Kroz teška je vremena naša Crna Gora stvarala svoje hiljadugodišnje istorijsko trajanje. Neka od njih su bila takva da je opstati i ime sačuvati bilo sasvim neobjašnjivo iz ove savremene perspektive. Između mita i stavarnosti, fakata i fantazije ovaj narod pisao je svoju istoriju. Mitološku u svom nevjerovatnom davanju i žrtvi, a stvarnu i istinitu kao kod rijetko koga đe drugoga. 
Pokoljenje za pjesmu stvoreno
vile će se grabit o vjekove
da vam v'jence dostojne sapletu
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit
I, dobro je što su baš takvi Crnogorci i Crnogorke stvarali ovu državu, jer iako bih volio da vjerujem, iskreno sumnjam da bi ova naša, današnja generacija, bila kadra sve to izdržati i izboriti se protiv jedne od najvećih vojnih sila koje je Evrope zapamtila. Protiv sile, a pomeđu bratskih naroda i susjeda koji su nam vječiti prijatelji i dobromislitelji sve do onog trenutka dok nam glavu mogu slomiti. 
Rijetko su koja zemlja i narod na ovome svijetu na svojoj koži, i to više puta, stravično spoznali onu veliku istinu da na svijetu nema bratskih naroda i vjekovnih prijatelja, već samo interesa. Nekada bratskih, a nekad i vjekovno bratskih. 
No, ima jedan moment koji nije samo nama svojstven, već je utkan u vaskoliko ljudsku prirodu i predstavlja animalni refleks u čovjeku. To je da se usljed velike opasnosti koja nadolazi ili se nadvija nad nama mi pokažemo bratske osobine. Ujedinimo se, zbijemo, ponašamo poput jednog i borimo se za opšte dobro. Pa u toj vjekovnoj borbi za opstanak upravo smo bili takvi. Jaki u svom jedinstvu i pravični u odlukama – jer dugačije se nije moglo opstati.
Svaka pozicije u toj i tadašnoj Crnoj Gori dobijala se žestokim zalugama koje su se uvijek i iznova sticale i potvrđivale samo na jednom mjesto – na stratištu, prsa u prsa, pa što ko ponese. I, tu nije bilo prevare i podmetanja. Na tom mjestu đe se u trenu stiče i slava i vječna sramota nije se moglo trgovati. Tamo se nisu kupovale diplome, lažno zaklinjalo i nezasluženo uzdizalo. Tamo su se istinski planine pomjerale, ali ne snagom volje ili nekom mantrom, već snagom jedinstva i bratske ljubavi.
Takvi su nas Crnogorci predvodili, a nećete vjerovati iz ove današnje prespektive, tada je i crkva bila uz narod, uz svoj narod, ne neki tuđi, tuđu sreću i iz tuđeg korita – bila su to viteška vremena.
Uvijek smo mi znali i umjeli da se borimo protiv neprijatelja za kojeg znamo da je neprijatelj. No, protiv ovih „prijatelja” to nikada nismo naučili.
Ne bojim se vražijega kota,
Neka ga je ka' na gori lista, 
No se bojim od zla domaćega.
A, zla domaćeg se nakotilo taman ka' na gori lista. Do te mjere da su prestali i da se sakrivaju. Valjda ih je u masi manje strah, poput onih junačnih zabjelske „kristalne noći”. I možda je tako i bolje, da se pogledamo u oči i vidimo ko je đe, sve ostalo će biti lakše. 
U ovim danima kada slavimo neponovlji um pjesnika i filozofa, kojeg brat od nedostojnog Mićovića nazva provodnikom, gledamo kako svako, za svoj groš, tumači njegove misli. Od znavenih do ovih drugih (ili prvih u ovom pasusu), svako kako mu odgovara. Neki, poput Bečića prošle godine, vole da njegove stihove javno izgovore i umetnu u svaku moguću priliku. A kakve prilike, takvi i recitatori.
Podsjetimo se: 
Tvrd je orah voćka čudnovata,
Polomi mi ga al' zube na slomi.
I nije, čini mi se, ovaj lapsus posve slučajan, ima on u sebi toliko simbolike i istinitosti da može predstavljati paradigmu današnje Crne Gore i onoga šta žele napraviti od Njegoša. Polomiti „orah” (Crnu Goru) a sačuvati zube i lijep osmijeh za narod i svijet je izgleda upravo ono čemu se teži i što je konačni cilj.
A u lomnjenje Crne Gore i Njegoša bi prvo preko mauzoleje. Da njega prvo sruše, pa će poslije sve ići samo od sebe, tako ih je valjda „đedo” učio dok je sebi za života podizao mauzolej. 
No, gospodo, ima tu jedan problem. Svi putevi do Lovćena, sa ove ili one strane, vode preko Cetinja i Stare Crne Gore. A tuda, do njega nikada nije moglo!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Kaćuša Krsmanović

Vučinić: Najviša državna adresa 2005. zabranila uklanjanje objekta sa Rumije

Kad predsjednik Crne Gore kaže da je Amfilohije Radović zaslužan za smjenu vlasti, on priznaje političku ulogu crkve. Takav čin nije poštovanje vjerskog subjekta - nego direktan udar na ustavni poredak i sve građane koji vjeruju u građansku i sekualrnu, a ne teokratsku Crnu Goru - poručila je novinarka Tanja Pavićević osvrnuvši se na odluku Jakova Milatovića da bivšem mitropolitu posthumno dodijeli najviši državni orden.
Pavićević je, gostujući u Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, ocijenila da je ova odluka primjer promjene vrjednosnog sistema u Crnoj Gori i ustvrdila da je Milatović u pravu samo u jednoj stvari: da lideri nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu bili sposobni da smijene vlast, te da je zato Amfilohije stvar uzeo u svoje ruke.
- On je i posthumno promijenio kompletno biće i bit Crne Gore - dodala je Pavićević.
<h2>LITIJE OTVORILE VRATA REVANŠIZMU</h2>
Litije, kako je naglasila Pavićević, nijesu bile građanski pokret - iako smo u tom periodu slušali navode o njihovom emancipatorskom karakteru.
- Pokrenute su da bi se odbranio interes crkvene zajednice čije je sjedište u drugoj zemlji. Ti događaji su otvorili vrata revanšizmu. On je bio jedan od stubova narativa koji je dubinski promijenio Crnu Goru i mijenjao njen sekularni i građanski karakter - navela je Pavićević.
Nakon smrti Amfilohija sva njegova, kako je kazala, „silna đeca“ nijesu se pobunila kada su zgaženi njegovi amaneti.
- Postoji kod njega i nešto pozitivno: dva puta je držao pomen srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću koji je živ - i koji nije mogao da zakorači u Crnu Goru. Vidjeli ste što su radila njegova đeca poslije njegove smrti: dozvolili su da se na njegovoj sahrani pojavi upravo Vučić. Oni vrlo rado baštine njegovo najgore nasljeđe: pravljenje jedne teriotrije, jednog naroda i jedne crkve - što je ustvari fašizam - jasna je Pavićević.
Ocijenila je da partije koje su se 2020. godine dohvatile vlasti sada samo mijenjaju uloge.
- Demokrate sada rade ono što je nekad radila Ura. Kada se potroši njihov kapacitet, to će nastaviti da radi Pokret Evropa sad (PES) - a sve se radi da bi jačao nekadašnji Demokratski front (DF) i Andrija Mandić bio premijer 2027. godine - ocijenila je Pavićević.
<h2>RESOR KULTURE KAPITULIRAO PRED CRKVOM</h2>
Odluka ministarke kulture i medija Tamare Vujović da podrži podizanje spomenika Amfilohiju pokazuje, stava je Pavićević, koliko je kulturni resor kapitulirao pred crkvom.
- Amfilohije nije govorio o pravoslavlju &nbsp;i ljubavi, bavio se desničarskim pitanjima. Vujović nikad nije reagovala na krađu baštine Crne Gore, ali reaguje kad dodatno treba udariti po ruci medija koji su kritički nastrojeni prema vlasti - ukazala je Pavićević.
Podsjećajući na nedavno podizanje spomenika Pavlu Đurišiću - četničkom komandantu, zločincu i koljaču u Gornjem Zaostru kod Berana, te dodjeljivanje najviših državnih nagrada njenim negatorima poput Bećira Vukovića i Milutina Mićovića, Pavićević je ocijenila da je sve sinhronizovano.
- To je ista rijeka koja vodi ka istom cilju. Država ne samo da toleriše nego i nagrađuje pojave koje negiraju njen identitet. Svjedočimo sistemskom pokušaju da se negiranje istorije predstavi kao pomirenje - naglasila je Pavićević ističući da država time postaje saučesnik u fabrikovanju i relativizaciji zločina.
Riječ je, kako je dodala, i o svjesnom urušavanju povjerenja građana u institucije.
- Istorijski fakti su fakti - ne može ničiji narativ da ih mijenja. Svjedočimo vremenu u kojem je talas revizionizma krenuo. Za pola godine će vjerovatno donijeti zakon o rehabilitaciji četničkog pokreta što je u Srbiji učinjeno 2004. godine - navela je Pavićević.
<h2>VUČIĆEVA RECEPTURA</h2>
Konstatovala je da na čelu države trenutno imamo ljude koji ne znaju da rade svoj posao i da su upravo zato tu i postavljeni.
- Kada ministarka medija podrži napade na medije - to znači da se Ministarstvo kulture i medija, a samim tim i država, odreklo svoje obaveze da štiti slobodu izražavanja, a ministarka da učestvuje u gašenju slobodne riječi - poručila je Pavićević.
Sve što se dešava u Crnoj Gori od ranije se, podvlači novinarka, dešava u Srbiji.
- Od gušenja slobode medija, kontrolisanja medijskog prostora, držanja društva u mraku... To je receptura Aleksandra Vučiča. Oslobodioci su preuzeli taj model - decidna je Pavićević.

Anja Ivanović

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Mitropolit kijevski i cijele Ukrajine, poglavar Pravoslavne crkve Ukrajine, blaženjejši Epifanij, doputovao je na Svetu Goru (Aton) — faktički centar pravoslavnoga monaštva. Epifanij u okviru pokloničke pośete Svetoj Gori (prve u svojstvu poglavara autokefalne Crkve) — danas, u petak, 10. oktobra, boravi u sv. manastiru Esfigmenu Kareji, dočekan od igumana i otaca manastira, a u pratnji mitropolita Apostolosa (predstavnika Vaseljenske patrijaršije na Svetoj Gori) i političkoga guvernera Svete Gore Alkivijadisa Stefanisa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251010221048_a6913989e0b745f05c0fb8e75ac3dc299e7096e1e111d10353233ef1e6b889cd.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251010221048_a6913989e0b745f05c0fb8e75ac3dc299e7096e1e111d10353233ef1e6b889cd" data-rendition-name="original" width="766" height="851" loading="lazy" alt="Epifanij, danas u Svetoj Gori"> <figcaption>Ukrajinska autokefalija poslužila za anticrkveni izgovor Moskovskoj patrijaršiji da izazove najveći raskol u istoriji pravoslavlja. Crkva Srbije slijedi Moskvu u agresivnom nepriznavanju Pravoslavne crkve Ukrajine. Gore na slici, Epifanij, danas u Svetoj Gori.(Photo: Φως Φαναρίου)</figcaption> </figure>  Prema nezvaničnome programu boravka Epifanija, śutra, 11. oktobra, biće odsluženo bdjenije u skitu proroka Ilije; a u neđelju 12. oktobra, Epifanij će načalstvovati božanskom liturgijom u sv. manastiru Ksenofont. Epifanij će služiti liturgiju na Svetoj Gori Pośeta Epifanija Svetoj Gori je pripremana posljednjih godina, ne bez otpora inspirisanih moćniom uticajima Rusije. Davanje ukrajinske autokefalije od strane Vaseljenske patrijaršije, poslužio je kao anticrkveni izgovor Moskovskoj patrijaršiji da izazove najveći raskol u istoriji Istočno-pravoslavne Crkve: prekid liturgijsko-kanonskoga opštenja sa Carigradom. Crkva Srbije slijedi Moskvu u agresivnom nepriznavanju Pravoslavne crkve Ukrajine, iako nije prekinula liturgijsko-kanonske veze sa Carigradom: beogradski je sinod 2019. napismeno preporučio svojoj jerarhiji da ne saslužuju sa svešenstvom Vaseljenske patrijaršije…  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251010221048_64af50dbb85f0b37f1834224b3e687f18323cef01c7a768c8fe714c3549d9845.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251010221048_64af50dbb85f0b37f1834224b3e687f18323cef01c7a768c8fe714c3549d9845" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Iguman"> <figcaption>Iguman svetogorskoga Esfigmena: „Dodjela tomosa o autokefaliji bio je smjeli i proročki korak, kojim je Patrijarh napisao odlučno DA! — slobodi i jedinstvu Crkve”(Photo: Φως Φαναρίου)</figcaption> </figure>  Danas na Svetoj Gori, kako prenosi portal „Φως Φαναρίου”, iguman Esfigmena arhimandrit Vartolomej se, između ostaloga, „u svome pozdravu osvrnuo na iskušenje kroz koje prolazi narod Ukrajine zbog ruske invazije i na duhovnu podršku koja mu je potrebna, a koju je novoosnovana Pravoslavna crkva Ukrajine pozvana da pruži od prvoga trenutka kada je raskol iscijeljen i vrnuto jedinstvo sa ostatkom tijela Crkve”. Govor igumana Esfigmena prenosimo u bitnijem: - „Vaše prisustvo ovđe je za nas blagoslov, izvor radosti i duhovne snage. Imamo stare veze sa Crkvom Ukrajine jer nas povezuje esfigmenitski svetitelj, Antonije, koji je osnovao veliku Lavru u Pečerama [Kijevu], prenoseći atonski monaški duh u vašu zemlju. Naša svetogorska bratija već godinama vodi sopstvenu borbu za istinu, pravdu i istinsko pravoslavno svjedočanstvo, zbog višegodišnje okupacije centralne zgrade našega manastira od strane fundamentalističkih ljudi [zilota], ljudi koji koriste vjeru kao oružje, kršeći zdrav razum, falsifikujući vjeru, pretvarajući Boga u boga koji se sveti mržnjom i nasiljem nad svime što je suprotno njihovom praznovjerju i zdravom razumu”. - „Kroz ovu borbu ośećamo duhovno srodstvo sa borbom blagočestivog ukrajinskog naroda i Autokefalne Crkve Ukrajine. Od prvoga trenutka smo stali uz vas, podržavajući autokefaliju koju je dao naš Svesveti Vaseljenski Patrijarh, gospodin Vartolomej, čin koji je bio prekretnica — otvarajući novu stranicu u crkvenoj istoriji”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251010221052_a495ffd328872b010e5e7b98bc11ffb9e18a6ad9764ccba7aa0daf3742b73723.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251010221052_a495ffd328872b010e5e7b98bc11ffb9e18a6ad9764ccba7aa0daf3742b73723" data-rendition-name="original" width="1188" height="833" loading="lazy" alt="Svetogorski Esfigmen, manastir osnovan u 10-11. vijeku."> <figcaption>Svetogorski Esfigmen, manastir osnovan u 10-11. vijeku(Photo: Wikipedia)</figcaption> </figure>  - „Naša prva pomisao na radosnu vijest o iscjeljenju raskola [u Ukrajini], koji je pogodio toliko ljudi obnavljanjem zajednice sa ostatkom tijela Crkve, bila je: - SLAVA GOSPODU BOGU! Dodjela tomosa o autokefaliji bio je smjeli i proročki korak, kojim je Patrijarh napisao odlučno DA! — slobodi i jedinstvu Crkve”. - „Nažalost, ruska nezakonita i neljudska invazija na Ukrajinu poklopila se sa prvim koracima vaše novoosnovane Crkve. Međutim, kroz iskušenja, ukrajinski su narod i njegova herojska vojska dokazali da se vjera, sloboda i dostojanstvo ne osvajaju oružjem, već žrtvom i duhovnom snagom”. - „Kao bratija manastira Esfigmen, javno i jasno smo podržali Autokefalnu Crkvu Ukrajine i osudili rusku invaziju, jer vjerujemo da se pravoslavlje ne može koristiti kao sredstvo političkoga uticaja ili ugnjetavanja, već je put ka miru, slobodi, jedinstvu i ljubavi u Hristu”. „Od prvoga trenutka nezakonite invazije na Ukrajinu” — nastavio je iguman Esfigmena obraćajući se Epifaniju — „neprestano se molimo za kraj ovoga nesvetog rata; svakoga dana se pali svijeća ispred ikone Bogorodice, molimo je da ojača herojsku vojsku koja brani svoju otadžbinu, da ojača Vas lično, Vaše Blaženstvo, i Vaše arhijereje i sveštenike, koji su preuzeli težak zadatak duhovne podrške i vojnicima i stradalnome ukrajinskom narodu. Slavimo Boga jer kroz Vaše iskušenje uzimamo primjer vjere i posvećenosti dužnosti. Slavimo Boga što se kroz Vaše iskušenje rađaju heroji u našem vremenu. Slavimo Boga što VI POSTOJITE — i zahvaljujemo Vam!” * * * * * * * * * Napominjemo: - Svetom Gorom tj. poluostrvom Aton (kao i istoimenom planinom) na obalama Egejskoga mora - śeveroistok Republike Grčke, upravlja u statusu autonomne oblasti monaška zajednica koja je crkveno pod neposrednom jurisdikcijom Vaseljenskoga Patrijarha, dok je ostatak poluostrva je dio opštine Aristotelis - svetogorska zajednica obuhvata 20 manastira i zavisnih monaških obitelji, sa oko 2.000 monaha iz Grčke i mnogih drugih zemalja - u 17 manastira, monasi su pretežno grčkoga porijekla; manastir Hilandar ima srpske monahe, Zograf bugarske, a manastir Sveti Pantelejmon ruske monahe. - odlukom iz 2023. starješinskoga savjeta sv. Pantokratora na Svetoj Gori, drevno kelijsko konačište ovoga manastira je na život i obnovu predato jeromonahu Pajsiju (Krolju) iz autokefalne Pravoslavne crkve Ukrajine: saopšteno je da će kelija biti embrion za naseljavanje ukrajinskih monaha, koji će vremenom osnovati zaseban svetogorski manastir.

Epifanij u Svetoj Gori – monaškom centru pravoslavlja

Početkom 2000. godine, nakon smrti Franja Tuđmana (1922-1999) i promjene vlasti u Hrvatskoj, hrvatski katolički teolog Bono Zvonimir Šagi (1932-2020) objavio je u katoličkoj obiteljskoj reviji Kana esej u kojem poziva Crkvu i društvo na duhovnu i moralnu obnovu: „Završila je državotvorna faza, sada je pred svim važnim čimbenicima u društvu otvorena zadaća stvaranja nove humane i moralne kvalitete višestranačke demokracije, da se uspostavi moralno-pravna sigurnost i razvije povjerenje u nužnu funkciju bitnih državnih institucija i uz normalne smjene putem proceduralnih demokratskih postupaka.“
Teolog Šagi, pažljivi i pronicljivi promatrač crkvenih i društvenih procesa, upozoravao je da se „duhovna“ obnova zaplela u bespuća sakraliziranja, spomeničkog mitologiziranja hrvatskih povijesnih stremljenja i događanja, a „moralna“ u socijalno-etički nepromišljene modele pretvorbe društvenog vlasništva i privatizacije provođene na štetu radnika, što je završilo u teškom razočaranju većine i u korupciji „izabrane“ manjine.
Kritizirao je i vjerske tiskovine i krugove katoličkih laika koji su se bavili pronalaženjem i ozloglašivanjem „lijevih tendencija u Crkvi“, umjesto da su u evanđeoskom svjetlu kritički promišljali politiku i aktualne društvene procese. „Izmislili su, piše Šagi, etiketu 'lijevi kler' (kao da bi neki 'desni kler' bio više crkven) da bi vjernicima ogadili sve što je zvučalo kritički glede postojećeg stanja u društvu, a svako upozorenje na potrebu političke promjene prikazali katolički sumnjivom.“
Katolici koji su se u politici takvima deklarirali nisu bili u stanju aktualizirati katolički socijalni nauk: „Umjesto jasne kritike postkomunističkog grabežljivog kapitalizma, i načina stvaranja nove kapitalističke elite, upotrijebili su socijalni nauk kao parolu za sijanje straha od tobožnjeg komunizma.“ Crkva, apelirao je Šagi, mora osmišljavati i tražiti putove moralne obnove: „To joj je sada nanovo otvorena mogućnost, pa zato i neodložna zadaća.“
Šagi je dovoljno dugo poživio da se mogao i sam uvjeriti kako ove njegove riječi neće imati nikakvog odjeka u Crkvi, iako je riječ o teologu kojega su cijenili u Crkvi. Štoviše, duhovno stanje u Crkvi 2025. godine gore je nego što je to bilo 2000. godine. To potvrđuju i propovijedi hrvatskih biskupa i svećenika, primjerice propovijed zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše na misi zadušnici za žrtve Jazovke, propovijed hercegovačkog provincijala fra Joze Grbeša na groblju u Bilima, propovijed sinjskog gvardijana fra Marinka Vukmana na svetkovini Velike Gospe, ali i mnoge druge propovijedi i javni istupi biskupa i svećenika.
Za sadašnje duhovno i moralne stanje hrvatskog naroda veliku odgovornost snosi Katolička crkva. Svoj privilegirani položaj u društvu nije iskoristila kako bi pripadnike hrvatskog naroda u evanđeoskom duhu obraćala, suočavala sa zlima iz prošlosti i ukazivala na zablude sadašnjosti, nego je, zloupotrebljavajući oltar i vjeronauk u obrazovnom sustavu onemogućavala duhovnu i moralnu obnovu. Nacionalističko ludilo koje se rasplamsalo ovog ljeta velikim dijelom ide upravo na dušu Crkve koja je desetljećima pod krinkom domoljublja njegovala nacionalizam i njime trovala mlade ljude.
Kada danas uzmete u ruke katoličke tiskovine ili posjetite katoličke portale, imate osjećaj da čitate nacionalnu literaturu, da su to bilteni nacionalne ideologije, ili nekakve stranačke organizacije sa snažnim nacionalnim sentimentom. U crkvenim medijima ponajbolje se ocrtava stanje uma i duha u suvremenoj Katoličkoj crkvi u hrvatskom narodu: lamentiranje nad patnjama u prošlosti, njegovanje nacionalnih mitova i laži, prokazivanje i progon povijesnih i sadašnjih neprijatelja i svođenje kršćanske vjere na vulgarni i banalni nacionalizam.
To što današnji katolici i Hrvati uzvikuju pozdrav Za dom spremni i nose simbole i obilježja zločinačkog ustaškog režima, nije tek partijanersko ludovanje ili pobuna protiv zakonskih zabrana, ako je i uopće to, nego je posljedica dugogodišnje političke indoktrinacije u kojoj je sudjelovala i Crkva. Da se o davnoj i bližoj prošlosti mladim ljudima govorila istina, u sklopu vjeronauka i općenito pastoralnog rada s vjernicima, broj militantnih i isključivih katolika bio bi zasigurno manji što bi u većinskoj katoličkoj zemlji utjecalo i na društveno i političko stanje. No, to se nije dogodilo, i ne događa se ni danas. Katolička crkva se grozničavo drži uz naciju i nacionalne svetinje u strahu da ne izgubi društveni monopol. Pritom bezobzirno manipulira mladim ljudima i sudjeluje u njihovom duhovnom i moralnom osiromašenju.
Snažno inzistiranje na domoljublju koje se, kao što vidimo ovih dana, lako surva u agresiju i isključivost, u progon neistomišljenika i uskraćivanje ljudskih prava i sloboda, dokaz je da Crkva svoje poslanje ne veže uz Evanđelje Isusa iz Nazareta, nego uz ovozemaljske datosti. Činjenica je da je pripadnost određenom narodu važna ljudima, posebno pripadnicima malih naroda, ali joj ne treba davati značenje koje nema niti ikoga svoditi samo na taj identitet. Pokojni papa Franjo je upozoravao da narod nije nikakva „mistična ili anđeoska kategorija“ i da nekritički odnos prema vlastitom narodu može lako skliznuti u nezdravi populizam, u lokalni narcizam koji je nesposoban zapažati i tumačiti svijet oko sebe. Upravo nas ono globalno i univerzalno, govorio je papa Franjo, štiti od sitničavog provincijalizma, od iskušenja da se zatvaramo u sebe, da podižemo zidove i ograđujemo prostor svoje neslobode i straha.
Kad je riječ o prošlosti, Katolička crkva samo i isključivo govori o stradanjima hrvatskog naroda. To je legitimno i ne bi bilo ni sporno kad bi se govorilo i o stradanjima drugih ljudi za koja su odgovorni pripadnici hrvatskog naroda. Crkva svjesno prešućuje primjere otpora i humanosti u vlastitim redovima u Drugom svjetskom ratu u kojem je na strani partizana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sudjelovalo 75 katoličkih svećenika, od čega su po nacionalnosti bila 52 Hrvata, 21 Slovenac i dva Poljaka. Kao suradnici partizana poginula su 43 svećenika: 21 Slovenac, 19 Hrvata i trojica drugih narodnosti (navedeno prema I. Goldsteinu, Hrvatska u Drugom svjetskom ratu 1941.–1945.). Taj dio vlastite antifašističke povijesti Crkva u potpunosti prešućuje kao da nije ni postojao, a upravo su ti ljudi sačuvali obraz Crkve koja je velikim dijelom stala uz ustaški režim.
Crkva koja nije univerzalna i otvorena prema različitostima, nije evanđeoska Crkva. Nacionalna Crkva, nesposobna za kritički odnos i distancu prema vlastitom narodu, nužno zapada u uskoće i isključivosti, kojima se hrane nacionalizmi i fanatizmi. Koliko je poguban takav odnos Crkve prema narodu i njegovim vođama najbolje pokazuje upravo vrijeme Drugog svjetskog rata i posljedice koje je za sobom ostavila Nezavisna Država Hrvatska. No, iz toga Katolička crkva u hrvatskom narodu nije ništa naučila i ponavlja pogreške iz prošlosti.

​Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Kao ktitor Crkve, koji je uložio trud i vjeru u njeno podizanje, ne mogu da ćutim dok vidim kako se njeno ime i svetinja zloupotrebljavaju za širenje mržnje i prijetnji.
Dolazili su kao oslobodioci i čuvari tradicije, ali danas ta ista Crkva ne samo da dijeli narod, već otvoreno prijeti i unosi haos. U Crkvu unose spomenik Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu čije ime nosi krv nevinih. Taj spomenik, simbol patnje i zločina, postaje svetinja, uz drsku prijetnju vlastima: “Dođite i rušite, ako smijete.”
Zamislite da je ovo uradila bivša vlast!
Mnogi litijaši danas se stide svog učešća u toj prljavoj kampanji jer su bili zavedeni i prevareni. Ja sam ponosan što nijesam jedan od njih. Neću ćutati i neću podržavati one koji zloupotrebljavaju vjeru, naciju i povjerenje ljudi da bi širili mržnju i prijetili svima koji misle drugačije.
Vrijeme je da zakon važi jednako za sve, za građane, popove, mitropolita i sve one koji se kriju iza mantija. Niko nije iznad zakona, a posebno ne mitropolit Metodije, koji svojim djelima i riječima razara zajedništvo i vrijeđa žrtve.
Crkva je postala servis za biznis, manipulaciju i političke igre. Izmanipulišu donacije iz manastira Ostrog, grade hotele, kupuju Crnu Goru, bespravno zidaju crkve i šire fašističku četničku ideologiju. Proglašavaju za sveca Popa Macu, zločinca, silovatelja i ubicu!
Više niko ne vjeruje Crkvi. Dokle ćemo trpjeti ovaj teror, gdje mantije kriju kriminalce i šire mržnju, ugrožavajući mir i sigurnost svih nas?
Pravedna država mora bez milosti i izuzetaka primjenjivati zakon. Samo tako možemo sačuvati Crnu Goru i vratiti povjerenje naroda.
Neću biti saučesnik u lažima i nasilju koje se proglašavaju istinom. Zato ponosno kažem: nijesam litijaš i neću biti.

Crkva prijeti vlastima Crne Gore: “Ako smijete, dođite i srušite spomenik Pavlu Đurišiću — biće u crkvi”

Parohija Prva Cetinjska pozvala je vjernike i prijatelje Crnogorske pravoslavne crkve da se pridruže obilježavanju jubileja – deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju.
- Na praznik Svetog Ivana Crnojevića, 4. jula 2025. godine, navršava se deset godina od osvećenja ove crkve posvećene Božijem ugodniku i vladaru Crne Gore, čije ime s ponosom nosi naš hram - poručuju iz Parohije.
Tim povodom, na dan hramovne slave, biće služena Sveta liturgija s početkom u 10 sati, kojom će načalstvovati starješina crkve protojerej-stavrofor Stefan Marković.
Iz Parohije podsjećaju da je na trnovitom putu obnove Crnogorske pravoslavne crkve, „uz Božiju pomoć i zalaganje naroda iz zemlje i dijaspore, podignuto više svetinja“, među kojima se izdvaja crkva Svetog Ivana Crnojevića.
- Ova, arhitektonski i duhovno predivna crkva, uzrastala je s velikom ljubavlju naroda i sveštenstva. Na praznik Svetog Ivana Crnojevića 2015. godine, osveštana je tokom Svete arhijerejske liturgije - navodi se.
U protekloj deceniji, u ovom hramu krštene su stotine djece i odraslih, sklopljeno je više desetina brakova, a održana su i važna crkvena rukopoloženja, uključujući arhijerejsku hirotoniju sadašnjeg mitropolita Borisa 2019. godine.
Takođe, u novembru 2023. i aprilu 2024. godine, crkva je bila domaćin kanonizaciji Svetog Antonija, mitropolita Crnogorskog, i Svetih Rokočkih mučenika, uz blagoslov Svetog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve i mitropolita Borisa. U istom periodu, iz Rumunije su u ovu crkvu donesene čestice moštiju Svetih apostola Petra i Pavla, kao i dio Časnog krsta, koji se danas čuvaju u ovom hramu.
Iz Parohije naglašavaju da je „najveći od svih događaja“ bilo obretenje moštiju Svetog Antonija Mitropolita Crnogorskog, u novembru 2024. godine, „od kada ova svetinja posebno zrači božanskom blagodaću“.
- Pozivamo sve ljude dobre volje da nam se pridruže na Svetoj liturgiji u petak, 4. jula, i zajedno sa nama proslave praznik Svetog Ivana Crnojevića, uz blagoslov Svetog Antonija i Svetih apostola Petra i Pavla, čije mošti se svakodnevno čuvaju i poštuju u ovom hramu - poručuju iz Parohije Prve Cetinjske.

1250x600

Deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića: Parohija Prva Cetinjska poziva na zajedničku molitvu

Pokušajem revizionizma i veličanjem četničkog, zločinačnog pokreta pokušavaju se poništiti sve one vrijednosti zbog kojih Crna Gora i zaslužuje da postoji. Tu mislim na identitetske, antifašističke i vrijednosti suživota. Ako uspiju da svoj narativ i ideologiju učine vladajućom, Crna Gora će izgubiti sebe i onda će lakše moći da se obračunaju i sa državom i sa svim ostalima koji nisu dio svetosavskog dijela naroda, ocijenio je u "24 sata" na Telviziji E stručnjak za komunikacije Miodrag Strugar.
U trenutku kada političke i vjerske strukture sve otvorenije koriste istorijski revizionizam i simboličku rehabilitaciju četničkog pokreta, postavlja se ključno pitanje - kakva je poruka, koji su ciljevi i zašto baš sada?&nbsp;
Strugar kaže da se već 2020. pripremao teren za ono što danas vidimo. Bilo je jasno, navodi on, da koalicija oko bivšeg Demokratskog fronta, Demokrata i GP URA želi da ostvariti pobjedu, ne na narativu na kojem trenutno "jašu" crkve i Andrija Mandić, već da će kroz priču o korupciji i kriminalu i neke vrijednosti koje su društveno prihvatljivije pokušati da ostvare pobjedu na izborima i kasnije učvrste svoju vlast.&nbsp;
- Pitamo se zašto baš danas ovaj narativ? Već su se učvrstili na vlasti. Kada nekog iskoriste, onda ga odbace, kao što se desilo sa GP URA. Znamo da je URA dobila glasove na račun zelenih strategija, Evrope, građanskog društva... Kada su došli na vlast i dobili premijersko mjesto, pamtimo li ijednu zelenu agendu? Tada je bila priča o Temeljnom ugovoru, Otvorenom Balkanu, Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i pripremali su teren za ovo što vidimo danas. Danas kada su sve partije u orbiti crkve i Andrije Mandića, svi igraju svoje uloge, a tu prvobitno mislim na Demokrate i Pokret Evropa sad. Da je riječ o strateškom pristupu možemo da vidimo i po tome koje poruke šalje Mandić, a koje Milan Knežević i njegov DNP. Te poruke nijesu iste. Tačno vidimo da oni žele da se obrate ne uvijek istom biračkom tijelu - jedni malo razočaranom, jedni nekom koje želi veću i vidjljiviju kontrolu od strane Aleksandra Vučića, drugi koji žele čvršće povezivanje sa crkvom, treći koji će biti u toj orbiti koja priča o ekonomiji, četvrti o pomirenju i nepodjelama. A u stvari, sve što rade izvršavaju ideološki naum koji je urađen van Crne Gore - stava je Strugar.
<h2>Crkva kao ideološka parapolitička organizacija</h2>
Prema njegovim riječima, kod nas se crkva ponaša kao ideološka parapolitička organizacija. Političko krilo te crkve, kako kaže, nije samo Andrija Mandić i njegova partija.
- Vidi se da su to sinhronizovane akcije, da oni žele da kontrolišu narativ i to dosta uspješno rade. Kada bace sidro, onda se svi vrte oko njega, a nema adekvatnog odgovora. On nije strateški, već je više reaktivan na ono što su strateške smjernice i što su planirali oni koji su osmislili cijelu tu strategiju kako da pokore Crnu Goru, odnosno izmijene ono što su vrijednosti Crne Gore - kazao je Strugar.
On smatra da te poruke ne donose ništa dobro i da su razarajuće po društvo.
- Oni pokazuju da je Crna Gora ranjivo društvo i ne doprinose ni društvenoj koheziji, niti napretku u bilo kom smislu. Teško da sa takvim porukama i činjenjem onih koji su odgovorni za sve društvene prilike u Crnoj Gori možemo ići naprijed. Retoriku o evropskim integracijama samo koriste kao sredstvo, jer iza toga ne stoje vrijednosti na kojima treba da počiva Crna Gora - istakao je Strugar.
<h2>Do odgovora uz pritisak javnosti</h2>
Strugar smatra da država nema snage da odgovori na ono što radi crkva. Teško možemo očekivati, navodi on, da će tužilaštvo i državne institucije imati adekvatan odgovor bez pritiska javnosti spolja.
- Kad nešto urade političke partije koje su političko krilo crkve, država ponekad i da adekvatan odgovor. Ali što god uradi crkva u Crnoj Gori, koja je i formirala Vladu 2020. i dalje upravlja društvenim procesima, koliko god to bilo štetno i nezakonito, a imamo nezakonitost kad je u pitanju širenje vjerske netrpeljivosti i mržnje i nelegalnu gradnju, odgovor države je da se još da novca za funkcionisanje te organizacije. Vidimo da ni tužilaštvo ni Vladu ne obavezuje čak ni ono što piše u evropskom izvještaju - naglasio je Strugar.
Crvenih linija je, kaže on, bilo i do sada i država će morati dati odgovor, kao i svi društveni činioci.
- Tu mislim i na civilni sketor, građane, institucije, fakultete, akademsku zajednicu, Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti (CANU) koja ćuti i ni o čemu nema svoj stav. Moraće svi da zauzmu stav jer jedino mi kao društvo ćemo moći da pobijedimo narative koje pokušavaju da nametnu oni koji jesu moćni - em su na vlasti, em imaju jaku podršku spolja, a na ruku im idu i neke okolnosti koje se događaju na globalnom nivou - zaključio je Strugar.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DST5B63h_tCg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
T.K.

Stugar: Ako četnička ideologija postane vladajuća Crna Gora će izgubiti sebe, država mora odgovoriti

Papa Lav XIV poručio je da Katolička crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, seksualnog ili bilo kojeg drugog, u svom prvom javnom komentaru o svešteničkim skandalima koji godinama potresaju Crkvu širom svijeta, izvještava Guardian.
U saopštenju koje je juče pročitano na izvedbi pozorišne predstave o novinarki koja je bila izložena uznemiravanju dok je istraživala zlostavljanja unutar moćne katoličke zajednice, papa Lav istakao je da je nužno razviti kulturu prevencije unutar cijele Crkve, kulturu koja ne toleriše nikakav oblik zlostavljanja, bilo da se radi o zloupotrebi moći ili autoriteta, savjesti, duhovnosti ili seksualnog zlostavljanja.
U istoj izjavi naglasio je i važnost slobodnog i nezavisnog novinarstva.&nbsp;
- Gdje god se novinar ućutka, slabi demokratska duša jednog naroda. Braniti slobodno i etično novinarstvo nije samo čin pravde, već i dužnost svih onih koji teže snažnoj i efikasnoj demokratiji - poručio je on.
Njegove su riječi u oštrom kontrastu s istupima nekih biskupa, uključujući i one iz SAD-a, domovine pape Lava, koji su u prošlosti kritikovali medijsko izvještavanje o skandalima vezanim uz seksualno zlostavljanje i zataškivanja unutar Crkve koja su obilježila decenije i ostavila hiljade žrtava širom svijeta.
Ova izjava dolazi i nakon što su grupe preživjelih žrtava zlostavljanja izrazile zabrinutost zbog izbora pape Lava, koji je 8. maja naslijedio preminulog papu Franja.
Papa Lav XIV poručio je da Katolička crkva mora hitno da obnovi svoju predanost zaštiti maloljetnika i ranjivih osoba. Njegova izjava objavljena je juče uveče tokom izvedbe pozorišne predstave "Proyecto Ugaz" u Limi, u Peruu, koja odaje počast novinarki Paoli Ugaz.

Prvi javni komentar pape Lava XIV o svešteničkim skandalima: Crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, pa ni seksualno

„Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost“ (George Orwell, 1984) U srpskoj istoriografiji je poznat beskompromisni sukob između Pantelije Srećkovića i Ilariona Ruvarca, koju Ruvarac objašnjava riječima „...od čoveka Srbina, preteranog patrijote, u koga je jače čustvo i želja od uma i razuma – napisana Istorija ne vredi mnogo i upravo da ništa ne vredi, i da je za Srbiju i Srpstvo velika sramota, što je takva Istorija puštena u svet“. Srećković je bio predstavnik romantičarske istoriografije, koja je uglavnom počivala na zabludi da su narodna predanja pouzdan istorijski izvor, uspjevši da prikupi impresivnu kolekciju predrasuda, poluistina, suludih koncepcija i šovinističkih naklapanja, kojih se kao tobožnjih „istorijskih činjenica“ čvrsto držao cijelog života. <h2>Klerikalna mitologija</h2> Danas je srpska istorigrafija u potpunosti naslijedila Pantinu metodologiju, bilo da se radi o daljoj ili bližoj prošlosti. Istorijski revizionizam je u savremenom srpskom društvu jedan od ključnih mehanizama kojim se izgrađuje „novo“ kolektivno „śećanje“, kao temelj obnovljenih imperijalnih ambicija. Zamjena istorije političkim mitom nije puka zamjena istorijskih činjenica mitskim pripovjedanjima, jer bi istorijski argumenti nadvladali kao jači, već se istoriji oduzima legitimet, da bi se prešlo na novo, politički upotrebljivo pisanje i čitanje istorije, sa malo ili nimalo uvažavanja za činjenice koje se guraju u stranu, prećutkuju, brišu, a veoma često i konstruišu. Često konstruisani lažni mitovi traže savez sa pravim mitovima ili sa selektivnim činjenicama da bi bili što efikasniji. Preveliki politički, medijski i pseudonaučni uticaj na crnogorsko društvo izvana proizveli su generaciju političara, koja danas čini vlast u Crnoj Gori i koja je svoj identitet gradila na Pantinoj istoriji. Da stvari budu još obespokojavajuće, slično je i sa njihovim sljedbenicima. Posebnu ulogu u svemu tome ima Crkva Srbije, njene eparhije u Crnoj Gori, čije sveštenstvo, skromnog opšteg obrazovanja i u ratu sa svim realnim činjenicama, bezobalnom slobodom tumače istorijsko nasljeđe, slijepi i gluvi za prvoklasne istorijske artefakte koji su u sukobu sa njihovom mitološkim naklapanjima.&nbsp; Zato je Crna Gora pravi primjer kako se istorijski fakti prvog reda zamjenjuju klerikalnom mitologijom i kreiranjem prošlosti koja je za njih vrlo upotrebljiva u mijenjanju svijesti građana Crne Gore, pokušavajući da današnje vrijeme projektuju na vremena prije više stotina stoljeća, kada nije bilo ni nacija, ni identitetskih razmirica, ni današnje dostupnosti informacija. Fascinira sa kojom upornošću Crkva Srbije ignoriše svaki artefakt koji se pojavi u istorijskoj publicistici, ne prezentirajući nam bilo kakvu polemičku činjenicu kojom bi ih osporila.&nbsp; Tako se ignoriše Gramata carigradskog patrijrha Jeremije iz 1531. godine, podržana od tri najvažnija patrijarha, kojom se Pećka arhiepiskoja naziva takozvanom i „otpočetka“ potčinjenom Ohridskoj arhiepiskopiji, ili kad su članovi Srpske kraljevske akademije, preteče SANU, „ljubazno primani u Vaseljenskoj patrijaršiji, po rečima uvaženog gospodina Jakozosa Papajoanu, sekretara Sinoda, koji je konsultovao patrijaršiskog bibliotekara i arhivara, da u Fanaru nema dokumenata o obnovi rada Pećke patrijaršije. Uostalom, na Pećku patrijaršiju, sasvim prirodno, i danas se tamo gleda kao na nekanonsku ustanovu, političko delo Turaka, što je ona i stvarno bila“. Nikada nijesmo od Crkve Srbije dobili razjašnjenje neprisustva Vaseljenskog patrijarha na tzv. proslavi 800-godišnjice SPC i stava Vaseljenske patrijašije da se radilo samo o hirotoniji Save Nemanjića u čin arhiepiskopa? Glavna dva izvora vezano za hirotoniju Sv. Save u čin arhiepiskopa jesu njegovi životopisci Domentijan i Teodosije. Domentijan je žitije pisao polovinom XIII stoljeća, dok ga je Teodosije pisao krajem XIII i početkom XIV stoljeća. Oba pogrešno navode ime vaseljenskog patrijarha, jer je u periodu 1216 – 1222. godine patrijarh bio Manojlo Saranten, a ne German II, što govori da Domentijan nije svjedočio činu hirotoinije Save, dok je Teodosije pisao žitije na bazi Domentijanovog. Teodosije potvrđuje da je Druga zapovijest Vaseljenskog patrijarha samo lična gramata za Sv. Savu. &nbsp; <h2>Autokefalna Crnogorska crkva</h2> Crkvena autokefalnost podrazumjeva da takva crkva ne dobija svoju vlast od druge crkve i da nad sobom nema nikakave više vlasti, sem vaseljenskih sabora. Jednom izvojevana autokefalnost je stalna. Kanoni se uspostavljaju odlukama vaseljenskih sabora, odlukama pojedinih pomjesnih sabora (Fotijev Nomokanon), odlukama najviših crkvenih autoriteta. Tako da se u glasilu Petrogradske duhovne akademije objavljen Diptih Ruske pravoslavne crkve iz 1851. godine i Atinska sintagma Vaseljenske patrijaršije iz 1855. godine apsolutno mogu smatrati kaononskim dokumentima. U oba ta dokumenta pod brojem 9 navedena je autokefalna mitropolija Crne Gore. Iako se pokušava pominjanje Cetinjske mitropolije među autokefalnim crkvama osporiti sa srpske strane, da se radi samo o autonomiji, postavlja se pitanje, ako je tako, zašto nije pomenuta crkva u Srbiji, koja je imala u to doba autonomiju u okviru Vaseljenske patrijaršije?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a" data-rendition-name="original" width="700" height="500" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Odluka o ujedinjenju(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ustav Crne Gore iz 1905, u članu 40, samo konstatuje, i kanonski i ovozemaljski, pravni status Crnogorske crkve: „... Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve“... Autokefalnost potvrđuje i beogradski mitropolit Dimitrije Pavlović u zvaničnim obraćanjima vrhu Crnogorske crkve. Za pseudoistoriju nijesu argument ni Službene novine KSHS od 3. juna 1922. godine, u kojima se govori o ujedinjenju autokefalne CPC sa ostalim crkvama. Kao što se pominje i u samom tomosu Vaseljenske patrijaršije toj ujedinjenoj crkvi, a koji se i navodi u tom broju Službenih novina. I to je sve više puta objavljeno, bez ikakvog efekta. Kao da je ćutanje i bježanje od razjašnjenja tog pitanja najoportunije za Crkvu Srbije i njene poklonike.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f" data-rendition-name="original" width="500" height="700" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Službene novine, 3. jun 1922.(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U svojim epskim zanosima i prizemnoj metaforici, Boris Bogdanović pominje „izmišljenu drugu crkvu“, aludirajući na Mila Đukanovića. Njega kao pravnika, doduše „daljinskog“ sa čuvenog Megatrenda, ne obavezuje ni Ustav Crne Gore iz 1905, ni Ustav CPC iz 1904, niti ga interesuje kako je nekanonski i nepravno ukinuta CPC, ko je činio Sinod CPC, što je predviđao Ustav CPC kako se donose odluke Sinoda, kako postaju izvršne, da li je Rješenje nepotpunog Sv. Sinoda Kraljevine Crne Gore od 16. decembra 1918. godine pravno valjan dokument da se ukine jedna autokefalna crkva, iako je po kanonima autokefalnost crkava STALNA! Možda bi, po istom principu, Porfirije Perić i Irinej Bulović mogli rješenjem napisanim rukom i svojim potpisima prisajediniti Crkvu Srbije Moskovskoj patrijaršiji? Naravno da to nije moguće bez odluke Sabora! Da mu bude jasnije Rješenje od 16. decembra 1918. potpisali su samo dva člana Sinoda Kraljevine Crne Gore od sedam, koliko je imao,, arhipeiskop Mitrofan Ban i episkop nikšićski Kiril Mitrović.&nbsp; <h2>Odsustvo samopoštovanja</h2> Ako Bogdanovića interesuje pravni i duhovni kontinuitet crkve čiji je poklonik, preporučujem mu da pročita Zakon o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije, član 11. Crkva Srbije postoji u Crnoj Gori fizički od 1920. godine, priznata od Vaseljenske patrijaršije 1922. godine, u pravni sistem KSHS/Kraljevine Jugoslavije ušla je Zakonom o SPC iz 1929. i Ustavom iz 1931. godine, kojim je nekada autokefalna Cetinjska mitropolija postala 22. eparhija Crkve Srbije.&nbsp; Koliko je odsustvo samopoštovanja govori i stalno pominjanje povratka kapele Karađorđevića na Jezerski vrh. Tobožnji poštovaoci Njegoša i smirenja njegovih kostiju hoće da rušitelje originalne Njegoševe kapele instaliraju simbolički kao „istorijsku vertikalu“ (riječi Borisa Bogdanovića). Pored toga što postoje snimci oštećenja Njegoševe kapele od groma, skica ruskog arhitekte Krasnova koji pokazuju da je Njegoševu kapelu vrlo lako bilo obnoviti (čak su i Austrijanci nudili da oni to urade), umjesto što je survana niz Koprivinu stranu, lažni poštovaoci Njegoša, kojima je jedino potreban kao simbol srpstva, ne prave replike njegove kapele, već kapele koju su podigli Karađorđevići, sa istim ciljem da se Crna Gora obelježi kao dio srpske teritorije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea" data-rendition-name="original" width="1440" height="1258" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Skica Krasnova oštećene Njegoševe kapele prije rušenja(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Da imamo posla sa novokompovanim vjernicima i sveštenicima koji se ne drže kanona „kao pijan plota“ govori reakcija jednog novinara u tv emisiji, koji sa promjenom redakcije mijenja i svjetonazore, da ga vrijeđa naziv Crkva Srbije. Da je čovjek vjere obavjestio bi se da je na vaseljenskom saboru na Kipru 1872. etnofiletizam proglašen jeresom. Drugim riječima, ne postoje nacionalne crkve, crkva je jedinstvena, „katoličanska“, a svi njeni djelovi su pomjesni i nose ime države u kojoj vrše „božju misiju“. To posebno važi i za one koji autokefalnu sremskokarlovačku mitropoliju smatraju dijelom Pećke „patrijaršije“, iako je ona bila mitropolija Pravoslavne crkve u Austrougarskoj. Umjesto što pjenite, provjerite!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6" data-rendition-name="original" width="1455" height="554" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Oštećena kapela lijevo - srušena od strane Karađorđevića desno(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ako se pitate zašto opet o crkvenom pitanju, odgovor je da je tokom proteklih sto godina identifikacija srpstva i pravoslavlja, tj. vjere i nacije, u različitim periodima, dovođena do apsoluta. Za veliki broj autora srpstvo i pravoslavlje su bili sinonimi. Velmar Janković 1938. godine piše da je pravoslavlje proželo „celog srpskog čoveka“, pa je svetosavska crkva „izraz srpskog narodnog duha“ sa kojim je srasla i van kojeg „tako reći i ne postoji“. Upravo zahvaljujući toj nehrišćanskoj ideologiji i vezi crkve i nacije, Crna Gora je potonjih skoro četiri decenije promjenila nacionalni sastav zahvaljujući Crkvi Srbije. Oksimoron je da oni koji su nacionalni konvertiti, koji su promijenili kao zreli ljudi svoju naciju, optužuju one koji su dosljedni u svom nacionalnom identitetu za izdaju svog porijekla? Otvorite već jednom na uvid popisne liste od 1948. do danas, da već jednom vidimo kakav prevrtljiv karakter imaju mnogi građani Crne Gore, dostojan prezira. A i da njihovi potomci prestanu da nas pitaju „što ti je bio đed“.&nbsp;

Slobodan Jovanović

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Litvanski sud je danas osudio lidera jedne od stranaka u koalicionoj vladi zbog antisemitskih komentara.
Okružni sud u Viljnusu utvrdio je da je Remigijus Žemaitaitis podsticao mržnju prema Jevrejima, grubo umanjivao zločine nacističke Njemačke i grubo ublažavao Holokaust na uvrjedljiv i pogrdan način.
Žemaitatis će u fond za žrtve zločina morati da uplati kaznu od 51.000 eura, koliko je tužilaštvo i tražilo.
Slučaj se odnosi na objave na društvenim mrežama i javne izjave iz maja i juna 2023. godine u kojima je, između ostalog, napisao: "Izgleda da je za naše novinare i lokalne litvanske Jevreje rušenje škola u Palestini još jedna zabava?!".
Takođe je citirao antisemitsku dječju pjesmicu i dao komentare vezane za događaje tokom Drugog svjetskog rata.
Žemaitaitis je podnio ostavku na mesto poslanika u litvanskom parlamentu 2024. godine jer je Ustavni sud Litvanije presudio da je tim izjavama prekršio zakletvu i Ustav, ali se vratio u politiku na izborima te godine na čelu populističke stranke Nemuno Aušra koja je ušla u koalicionu vladu, predvođenu Socijaldemokratama lijevog centra.
Žemaitaitis nije član kabineta premijerke Inge Ruginiene.
Žemaitaitis koji poriče bilo kakvo krivično djelo, nije bio na suđenju, a novinarima je rekao da "svi razumiju" da je odluka suda "politizovana".
Litvanske Socijaldemokrate su na društvenoj mreži Fejsbuk saopštile da je svaki oblik antisemitizma, govora mržnje ili poricanja Holokausta neprihvatljiv i nespojiv sa njihovim vrijednostima.
Navele su da poštuju odluku suda, ali su napomenule da ona još nije konačna.

Litvanija: Lider iz vladajuće koalicije moraće da plati 51.000 eura zbog podsticanja mržnje prema Jevrejima

Očekuje se da će američki predsjednik Donald Tramp u narednim sedmicama predstaviti prelazak na drugu fazu svog mirovnog plana za Gazu, prenosi Channel 12, pozivajući se na visoke američke zvaničnike koji tvrde da postoji vidljiv napredak u procesu.
Prema informacijama ove mreže, Trampova objava mogla bi uslijediti prije božićnih praznika, nakon čega se očekuje sastanak predsjednika SAD-a i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Vašingtonu.
Zvaničnici navode da SAD i posrednici trenutno razgovaraju s Hamasom o mogućem sporazumu koji bi ovu grupu naveo da se odrekne vlasti u Gazi i započne proces razoružanja – ključnim tačkama druge faze koje su ostale neriješene od stupanja na snagu primirja u oktobru.
Prema nacrtu sporazuma, Hamas bi se najprije odrekao teškog naoružanja, poput projektila i raketa, a kasnije i lakšeg naoružanja. Prihvatanje sporazuma bio bi uslov za primjenu druge faze plana, uključujući povlačenje IDF-a izvan postojeće Žute linije.
Jedan visoki američki zvaničnik za Channel 12 poručio je: "U narednim sedmicama doći ćemo do trenutka istine. Hamas će morati odlučiti hoće li se odreći svoje vladavine i početi razoružavati u zamjenu za povlačenje IDF-a ili će odbiti i suočiti se s posljedicama."
Druga faza plana, koju ni Izrael ni Hamas još nisu potpisali, predviđa formiranje Odbora za mir na čelu s Trampom koji bi nadgledao upravljanje Gazom, uz uspostavu Međunarodnih stabilizacijskih snaga zaduženih za sigurnost Pojasa.

Tramp ubrzava drugu fazu plana za Gazu

Štab ukrajinske vojske saopštio je da je od jutros već zabilježio 131 sukob između svojih i ruskih snaga, prenose francuski mediji.
Kao što je slučaj skoro svakog dana, Pokrovski region, u Donjeckoj oblasti na istoku Ukrajine, bio je posebna meta. Više od trećine borbi odigralo se u na tom području, sa 46 ruskih napada, prema podacima ukrajinske vojske.
Ukrajinci, sa svoje strane, tvrde da su odbili 40 od njih.
Ukrajinski štab je takođe prenio o vazdušnom napadu, granatiranju i skoro 100 artiljerijskih granata na sjevernom frontu, sjeverno od Sumija.
Ukrajinska vojska prenijela je da je bilo nekoliko ruskih napada na istoku zemlje, oko Kostjantinovke, Limana i Slavjanska.
U blizini Dnjepropetrovske oblasti, jugozapadno od Pokrovska, štab ukrajinske vojske tvrdi da je ruska vojska pokušala da napreduje 17 puta na nekoliko lokacija oko Aleksandrovke.
Na jugu, Ukrajinci izvještavaju o pet ruskih napada u regionu Huljajpolje i jednom u regionu Orihiv. Dodaje se da su Rusi pokušali još jedan proboj ka Antonivskom mostu, koji premošćuje rijeku Dnjepar između Antonivke i Olečkog, blizu Pridnjeprovskog.

Danas 131 sukob između ruskih i ukrajinskih snaga od početka dana

Mario Martinović (30), vlasnik firme "AutoCorner AB" iz švedskog Varberga, nalazi se na Interpolovoj crvenoj potjernici zbog sumnje da je prevario više kreditnih i lizing kompanija za luksuzne automobile ukupne vrijednosti oko 440.000 eura, pišu švedski mediji, a prenose Nezavisne.
Prema navodima tužilaštva, tokom 2022. i 2023. godine Martinović je navodno preko svoje firme preuzimao skupocjena vozila, ali ona nikada nisu bila plaćena.
Radi se o automobilima iz premijum klase koji su ubrzo nakon preuzimanja nestali.
Lista vozila koje je Martinović uzeo je dugačka, a čine je sljedeća vozila:
Porsche (2014), bijeli
BMW (2018), crni
BMW (2010), metalik sivi
Mercedes-Benz (2015), crni,
Mercedes-AMG (2011), crni,
Audi (2011), crni.
Tužiteljka Ema Lundin potvrđuje da je samo mali dio automobila pronađen.
- Većina automobila potpuno je nestala, nemamo nikakav trag - kazala je ona, javlja švedski list <a href="https://www.expressen.se/nyheter/sverige/bilbedragaren-mario-martinovic-30-har-efterlysts-internationellt/" target="_blank">Expressen.</a> 
&nbsp;

Prevara teška pola miliona eura u Švedskoj, trag vodi do zgrade u BiH

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Predsjednik Savjeta AMU Branko Boškovič podnio &nbsp;je ostavku na mjesto predajednika na današnjoj sjednici Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251204091216_49dfdf430b19c6df23a1c5a86d53b5b97ab52e7b491266f593035dae411e6f9c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251204091216_49dfdf430b19c6df23a1c5a86d53b5b97ab52e7b491266f593035dae411e6f9c" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sjednica Savjeta AMU"> </figure>  Ipak, Bošković ostaje član Savjeta. Prije šest dana o tome je &nbsp;obavijestio Savjet AMU.&nbsp; Kako je istakao, ostavku podnosi kao moralni čin. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DCaX65hqLfw4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Andrijana Nikolić, članica Savjeta upitala je Boškovića šta je sa svim odlukama koje je potpisao, da li su sad one ništavne? - Imamo odluku ASK iz 2021. gdje piše da će ASK sprovesti postupak ispitivanja legalnosti izbora predsjednika Savjeta AMU- kazala je. Bošković je odgovorio da je siguran da nema ništa sporno za sve odluke koje smo donijeli jer smo mi kolektivi organ. - &nbsp;Poštujete odluke institucija j smatram da je odluka odgovorna. Zahvaljujem predsjedniče na onome što ste do sada uradili, imali sjajne rezultate, a nadam se da će Agencija i nakon ove odluke nastaviti da radi jednako dobro- rekao je član Savjeta Edin Koljenovič: Bošković je kazao da je predsjednik Savjeta samo neko ko formalno upravlja i dio je kolektiva.&nbsp; - Ova Agencija je najbolji reprezent medijske regulacije- poručio je. Podsjećamo, Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila je da je javni funkcioner Branko Bošković prekršio odredbe Zakona o sprečavanju korupcije glasanjem za sopstveni izbor za predsjednika Savjeta AMU, odnosno tadašnje Agencije za elektronske medije (AEM). U odluci donesenoj 12. novembra 2025. godine, ASK navodi da je Bošković prekršio član 10 stav 1 Zakona, jer se na sjednici Savjeta od 21. juna 2021. godine nije izuzeo iz glasanja. Kako se navodi, Bošković, koji je bio jedan od tri člana Savjeta, nije upozorio organ vlasti niti ostale članove Savjeta da postoji rizik od sukoba interesa, niti se uzdržao od glasanja, iako je to bila njegova zakonska obaveza.

Predsjednik Savjeta AMU Branko Bošković podnio ostavku

Opštinska izborna komisija (OIK) Kotor je na današnjoj sjednici utvrdila rezultate glasanja na lokalnim izborima koji su održani 29. septembra prošle godine.
Prema podacima iz zvaničnog izvještaja, najviše glasova osvojila je lista "Kotor prije svega! DPS – Nedeljko Moškov" (2.834 glasa), koja ima deset mandata, kao i koalicija "Vladimir Jokić – Dobar glas – Demokrate – PES" (2.583 glasa).
Sa po tri mandata slijede: "Za budućnost Kotora – Grad svih nas" (937 glasova), "Grbaljska lista – Tvoja, moja, naša" (908), te "Demokratska alternativa – dr Davor Kumburović – Da se Kotor pita" (888).
Lista "Evropski savez (SD, SDP, LP i građani) – Zasjat' će Kotor" osvojila je dva mandata (525 glasova), a po jedan mandat Hrvatska građanska inicijativa (452) i lista "Kotorski pokret – Siniša Kovačević" (306).
Ispod cenzusa su bile liste "U akciju – Budi svoj! Biraj CGA!" sa 170 glasova, "Čuvari grada – lista građana" (167), "Socijalistička narodna partija (SNP) – Demokratska srpska stranka (DSS) – Odgovorno" (163) i lista "Za Kotor" (71 glas).
Tokom razmatranja izvještaja, članovi OIK-a nisu imali prigovora na utvrđivanje rezultata izbora.
Ustavni sud juče je odbio žalbu kotorskog odbora DPS-a, podnijetu prošle jeseni, da se ponovi glasanje na dva birališta u Kotoru, čime su se stekli uslovi za proglašenje konačnih rezultata izbora.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fustavni-sud-odbio-zalbu-dps-a-nema-ponovnog-glasanja-u-prcanju-i-mircu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Tag: crkva

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Vučinić: Najviša državna adresa 2005. zabranila uklanjanje objekta sa Rumije

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Epifanij u Svetoj Gori – monaškom centru pravoslavlja

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Crkva prijeti vlastima Crne Gore: “Ako smijete, dođite i srušite spomenik Pavlu Đurišiću — biće u crkvi”

Deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića: Parohija Prva Cetinjska poziva na zajedničku molitvu

Stugar: Ako četnička ideologija postane vladajuća Crna Gora će izgubiti sebe, država mora odgovoriti

Prvi javni komentar pape Lava XIV o svešteničkim skandalima: Crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, pa ni seksualno

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Litvanija: Lider iz vladajuće koalicije moraće da plati 51.000 eura zbog podsticanja mržnje prema Jevrejima

Tramp ubrzava drugu fazu plana za Gazu

Danas 131 sukob između ruskih i ukrajinskih snaga od početka dana

Prevara teška pola miliona eura u Švedskoj, trag vodi do zgrade u BiH

PRATITE TVe UŽIVO

Tag: crkva

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Vučinić: Najviša državna adresa 2005. zabranila uklanjanje objekta sa Rumije

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Epifanij u Svetoj Gori – monaškom centru pravoslavlja

​Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Crkva prijeti vlastima Crne Gore: “Ako smijete, dođite i srušite spomenik Pavlu Đurišiću — biće u crkvi”

Deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića: Parohija Prva Cetinjska poziva na zajedničku molitvu

Stugar: Ako četnička ideologija postane vladajuća Crna Gora će izgubiti sebe, država mora odgovoriti

Prvi javni komentar pape Lava XIV o svešteničkim skandalima: Crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, pa ni seksualno

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Litvanija: Lider iz vladajuće koalicije moraće da plati 51.000 eura zbog podsticanja mržnje prema Jevrejima

Tramp ubrzava drugu fazu plana za Gazu

Danas 131 sukob između ruskih i ukrajinskih snaga od početka dana

Prevara teška pola miliona eura u Švedskoj, trag vodi do zgrade u BiH

PRATITE TVe UŽIVO

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede