mu Ustavom povjerena... Poslije maratonskih procedura, višestrukih oglasa i saslušanja kandidata, samo tri su pretekla špalir unakrsnog političkog brifinga koji je obilježilo izjašnjavanje budućih sudija na pitanje svih pitanja: bi li, ni do Bog, ako na Ustavnom sudu dođe stani-pani, smjeli udarit u temelje ugovora Vlade sa SPC...
Uz ubjedljivu podršku poslanika, ozvaničena je još jedna politička trgovina. U takvoj atmosferi postignut je konsenzus u Skupštini iz koje se, figurativno rečeno, tada ukazao „bijeli dim“ potvrde da je sud opet bio skoro pa funkcionalan.
Nedavno politički uklonjena sutkinja Dragana Đuranović, kojoj vlast na dušu stavlja bliskost DPS-u, dobila je u februaru 2023. godine 75 (od 81) glasova poslanika, samo tri su bila uzdržana, tri nijesu glasala, protiv nije bio niko. Slično su prošle i Snežana Armenko (77 glasova podrške) i Momirka Tešić (72). Zbog političkog neslaganja, i političkog svojatanja „kome“ (od manjinskih naroda) treba da pripadne mjesta četvrtog sudije, tada prolaz nije imao Faruk Resulbegović, ali jeste kasnije te godine, u „sudijskoj nadoknadi“ ili drugom krugu glasanja.
Uslijedile su pohvale evropskih i međunarodnih partnera: premostili smo jednu od ključnih prepreka za napredovanje u integracijama.
Ubrzo je, početkom 2024. godine stiglo i famozno vaganje o tome ima hoće li se pred Ustavnim sudom preispitivati sporni članovi ugovora sa SPC, uključujući i onaj kojim crkva potencira pitanje upisa (preostale) imovine, iako mu mjesto nije u takvom kontraktu volja dvije strane, jer to pitanje regulišu drugi akti pod pretpostavkom da postoji pravni osnov.
U odsudnoj bici, našla se na ispitu crkveno-politička strategija i dobar osjećaj prilikom odabira onih koji zaslužuju mandat od 12 godina u Ustavnom sudu. Iz tog okršaja u kojem je sud većinski presudio da nema ništa sporno u spornom Temeljnom ugovoru, dobili smo i suca za medalju. Doslovce. Makar je tako odlučio Joanikije (bez zemlje) odlikujući bivšeg predsjednika Ustavnog suda Milorada Gogića za zasluge u odbrani ugovora.
Iz vladajuće koalicije teška srca su morali zaslužnom Gogiću da konstatuju prestanak mandata (po Zakonu o radu) zbog čega se sud, prema njihovoj ocjeni, našao u nezavidnoj poziciji: od sedam ostalo je šest članova, sa problematičnim paritetom, pa je trebalo naći načina da ih bude manje, kako ključne odluke ne bi mogle da prođu, jer neće biti potrebne većine za odlučivanje u škakljivim temama.
Kao recimo sada, kada sa pet članova, sud ne može da prelomi da li je Ustavni odbor zaključkom da sutkinji Dragani Đuranović prestaje mandat – prekršio Ustav.
<h2>„Slučajevi pravde“</h2>
Ustavni odbor je tako odlučio protivno stavu sjednice Ustavnog suda od prije šest mjeseci da nikome od sudija ne prestaje mandat ove godine. Poslanici većine su, ipak, bili odlučni da jednoj sutkinji (koju je birala Skupština) prestaje funkcija jer su nastupili uslovi koje propisuje Zakon o PIO. Predsjednik parlamenta Andrija Mandić časa nije časio, iste večeri konstatovao je prestanak funkcije Đuranović, dok mu je za Gogića trebalo punih tri mjeseca, jer je vagao hoće li u proceduru ući zakonski prijedlog kojim bi mu mandat produžili do 67.
Sedam dana nakon što je ostao bez šestog sudije, okrnjeni Ustavni sud je konstatovao da mandat sudiji Budimiru Šćepanoviću, (jednog od dva mjesta čiju popunu predlaže Predsjednik države) prestaje u maju 2025. godine, na temelju Zakona o radu.
Ovu činjenicu o nejednakom pravnom postupanju i različitom stavu kad kome od sudija prestaje funkcija, ili bi valjalo da mu se produži mandat, pokušali su da zataškaju pravni eksperti parlamentarne većine, pojašnjavajući da su oni zapravo prozreli nečastive namjere DPS-a riješenog da politički, preko suda, kako kažu, utiče na odlučivanje u slučaju Katnić i Lazović.
Drugim riječima, otvoreno su priznali da je eliminisanje jednog sudije, kojeg su svojim glasom birali 2023, sada bilo potrebno da bi, kako sami tvrde, dizajnirali ishod glasanja Ustavnog suda u nekim konkretnim predmetima koji su se našli pred tom instancom.
Dakle, riješili zbog viših interesa na koje ih obavezuje njegova svetost 30. avgust, da preuzmu Ustav u svoje ruke, i od slučaja do slučaja, kada njima tako odgovara, „nepodobne“ sudije isprate, a drugima čak pokušaju zakonima da produže mandat.
Da ove „slučajeve pravde“ dijele godine ili decenije, moglo bi se nekako razumjeti, ali kada cik-cak slanje sudija u penziju nastupi u roku od pola godine, ili svega nekoliko dana, e onda nema tog Moma Koprivice, briljantnog studenta i poznavaoca prava, koji će za političke prilike dovoljno razvući normu pa da ona stane u ustavni okvir.
Na djelu je, dakle, politički oportunizam i tretman prava i Ustava kao rafa u samoposluzi, sa kojeg grabi ko kako mu odgovara i pravda svoju (političku) trgovinu, sve do prilike kada mu se takvi postupci obiju o glavu.
<h2>Ko se pita</h2>
Sudeći prema rasporedu političkih snaga, i našeg usuda da političari dizajniraju institucije kako im odgovara, i kako se namjesti, teško da će Ustavni sud ikada disati punim kapacitetom i biti kadar da potencijalno primijeni odredbe na osnovu kojih, kao krovni čuvar sistema, ima ingerencije i da počisti političku scenu.
Makar tako piše: da u okviru ostalih nadležnosti, u posebnom i hitnom postupku, po prijedlogu Skupštine Crne Gore Ustavni sud odlučuje da li je čak i neposredno birani Predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav.
Na osnovu takve odluke suda, Skupština onda može da razriješi šefa države.
No, sa druge strane, da ne bude da partije imaju preveliku komociju, i da raskubaju i nipodaštavaju državu u kojoj funkcionišu, ukazuje nadležnost Ustavnog suda da „nadgleda ustavnost programa i aktivnosti političkih partija i nevladinih organizacija“.
"Sud može da zabrani njihov rad ako je njihovo djelovanje usmjereno ili ima za cilj nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, kršenje zajemčenih ljudskih prava i sloboda ili izazivanje rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti...“
Sudeći po tome da su političari na čelu sa šefom parlamenta pokazali ko se pita, onda ovakav kontrolni scenario postoji samo – na papiru.
Za crkvu ne piše ništa. Ona je ionako iznad države, a kamoli Ustava.

Sudije za medalju i Ustav na papiru

Neostatak socijalnog dijaloga i kolektivnih ugovora u medijima, loši uslovi rada u redakcijama i pritisci koji dovode do cenzure i autocenzure prepoznati su u Izvještaju Evropske komisije (EK) za ovu godinu, saopšteno je iz Sindikata medija Crne Gore (SMCG). 
 
Oni su kazali da je Izvještaj EK, kada su u pitanju sloboda medija i uslovi rada u njima, u potpunosti potvrdio sve ono na šta SMCG uporno ukazuje, dodajući da je i dalje dug put do slobodnih i od politike oslobođenih medija. 
 
Kako su naveli iz SMCG, Izvještaj je prepoznao nedostatak socijalnog dijaloga i kolektivnih ugovora u medijima, loše uslove rada u crnogorskim redakcijama, pritiske koji dolaze sa više strana i dovode do cenzure i autocenzure, uz tradicionalna pitanja bezbjednosti. 
 
- Kada se svemu nabrojanom doda i alarmantno stanje u Javnom servisu do kojeg je došlo zbog dva pravosnažno potvrđeno nezakonita imenovanja generalnog direktora, o čemu se govori u Izvještaju, jasno je da je i dalje dug put do slobodnih i od politike oslobođenih medija - poručili su iz SMCG. 
 
Oni su pozdravili pažnju koja je u Izvještaju poklonjena kolektivnom pregovaranju, ističući da se ono dešava najviše na nacionalnom nivou i da „neki važni sektori su i dalje bez kolektivnih ugovora kao što su bankarski sektor i mediji“. 
 
Iz SMCG su podsjetili da je usvajanje granskog kolektivnog ugovora jedna od obaveza i iz Medijske strategije, ali da SMCG, i pored više pokušaja, nije uspio da ubijedi poslodavce da se taj dokument mora ispregovarati i potpisati. 
 
- Primjetno je i da je ove godine izostala rečenica koja se odnosi na izbalansirano izvještavanje Javnog servisa, koju je tokom cijele godine uporno rabio menadžment Radio Televizije Crne Gore (RTCG) prikrivajući ostali dio Izvještaja koji se odnosio na kritiku načinu na koji se bira čelni čovjek medija koji finansira država - naveli su iz SMCG. 
 
Kako su dodali, kroz jednu od preporuka, jasno piše da treba zaštititi Javni servis od bilo kakvog neprikladnog uticaja na uredničku, institucionalnu ili finansijsku nezavisnost. 
 
Iz SMCG su dodali da se u preporuci navodi i da RTCG treba u potpunosti da poštuje zakon i najviše standarde profesionalnog integriteta i odgovornosti. 
 
- Druge dvije preporuke se odnose na nastavak pružanja blagovremene i efikasne zaštite novinarima, kroz sprovođenje zakona i zastitu od svih oblika nasilja - kazali su iz SMCG. 
 
Oni su ukazali da nadležni treba da prioritetno istražuju i pravno rješavaju ključne stare slučajeve kao i obezbijede dosljednu primjenu svih zakona vezanih za medije i pridržavaju se politike nulte tolerancije prema bilo kojem obliku pritiska ili uznemiravanja novinara, uključujući i one od strane javnih službenika. 
 
- Podsjećamo da nijedan stari slučaj nije riješen, a da su u našoj bazi slučajeva napada na novinare ove godine evidentirana četiri slučaja čiji su vinovnici visokopozicionirani političari - kazali su iz SMCG. 
 
Oni su naveli da se nadaju da će se nadležne institucije konačno pozabaviti podatkom koji je naveden u Izvještaju, a odnosi se slab odziv javnog sektora i medija kada je u pitanju prijavljivanje javnog novca koji se uplaćuje medijima po osnovu oglašavanja i marketinga.

1250x600

1084x550

SMCG: Dug put do slobodnih i od politike oslobođenih medija

Govoreći jedno, misleći drugo, a radeći treće, političke elite su direktno odgovorne za sve veći broj apstinenata na izborima, što značajno utiče na smisao demokratskih procesa, ocijenili su u Pokretu podstanara Podgorice.
Olako data obećanja, praćena potpunim izostankom odgovornosti za njihovo nesprovođenje, kako kažu u Pokretu, urušavaju poverenje u političke subjekte "koji godinama, pa sve do danas, dominiraju ovom državom".
- Iako razumijemo građane koji su postali alergični na samu pomisao politike i političara, ipak pozivamo građane da nas podržite, one koji nijesu izgubili vjeru i koji se bore za poštene građanske ciljeve. Pokret podstanara je osnovan upravo u tom duhu, u interesu zaštite i unapređenja porodica koje naša država nije prepoznala, niti pomogla, niti učinila išta da i podstanari dobiju šansu da pošteno steknu svoj krov nad glavom - ističe se u saopštenju Pokreta podstanara Podgorica.
Vođeni ogorčenošću prema politici i političarima, Pokret podstanara se odlučio za ovaj oblik borbe i građanskog otpora partitokratiji koja je, kako kažu, ozbiljno uzdrmala temelje našeg društva.&nbsp;
- Stoga vas pozivamo da nam se pridružite kako bismo zajedno stvorili snažan građanski otpor besmislu u koje su nas doveli - poručuju iz Pokreta podstanara.

Podstanari Podgorice: Pružiti snažan građanski otpor besmislu u koje su nas doveli političari

Ambasadori EU postigli su danas važan sporazum o 17. paketu sankcija protiv Rusije, saopštio je predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta na društvenoj mreži Iks.
- Ambasadori EU postigli su danas važan sporazum o 17. paketu sankcija protiv Rusije, uključujući mjere za suzbijanje ruske flote iz sjenke - saopštio je on.
Kako je kazao, ovo je jak signal da Evropska unija ostaje jedinstvena u podršci građanima Ukrajine.

Košta: EU uvodi nove sankcije Rusiji, ostajemo uz Ukrajinu

Muškarac od ranije poznat policiji danas je kod mjesta Đuba nedaleko od Umaga ubio suprugu koja ga je nedavno ostavila, prenosi Indeks.
Podsjetimo, istarska policija je danas poslijepodne objavila da je kod Umaga pronašla dva mrtva tijela te da sumnja na nasilnu smrt.
Ženu je pištoljem ubio 58-godišnjak, koji je nakon toga izvršio samoubistvo istim oružjem.
Nju je ubio u automobilu pa je policija prvobitno dobila informaciju da se dogodila saobraćajna nesreća. Međutim, kad su stigli na mjesto događaja pronašli su beživotno tijelo žene s povredama od vatrenog oružja.
Nedaleko su pronašli i ubijenog muškaraca, a pored njega motocikl kojim se odvezao s mjesta na kojem je ubio suprugu.
Prema riječima poznanika, muškarac je bio od ranije poznat policiji, mahom zbog tuča i drugih prekršaja odnosno remećenja javnog reda i mira.
Kako su kazali, nikada nije prijavljivan za nasilje u porodici. Ubici je to bila druga supruga koja ga je nedavno napustila. Poznanici govore da je bila zadovoljna odlukom o napuštanju supruga.
Uviđaj je još uvijek u toku te će istraga posebno morati utvrditi je li ovaj zločin počinjen legalnim ili ilegalnim oružjem. Naime, 58-godišnjak se bavio i lovom i streljaštvom pa je zato posjedovao oružje.

Hrvatska: Ubio suprugu u autu pa izvršio samoubistvo

Ruski predsjednik Vladimir Putin odobrio je sastav delegacije koja će učestvovati u sjutrašnjim pregovorima s Ukrajinom, objavili su ruski mediji.
U delegaciji su sljedeći zvaničnici:
Vladimir Medinski, Putinov savjetnik, imenovan je za šefa ruske delegacije; Mihail Galuzin, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova; Igor Kostjukov, načelnik Glavne uprave; Glavnog stožera Oružanih snaga Rusije (bivši GRU); Aleksandr Fomin, zamjenik ministra obrane Rusije.
Odluka dolazi dan uoči mogućeg sastanka u Turskoj, na koji je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ranije pozvao Putina. Prema ovim informacijama, čini se da ruski predsjednik neće ići u Tursku.
Ruski mediji javljaju da će uz navedene u delegaciji biti i "četiri stručnjaka" za pregovore koji nisu imenovani.

Putin neće pregovarati sa Zelenskim, šalje delegaciju

Potpredsjednik Vlade, ministar vanjskih poslova i predsjednik Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović učestvovao je u radu 134. sjednice Komiteta ministara Savjeta Evrope, održane u Luksemburgu.
Ibrahimović je na Sjednici govorio kompleksnim geopolitičkim izazovima i važnosti ulaganja zajedničkih i koordinisanih napora za njihovo prevazilaženje, te ulozi i značaju SE u rješavanju globalnih izazova.
Pozdravo je, navode iz BS, ideju o Novom demokratskom paktu kao okviru za odbranu zajedničkih vrijednosti i jačanje demokratije.
Ibrahimović je posebno istakao napredak u sveobuhvatnim reformama koji je omogućio CG da ostvari značajne iskorake na putu ka EU kao i prepoznatljivost aktivne uloge Savjeta Evrope kao pouzdanog partnera u ovom procesu.
- Crna Gora će predsjedavati Komitetom ministara SE u periodu 2026-2027, što se podudara sa važnim nacionalnim jubilejima - 20 godina od obnove nezavisnosti, 10 godina članstva u NATO-u i 20 godina od članstva u SE - naglasio je Ibrahimović.
Crna Gora će, kao odgovorna država članica nastaviti da snažno promoviše vrijednosti multilateralizma, kao i strateške ciljeve i principe Savjeta Evrope. S tim u vezi, treba podržati članstvo Republike Kosovo u Savjetu Evrope, u cilju jačanja stabilnosti u regionu.
Na marginama održane sjednice Ibrahimović se sastao sa ministarkom vanjskih poslova i saradnje Monaka Izabel Bero-Amadi, te održao trilateralni sastanak sa ministarkom Bero-Amadi i ministrom vanjskih poslova R. Moldavije Mihailom Popsoijem.
U fokusu razgovora bila je koordinacija priprema tri države za predsjedavanje Komitetom ministara i programsko usaglašavanje aktivnosti u cilju dodatnog unaprjeđenja saradnje i zajedničkog odgovora na aktuelne izazove.
- Crna Gora nastavlja svoj evropski put. Vidimo se u EU - poručio je Ibrahimović.

Ibrahimović: Treba podržati članstvo Republike Kosovo u Savjetu Evrope

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

U Regionalnom vodovodu Crnogorsko primorje problemi se gomilaju, a zapošljeni u kontinuitetu upozoravaju na nezakonita postupanja predsjednika Odbora direktora u ostavci Zorana Lakušića i prošle godine nezakonito izabranog izvršnog direktora Krsta Radovića. Sada se javnosti obratio smijenjeni rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove Vladimir Ružičić, koji je otvoreno pismo dostavio i premijeru Milojku Spajiću, ministru ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjanu Ćulafiću, ombudsmanu Siniši Bjekoviću, predsjedniku Sindikata Regionalnog vodovoda Igoru Anastasovu, zahtijevajući zaštitu svojih i prava njegovih kolega iz radnog odnosa koja se, kako je istakao, u kontinuitetu ugrožavaju. <h2>Otvoreno pismo</h2> U dopisu tvrdi da od kada je za izvršnog direktora imenovan Krsto Radović počinju progon i mobing. Piše da je on tada sa funkcije rukovodioca postavljen na nižu poziciju - saradnika, dok je kolega sa mjesta šefa jedne službe „spušten“ na mjesto saradnika, a drugi kolega sa mjesta savjetnika na mjesto referenta. Da je sve to nezakonito, konstatovala je, tvrdi, Inspekcija rada. Ističe i kako se „Radović nije zaustavio na tome, već je nastavio da sprovodi svoju samovolju“ i pokrenuo „po dva montirana i izmišljenja disciplinska postupka“ protiv njega i još jednog kolege, a samo sa jednim ciljem - da im nezakonito da otkaze. On citira Radovića koji navodno komentariše: „...kad se vrate preko suda, ja svakako neću biti tu“. On od Spajića i Ćulafića traži da hitno preduzmu mjere protiv Odbora direktora ove državne kompanije i izvršnog direktora (koji formalno ne ispunjava uslove za to radno mjesto), budući da se radi o privrednom društvu koje je u vlasništvu države Crne Gore i čija aktivna vrijednost iznosi 140 miliona eura. Upozorava i da od ove kompanije zavisi ljetnja turistička sezona, kao najznačajnija privredna grana u Crnoj Gori. Smatra da je Odbor direktora nezakonito razriješio tri izvršna direktora - Gorana Jevrića, Josipa Đuraškovića i Borislava Ivankovića i nezakonito imenovao Krsta Radovića, „lice koje nema potrebno radno iskustvo od pet godina sa VII1 stepenom na rukovodećim pozicijama“. - ...zloupotreba prava i zlostavljanje zaposlenih i njihova diskriminacija od strane Krsta Radovića je iz dana u dan sve veća i gora – piše on u dopisu. Od ombudsmana Bjekovića traži da pokrene postupak zbog zloupotrebe prava izvršnog direktora prema zapošljenima. Ružičić piše kako mu je 3. maja izvršni direktor Radović dostavio Upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti broj 25-1934/2 od 23. aprila na što je on u zakonskom roku dostavio zahtjev za usmeno izjašenjenje na, kako je istakao, „sramni, montirani i nezakoniti postupak utvrđivanja odgovornosti“, konstatujući da mu je na teret stavio dvije teže povrede radne obaveze, a za koje on, kako tvrdi, ne može biti odgovoran. Radović tereti Ružičića da je napravio težu povredu radne obaveze jer se nije pojavio na rasprave održane 3. marta u kotorskom sudu, u slučaju dvije tužbe protiv Regionalnog vodovoda. Kao drugu težu povredu naveo je da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio tekst odluka o novčanim pomoćima zapošljenima koji nije u skladu sa Statutom kompanije, a nije ukazao izvršnom direktora da je za donošenje tih Odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor. U dokumentu koji je dostavio uz otvoreno pismo – Prijedlog za obustavljanje postupka i zahtjev za usmeno izajšnjenje na upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze, Ružičić je kategoričan da je Radović napravio niz nezakonitih radnji.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Vodoizvorište Bolje sestre"><figcaption>REGIONALNI VODOVOD U OZBILJNIM PROBLEMIMA: Vodoizvorište Bolje sestre(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  <h2>„Zaboravljena“ komunikacija</h2> Prvu procesnu grešku, kako j istakao, napravio je jer mu je uz upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze dostavio i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti, ne ostavljajući mu prostor za izjašnjenje, čime je, kako ističe, povrijedio njegovo Ustavom i Evropskom konvencijom za ljudska prava, zagarantovano pravo na pretpostavku nevinosti, odnosno prekršio je načelo prezumpcije nevinosti. On je u pismu ukazao da je za prvi postupak koji je Radović pokrenuo protiv njega donio nezakonitu odluku 14. aprila, a da nije prethodno donešena odluka o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obaveze. - ...prvi postupak je pokrenut nakon što je direktor Radović priznao izvršenje prekršaja, iako nije bilo osnova za to, pa je sakrio prekršajne naloge iz kojih bi se to dalo vidjeti. Tačnije, kao zapošljeni protiv kojeg se vodio postupak nijesam imao pravo uvida u te prekršajne naloge – napisao je Ružičić. Tvrdi i da su u prvom postupku protiv njega pribavljali dokaze nakon održane rasprave, na koje se nije mogao izjasniti, kao i da su promijenili kvalifikaciju djela nakon rasprave, što je zaključio iz odluke koju je dobio. U pismu je Ružičić decidiran da je za dva ročišta pred kotorskim osnovnim sudom, 3. marta, po tužbama Milana Janovića i Ivana Špadijera, za koje tvrdi da su Radovićevi najbliži saradnici, uputio dopis sudu da neće doći, jer je bio bolestan, za što ima i dokaze, jer je otvorio biolovanje 26. februara. Decidiran je da je o svemu bio obaviješten i lično Radović, s kojim je imao i usmenu i mejl komunikaciju, te da mu je ovaj rekao: „Nema veze odlaži sva ročišta dok Laki, tačnije advokat Lazar Armenko ne potpiše ugovor“. Ružičić je naglasio i da je na bolovanju do 30. maja, jer je u kompaniji psihički maltretiran, nezakonito raspoređen na nižu poziciju, žrtva je pokretanja montiranih disciplinskih postupaka, te mobinga. Za drugu tačku Radovićeve „optužnic“, koja se odnosi na to da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio odluke o novčanoj pomoći zapošljenima koje nijesu u skladu sa Statutom Društva i nije ukazao izvršnom direktoru da je za donošenje tih odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor, Ružičić, takođe, tvrdi da je neargumentovana. Upozorio je Radovića i da je povrijedio pravo zapošljenih na privatnost, a pogotovo za jednog kolegu u čijem je slučaju odluka završila na oglasnoj tabli kompanije, a pomoć je dodijeljena zbog bolesti, pa je to moglo da pročita više od stotinu ljudi koji tuda prođu, a „što je školski primjer kršenja ličnih podataka“. <h2>Probijanje rokova</h2> Ističe i da je svaku od tih odluka potpisao bivši izvršni direktor i da posljednja datira od 10. aprila prošle godine?! - Znači više od godinu dana od dana dostavljanja upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze broj 25-1934/1, a rok zastare za povrede radne obaveze je tri mjeseca, odnosno šest mjeseci shodno članu 152 Zakona o radu Crne Gore, a Zoran Lakušić kao predjsednik Odbora direktora je za sve ovo znao, jer su mu sve odluke više puta dostavljane i o istima ga je upoznavao Borislav Ivanković (bivši izvršni direktor p.a). Pri tom posebno ukazujem na to da su odluke donijete u skladu sa Kolektivnim ugovorom kod poslodavca broj 23-2798/1 od 21.06.2023. godine (u dijelu koji se odnosi na pravo poslodavca da zaposlenom da novčanu pomoć) i Granskim kolektivnim ugovorom za stambeno-komunalne djelatnosti (Sl. List CG broj 2/12, 32/12, 93/23) u dijelu visine novčane pomoći obzirom da su Granskim kolektivnim ugovorm predviđena veća prava za zapošljenog u odnosu na naš kolektivni ugovor – istakao je Ružičić u pismu. Ponovio je da je Zoran Lakušić imao sve te informacije, iako „može reći da se ne sjeća toga, isto kao što se ne sjeća sastanka koji je organizovao sa predstavnicima Exploringa DOO na koji nas je pozvao on i njegov savjetnik Željko Raičević, a o čemu postoji pisani i vjerovatno audio zapis“. - ...čak je i komisija koju je formirao Odbor direktora čiji je predsjednik bio član Odbora direktora Zdravko Čurović dala svoj stav i konstatovala da o novčanim pomoćima odlučuje izvršni direktor – piše on, pored ostalog.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3" data-rendition-name="original" width="1600" height="1053" loading="lazy" alt="Zoran Lakušić"><figcaption>KONTINUITET NEZAKONITIH ODLUKA: Zoran Lakušić(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  Precizira da je sve novčane pomoći zapošljenih, do potpisivanja Kolektivnog ugovora, dodjeljivao je Odbor direktora, nakon čega je to ovlašćenje prenešeno na izvršnog direktora. - ...kako može Vi znati da bivši izvršni direktor nije obaviješten o nečemu što je dobrovoljno potpisao, pri tom u dogovoru sa Zoranom Lakušićem, isto kao što sada Vi sa Zoranom Lakušićem dogovarate dodjelu pomoći fudbalskim klubovima, mjesnim zajednicama, NVO organizacijama, portalima, itd – piše Ružičić. Bura u Regionalnom vodovodu traje duže od pola godine, ali u Vladi još ne reaguju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Zgrada Vlade Crne Gore"><figcaption>U IZVRŠNOJ VLASTI ĆUTE: Zgrada Vlade Crne Gore(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption></figure>  Portal ETV u kontinuitetu izvještava o dešavanjima u ovoj državnoj kompaniji, a preduzeće je bilo tema i na skupštinskom zasijedanju 16. aprila, kada je poslanik Boris Mugoša postavio pitanja ministru Ćulafiću - od nezakonitog izbora za direktora Krsta Radovića do ostavke Lakušića. I tek tada javnost je dobila potvrdu nezvanične informacije koju je Portal ETV objavio još 19. februara – da je Lakušić podnio ostavku, koja, inače, do danas nije konstativana na Vladi. Lakušić je na čelo Odbora direktora ove kompanije imenovan u maju 2021, nakon partijske raspodjele funkcija između proruskih i prosrpskih stranaka koje su pobijedile na izborima u avgustu 2020.

Tag: politika