Centar za demokratsku tranziciju (CDT) poziva poslanike i poslanice koji čine Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu (Odbor) da predlože produžetak roka za završetak njegovog rada do 15. juna 2026. godine, kako bi se omogućilo cjelovito sprovođenje ove reforme u skladu sa odlukom o osnivanju odbora i međunarodnim preporukama., navodi se u saopštenju koje potpisuje direktor CDT-a Dragan Koprivica.&nbsp;
Kako se dodaje, pozivaju da se u odluci o produžetku rada Odbora predvidi njegov intenzivan rad i finalizacija svih potrebnih predloga izmjena zakona i teksta etičkog kodeksa od 15.1. do 15.4.2026. godine.&nbsp;
Nakon ovoga bi, kako se ističe, uslijedilo otvaranje inkluzivne javne rasprave i dobijanje mišljenja od relevantnih međunarodnih institucija do 1.6, a onda i finalizacija ovih tekstova i usvajanje u Skupštini do 15.6.2026. godine.
- Ukoliko Odbor postavi dinamiku svog rada na ovaj način, ispoštovaće se standard da se izborno zakonodavstvo ne mijenja godinu prije izbora, budući da su opšti lokalni izbori prethodnim izmjenama tempirani za 13.6.2027. godine, a u tom periodu je i očekivani termin redovnih parlamentarnih izbora - pojašnjava se u saopštenju.&nbsp;
CDT je, kako su objasnili, pitanje produžetka rada Odbora pokrenuo još u septembru 2026. godine na svojoj konferenciji o nastavku izborne reforme, a onda i na posljednjoj sjednici Odbora najavio da ćemo početkom decembra utvrditi realan nivo završenog posla i ukoliko on bude nezadovoljavajući uputiti predlog za produžetak rada.
- Smatramo da obim do sada pripremljenih rješenja u tri radne grupe koje funkcionišu u okviru Odbora nije ni blizu konačnim rješenjima i da nije moguće konačna i kvalitetna rješenja pripremiti do 31.12, kada je planiran završetak rada Odbora. Ukoliko ovdje uzmemo u obzir najavu da će Skupština, do kraja godine, usvojiti oko 100 zakona ili izmjena zakona, uz redovno usvajanje novog budžeta, svakome je jasno da kvalitetna izborna reforma do kraja godine nije moguća - naglašava se u saopštenju.&nbsp;
Takođe, ističe se i da smagtraju da u planiranju rada Odbora treba ispraviti i veliku grešku koja je učinjena u toku julskog kruga izborne reforme, kada nijesmo imali kvalitetnu javnu raspravu, niti dobili mišljenja od relevantnih međunarodnih institucija.
- Ono što je u julu saopštavao CDT, Evropska komisija (EK) nam je potvrdila u novembru kada je u svom izvještaju saopštila da je izborna reforma sprovedena bez suštinskih konsultacija i uz samo djelimično ispunjene preporuke Venecijanske komisije, OSCE/ODIHR i GRECO, i uputila na potrebu za daljim unapređenjima zakona i to u inkluzivnom i transparentnom procesu - poručuje se.&nbsp;
CDT ne želi, kako dodaju, da se Odboru ponove opaske iz prethodnog izvještaja EK da zakonodavstvo i dalje nije usklađeno sa evropskim standardima o inkluzivnim, transparentnim i otpornim izbornim procesima, da nedostaju efikasne garancije protiv zloupotrebe državnih resursa, kao i da okvir za finansiranje političkih partija i kampanja mora biti dodatno izmijenjen kako bi se obezbijedila stvarna kontrola partijskih troškova i uvele odvraćajuće sankcije. Drugim riječima, ne želimo doći u situaciju da nam se sugeriše promjena zakona koji su tek usvojeni.
- Podsjećamo da je neophodno nastaviti rad na nizu međusobno povezanih procesa – od uvođenja otvorenih lista, omogućavanja individualnih kandidatura i direktnog izbora organa mjesnih zajednica, preko transparentnog i tačnog biračkog spiska, do regulisanja drugog kruga predsjedničkih izbora, rješavanja problema dezinformacija u izbornom procesu, jačanja sankcija za zloupotrebe i zaštite biračkog prava u skladu sa međunarodnim standardima. Tek kada se sve ove mjere – koje su po svojoj prirodi složene, institucionalno zahtjevne i nemoguće za sprovesti preko noći – uzmu u obzir, moći će se govoriti o zaista sveobuhvatnoj, kvalitetnoj i održivoj izbornoj reformi - dodali su.
Zato, smatraju, da je njihov prijedlog za produžetak rada Odbora racionalan, izvodljiv i da ispravlja greške u procesu izborne reforme koje su urađene u julu.&nbsp;
- Nadamo se da će jednako racionalna biti i odluka Skupštine Crne Gore da se ovaj važan proces nastavi - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

CDT: Produžiti rok za rad odbora – izborna reforma do kraja godine je nemoguća

Iako je bitan dio reforme tužilaštva urađen i politički uticaj na njega je slabiji nego što je bio, on i dalje postoji i ne događa se najvećim dijelom u medijima, izjavama političara ili na društvenim mrežama, već najčešće interno, putem različitih vrsta komunikacija - poručeno je sa panela „Od političkog uticaja do javnih pritisaka - koliko je tužilaštvo nezavisno“ u organizaciji Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
Bivši član Tužilačkog savjeta i predsjednik UO Instituta alternativa Stevo Muk osvrnuo se na vrijeme provedeno u Tužilačkom savjetu i rekao da je najvažnija reforma tužilaštva sprovedena u periodu 2021. i 2022, i da je uprkos otporu brojnih političkih partija, dijela NVO i medija bliskim režimu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu jedva uspio da prođe i obezbijedi većinu u Tužilačkom savjetu.
- Mi smo sve to uradili uglavnom zahvaljujući toj većini od šest članova Tužilačkog savjeta, a nekad i sa ogromnom većinom od 10 glasova kada su nam se pridružili članovi iz reda tužilaca. I dalje mislim da taj odnos snaga nije trebalo mijenjati, nije se pokazalo da smo bili marioneta politike vlasti. Ja sam neko ko nije zadovoljan onim što se nije desilo polovinom 2024, kada je izmijenjen Zakon o državnom tužilaštvu da bi se, zato što je to neko tako protumačio, uslišile sugestije Venecijanske komisije na jedan pogrešan način - rekao je on.
Istakao je da od aktuelnog vrhovnog državnog tužioca nisu dobijeni odgovori o stvarnom stanju u tužilaštvu.
- Jedan važan dio tog vremena koje smo tamo proveli u Tužilačkom savjetu obilježila je činjenica da smo imali V.D. na mjestu VDT-a i znate da smo se zalagali zajedno da imamo VDT-a u punom mandatu. Došli smo do njega spektakularnom većinom, i moje očekivanje, kao nekoga ko se zalagao za njegov izbor, bio je da dobiejm odgovor na pitanje u kakvom stanju je tužilaštvo i kakvi su tamo uslovi, koji su stvarni problemi tužilaštva, pa i oni koji se odnose na konkretne tužioce. Mi, nažalost, te odgovore nijesmo dobili - rekao je Muk.
Smatrao je, kaže, da VDT, u mjeri mogućeg, treba da ponudi ono što je transparentnost i vjerodostojnost.
- Doživio sam perfidnu opstrukciju u pokušaju da dobijem odgovore na neka važna pitanja - istakao je Muk.
Razgovor o tužilaštvu, dodao je Muk, ne može da se svede na priču o statistici.
- Možda je u 95 odsto slučajeva sve u redu, nema političkih uticaja, ekonomskih pritisaka. Ali se na pet odsto slučajeva prelama povjerenje javnosti i u tužilaštvo i sudove - naveo je on.
Govoreći o vođenju discplinskih postupaka protiv tužilaca, on je kazao da neki mehanizmi jednostavno ne funkcionišu.
On je istakao da ne vjeruje da će se disciplinski i etički postupci završiti.&nbsp;
- Znate gdje će se oni završiti, na leđima onih koji su već procesuirani, pa ćemo imati neke bolje statističke podatke - poručio je Muk.
Govoreći o vetingu, on je rekao da Crna Gora već ima dvije institucije koje se time bave - Agenciju za sprječavanje korupcije (ASK) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB).
- E sad šta ja mislim o njima, blago rečeno da nisu na visini zadatka. U toj situaciji postoji neki paradoks, prvo je potrebno reformisati ove institucije, a onda da provjere važe za sve ljude koji ulaze u sistem, a onda za ljude koji napreduju - kazao je Muk ističući da nepovjerenje u ASK i ANB za uloge u vetingu znači da te institucije nisu reformisane do kraja.
Muk je kazao i da se političkim uticajem na tužilaštvo ne može smatrati samo ono što je javno i dostupno, već da postoji druga, kako je kazao, opasnija, vrsta uticaja.
- Mislim da se stvarni i opasni uticaj ne događa u medijima, nego se događa interno kroz neke vrste komunikacija i uticaja, kojima mi ipak ne svjedočimo. Mi vidimo ono što je u medijima, na društvenim mrežama i to kritikujemo, i to sa razlogom - navodi on.
Zamjenica Vrhovnog državnog tužioca, Jelena Đaletić podsjetila je da je Zakonom o državnom tužilaštvu, jedna od propisanih nadležnosti Tužilačkog savjeta eksplicitno navedena, a to je da Tužilački savjet razmatra pritužbe rukovodioca državnih tužilaštava i državnih tužilaca u pogledu ugrožavanja njihove samostalnosti.
- U tom pravcu je donijeta odluka na Tužilačkom savjetu da se izmijeni poslovnik o radu Tužilačkog savjeta, na način što bi se propisala jasna procedura i ovlašćenje komisije za razmatranje ove vrste pritužbi, a u konačnom i zauzimanje određenih stava od strane Tužilačkog savjeta. Upoznala bih javnost da su normirane odredbe koima je predviđeno da će Tužilački savjet zauzeti jasan stav i o tome obavijestiti javnost, kada su u pitanju ove vrste pritužbi - rekla je ona.
Kada je u pitanju integritet državnih tužilaca, ukazala je da je početkom novembra usvojen novi etički kodeks.
- Donošenje novog etičkog kodeksa, kao skup pravila i ponašanja, iniciran je i donijet kako bi se napravila jasna distinkcija između povrede pravila ponašanja od strane tužilaca, a sa druge strane disciplinskih prekršaja - navela je ona.
Predviđena su, kako kaže, i nova pravila ponašanja koja bi mogla predstavljati povredu etičkog kodeksa, jedan od tih primjer je i ponašanje na društvenim mrežama od strane nosilaca tužilačkih funkcija.
- Kada je u pitanju disciplinska odgovornost, prošle godine, kada je mijenjan Zakon o državnom tužilaštvu, unaprijeđen je disciplinski okvir, upravo iz razloga jer su rezultati u prethodnom periodu bili na nezadovoljavajućem nivou. Neka ponašanja se nisu mogla podvesti pod disciplinske prekršaje, tako da je unaprijeđen disciplinski okvir na način što su propisani novi disciplinski prekršaji sa jedne strane, a sa druge strane dato je ovlašćenje disciplinskom tužiocu da može samoinicijativno da pokreće disciplinske postupke - rekla je Đaletić.
Kad je u pitanju disciplinska i etička odgovornost, ona je istakla da je najveća odgovornost na rukovodiocima državnih tužilaštava.
<h2>Reforme će dati rezultat ako uđemo u EU</h2>
Advokat Goran Rodić smatra da će, ako se desi da uđemo u EU, reforme mogli dati rezultate.
- Kada uđemo, doći ćemo do sistema koji funkcioniše, moguće uz penele, ali doći ćemo do zelene grane. Ako budemo pružali otpor, kao što smo ga pružali, onda se bojim da će te reforme dočekati i pola vijeka - ocijenio je Rodić.
Problem je, prema njegovim riječima, što se stalno obmanjujemo i lažemo. Rodić apostrofira i problem odgovornosti, koje danas nema u državi.
- Pitanje odgovornosti koje imaš u privatnom dijelu, kada ste u državi, raspoređujete ga na sve strane i ta odgovornost koja nekada jeste postojala se negdje devedesetih promjenom ovog sistema izgubila i do danas je nismo uspostavili - naveo je Rodić.
Rodić smatra da je nesporno da je politika upravljala, kako pravosuđem, tako i školstvom i zdravstvom.
- Politika je bila iznad prava i zakona a sve po po potrebi službe. Problem je kompleksan i ja sam skloniji presjekom stanja da tvrdim da smo kao cijelo društvo bliže metastazi po problemima, nego da smo u kondiciji - ocijenio je Rodić.
Rodić je kazao da je nakon 2020. godine, nakon promjene vlasti popustio pritisak koji je, kako je kazao, funkcionisao bez greške u namjeri u kojoj je sprovođen.
- Ja u tome ne izuzimam ni svoju branšu. I komora i rukovodstvo je bilo pod tim, od 2020, popustila je ta stega, biološki su odstupili stariji i iskusniji koji su držali to, ali da biste išli naprijed, vi morate podvući crtu i reći - to ne valja - kaže Rodić.

1250x600

1084x550

Stvarni uticaji na tužilastvo dolaze iz manje vidljivih kanala

Iako reforma pravosuđa u Crnoj Gori traje više od 25 godina, ključni problemi, od preopterećenosti sudova do nedostatka kadra, ostali su gotovo nepromijenjeni, ocijenjeno je na panelu “Između EU standarda i realnosti: Šta određuje budućnost sudstva” u okviru konferencije “Prvih 25 godina pravosudne reforme” koju je organizovao Centar za demokratsku tranziciju (CDT).&nbsp;
Crnogorski sudovi se suočavaju sa ogromnim prilivom predmeta i manjkom sudija, što dodatno usporava rad i udaljava pravosuđe od evropskih standarda, saglasni su učesnici panela o efikasnosti sudstva.
Miodrag Pešić, predsjednik Upravnog suda i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore, ocijenio je da tokom prethodnih 25 godina koliko traje proces reforme pravosuđa, nije postignut vidljiv napredak. Svi problemi koji su nas mučili prije 25 godina, prisutni su i danas, kazao je on.&nbsp;
- Jedan od tih problema je i efikasnost crnogorskih sudova. Kada je u pitanju Upravni sud, mogu reći da je tu specifična situacija, jer smo u zadnjih par godina imali veliki priliv predmeta i na neki način smo pokušali da se nosimo sa svim tim. Kada sam ja počeo, zatekao sam 17 hiljada predmeta i 10 sudija. Da bi stvar bila gora, 2023. godine primili smo još 17 i po hiljada predmeta. Imali smo u jednom trenutku preko 30 hiljada predmeta, a znali smo da radimo i sa devet sudija - naveo je Pešić.&nbsp;
On je ukazao da je u okviru suda na čijem je čelu ipak postignuta veća efektivnost ovog suda, praveći prioritete među predmetima.&nbsp;
- Evropska komisija je u svom izvještaju navela da je vrijeme trajana postupaka pred Upravnim sudom smanjeno za skoro 600 dana. Imali smo u 2023. godini da je postupak pred Upravnim sudom trajajo 1411 dana, a u 2024. godini postupak je trajao 870 dana. Napravljen je veliki korak u efikasnosti kada je u pitanju Upravni sud. Ove godine, vrijeme trajanja postupka pred Upravnim sudom biće za 150, 200 dana još kraći - rekao je Pešić.
Pešić je naveo da se pred Upravnim sudom i dalje vodi veliki broj predmeta, čak 23 hiljade predmeta, ali da je svega 270 starije od tri godine.
Kako je ocijenio, potrebno je da se izvrši reorganizacija upravnog sudstva.
- Upravni sud je sve efikasniji, ali svi ovi podaci statistički koje sam iznio ne zanimaju građanina koji čeka tri godine na presudu. Pravosudni sistem, kao i svaki kompleksni sistem, podložan je entropiji. Ukoliko nemate konstantnu reformu i konstantno ulaganje, on lagano klizi ka nefunkcionalnosti. Imajući sve izazove koji se nalaze pred Upravnim sudom, mislim da ne može da odgovori zadatku koji ima pred sobom - rekao je Pešić.&nbsp;
Prema njegovom mišljenju, u proces reorganizacije sudske mreže neophodno je da budu uključeni ljudi koji, kako je on istakao, iznutra razumiju sistem.
Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović kazala je da je u tom sudu slična situacija kao i u Upravnom sudu, da imaju izražen problem nedostatka sudija, što utiče na efikasnost u rješavanju predmeta.&nbsp;
- Riješili smo oko 99 odsto priliva predmeta, bez osam sudija, u 2025. godinu smo takođe ušli bez osam sudija, dok smo recimo u februaru postupali bez 14 sudija. To utiče na rad i svih drugih sudova, jer imamo više od 30 odsto slučajeva koji se odnose na ostale sudove u Crnoj Gori. Sudije zaista daju maksimalne napore i zadovoljavajuću efikasnost u odnosu na okolnosti u kojima rade. Sa druge strane, iz pozicije građanina, ako građanin čeka godinu dana na zakazivanje suđenja, onda ne možemo govoriti o efikasnosti - rekla je je Jovović.
Jovović je kazala da mora istaći i činjenicu da više niko neće da radi u sudu, ili je riječ o vrlo malom broju zainteresovanih.&nbsp;
- Tokom 2024. godine smo imali tri ili četiri raspisana oglasa za po četiri ili pet savjetnika i niko se nije prijavio. Mi danas nemamo ni pripravnika, ni savjetnika, ni kandidata za sudije, došli smo u situaciju da biramo od onoga što imamo i da smo srećni - dodala je Jovović.
Advokat Siniša Gazivoda ocijenio je da postoji nekoliko faktora kako bi se pospješila efikasnost rada sudova. Upoređujući efikasnost sudova iz ranijeg perioda, sa stanjem danas, Gazivoda je kazao da je razlog bolje efikasnosti u ranijem periodu to što je postojao veći broj sudija, a manji broj predmeta.
Međutim, Gazivoda upozorava da se za kompleksna pitanja stvari moraju posmatrati strateški i praviti planovi za duži period.
- Strategija reforme pravosuđa je to trebala detaljno da analizira. Ne može se rješavati problem koji je nagomilan godinama a onda da na druge probleme ne obraćamo pažnju - naveo je Gazivoda.&nbsp;
Kazao je da je i u slučaju Specijalnog odjeljenja Višeg suda upozoravao da neće biti dovoljno sudija koji će preuzeti veliki broj predmeta za koje je podignuta optužnica.&nbsp;
- Nije se na nivou donosilaca odluka o o tome razmišljalo, nego se čekalo da dođe taj momenat, a onda je došlo do zakrčenja specijalnog odjeljenja Višeg suda - naveo je Gazivoda.&nbsp;
Govoreći o efikasnosti Ustavnog suda, Gazivoda je ocijenio da postoje ozbiljni problemi pred tim sudom i da je teško postizati rezultate.
- Ipak, imamo akciju u Ustavnom sudu da se postigne bolja efikasnost i oni o tome daju saopštenja i najavljuju da imaju plan da do kraja godine da nema predmeta iz 2023, što bi značilo da se ažurnost tog suda popravlja. Međutim, kao građani bi trebalo da imamo informaciju šta to znači u odnosu na raniji period. Jer to mogu biti dvije stvari. Ako pet sudija može da riješi ogroman broj zaostalih predmeta i da efikasno savladava zadatak to znači da, ili se u prethodnom periodu nije radilo ili znači da je kvalitet ovih odluka koje se ovako odnose upitan. To je važno pitanje o kojem bi trebalo da postoji javna debata - ocijenio je Gazivoda. &nbsp;
Jovović se osvrnula i na probleme u nepoštovanju procesne discipline, što opet, kako je kazala dodatno utiče na neefikasnost sudova.&nbsp;
- Državni organi ne postupaju po zahtjevu sudova, da moramo čak i kažnjavati da bi se dostavila dokumentacija, što onemogućuje sudovima da budu efikasni - kazala je Jovović.&nbsp;
<h2>Znati šta je cilj vetinga&nbsp;</h2>
Pešić je, govoreći o značaju vetinga, rekao da je pitanje šta želimo da dobijemo vetingom.&nbsp;
Govoreći u ime Udruženja sudija, kazao je da podržavaju njegovo sprovođenje, te da se nijedan sudija u Crnoj Gori ne plaši vetinga, ali da je druga stvar da li je on opravdan u ovom trenutku.
On je rekao da bi sproveli veting, moramo znati šta je njegov cilj.&nbsp;
- Moramo jasno da ga usmjerimo, da vidimo da li je njegov razlog korupcija, provjera kompetencija sudija, povećanje povjerenja u rad sudija. Moramo jasno da se opredijelimo šta želimo da dobijemo vetingom. Ako se odlučimo za veting, moramo najprije da odgovorimo na pitanje da li će on da riješi problem korupcije koju imamo. Drugo pitanje je da li je to najbolji način za provjeru sveukupnog integriteta sudija i da li će nakon sprovedenog vetinga doći do povjerenja u rad sudova - rekao je Pešić.&nbsp;
Gazivoda kaže da se o vetingu konstantno govori zadnjih godina, a da mi ni danas nemamo odgovor na pet klasičnih novinarskih pitanja: ko, šta, kad, gdje i kako bi se sprovodio.&nbsp;
- To je nanovo top politička tema, kao i Zakon o oduzimanju imovinske koristi koji političari zovu anti-mafija zakon. Mi diskutujemo o nečemu što je “mogli bi biti” a da niko olovku nije ubo da napiše kako to vidi i kako predlaže da se desi. Tako da je i o tome problematično pričati kad ne znamo o čemu pričamo - rekao je Gazivoda.
On smatra da treba jako fokusirano i posvećeno sa analizom uporednih praksi pojačavati disciplinsku i etičku odgovornost sudija i tužilaca.
- Mislim da kod nas dok se pričalo o vetingu, nije dovoljno dat akcenat na te stvari. Imamo određene izmjene u tom pogledu ali tek ćemo da vidimo da li one daju rezultate. Skeptičan sam u ozbiljnom dijelu oko toga - istakao je advokat Gazivoda. &nbsp;
Jovović upitana da li najave vetinga doživljava kao vid prijetnje, kazala je da se kada se govori o vetingu, može staviti znak jednakosti sa riječi - hajka.
- Zašto se nije krenulo 2022. sa vetingom? To se koristi da se stvara priča o korumpiranosti sudija pa je veting postala čarobna riječ - dodala je Jovović.

Ključni problemi sudstva nijesu riješeni ni za četvrt vijeka

Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pozvao je sve nadležne institucije da daju precizne zvanične odgovore na pitanje kako je moguće da nelegalno postavljeni spomenik Pavlu Đurišiću, koji je bio u postupku, bio fotografisan i medijski dokumentovan, iznenada prestane da postoji u institucionalnom vidokrugu, i zašto se u ovom slučaju zakoni i obaveze državnih organa mjesecima ne primjenjuju. 
Takođe, u CDT-u su pozvali poslanike i poslanice Skupštine Crne Gore, da bez obzira na partijsku pripadnost i bez bilo kakve politizacije ovog slučaja, pokrenu postupak kontrole postupanja državnih organa u ovom slučaju. Smatraju da je ovo tema od prvorazrednog javnog interesa i da se u državi, koja je “na pragu EU”, mora utvrditi činjenično stanje o postupanjima u ovom slučaju. 
- Ove činjenice je dodatno važno utvrditi nakon što je, prema pisanju Vijesti, ANB saopštila da je nadležnima blagovremeno dostavljala informacije u vezi sa dešavanjima u Gornjem Zaostru, što dodatno otvara pitanje kako je uprkos tome došlo do ovakvog ishoda i zahtijeva jasno objašnjenje institucija - kazao je izvršni direktor CDT-a Dragan Koprivica.
Umjesto jasnog i odgovornog postupanja, Koprivica konstatuje da već mjesecima gledamo sliku nemoći koju institucije same proizvode.
- Nestanak spomenika postao je simbol nestajanja pravne države: svi znaju gdje je spomenik bio, svi znaju ko ga je postavio, svi znaju da je stajao u prostoru manastira, ali ga, po službenoj verziji, niko ne može pronaći. Nevjerovatno je da bezbjednosne institucije, koje redovno obavještavaju javnost da prate situaciju i poznaju aktivnosti ekstremističkih grupacija, sada nijesu u stanju da utvrde ni elementarnu činjenicu - gdje je završio predmet javne kontroverze - istakao je Koprivica.
On podsjeća da je riječ o masivnoj bronzanoj statui, fizički većoj od prosječne osobe, kakvu je nemoguće neprimijećeno izmjestiti. 
- Ipak, prema institucionalnim verzijama, ovaj predmet je jednostavno “nestao”, kao da se radi o nečemu što se može skloniti u fioku, a ne o veoma masivnoj konstrukciji. Ako naše bezbjednosne službe nijesu u stanju da utvrde gdje je završilo ovako veliko i teško obilježje, teško je imati povjerenje u njihove sposobnosti da se nose sa ozbiljnijim bezbjednosnim izazovima - navodi Koprivica.
Prema njegovim riječima, dodatnu zabrinutost izaziva niz kontradiktornih odluka i postupanja nadležnih organa, u kojima se institucije čas pozivaju na svoje nadležnosti, čas ih prebacuju jedne na druge, ostavljajući javnost bez mogućnosti da shvati šta se zapravo dešava i ko je u pravu, kao da je cilj da se stvori što veća konfuzija.
- Ovo odavno ne liči na pravnu dilemu, nego na političku procjenu - da je lakše povući se nego preuzeti odgovornost i suočiti se sa radikalnom desnicom - naglasio je on.
Koprivica kaže da se u ovom slučaju posebno vidi društvena selektivnost u reagovanju na ekstremizam. 
- Kada su navijači na nedavnoj utakmici uzvikivali ustaške parole, reakcije su bile ispravne, brze, glasne i jedinstvene. Ali kada se veliča četnički komandant odgovoran za saradnju sa fašistima i nacistima i za masovne zločine nad civilnim stanovništvom, nastaje neprirodna i veoma neprijatna tišina i beskrajno razvlačenje postupaka. Takva dvostruka mjerila normalizuju ekstremizam koji je politički prihvatljiv dijelu vlasti i pokazuju da se deklarisane vrijednosti primjenjuju selektivno - kazao je Koprivica.
Ako se ovome doda da je u čitavom slučaju bilo i nasilja nad novinarima, koje je naknadno negirano, Koprivica ističe da dvostruki aršini postaju nešto što ne smije biti tolerisano. 
On poručuje da Crna Gora ne može graditi demokratiju i vladavinu prava na praksama u kojima jedni oblici ekstremizma izazivaju hitnu institucionalnu reakciju, dok se drugi pretvaraju u višemjesečnu institucionalnu avanturu koja završava “nestankom” dokaza.
- Vladavina prava podrazumijeva jednaku zaštitu žrtava, jednako sankcionisanje veličanja zločina i jasnu granicu prema onima koji relativizuju nasilje i istorijske činjenice. Ovo više nije pitanje jedne biste. Ovo je pitanje povjerenja u institucije, njihove sposobnosti da zaštite javni interes i njihove spremnosti da se suoče sa ekstremizmom, bez kalkulisanja i dvostrukih aršina - poručio je Koprivica.

Koprivica: Postupanje institucija u slučaju spomenika Pavlu Đurišiću zahtijeva parlamentarnu istragu

Na Balkanu se nikada ne zna šta će se desiti sa prošlošću a revizije istorije bi bilo znantno manje da se Jugoslavija sa fašistima i saradnicima obračunala drugačije, kao pravna država, poručeno je u podkastu "Akcija" CDT-a u kojem su gostovali frontmen Zabranjenog pušenja Davor Sučić (Sejo Sexon) i novinar Boro Kontić.
Govoreći o kultnom sarajevskom bendu Zabranjeno pušenje, i pokretu i emisiji Top lista nadrealista, Sučić je rekao da se akteri čuvene satirične i humorističke emisije nikada nijesu ponovo okupili jer je sadašnja realnost luđa od toga što su radili.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DlYXPQ8wtJSk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
- Nama su često znali reći – kako ste sve predvidjeli, ali kao što smo rekli, ključna riječ je nadrealizam. Nikako sanjali nismo da će se to pretočiti u stvarnost. Mi da smo takvi proroci bili mi bismo se obogatili na sportskoj prognozi. Nadrealisti se nikad nisu ponovo okupili jer je teško nadmašiti prirodno ludilo, ludaci koji su danas na sceni, pogotovo u politici su ozbiljne budale - rekao je on.&nbsp;
Kontić je, govoreći o počecima nacionalizma u Bosni i Hercegovini, rekao da se tada u javnosti govorilo o zabrani nacionalnih partija.&nbsp;
- Ja sam bio tada jedan od liberalnih duhova i govorio da ih treba dozvoliti, a sada da mogu da vratim na ulicu bih izlazio i govorio – ne. Nacionalne partije su potpuno protiv duha te države. Ako ti uspostaviš da neko činjenicom da je pripadnik neke nacije, da mu je to glavni adut za politiku i za sve, ti su tu državu osudio na propast i poraz - kazao je Kontić.&nbsp;
Sučić dodaje da sam termin nacionalno nosi u sebi katastrofalne reperkusije.&nbsp;
- Narod i nacija nije jedno te isto. Narod je etnička, vjerska, jezička kategorija, običajna, tradicionalna... Nacija je projekat, služi za objedinjavanje u nacionalni korpus - naveo je on.&nbsp;
Frontmen Zabranjenog pušenja kaže da u bivšoj Jugoslaviji mogućnosti za teritorijalna osvajanja nema, ali da ipak postoje mogućnosti za osvajanje duša u nacionalnoj politici.&nbsp;
- Zato duše srpske u BiH pripadaju Beogradu i navijaju za Zvezdu, ne navijaju za reprezentaciju BiH. Logičan je put da ako se ne može teritorija sa stanovništvom otkinuti, otkinuće se stanovništvo, jer sve sredine uče svoje nacije da preziru tu zemlju. U BiH je ostalo 300.000 Hrvata, bilo ih je 800.000, nacionalna politika koja bi trebalo da afirmiše naciju, ona je samo izvezla tu naciju svojoj nacionalnoj matici i ko zna gdje još - rekao je Sučić.&nbsp;
On je dodao i da se vrlo dobro i poimenično zna ko je činio zločine u ratu i da se to ne može pripisivati narodima.&nbsp;
- Koga da osudite, koga da okrivite za sve što se desilo nama posljednjih 30 godina, kako to apstrahovati u terminu naroda. Kako možete reći Srbi, Hrvati, Bošnjaci, kada se dobro zna ko su ljudi koji su to uradili, znaju se poimenično, to su stvari koje su definisane. Ljudi se međusobno optužuju, koji su ostali na penziji od 500 maraka - istakao je Sučić.&nbsp;
On podsjeća da se haški optuženici i osuđenici međusobno dobro slažu.&nbsp;
- Vi imate u izjavama haških optuženika i knjigama, gdje vidite da su oni jako kompaktna harmonična sredina, oni prave rođendane jedni drugima, jedni druge podržavaju, daju čitulje jer oni više zločinca od drugog naroda, oni su duhovno vrlo srodni, on je samo na drugoj strani rijeke Drine bio, a on je taj koji ima srce da napravi zločin za svoj narod, da se narod proširi - naveo je Sučić.&nbsp;
Kontić je podsjetio na riječi Adam Mihnika, novinara iz Poljske koji je rekao - najnepredvidivija stvar na Balkanu je prošlost.&nbsp;
- Ovdje ne možeš nikada predvidjeti šta će se desiti sa prošlošću - istakao je Kontić i dodao da je aktuelni talas istorijske revizije u Crnoj Gori počeo kada je odlučeno da se podigne spomenik Puniši Račiću koji je u parlamentu Kraljevine Jugoslavije ubio dvojicu predstavnika Hrvatske seljačke stranke i ranio njihovog lidera Stjepana.&nbsp;
- Od njegovog pucnja je nastao ustaški pokret, uništena Kraljevina Jugoslavija, ali nije štete na čemu je nastala. Tu počinje taj talas revizionizma - rekao je Kontić.&nbsp;
Sučić je istakao da se Jugoslavija nije obračunala sa fašistima i njihovim saradnicima kako je trebalo to da učini.
- Dopušteno je da previše ljudi bude strijeljano bez suda, da bude u neobilježenim grobnicama, a ne pravna država. To se moglo uraditi, pogledajte sudski spor Draži Mihailoviću, kaznu bi dobio i u Vašingotnu da mu je suđeno. Njegove naredbe koje direktno nalažu genocidne akcije, milioni spiskova, opreme, novaca zlata od Njemaca i Italijana, tačka. To bi možda potrajalo ali se moralo desiti - rekao je on.
On je dodao da su četnici proizvedeni u mučenike.
- Druga stvar, &nbsp;trebalo je da se se demistifikuje ta borba, romantika i mitovi. Danas nažalost, je ta atmosfera partijska, to su ipak bili partijski ljudi, to je njihova škola politike, vi danas u jednoj Hrvatskoj ne možete čuti da je 3.000 Dalmatinaca poginulo na Sutjesci isto toliko na Neretvi. U Mostaru je partizansko groblje porušeno jer je zajedničko - naveo je Sučić.&nbsp;
Kontić je ukazao na promjene u izvještavanju.&nbsp;
- U novinarstvu je u posljednjih 15, 20 godina iz konstruisanja vijesti ispalo „zašto“, kod nas se tako pojavljuju vijesti, uopšte nemaš objašnjenja. Imate da je Oluja prognala 250.000 ljudi, niko se ne vraća na 1991, šta je bila pozadina i u osnovi svega toga, politika koristi kratku pamet i otvara svaki problem kao da je od danas - zaključio je on.

Na Balkanu se nikada ne zna šta će biti sa prošlošću

Reforma pravosuđa u Crnoj Gori traje već 25 godina, ali rezultati i dalje ne pružaju građanima ono što im je najvažnije - pravdu u razumnom roku i jednako postupanje pred zakonom. Novi izvještaj Centra za demokratsku tranziciju (CDT) „Četvrt vijeka pravosudne reforme: Dokle smo?’’, čiji je autor Siniša Gazivoda, analizira stvarne domete reforme, njene granice i posljedice višedecenijskog pristupa koji je često zadovoljavao formu, ali ne i suštinu.
Reforma je tokom godina donijela važne zakonske i institucionalne promjene, ali ključni problemi - sporo postupanje, neujednačena praksa i politički uticaji - i dalje nijesu u potpunosti prevaziđeni.
- Pozitivni IBAR iz 2024. godine bio važan politički signal, ali ne i dokaz dubinske transformacije pravosuđa. Taj uspjeh, kako se navodi u analizi, više liči na „bumbarov paradoks“ - let koji se dogodio uprkos slabim uslovima, zahvaljujući povoljnim okolnostima, a ne stvarnim reformama. Nova Strategija reforme pravosuđa umjesto vizije razvoja sistema u skladu sa evropskim standardima, predstavlja dokument ograničenog dometa - napisan tako da zadovolji formu, bez jasnih ciljeva, rokova i odgovornosti institucija. U izvještaju se ocjenjuje da reforme ključnih tijela, poput Sudskog i Tužilačkog savjeta, napreduju sporo i parcijalno, pa ustavne promjene koje bi obuhvatile oba tijela i dalje nijesu sprovedene - navodi se u saopštenju.
Zabrinjava i činjenica da su finansijska nezavisnost i status pravosuđa i dalje među najslabijim tačkama sistema. Zarade sudija i tužilaca nijesu usklađene sa odgovornošću i složenošću njihovog posla, dok su budžetska izdvajanja za pravosuđe i dalje znatno ispod planiranog nivoa.
- Efikasnost sistema takođe ostaje hroničan problem - sudovi i dalje primaju više predmeta nego što ih rješavaju, a sistem alternativnog rješavanja sporova, iako zamišljen kao pomoć u rasterećenju sudova, u praksi ne daje zadovoljavajuće rezultate. Konačno, mehanizmi odgovornosti i dalje su više forma nego suština. Novi modeli ocjenjivanja i disciplinskih mjera nijesu testirani, dok se o „vetingu“ govori godinama - bez jasnih odgovora na to šta bi obuhvatio, ko bi ga sprovodio i kako bi se obezbijedila nepristrasnost - navodi se u saopštenju.
Reforma pravosuđa neće uspjeti dok god bude vođena rokovima, a ne rezultatima.&nbsp;
- Potrebno je da institucije pokažu da razumiju razliku između donošenja zakona i stvaranja pravde, između ispunjavanja forme i izgradnje povjerenja – jer bez nezavisnog i funkcionalnog pravosuđa nema ni vladavine prava, ni evropskog društva koje građani Crne Gore s pravom očekuju - kazali su u CDT-u.
Ovaj izvještaj predstavlja prvi u nizu koji će CDT objavljivati u okviru projekta podržanog od strane Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED), s ciljem praćenja napretka Crne Gore u oblasti vladavine prava i jačanja javne rasprave o kvalitetu pravosudnih reformi.

Četvrt vijeka reforme pravosuđa: Mnogo promjena, malo pravde

Crnu Goru očekuje značajan put ka usklađivanju medijskog zakonodavstva sa evropskim standardima i jačanju etičkog, odgovornog i istraživačkog novinarstva, koje služi javnom interesu i doprinosi zaštiti ljudskih prava i demokratije.
To je ocijenjeno na događaju „Dodjela nagrada za etičko izvještavanje i razgovor sa novinarkama i novinarima“, koji je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).
Direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović, poručila je da, prema najnovijem izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori, državu očekuje značajan put ka usklađivanju medijskog zakonodavstva i praksi koje treba da štite integritet redakcija i novinarskih izvora.
- U izvještaju Evropske komisije jasno stoji da je pred Crnom Gorom veliki zadatak – usklađivanje medijskog zakonodavstva i primjena standarda koji u potpunosti štite integritet redakcija i samih izvora - kazala je Vuksanović.
Ona je istakla da su na današnjem događaju predstavljeni primjeri odgovornog istraživačkog novinarstva „koje mjeri dva puta, a siječe jednom“, uz provjeru činjenica, zaštitu izvora i poštovanje privatnosti.
Dodala je da je i tokom nedavnih konsultacija potvrđeno da su, prema mišljenju organizacija civilnog sektora koje se bave medijskim analizama i razvojem medija, neophodna veća budžetska ulaganja u medijski sektor Crne Gore.
Programska menadžerka za ljudska prava i demokratiju, Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori Mladenka Tešić, poručila je da današnja ceremonija dodjele nagrada za etičko izvještavanje potvrđuje da crnogorski slobodni i profesionalni mediji imaju snažnu svijest o svojoj odgovornosti i djeluju kao čuvari ljudskih prava i demokratije, pozivajući vlast na odgovornost.
- I pored teških tema, poput seksualnog uznemiravanja učenika, slučaja Klapuh ili teškog položaja djece bez roditeljskog staranja, ohrabrujuće je vidjeti da crnogorski mediji proizvode dobro istražene i kvalitetno prezentovane istraživačke izvještaje - kazala je Tešić.
Prema njenim riječima, suština medija je da služe javnom interesu, što podrazumijeva davanje prioriteta pluralizmu u odnosu na dogovore, kvalitetnom sadržaju u odnosu na „klikabilne“ naslove i dugoročnim društvenim benefitima u odnosu na kratkoročni profit.
- Da bi se to postiglo, neophodna je saradnja između državnih vlasti, regulatora, medijskih stručnjaka, civilnog društva i međunarodnih partnera. Nezavisni i pluralistički mediji građanima pružaju raznovrsne i pouzdane informacije, stvarajući osnovu za informisanu javnu debatu - istakla je ona.
Tešić je naglasila da su te vrijednosti u samoj srži Evropske unije i procesa pristupanja Crne Gore EU, podsećajući donosioce odluka na važnost stvaranja okruženja u kojem novinari mogu da rade bez uznemiravanja, političkog pritiska, cenzure ili progona.
- To je ključno pitanje koje se odnosi na vladavinu prava i može značajno uticati na put svake zemlje kandidata ka članstvu u Evropskoj uniji - istakla je Tešić.
Predstavnica Sociološkog centra Crne Gore (SOCEN) Nikoleta Đukanović podsjetila je da cilj projekta bio da doprinese tačnom, etičkom i odgovornom izvještavanju o kršenju ljudskih prava u medijima, što je, kako je istakla, tema koja je uvijek aktuelna i u Crnoj Gori nikada nije u potpunosti zaokružena.
- U vremenu kada dezinformacije i senzacionalizam sve češće oblikuju javni diskurs, veoma je važno da osnažimo medijske profesionalce i novinare da izvještavaju istinito, objektivno i, što je najvažnije, u interesu javnosti - kazala je Đukanović.
Ona je navela da projekat ima za cilj da poveća odgovornost medija, postavi profesionalne standarde i pruži podršku novinarima u radu na temama od izuzetnog društvenog značaja.
- U osmišljavanju projekta nastojali smo da promovišemo etičko novinarstvo kroz tri ključne komponente – sistem monitoringa medijskog izvještavanja o slučajevima kršenja ljudskih prava i obradu slučajeva neetičkog izvještavanja, sprovođenje programa obuka i edukacija za novinare o profesionalnim i etičkim standardima, kao i jačanje saradnje između novinara i predstavnika pravosuđa kroz zajedničke radionice, panele i dijalog o odgovornom izvještavanju - pojasnila je Đukanović.
Prema njenim riječima, u posljednje dvije godine realizovan je veliki broj aktivnosti koje su obuhvatile izradu metodologije za praćenje medijskog sadržaja, analizu sudskih postupaka, intervjue sa novinarima, obuke o etičkom izvještavanju, kao i različite panel diskusije i sastanke između medijskih i pravosudnih aktera.
- Cilj svega toga bio je da doprinesemo razvoju i unapređenju kulture profesionalnog novinarstva, koje poštuje činjenice, dostojanstvo i ljudska prava, ali i jača povjerenje između građana, medija i institucija - kazala je Đukanović.
Tokom diskusije „Kako proces pristupanja EU otvara prostor za istraživačko novinarstvo?“ novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Đurđa Radulović, dobitnica prve nagrade za novinarski članak o seksualnom uznemiravanju u školama, govorila je o motivima i izazovima u radu na ovoj temi.
- Inspiracija za priču bila je jednostavna, svi smo znali da se to dešava. Cijela moja generacija mogla je, na jednoj običnoj kafi, da se prisjeti brojnih primjera, bilo da smo im svjedočili lično, bilo da nam je neko blizak ispričao. Seksualno uznemiravanje u školama je, nažalost, prisutna pojava - kazala je Radulović.
Istakla je da je bilo potrebno pronaći sagovornike spremne da progovore o tome i slučajeve koji imaju konkretne dokaze, poput poruka koje potvrđuju uznemiravanje.
- Ta prva priča bila je samo uvod u druge dvije koje sam radila – o seksualnom uznemiravanju u školama u Tuzima. Te priče, međutim, nijesu imale veliki odjek, jer se radi o manjinskoj zajednici, o školama koje se nalaze, kako mnogi kažu, ‘tamo negdje’, u selima. A radi se o učenicima osnovne škole, o slučajevima za koje su znali i profesori i Ministarstvo. To pokazuje koliko je pojava rasprostranjena i koliko se o njoj ćuti - kazala je Radulović.
Na pitanje da li su institucije nakon objavljivanja tekstova reagovale, Radulović je kazala da ne može da ocijeni da li je bilo konkretnih promjena.
- Nadam se da se makar više priča o tome i da će sada neki nesavjestan profesor razmisliti o svom ponašanju. Ljudi koji seksualno uznemiravaju postoje svuda u svijetu i to se ne može potpuno iskorijeniti, ali se može mnogo uraditi na prevenciji. Institucije su te koje treba da reaguju, a drugi profesori moraju biti svjesni da imaju odgovornost da posmatraju, da prepoznaju i da reaguju - poručila je Radulović.
Dobitnik druge nagrade o slučaju Klapuh, novinar Radija Slobodna Evropa Miloš Rudović, kazao je da je njegov istraživački tekst o slučaju Klapuh nastao iz želje da sazna više o tom zločinu, za koji ni nakon tri decenije niko nije odgovarao.
Objasnio je da je najveća prepreka tokom istraživanja bila saradnja sa organima u Beogradu.
- Na naše zahtjeve za slobodan pristup informacijama koje smo slali Ministarstvu pravde Srbije uopšte nijesmo dobijali odgovore. Odgovore smo, međutim, dobijali od Specijalnog suda, koji su pokazali da je odluka o izručenju više puta bila na stolu ili u kabinetu ministra pravde, ali po njoj nikada nije postupano - kazao je Rudović.
Govoreći o praktičnim izazovima, istakao je da su oni u novinarstvu uvijek slični – balans između brzine i tačnosti, kao i očuvanje objektivnosti.
- To su bili glavni izazovi, posebno imajući u vidu da je riječ o ratnom zločinu i da je svaku činjenicu bilo potrebno višestruko provjeriti - naveo je.
Na pitanje o zaštiti izvora, Rudović je objasnio da su se u ovom slučaju u velikoj mjeri oslanjali na dokumentaciju dobijenu po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama i materijale nevladinih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava.
- Problem je danas, posebno u eri društvenih mreža i digitalnih alata, kako zaštititi izvor informacija. To je izazov na koji novinari moraju svakodnevno da se pripremaju i rade, i nažalost, još uvijek nemamo konkretno rješenje za to - zaključio je Rudović.
Dobitnica treće nagrade, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Tijana Lekić istakla je da je pitanje granice između javnog interesa i zaštite privatnosti djece bez roditeljskog staranja &nbsp;bilo jedno od ključnih tokom izrade njenog istraživačkog teksta.
- Naš cilj od početka nije bio da idemo ka senzacionalizmu ili da šokiramo javnost. Zbog toga nijesmo ulazili u detalje niti prikazivali djecu kao žrtve, već kao subjekte prava - objasnila je Lekić.
Dodala je da se analiza fokusirala na institucionalne propuste koji dovode do uskraćivanja prava djece.
- Granica između javnog interesa i zaštite privatnosti završava se u trenutku kada bi objavljivanje određenih informacija moglo da ugrozi dostojanstvo djece ili bilo koje osobe o kojoj izvještavamo. Javnost ima pravo da zna, ali novinari moraju znati gdje to pravo prestaje - poručila je Lekić.
Njena koleginica, sa kojom dijeli nagradu, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Maja Boričić kazala je da joj je posebno drago što je njen istraživački tekst o djeci bez roditeljskog staranja prepoznat i nagrađen, jer se, kako je kazala, radi o najranjivijoj i često nevidljivoj kategoriji društva.
- Posebno mi je drago što je upravo ova priča dobila priznanje, jer su ta djeca najranjivija kategorija društva i praktično nevidljiva. Dobro bi bilo da mediji više govore o toj temi, kako bi društvo bolje razumjelo njihovu situaciju, ali i da institucije više rade na tome da im se pomogne da vode normalan život - kazala je Boričić.
Naglasila je da zadatak medija nije senzacionalizam, već doprinos razumijevanju i rješavanju društvenih problema.
- Treba objavljivati ono što doprinosi razumijevanju neke pojave i njenom rješavanju, bez ulaženja u nepotrebne detalje. To je posebno važno kada govorimo o djeci - istakla je Boričić.
Govoreći o stanju medijske scene u Crnoj Gori i njenom približavanju evropskim standardima, Boričić je kazala da evropski proces može doprinijeti većoj transparentnosti i boljem pristupu informacijama.
- Proces pristupanja Evropskoj uniji može da pomogne i u finansijskom smislu, ali i kroz otvaranje pristupa informacijama, obuke i povezivanje sa sličnim evropskim organizacijama. U tom procesu jedna od ključnih stavki je i zaštita novinara i medijskih sloboda, što je izuzetno važno za naš rad - poručila je Boričić.
Ona je dodala da crnogorski mediji još uvijek nemaju uslove kakve imaju kolege u razvijenijim zemljama.
- Ne možemo reći da smo na nivou drugih medijskih centara – nedostaju sredstva, novinari su često nezadovoljni i demotivisani. Ipak, ovaj posao ne može da radi neko ko ga ne voli, jer zahtijeva posvećenost i ličnu strast - zaključila je Boričić.
Učesnica Newsroom Europe projekta Evropske akademije Berlin Marija Bule ukazala je na visok nivo povjerenja koji građani Njemačke imaju u svoje medije i važnost evropskih programa podrške mladim novinarima.
- Iz mog, doduše ograničenog, iskustva mogu reći da u Njemačkoj postoji izuzetno veliko povjerenje u medije. Smatra se da su mediji nezavisni i slobodni, posebno javni servisi, u koje građani imaju gotovo potpuno povjerenje. Možda jedino krajnja desnica ima drugačiji stav, ali u cjelini, javnost vjeruje svojim medijima - kazala je Bule.
Ona je objasnila da u Njemačkoj važnu ulogu ima Savjet za štampu, koji djeluje kao samoregulatorno tijelo i nadzornik etičkog novinarstva.
- Savjet za štampu je svojevrsni medijski ‘čuvar’. Postoji etički kodeks, građani mogu podnijeti pritužbe, a Savjet može izreći i sankcije. Iako je riječ o dobrovoljnom i samoregulatornom mehanizmu, njemu pripadaju svi – online, štampani, televizijski i video mediji - navela je Bule.
Dodala je da je u Njemačkoj duboko ukorijenjena tradicija istraživačkog novinarstva i kritičkog izvještavanja o vlasti i opoziciji, što, kako kaže, „fomira kulturu odgovornosti i pluralizam mišljenja“.
Govoreći o projektu Newsroom Europe, koji finansira Evropska unija kroz program Erasmus+, Bule je istakla da takve inicijative mladim novinarima pružaju dragocjenu priliku za profesionalni razvoj.
- Trenutno sarađujem sa novinarima iz Poljske i Danske. Prakse, razmjene, grantovi i stipendije koje EU nudi mladim novinarima neprocjenjive su. Početak karijere u novinarstvu je težak, ali EU ulaže mnogo u razvoj mladih talenata, u njihovo umrežavanje i u učenje kako odgovorno izvještavati - kazala je Bule.
Događaj je organizovan u okviru projekta “Nadziranje medija – praćenje etičkog izvještavanja o kršenjima ljudskih prava” koji CEDEM realizuje u partnerstvu sa Sociološkim centrom Crne Gore (SOCEN), uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

Crnu Goru očekuje značajan put ka jačanju etičkog, odgovornog i istraživačkog novinarstva

Jedan od mitropolita Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori (SPC), Metodije Ostojić je nastavio seriju pomena ljudima i oružanim formacijama koje su bile vjerni saradnici fašista i nacista. U svom ustaljenom maniru Ostojić je, na manifestaciji koju je ovoga puta upriličio na Krnovu, ponovo besjedio suprotno istorijski utvrđenim činjenicama. Nastavljena je kampanja istorijskog revizionizma o kojoj je Raskrinkavanje.me, u posljednje vrijeme, pisalo u više navrata.
Jedna od poruka sa spomenutog događaja je glasila:
“...Zato su bile hiljade i hiljade pripadnika tog pokreta, samo su dvije brigade bile crnogorske, partizanske, i to je bila manjina koja je posle na ovim prostorima zločin činjela nad većinom i zato su bez suda i presude stotinama ubijali pa i ovdje na ovom mjestu bez suda i presude, nevinih ljudi mladost od 18 do 20 i neke godine…”
Pisati tekst koji raskrinkava tvrdnju da su samo dvije partizanske brigade bile “crnogorske” za one koji dobro poznaju istoriju Narodno oslobodilačke borbe (NOB) može zvučati prilično banalno. I sama ideja da se na ovaj način utvrđuju bilo kakve istorijske istine – vjerovatno još banalnije.
Ipak, za one koji se manje razumiju u istorijske činjenice zbog nedostataka u školskim programima ili stalne izloženosti konstantnim dezinformacionim kampanjama koje plasiraju ovakvi stručnjaci za događaje, važno je prikazati istinite istorijske fakte:
NOB je bila jugoslovenski pokret i izuzev nekoliko izuzetaka (npr. Slovenija), već od kraja 1942, a naročito nakon bitaka na Neretvi i Sutjesci, geografske ili nacionalne odrednice njenih jedinica nijesu značile previše, jer su ondašnje brigade ili druge jedinice, masovno popunjavane od ljudi sa terena na kojima su se te jedinice našle u datom momentu.
Prve dvije brigade sa pridjevom crnogorske osnovane su u proljeće 1942. godine. Možda je čak i važnija informacija o tim dvijema jedinicama da su bile i “proleterske” što je onda predstavljalo elitnu jedinicu, udarnu pesnicu NOB koja je sposobna za izvođenje najsloženijih operacija.
Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada formirana je juna 1942. godine. U njen sastav su ušli: dva bataljona Lovćenskog i po jedan bataljon Zetskog, Komskog i Durmitorskog NOP odreda. Njen prvi komandant bio je Peko Dapčević.
O postignućima ove jedinice napisano je mnoštvo knjiga, članaka i stručnih analiza. Umjesto analize tako obimne istorijske građe, ovdje ćemo podsjetiti na nešto mnogo važnije - na onu čuvenu poruku Četvrte brigade svom Vrhovnom štabu u toku bitke na Sutjesci:
“Dogod budete čuli na Ljubinom grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera”
Peta proleterska crnogorska udarna brigada formirana je takođe u junu 1942. godine. Njen sastav su činila tri bataljona Nikšićkog partizanskog odreda i jedan bataljon Zetskog partizanskog odreda. Njen prvi komandant bio je Sava Kovačević.
Šesta crnogorska udarna brigada formirana je u novembru 1943. godine u blizini Kolašina. Činili su je borci iz pet partizanskih odreda: Durmitorskog, Nikšićkog, Zetskog, Lovćenskog i Komskog. Prvi komandant brigade bio je Veljko Žižić.
Sedma crnogorska omladinska udarna brigada „Budo Tomović“ formirana je u decembru 1943. godine u Kolašinu. U njen sastav ušli su omladinci i omladinke iz gotovo cijele Crne Gore. Njen prvi komandant bio je Niko Strugar.
Ovdje valja napomenuti da je baš ova brigada počinila “zločin” nad formacijama o kojima mitropolit Ostojić daje pomen i besjedu koja je inspiracija za ovaj tekst, a koji se u najkraćem sastoji u sljedećem: Sedma je, od njemačko-četničkih napada, branila improvizovani aerodrom u Breznima sa kojeg su saveznički avioni 1944. evakuisali preko 1000 ranjenih i bolesnih partizana.
Nakon okončanja evakuacije, brigada je uništila četnički Gvozdeni puk i nanijela mu gubitke od oko 350 mrtvih i oko 180 zarobljenih. Da ne budemo nepravedni, treba spomenuti i Osmu, Devetu i Desetu crnogorsku brigadu i Prvu bokeljsku brigadu koje su osnovane 1944. godine i koje su se takođe borile protiv nacista i njihovih domaćih saradnika.
Učešće Crnogoraca i Crnogorki u NOB se, naravno ne završava učešćem u “crnogorskim” brigadama. Oni su se, mimo spomenutih brigada, na pozicijama od Vrhovnog štaba do seoskih, terenskih jedinica borili protiv fašista, nacista i njihovih domaćih pomagača.
Crnogorski bataljoni su činili i gotovo trećinu elitne Prve proleterske udarne brigade, formirane 21. decembra 1941. godine u Rudom. Njeni prvi komandant je bio Koča Popović, a kasnije i Danilo Lekić „Španac“. Lekić, rodom iz Kralja kod Andrijevice, bio je jedan od najistaknutijih crnogorskih boraca i komandanata u NOB-u.
O tome kako se borila Prva brigada ostalo je veoma zanimljivo svjedočenje Antonija Isakovića u momentu proboja obruča na Sutjesci:
“Dobro pamtim. Danilo Lekić je komandovao: "Prva proleterska - juriš!!" I, verovatno, ja mislim da je to jedini put kad je cela Prva proleterska jurišala. Preko te čistine. Svi smo bili u istom streljačkom stroju. Prvi put, svi... i sve komande četa, i svi štabovi bataljona i štab brigade, i Španac (Danilo Lekić) i Plavi su bili u jurišu, i svi kuriri, i svi kuvari, i svi bolničari... Sve je izašlo tu, koliko nas je bilo. Mi smo krenuli. I svi smo znali: nema nazad! Mi moramo tamo!”
Posebno je bila izražena veza crnogorskih boraca sa dalmatinskim jedinicama. Najistaknutiji primjer je Ljubo Vučković, rođen u Ljubotinju kod Cetinja, koji je bio komandant, takođe elitne, Druge dalmatinske udarne brigade. Pod njegovom komandom, brigada se proslavila u nekim od najtežih bitaka, uključujuči Neretvu i Sutjesku.
Ova brigada je u veoma teškim uslovima prešla preko srušenog mosta na Neretvi kod Jablanice 6. marta 1942. godine i na taj način omogućila partizanskim jedinicama proboj obruča i važnu pobjedu.
Za kraj ovog teksta dajemo svjedočenje jednog od neposrednih aktera o ovom događaju Bruna Vuletića:
“Stravično izgleda nasip pruge. Veoma strmo, gotovo okomito usjekla se obala od okna dubokog kanjona. Izgleda nam da ćemo se, spuštivsi se na dno kanjona, moći dohvatiti posrnule konstukcije i verući se preko njezinih rešetki prebacivati na drugu obalu. Oko sredine, gdje je most prepolovljen, moraćemo kroz vodu, ali držeći se konstrukcije ipak će se proći. Teže izgleda na lijevoj obali gdje se konstrukcija odvojila od nasipa i duboko skliznula u kanjon. Ostale su samo povezne tračnice s pragovima poprijeko kao viseće ljestve. Ako pragovi nijesu truli, što ne možemo ocijeniti, onda ćemo se uz njih moći uzverati na nasip. Na nekoliko metara od ivice nasipa nalazi se bunker s četničkom posadom i teškim mitraljezom...
...Od kretanja boraca pred nama opasno se njišu i škripe tračnice. Balansirajući kao na konopcu, održavamo ravnotežu. Samo da izdrže te ljestve, strapim da se ne odvoje i zajedno s nama ne survaju u dubinu...
...Četnici postaju aktivniji, očito se spremaju na juriš i to čine na vrlo bučan način. Borba se sve više razgara i vatra pušaka i mitraljeza sve je jače prošarana eksplozijama bombi. Grupe četnika pucajući i vičući preskaču nisku ogradu naslaganog kamenja i kreću na juriš. Otvaramo vatru... Poneki padaju pokošeni našom vatrom, ali stroj produđava naprijed. I tada, oglasi se s čuke lijevo od nas najprije jedan, a onda i drugi mitraljez. Stroj četnika posrnu pod udarima neprekidne vatre s boka, produži još par koraka kao nošen inercijom, zatim se rasu i preživjeli počeše bježati. Krenusmo u protujuriš. Pokolebani četnici nisu izdržali naš nalet. Izlaze bradonje s dignutim rukama i počinju se masovno predavati, te mole za milost, kao da nam čas prije nijesu prijetili da će nas poklati...”
Na osnovu svega nabrojanog jasno je da je jedan od čelnika SPC rekao neistinu i da memoari i svjedočenja, ali i istorijske činjenice demantuju njegovu tvrdnju - “da su samo dvije brigade bile crnogorske, partizanske”.
Tekst je izrađen uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Metodije se zabrojao: Koliko je zapravo crnogorskih partizanskih brigada?

Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori za 2025. godinu napisan je u prepoznatljivo optimističnom i diplomatski obazrivom tonu, koji je u skladu sa sadašnjim opredjeljenjem Evropske unije (EU) da podstakne napredak Crne Gore ka članstvu - ocijenila je programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević.
Ona ukazuje da se, ispod tog pažljivo oblikovanog jezika i diplomatskih formulacija, jasno vidi da Brisel prepoznaje iste one hronične probleme na koje civilno društvo u Crnoj Gori godinama upozorava.
- Da su institucije ozbiljnije slušale civilno društvo, dio kritika koje sada dolaze iz Brisela mogao je biti izbjegnut. Nadamo se da će ovaj izvještaj napokon biti shvaćen ozbiljno - ne kao potvrda propagandnog optimizma, već kao poziv da se realno sagledaju dometi i ograničenja dosadašnjih reformi - poručila je Kovačević.
<h2>STRATEŠKI DOKUMENTI SE NE SPROVODE U PLANIRANOM OBIMU</h2>
Evropska komisija konstatuje, kako je rekla, da se strateški dokumenti, koji su usvojeni tokom pripreme za dobijanje IBAR-a, ne sprovode u planiranom obimu.
- U izvještaju se navodi da „neke od planiranih aktivnosti za 2024. nijesu u potpunosti sprovedene“ u okviru Strategije reforme pravosuđa. Slična ocjena odnosi se i na Strategiju za borbu protiv korupcije, čija je implementacija „i dalje izazov“, jer monitoring i izvještavanje nijesu dovoljno funkcionalni. CDT je, još prilikom usvajanja, upozoravao da su ovi dokumenti nedovoljno kvalitetni i nedovoljno ambiciozni, a sada vidimo da se, čak ni oni ne sprovode dosljedno i u predviđenim rokovima - navela je Kovačević.
<h2>TRAŽI SE SPROVOĐENJE PREPORUKA VK, UKAZANO NA RIZIKE PO AUTONOMIJU TUŽILAŠTVA</h2>
U oblasti pravosuđa, kako je ustvrdila, Evropska komisija zahtijeva da se preporuke Venecijanske komisije sprovedu bez odlaganja i ponavlja primjedbe koje su godinama poznate, ali se ne rješavaju - poput sastava Sudskog i Tužilačkog savjeta, prostornih i tehničkih kapaciteta pravosuđa, te i nezavisnosti, efikasnosti i profesionalnosti pravosuđa. 
- Evropska komisija upozorava da otvorene kritike i lični napadi na Vrhovnog državnog tužioca i članove Tužilačkog savjeta u Skupštini „izazivaju ozbiljnu zabrinutost zbog mogućih nedozvoljenih uticaja i rizika po autonomiju tužilaštva“ - naglasila je Kovačević.
CDT, kako je rekla, već duže vrijeme upozorava na težnju vlasti da zadrži političku kontrolu nad nezavisnim institucijama - pojavu koje je prepoznala i Evropska komisija.
<h2>POKUŠAJI UTICAJA NA AMU, USTAVNI SUD, TUŽILAŠTVO...</h2>
- U izvještaju se izričito ukazuje na pokušaje uticaja na Agenciju za audiovizuelne medijske usluge (AMU), Ustavni sud, državno tužilaštvo - dodala je Kovačević.
Navela je i da Komisija upozorava da pojedine reforme sprovedene radi dobijanja IBAR-a nijesu održive, te da problemi sa sprovođenjem zakona o medijima i imenovanjima u Savjetu AMU mogu imati implikacije na poglavlje 10.
- Dakle, ostvareni napredak dolazi u pitanje - parlament je višestruko probio zakonske rokove i tri puta nije uspio da imenuje članove Savjeta AMU, čime je onemogućena puna primjena zakona. Komisija podsjeća da sve buduće izmjene moraju biti sprovedene uz transparentne i inkluzivne konsultacije, kako bi se sačuvala nezavisnost AMU i javnog servisa - istakla je Kovačević.
<h2>IZBORNA REFORMA NETRANSPARENTNA</h2>
Kada je riječ o izbornoj reformi, Evropska komisija, prema njenim riječima, potvrđuje sve ono na šta je CDT javno upozoravao tokom cijelog procesa - da je reforma sprovedena netransparentno, bez stvarnih konsultacija i uz samo djelimično ispunjene preporuke VK, OSCE/ODIHR i GRECO.
- Iako je izborna reforma predstavljena kao važan korak ka ispunjavanju obaveza, u stvarnosti je sprovedena u žurbi i bez mišljenja stručnih tijela. Upravo zato danas Brisel konstatuje da izborno zakonodavstvo i dalje nije usklađeno sa evropskim standardima o inkluzivnim, transparentnim i otpornim izbornim procesima, da „nedostaju efikasne garancije protiv zloupotrebe državnih resursa“, kao i da okvir za finansiranje političkih partija i kampanja mora biti dodatno izmijenjen kako bi se obezbijedila stvarna kontrola partijskih troškova i uvele odvraćajuće sankcije - navela je Kovačević.
<h2>POLITIČKA I INSTITUCIONALNA NESTABILNOST</h2>
Izvještaj, cijeni ona, jasno ukazuje i na političku i institucionalnu nestabilnost koja usporava reforme.
- Iako Komisija konstatuje da Vlada „funkcioniše u stabilnom okruženju“, istovremeno primjećuje da ona ima neuobičajeno veliki broj ministarstava i da djeluje u okviru koalicije vrlo različitih partija, što otežava donošenje odluka i koordinaciju politika. Institucije su, kako se navodi, „krhke i podložne političkim krizama i potencijalnim institucionalnim blokadama“ - navela je Kovačević.
Iz izvještaja se, kaže Kovačević, jasno čita ocjena da reforma javne uprave napreduje sporo i sa nedovoljno rezultata.
- Iako se konstatuje da je novi Zakon o državnim službenicima i namještenicima korak naprijed, ističe se da ne postoje precizni podaci o broju zaposlenih, njihovom angažmanu i kompetencijama, zbog čega ni ne postoji jasna slika o kapacitetima državne službe - istakla je programska direktorica CDT-a.
<h2>PRAVO NA PRISTUP INFORMACIJAMA POSTOJI SAMO FORMALNO</h2>
Evropska komisija, kako je rekla, u izvještaju potvrđuje i kritike civilnog društva koje se odnose na smanjenu transparentnost rada Vlade i neefikasan sistem ostvarivanja prava na pristup informacijama, uključujući i praksu Vlade da donosi odluke putem telefonskih sjednica. Istovremeno, Zakon o slobodnom pristupu informacijama i dalje čeka na usvajanje, dok se predmeti po ćutanju administracije gomilaju pred Upravnim sudom. Ona poručuje da takva praksa, na koju civilno društvo neprestano upozorava, pokazuje da pravo na pristup informacijama u Crnoj Gori postoji samo formalno.
- Evropska komisija u izvještaju upozorava na širenje dezinformacija, govora mržnje i radikalnog sadržaja, uz ocjenu da institucionalni odgovor ostaje slab i nekoordiniran. Izvještaj jasno upućuje da Crna Gora još nema održiv sistem za prevenciju radikalizacije. Posebno se ukazuje na nedostatak strategije i institucionalnu nestabilnost, jer je u tri godine imenovan četvrti nacionalni koordinator za borbu protiv ekstremizma i terorizma - naglasila je Kovačević.
Komisija, kako je rekla, poručuje i da Crna Gora mora znatno ojačati reakciju na dezinformacije i govor mržnje, ubrzati usklađivanje s evropskim digitalnim i medijskim zakonima, te „zatvoriti prostor za strane uticaje i informacione manipulacije“.
- Ove ocjene potvrđuju višegodišnja upozorenja CDT-a o nepostojanju održivog odgovora na dezinformacije, ekstremizam i maligni strani uticaj - podvukla je Kovačević.
<h2>I VIZNA POLITIKA BEZ ANALIZE I JAVNE RASPRAVE</h2>
Ukazuje se, kako je dodala, i da Crna Gora još nije uskladila svoju viznu politiku sa politikom Evropske unije, i podsjeća da je puno usklađivanje završno mjerilo u okviru poglavlja 24.
- Komisija traži da se to uradi „bez odlaganja“, da se ukinu izuzeća od viznog režima, koja nijesu u skladu sa EU politikama. I ovaj segment reformi Vlada sprovodi po ustaljenom obrascu – bez analize, javne rasprave i konsultacija sa stručnom i međunarodnom zajednicom. Nedavni događaji u vezi sa viznim režimom prema Turskoj najbolje pokazuju takav pristup, odluke koje direktno utiču na spoljnopolitičke odnose i bezbjednost donose se ad hoc, pod pritiskom političkih okolnosti - navela je programska direktorica CDT-a.
Ona je zaključila da Evropska komisija konstatuje da se saradnja s civilnim društvom u Crnoj Gori uglavnom svodi na formalne konsultacije bez stvarnog dijaloga, te upozorava na primjere izjava javnih funkcionera kojima se diskredituje rad i reputacija ljudskopravaških aktivista.

Kovačević: EK vidi napredak, ali i hronične probleme Crne Gore

Centar za demokratsku tranziciju (CDT) osuđuje nasilje koje smo sinoć mogli vidjeti na ulicama Podgorice i poziva nadležne institucije da djeluju hitno, zakonito, dosljedno i transparentno, i da bez selektivnosti i improvizacije primjereno kazne počinioce - poručio je izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju Dragan Koprivica.
- Ova reakcija države mora biti zasnovana na zakonima, a ne na panici i pritiscima, kako se svakako opasan ali pojedinačni krivični slučaj ne bi pretvorio u institucionalno podstaknutu stigmatizaciju čitave zajednice, čime bi se dugoročno ugrozila bezbjednost svih građana - naveo je Koprivica.
CDT, kako dodaje, već godinama upozorava da je u Crnoj Gori širenje etničke i vjerske mržnje, postalo normalizovano.
- Ne samo na društvenim mrežama i u tabloidnoj sferi, već i u izjavama javnih i političkih funkcionera. Pravosudni organi nijesu pokazali spremnost da to zaustave i jasno poruče da takvo ponašanje ima posljedice. Kada mržnja ostane bez odgovora države dovoljno dugo, ona se prelije na ulice - rekao je Koprivica.
Upravo to, prema njegovim riječima, gledamo mjesecima.
- Zabrinjavajuće intenziviranje antiturskih narativa, izmišljanje brojki i incidenata, klasične antimigracione dezinformacije koje se rutinski plasiraju na mrežama i od strane ekstremističkih političkih aktera. Ta retorika, uporno ponavljana i nekontrolisana, stvara atmosferu u kojoj je čitava jedna zajednica unaprijed proglašena prijetnjom - kazao je Koprivica.
Incident koji se dogodio u Podgorici, u kojem je jedan građanin teško povrijeđen, mora dobiti brz i zakonit epilog.&nbsp;
- S druge strane, reakcija građana zabrinutih za svoju bezbjednost može biti razumljiva, ali pojava „narodnih milicija“ koje su pokušavale da „zavode red“, pozivaju na ubistva jedne čitave zajednice jeste jasna ksenofobija i ponašanje koje nas podsjeća na događaje od prije stotinjak godina u Njemačkoj, ali i neke iz naše bliske prošlosti - naveo je Koprivica.
Umjesto da sinoć država pošalje jasnu i razumnu poruku da su pozivi na nasilje neprihvatljivi i da će biti sankcionisani, fokus je prebačen na kolektivnu histeriju protiv jedne zajednice.&nbsp;
- Trikovi poput objavljivanja fotografija masovnog privođenja i javna obećanja o ukidanju viza ne mogu sakriti nesposobnost Vlade Crne Gore i njenu promašenu migracionu politiku, niti će ovi problemi nestati prebacivanjem na jednu kompletnu nacionalnu zajednicu. Naši kriminalni klanovi, koji godinama bez straha marširaju ulicama i ubijaju po gradu, nikada nijesu vidjeli ovakve spektakularne policijske akcije - ali jeste zajednica čiji je najveći broj pripadnika ovdje legalno, uz uredne boravišne i radne dozvole izdate od iste ove države - rekao je Koprivica.
Istovremeno, postavlja se pitanje šta ćemo sa domaćim građanima koji su sinoć pozivali na nasilje.
- Njima se ne može ukinuti viza, niti ih se može protjerati. Njihove postupke može i mora sankcionisati isključivo pravna država - pod uslovom da je ima. Vrhovno državno tužilaštvo je nedavno izdalo obavezujuće uputstvo za postupanje u predmetima govora mržnje i zločina iz mržnje, koje naglašava hitnost i postupanje bez odlaganja. Trenutak je da se taj dokument primijeni u praksi, sada i ovdje - kroz formiranje predmeta, identifikovanje počinilaca i organizatora, hitno prikupljanje dokaza i jasno saopštavanje koraka koje institucije preduzimaju - istakao je Koprivica.
Crna Gora se nalazi na ozbiljnoj prekretnici.&nbsp;
- Ona bira da li će ući u razdoblje mržnje, nasilja, nestabilnosti i straha čitavog društva ili će probleme na način primjeren budućoj članici EU. Pravda mora biti jednaka za sve koji u Crnoj Gori žive i rade. Vladavina prava mora važiti jednako i za one koji su počinili zločin nožem i za one koji sinoć pozivali na zločin na ulicama Podgorice - zaključio je Koprivica.

Koprivica: Crna Gora na prekretnici - vladavina prava ili društvo nasilja

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: centar-za-demokratsku-tranziciju