Susjedi koji vode kampanje i glasaju: Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina u začaranom krugu izborne ljubavi i mržnje

Rezultati opštih izbora u Bosni i Hercegovini, održanih 4. oktobra 2026. godine, objavljeni su brže nego ikada ranije, pri čemu je pobjednik javnosti bio jasniji nego u bilo kom prethodnom ciklusu. Međutim, dvije sedmice nakon izbora, jedan od kandidata koji je važio za sigurnog pobjednika našao se na pragu poraza. Ivan Begić, kandidat SDP-a za potpredsjednika Republike Srpske, gubi trku od Igora Balukčića, kandidata HDZ-a 1990. Preokret je posljedica prebrojavanja glasova iz dijaspore, koji su kandidatu HDZ-a 1990 donijeli presudnu prednost. Tako će, još jednom, građani BiH koji žive van njenih granica imati odlučujuću riječ u izboru jednog od nosilaca najviših funkcija – ovoga puta potpredsjednika Republike Srpske.

Bosna i Hercegovina nikad nije imala luksuz da njeni izbori budu isključivo njena unutrašnja stvar, iako joj sopstvenih problema nimalo ne manjka. Tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, njen izborni sistem i dalje opterećuju etničke podjele, diskriminatorna ustavna rješenja, politički klijentelizam, slabe institucije i uporne optužbe za izborne prevare. Ipak, neke od najozbiljnijih prijetnji integritetu izbora dolaze izvan granica zemlje.

Srbija i Hrvatska, dva najuticajnija susjeda Bosne i Hercegovine, njenu unutrašnju politiku redovno tretiraju kao produžetak sopstvene. Politička podrška kandidatima, finansijska pomoć, diplomatski pritisci, organizovanje i prevoz birača, kao i prekogranične medijske kampanje, postali su uobičajeni dio izbornih ciklusa u BiH.

Nijedna od ove dvije zemlje, pak, u bosanskohercegovačkom kontekstu nije klasična „strana sila“. Obje su potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma, građani obje zemlje imaju duboke porodične i istorijske veze s Bosnom i Hercegovinom, a obje imaju i legitimne interese kada je riječ o stabilnosti zemlje i njenoj evropskoj integraciji. Ipak, vlasti obje države izgradile su i neuobičajeno bliske odnose s određenim političkim snagama unutar BiH. Freedom House je izričito apostrofirao Srbiju i Hrvatsku, uz Rusiju i Tursku, kao države koje ostvaruju politički uticaj preko svojih lokalnih saveznika – SNSD-a, odnosno HDZ-a BiH.

Taj odnos, međutim, nije jednosmjeran. Građani Bosne i Hercegovine, naročito oni koji imaju i srpsko ili hrvatsko državljanstvo, takođe mogu da utiču na izbore u susjednim državama, što u praksi i čine. Tako nastaje politički prostor u kome su izbori formalno gledano nacionalni, dok u praksi sve više poprimaju transnacionalni karakter.

Upravo izbori održani u Bosni i Hercegovini u oktobru 2026. godine, nakon kojih slijede parlamentarni izbori u Srbiji zakazani za 25. oktobar, pružaju priliku da se sagleda koliko je ovaj problem postao ozbiljan.

Srbija i Bosna i Hercegovina – kad se granica pretvori u autobus za predizbornu kampanju

Miješanje Srbije u politiku Republike Srpske nije ni novo niti naročito prikriveno. Susreti zvaničnika, kako službeni tako i privatni, javno iskazivanje političke podrške, medijske kampanje, zajednička saopštenja, pa sve do organizovanog prevoza birača – sve to odavno čini dio arsenala kojim Srbija utiče na izbore u Bosni i Hercegovini.

Odnos Aleksandra Vučića i Milorada Dodika odavno prevazilazi okvire uobičajene međudržavne saradnje. Njihovi susreti, zajednički javni nastupi i usaglašene političke poruke dodatno učvršćuju Dodikovu poziciju lidera koji uživa podršku Beograda.

Vučić se više puta sastajao s Miloradom Dodikom i drugim visokim zvaničnicima Republike Srpske, otvoreno braneći njihove stavove o statusu Republike Srpske, ulozi visokog predstavnika i sudskim postupcima koji se vode protiv Dodika.

Tokom krize povezane s predsjedničkim izborima u Republici Srpskoj 2025–2026. godine, Vučić je izuzetno oštrim tonom osudio presudu Dodiku i poručio da će Srbija diplomatskim i pravnim sredstvima podržati Republiku Srpsku i njene legitimne predstavnike. Takav obrazac ponašanja prisutan je od samog početka.

Međutim, za ostvarivanje stranog političkog uticaja više nije neophodna posjeta predsjednika države. Taj uticaj danas stiže preko televizijskih ekrana, informativnih portala, stranica na Fejsbuku i TikToku, kao i koordinisanih kampanja na internetu. Vučić i SNS više puta su stavljali svoje medijske i druge kanale javnog komuniciranja u službu Milorada Dodika i SNSD-a, a usluge su im uzvraćane kad god bi se ukazala prilika. U brojnim slučajevima, takve aktivnosti imale su i izdašnu podršku medijskih struktura u Srbiji koje su pod kontrolom Kremlja.

Tokom izbora u Bosni i Hercegovini 2022. godine, vladi naklonjeni mediji u Srbiji izrazito su favorizovali Dodika i kandidatkinju SNSD-a Željku Cvijanović. Opoziciona kandidatkinja Jelena Trivić našla se na meti kampanja u kojima je predstavljana kao strani agent ili izdajnik. Portal Raskrinkavanje.ba dokumentovao je izmišljene tvrdnje, pristrasno medijsko izvještavanje, anonimne internet stranice i mreže naloga na društvenim mrežama korišćene za promociju određenih kandidata ili diskreditaciju njihovih političkih protivnika.

Ovakav obrazac ne ostaje ograničen samo na pojedinačne izborne cikluse. Tokom kampanje za prijevremene predsjedničke izbore u Republici Srpskoj, portali Raskrinkavanje i Istinomjer dokumentovali su kako su ruski mediji RT Balkan i Sputnjik Srbija širili narative koji idu u prilog SNSD-u, dok su njegovim političkim protivnicima posvećivali znatno manje pažnje.

To samo potvrđuje odavno poznatu činjenicu da Milorad Dodik posjeduje izuzetnu vještinu pretvaranja geopolitičkih odnosa u politički kapital na domaćem terenu. Njegovi susreti s Vladimirom Putinom, poput onog tokom predizborne kampanje u BiH, pomogli su mu da izgradi imidž lidera koji uživa zaštitu jedne od velikih svjetskih sila.

Politička poruka je jednostavna: glasanje za Dodikov politički blok ne predstavlja se samo kao izbor vlasti, već kao odbrana Republike Srpske od spoljašnjih neprijatelja i učvršćivanje njenog povoljnog geopolitičkog položaja. Tokom ovih izbora takav narativ dodatno je osnažen – učestali susreti s visokim zvaničnicima američkog Stejt departmenta, pa čak i Bijele kuće, pokazali su da Dodik i SNSD uživaju naklonost aktuelne američke administracije.

Takvu sliku dodatno su učvrstile vijesti da su dvojica istaknutih političkih stratega povezanih s Donaldom Trampom, Kris LaSivita i Džejms Bler, uoči izbora bili angažovani kao plaćeni konsultanti na poslovima povezanim s Vladom Republike Srpske. Ovaj posljednji potez možda se neće pokazati naročito korisnim za Dodika, budući da se sve više rasplamsava kontroverza oko njihovog angažmana u BiH usred kampanje za izbore za Kongres SAD. Ipak, i taj slučaj jasno pokazuje na koji način Dodik i SNSD grade i učvršćuju svoje političke pozicije.

Međutim, usred svih tih previranja, glavna izborna „pomoć“ uvijek je stizala iz Srbije. Vučićeva politička podrška Dodiku obezbjeđuje regionalni legitimitet, dok Tramp, Putin i drugi služe za izgradnju šireg geopolitičkog narativa.

Hrvatska – stari prijatelj koji ima mnogo toga da kaže, ali i da traži

Uloga Hrvatske je drugačija, ali ništa manje značajna.

Uticaj Zagreba na izbore u Bosni i Hercegovini manje se ostvaruje kroz organizovani prevoz birača, a više kroz institucionalno lobiranje, diplomatske pritiske i kontinuiranu političku podršku HDZ-u BiH i njegovom rukovodstvu.

I premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović više puta su javno intervenisali u pitanjima izborne reforme u Bosni i Hercegovini.

Tokom izborne 2022. godine, Plenković je posjetio Mostar i sastao se s rukovodstvom Hrvatskog narodnog sabora BiH, uključujući Dragana Čovića, zastupajući stav da je izborna reforma neophodna kako bi se obezbijedila odgovarajuća zastupljenost tri konstitutivna naroda, a naročito Hrvata. U Evropskom parlamentu čak je otvoreno povezao podršku Hrvatske kandidatskom statusu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU s potrebom izmjena izbornog zakonodavstva koje bi garantovale zastupljenost Hrvata.

Predsjednik Zoran Milanović otišao je korak dalje u svojoj retorici. U maju 2022. godine poručio je da Hrvatska treba da iskoristi svoj međunarodni položaj kako bi zaštitila Hrvate u Bosni i Hercegovini.

U julu 2026. godine, svega nekoliko sedmica uoči početka predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini, Plenković se ponovo sastao s Čovićem i predstojeće izbore opisao kao izuzetno važan politički trenutak za BiH. Ponovio je podršku Hrvatske ravnopravnosti i legitimnom predstavljanju tri konstitutivna naroda, uz obećanje da će Hrvatska nastaviti da podržava Hrvate u BiH kroz investicije i druge projekte.

Podrška ostvarivanju političkih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini sama po sebi predstavlja legitiman politički stav. Problem nastaje onda kada politički sistem susjedne države postane predmet kontinuiranog spoljnog lobiranja čiji je cilj da utiče na ustavno uređenje, izborna pravila ili sastav domaćih institucija.

Zato je važno jasno napraviti razliku: uticaj Srbije najčešće je bio najsnažniji kroz političko-medijsku mrežu okupljenu oko Republike Srpske, dok se uticaj Hrvatske prvenstveno ostvarivao kroz institucionalne i diplomatske kanale povezane s hrvatskim političkim strukturama u BiH.

Oba oblika uticaja postaju problematična kada se cilj pomjeri s podrške građanima koji imaju veze s obje strane granice na određivanje političkih ishoda unutar Bosne i Hercegovine.

Ruka ruku mije... – kako Bosna i Hercegovina uzvraća uslugu

Bosna i Hercegovina, u skladu sa svojim ograničenim kapacitetima i mogućnostima, takođe ima ulogu u miješanju u izbore drugih država, prije svega Srbije i Hrvatske. To se manifestuje na nekoliko načina: kroz političare iz BiH koji postaju predstavnici drugih država, pružanje medijske podrške tokom predizbornih kampanja, ali i kroz glasove koji iz Bosne i Hercegovine stižu na izborima u Srbiji i Hrvatskoj.

Željana Zovko već drugi uzastopni mandat predstavlja Hrvatsku u Evropskom parlamentu. Nakon što je obavljala istaknute funkcije u političkom životu BiH, uključujući ambasadorske dužnosti u nekoliko evropskih zemalja i poziciju savjetnice predsjedavajućeg Savjeta ministara, političku karijeru nastavila je kao hrvatska predstavnica u Evropskom parlamentu. Situacija donekle podsjeća na ono što često viđamo u sportu, kada sportista promijeni državljanstvo i počne da nastupa za drugu reprezentaciju. U sportu je za takvu promjenu potrebno sačekati tri godine, dok se u politici zastupanje interesa jedne države može praktično preko noći zamijeniti zastupanjem interesa druge. Postoje i manje poznati primjeri takve prakse, poput Adama Šukala, koji je od 2014. do 2018. godine bio poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, da bi od 2020. do 2024. godine obavljao dužnost u poslanika Narodnoj skupštini Srbije.

Uzvraćanje usluge kroz učešće u predizbornim kampanjama u Srbiji i Hrvatskoj, bilo političkim porukama, bilo stavljanjem na raspolaganje medijskih kanala i informacione infrastrukture, takođe je prisutno, mada u znatno manjem obimu nego kada je riječ o uticaju koji dolazi iz suprotnog smjera.

Međutim, glasovi građana BiH imaju značajnu ulogu u političkom životu Hrvatske i Srbije. Osim što veliki broj ljudi rođenih u Bosni i Hercegovini, koji imaju i njeno državljanstvo, odlazi u Hrvatsku i tamo glasa, hrvatski izborni sistem predviđa i tri poslanička mandata za državljane bez prebivališta u Hrvatskoj, a koji glasaju u posebnoj, jedanaestoj izbornoj jedinici.

Veliki dio tih birača živi u Bosni i Hercegovini, naročito u Hercegovini, zbog čega je ova izborna jedinica postala pouzdano izborno uporište hrvatskog HDZ-a. Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 2024. godine HDZ je osvojio sva tri mandata namijenjena dijaspori. Izabrani su Zvonko Milas, Dario Pušić i Radoje Vidović. Ovakvo izborno rješenje već duže vrijeme izaziva rasprave u Hrvatskoj, ali je riječ o pravilima koja su odavno dio njenog izbornog zakonodavstva.

S druge strane, kontroverze oko birača iz Republike Srpske koji glasaju u Srbiji imaju nešto noviju istoriju.

Tokom izbora u Srbiji u decembru 2023. godine, izborni posmatrači dokumentovali su organizovani prevoz birača iz Bosne i Hercegovine, naročito prema Beogradu. Srpska posmatračka organizacija CRTA izvijestila je o autobusima, kombijima i sabirnim mjestima korišćenim za prevoz birača, dok su opozicione stranke tvrdile da su nepravilnosti prilikom prijavljivanja prebivališta omogućile biračima koji ne žive u Beogradu da utiču na ishod lokalnih izbora u glavnom gradu.

OEBS/ODIHR je potom ukazao na ozbiljne probleme u vezi s izbornim uslovima, uključujući pritiske na birače, zloupotrebu javnih resursa i navode o organizovanom prevozu glasača.

Čini se da će ovaj problem dobiti novu dimenziju na predstojećim izborima 25. oktobra. Od ukupno 93 biračka mjesta izvan Srbije, čak 28 biće otvoreno u Republici Srpskoj, pri čemu se neka nalaze na veoma spornim lokacijama, poput zgrade srpskog M:tela u Banjaluci. Istovremeno, kampanja Studentske liste u Republici Srpskoj suočena je s brojnim opstrukcijama, uključujući i direktne zabrane održavanja predizbornih skupova. Budući da bi izborna trka mogla biti izuzetno neizvjesna, sve ove okolnosti mogu značajno uticati na njen konačni ishod.

Opšti izbori u BiH 2026: makar mali dašak svježeg vazduha

Opšti izbori održani u Bosni i Hercegovini u oktobru 2026. godine donijeli su još jednu značajnu novinu. Biometrijska tehnologija i skeneri glasačkih listića prvi put su u potpunosti primijenjeni na izborima u BiH, a rezultati već pokazuju značajna poboljšanja – izborni rezultati objavljeni su gotovo odmah, broj prigovora bio je manji nego inače, dok su opšte primjedbe na regularnost izbora gotovo u potpunosti izostale.

Prema preliminarnim rezultatima izbora za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, do 14. oktobra obrađeno je približno 1,42 miliona glasačkih listića, što predstavlja oko 99 odsto ukupnog broja. Poređenja radi, na izborima 2022. godine zabilježeno je približno 1,73 miliona glasačkih listića – razlika od više od 300.000. Moglo bi se tvrditi da je pad posljedica prirodno manje izlaznosti. Međutim, ako uzmemo u obzir da je broj glasačkih listića na nekoliko prethodnih izbora, od 2010. do 2022. godine, bio približno isti, postaje jasno koliki je mogao biti obim manipulacija identitetom birača. Vjerovatno se najveći dio tih manipulacija odvijao tamo gdje ih je bilo najlakše i najjeftinije sprovesti – između susjednih država.

Pad broja glasova posebno je izražen kod dvije stranke koje već dugo dominiraju sistemom podjele vlasti po etničkom ključu u Bosni i Hercegovini.

SNSD je 2022. godine osvojio približno 255.500 glasova, dok je prema ažuriranim preliminarnim rezultatima iz 2026. dobio oko 222.300 glasova, što je gubitak od preko 30.000 glasova.

Koalicija predvođena HDZ-om BiH pala je s približno 137.300 na 107.300 glasova, što takođe predstavlja gubitak od oko 30.000 glasova.

Unapređenje mehanizama za zaštitu izbornog integriteta očigledno može donijeti promjene, čak i kada sami izborni rezultati ne ostavljaju nužno takav utisak. Problemi su višestruki, ali da bismo uopšte imali šansu za njihovo rješavanje, neophodno je svesti na minimum mogućnosti lažnog predstavljanja birača, manipulacija glasačkim listićima i drugih izbornih nepravilnosti.

Ni demokratija ne može stati na granici

Izborni problemi Zapadnog Balkana sve su više isprepletani, a takva situacija uglavnom ne ide u prilog Bosni i Hercegovini.

Politički uticaj Srbije u Republici Srpskoj, institucionalni uticaj Hrvatske na politiku bosanskohercegovačkih Hrvata, proruske informacione operacije i međunarodne lobističke mreže zajedno stvaraju okruženje u kome spoljašnji centri moći oblikuju ishode domaćih izbora.

Istovremeno, građani Bosne i Hercegovine s dvojnim državljanstvom, kao i birači iz dijaspore, mogu uticati na formiranje parlamentarnih većina u Hrvatskoj i izborne rezultate u Srbiji.

Evropske integracije trebalo bi da pruže okvir za rješavanje ovih problema, a čini se da Evropska unija već preduzima korake u tom pravcu, kroz instrumente za zaštitu integriteta izbora, poput Evropskog štita za demokratiju (engl. European Democracy Shield).

Međutim, u pojedinim slučajevima, naročito kad je riječ o državama koje nisu članice EU, evropske integracije mogu postati još jedno sredstvo političkog pritiska. To je posebno izraženo kada država članica EU koristi svoj institucionalni položaj kako bi promovisala interese političkih saveznika u susjednim državama koje su kandidati za članstvo.

Rješenje nije u ograničavanju prava građana koji legitimno posjeduju dvojno državljanstvo, niti u tome da se birači iz dijaspore unaprijed smatraju sumnjivim. Rješenje je u uspostavljanju pouzdanih biračkih spiskova, dosljednoj primjeni pravila o prebivalištu, strožoj kontroli prekograničnog finansiranja izbornih kampanja, transparentnom regulisanju političkog oglašavanja i jačanju nezavisnog posmatranja izbora.

Prije svega, vlasti moraju prestati da birače u susjednim državama tretiraju kao produžetak sopstvenog biračkog tijela. Unutrašnji problemi Bosne i Hercegovine vjerovatno će potrajati još neko vrijeme, ali ona ne može učvrstiti svoju demokratiju sve dok njeni izbori ostaju podložni uticaju političkih mašinerija koje djeluju s obje strane državnih granica.

Ovaj autorski tekst nastao je na poziv Centra za demokratsku tranziciju (CDT), u okviru aktivnosti posvećenih evropskim integracijama i regionalnoj saradnji na Zapadnom Balkanu.