Kroz teška je vremena naša Crna Gora stvarala svoje hiljadugodišnje istorijsko trajanje. Neka od njih su bila takva da je opstati i ime sačuvati bilo sasvim neobjašnjivo iz ove savremene perspektive. Između mita i stavarnosti, fakata i fantazije ovaj narod pisao je svoju istoriju. Mitološku u svom nevjerovatnom davanju i žrtvi, a stvarnu i istinitu kao kod rijetko koga đe drugoga. 
Pokoljenje za pjesmu stvoreno
vile će se grabit o vjekove
da vam v'jence dostojne sapletu
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit
I, dobro je što su baš takvi Crnogorci i Crnogorke stvarali ovu državu, jer iako bih volio da vjerujem, iskreno sumnjam da bi ova naša, današnja generacija, bila kadra sve to izdržati i izboriti se protiv jedne od najvećih vojnih sila koje je Evrope zapamtila. Protiv sile, a pomeđu bratskih naroda i susjeda koji su nam vječiti prijatelji i dobromislitelji sve do onog trenutka dok nam glavu mogu slomiti. 
Rijetko su koja zemlja i narod na ovome svijetu na svojoj koži, i to više puta, stravično spoznali onu veliku istinu da na svijetu nema bratskih naroda i vjekovnih prijatelja, već samo interesa. Nekada bratskih, a nekad i vjekovno bratskih. 
No, ima jedan moment koji nije samo nama svojstven, već je utkan u vaskoliko ljudsku prirodu i predstavlja animalni refleks u čovjeku. To je da se usljed velike opasnosti koja nadolazi ili se nadvija nad nama mi pokažemo bratske osobine. Ujedinimo se, zbijemo, ponašamo poput jednog i borimo se za opšte dobro. Pa u toj vjekovnoj borbi za opstanak upravo smo bili takvi. Jaki u svom jedinstvu i pravični u odlukama – jer dugačije se nije moglo opstati.
Svaka pozicije u toj i tadašnoj Crnoj Gori dobijala se žestokim zalugama koje su se uvijek i iznova sticale i potvrđivale samo na jednom mjesto – na stratištu, prsa u prsa, pa što ko ponese. I, tu nije bilo prevare i podmetanja. Na tom mjestu đe se u trenu stiče i slava i vječna sramota nije se moglo trgovati. Tamo se nisu kupovale diplome, lažno zaklinjalo i nezasluženo uzdizalo. Tamo su se istinski planine pomjerale, ali ne snagom volje ili nekom mantrom, već snagom jedinstva i bratske ljubavi.
Takvi su nas Crnogorci predvodili, a nećete vjerovati iz ove današnje prespektive, tada je i crkva bila uz narod, uz svoj narod, ne neki tuđi, tuđu sreću i iz tuđeg korita – bila su to viteška vremena.
Uvijek smo mi znali i umjeli da se borimo protiv neprijatelja za kojeg znamo da je neprijatelj. No, protiv ovih „prijatelja” to nikada nismo naučili.
Ne bojim se vražijega kota,
Neka ga je ka' na gori lista, 
No se bojim od zla domaćega.
A, zla domaćeg se nakotilo taman ka' na gori lista. Do te mjere da su prestali i da se sakrivaju. Valjda ih je u masi manje strah, poput onih junačnih zabjelske „kristalne noći”. I možda je tako i bolje, da se pogledamo u oči i vidimo ko je đe, sve ostalo će biti lakše. 
U ovim danima kada slavimo neponovlji um pjesnika i filozofa, kojeg brat od nedostojnog Mićovića nazva provodnikom, gledamo kako svako, za svoj groš, tumači njegove misli. Od znavenih do ovih drugih (ili prvih u ovom pasusu), svako kako mu odgovara. Neki, poput Bečića prošle godine, vole da njegove stihove javno izgovore i umetnu u svaku moguću priliku. A kakve prilike, takvi i recitatori.
Podsjetimo se: 
Tvrd je orah voćka čudnovata,
Polomi mi ga al' zube na slomi.
I nije, čini mi se, ovaj lapsus posve slučajan, ima on u sebi toliko simbolike i istinitosti da može predstavljati paradigmu današnje Crne Gore i onoga šta žele napraviti od Njegoša. Polomiti „orah” (Crnu Goru) a sačuvati zube i lijep osmijeh za narod i svijet je izgleda upravo ono čemu se teži i što je konačni cilj.
A u lomnjenje Crne Gore i Njegoša bi prvo preko mauzoleje. Da njega prvo sruše, pa će poslije sve ići samo od sebe, tako ih je valjda „đedo” učio dok je sebi za života podizao mauzolej. 
No, gospodo, ima tu jedan problem. Svi putevi do Lovćena, sa ove ili one strane, vode preko Cetinja i Stare Crne Gore. A tuda, do njega nikada nije moglo!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Kaćuša Krsmanović

Vučinić: Najviša državna adresa 2005. zabranila uklanjanje objekta sa Rumije

Kad predsjednik Crne Gore kaže da je Amfilohije Radović zaslužan za smjenu vlasti, on priznaje političku ulogu crkve. Takav čin nije poštovanje vjerskog subjekta - nego direktan udar na ustavni poredak i sve građane koji vjeruju u građansku i sekualrnu, a ne teokratsku Crnu Goru - poručila je novinarka Tanja Pavićević osvrnuvši se na odluku Jakova Milatovića da bivšem mitropolitu posthumno dodijeli najviši državni orden.
Pavićević je, gostujući u Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, ocijenila da je ova odluka primjer promjene vrjednosnog sistema u Crnoj Gori i ustvrdila da je Milatović u pravu samo u jednoj stvari: da lideri nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu bili sposobni da smijene vlast, te da je zato Amfilohije stvar uzeo u svoje ruke.
- On je i posthumno promijenio kompletno biće i bit Crne Gore - dodala je Pavićević.
<h2>LITIJE OTVORILE VRATA REVANŠIZMU</h2>
Litije, kako je naglasila Pavićević, nijesu bile građanski pokret - iako smo u tom periodu slušali navode o njihovom emancipatorskom karakteru.
- Pokrenute su da bi se odbranio interes crkvene zajednice čije je sjedište u drugoj zemlji. Ti događaji su otvorili vrata revanšizmu. On je bio jedan od stubova narativa koji je dubinski promijenio Crnu Goru i mijenjao njen sekularni i građanski karakter - navela je Pavićević.
Nakon smrti Amfilohija sva njegova, kako je kazala, „silna đeca“ nijesu se pobunila kada su zgaženi njegovi amaneti.
- Postoji kod njega i nešto pozitivno: dva puta je držao pomen srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću koji je živ - i koji nije mogao da zakorači u Crnu Goru. Vidjeli ste što su radila njegova đeca poslije njegove smrti: dozvolili su da se na njegovoj sahrani pojavi upravo Vučić. Oni vrlo rado baštine njegovo najgore nasljeđe: pravljenje jedne teriotrije, jednog naroda i jedne crkve - što je ustvari fašizam - jasna je Pavićević.
Ocijenila je da partije koje su se 2020. godine dohvatile vlasti sada samo mijenjaju uloge.
- Demokrate sada rade ono što je nekad radila Ura. Kada se potroši njihov kapacitet, to će nastaviti da radi Pokret Evropa sad (PES) - a sve se radi da bi jačao nekadašnji Demokratski front (DF) i Andrija Mandić bio premijer 2027. godine - ocijenila je Pavićević.
<h2>RESOR KULTURE KAPITULIRAO PRED CRKVOM</h2>
Odluka ministarke kulture i medija Tamare Vujović da podrži podizanje spomenika Amfilohiju pokazuje, stava je Pavićević, koliko je kulturni resor kapitulirao pred crkvom.
- Amfilohije nije govorio o pravoslavlju &nbsp;i ljubavi, bavio se desničarskim pitanjima. Vujović nikad nije reagovala na krađu baštine Crne Gore, ali reaguje kad dodatno treba udariti po ruci medija koji su kritički nastrojeni prema vlasti - ukazala je Pavićević.
Podsjećajući na nedavno podizanje spomenika Pavlu Đurišiću - četničkom komandantu, zločincu i koljaču u Gornjem Zaostru kod Berana, te dodjeljivanje najviših državnih nagrada njenim negatorima poput Bećira Vukovića i Milutina Mićovića, Pavićević je ocijenila da je sve sinhronizovano.
- To je ista rijeka koja vodi ka istom cilju. Država ne samo da toleriše nego i nagrađuje pojave koje negiraju njen identitet. Svjedočimo sistemskom pokušaju da se negiranje istorije predstavi kao pomirenje - naglasila je Pavićević ističući da država time postaje saučesnik u fabrikovanju i relativizaciji zločina.
Riječ je, kako je dodala, i o svjesnom urušavanju povjerenja građana u institucije.
- Istorijski fakti su fakti - ne može ničiji narativ da ih mijenja. Svjedočimo vremenu u kojem je talas revizionizma krenuo. Za pola godine će vjerovatno donijeti zakon o rehabilitaciji četničkog pokreta što je u Srbiji učinjeno 2004. godine - navela je Pavićević.
<h2>VUČIĆEVA RECEPTURA</h2>
Konstatovala je da na čelu države trenutno imamo ljude koji ne znaju da rade svoj posao i da su upravo zato tu i postavljeni.
- Kada ministarka medija podrži napade na medije - to znači da se Ministarstvo kulture i medija, a samim tim i država, odreklo svoje obaveze da štiti slobodu izražavanja, a ministarka da učestvuje u gašenju slobodne riječi - poručila je Pavićević.
Sve što se dešava u Crnoj Gori od ranije se, podvlači novinarka, dešava u Srbiji.
- Od gušenja slobode medija, kontrolisanja medijskog prostora, držanja društva u mraku... To je receptura Aleksandra Vučiča. Oslobodioci su preuzeli taj model - decidna je Pavićević.

Anja Ivanović

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Mitropolit kijevski i cijele Ukrajine, poglavar Pravoslavne crkve Ukrajine, blaženjejši Epifanij, doputovao je na Svetu Goru (Aton) — faktički centar pravoslavnoga monaštva. Epifanij u okviru pokloničke pośete Svetoj Gori (prve u svojstvu poglavara autokefalne Crkve) — danas, u petak, 10. oktobra, boravi u sv. manastiru Esfigmenu Kareji, dočekan od igumana i otaca manastira, a u pratnji mitropolita Apostolosa (predstavnika Vaseljenske patrijaršije na Svetoj Gori) i političkoga guvernera Svete Gore Alkivijadisa Stefanisa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251010221048_a6913989e0b745f05c0fb8e75ac3dc299e7096e1e111d10353233ef1e6b889cd.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251010221048_a6913989e0b745f05c0fb8e75ac3dc299e7096e1e111d10353233ef1e6b889cd" data-rendition-name="original" width="766" height="851" loading="lazy" alt="Epifanij, danas u Svetoj Gori"> <figcaption>Ukrajinska autokefalija poslužila za anticrkveni izgovor Moskovskoj patrijaršiji da izazove najveći raskol u istoriji pravoslavlja. Crkva Srbije slijedi Moskvu u agresivnom nepriznavanju Pravoslavne crkve Ukrajine. Gore na slici, Epifanij, danas u Svetoj Gori.(Photo: Φως Φαναρίου)</figcaption> </figure>  Prema nezvaničnome programu boravka Epifanija, śutra, 11. oktobra, biće odsluženo bdjenije u skitu proroka Ilije; a u neđelju 12. oktobra, Epifanij će načalstvovati božanskom liturgijom u sv. manastiru Ksenofont. Epifanij će služiti liturgiju na Svetoj Gori Pośeta Epifanija Svetoj Gori je pripremana posljednjih godina, ne bez otpora inspirisanih moćniom uticajima Rusije. Davanje ukrajinske autokefalije od strane Vaseljenske patrijaršije, poslužio je kao anticrkveni izgovor Moskovskoj patrijaršiji da izazove najveći raskol u istoriji Istočno-pravoslavne Crkve: prekid liturgijsko-kanonskoga opštenja sa Carigradom. Crkva Srbije slijedi Moskvu u agresivnom nepriznavanju Pravoslavne crkve Ukrajine, iako nije prekinula liturgijsko-kanonske veze sa Carigradom: beogradski je sinod 2019. napismeno preporučio svojoj jerarhiji da ne saslužuju sa svešenstvom Vaseljenske patrijaršije…  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251010221048_64af50dbb85f0b37f1834224b3e687f18323cef01c7a768c8fe714c3549d9845.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251010221048_64af50dbb85f0b37f1834224b3e687f18323cef01c7a768c8fe714c3549d9845" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Iguman"> <figcaption>Iguman svetogorskoga Esfigmena: „Dodjela tomosa o autokefaliji bio je smjeli i proročki korak, kojim je Patrijarh napisao odlučno DA! — slobodi i jedinstvu Crkve”(Photo: Φως Φαναρίου)</figcaption> </figure>  Danas na Svetoj Gori, kako prenosi portal „Φως Φαναρίου”, iguman Esfigmena arhimandrit Vartolomej se, između ostaloga, „u svome pozdravu osvrnuo na iskušenje kroz koje prolazi narod Ukrajine zbog ruske invazije i na duhovnu podršku koja mu je potrebna, a koju je novoosnovana Pravoslavna crkva Ukrajine pozvana da pruži od prvoga trenutka kada je raskol iscijeljen i vrnuto jedinstvo sa ostatkom tijela Crkve”. Govor igumana Esfigmena prenosimo u bitnijem: - „Vaše prisustvo ovđe je za nas blagoslov, izvor radosti i duhovne snage. Imamo stare veze sa Crkvom Ukrajine jer nas povezuje esfigmenitski svetitelj, Antonije, koji je osnovao veliku Lavru u Pečerama [Kijevu], prenoseći atonski monaški duh u vašu zemlju. Naša svetogorska bratija već godinama vodi sopstvenu borbu za istinu, pravdu i istinsko pravoslavno svjedočanstvo, zbog višegodišnje okupacije centralne zgrade našega manastira od strane fundamentalističkih ljudi [zilota], ljudi koji koriste vjeru kao oružje, kršeći zdrav razum, falsifikujući vjeru, pretvarajući Boga u boga koji se sveti mržnjom i nasiljem nad svime što je suprotno njihovom praznovjerju i zdravom razumu”. - „Kroz ovu borbu ośećamo duhovno srodstvo sa borbom blagočestivog ukrajinskog naroda i Autokefalne Crkve Ukrajine. Od prvoga trenutka smo stali uz vas, podržavajući autokefaliju koju je dao naš Svesveti Vaseljenski Patrijarh, gospodin Vartolomej, čin koji je bio prekretnica — otvarajući novu stranicu u crkvenoj istoriji”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251010221052_a495ffd328872b010e5e7b98bc11ffb9e18a6ad9764ccba7aa0daf3742b73723.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251010221052_a495ffd328872b010e5e7b98bc11ffb9e18a6ad9764ccba7aa0daf3742b73723" data-rendition-name="original" width="1188" height="833" loading="lazy" alt="Svetogorski Esfigmen, manastir osnovan u 10-11. vijeku."> <figcaption>Svetogorski Esfigmen, manastir osnovan u 10-11. vijeku(Photo: Wikipedia)</figcaption> </figure>  - „Naša prva pomisao na radosnu vijest o iscjeljenju raskola [u Ukrajini], koji je pogodio toliko ljudi obnavljanjem zajednice sa ostatkom tijela Crkve, bila je: - SLAVA GOSPODU BOGU! Dodjela tomosa o autokefaliji bio je smjeli i proročki korak, kojim je Patrijarh napisao odlučno DA! — slobodi i jedinstvu Crkve”. - „Nažalost, ruska nezakonita i neljudska invazija na Ukrajinu poklopila se sa prvim koracima vaše novoosnovane Crkve. Međutim, kroz iskušenja, ukrajinski su narod i njegova herojska vojska dokazali da se vjera, sloboda i dostojanstvo ne osvajaju oružjem, već žrtvom i duhovnom snagom”. - „Kao bratija manastira Esfigmen, javno i jasno smo podržali Autokefalnu Crkvu Ukrajine i osudili rusku invaziju, jer vjerujemo da se pravoslavlje ne može koristiti kao sredstvo političkoga uticaja ili ugnjetavanja, već je put ka miru, slobodi, jedinstvu i ljubavi u Hristu”. „Od prvoga trenutka nezakonite invazije na Ukrajinu” — nastavio je iguman Esfigmena obraćajući se Epifaniju — „neprestano se molimo za kraj ovoga nesvetog rata; svakoga dana se pali svijeća ispred ikone Bogorodice, molimo je da ojača herojsku vojsku koja brani svoju otadžbinu, da ojača Vas lično, Vaše Blaženstvo, i Vaše arhijereje i sveštenike, koji su preuzeli težak zadatak duhovne podrške i vojnicima i stradalnome ukrajinskom narodu. Slavimo Boga jer kroz Vaše iskušenje uzimamo primjer vjere i posvećenosti dužnosti. Slavimo Boga što se kroz Vaše iskušenje rađaju heroji u našem vremenu. Slavimo Boga što VI POSTOJITE — i zahvaljujemo Vam!” * * * * * * * * * Napominjemo: - Svetom Gorom tj. poluostrvom Aton (kao i istoimenom planinom) na obalama Egejskoga mora - śeveroistok Republike Grčke, upravlja u statusu autonomne oblasti monaška zajednica koja je crkveno pod neposrednom jurisdikcijom Vaseljenskoga Patrijarha, dok je ostatak poluostrva je dio opštine Aristotelis - svetogorska zajednica obuhvata 20 manastira i zavisnih monaških obitelji, sa oko 2.000 monaha iz Grčke i mnogih drugih zemalja - u 17 manastira, monasi su pretežno grčkoga porijekla; manastir Hilandar ima srpske monahe, Zograf bugarske, a manastir Sveti Pantelejmon ruske monahe. - odlukom iz 2023. starješinskoga savjeta sv. Pantokratora na Svetoj Gori, drevno kelijsko konačište ovoga manastira je na život i obnovu predato jeromonahu Pajsiju (Krolju) iz autokefalne Pravoslavne crkve Ukrajine: saopšteno je da će kelija biti embrion za naseljavanje ukrajinskih monaha, koji će vremenom osnovati zaseban svetogorski manastir.

Epifanij u Svetoj Gori – monaškom centru pravoslavlja

Početkom 2000. godine, nakon smrti Franja Tuđmana (1922-1999) i promjene vlasti u Hrvatskoj, hrvatski katolički teolog Bono Zvonimir Šagi (1932-2020) objavio je u katoličkoj obiteljskoj reviji Kana esej u kojem poziva Crkvu i društvo na duhovnu i moralnu obnovu: „Završila je državotvorna faza, sada je pred svim važnim čimbenicima u društvu otvorena zadaća stvaranja nove humane i moralne kvalitete višestranačke demokracije, da se uspostavi moralno-pravna sigurnost i razvije povjerenje u nužnu funkciju bitnih državnih institucija i uz normalne smjene putem proceduralnih demokratskih postupaka.“
Teolog Šagi, pažljivi i pronicljivi promatrač crkvenih i društvenih procesa, upozoravao je da se „duhovna“ obnova zaplela u bespuća sakraliziranja, spomeničkog mitologiziranja hrvatskih povijesnih stremljenja i događanja, a „moralna“ u socijalno-etički nepromišljene modele pretvorbe društvenog vlasništva i privatizacije provođene na štetu radnika, što je završilo u teškom razočaranju većine i u korupciji „izabrane“ manjine.
Kritizirao je i vjerske tiskovine i krugove katoličkih laika koji su se bavili pronalaženjem i ozloglašivanjem „lijevih tendencija u Crkvi“, umjesto da su u evanđeoskom svjetlu kritički promišljali politiku i aktualne društvene procese. „Izmislili su, piše Šagi, etiketu 'lijevi kler' (kao da bi neki 'desni kler' bio više crkven) da bi vjernicima ogadili sve što je zvučalo kritički glede postojećeg stanja u društvu, a svako upozorenje na potrebu političke promjene prikazali katolički sumnjivom.“
Katolici koji su se u politici takvima deklarirali nisu bili u stanju aktualizirati katolički socijalni nauk: „Umjesto jasne kritike postkomunističkog grabežljivog kapitalizma, i načina stvaranja nove kapitalističke elite, upotrijebili su socijalni nauk kao parolu za sijanje straha od tobožnjeg komunizma.“ Crkva, apelirao je Šagi, mora osmišljavati i tražiti putove moralne obnove: „To joj je sada nanovo otvorena mogućnost, pa zato i neodložna zadaća.“
Šagi je dovoljno dugo poživio da se mogao i sam uvjeriti kako ove njegove riječi neće imati nikakvog odjeka u Crkvi, iako je riječ o teologu kojega su cijenili u Crkvi. Štoviše, duhovno stanje u Crkvi 2025. godine gore je nego što je to bilo 2000. godine. To potvrđuju i propovijedi hrvatskih biskupa i svećenika, primjerice propovijed zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše na misi zadušnici za žrtve Jazovke, propovijed hercegovačkog provincijala fra Joze Grbeša na groblju u Bilima, propovijed sinjskog gvardijana fra Marinka Vukmana na svetkovini Velike Gospe, ali i mnoge druge propovijedi i javni istupi biskupa i svećenika.
Za sadašnje duhovno i moralne stanje hrvatskog naroda veliku odgovornost snosi Katolička crkva. Svoj privilegirani položaj u društvu nije iskoristila kako bi pripadnike hrvatskog naroda u evanđeoskom duhu obraćala, suočavala sa zlima iz prošlosti i ukazivala na zablude sadašnjosti, nego je, zloupotrebljavajući oltar i vjeronauk u obrazovnom sustavu onemogućavala duhovnu i moralnu obnovu. Nacionalističko ludilo koje se rasplamsalo ovog ljeta velikim dijelom ide upravo na dušu Crkve koja je desetljećima pod krinkom domoljublja njegovala nacionalizam i njime trovala mlade ljude.
Kada danas uzmete u ruke katoličke tiskovine ili posjetite katoličke portale, imate osjećaj da čitate nacionalnu literaturu, da su to bilteni nacionalne ideologije, ili nekakve stranačke organizacije sa snažnim nacionalnim sentimentom. U crkvenim medijima ponajbolje se ocrtava stanje uma i duha u suvremenoj Katoličkoj crkvi u hrvatskom narodu: lamentiranje nad patnjama u prošlosti, njegovanje nacionalnih mitova i laži, prokazivanje i progon povijesnih i sadašnjih neprijatelja i svođenje kršćanske vjere na vulgarni i banalni nacionalizam.
To što današnji katolici i Hrvati uzvikuju pozdrav Za dom spremni i nose simbole i obilježja zločinačkog ustaškog režima, nije tek partijanersko ludovanje ili pobuna protiv zakonskih zabrana, ako je i uopće to, nego je posljedica dugogodišnje političke indoktrinacije u kojoj je sudjelovala i Crkva. Da se o davnoj i bližoj prošlosti mladim ljudima govorila istina, u sklopu vjeronauka i općenito pastoralnog rada s vjernicima, broj militantnih i isključivih katolika bio bi zasigurno manji što bi u većinskoj katoličkoj zemlji utjecalo i na društveno i političko stanje. No, to se nije dogodilo, i ne događa se ni danas. Katolička crkva se grozničavo drži uz naciju i nacionalne svetinje u strahu da ne izgubi društveni monopol. Pritom bezobzirno manipulira mladim ljudima i sudjeluje u njihovom duhovnom i moralnom osiromašenju.
Snažno inzistiranje na domoljublju koje se, kao što vidimo ovih dana, lako surva u agresiju i isključivost, u progon neistomišljenika i uskraćivanje ljudskih prava i sloboda, dokaz je da Crkva svoje poslanje ne veže uz Evanđelje Isusa iz Nazareta, nego uz ovozemaljske datosti. Činjenica je da je pripadnost određenom narodu važna ljudima, posebno pripadnicima malih naroda, ali joj ne treba davati značenje koje nema niti ikoga svoditi samo na taj identitet. Pokojni papa Franjo je upozoravao da narod nije nikakva „mistična ili anđeoska kategorija“ i da nekritički odnos prema vlastitom narodu može lako skliznuti u nezdravi populizam, u lokalni narcizam koji je nesposoban zapažati i tumačiti svijet oko sebe. Upravo nas ono globalno i univerzalno, govorio je papa Franjo, štiti od sitničavog provincijalizma, od iskušenja da se zatvaramo u sebe, da podižemo zidove i ograđujemo prostor svoje neslobode i straha.
Kad je riječ o prošlosti, Katolička crkva samo i isključivo govori o stradanjima hrvatskog naroda. To je legitimno i ne bi bilo ni sporno kad bi se govorilo i o stradanjima drugih ljudi za koja su odgovorni pripadnici hrvatskog naroda. Crkva svjesno prešućuje primjere otpora i humanosti u vlastitim redovima u Drugom svjetskom ratu u kojem je na strani partizana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sudjelovalo 75 katoličkih svećenika, od čega su po nacionalnosti bila 52 Hrvata, 21 Slovenac i dva Poljaka. Kao suradnici partizana poginula su 43 svećenika: 21 Slovenac, 19 Hrvata i trojica drugih narodnosti (navedeno prema I. Goldsteinu, Hrvatska u Drugom svjetskom ratu 1941.–1945.). Taj dio vlastite antifašističke povijesti Crkva u potpunosti prešućuje kao da nije ni postojao, a upravo su ti ljudi sačuvali obraz Crkve koja je velikim dijelom stala uz ustaški režim.
Crkva koja nije univerzalna i otvorena prema različitostima, nije evanđeoska Crkva. Nacionalna Crkva, nesposobna za kritički odnos i distancu prema vlastitom narodu, nužno zapada u uskoće i isključivosti, kojima se hrane nacionalizmi i fanatizmi. Koliko je poguban takav odnos Crkve prema narodu i njegovim vođama najbolje pokazuje upravo vrijeme Drugog svjetskog rata i posljedice koje je za sobom ostavila Nezavisna Država Hrvatska. No, iz toga Katolička crkva u hrvatskom narodu nije ništa naučila i ponavlja pogreške iz prošlosti.

​Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Kao ktitor Crkve, koji je uložio trud i vjeru u njeno podizanje, ne mogu da ćutim dok vidim kako se njeno ime i svetinja zloupotrebljavaju za širenje mržnje i prijetnji.
Dolazili su kao oslobodioci i čuvari tradicije, ali danas ta ista Crkva ne samo da dijeli narod, već otvoreno prijeti i unosi haos. U Crkvu unose spomenik Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu čije ime nosi krv nevinih. Taj spomenik, simbol patnje i zločina, postaje svetinja, uz drsku prijetnju vlastima: “Dođite i rušite, ako smijete.”
Zamislite da je ovo uradila bivša vlast!
Mnogi litijaši danas se stide svog učešća u toj prljavoj kampanji jer su bili zavedeni i prevareni. Ja sam ponosan što nijesam jedan od njih. Neću ćutati i neću podržavati one koji zloupotrebljavaju vjeru, naciju i povjerenje ljudi da bi širili mržnju i prijetili svima koji misle drugačije.
Vrijeme je da zakon važi jednako za sve, za građane, popove, mitropolita i sve one koji se kriju iza mantija. Niko nije iznad zakona, a posebno ne mitropolit Metodije, koji svojim djelima i riječima razara zajedništvo i vrijeđa žrtve.
Crkva je postala servis za biznis, manipulaciju i političke igre. Izmanipulišu donacije iz manastira Ostrog, grade hotele, kupuju Crnu Goru, bespravno zidaju crkve i šire fašističku četničku ideologiju. Proglašavaju za sveca Popa Macu, zločinca, silovatelja i ubicu!
Više niko ne vjeruje Crkvi. Dokle ćemo trpjeti ovaj teror, gdje mantije kriju kriminalce i šire mržnju, ugrožavajući mir i sigurnost svih nas?
Pravedna država mora bez milosti i izuzetaka primjenjivati zakon. Samo tako možemo sačuvati Crnu Goru i vratiti povjerenje naroda.
Neću biti saučesnik u lažima i nasilju koje se proglašavaju istinom. Zato ponosno kažem: nijesam litijaš i neću biti.

Crkva prijeti vlastima Crne Gore: “Ako smijete, dođite i srušite spomenik Pavlu Đurišiću — biće u crkvi”

Parohija Prva Cetinjska pozvala je vjernike i prijatelje Crnogorske pravoslavne crkve da se pridruže obilježavanju jubileja – deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju.
- Na praznik Svetog Ivana Crnojevića, 4. jula 2025. godine, navršava se deset godina od osvećenja ove crkve posvećene Božijem ugodniku i vladaru Crne Gore, čije ime s ponosom nosi naš hram - poručuju iz Parohije.
Tim povodom, na dan hramovne slave, biće služena Sveta liturgija s početkom u 10 sati, kojom će načalstvovati starješina crkve protojerej-stavrofor Stefan Marković.
Iz Parohije podsjećaju da je na trnovitom putu obnove Crnogorske pravoslavne crkve, „uz Božiju pomoć i zalaganje naroda iz zemlje i dijaspore, podignuto više svetinja“, među kojima se izdvaja crkva Svetog Ivana Crnojevića.
- Ova, arhitektonski i duhovno predivna crkva, uzrastala je s velikom ljubavlju naroda i sveštenstva. Na praznik Svetog Ivana Crnojevića 2015. godine, osveštana je tokom Svete arhijerejske liturgije - navodi se.
U protekloj deceniji, u ovom hramu krštene su stotine djece i odraslih, sklopljeno je više desetina brakova, a održana su i važna crkvena rukopoloženja, uključujući arhijerejsku hirotoniju sadašnjeg mitropolita Borisa 2019. godine.
Takođe, u novembru 2023. i aprilu 2024. godine, crkva je bila domaćin kanonizaciji Svetog Antonija, mitropolita Crnogorskog, i Svetih Rokočkih mučenika, uz blagoslov Svetog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve i mitropolita Borisa. U istom periodu, iz Rumunije su u ovu crkvu donesene čestice moštiju Svetih apostola Petra i Pavla, kao i dio Časnog krsta, koji se danas čuvaju u ovom hramu.
Iz Parohije naglašavaju da je „najveći od svih događaja“ bilo obretenje moštiju Svetog Antonija Mitropolita Crnogorskog, u novembru 2024. godine, „od kada ova svetinja posebno zrači božanskom blagodaću“.
- Pozivamo sve ljude dobre volje da nam se pridruže na Svetoj liturgiji u petak, 4. jula, i zajedno sa nama proslave praznik Svetog Ivana Crnojevića, uz blagoslov Svetog Antonija i Svetih apostola Petra i Pavla, čije mošti se svakodnevno čuvaju i poštuju u ovom hramu - poručuju iz Parohije Prve Cetinjske.

1250x600

Deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića: Parohija Prva Cetinjska poziva na zajedničku molitvu

Pokušajem revizionizma i veličanjem četničkog, zločinačnog pokreta pokušavaju se poništiti sve one vrijednosti zbog kojih Crna Gora i zaslužuje da postoji. Tu mislim na identitetske, antifašističke i vrijednosti suživota. Ako uspiju da svoj narativ i ideologiju učine vladajućom, Crna Gora će izgubiti sebe i onda će lakše moći da se obračunaju i sa državom i sa svim ostalima koji nisu dio svetosavskog dijela naroda, ocijenio je u "24 sata" na Telviziji E stručnjak za komunikacije Miodrag Strugar.
U trenutku kada političke i vjerske strukture sve otvorenije koriste istorijski revizionizam i simboličku rehabilitaciju četničkog pokreta, postavlja se ključno pitanje - kakva je poruka, koji su ciljevi i zašto baš sada?&nbsp;
Strugar kaže da se već 2020. pripremao teren za ono što danas vidimo. Bilo je jasno, navodi on, da koalicija oko bivšeg Demokratskog fronta, Demokrata i GP URA želi da ostvariti pobjedu, ne na narativu na kojem trenutno "jašu" crkve i Andrija Mandić, već da će kroz priču o korupciji i kriminalu i neke vrijednosti koje su društveno prihvatljivije pokušati da ostvare pobjedu na izborima i kasnije učvrste svoju vlast.&nbsp;
- Pitamo se zašto baš danas ovaj narativ? Već su se učvrstili na vlasti. Kada nekog iskoriste, onda ga odbace, kao što se desilo sa GP URA. Znamo da je URA dobila glasove na račun zelenih strategija, Evrope, građanskog društva... Kada su došli na vlast i dobili premijersko mjesto, pamtimo li ijednu zelenu agendu? Tada je bila priča o Temeljnom ugovoru, Otvorenom Balkanu, Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i pripremali su teren za ovo što vidimo danas. Danas kada su sve partije u orbiti crkve i Andrije Mandića, svi igraju svoje uloge, a tu prvobitno mislim na Demokrate i Pokret Evropa sad. Da je riječ o strateškom pristupu možemo da vidimo i po tome koje poruke šalje Mandić, a koje Milan Knežević i njegov DNP. Te poruke nijesu iste. Tačno vidimo da oni žele da se obrate ne uvijek istom biračkom tijelu - jedni malo razočaranom, jedni nekom koje želi veću i vidjljiviju kontrolu od strane Aleksandra Vučića, drugi koji žele čvršće povezivanje sa crkvom, treći koji će biti u toj orbiti koja priča o ekonomiji, četvrti o pomirenju i nepodjelama. A u stvari, sve što rade izvršavaju ideološki naum koji je urađen van Crne Gore - stava je Strugar.
<h2>Crkva kao ideološka parapolitička organizacija</h2>
Prema njegovim riječima, kod nas se crkva ponaša kao ideološka parapolitička organizacija. Političko krilo te crkve, kako kaže, nije samo Andrija Mandić i njegova partija.
- Vidi se da su to sinhronizovane akcije, da oni žele da kontrolišu narativ i to dosta uspješno rade. Kada bace sidro, onda se svi vrte oko njega, a nema adekvatnog odgovora. On nije strateški, već je više reaktivan na ono što su strateške smjernice i što su planirali oni koji su osmislili cijelu tu strategiju kako da pokore Crnu Goru, odnosno izmijene ono što su vrijednosti Crne Gore - kazao je Strugar.
On smatra da te poruke ne donose ništa dobro i da su razarajuće po društvo.
- Oni pokazuju da je Crna Gora ranjivo društvo i ne doprinose ni društvenoj koheziji, niti napretku u bilo kom smislu. Teško da sa takvim porukama i činjenjem onih koji su odgovorni za sve društvene prilike u Crnoj Gori možemo ići naprijed. Retoriku o evropskim integracijama samo koriste kao sredstvo, jer iza toga ne stoje vrijednosti na kojima treba da počiva Crna Gora - istakao je Strugar.
<h2>Do odgovora uz pritisak javnosti</h2>
Strugar smatra da država nema snage da odgovori na ono što radi crkva. Teško možemo očekivati, navodi on, da će tužilaštvo i državne institucije imati adekvatan odgovor bez pritiska javnosti spolja.
- Kad nešto urade političke partije koje su političko krilo crkve, država ponekad i da adekvatan odgovor. Ali što god uradi crkva u Crnoj Gori, koja je i formirala Vladu 2020. i dalje upravlja društvenim procesima, koliko god to bilo štetno i nezakonito, a imamo nezakonitost kad je u pitanju širenje vjerske netrpeljivosti i mržnje i nelegalnu gradnju, odgovor države je da se još da novca za funkcionisanje te organizacije. Vidimo da ni tužilaštvo ni Vladu ne obavezuje čak ni ono što piše u evropskom izvještaju - naglasio je Strugar.
Crvenih linija je, kaže on, bilo i do sada i država će morati dati odgovor, kao i svi društveni činioci.
- Tu mislim i na civilni sketor, građane, institucije, fakultete, akademsku zajednicu, Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti (CANU) koja ćuti i ni o čemu nema svoj stav. Moraće svi da zauzmu stav jer jedino mi kao društvo ćemo moći da pobijedimo narative koje pokušavaju da nametnu oni koji jesu moćni - em su na vlasti, em imaju jaku podršku spolja, a na ruku im idu i neke okolnosti koje se događaju na globalnom nivou - zaključio je Strugar.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DST5B63h_tCg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
T.K.

Stugar: Ako četnička ideologija postane vladajuća Crna Gora će izgubiti sebe, država mora odgovoriti

Papa Lav XIV poručio je da Katolička crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, seksualnog ili bilo kojeg drugog, u svom prvom javnom komentaru o svešteničkim skandalima koji godinama potresaju Crkvu širom svijeta, izvještava Guardian.
U saopštenju koje je juče pročitano na izvedbi pozorišne predstave o novinarki koja je bila izložena uznemiravanju dok je istraživala zlostavljanja unutar moćne katoličke zajednice, papa Lav istakao je da je nužno razviti kulturu prevencije unutar cijele Crkve, kulturu koja ne toleriše nikakav oblik zlostavljanja, bilo da se radi o zloupotrebi moći ili autoriteta, savjesti, duhovnosti ili seksualnog zlostavljanja.
U istoj izjavi naglasio je i važnost slobodnog i nezavisnog novinarstva.&nbsp;
- Gdje god se novinar ućutka, slabi demokratska duša jednog naroda. Braniti slobodno i etično novinarstvo nije samo čin pravde, već i dužnost svih onih koji teže snažnoj i efikasnoj demokratiji - poručio je on.
Njegove su riječi u oštrom kontrastu s istupima nekih biskupa, uključujući i one iz SAD-a, domovine pape Lava, koji su u prošlosti kritikovali medijsko izvještavanje o skandalima vezanim uz seksualno zlostavljanje i zataškivanja unutar Crkve koja su obilježila decenije i ostavila hiljade žrtava širom svijeta.
Ova izjava dolazi i nakon što su grupe preživjelih žrtava zlostavljanja izrazile zabrinutost zbog izbora pape Lava, koji je 8. maja naslijedio preminulog papu Franja.
Papa Lav XIV poručio je da Katolička crkva mora hitno da obnovi svoju predanost zaštiti maloljetnika i ranjivih osoba. Njegova izjava objavljena je juče uveče tokom izvedbe pozorišne predstave "Proyecto Ugaz" u Limi, u Peruu, koja odaje počast novinarki Paoli Ugaz.

Prvi javni komentar pape Lava XIV o svešteničkim skandalima: Crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, pa ni seksualno

„Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost“ (George Orwell, 1984) U srpskoj istoriografiji je poznat beskompromisni sukob između Pantelije Srećkovića i Ilariona Ruvarca, koju Ruvarac objašnjava riječima „...od čoveka Srbina, preteranog patrijote, u koga je jače čustvo i želja od uma i razuma – napisana Istorija ne vredi mnogo i upravo da ništa ne vredi, i da je za Srbiju i Srpstvo velika sramota, što je takva Istorija puštena u svet“. Srećković je bio predstavnik romantičarske istoriografije, koja je uglavnom počivala na zabludi da su narodna predanja pouzdan istorijski izvor, uspjevši da prikupi impresivnu kolekciju predrasuda, poluistina, suludih koncepcija i šovinističkih naklapanja, kojih se kao tobožnjih „istorijskih činjenica“ čvrsto držao cijelog života. <h2>Klerikalna mitologija</h2> Danas je srpska istorigrafija u potpunosti naslijedila Pantinu metodologiju, bilo da se radi o daljoj ili bližoj prošlosti. Istorijski revizionizam je u savremenom srpskom društvu jedan od ključnih mehanizama kojim se izgrađuje „novo“ kolektivno „śećanje“, kao temelj obnovljenih imperijalnih ambicija. Zamjena istorije političkim mitom nije puka zamjena istorijskih činjenica mitskim pripovjedanjima, jer bi istorijski argumenti nadvladali kao jači, već se istoriji oduzima legitimet, da bi se prešlo na novo, politički upotrebljivo pisanje i čitanje istorije, sa malo ili nimalo uvažavanja za činjenice koje se guraju u stranu, prećutkuju, brišu, a veoma često i konstruišu. Često konstruisani lažni mitovi traže savez sa pravim mitovima ili sa selektivnim činjenicama da bi bili što efikasniji. Preveliki politički, medijski i pseudonaučni uticaj na crnogorsko društvo izvana proizveli su generaciju političara, koja danas čini vlast u Crnoj Gori i koja je svoj identitet gradila na Pantinoj istoriji. Da stvari budu još obespokojavajuće, slično je i sa njihovim sljedbenicima. Posebnu ulogu u svemu tome ima Crkva Srbije, njene eparhije u Crnoj Gori, čije sveštenstvo, skromnog opšteg obrazovanja i u ratu sa svim realnim činjenicama, bezobalnom slobodom tumače istorijsko nasljeđe, slijepi i gluvi za prvoklasne istorijske artefakte koji su u sukobu sa njihovom mitološkim naklapanjima.&nbsp; Zato je Crna Gora pravi primjer kako se istorijski fakti prvog reda zamjenjuju klerikalnom mitologijom i kreiranjem prošlosti koja je za njih vrlo upotrebljiva u mijenjanju svijesti građana Crne Gore, pokušavajući da današnje vrijeme projektuju na vremena prije više stotina stoljeća, kada nije bilo ni nacija, ni identitetskih razmirica, ni današnje dostupnosti informacija. Fascinira sa kojom upornošću Crkva Srbije ignoriše svaki artefakt koji se pojavi u istorijskoj publicistici, ne prezentirajući nam bilo kakvu polemičku činjenicu kojom bi ih osporila.&nbsp; Tako se ignoriše Gramata carigradskog patrijrha Jeremije iz 1531. godine, podržana od tri najvažnija patrijarha, kojom se Pećka arhiepiskoja naziva takozvanom i „otpočetka“ potčinjenom Ohridskoj arhiepiskopiji, ili kad su članovi Srpske kraljevske akademije, preteče SANU, „ljubazno primani u Vaseljenskoj patrijaršiji, po rečima uvaženog gospodina Jakozosa Papajoanu, sekretara Sinoda, koji je konsultovao patrijaršiskog bibliotekara i arhivara, da u Fanaru nema dokumenata o obnovi rada Pećke patrijaršije. Uostalom, na Pećku patrijaršiju, sasvim prirodno, i danas se tamo gleda kao na nekanonsku ustanovu, političko delo Turaka, što je ona i stvarno bila“. Nikada nijesmo od Crkve Srbije dobili razjašnjenje neprisustva Vaseljenskog patrijarha na tzv. proslavi 800-godišnjice SPC i stava Vaseljenske patrijašije da se radilo samo o hirotoniji Save Nemanjića u čin arhiepiskopa? Glavna dva izvora vezano za hirotoniju Sv. Save u čin arhiepiskopa jesu njegovi životopisci Domentijan i Teodosije. Domentijan je žitije pisao polovinom XIII stoljeća, dok ga je Teodosije pisao krajem XIII i početkom XIV stoljeća. Oba pogrešno navode ime vaseljenskog patrijarha, jer je u periodu 1216 – 1222. godine patrijarh bio Manojlo Saranten, a ne German II, što govori da Domentijan nije svjedočio činu hirotoinije Save, dok je Teodosije pisao žitije na bazi Domentijanovog. Teodosije potvrđuje da je Druga zapovijest Vaseljenskog patrijarha samo lična gramata za Sv. Savu. &nbsp; <h2>Autokefalna Crnogorska crkva</h2> Crkvena autokefalnost podrazumjeva da takva crkva ne dobija svoju vlast od druge crkve i da nad sobom nema nikakave više vlasti, sem vaseljenskih sabora. Jednom izvojevana autokefalnost je stalna. Kanoni se uspostavljaju odlukama vaseljenskih sabora, odlukama pojedinih pomjesnih sabora (Fotijev Nomokanon), odlukama najviših crkvenih autoriteta. Tako da se u glasilu Petrogradske duhovne akademije objavljen Diptih Ruske pravoslavne crkve iz 1851. godine i Atinska sintagma Vaseljenske patrijaršije iz 1855. godine apsolutno mogu smatrati kaononskim dokumentima. U oba ta dokumenta pod brojem 9 navedena je autokefalna mitropolija Crne Gore. Iako se pokušava pominjanje Cetinjske mitropolije među autokefalnim crkvama osporiti sa srpske strane, da se radi samo o autonomiji, postavlja se pitanje, ako je tako, zašto nije pomenuta crkva u Srbiji, koja je imala u to doba autonomiju u okviru Vaseljenske patrijaršije?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a" data-rendition-name="original" width="700" height="500" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Odluka o ujedinjenju(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ustav Crne Gore iz 1905, u članu 40, samo konstatuje, i kanonski i ovozemaljski, pravni status Crnogorske crkve: „... Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve“... Autokefalnost potvrđuje i beogradski mitropolit Dimitrije Pavlović u zvaničnim obraćanjima vrhu Crnogorske crkve. Za pseudoistoriju nijesu argument ni Službene novine KSHS od 3. juna 1922. godine, u kojima se govori o ujedinjenju autokefalne CPC sa ostalim crkvama. Kao što se pominje i u samom tomosu Vaseljenske patrijaršije toj ujedinjenoj crkvi, a koji se i navodi u tom broju Službenih novina. I to je sve više puta objavljeno, bez ikakvog efekta. Kao da je ćutanje i bježanje od razjašnjenja tog pitanja najoportunije za Crkvu Srbije i njene poklonike.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f" data-rendition-name="original" width="500" height="700" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Službene novine, 3. jun 1922.(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U svojim epskim zanosima i prizemnoj metaforici, Boris Bogdanović pominje „izmišljenu drugu crkvu“, aludirajući na Mila Đukanovića. Njega kao pravnika, doduše „daljinskog“ sa čuvenog Megatrenda, ne obavezuje ni Ustav Crne Gore iz 1905, ni Ustav CPC iz 1904, niti ga interesuje kako je nekanonski i nepravno ukinuta CPC, ko je činio Sinod CPC, što je predviđao Ustav CPC kako se donose odluke Sinoda, kako postaju izvršne, da li je Rješenje nepotpunog Sv. Sinoda Kraljevine Crne Gore od 16. decembra 1918. godine pravno valjan dokument da se ukine jedna autokefalna crkva, iako je po kanonima autokefalnost crkava STALNA! Možda bi, po istom principu, Porfirije Perić i Irinej Bulović mogli rješenjem napisanim rukom i svojim potpisima prisajediniti Crkvu Srbije Moskovskoj patrijaršiji? Naravno da to nije moguće bez odluke Sabora! Da mu bude jasnije Rješenje od 16. decembra 1918. potpisali su samo dva člana Sinoda Kraljevine Crne Gore od sedam, koliko je imao,, arhipeiskop Mitrofan Ban i episkop nikšićski Kiril Mitrović.&nbsp; <h2>Odsustvo samopoštovanja</h2> Ako Bogdanovića interesuje pravni i duhovni kontinuitet crkve čiji je poklonik, preporučujem mu da pročita Zakon o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije, član 11. Crkva Srbije postoji u Crnoj Gori fizički od 1920. godine, priznata od Vaseljenske patrijaršije 1922. godine, u pravni sistem KSHS/Kraljevine Jugoslavije ušla je Zakonom o SPC iz 1929. i Ustavom iz 1931. godine, kojim je nekada autokefalna Cetinjska mitropolija postala 22. eparhija Crkve Srbije.&nbsp; Koliko je odsustvo samopoštovanja govori i stalno pominjanje povratka kapele Karađorđevića na Jezerski vrh. Tobožnji poštovaoci Njegoša i smirenja njegovih kostiju hoće da rušitelje originalne Njegoševe kapele instaliraju simbolički kao „istorijsku vertikalu“ (riječi Borisa Bogdanovića). Pored toga što postoje snimci oštećenja Njegoševe kapele od groma, skica ruskog arhitekte Krasnova koji pokazuju da je Njegoševu kapelu vrlo lako bilo obnoviti (čak su i Austrijanci nudili da oni to urade), umjesto što je survana niz Koprivinu stranu, lažni poštovaoci Njegoša, kojima je jedino potreban kao simbol srpstva, ne prave replike njegove kapele, već kapele koju su podigli Karađorđevići, sa istim ciljem da se Crna Gora obelježi kao dio srpske teritorije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea" data-rendition-name="original" width="1440" height="1258" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Skica Krasnova oštećene Njegoševe kapele prije rušenja(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Da imamo posla sa novokompovanim vjernicima i sveštenicima koji se ne drže kanona „kao pijan plota“ govori reakcija jednog novinara u tv emisiji, koji sa promjenom redakcije mijenja i svjetonazore, da ga vrijeđa naziv Crkva Srbije. Da je čovjek vjere obavjestio bi se da je na vaseljenskom saboru na Kipru 1872. etnofiletizam proglašen jeresom. Drugim riječima, ne postoje nacionalne crkve, crkva je jedinstvena, „katoličanska“, a svi njeni djelovi su pomjesni i nose ime države u kojoj vrše „božju misiju“. To posebno važi i za one koji autokefalnu sremskokarlovačku mitropoliju smatraju dijelom Pećke „patrijaršije“, iako je ona bila mitropolija Pravoslavne crkve u Austrougarskoj. Umjesto što pjenite, provjerite!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6" data-rendition-name="original" width="1455" height="554" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Oštećena kapela lijevo - srušena od strane Karađorđevića desno(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ako se pitate zašto opet o crkvenom pitanju, odgovor je da je tokom proteklih sto godina identifikacija srpstva i pravoslavlja, tj. vjere i nacije, u različitim periodima, dovođena do apsoluta. Za veliki broj autora srpstvo i pravoslavlje su bili sinonimi. Velmar Janković 1938. godine piše da je pravoslavlje proželo „celog srpskog čoveka“, pa je svetosavska crkva „izraz srpskog narodnog duha“ sa kojim je srasla i van kojeg „tako reći i ne postoji“. Upravo zahvaljujući toj nehrišćanskoj ideologiji i vezi crkve i nacije, Crna Gora je potonjih skoro četiri decenije promjenila nacionalni sastav zahvaljujući Crkvi Srbije. Oksimoron je da oni koji su nacionalni konvertiti, koji su promijenili kao zreli ljudi svoju naciju, optužuju one koji su dosljedni u svom nacionalnom identitetu za izdaju svog porijekla? Otvorite već jednom na uvid popisne liste od 1948. do danas, da već jednom vidimo kakav prevrtljiv karakter imaju mnogi građani Crne Gore, dostojan prezira. A i da njihovi potomci prestanu da nas pitaju „što ti je bio đed“.&nbsp;

Slobodan Jovanović

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Predsjednik Kluba poslanika Socijaldemokrata i predstavnik Evropskog saveza Boris Mugoša poručio je da je dobro što će Crna Gora zatvoriti pet pregovaračkih poglavlja, odnosno onoliko koliko je u prethodnom periodu i najavljivano, ali da za euforiju i dnevnopolitičke manipulacije nema mjesta.
– Nema prostora ni za radovanje, niti za spinove da je nekome krivo što će biti zatvorena i poglavlja iz oblasti poljoprivrede. Ovo nije trenutak za sitničarenje i nezrela hvalisanja. Pred Crnom Gorom je još 21 poglavlje, među kojima su i najzahtjevnija – 23, 24, 27, 12 i 8 – istakao je Mugoša.
On je podsjetio da proces evropskih integracija ne podrazumijeva puko usvajanje zakona, podzakonskih akata i strategija, niti formalno popunjavanje radnih mjesta u institucijama, bez obzira na kvalitet kandidata.
– Evropski proces znači dosljednu primjenu propisa, izgradnju snažnih institucija i stručnih kadrovskih kapaciteta, finansijsku stabilnost i održivost sistema, njegovu spremnost za zajedničko evropsko tržište, ali i jasnu političku volju država članica – naglasio je Mugoša.
Posebno zabrinjava, kako je naveo, olako shvatanje najkompleksnije faze pregovaračkog procesa.
– Papagajsko ponavljanje da smo „najuspješniji u regionu“ daleko je od dovoljnog da se uspješno završi posljednja faza evropskih integracija. Argumenti tipa „mi smo otvorili ovoliko poglavlja, a vi dok ste bili na vlasti onoliko“ su neozbiljni i namijenjeni „maloj djeci“, te pokazuju odsustvo odgovornosti i ozbiljnosti u funkcionisanju sistema – poručio je Mugoša.
On je upozorio da zatvaranje pregovaračkih poglavlja ne smije poslužiti kao paravan za guranje pod tepih brojnih problema sa kojima se suočava crnogorsko društvo, niti za izostanak suštinskih strukturnih reformi.
– Nije važno samo kada ćemo ući u Evropsku uniju, iako se nadam da će to biti 2028. godine, već i kakva ćemo država tada biti. Upravo zato 2026. mora biti godina dubinskih reformi i odlučnog prekida sa mnogim lošim praksama – zaključio je Mugoša.

Mugoša: 2026. mora biti godina suštinskih reformi i prekida loših praksi

Policijski službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Sjever“, u okviru pojačanih aktivnosti na rasvjetljavanju krivičnih djela iz prethodnog perioda, podnijeli su krivične prijave protiv tri lica, saopšteno je iz Uprave policije.
Kako se navodi, dva maloljetna lica, oba starosti 16 godina, sumnjiče se da su počinila krivično djelo uništenje i oštećenje tuđe stvari, na štetu Opštine Kolašin. Oni su, kako se sumnja, upotrebom podesnog sredstva oštetili novogodišnju dekorativnu rasvjetu, vlasništvo Opštine Kolašin, pričinivši materijalnu štetu u iznosu od oko 2.000 eura.
Protiv maloljetnika su, u redovnom postupku, podnijete krivične prijave nadležnom tužilaštvu.
U drugom slučaju, u Plavu je podnijeta krivična prijava protiv L.H., zbog sumnje da je izvršila krivično djelo krađa na štetu ljekara zaposlenog u Domu zdravlja u Plavu. Prema navodima policije, ona je iskoristila odsustvo ljekara iz ordinacije i otuđila novčanik sa oko 700 eura i ličnim dokumentima.
Iz Uprave policije navode da su lična dokumenta i veći dio otuđenog novca pronađeni i vraćeni oštećenom licu.

Krivične prijave zbog oštećenja novogodišnje rasvjete u Kolašinu i krađe u Plavu

Japan je danas pogodio zemljotres jačine 4,9 stepeni po Rihterovoj skali, saopštio je Evropsko-mediteranski seizmološki centar (EMSC).
Kako se navodi, epicentar zemljotresa bio je na otvorenom moru, istočno od ostrva Honšu, na dubini od deset kilometara i udaljenosti od 194 kilometra od grada Hačinohea.
Za sada nema izvještaja o povređenima ili eventualnoj materijalnoj šteti.

Japan pogodio zemljotres jačine 4,9 stepeni

Nakon informacija da će Crna Gora na Međuvladinoj konferenciji naredne sedmice u Briselu privremeno zatvoriti svih pet planiranih pregovaračkih poglavlja, oglasio se predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
Milatović je na mreži X saopštio da je u prethodna dva dana imao, kako je naveo, prijateljski i konstruktivan razgovor sa predsjednikom Francuske Emanuelom Makronom, nakon kojeg je, prema njegovim riječima, postignut dogovor o zatvaranju svih pet poglavlja.
– U protekla dva dana imao sam prijateljski i konstruktivan razgovor sa Emanuelom Makronom, nakon kojeg će Crna Gora na narednoj Međuvladinoj konferenciji zatvoriti svih pet poglavlja – poručio je Milatović.
On je u objavi uputio i ličnu poruku francuskom predsjedniku, ističući da se raduje predstojećim susretima.
– Radujem se što ću te, dragi prijatelju, vidjeti u Briselu na samitu EU–Zapadni Balkan naredne sedmice, a potom i u Crnoj Gori naredne godine – naveo je predsjednik Crne Gore.

Milatović: Imao sam konstruktivan razgovor sa Makronom, Crna Gora zatvara svih pet poglavlja

Glavnoj policijskoj inspektorki u Odjeljenju za unutrašnju kontrolu rada policije Nataši Asanović uručeno je rješenje o otkazu zbog navodnog neopravdanog izostanka sa posla duže od pet radnih dana, iako se radi o periodu kada je na snazi bilo rješenje o njenoj suspenziji, odnosno privremenom udaljenju sa posla. Međutim, u krivičnoj prijavi podnijetoj 11. decembra protiv ministra, šefa Unutrašnje kontrole i drugih lica u MUP-u, Asanović ukazuje na niz, kako tvrdi, nezakonitosti koje su pratile ovaj postupak, posebno apostrofirajući to što je optužena za neopravdan izostanak s posla u danima kada je na snazi bila odluka o njenoj suspenziji, odnosno udaljenju sa posla. - Na samom dnu rješenja, iznad potpisa okrivljenog ministra, od strane prvostepenog organa ili postupajućeg službenog lica, kao ministar unutrašnjih poslova naveden je Danilo Šćepanović, a ne Danilo Šaranović, kako mu je valjda još prezime, što je bruka vijeka, da u svom rješenju ne mogu potrefiti makar prezime svog ministra. Samo po tom osnovu i razlogu, osporeno prvostepeno rješenje je neispravno i potpuno ništavno - &nbsp;ocijenjeno je u krivičnoj prijavi, u koju je "Dan" imao uvid.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251213101248_4d55a6d3f9af9f75325adc4a411e4bb8a8c3ff13c9147aaca951040a91fb3fb9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251213101248_4d55a6d3f9af9f75325adc4a411e4bb8a8c3ff13c9147aaca951040a91fb3fb9" data-rendition-name="original" width="1200" height="834" loading="lazy" alt="rješenje"> <figcaption>Foto: DanDan</figcaption> </figure>  U prijavi se navodi da je svima poznato da za 30 godina rada Asanović nije zloupotrijebila ni cent, "ali joj se svete jer je skrenula pažnju na zloupotrebe u MUP-u po pitanju zloupotrebe službenih kola, zloupotrebe komisija koje se plaćaju...". Prema tvrdnjama iz krivične prijave, rješenjem koje je Šaranović donio 9. maja ove godine Asanović su oduzeti službena značka, legitimacija, oružje i ključevi od kancelarije, što joj nikada nije vraćeno, niti je pozvana da joj se vrate sredstva za rad ili da dođe na posao. U prijavi je ukazano da Asanović, zbog prirode posla, mogla da radi samo sa službenom legitimacijom i značkom. - To rješenje potvrđeno je rješenjem Komisije za žalbe 3. jula i ono je i dalje na snazi u momentu donošenja predloga o prestanku radnog odnosa i do dana podnošenja prijave - piše u prijavi. Na raspravu pozvana dva dana kasnije U krivičnoj prijavi je ukazano da se o prestanku radnog odnosa ne može odlučivati po skraćenom postupku, kako je to navedeno u prvostepenom rješenju, uz pitanje zašto su u tom slučaju zakazivali usmenu raspravu i "zakasnjelim pozivom pozivali žalilju da učestvuje u postupku". U prijavi se navodi da je Asanović 22. oktobra dobila poziv za usmenu raspravu, a da je u njemu navedeno da je rasprava zakazana za 20. oktobar, odnosno dva dana prije nego što joj je poziv uručen. Tužiocima su u prijavi ukazali i da je MUP ignorisao sva njihova obraćanja (zahtjev za razmatranje i prepisivanje spisa, ponovno uručenje poziva i ostavljanje roka od osam dana u cilju pripreme za raspravu, zahtjev za slobodan pristup informacijama).

Zabranili joj da dolazi na posao, pa je otpustili zbog izostanka sa posla

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš dobio je juče na dar rever značku sa crnogorskom državnom zastavom od šefa Odborničkog kluba u pljevaljskom parlamentu Marka Tošića u znak podrške što je ovaj na svečanoj večeri Udruženja Pljevljaka u Sarajevu uživao, kako se to vidi na snimku koji je nedavno objavio Portal ETV, uz pjesmu „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. - Svi smo ispratili Vašu nedavnu posjetu Sarajevu, a svima je posebno privuklo pažnju to kako ste iz sveg srca pjevali – „niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. Tako da, kada je gospodin (Andrija) Mandić postao i Crnogorac i suverenista i evropejac, nekako se očekuje da ćete i Vi krenuti tim njegovim putem. Zato sam ja odlučio da Vam poklonim ovu rever zastavu Crne Gore, jer u prethodnom periodu ste po potrebi isticali zastave brojnih država i mislim da je, konačno došlo vrijeme da i ovu našu najljepšu crnogorsku zastavu istaknete. Što se kaže – uzdravlje je nosili – kazao je Tošić u pljevaljskom parlamentu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251212231232_0d770b9ccba6cd61d544f34c06a1ffe708457a8cc3a4c1f01bf793ade032d026.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251212231232_0d770b9ccba6cd61d544f34c06a1ffe708457a8cc3a4c1f01bf793ade032d026" data-rendition-name="original" width="2664" height="1200" loading="lazy" alt="Marko Tošić na dar Dariu Vranešu donio značku sa državnom zastavom Crne Gore"><figcaption>Marko Tošić na dar Dariu Vranešu donio značku sa državnom zastavom Crne Gore(Photo: Stop kadar)</figcaption></figure>  Vraneš je prihvatio Tošićev poklon, što su mnogi odbornici ispratili glasnim smijehom. - Kolega Tošiću u pravu ste, eto da se slažemo i Vi i ja u jednom – istina je da nebo nije nigdje plavo kao iznad Crne Gore i to jeste tako. Ne iznad Montenegra, nego iznad Crne Gore i to je razlika između vaše i naše politike – kazao je Vraneš. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu Vraneš se pohvalio na društvenoj mreži Instagram 6. decembra, kada je objavio fotografiju i napisao da je poziv dobio od predsjednika Udruženja Alena Sulejmanovića. Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju, Sulejmanović koji nije odgovorio na naše pitanje o motivima poziva Vranešu da bude gost Udruženja, oglasio se dva dana kasnije na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima – saopštio je, pored ostalog Sulejmanović, uz konstataciju da Vranešov dolazak u Sarajevo smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“.

Vraneš: Istina je da nebo nigdje nije plavo kao iznad Crne Gore

Crna Gora zatvoriće pet poglavlja na Međuvladinoj konferenciji 16. decembra, nakon intenzivne diplomatske misije premijera Milojka Spajića i njegovog tima, javio je dopisnik RTCG iz Brisela. Kako javlja TVCG, sve zemlje članice saglasne su da Crna Gora treba da zatvori planiranih pet poglavlja.
Crna Gora će zatvoriti poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom: poglavlje 3 (Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga), poglavlje 4 (Slobodno kretanje kapitala) i poglavlje 6 (Pravo privrednih društava). Iako je Francuska na jučerašnjoj sjednici Radne grupe Savjeta EU – COELA blokirala zatvaranje poglavlja 11 (Poljoprivreda i ruralni razvoj) i 13 (Ribarstvo), kako javlja TVCG, zemlje članice ipak će dati zeleno svjetlo i za njih.
Premijer Spajić, kako je najavljeno, dolazi 16. decembra u Brisel, gdje će na konferenciji za medije nakon formalne ceremonije zatvaranja poglavlja govoriti sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen.

Dobre vijesti iz Brisela: Crna Gora ipak zatvara pet poglavlja do kraja godine?

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš dostavio je Portalu ETV pozivno pismo predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića da prisustvuje tradicionalnoj svečanoj večeri ove organizacije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, demantujući Sulejmanovićeve tvrdnje na društvenoj mreži Fejsbuk da Vraneš nije bio lično pozvan već da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“.&nbsp; - Ako ovo nije poziv za lično prisustvo, onda ne znam šta jeste. Gospodin Sulejmanović da ne zloupotrebljava Udruženje Pljevljaka u Sarajevu u političke svrhe. Uvijek ću štiti interese Pljevalja i Crne Gore i beskompromisno se boriti protiv zloupotreba izbornog procesa – saopštio je Vraneš u reagovanju dostavljenom našem portalu. Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, dva dana kasnije na Fejsbuku je napisao da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. - ... Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika Opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk. Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je on. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Pozivno pismo, međutim, kaže drugačije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121314120_fab58c5ef4a72744bd8d94f496483718e9d93b1219ffa058e3334c1dbec4c41a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025121314120_fab58c5ef4a72744bd8d94f496483718e9d93b1219ffa058e3334c1dbec4c41a" data-rendition-name="original" width="1114" height="1600" loading="lazy" alt="pismo"> <figcaption>Ilustracija – Pozivno pismo Udruženja Pljevljaka u Sarajevu</figcaption> </figure>  - Istovremeno očekujemo da „Dan Pljevalja u Sarajevu“ svojim prisustvom uveliča predsjendik Općine g. Vraneš Dario sa svojim saradnicima i da nam tom prilikom predstavi naša Pljevlja danas, kao i budući razvoj sa prijedlozima i sugestijama kako Pljevljaci iz dijaspore mogu pomoći u realizaciji planova razvoja našeg zavičaja – piše, pored ostalog, u pozivnom pismu koje je Portalu ETV na uvid dostavio Vraneš. A njegovo gostovanje na večeri u Sarajevu izazvalo je veliku pažnju, ne samo u Pljevljima, već i među iseljenicima koji su bili na večeri. Tako se na snimku koji je Portalu ETV dostavio čitalac čuje komentar: „Dario u Sarajevu“, a na kojem se vidi Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. Mnogi su, međutim, ogorčeni što je Vraneš pozvan, a zbog ksenofobnih ispada prema Bošnjacima/Muslimanima i veličanja fašističkog četničkog pokreta koji je na teritoriji Pljevalja tokom Drugog svjetskog rata počinio jezive zločine. Četnici Pavla Đurišića 1943. napravili su pokolj u tom kraju, kada su klali i bebe u kolijevkama.&nbsp; Vraneš u kabinetu drži minijaturu biste četničkog vođe zločinca Dragoljuba Draže Mihailovića. U izbornom danu 30. avgusta 2020. godine, tada zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“... A njegovo gostovanje kod sarajevskih Pljevljaka inspirisalo je šefa Odborničkog kluba Demokratske partije socijalista Marka Tošića da juče, tokom sjednice Skupštine opštine, Vranešu daruje rever značku sa državnom zastavom Crne Gore. - Svi smo ispratili Vašu nedavnu posjetu Sarajevu, a svima je posebno privuklo pažnju to kako ste iz sveg srca pjevali – „niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. Tako da, kada je gospodin (Andrija) Mandić postao i Crnogorac i suverenista i evropejac, nekako se očekuje da ćete i Vi krenuti tim njegovim putem. Zato sam ja odlučio da Vam poklonim ovu rever zastavu Crne Gore, jer u prethodnom periodu ste po potrebi isticali zastave brojnih država i mislim da je, konačno došlo vrijeme da i ovu našu najljepšu crnogorsku zastavu istaknete. Što se kaže – uzdravlje je nosili – kazao je Tošić u pljevaljskom parlamentu. Vraneš je prihvatio Tošićev poklon. - Kolega Tošiću u pravu ste, eto da se slažemo i Vi i ja u jednom – istina je da nebo nije nigdje plavo kao iznad Crne Gore i to jeste tako. Ne iznad Montenegra, nego iznad Crne Gore i to je razlika između vaše i naše politike – kazao je Vraneš.&nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp;

Tag: crkva

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Vučinić: Najviša državna adresa 2005. zabranila uklanjanje objekta sa Rumije

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Epifanij u Svetoj Gori – monaškom centru pravoslavlja

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Crkva prijeti vlastima Crne Gore: “Ako smijete, dođite i srušite spomenik Pavlu Đurišiću — biće u crkvi”

Deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića: Parohija Prva Cetinjska poziva na zajedničku molitvu

Stugar: Ako četnička ideologija postane vladajuća Crna Gora će izgubiti sebe, država mora odgovoriti

Prvi javni komentar pape Lava XIV o svešteničkim skandalima: Crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, pa ni seksualno

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Mugoša: 2026. mora biti godina suštinskih reformi i prekida loših praksi

Krivične prijave zbog oštećenja novogodišnje rasvjete u Kolašinu i krađe u Plavu

Japan pogodio zemljotres jačine 4,9 stepeni

Milatović: Imao sam konstruktivan razgovor sa Makronom, Crna Gora zatvara svih pet poglavlja

PRATITE TVe UŽIVO

Tag: crkva

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Vučinić: Najviša državna adresa 2005. zabranila uklanjanje objekta sa Rumije

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Epifanij u Svetoj Gori – monaškom centru pravoslavlja

​Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Crkva prijeti vlastima Crne Gore: “Ako smijete, dođite i srušite spomenik Pavlu Đurišiću — biće u crkvi”

Deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića: Parohija Prva Cetinjska poziva na zajedničku molitvu

Stugar: Ako četnička ideologija postane vladajuća Crna Gora će izgubiti sebe, država mora odgovoriti

Prvi javni komentar pape Lava XIV o svešteničkim skandalima: Crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, pa ni seksualno

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Mugoša: 2026. mora biti godina suštinskih reformi i prekida loših praksi

Krivične prijave zbog oštećenja novogodišnje rasvjete u Kolašinu i krađe u Plavu

Japan pogodio zemljotres jačine 4,9 stepeni

Milatović: Imao sam konstruktivan razgovor sa Makronom, Crna Gora zatvara svih pet poglavlja

PRATITE TVe UŽIVO

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede