Iako je bitan dio reforme tužilaštva urađen i politički uticaj na njega je slabiji nego što je bio, on i dalje postoji i ne događa se najvećim dijelom u medijima, izjavama političara ili na društvenim mrežama, već najčešće interno, putem različitih vrsta komunikacija - poručeno je sa panela „Od političkog uticaja do javnih pritisaka - koliko je tužilaštvo nezavisno“ u organizaciji Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
Bivši član Tužilačkog savjeta i predsjednik UO Instituta alternativa Stevo Muk osvrnuo se na vrijeme provedeno u Tužilačkom savjetu i rekao da je najvažnija reforma tužilaštva sprovedena u periodu 2021. i 2022, i da je uprkos otporu brojnih političkih partija, dijela NVO i medija bliskim režimu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu jedva uspio da prođe i obezbijedi većinu u Tužilačkom savjetu.
- Mi smo sve to uradili uglavnom zahvaljujući toj većini od šest članova Tužilačkog savjeta, a nekad i sa ogromnom većinom od 10 glasova kada su nam se pridružili članovi iz reda tužilaca. I dalje mislim da taj odnos snaga nije trebalo mijenjati, nije se pokazalo da smo bili marioneta politike vlasti. Ja sam neko ko nije zadovoljan onim što se nije desilo polovinom 2024, kada je izmijenjen Zakon o državnom tužilaštvu da bi se, zato što je to neko tako protumačio, uslišile sugestije Venecijanske komisije na jedan pogrešan način - rekao je on.
Istakao je da od aktuelnog vrhovnog državnog tužioca nisu dobijeni odgovori o stvarnom stanju u tužilaštvu.
- Jedan važan dio tog vremena koje smo tamo proveli u Tužilačkom savjetu obilježila je činjenica da smo imali V.D. na mjestu VDT-a i znate da smo se zalagali zajedno da imamo VDT-a u punom mandatu. Došli smo do njega spektakularnom većinom, i moje očekivanje, kao nekoga ko se zalagao za njegov izbor, bio je da dobiejm odgovor na pitanje u kakvom stanju je tužilaštvo i kakvi su tamo uslovi, koji su stvarni problemi tužilaštva, pa i oni koji se odnose na konkretne tužioce. Mi, nažalost, te odgovore nijesmo dobili - rekao je Muk.
Smatrao je, kaže, da VDT, u mjeri mogućeg, treba da ponudi ono što je transparentnost i vjerodostojnost.
- Doživio sam perfidnu opstrukciju u pokušaju da dobijem odgovore na neka važna pitanja - istakao je Muk.
Razgovor o tužilaštvu, dodao je Muk, ne može da se svede na priču o statistici.
- Možda je u 95 odsto slučajeva sve u redu, nema političkih uticaja, ekonomskih pritisaka. Ali se na pet odsto slučajeva prelama povjerenje javnosti i u tužilaštvo i sudove - naveo je on.
Govoreći o vođenju discplinskih postupaka protiv tužilaca, on je kazao da neki mehanizmi jednostavno ne funkcionišu.
On je istakao da ne vjeruje da će se disciplinski i etički postupci završiti.&nbsp;
- Znate gdje će se oni završiti, na leđima onih koji su već procesuirani, pa ćemo imati neke bolje statističke podatke - poručio je Muk.
Govoreći o vetingu, on je rekao da Crna Gora već ima dvije institucije koje se time bave - Agenciju za sprječavanje korupcije (ASK) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB).
- E sad šta ja mislim o njima, blago rečeno da nisu na visini zadatka. U toj situaciji postoji neki paradoks, prvo je potrebno reformisati ove institucije, a onda da provjere važe za sve ljude koji ulaze u sistem, a onda za ljude koji napreduju - kazao je Muk ističući da nepovjerenje u ASK i ANB za uloge u vetingu znači da te institucije nisu reformisane do kraja.
Muk je kazao i da se političkim uticajem na tužilaštvo ne može smatrati samo ono što je javno i dostupno, već da postoji druga, kako je kazao, opasnija, vrsta uticaja.
- Mislim da se stvarni i opasni uticaj ne događa u medijima, nego se događa interno kroz neke vrste komunikacija i uticaja, kojima mi ipak ne svjedočimo. Mi vidimo ono što je u medijima, na društvenim mrežama i to kritikujemo, i to sa razlogom - navodi on.
Zamjenica Vrhovnog državnog tužioca, Jelena Đaletić podsjetila je da je Zakonom o državnom tužilaštvu, jedna od propisanih nadležnosti Tužilačkog savjeta eksplicitno navedena, a to je da Tužilački savjet razmatra pritužbe rukovodioca državnih tužilaštava i državnih tužilaca u pogledu ugrožavanja njihove samostalnosti.
- U tom pravcu je donijeta odluka na Tužilačkom savjetu da se izmijeni poslovnik o radu Tužilačkog savjeta, na način što bi se propisala jasna procedura i ovlašćenje komisije za razmatranje ove vrste pritužbi, a u konačnom i zauzimanje određenih stava od strane Tužilačkog savjeta. Upoznala bih javnost da su normirane odredbe koima je predviđeno da će Tužilački savjet zauzeti jasan stav i o tome obavijestiti javnost, kada su u pitanju ove vrste pritužbi - rekla je ona.
Kada je u pitanju integritet državnih tužilaca, ukazala je da je početkom novembra usvojen novi etički kodeks.
- Donošenje novog etičkog kodeksa, kao skup pravila i ponašanja, iniciran je i donijet kako bi se napravila jasna distinkcija između povrede pravila ponašanja od strane tužilaca, a sa druge strane disciplinskih prekršaja - navela je ona.
Predviđena su, kako kaže, i nova pravila ponašanja koja bi mogla predstavljati povredu etičkog kodeksa, jedan od tih primjer je i ponašanje na društvenim mrežama od strane nosilaca tužilačkih funkcija.
- Kada je u pitanju disciplinska odgovornost, prošle godine, kada je mijenjan Zakon o državnom tužilaštvu, unaprijeđen je disciplinski okvir, upravo iz razloga jer su rezultati u prethodnom periodu bili na nezadovoljavajućem nivou. Neka ponašanja se nisu mogla podvesti pod disciplinske prekršaje, tako da je unaprijeđen disciplinski okvir na način što su propisani novi disciplinski prekršaji sa jedne strane, a sa druge strane dato je ovlašćenje disciplinskom tužiocu da može samoinicijativno da pokreće disciplinske postupke - rekla je Đaletić.
Kad je u pitanju disciplinska i etička odgovornost, ona je istakla da je najveća odgovornost na rukovodiocima državnih tužilaštava.
<h2>Reforme će dati rezultat ako uđemo u EU</h2>
Advokat Goran Rodić smatra da će, ako se desi da uđemo u EU, reforme mogli dati rezultate.
- Kada uđemo, doći ćemo do sistema koji funkcioniše, moguće uz penele, ali doći ćemo do zelene grane. Ako budemo pružali otpor, kao što smo ga pružali, onda se bojim da će te reforme dočekati i pola vijeka - ocijenio je Rodić.
Problem je, prema njegovim riječima, što se stalno obmanjujemo i lažemo. Rodić apostrofira i problem odgovornosti, koje danas nema u državi.
- Pitanje odgovornosti koje imaš u privatnom dijelu, kada ste u državi, raspoređujete ga na sve strane i ta odgovornost koja nekada jeste postojala se negdje devedesetih promjenom ovog sistema izgubila i do danas je nismo uspostavili - naveo je Rodić.
Rodić smatra da je nesporno da je politika upravljala, kako pravosuđem, tako i školstvom i zdravstvom.
- Politika je bila iznad prava i zakona a sve po po potrebi službe. Problem je kompleksan i ja sam skloniji presjekom stanja da tvrdim da smo kao cijelo društvo bliže metastazi po problemima, nego da smo u kondiciji - ocijenio je Rodić.
Rodić je kazao da je nakon 2020. godine, nakon promjene vlasti popustio pritisak koji je, kako je kazao, funkcionisao bez greške u namjeri u kojoj je sprovođen.
- Ja u tome ne izuzimam ni svoju branšu. I komora i rukovodstvo je bilo pod tim, od 2020, popustila je ta stega, biološki su odstupili stariji i iskusniji koji su držali to, ali da biste išli naprijed, vi morate podvući crtu i reći - to ne valja - kaže Rodić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Stvarni uticaji na tužilastvo dolaze iz manje vidljivih kanala

Veting u pravosuđu mora da bude kontinuirani proces, jer jedno je veting, a drugo hajka, poručio je ministar pravde Bojan Božović na otvaranju CDT-ove konferencije “Prvih 25 godina pravosudne reforme”.
Božović je kazao da se Crna Gora nalazi u odsudnom trenutku u 25 godina reformi zbog izazova, planova i ciljeva koje imamo, a kako bismo do kraja sljedeće godine zaključili pregovore u poglavljima 23 i 24.
Upitan šta su ključne tačke i prepreke u reformi pravosuđa, Božović je rekao da sama činjenica da nešto zovemo reformom, a da traje četvrt vijeka, znači da reforma nije postojala u onom formatu koji su svi željeli.
“Sama činjenica da pregovori sa EU traju toliko dugo govori da nismo bili dovoljno zreli da reformišemo naše društvo i dostignemo taj nivo demokratije koji nam je neophodan i nije bilo političke volje da se sve to sprovode” rekao je Božović.
Balasti prošlosti, ali i loša dinamika u protekle četiri godine
Kazao je da razlozi za to leže u donosiocima odluka.
“Tu mislim na brojne izazove i probleme, balaste prošlosti, ali i u prethodne 4 godine ni mi vjerovatno nismo odradili stvari onom dinamikom kojom smo željeli. Pomaka ima što se konstatuje kroz izvještaje”, rekao je Božović.
“Ne smijemo se uljuljkati i govoriti sve je odogovornost nekog prethodnog vremena, ima odgovornosti i kod nas i zbog toga moramo voditi računa o tome da ne tražimo izgovore već da rješavamo probleme, a problema ima prilično”, dodao je Božović.
Problemi se, kako kaže, prije svega odnose na obezbjeđivanje što većeg stepena nezavisnosti unutar samog pravosuđa.
“Odsustvo političkog uticaja mora biti apsolutno, moramo uvesti što je moguće veći stepen mjerljivih kriterijuma kako bi oni najbolji unutar sistema bili, ne samo sačuvani, već na svaki način zaštićeni od bilo kakvih uticaja”, rekao je ministar.
Veting kao populizam
Govoreći o vetingu u pravosuđu, on je kazao da je Vijeće za nacionalnu bezbjednost dalo saglasnost Ministarstvu pravde da nastavi proces sagledavanja i kreiranja sistema vetinga uz saglasnost i mišljenja Evropske komisije.
“Kod nas se taj proces vetinga doživljava kao potpun i totalni reizbor tužilaca i sudija. To nije ni u ovom momentu jedini oblik vetinga o kojem se može pričati. Čak danas postoje brojni razlozi da takav reizbor nije moguć nego je i neracionalan” rekao je Božović.
“Kada govorim o vetingu govorim o provjeri etičke i disciplinske odgovornosti, profesionalnog i ličnog integriteta nosilaca pravosudnih funkcija i svih nas koji smo uvezani sa tim, veting mora da bude jedan kontinuirani proces. Ja bih postao najpopularniji političar da sa ove bine kažem sve ćemo da dovedemo nove sudije i tužioci i biće svi najbolji na kugli zemaljskoj, to je nerealna priča, neću da potpadam pod taj nivo populizma”, istakao je ministar.
Ipak, kako dodaje, treba nam dodatno jačanje izvora prava i implementacije tih izvora prava u smislu provjere prava i dsiciplinskog kvaliteta svih u sistemu.
“Treba nam provjera uvezanosti javnih funkcionera, samim tim sudija i tužilaca, unutar sistema, sa licima koja imaju imovinu koju ne mogu da opravdaju”, kazao je Božović.
Problem je, kako je kazao, veći nego što se misli.
“Usvajajući IBAR zakone mi smo predvidjeli nove kriterijume za provjeru disciplinske odgovornosti, ali da bi se, npr. u tužilaštvu to realizovalo, Tužilački savjet je morao da formira komisiju koja će to pratiti, a do prije neki dan nismo imali formiran Tužilački savjet”, kazao je ministar.
“U ovoj sali nema osobe koja će reći da je protiv vetinga, ali veting je jedno, hajka je drugo”, naglasio je on.
“Danas više nego ikad nam je potrebno mišljenje EK za svaki ovakav zakon. Bilo je propuštenih šansi ali i iznevjerenog povjerenja. U posljednjih pet godina skoro polovina sudija nije dio sudskog sistema u odnosu na 2020, slična je situacija sa ukupnim brojem tužilaca, da smo krenuli u totalni reizbor 2021, u apsolutnim brojkama situacija ne bi bila puno drguačija”, naveo je on.
Apstraktne norme za brojne pozicije
Komentarišući neuspjeli izbor svih sudija Ustavnog suda, on je kazao da mu je žao mi je što nisu izabrani svo troje kandiata, da je dobro što ipak nećemo biti u blokadi Ustavnog suda, ali da to ne treba da nas zavara i da ga moramo kompletirati što prije.
“Za neke pozicije moramo uvoditi jasne i mjerljive kriterijume i standarde. Naše norme previše apstraktno postavljene za brojne pozicije. Jako loše što sudija Ustavnog suda može biti svako ko ima preko 40 godina života, preko 15 godina radnog iskustva i samo da je pravnik. Mislim da je to nedopustivo. Zbog toga smo napravili radnu grupu za novi zakon o ustavnom sudu, treba nam korjenita promjena tog zakona gdje ćemo jasno naznačiti ko može da bude a ko ipak ne jer je prerano”, kazao je Božović.
Koprivica: Partitokratija se neće tako lako odreći uticaja na sudstvo
Izvršni direktor CDT-a Dragan Koprivica rekao je da pravosuđe u Crnoj Gori danas funkcioniše između formalne usklađenosti sa evropskim standardima i stvarnih ograničenja u pogledu nezavisnosti, efikasnosti i odgovornosti, a partitokratija se neće tako lako odreći uticaja na sudstvo.
“Sami naziv našeg događaja - Prvih 25 godina pravosudne reforme - govori o jednom veoma dugom procesu. U njemu je Crna Gora dobila normativni i institucionalni okvir koji treba da dovede do funkcionisanje nezavisnog i efikasnog pravosuđa”, naveo je Koprivica i dodao da učinak ovog procesa nakon 25 godina pokazuje da se promjene pretežno odvijaju u sferi forme, a ne suštine.
“Takođe, vrijeme je pokazalo da ključni problemi – nepovjerenje građana, sporo postupanje, neujednačena praksa, nejasna odgovornost i politički uticaji – ostaju prisutni” istakao je.
Pravosuđe se, kako je ocijenio, i dalje doživljava kao sporo, neefikasno i podložno političkim uticajima.
“Nova Strategija reforme pravosuđa za period 2024–2027, pripremljena u toku dobijanja IBAR-a, trebalo je da postavi novu viziju razvoja pravosuđa. Umjesto da pokaže put za stvarne promjene ona je napisana tako da zadovolji formu evropskih zahtjeva, bez analitičke dubine, jasnih ciljeva i odgovornosti institucija” kazao je direktor CDT-a.
“Reforme ključnih pravosudnih tijela ostale su nedovršene. Promjena Ustava u dijelu koji se odnosi na Sudski savjet započeta je, dok u slučaju Tužilačkog savjeta još nije. Istovremeno, sastav i način izbora dijela članova Tužilačkog savjeta izmijenjeni su zakonom koji je faktički isključio osobe sa značajnim pravosudnim iskustvom”, dodao je.
Kao slabe tačke Sistema istakao je finansijsku nezavisnost i status pravosuđa.
“Zarade sudija i tužilaca nijesu usklađene sa njihovim poslom, budžetska izdvajanja su nedovoljna, a planirano povećanje sredstava odvija se sporo i parcijalno” rekao je Koprivica.
On je naglasio da efikasnost pravosuđa ostaje hronični problem, da sudovi iz godine u godinu primaju više predmeta nego što ih rješavaju, dok broj starih predmeta i dalje raste.
“Sistem odgovornosti u pravosuđu, iako je nominalno unaprijeđen izmjenama u oblasti ocjenjivanja i disciplinske kontrole, i dalje je nedovoljno djelotvoran. Uvedene promjene nijesu prethodno testirane, niti se prate se kroz mjerljive rezultate”, kazao je on.
Koncept vetinga se, kako je ocijenio, pretvorio u populističku političku poštapalicu koja možda kratkoročno donosi veće procente podrške partijama, ali vrlo malo ima onih koji o ovom procesu debatuju uz spominjanje jasne vizije, metodologije, opisa procesa i garancija nepristrasnosti.
Prošlo je vrijeme, kako navodi, u kojem se reforme u Crnoj Gori iniciraju samo kroz spoljnopolitičke ocjene, zadate rokove i uspostavljena mjerila. “Unutrašnje potrebe našeg društva moraju postati ključan okidač za promjene”, naveo je Koprivica.
Zato je, kako navodi, ovdje jasna odgovornost i pravosuđa i izvršne vlasti koji će ostaviti 25 godišnje dosadašnje prakse sakrivanja iza EU izvještaja i diplomatskih fraza i razumjeti da je u njihovom portfoliju najvažnija borba ovog društva - stvaranje pravedne države.
“Uz sve ove, sistemske probleme, ne smijemo zaboraviti još jedan, možda najopasniji – partitokratija koja 30 godina vlada našom scenom i koja se neće tako lako odreći uticaja na pravosuđe. Vjerujem da teško da u ovoj prostoriji ima ljudi koji nijesu svjesni značaja ove prepreke”, stakao je Koprivica.
“Očuvanje partijskih monopola i vođenje politike na destruktivan način zapravo predstavljaju ključnu prepreku našem učlanjenju u EU. Zato u ovoj, veoma važnoj i osjetljivoj fazi našeg evropskog puta, želimo skrenuti pažnju na dvolično ponašanje značajnog dijela političke elite (čast izuzecima) kojoj su usta puna reformi, demokratije i vladavine prava, a koja u praksi radi sve da se ovi principi ne uspostave”, dodao je on.
Koprivica navodi da se Crna Gora nalazi u kritičnoj tački procesa u kome je partitokratija koja želi status quo, do sada, odnosila pobjedu nad progresivnim djelovima društva.
“Ne smijemo zaboraviti da u dijelu civilnog društva, političkim partijama i državnoj upravi postoji još uvijek posvećenih i progresivnih ljudi koji moraju imati hrabrosti da se suprotstave neutaživoj potrebi partitokratije da sve procese u državi drži pod potpunom kontrolom. Da li će se odnos snaga ovoga puta promijeniti i da li će pravosudna reforma postati velika prilika ili još jedna propuštena šansa za Crnu Goru, ostaje da vidimo”, zaključio je on.

Božović: Jedno je veting, a drugo hajka

Vlada Crne Gore nema stvarnu namjeru da sprovede optimizaciju i profesionalizaciju javne uprave, te da kontinuirani rast broja zaposlenih pokazuje da je državna administracija i dalje „sigurno stanište za partijski kadar'', kazala je zamjenica izvršnog direktora CDT-a, Milena Gvozdenović.
- Crna Gora ima ogroman broj zaposlenih u javnoj upravi, koji iz godine u godinu raste, a prati ga i rekordno izdvajanje za bruto zarade. U predlogu budžeta za 2026. godinu za plate je planirano čak 726 miliona eura. Nažalost, ovo nije posljedica — kako se često tvrdi — ‘razvoja’ države, već prije svega partijske potrebe da se u državne institucije smjesti što veći broj svojih ljudi- istakla je Gvozdenović.
Prema posljednjim podacima Ministarstva finansija iz septembra 2025. godine, u javnoj upravi radi 54.841 osoba. Od toga je na centralnom nivou zaposleno 47.584, a na lokalnom 7.257 ljudi — što je povećanje od 4.655 zaposlenih u odnosu na decembar 2020.
- Ovi brojevi nijesu konačni, jer nemamo podatke o broju zaposlenih u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države i opština. Iako Vlada tvrdi da je uspostavila kompletnu evidenciju, mi i dalje ne znamo koliko ljudi radi u još 174 državna i opštinska preduzeća- ističe ona i dodaje da ne postoje ni evidencije o angažovanima po ugovorima o djelu i privremenim i povremenim poslovima.
Gvozdenović upozorava da stvarni broj zaposlenih u javnom sektoru značajno premašuje zvanične podatke, pa bi uspostavljanje potpunih i provjerenih evidencija moralo biti prvi korak za bilo kakvu ozbiljnu reformu.
Podsjeća da je premijer ranije ove godine najavio zamrzavanje zapošljavanja i smanjenje broja zaposlenih za 20 odsto, uz obrazloženje da „mnogi ljudi ne rade, ne dolaze na posao ili rade neadekvatno“.
- Očigledno je da taj način nije pronađen — ili ga, zapravo, Vlada uopšte ni ne traži- ocjenjuje Gvozdenović.
Uprkos povećanju broja zaposlenih, Crna Gora, prema njenim riječima, i dalje nema dovoljno stručnih i institucionalnih kapaciteta za sprovođenje reformi i evropskih obaveza.
- Evropska komisija jasno poručuje da nedostatak administrativnih kapaciteta utiče na proces usklađivanja sa pravnom tekovinom EU u svim sektorima- ističe Gvozdenović.
Reforma javne uprave, kako podsjeća, podrazumijevala bi izradu sveobuhvatnih funkcionalnih analiza, koje bi pokazale gdje postoji manjak, a gdje višak zaposlenih. Međutim, iz same Strategije reforme javne uprave i izvještaja je jasno da takve analize vjerovatno neće biti izrađene do kraja aktuelnog strateškog ciklusa, iako su bile planirane za sektore obrazovanja i zdravstva.
- Indikator uspjeha u uspostavljanju optimalne javne uprave navodi smanjenje udjela broja zaposlenih u javnoj upravi u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. Međutim, kako raste ukupna zaposlenost, ovaj udio se automatski smanjuje — iako broj zaposlenih u javnom sektoru realno raste. Vlast to pokušava predstaviti kao rezultat reformi, ali DRI jasno navodi da je riječ o periodičnim kretanjima na tržištu rada, a ne o plodovima fiskalne i kadrovske politike- kaže Gvozdenović.
Gvozdenović smatra da je bilo teško očekivati da najglomaznija Vlada Crne Gore do sada zaista sprovodi optimizaciju i profesionalizaciju uprave.
- Nažalost, uprkos obećanjima o meritokratiji, vlast je očigledno preuzela najprepoznatljiviji modus operandi prethodne trodecenijske vlasti — jačanje partijske kontrole kroz širenje administracije, umjesto njenog unapređenja- zaključila je Gvozdenović.

Gvozdenović: Partije ne dozvoljavaju optimizaciju javne uprave, pod izgovorom ''razvoja'' države se zapošljavaju partijski ljudi

Jedan od mitropolita Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori (SPC), Metodije Ostojić je nastavio seriju pomena ljudima i oružanim formacijama koje su bile vjerni saradnici fašista i nacista. U svom ustaljenom maniru Ostojić je, na manifestaciji koju je ovoga puta upriličio na Krnovu, ponovo besjedio suprotno istorijski utvrđenim činjenicama. Nastavljena je kampanja istorijskog revizionizma o kojoj je Raskrinkavanje.me, u posljednje vrijeme, pisalo u više navrata.
Jedna od poruka sa spomenutog događaja je glasila:
“...Zato su bile hiljade i hiljade pripadnika tog pokreta, samo su dvije brigade bile crnogorske, partizanske, i to je bila manjina koja je posle na ovim prostorima zločin činjela nad većinom i zato su bez suda i presude stotinama ubijali pa i ovdje na ovom mjestu bez suda i presude, nevinih ljudi mladost od 18 do 20 i neke godine…”
Pisati tekst koji raskrinkava tvrdnju da su samo dvije partizanske brigade bile “crnogorske” za one koji dobro poznaju istoriju Narodno oslobodilačke borbe (NOB) može zvučati prilično banalno. I sama ideja da se na ovaj način utvrđuju bilo kakve istorijske istine – vjerovatno još banalnije.
Ipak, za one koji se manje razumiju u istorijske činjenice zbog nedostataka u školskim programima ili stalne izloženosti konstantnim dezinformacionim kampanjama koje plasiraju ovakvi stručnjaci za događaje, važno je prikazati istinite istorijske fakte:
NOB je bila jugoslovenski pokret i izuzev nekoliko izuzetaka (npr. Slovenija), već od kraja 1942, a naročito nakon bitaka na Neretvi i Sutjesci, geografske ili nacionalne odrednice njenih jedinica nijesu značile previše, jer su ondašnje brigade ili druge jedinice, masovno popunjavane od ljudi sa terena na kojima su se te jedinice našle u datom momentu.
Prve dvije brigade sa pridjevom crnogorske osnovane su u proljeće 1942. godine. Možda je čak i važnija informacija o tim dvijema jedinicama da su bile i “proleterske” što je onda predstavljalo elitnu jedinicu, udarnu pesnicu NOB koja je sposobna za izvođenje najsloženijih operacija.
Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada formirana je juna 1942. godine. U njen sastav su ušli: dva bataljona Lovćenskog i po jedan bataljon Zetskog, Komskog i Durmitorskog NOP odreda. Njen prvi komandant bio je Peko Dapčević.
O postignućima ove jedinice napisano je mnoštvo knjiga, članaka i stručnih analiza. Umjesto analize tako obimne istorijske građe, ovdje ćemo podsjetiti na nešto mnogo važnije - na onu čuvenu poruku Četvrte brigade svom Vrhovnom štabu u toku bitke na Sutjesci:
“Dogod budete čuli na Ljubinom grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera”
Peta proleterska crnogorska udarna brigada formirana je takođe u junu 1942. godine. Njen sastav su činila tri bataljona Nikšićkog partizanskog odreda i jedan bataljon Zetskog partizanskog odreda. Njen prvi komandant bio je Sava Kovačević.
Šesta crnogorska udarna brigada formirana je u novembru 1943. godine u blizini Kolašina. Činili su je borci iz pet partizanskih odreda: Durmitorskog, Nikšićkog, Zetskog, Lovćenskog i Komskog. Prvi komandant brigade bio je Veljko Žižić.
Sedma crnogorska omladinska udarna brigada „Budo Tomović“ formirana je u decembru 1943. godine u Kolašinu. U njen sastav ušli su omladinci i omladinke iz gotovo cijele Crne Gore. Njen prvi komandant bio je Niko Strugar.
Ovdje valja napomenuti da je baš ova brigada počinila “zločin” nad formacijama o kojima mitropolit Ostojić daje pomen i besjedu koja je inspiracija za ovaj tekst, a koji se u najkraćem sastoji u sljedećem: Sedma je, od njemačko-četničkih napada, branila improvizovani aerodrom u Breznima sa kojeg su saveznički avioni 1944. evakuisali preko 1000 ranjenih i bolesnih partizana.
Nakon okončanja evakuacije, brigada je uništila četnički Gvozdeni puk i nanijela mu gubitke od oko 350 mrtvih i oko 180 zarobljenih. Da ne budemo nepravedni, treba spomenuti i Osmu, Devetu i Desetu crnogorsku brigadu i Prvu bokeljsku brigadu koje su osnovane 1944. godine i koje su se takođe borile protiv nacista i njihovih domaćih saradnika.
Učešće Crnogoraca i Crnogorki u NOB se, naravno ne završava učešćem u “crnogorskim” brigadama. Oni su se, mimo spomenutih brigada, na pozicijama od Vrhovnog štaba do seoskih, terenskih jedinica borili protiv fašista, nacista i njihovih domaćih pomagača.
Crnogorski bataljoni su činili i gotovo trećinu elitne Prve proleterske udarne brigade, formirane 21. decembra 1941. godine u Rudom. Njeni prvi komandant je bio Koča Popović, a kasnije i Danilo Lekić „Španac“. Lekić, rodom iz Kralja kod Andrijevice, bio je jedan od najistaknutijih crnogorskih boraca i komandanata u NOB-u.
O tome kako se borila Prva brigada ostalo je veoma zanimljivo svjedočenje Antonija Isakovića u momentu proboja obruča na Sutjesci:
“Dobro pamtim. Danilo Lekić je komandovao: "Prva proleterska - juriš!!" I, verovatno, ja mislim da je to jedini put kad je cela Prva proleterska jurišala. Preko te čistine. Svi smo bili u istom streljačkom stroju. Prvi put, svi... i sve komande četa, i svi štabovi bataljona i štab brigade, i Španac (Danilo Lekić) i Plavi su bili u jurišu, i svi kuriri, i svi kuvari, i svi bolničari... Sve je izašlo tu, koliko nas je bilo. Mi smo krenuli. I svi smo znali: nema nazad! Mi moramo tamo!”
Posebno je bila izražena veza crnogorskih boraca sa dalmatinskim jedinicama. Najistaknutiji primjer je Ljubo Vučković, rođen u Ljubotinju kod Cetinja, koji je bio komandant, takođe elitne, Druge dalmatinske udarne brigade. Pod njegovom komandom, brigada se proslavila u nekim od najtežih bitaka, uključujuči Neretvu i Sutjesku.
Ova brigada je u veoma teškim uslovima prešla preko srušenog mosta na Neretvi kod Jablanice 6. marta 1942. godine i na taj način omogućila partizanskim jedinicama proboj obruča i važnu pobjedu.
Za kraj ovog teksta dajemo svjedočenje jednog od neposrednih aktera o ovom događaju Bruna Vuletića:
“Stravično izgleda nasip pruge. Veoma strmo, gotovo okomito usjekla se obala od okna dubokog kanjona. Izgleda nam da ćemo se, spuštivsi se na dno kanjona, moći dohvatiti posrnule konstukcije i verući se preko njezinih rešetki prebacivati na drugu obalu. Oko sredine, gdje je most prepolovljen, moraćemo kroz vodu, ali držeći se konstrukcije ipak će se proći. Teže izgleda na lijevoj obali gdje se konstrukcija odvojila od nasipa i duboko skliznula u kanjon. Ostale su samo povezne tračnice s pragovima poprijeko kao viseće ljestve. Ako pragovi nijesu truli, što ne možemo ocijeniti, onda ćemo se uz njih moći uzverati na nasip. Na nekoliko metara od ivice nasipa nalazi se bunker s četničkom posadom i teškim mitraljezom...
...Od kretanja boraca pred nama opasno se njišu i škripe tračnice. Balansirajući kao na konopcu, održavamo ravnotežu. Samo da izdrže te ljestve, strapim da se ne odvoje i zajedno s nama ne survaju u dubinu...
...Četnici postaju aktivniji, očito se spremaju na juriš i to čine na vrlo bučan način. Borba se sve više razgara i vatra pušaka i mitraljeza sve je jače prošarana eksplozijama bombi. Grupe četnika pucajući i vičući preskaču nisku ogradu naslaganog kamenja i kreću na juriš. Otvaramo vatru... Poneki padaju pokošeni našom vatrom, ali stroj produđava naprijed. I tada, oglasi se s čuke lijevo od nas najprije jedan, a onda i drugi mitraljez. Stroj četnika posrnu pod udarima neprekidne vatre s boka, produži još par koraka kao nošen inercijom, zatim se rasu i preživjeli počeše bježati. Krenusmo u protujuriš. Pokolebani četnici nisu izdržali naš nalet. Izlaze bradonje s dignutim rukama i počinju se masovno predavati, te mole za milost, kao da nam čas prije nijesu prijetili da će nas poklati...”
Na osnovu svega nabrojanog jasno je da je jedan od čelnika SPC rekao neistinu i da memoari i svjedočenja, ali i istorijske činjenice demantuju njegovu tvrdnju - “da su samo dvije brigade bile crnogorske, partizanske”.
Tekst je izrađen uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Metodije se zabrojao: Koliko je zapravo crnogorskih partizanskih brigada?

Skandali oko izbora sudija Ustavnog suda i generalnog direktora RTCG, političke opstrukcije u slučajevima izbora članova savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge, viceguvernera i članova savjeta Centralne banke jasno ukazuju da se političke partije neće tako lako odreći svoje apsolutne kontrole nad nezavisnim institucijama sistema, navodi se u saopštenju Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
Crnoj Gori je, kako se navodi, otvorena velika šansa da finalizuje svoj evropski put i dat joj je važan impuls kroz optimistične tonove u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK). Međutim, u oblastima demokratija, vladavina prava, transparentnost vlasti, nezavisne institucije, suprotstavljanje dezinformacijama i drugim, koje su u djelokrugu naše organizacije, nema puno razloga za zadovoljstvo.
Ponovo smo, prema njihovim riječima, na prekretnici i u dilemi: hoće li politički monopoli opet odnijeti pobjedu nad javnim interesom i da li će partitokratija odlučiti da uništi ovu priliku koja se otvorila za našu zajednicu.&nbsp;
- Zato u publikaciji “Hoće li partitokratija osloboditi put ka EU?” koju objavljujemo uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije, analiziramo potencijalne kritične tačke našeg preostalog EU puta, odnosno jasne i evidentne probleme u funkcionisanju našeg demokratskog poretka koji su do sada uspješno zaustavljali naš evropski put - dodaje se u saopštenju.
Kada analiziramo tendencije političkih pritisaka vlasti na tužilaštvo i uslovljavanje usvajanja izvještaja o radu i sve primjetniji izostanak pokretanja postupaka protiv onih koji su sada na pozicijama moći - jasno je da je vladavina prava još uvijek daleko.
Kako se istile, ako ovome dodamo da je izborna reforma sprovedena na način da je tretirala samo “političke” aspekte izbornog procesa uz upitan kvalitet pojedinih rješenja i ignorisanje ključnih međunarodnih institucija, te da se rješavanje višegodišnjih problema gotovo nije ni dogodilo, razlog za zabrinutost je još veći.
Uz to, dodaju, ne smijemo zaboraviti masovna partijska zapošljavanja i vješto izbjegavanje sprovođenja optimizacije i racionalizacije javne uprave, uz formiranje najbrojnije Vlade u istoriji.
- Vlada i vladajuća većina vrijednosno prihvataju i sprovode reforme samo onda kada to ne ugrožava njihov partijski monopol. Na našem evropskom putu postoji mnoštvo partijskih prepreka koje predstavljaju svjesno podrivanje demokratskih procesa i suprotno je temeljnim principima zajednice čiji članovi želimo postati. Nasilje i mržnja su postale dio naše svakodnevice, dok vlast pokušava “sakriti” ili ignorisati tenzije i probleme koji se gotovo svakodnevno dešavaju po ovom osnovu - dodaju iz CDT-a.&nbsp;
Ono što posebno zabrinjava, kažu, jeste da u Crnoj Gori, u predvorju EU, po svim relevantnim mjerenjima javnog mišljenja, pada povjerenje u demokratske institucije, a izloženost partitokratskim i autokratskim pojavama biva sve veća.
- Očuvanje partijskih monopola i vođenje politike na destruktivan način zapravo predstavljaju ključnu prepreku našem učlanjenju u EU. Zato u ovoj, veoma važnoj i osjetljivoj fazi našeg evropskog puta, u našoj publikaciji želimo skrenuti pažnju na stvaranje vještačkih prepreka na njemu i dvolično ponašanje političkih elita. Rješenja za probleme koje tretiramo nijesu pretjerano komplikovana i mi ih u publikaciji predstavljamo kroz 18 preporuka - navodi se.&nbsp;
Kako se dodaje, u progresivnom dijelu civilnog društva, političkim partijama i državnoj upravi postoji znanje i volja da se zajedničkim radom kreiraju rješenja koja nas guraju naprijed.&nbsp;
- Nalazimo se u kritičnoj tački procesa u kome je partitokratija koja želi status quo, do sada, odnosila pobjedu nad progresivnim djelovima društva. Da li će se odnos snaga ovoga puta promijeniti i da li će ovo ostati još jedna velika propuštena prilika za Crnu Goru, ostaje da vidimo. Kompletnu publikaciju možete pročitati ovdje - zaključuje se u saopštenju koje potpisuju Dragan Koprivica, izvršni direktor CDT-a i Nina Đuranović, istraživačica i novinarka portala Raskrinkavanje.me.&nbsp;
Kompletnu publikaciju možete pročitati <a href="https://www.cdtmn.org/analize/hoce-li-partitokratija-osloboditi-put-ka-eu/">ovdje.</a>

CDT: Političke partije ne odustaju od kontrole nad nezavisnim institucijama

Društvo statističara i demokrata (DSD) i Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pozivaju Vladu da pripremi Strategiju demografskog razvoja i usvoji kvalitetnu populacionu, a u okviru nje i migracionu politiku, kako bi se, na održiv način, nadomjestio demografski deficit i ostvarilo neophodno privlačenje nedostajućeg stanovništva iz drugih zemalja u Crnu Goru.
Kako se navodi u saopštenju, ozbiljna imigraciona politika koja bi proizašla iz ove strategije i moderno postavljene populacione politike omogućile bi da se i druge povezane politike Vlade usvajaju na transparentan način i uz unaprijed pripremljene osnove za donošenje odluka.&nbsp;
- Ovim bi se onemogućilo da se važne odluke o budućnosti našeg stanovištva donose preko noći, bez javne rasprave, na WhatsApp sjednici Vlade, uz pritisak i nasilničko ponašanje na našim ulicama - dodaje se u saopštenju.&nbsp;
Podsjećaju da su DSD i CDT još 2022. godine, i tada razumijevajući da će nepostojanje ove politike napraviti veliku štetu i potencijalno prouzrokovati ozbiljne probleme koji se tiču svih građanki i građana Crne Gore, skrenuli pažnju Vladi i javnosti na ovom polju moraju početi korjenite promjene.&nbsp;
- Naš smo predlog ponovili više puta kroz javno obavljene studije, analize i javne događaje na kojima smo sa stručnjacima raspravljali o ovim problemima. Nadamo se, da je poslije najnovijih događaja, sazrela svijest u Vladi da politika “odloženo-položeno” prije ili kasnije društvo dovodi u ozbiljne probleme. Nama je potrebna promjena ovog stava i priprema ovih politika kako bi javnost u svakom trenutku znala koliko nama nedostaje radne snage, iz kojih oblasti rada, iz kojih država želimo nadomjestiti taj nedostatak i pripremljen plan na koji način to uraditi uz poštovanje politika EU i ispunjavanje naših važnih obaveza na učlanjenju u savez evropskih država - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Pozivaju Vladu da se ugleda na Evropsku komisiju koja je, u svom programu do 2029. godine, populacionu politiku, odnosno teme starenja stanovništa i inkluzije stranaca, postavila visoko na svojoj političkoj agendi.&nbsp;
- Za razliku od zemalja kojima stremimo u Crnoj Gori ova tema do sada se najčešće vodila kroz populističke govore političara, a sada i kroz donošenje odluka koje štete odnosima sa drugim državama i podilaze ksenofobnoj i rasističkoj atmosferi, te nasilju koje je postalo realnost na našim ulicama - dodaju.&nbsp;
Crna Gora je, prema njihovim riječima, jedna od rijetkih država u regionu i šire, čija zvanična statistika nema dostupne podatke o demografskim kretanjima u dužem vremenskom periodu u formatima koji omogućavaju dalje korišćenje podataka.&nbsp;
Sa druge strane, kako kažu, pored formiranja vremenskih serija, demografsku statistiku potrebno je proširiti istraživanjem o imigraciji. Ni podaci o spoljnim migracijama nijesu dostupni za Crnu Goru.
Takođe, da je populaciona politika samo fasadna aktivnost u okviru Vlade pokazuje i način na koji fukcioniše Savjet za demografiju. Ovo tijelo bi trebalo da pomogne donošenju strateških odluka, ali se na sajtu Vlade mogu naći informacije o samo jednoj održanoj sjednici. Javnost ima pravo da zna šta je Savjet savjetovao Vladu, koje joj je inicijative uputio i koje su aktivnosti proizašle iz toga.
Pozivaju Vladu da u hitnom roku oživi rad ovoga Savjeta i da poveća transparentnost njegovog rada, a da jedna od prvih mjera bude uvođenje stručnjaka van izvršne vlasti koji zaista poznaju ovu temu i koji bi mogli dati važan doprinos pomicanju ove teme sa mrtve tačke.
- Vlada kroz ove politike prije svega mora pripremiti dugoročnu projekciju stanovništva Crne Gore u kojoj bi, na osnovu realnih i istinitih podataka, bile dostupne informacije o svim važnim demografskim pitanjima uključujući i pojekcije nedostajuće radne snage koja je potrebna našoj državi. Ovdje posebno treba voditi računa o činjenici da iskustva država iz posljednja tri talasa proširenja EU pokazuju da članstvo u kratkom roku može rezultirati značajnim smanjenjem broja stanovnika zemlje koja postaje članica. Zato svaka ozbiljna država koja se potencijalno suočava sa ovim problemom mora imati jasan plan na koji će način nadomjestiti nedostajuće stanovništvo - ističu u saopštenju.&nbsp;
Dakle, kako naglašavaju, mora prestati da članstvom u EU maše kao zastavom obećanog raja, i početi da ozbiljno radi na pripremi za ono što nam to članstvo donosi.
- Zato, CDT i DSD još jednom apeluju da se hitno počne sa rješavanjem ovih problema ali i da u budućim potezima Vlada pokaže malo više senzibilnosti za dobronamjerne sugestije van sistema vlasti, jer bi, da je malo pažljivije slušala sugestije stručnjaka, mogla izbjeći veoma neprijatne događaje koja sada proživljava - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

CDT i DSD: Vlada da hitno pripremi Strategiju demografskog razvoja i usvoji jasnu populacionu i migracionu politiku

Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori za 2025. godinu napisan je u prepoznatljivo optimističnom i diplomatski obazrivom tonu, koji je u skladu sa sadašnjim opredjeljenjem Evropske unije (EU) da podstakne napredak Crne Gore ka članstvu - ocijenila je programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević.
Ona ukazuje da se, ispod tog pažljivo oblikovanog jezika i diplomatskih formulacija, jasno vidi da Brisel prepoznaje iste one hronične probleme na koje civilno društvo u Crnoj Gori godinama upozorava.
- Da su institucije ozbiljnije slušale civilno društvo, dio kritika koje sada dolaze iz Brisela mogao je biti izbjegnut. Nadamo se da će ovaj izvještaj napokon biti shvaćen ozbiljno - ne kao potvrda propagandnog optimizma, već kao poziv da se realno sagledaju dometi i ograničenja dosadašnjih reformi - poručila je Kovačević.
<h2>STRATEŠKI DOKUMENTI SE NE SPROVODE U PLANIRANOM OBIMU</h2>
Evropska komisija konstatuje, kako je rekla, da se strateški dokumenti, koji su usvojeni tokom pripreme za dobijanje IBAR-a, ne sprovode u planiranom obimu.
- U izvještaju se navodi da „neke od planiranih aktivnosti za 2024. nijesu u potpunosti sprovedene“ u okviru Strategije reforme pravosuđa. Slična ocjena odnosi se i na Strategiju za borbu protiv korupcije, čija je implementacija „i dalje izazov“, jer monitoring i izvještavanje nijesu dovoljno funkcionalni. CDT je, još prilikom usvajanja, upozoravao da su ovi dokumenti nedovoljno kvalitetni i nedovoljno ambiciozni, a sada vidimo da se, čak ni oni ne sprovode dosljedno i u predviđenim rokovima - navela je Kovačević.
<h2>TRAŽI SE SPROVOĐENJE PREPORUKA VK, UKAZANO NA RIZIKE PO AUTONOMIJU TUŽILAŠTVA</h2>
U oblasti pravosuđa, kako je ustvrdila, Evropska komisija zahtijeva da se preporuke Venecijanske komisije sprovedu bez odlaganja i ponavlja primjedbe koje su godinama poznate, ali se ne rješavaju - poput sastava Sudskog i Tužilačkog savjeta, prostornih i tehničkih kapaciteta pravosuđa, te i nezavisnosti, efikasnosti i profesionalnosti pravosuđa. 
- Evropska komisija upozorava da otvorene kritike i lični napadi na Vrhovnog državnog tužioca i članove Tužilačkog savjeta u Skupštini „izazivaju ozbiljnu zabrinutost zbog mogućih nedozvoljenih uticaja i rizika po autonomiju tužilaštva“ - naglasila je Kovačević.
CDT, kako je rekla, već duže vrijeme upozorava na težnju vlasti da zadrži političku kontrolu nad nezavisnim institucijama - pojavu koje je prepoznala i Evropska komisija.
<h2>POKUŠAJI UTICAJA NA AMU, USTAVNI SUD, TUŽILAŠTVO...</h2>
- U izvještaju se izričito ukazuje na pokušaje uticaja na Agenciju za audiovizuelne medijske usluge (AMU), Ustavni sud, državno tužilaštvo - dodala je Kovačević.
Navela je i da Komisija upozorava da pojedine reforme sprovedene radi dobijanja IBAR-a nijesu održive, te da problemi sa sprovođenjem zakona o medijima i imenovanjima u Savjetu AMU mogu imati implikacije na poglavlje 10.
- Dakle, ostvareni napredak dolazi u pitanje - parlament je višestruko probio zakonske rokove i tri puta nije uspio da imenuje članove Savjeta AMU, čime je onemogućena puna primjena zakona. Komisija podsjeća da sve buduće izmjene moraju biti sprovedene uz transparentne i inkluzivne konsultacije, kako bi se sačuvala nezavisnost AMU i javnog servisa - istakla je Kovačević.
<h2>IZBORNA REFORMA NETRANSPARENTNA</h2>
Kada je riječ o izbornoj reformi, Evropska komisija, prema njenim riječima, potvrđuje sve ono na šta je CDT javno upozoravao tokom cijelog procesa - da je reforma sprovedena netransparentno, bez stvarnih konsultacija i uz samo djelimično ispunjene preporuke VK, OSCE/ODIHR i GRECO.
- Iako je izborna reforma predstavljena kao važan korak ka ispunjavanju obaveza, u stvarnosti je sprovedena u žurbi i bez mišljenja stručnih tijela. Upravo zato danas Brisel konstatuje da izborno zakonodavstvo i dalje nije usklađeno sa evropskim standardima o inkluzivnim, transparentnim i otpornim izbornim procesima, da „nedostaju efikasne garancije protiv zloupotrebe državnih resursa“, kao i da okvir za finansiranje političkih partija i kampanja mora biti dodatno izmijenjen kako bi se obezbijedila stvarna kontrola partijskih troškova i uvele odvraćajuće sankcije - navela je Kovačević.
<h2>POLITIČKA I INSTITUCIONALNA NESTABILNOST</h2>
Izvještaj, cijeni ona, jasno ukazuje i na političku i institucionalnu nestabilnost koja usporava reforme.
- Iako Komisija konstatuje da Vlada „funkcioniše u stabilnom okruženju“, istovremeno primjećuje da ona ima neuobičajeno veliki broj ministarstava i da djeluje u okviru koalicije vrlo različitih partija, što otežava donošenje odluka i koordinaciju politika. Institucije su, kako se navodi, „krhke i podložne političkim krizama i potencijalnim institucionalnim blokadama“ - navela je Kovačević.
Iz izvještaja se, kaže Kovačević, jasno čita ocjena da reforma javne uprave napreduje sporo i sa nedovoljno rezultata.
- Iako se konstatuje da je novi Zakon o državnim službenicima i namještenicima korak naprijed, ističe se da ne postoje precizni podaci o broju zaposlenih, njihovom angažmanu i kompetencijama, zbog čega ni ne postoji jasna slika o kapacitetima državne službe - istakla je programska direktorica CDT-a.
<h2>PRAVO NA PRISTUP INFORMACIJAMA POSTOJI SAMO FORMALNO</h2>
Evropska komisija, kako je rekla, u izvještaju potvrđuje i kritike civilnog društva koje se odnose na smanjenu transparentnost rada Vlade i neefikasan sistem ostvarivanja prava na pristup informacijama, uključujući i praksu Vlade da donosi odluke putem telefonskih sjednica. Istovremeno, Zakon o slobodnom pristupu informacijama i dalje čeka na usvajanje, dok se predmeti po ćutanju administracije gomilaju pred Upravnim sudom. Ona poručuje da takva praksa, na koju civilno društvo neprestano upozorava, pokazuje da pravo na pristup informacijama u Crnoj Gori postoji samo formalno.
- Evropska komisija u izvještaju upozorava na širenje dezinformacija, govora mržnje i radikalnog sadržaja, uz ocjenu da institucionalni odgovor ostaje slab i nekoordiniran. Izvještaj jasno upućuje da Crna Gora još nema održiv sistem za prevenciju radikalizacije. Posebno se ukazuje na nedostatak strategije i institucionalnu nestabilnost, jer je u tri godine imenovan četvrti nacionalni koordinator za borbu protiv ekstremizma i terorizma - naglasila je Kovačević.
Komisija, kako je rekla, poručuje i da Crna Gora mora znatno ojačati reakciju na dezinformacije i govor mržnje, ubrzati usklađivanje s evropskim digitalnim i medijskim zakonima, te „zatvoriti prostor za strane uticaje i informacione manipulacije“.
- Ove ocjene potvrđuju višegodišnja upozorenja CDT-a o nepostojanju održivog odgovora na dezinformacije, ekstremizam i maligni strani uticaj - podvukla je Kovačević.
<h2>I VIZNA POLITIKA BEZ ANALIZE I JAVNE RASPRAVE</h2>
Ukazuje se, kako je dodala, i da Crna Gora još nije uskladila svoju viznu politiku sa politikom Evropske unije, i podsjeća da je puno usklađivanje završno mjerilo u okviru poglavlja 24.
- Komisija traži da se to uradi „bez odlaganja“, da se ukinu izuzeća od viznog režima, koja nijesu u skladu sa EU politikama. I ovaj segment reformi Vlada sprovodi po ustaljenom obrascu – bez analize, javne rasprave i konsultacija sa stručnom i međunarodnom zajednicom. Nedavni događaji u vezi sa viznim režimom prema Turskoj najbolje pokazuju takav pristup, odluke koje direktno utiču na spoljnopolitičke odnose i bezbjednost donose se ad hoc, pod pritiskom političkih okolnosti - navela je programska direktorica CDT-a.
Ona je zaključila da Evropska komisija konstatuje da se saradnja s civilnim društvom u Crnoj Gori uglavnom svodi na formalne konsultacije bez stvarnog dijaloga, te upozorava na primjere izjava javnih funkcionera kojima se diskredituje rad i reputacija ljudskopravaških aktivista.

Kovačević: EK vidi napredak, ali i hronične probleme Crne Gore

Pokretanje pitanja uvođenja dvojnog državljanstva, u trenutku kada Crna Gora ima priliku da „uhvati“ posljednji voz za Brisel, značilo bi da je evropska perspektiva Crne Gore trajno izgubljena.
To je ocijenjeno na panelu „Da li je potrebno mijenjati Zakon o crnogorskom državljanstvu?“ koji je organizovao Centar za demokratsku tranziciju (CDT) u okviru regionalnog projekta SMART Balkan - Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Osvrnuvši se na predlog Demokratske narodne partije (DNP) da se pitanje državljanstva u Crnoj Gori uredi kao u Turskoj, po modelu „plava karta“, odnosno rješenju po kojem bi naša država omogućila svojim iseljenicima bez crnogorskog pasoša da dobiju mnoga prava koja uživaju crnogorski državljani, izuzev biračkog, poslanica Civis-a Maja Vučelić je kazala da ne smijemo dozvoliti bilo kakvo mijenjanje Ustava kada je ova tema u pitanju.
- Prioritet Vlade treba da budu evropske integracije, ekonomske reforme i vladavina prava, a ne bilo kakve identitetske politike. Meni je žao što se nijesu pojavile kolege iz Demokratske narodne partije, koji su zapravo inicijatori ove ideje da ih zapravo pitamo zašto se sada spominje dvojno državljanstvo kada imamo neraščišćen birački spisak, kada imamo problem sa prebivalištem, kada imamo problem da nijesmo mogli riješiti recimo Šavnik, a zamislite šta bi se desilo da mi uvedemo dvojno državljanstvo da li bi to izazvalo nepovjerenje u sam izborni proces - kazala je Vučelić i ocijenila da politički akteri koji potenciraju teme poput dvojnog državljanstva, zakona o stranim agentima ili jezika, zapravo koče evropski put.
I to je, kaže, nešto zbog čega, ako se to bude u narednom periodu ponavljalo, treba razmotriti da li ti akteri treba da budu sastavni dio vlade.
<h2>Nije isto 200.000 i milion novih državljana</h2>
Poredeći Crnu Goru sa Turskom poslanik Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević je kazao da je Crna Gora mala država, a Turska je država od 75 do 80 miliona stanovnika i da je tu cijela suština i korijen ove priče.
- Nije isto dvjesta hiljada novih državljana u jednoj Crnoj Gori jer je to trećina trenutnog stanovništva Crne Gore i dvjesta hiljada ili pola miliona ili milion u jednoj Turskoj jer je to osamdeseti dio njenog stanovništva. Pritom, Turska ima potpuno drugačiju političku situaciju, državljani Turske koji predstavljaju tursku dijasporu i žive van Turske nijesu pod kontrolom drugih centara moći kada se govori o političkim uticajima, dok je situacija u Crnoj Gori sasvim jasna, oni koji bi dobili to crnogorsko državljanstvo bi dominantno bili pod kontrolom centara moći u Beogradu, Banjaluci, to je jedan isti centar moći makar trenutno, to je politički korijen problema - naveo je on.
Ocijenio je i da su, kako bi princip „plave karte“ funkcionisao u Crnoj Gori, potrebne ustavne izmjene. 
- Ako mi krenemo sa najboljom namjerom, a ja sam ubijeđen da oni koji predlažu princip „plave karte“ nemaju dobru namjeru Crnoj Gori, ali evo da krenemo sa najboljom namjerom u pokušaj realizacije toga, mi otvaramo temu ustavnih promjena u Crnoj Gori. Mislim da kada kremo da pričamo o ustavnim promjenama, da će svima u Crnoj Gori najmanje biti važna „plava karta“. Jer kad pokrenemo temu ustavnih promjena onda pokrećemo temu jezika, zastave, himne, grba i ostalih potpuno banalnih tema u ovom političkom trenutku. Ova priča je uvod i pokušaj da se otvori pandorina kutija, koja će na kraju otvoriti sve osim plave karte zbog koje se otvara - dodao je Zirojević.
Važno da Crna Gora zadrži rigidan pristup
Govoreći u kontekstu broja stanovnika i mogućim promjenama, Zirojević je kazao da je mišljenja da Crna Gora kao mala država na prilično trusnom političkom području mora zadržati rigidan pristup, kao i da bi u slučajevima malih država veći priliv novih državljana u potpunosti mogao da promijeni demografsku i političku strukturu države.
Predstavnik akademske zajednice u Odboru za sveobuhvatnu izbornu reformu Zlatko Vujović se, govoreći o slučajevima izbornog inženjeringa, ilustrativno osvrnuo na slučaj izbornog procesa u Herceg Novom.
- U slučaju izbora u Herceg Novom analize su pokazale da ima 10.54 odsto duplo upisanih birača u birački spisak pored crnogorski, hercegnovskog u birački spisak Srbije i Bosne i Hercegovine, od toga čak 82 birača su trojno upisano. Imaju prebivalište i u BiH i u Srbiji i u crnoj Gori. Oni ostvaruju svoja biračka prava u sve tri zemlje - kazao je Vujović i dodao da vjeruje da inicijalna motivacija tih ljudi nije bila da utiču na ishod izbora.
Kako je pojasnio, moguće je da su htjeli da ostvare neku privilegiju poput plaćanja nižeg poreza, obrazovanja ili zdravstvenih usluga... 
- Pošto krše zakone, ti ljudi postaju lak plijen raznih aktera za namještanje izbora. Oni su potom primjer zloupotreba i uz sitne nadoknade oni se rotiraju na ovom tromeđu - kaže Vujović.
<h2>Princip dvostrukih aršina</h2>
Zirojević je kazao da danas imamo recimo informaciju da predsjednik Parlamenta Crne Gore ima dvojno državljanstvo, a da za to nemamo zvaničnu potvrdu, kao i da je to glavni problem.
- Tu se zaista jeste pokazao jedan princip dvostrukih aršina, da smo za Milojka Spajića u roku od nekoliko dana dobili informaciju, a za Andriju Mandića nijesmo mogli i dan danas nemamo tu informaciju - dodao je on.
Vujović je kazao da je važno naglasiti i da veliki broj crnogorskih državljana radi u drugim državama i da svoje pravo uživaju zakonito, što ne znači da ne može uživati svoja prava u Crnoj Gori.
- Miješa se mnogo toga, nije svako ko radi u inostranstvu nezakonito prijavio prebivalište u Crnoj Gori, nego ima puno pravo na to - ocijenio je Vujović.
Dodao je i da će Crna Gora u nekom trenutku imati desetine, pa i stotine hiljada ljudi koji će doći ovdje da žive i da, ukoliko liberalizujemo sistem, onda je pitanje ko će biti većina u zemlji.
- To ne govorim da li Crnogorci ili Srbi, nego da li domicilno stanovništvo koje uključuje i Crnogorce i Srbe i Bošnjake i Hrvate i Albance ili ćemo u nekom trenutku imati neku Nepalsko Bangladešku partiju koja će tražiti svoja prava u Crnoj Gori. To je realnost - kazao je Vujović.
<h2>Pitanje političke trgovine</h2>
Vučelić je kazala da misli da premijer (Spajić) ima sličan stav kao njen i da se tema dvojnog državljanstva neće pominjati bez ako bude bilo kakve namjere da se stopira evropski put.
Ponovila je da svako ko bude kočio naš evropski put treba da preispita da li treba da bude u Vladi ili ne, jer, kako je kazala, mi ovu šansu ne smijemo da propustimo.
Zirojević kaže da ga ne bi iznenadilo da se ova tema i pokrene.
- Ukoliko na jedan tas stavimo Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu a na drugi dvojno državljanstvo, nijesam siguran kako bi stvari u parlamentarnoj većini tekle. Da li spasiti Sašu Mujovića ili dovest sto, dvjesta hiljada novih državljana Srbije i glasača BiH, a onda i desetine hiljada iz Turske, Rusije, Ukrajine, Bangladeša, Nepala.. Uvjeren sam da će ekstremno desni dio parlamentarne većine gurati ovu priču, što u javnosti što interno. Da li će ovaj umjereniji dio parlamentarne većine na to pristati ostaje da vidimo, ali imajući u vidu pređašnja iskustva ja se ponašam kao da će to sjutra da se desi - zaključio je Zirojević. 
Vujović je mišljenja da bi otpor ovoj ideju bio previše jak, jer kako je kazao, to bi u ovom slučaju značilo da je u pitanju izborni inženjering i pokušaj falsifikovanja izbora. 
Panel se organizuje u okviru regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Sadržaj panela je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Ideja o uvođenju dvojnog državljanstva koči evropski put Crne Gore

I ovaj Međunarodni dan slobodnog pristupa informacijama Crna Gora obilježava uz problematična zakonska ograničenja i samovolju institucija koje odlučuju kada i koje informacije o svom radu će učiniti dostupnim javnosti, kazala je Milena Gvozdenović, zamjenica izvršnog direktora CDT-a.
Prema njenim riječima, proizvoljno ponašanje institucija dovodi do toga da informacije koje bi trebalo biti javne ostanu skrivene građanima/kama koji biraju i finansiraju vlast.
- Nakon tri prethodna neuspjela pokušaja, Vlada je u februaru 2025. godine uputila Skupštini predlog novog Zakona o slobodnom pristupu informacijama, a tek dva mjeseca kasnije je uvršten u dnevni red. Ovaj zakon je razmatran na kraju proljećnog zasijedanja u julu 2025, ali nije stavljen na glasanje. Ovakav pristup nedvosmisleno ukazuje na to da ni sadašnja vlast ne želi da civilni sektor i građani/ke znaju šta oni rade iza zatvorenih vrata - pojašnjava Gvozdenović u saopštenju.&nbsp;
Kako je podsjetila, pravo na slobodan pristup informacijama degradirano je još izmjenama zakona iz 2017. godine, kada je uveden institut poslovne i poreske tajne. Iako je od tada gotovo svaka partija imala priliku da vrši vlast, nije došlo do oslobađanja pristupa informacijama od ovih problematičnih ograničenja.
- Istraživanje CDT-a pokazalo je da ministarstva masovno krše Zakon o slobodnom pristupu informacijama, jer ne objavljuju na svojim sajtovima ni neke od bazičnih informacija o svom radu – planove, izvještaje, informacije o raspolaganju javnim sredstvima, informacije kojima je po zahtjevu odobren pristup… Ovakvu situaciju omogućava i slab nadzor nad primjenom zakona. Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama je u prvoj polovini 2025. izvršila inspekcijski nadzor proaktivnog objavljivanja informacija kod 47 organa, odnosno svega njih 2,5%, zbog čega ne možemo očekivati da dođe do unapređenja proaktivne transparentnosti. Na CDT-ov zahtjev za slobodan pristup informacijama o isplati varijabila i drugih naknada zaposlenima u ministarstvu, preko 70% ministarstava je dostavilo odgovore van zakonskog roka. Odgovori su često stizali tek nakon višestrukih urgencija, a na pojedine smo čekali i dva mjeseca. Samo šest ministarstava je ispoštovalo zakonski rok od 15 dana u okviru kojeg moraju da dostave odgovor na informaciju po zahtjevu - dodaje Gvozdenović.&nbsp;
Iako je, kako kaže, premijer Crne Gore, Milojko Spajić, prilikom izlaganja ekspozea naveo da će “modernizacija institucija, transparentnost i efikasnost rada javne uprave biti prioriteti Vlade na putu ka punopravnom članstvu u EU”, ponašanje izvršne vlasti pokazuje da smo i dalje daleko od onoga što su moderni standardi.
- Problemi u aktuelnom zakonu, proizvoljno objavljivanje informacija na sajtovima institucija, ćutanje ili kašnjenje u dostavljanju odgovora, slab nadzor nad primjenom zakona ostaju i dalje kao podsjećanje na neophodnost reforme politike transparentnosti i otvorenosti - zaključuje zamjenica izvršnog direktora CDT-a.

Gvozdenović: Vlast ne želi da građani znaju šta rade iza zatvorenih vrata

Saradnja ustaša i četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj predstavlja jedan od najčudnijih aspekata Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Uprkos nepomirljivom sukobu između hrvatske i srpske nacionalne koncepcije, pojava zajedničkog neprijatelja u vidu Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) dovela je do njihove zajedničke borbe protiv „komunističke opasnosti“.
Italijanski general Roatta predložio je saradnju u Ljubljani 1942. godine, istaknuvši da četnici nijesu neprijatelji Osovine i da je potrebno da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, odnosno komuniste.1 (Fikreta Jelić-Butić, „Četnici u Hrvatskoj : 1941-1945.“, Zagreb 1986.)
Dodatni faktor koji je olakšao zbližavanje bilo je postupno povlačenje italijanske vojske s reokupiranog područja NDH sredinom 1942. godine. Četničke grupe koje su se dotad oslanjale na italijansku zaštitu našle su se u neizvjesnosti pa su bile prinuđene tražiti nova savezništva ne bi li opstale.
Prvi formalni sporazum sklopljen je krajem aprila 1942. godine između ustaških predstavnika i zapovjednika četničkih grupa u okolici Mrkonjić-Grada Uroša Drenovića, za koga je sporazum predstavljao izlaz nakon teškog poraza u sukobu s kozaračkim partizanima. Suštinu dokumenta činila je izjava da će se četnici i oružane snage NDH zajednički boriti protiv NOP-a dok su vlasti NDH jamčile zaštitu srpskih sela, materijalnu pomoć i slobodu vjeroispovijesti.
Krajem maja 1942. uslijedili su sporazumi na području sjeveroistočne Bosne, konkretno s ozrenskim, trebavskim i zeničkim četničkim grupama. Prema ovim dogovorima, četničke grupe su priznale vrhovništvo Nezavisne Države Hrvatske i obvezale se surađivati na uništavanju partizana.2 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Značajan je podatak da je područje 2. domobranskog zbornog područja u Banja Luci 1943. godine sarađivalo sa četiri četničke grupe (ozrenska, trebavska, sobotička i borjanska), jednim četničkim pukom (Manjača) i jednim četničkim bataljunom (Obilić). Ove su jedinice imale ukupno 13250 boraca, što pokazuje razmjere saradnje.3 (Mihael Sobolevski, „Uloga četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ Časopis za savremenu povijest, 27(3) 475-487 1995.)
Najbolja saradnja razvila se u sjevernoj Dalmaciji i Lici u organizaciji stožernika Davida Sinčića. Početkom 1942. godine Sinčić je uspostavio kontakte s četničkim vođama poput Mane Rokvića, Branka Bogunovića i Steve Rađenovića. Sinčićevi izvještaji pokazuju da je već u maju 1942. postignuta konkretna saradnja, uključujući zajedničke akcije protiv partizana i uspostavu hrvatskih upravnih organa na područjima pod četničkom kontrolom, uz pomoć četničkih vođa. Posebno je značajan bio dolazak četničkih predstavnika Slavka Bjelajca i Milana Plečaša u Knin u julu 1942. godine, kada su izrazili spremnost za saradnju uz uslov vraćanja oduzete imovine Srbima i puštanja iz koncentracijskih logora onih Srba koje zatraže četnički vođe.4 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Posebno kompleksan slučaj predstavlja Momčilo Đujić, istaknuti četnički vođa u sjevernoj Dalmaciji, koji je, uprkos početnom otporu, s vremenom prihvatio određene oblike saradnje. Najznačajnija promjena u Đujićevu ophođenju prema NDH dogodila se 10. aprila 1943. kada je poslao delegaciju koja je došla čestitati i prisustvovati zboru povodom godišnjice NDH u Kninu, što je predstavljalo jasno priznavanje ustaške države. Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. Đujić je potpuno prešao pod njemačko zapovjedništvo.5 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Uprkos formalnim sporazumima, saradnja je bila opterećena međusobnim nepovjerenjem i sumnjičenjima. Četničke grupe izbjegavale su potpuno priznavanje NDH kao nadležnog faktora i često su preferirale pokroviteljstvo italijanskog okupatora. S druge strane, ustaški faktori nijesu se mirili s autonomnim statusom četnika i insistirali su na potpunoj subordinaciji. Četničke jedinice kontinuirano su kršile dogovorenu saradnju, napadale manje skupine domobrana i ustaša te provodile zločine nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom. Svoje činjenje negirali su pred vlastima NDH, a svoje zločine pripisivali partizanskom pokretu. Zbog toga su vlasti NDH tokom 1944. i 1945. godine mijenjale svoja gledišta o četničkom pokretu, nastojeći ih razoružati i uništiti.6 (Sobolevski, „Četnici“)
Zanimljiv je i slučaj Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četnika koji se povlačio pred partizanskim snagama, pri čemu je u Zagrebu 16. marta 1945. sklopio sporazum sa Sekulom Drljevićem.&nbsp;
Međutim, ova saradnja završila je tragedijom: ustaške i domobranske jedinice iznenadno su napale Đurišićeve snage na Lijevča polju 4. aprila 1945. te ih u trodnevnim borbama razbile. Nakon što se predao nadajući se milosti, Đurišić se uputio u Staru Gradišku i predao. Tu su ga ustaše razoružali, a Đurišić i njegova grupa odvedeni su u Jasenovac gdje su pogubljeni. Ovaj slučaj ilustruje krajnje granice četničko-ustaškog nepovjerenja čak i u trenucima saradnje.7 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Važnu ulogu u omogućavanju saradnje igrali su njemački i italijanski okupatori. Inicijativa za saradnju četnika i ustaša potekla je od Njemaca i Italijana, koji su već do početka 1942. godine uspostavili niz saradničkih odnosa sa četničkim pokretom.
Posljedice zaustavljanja njemačkih ispostava pred Moskvom zimi 1941. na 1942. godinu bile su potreba izvlačenja njemačkih snaga s Balkana i njihovo upućivanje na istočno bojište.
Stoga su Njemci nastojali spriječiti otvorene sukobe između četnika i oružanih snaga NDH, te ih privoljeti na saradnju protiv partizanskog pokreta.
Vlasti NDH uočile su da su postignuti sporazumi o saradnji između četnika, Italijana i Njemaca uglavnom na štetu njihovih interesa, pa su zahtijevale da prigodom pregovora bude prisutan i njihov neslužbeni promatrač. Upute poglavnika Pavelića od 26. juna 1942. godine o postupku sa četnicima razotkrivaju pragmatičnost ove saradnje. Zaključeno je da su se četnici opredijelili za saradnju jer su partizani ugrožavali njihov opstanak i da će saradnja postojati samo dok postoji opasnost od partizana, a kada ona prestane, tada četnike treba razoružati.8 (Sobolevski, „Četnici“)
Obje strane nastojale su opravdati svoju saradnju. Četničke vođe objašnjavale su saradnju kao taktičku nužnost za očuvanje srpskog stanovništva od „fizičkog istrebljenja“. U elaboratu „Četnički pokret u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji“ iz oktobra 1942. godine naglašava se da četnici moraju smanjiti broj svojih neprijatelja i da su njihovi interesi u ovom momentu identični sa interesima okupatorskih vlasti – borba protiv ustaša i komunista.9 (Jelić-Butić, „Četnici“=
Ustaše su ipak saradnju sa četnicima smatrale „državnom nuždom“ i taktičkim potezom usmjerenim protiv glavnog neprijatelja – NOP-a. Pavelić je ovu politiku odobrio okružnicom od 26. juna 1942. godine, u kojoj je naglasio četničke ponude za predaju valja prihvatiti.10 (Jelić-Butić, „Četnici“)

Saradnja ustaša i četnika u NDH

Manji broj nedozvoljenih stvari oduzet je tokom opšteg pretresa u bjelopoljskom zatvoru, saopšteno je Portalu ETV iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS).
Opšti pretres večeras su izvršili službenici UIKS-a, Sektora za bezbijednost i Zatvora za kratke kazne.&nbsp;
- Radnja je prošla uredno, a tokom pretresa pronađen je i oduzet manji broj nedozvoljenih stvari - rečeno nam je iz UIKS-a.
Među oduzetim predmetima nije bilo sredstava za komunikaciju.

Opšti pretres u bjelopoljskom zatvoru: Oduzet manji broj nedozvoljenih stvari

Pljevljaku Dž.I. (28) određen je pritvor do 30 dana zbog sumnje da je počinio krivična djela nedozvoljene polne radnje i protivpravno lišenje slobode.
Dž.I. (28) se sumnjiči da je namamio maloljetnicu u svoje vozilo, nakon čega ju je neprikladno dodirivao. Uprkos njenom insistiranju da napusti vozilo, osumnjičeni joj to nije dozvolio, već ju je protiv njene volje određeni vremenski period zadržavao u automobilu.
- Pritvor je određen jer postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni ostajanjem na slobodi mogao uticati na svjedoke - saopšteno je iz Osnovnog suda u Pljevljima.

Pljevljaku pritvor do 30 dana: Namamio maloljetnicu u vozilo i dodirivao je

Novo istraživanje međunarodnog portala Camping.info, koje je analiziralo cijene više od 23.000 kampova širom Evrope, pokazuje da je Crna Gora i ove godine među najpovoljnijim kamping destinacijama u regionu, saopštili su iz Kamping asocijacije Crne Gore (KACG).
Prosječno noćenje za dvije osobe sa parcelom, vozilom, strujom i taksama iznosi 15,58 eura. Iz KACG ističu da to našu zemlju svrstava u grupu pristupačnijih evropskih destinacija.
- Potražnja za kampovanjem u Evropi nastavlja da raste, posebno na Jadranu, pa ovakvi podaci dodatno dobijaju na značaju jer jasno pozicioniraju Crnu Goru na regionalnom tržištu. U poređenju sa zemljama sa izuzetno razvijenom kamping infrastrukturom, poput Hrvatske i Slovenije, Crna Gora ostaje znatno povoljnija. Hrvatska je među najskupljim destinacijama u Evropi, dok i Slovenija bilježi visoke prosječne cijene - navodi se u saopštenju.
Prema iskustvima crnogorskih kampova i povratnim informacijama gostiju tokom ljeta upravo je razlika u cijeni jedan od glavnih razloga zbog kojih se sve veći broj putnika koji kampuju odlučuje da posjeti Crnu Goru, a posebno oni koji putuju cijelom jadranskom rutom, smatraju iz KACG.
- S druge strane, iako su Albanija i Sjeverna Makedonija cjenovno niže, njihov ograničen broj kampova i neujednačen nivo infrastrukture doprinose tome da Crna Gora za mnoge predstavlja privlačniju, sigurniju i kvalitetniju opciju. Gosti cijene bolji odnos cijene i kvaliteta, stabilniju ponudu i veću dostupnost kamping kapaciteta. Zanimljivo je da su, prema objavljenim podacima, i Bosna i Hercegovina i Srbija – uprkos manje razvijenom tržištu – skuplje od Crne Gore, što dodatno potvrđuje konkurentnu poziciju naše zemlje - pojašnjavaju iz KACG.
Naglašavaju da kamperi nijesu gosti koji troše samo na noćenje. Naprotiv, u prosjeku izdvajaju značajan dio budžeta na lokalne proizvode, restorane, izlete, aktivnosti u prirodi i obilazak više destinacija tokom boravka. Zbog toga razvoj kamping ponude ima snažan ekonomski efekat na lokalne zajednice i doprinosi produženju sezone van najprometnijih mjeseci, tvrde iz KACG.
Prema njihovom mišljenju, analize poput ove pokazuju koliko je važno da Crna Gora nastavi da jača vidljivost na evropskom kamping tržištu.
Naša zemlja će i ove godine biti predstavljena na CMT sajmu u Štutgartu, najvećem evropskom događaju posvećenom kampingu, karavaningu i putovanjima.
- Na takvim specijalizovanim sajmovima, gdje dominiraju posjetioci iz Njemačke, Austrije, Švajcarske i Holandije, posebno dolazi do izražaja kombinacija pristupačne cijene i prirodnih prednosti koje Crna Gora nudi. U trenutku kada kamping turizam bilježi stalni rast u Evropi, Crna Gora ima realnu šansu da dodatno učvrsti svoju poziciju zahvaljujući pristupačnim cijenama, jedinstvenim prirodnim ambijentima i sve modernijoj ponudi kampova - uvjereni su u Kamping asocijaciji Crne Gore.

Crna Gora među najkonkurentnijim kamping destinacijama regiona, glavni razlog cijene

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp rekao je da su se lideri Tajlanda i Kambodže saglasili da okončaju granična neprijateljstva i vrate na prekid vatre kojem je on posredovao ranije ove godine.
Tramp je na mreži Trut soušal /Truth Social/ napisao da je jutros telefonski razgovarao sa premijerom Tajlanda Anutinom Čarnvirakulom i premijerom Kambodže Hunom Manetom, u vezi sa ponovnim rasplamsavanjem njihovog dugotrajnog rata. &nbsp;
- Saglasili su se da prestanu sa svakom pucnjavom, sa dejstvom već od večeras, i da se vrate originalnom mirovnom sporazumu. Obje zemlje su spremne za mir i nastavak trgovine sa SAD - rekao je Tramp, prenosi agencija Rojters.
Premijeri Kambodže i Tajlanda potpisali su mirovni sporazum 26. novembra uz prisustvo Trampa na samitu Saveza država jugoistočne Azije u Kuala Lumpuru.&nbsp;
Nakon nešto više od mjesec, 7. decembra, vojni sukobi su nastavljeni na tajlandsko-kambodžanskoj granici.
Granični spor datira još od demarkacija iz kolonijalnog doba. U središtu sukoba je stogodišnji hram, UNESCO-ov lokalitet svjetske baštine od 2008. godine, posvećen hinduističkom bogu Šivi.

Tramp: Tajland i Kambodža pristali na prekid vatre

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Tag: cdt