Broj ubijenih novinara u svijetu tokom protekle godine ponovo je porastao zbog kriminalnih praksi vojnih grupa – regularnih i paravojnih – i organizovanog kriminala, saopštili su Reporteri bez granica.
U godišnjem izvještaju "2025, smrtonosna godina za novinare: tu vode mržnja i nekažnjivost" ta međunarodna organizacija navodi da je od prošlogodišnjeg izvještaja 67 novinara ubijeno zbog svog posla, od čega su oružane snage ili paravojne grupe ubile 37, a kriminalne mreže 16 njih.
- Evo kuda vodi mržnja prema novinarima! Dovela je do smrti 67 novinara ove godine – ne slučajno i nijesu bili kolateralne žrtve. Ubijeni su, bili su mete zbog svog rada- naveo je povodom izvještaja generalni direktor Reportera bez granica Tibo Brutin.
Skoro polovina (43 odsto) novinara ubijenih u posljednjih 12 mjeseci ubile su u Pojasu Gaze izraelske oružane snage. Reporteri bez granica navode da je ukupno, od oktobra 2023, kada je napadom Hamasa – kojeg SAD i EU smatraju terorističkom organizacijom – na Izrael, počeo rat u Gazi, izraelska vojska ubila skoro 220 novinara, od kojih je najmanje 65 ubijeno ili zbog svog posla ili dok su radili.
U Ukrajini, gdje ruska vojska nastavlja da cilja strane i ukrajinske reportere, trojica novinara su u jednom mjesecu ubijena u ruskim napadima dronovima, navodi se u izvještaju.
Sudan se, prema Reporterima bez granica, takođe pojavio kao izuzetno smrtonosna ratna zona za medijske profesionalce, pošto se novinari u toj zemlji suočavaju s ozbiljnim zlostavljanjem dok nastavlja da bjesni sukob između paravojnih Snage za brzu podršku i sudanske vojske – četvoro novinara je ubijeno ove godine, od čega su najmanje dva umrla pošto su ih otele Snage za brzu podršku.
U Meksiku su organizovane kriminalne grupe odgovorne za alarmantan porast ubistava novinara zabilježen 2025. godine koja je za medijske profesionalce bila najsmrtonosnija od posljednje tri, uprkos, kako navode Reporteri bez granica, obavezama koje je predsjednica Klaudija Šejnbaum dala toj organizaciji. Meksiko je druga najopasnija zemlja na svijetu za novinare, s devet ubijenih ove godine.
Taj trend se proširio kako je Latinska Amerika postala sve "meksikanizovanija", pošto je kako navode Reporteri bez granica, 24 odsto ubijenih novinara u svijetu nastradalo u tom regionu.
<h2>Zatvor za novinare</h2>
Širom svijeta su trenutno pritvorena 503 novinara, od čega najviše u Kini – 121.
Na drugom mjestu, prema Reporterima bez granica, nalazi se u Rusija sa 48 pritvorenih novinara, od čega je 26 Ukrajinca, tako da je u toj zemlji najviše zatvorenih stranih novinara.
Poslije Rusije, Izrael je druga zemlja koja je pritvorila najveći broj stranih novinara. Od 1. decembra 2025. godine, 20 palestinskih novinara je iza rešetaka u Izraelu, od kojih je 16 uhapšeno u posljednje dvije godine u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali.
Mjanmar je s 47 novinara u zatvorima na trećem mjestu po ukupnom broju uhapšenih novinara.
Situacija u zemljama poput Rusije, Gruzije, Azerbejdžana i Belorusije ilustruje ozbiljne prijetnje s kojima se suočava sloboda medija širom bivšeg sovjetskog bloka. U Gruziji je, kako navode Reoporteri bez granica, neumoljiva autoritarna taktika vlade dovela do hapšenja gruzijske novinarke Mzije Amaglobeli. U Azerbejdžanu je 25 novinara trenutno iza rešetaka.
Trenutno se 135 novinara vodi kao nestalo u 37 zemalja. Neki se vode kao nestali više od 30 godina. Iako novinari nestaju širom svijeta, taj trend naglo raste u Meksiku (28) i Siriji (37).
U Siriji, gdje je prije godinu dana srušen režim Bašara el Asada, mnogi novinari uhapšeni ili zarobljeni pod njegovom vladavinom još uvijek nijesu pronađeni, čime je to zemlja sa najvećim brojem nestalih novinara – više od četvrtine ukupnog broja nestalih u svijetu.
Dvadeset novinara trenutno se drže kao taoci širom sveta. Huti pobunjenici su 2025. godine uzeli sedam novinara za taoce, što Jemen čini zemljom s najvećim brojem novinara koji su žrtve ove vrste otmice u posljednjih dvanaest mjeseci.
Tokom protekle godine došlo je više oslobađanja novinara iz zatvora, navode Reporteri bez granica.
Značajna oslobađanja pritvorenih novinara uključuju oslobađanje devet bjeloruskih novinara koji su konačno uspjeli da se ponovo sretnu sa svojim voljenima, blogera Alaa Abdel Fataha u Egiptu i ukrajinskog novinara Dmitra Hiljuka, koji je oslobođen u avgustu pošto je bio u nekoliko ruskih zatvora. Sedam novinara iz Burkine Faso koji su bili prisilno regrutovani u vojsku takođe su pušteni između jula i septembra.
Među novinarima oslobođenim iz bjeloruskih zatvora je i novinar Bjeloruskog servisa RSE Ihar Losik. Devet bjeloruskih novinara je pušteno pošto što su mjesecima ili, u nekim slučajevima, godinama bili iza rešetaka samo zato što su obavljali svoj posao.
Ti novinari su oslobođeni, a zatim deportovani u okviru pregovora s vladom SAD, što je dovelo do oslobađanja 52 politička zatvorenika 11. septembra.
Međutim, ukazuju Reporteri bez granica, 33 novinara su i dalje u pritvoru u Bjelorusiji gdje su, od spornih predsjedničkih izbora 2020. i naknadnog gušenja mirnih protesta, skoro svi nezavisni mediji ućutkani, a njihovi novinari pritvoreni ili primorani na egzil.
<h3>Srbija – godina nasilja nad novinarima</h3>
Od Nepala do Srbije, Indonezije do Francuske, pa i Madagaskara, novinari koji izvještavaju s protesta bili su posebno ometani u obavljanju svog posla tokom 2025, što su uglavnom činili organi reda, navode Reporteri bez granica.
Od početka antikorupcijskih protesta u Srbiji izazvanih smrtonosnim padom nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, medijski profesionalci koji su izvještavali s demonstracija bili su izloženi najmanje 98 fizičkih napada, pokazuju podaci Reportera bez granica. Od toga se 91 dogodio od 1. januara 2025.
Oko polovine ovih napada izvršila je policija s potpunom nekažnjivošću, u klimi koju su oblikovali verbalni napadi predsjednika Aleksandra Vučića na medije, navode Reporteri bez granica ukazujući da se Vučić nalazi na njihovoj listi "predatora slobode medija" za 2025.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

U protekloj godini ponovo povećan broj ubijenih novinara, navode Reporteri bez granica

Neophodno je jačati institucionalne mehanizme zaštite, unaprijediti ekonomski položaj novinara, uvesti psihološku podršku u redakcije, te kreirati sistemsku saradnju između univerziteta, medija i institucija, poručeno je na okruglom stolu pod nazivom “Mladi novinari pod pritiskom: kako ih štitimo?“ koji je organizovala Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG) u Omladinskom klubu „Zona mladih“. 
 
Kako je saopšteno iz MOACG, cilj ovog događaja je bio da stvaranje prostora za dijalog o bezbjednosti mladih novinara, pritiscima sa kojima se suočavaju i načinima kako ih možemo bolje zaštititi, te jačanje glasa studenata novinarstva, i sagledavanje novinarskog poziva iz vizure mladih, sa kojim očekivanjima i strahovima ulaze u profesiju i koji su presudni faktori za stvaranje bezbjednog i dostojanstvenog radnog okruženja. 
 
Isidora Kovačević, studentkinja novinarstva Fakulteta političkih nauka, govorila je o ulozi fakulteta i podršci koju mladi novinari dobijaju u okviru studija.
- Niko nam ne stavlja ružičaste naočare, veoma smo svjesni težine profesije i opasnosti sa kojima se novinari suočavaju. Mladi danas jesu spremni da prijave napade i budu aktivni - kazala je Kovačević.
Naglasila je i potrebu za više praktične nastave, mentorstva i direktnog rada na terenu. 
 
Olivera Nikolić, direktorica Instituta za medije Crne Gore (IMCG) ukazala je na višestruke izazove novinara, od fizičkih i digitalnih napada, do ekonomskih i institucionalnih pritisaka.
- Ne govorimo samo o fizičkim napadima, već i o ekonomskom i pravnom aspektu. Socijalni položaj novinara je izuzetno loš i zbog toga profesija nije atraktivna mladima. Mediji u Crnoj Gori danas nijesu priča napretka, već opstanka - rekla je Nikolić. 
 
Nikolić je predložila formiranje univerzitetskih redakcija, u kojima bi iskusni praktičari radili sa studentima i pripremali ih za radne uslove u redakcijama. 
 
Andrea Perišić iz Sekcije mladih i frilensera Sindikata medija Crne Gore ukazala je na zanemarivanje potrebe za psihološkom podrškom.
- Novinari se sve češće suočavaju sa potrebom za psihološkom podrškom. Redakcije moraju imati mehanizme koji im omogućavaju da se nose sa stresom, prijetnjama i pritiscima. Psihološka podrška treba da postane standard, a ne izuzetak - istakla je Perišić. 
 
Perišić je naglasila da napadi i incidenti imaju snažan efekat na mlade i njihov ulazak u profesiju. 
 
Iz MOACG su poručili da će nastaviti rad na inicijativama koje doprinose stvaranju bezbjednog okruženja za mlade novinare i biti konstruktivan partner u očuvanju slobodnog, odgovornog i nezavisnog novinarstva u Crnoj Gori. 
 
Ovaj događaj realizovan je u okviru projekta „Bez straha, STOP cenzuri: Sigurnost novinara na prvom mjestu“, koji MOACG sprovodi uz podršku Evropske unije i Sindikata medija Crne Gore kroz program SafeJournalists Network.

1250x600

1084x550

Mladi novinari zaslužuju podršku, zaštitu i rad u sigurnom okruženju

Sindikat medija Crne Gore (SMCG) je, od 2021. do ove godine, registrovao 32 incidenta u kojima su žrtve bile novinarke, dok je samo u 2024. zabilježeno 11 napada na medijske radnice.
Na konferenciji za novinare povodom predstavljanja istraživanje SMCG o bezbjednosti novinarki, saopšteno je da je u istom četvorogodišnjem periodu napadnuto 36 novinara - dok je još 28 napada bilo usmjereno na grupe medija, pa je ukupan broj napada iznosio 96.&nbsp;
Samo u 2024. žrtve napada u pet slučajeva bili su muškarci, u 11 žene a u osam grupe medija.
Autorka istraživanja i potpredsjednica SMCG Marijana Camović-Veličković rekla je da je riječ o prvom istraživanju ove vrste, dodajući da se analiza oslanja na statističke podatke iz baze napada SMCG - Safe Journalists.
Ona je kazala da su od 2021. do ove godine, novinarke u Crnoj Gori doživjele razne oblike napada.&nbsp;
- Bilo je slučajeva ozbiljnih fizičkih napada, kao i prijetnji po život, ali ubjedljivo najučestaliji obilk napada na novinarke u protekle četiri godine su uznemiravanje i ostali oblici prijetnji - rekla je Camović-Veličković.
Prema njenim riječima, napadnute su novinarke većih medija čije je sjedište u Glavnom gradu, ali i u manjim sredinama i iz manjih medija.&nbsp;
- Tokom istraživanog perioda zabilježena su 32 incidenta u kojima su žene bile žrtve i to je cifra koja je registrovana u Safejournalists.net bazi napada. Iz sumiranih podataka za ove četiri godine može se vidjeti da je u posljednje dvije godine, odnosno 2023. i 2024, nasilje prema novinarkama povećano u odnosu na novinare - rekla je Camović-Veličković.
Ona je navela da su tokom prošle godine u SafeJournalist bazi zabilježena ukupno 24 incidenta, od kojih su u pet slučajeva žrtve bili muškarci, a u 11 žene, dok su u preostalih osam slučajeva napadnute novinarske ekipe ili mediji.
- Opšte je mišljenje među intervjuisanim i novinarkama koje su učestvovale u fokus grupama da su najranjivija kategorija novinarke koje žive i rade u manjim sredinama i one koje se bave temama iz crne hronike - rekla je Camović-Veličković.&nbsp;
Kako je kazala, nakon njih isticane su mlađe novinarke, samohrane majke, a i generalno žene jer su „lakša meta“ u odnosu na muškarce i lakše ih je diskreditovati kroz mizogine i seksističke napade i omalovažavanje pomoću rodnih stereotipa.
Ona je kazala da su trenutno tri novinarke pod stalnom policijskom zaštitom, te da više od 60 odsto zaposlenih u medijima čine žene.

Za četiri godine 32 incidenta u kojima su žrtve bile novinarke

Novinari i novinarke svakodnevno rade pod pritiskom prijetnji, ucjena, zastrašivanja, kazali su iz nevladine organizacije (NVO) 35mm navodeći da napad na medijske radnike mora postati crvena linija koju niko ne smije preći.
Urednica medijskih programa u NVO 35mm Milica Đokđurić rekla je da svaka godišnjica Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima odzvanja kao podsjetnik na tišinu sistema.
- U zemlji u kojoj i dalje ne znamo ko je ubio Duška Jovanovića, gdje se napadi na Oliveru Lakić, Tufika Softića i Mladena Stojovića prepričavaju kao opomena, a ne kao riješeni slučajevi – svaka godišnjica Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima odzvanja kao podsjetnik na tišinu sistema- kazala je Đokđurić.
Ona je rekla da u Crnoj Gori i dalje nije rizično lagati, već da je rizično govoriti istinu.
- Novinari i novinarke svakodnevno rade pod pritiskom prijetnji, ucjena, zastrašivanja, razbijenih prozora i uništene imovine. Oni koji bi trebalo da ih štite, često okreću glavu. Oni koji ih napadaju, najčešće prolaze nekažnjeno. A javnost, umorna od čekanja pravde, sve češće ćuti- navela je Đokđurić.
Ona je dodala da NVO 35mm pozdravlja potpisivanje Protokola o zaštiti novinara u oktobru ove godine, kojim je formiran Mehanizam za bezbjednost novinara, navodeći da je to prvi pokušaj da se riječi pretvore u djela.
- Ipak, nijedan protokol, nijedan potpis i nijedna konferencija neće značiti, ako institucije ne počnu da reaguju brzo, odlučno i nepristrasno. Jer svaki napad koji prođe nekažnjeno postaje poziv na novi zločin- smatra Đokđurić.
Ona je rekla da od vlasti očekuju da jasno i javno poruče da napad na novinara mora postati crvena linija koju niko ne smije preći.
Vrijeme je da prestanu prijetnje, javna poniženja i targetiranje „nepodobnih“ novinara. Vrijeme je da se prekine nit ćutanja i straha, kazala je Đokđurić i &nbsp;poručila da politizacija medija, nacionalistička retorika i svakodnevni napadi na društvenim mrežama ne smiju postati nova normalnost.
- Novinari nijesu neprijatelji – oni su čuvari istine, svjedoci stvarnosti i temelj svake slobodne države. A kada novinari ne smiju bezbjedno da pitaju i govore istinu, društvo ne može biti slobodno- zaključila je Đokđurić.

Đokđurić: Napadi na novinare da postanu crvena linija koju niko ne smije preći

Centar za građansko obrazovanje (CGO), povodom Međunarodnog dana okončanja nekažnjivosti zločina nad novinarima, ukazuje da Crna Gora i dalje ne uspijeva da obezbijedi adekvatan institucionalni odgovor na napade, prijetnje i pritiske kojima su izloženi novinari i novinarke, kazao je Nikola Obradović, saradnik na programima. - Uprkos višegodišnjim upozorenjima i obavezama iz procesa pristupanja EU, slučajevi nasilja nad predstavnicima medija i dalje se sporo i neefikasno procesuiraju, dok nekažnjivost ostaje podsjetnik nedostatka odgovornosti i političke volje - kazao je Obradović. Navodi da je ova godina donijela i nove primjere brutalnog odnosa prema medijskim radnicima. - Posljednji se dogodio 8. avgusta 2025. godine na nezakonitom neočetničkom skupu u Beranama, kada su fizički napadnuti fotoreporteri Vijesti i Pobjede, Boris Pejović i Stevo Vasiljević. Takvi incidenti potvrđuju rastuću netoleranciju i stvaraju ambijent u kojem je nasilje prihvatljiva reakcija na javnu riječ. Zakašnjele i neadekvatne reakcije institucija dodatno produbljuju osjećaj nesigurnosti među novinarima i šalju poruku nekažnjivosti počinilaca, a svaka nekažnjivost je poraz pravde i ohrabrenje za nove napade - kaže Obradović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241103141112_be7bd65910c4685ada9b550caa54ed644975b4f94dea63a22e7d66e8260c455e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241103141112_be7bd65910c4685ada9b550caa54ed644975b4f94dea63a22e7d66e8260c455e" data-rendition-name="original" width="3648" height="5472" loading="lazy" alt="Nikola Obradović"><figcaption>Nikola Obradović(Photo: CGO)</figcaption></figure>  CGO podsjeća da se i dalje odugovlače procesi u slučajevima najtežih napada na novinare. Slučaj ranjavanja Olivere Lakić stagnira već godinama, uz česta odlaganja ročišta i bez napretka, dok se u predmetu napada na novinarku Pobjede Anu Raičković još čeka sudski epilog. Takva praksa urušava povjerenje javnosti u institucije koje bi morale biti garant pravde i sigurnosti. - Crna Gora mora pokazati dosljednu političku i institucionalnu volju da prekine praksu selektivne pravde i da svaki napad na novinare bude procesuiran bez izuzetka i odlaganja. To mora biti dokazano kroz sinhronizovano djelovanje tužilaštva, sudova i policije, kao i kroz odgovornost političkih struktura da stvore okruženje u kojem se sloboda izražavanja poštuje kao temelj demokratije. Zaštita novinara nije privilegija, već osnovni uslov za društvo zasnovano na istini i slobodi - kaže Obradović. Ističe da je rješavanje slučajeva nasilja nad novinarima i obaveza države u okviru pregovaračkih poglavlja 23 i 24, koja mjere napredak u vladavini prava i zaštiti ljudskih prava. - Sve dok napadi na novinare budu tretirani ravnodušno i neprofesionalno, Crna Gora neće moći zatvoriti ova poglavlja niti potvrditi posvećenost evropskim vrijednostima. Zato je neophodno da svaka institucija preuzme svoj dio odgovornosti – od efikasnih istraga, preko brzog procesuiranja, do javnog informisanja o rezultatima, jer novinari imaju pravo na sigurnost, a javnost na istinu - kazao je Obradović.

CGO: Nekažnjivost napada na novinare ostaje ozbiljan test za institucije

Nacionalna turistička organizacija (NTO) organizovala je studijsku posjetu predstavnika medija iz Francuske, koja je održana od utorka do danas, s ciljem promocije Crne Gore kao atraktivne i raznovrsne turističke destinacije na ovom tržištu.&nbsp;
- Francusko tržište predstavlja jedno od prioritetnih emitivnih tržišta za Crnu Goru, pa se ova aktivnost realizuje u okviru kontinuiranih promotivnih aktivnosti NTO usmjerenih na njegovo jačanje i unapređenje vidljivosti zemlje - navodi se u saopštenju.&nbsp;
U posjeti su boravili predstavnici značajnih francuskih medija: Ma famille zen, L'Indigo mag, Infotravel, Plume travels i Tourmag.com, koji su imali priliku da istraže sjeverni i južni dio zemlje, te da kroz bogat program upoznaju prirodne ljepote, gastronomiju i kulturnu baštinu Crne Gore. Posjetili su Podgoricu, Kolašin, Bjelasicu, manastir Morača, Cetinje, Njeguše, Kotor, Perast, Tivat, Lušticu, Budvu i Petrovac, gdje su kroz raznovrsne aktivnosti i susrete s lokalnim domaćinima stekli sveobuhvatan utisak o ponudi destinacije.
Predstavnica Tourmag.com magazine, Raphaelle Savary, kazala je da su aktivnosti bile raznovrsne, autentične i originalne i za onoga ko je već posjetio Crnu Goru.
- Imala sam priliku da sada Crnu Goru doživim iz potpuno nove perspektive. Organizacija putovanja bila je besprijekorna, što mi je dodatno olakšalo iskustvo. Posebno su me impresionirali kontrasti između obale i unutrašnjosti zemlje, gdje netaknuta priroda i autentičnost ostavljaju snažan utisak. Takođe, gastronomija je bila izvrsna i omogućila mi je da osjetim duh lokalne tradicije - poručila je Savary&nbsp;
Predstavnica L’Indigo magazina, Catherine Gary, navela je da je program putovanja bio veoma dobro osmišljen, nudeći odličnu kombinaciju kulturnih tradicija, crnogorskih planina, unutrašnjosti i obale, kao i uvida u kulturno istorijsko nasljeđe.&nbsp;
- Posebno sam uživala u autentičnim iskustvima, poput pripreme tradicionalnih jela u domaćinstvima što je pružilo duboku i iskrenu povezanost sa crnogorskom kulturom. Posjeta vinskom podrumu Plantaže 13 jul bila je nezaboravna, dok je obilazak Kolašina omogućio interesantne susrete sa lokalnim stanovništvom. Obavezne destinacije poput Cetinja, manastira Morača u Kolašinu i Kotora ostavile su snažan utisak, a vožnja žičarom u Kotoru bila je veoma prijatno iskustvo uprkos vremenskim uslovima - kazala je Gary.
Podršku u organizaciji ove posjete dali su nacionalna aviokompanija Air Montenegro, Hotel Wulfeina, Hotel Swissotel, Hotelska grupa Budvanska Rivijera, lokalne turističke organizacije Podgorice, Kolašina, Cetinja, Tivta, Kotora, Herceg Novog i Budve.

Francuski novinari oduševljeni Crnom Gorom: "Autentično iskustvo i impresivni kontrasti netaknute prirode"

Televizija E otvara vrata novim talentima! Ako voliš dinamičan radni dan, želiš biti u središtu događaja i dijeliti priče koje inspirišu - prijavi se na oglas!
Zapošljavamo novinare, montažere i reportere.
Pošalji svoju prijavu na redakcija@etv.me ili nas kontaktiraj na 067 990 134.
Ako imaš strast prema medijima, želju za učenjem i timski duh, TVE je mjesto za tebe! Budi dio tima koji svakodnevno stvara kvalitetan i zanimljiv sadržaj.

TVE zapošljava: Pridruži se kreativnom novinarskom timu!

Nacionalna turistička organizacija Crne Gore je u periodu od 14. do 18. oktobra ugostila predstavnike medija iz Španije koji su imali priliku da se upoznaju sa turističkom ponudom Crne Gore. Riječ je o jednim od značajnijih španskih medija, među kojima su Viajar Magazine sa oko 580 hiljada čitalaca mjesečno i 3,1 milion online korisnika, MIA Magazine sa 190.000 čitalaca, Ruta en Familia koji broji oko 1 milion online korisnika, 20 Minutos &nbsp;sa 18,7 miliona digitalnih korisnika i 281 hiljada čitalaca štampanog izdanja, te La Vanguardia čiji portal mjesečno posjeti oko 14 miliona korisnika.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251020091044_a28221d94dc5a3dbb64ae3b8fa4b3b4a28f53df655a7d2ee45c97299a6febf8b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251020091044_a28221d94dc5a3dbb64ae3b8fa4b3b4a28f53df655a7d2ee45c97299a6febf8b" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="posjeta novinara Španije"> </figure>  Tokom petodnevnog boravka novinari su obišli najatraktivnije destinacije Crne Gore, od luksuznih kompleksa u Tivtu pa sve do obilaska Herceg Novog, Kotora, Perasta, Budve, Cetinja i Kolašina.&nbsp; Novinari iz Španije ističu da im je boravak u Crnoj Gori pružio priliku da upoznaju njenu raznovrsnu ponudu i da se povećanjem broja direktnih letova otvara nova mogućnost da španski turisti uživaju u još jednoj autentičnoj evropskoj zemlji. - Utisak koji nosim odavde je da Crna Gora obiluje skrivenim uvalama i zaštićenim morskim područjima, što je čini izuzetno privlačnom za plovidbu i različite morske sportove poput kajaka ili jedrenja na dasci. Pomalo me podsjeća na obalu sjeveroistočne Španije, na Kosta Bravu koja dijeli sličan pejzaž: šume koje se spuštaju sve do mora, male uvale i skrovite plaže koje izranjaju iz prirode, stvarajući prizor pravog, skrivenog raja. Poseban utisak ostavlja Cetinje, grad koji odiše istorijom i kulturom, pravi muzej na otvorenom, gdje se na svakom koraku osjeća duh stare Crne Gore - istakao je Jose Maria Palau iz magazina Viajar. Beatriz Pérez Rodríguez iz magazina 20 minutos podijelila je svoje utiske o Crnoj Gori, ističući da je zemlja nadmašila sva njena očekivanja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251020091044_a0aa3e575fc0fc0b8af5d62db81505b1f508cd813cfd146a0a1069eac25f16e4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251020091044_a0aa3e575fc0fc0b8af5d62db81505b1f508cd813cfd146a0a1069eac25f16e4" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="posjeta novinara Španije"> </figure>  - Prije dolaska sam malo istraživala o Crnoj Gori, gledala sam reportaže, slike i čitala utiske, pa sam imala velika očekivanja. Kada sam stigla, mogu reći da su ta očekivanja ne samo ispunjena, već i nadmašena. Crna Gora je još ljepša nego što sam zamišljala. Sada, kada je Crna Gora dobro povezana sa Španijom, sigurno ću svima preporučiti da je posjete - poručila je Beatriz Pérez Rodríguez. Podršku u organizaciji ove studijske posjete dale su turistička organizacija Kolašina, Herceg Novog, Kotora, Tivta, Budve i Cetinja, kao i aviokompanija Vueling.

Novinari iz Španije: Crna Gora je još ljepša nego što smo zamišljali

To što Specijalno državno tužilaštvo želi da sasluša novinare u sklopu njihove posljednje akcije opasno zadire u slobodu medija i samu suštinu demokratije, ocijenili su pravnici u razgovoru za Televiziju E.
<h2>Upiti bez odgovora</h2>
Brojni su upiti Televizije E ostali bez odgovora Specijalnog državnog tužilaštva, kao i drugih tužilačkih organa, na pitanja od javnog interesa. No, čini se da samo jedan medij može doći do brzih odgovora, pa čak i do tužilačkih spisa. Međutim, ukoliko se, kako je i u prirodi novinarskog posla, dođe do informacija koje kompromituju vlast, otkrivaju zloupotrebe institucija, to se, prema novim tumačenjima, može kvalifikovati kao narušavanje ustavnog uređenja. Zato će, kako je kazao portparol Specijalnog tužilaštva Vukas Radonjić za, dakako, Vijesti – urednici nekih medija biti saslušani, kao svjedoci. 
- Ja ću pobrojati najuobičajnija djela iz te grupe. Na primjer, ubistvo najviših državnih predstavnika, pozivanje na njihovo ubistvo, terorizam, sabotaža, sprječavanje službenog lica u vršenju službene radnje, veleizdaja, odavanje službene tajne. To su krivična djela koja mogu dovesti do poremećaja ustavnog uređenja. Ovo što imamo u ovoj naredbi za sprovođenje istrage nema nikakve veze sa tim što tužilaštvo tvrdi. Ne treba da budete advokat, sudija ili pravnik da bi zaključili, prostom logikom, da ta tvrdnja tužilaštva, da je to napad na ustavno uređenje nema nikakvu podlogu - rekao je za Televiziju E advokat Aleksandar Olenik.
No, da podloge za saslušanje novinara ima - smatra ministarka koja bi trebalo da ih štiti, a čije su partijske kolege često na meti kritika zbog zloupotreba u sektoru bezbjednosti.
- Čula sam i to da je portparol kazao da će i neki urednici biti saslušani ili vlasnici medija, mislim da je svako dužan da svjedoči. Opet kažem, u naredbi se nalaze opasna krivična djela koja treba istražiti, svako je dužan da svjedoči i prema tome ja zaista mislim da se radi o jednom pravnom postupku koji će svakako izazvati veliku pažnju. Da li će biti saslušani neki novinari to samo po sebi ne znači neki ogroman pritisak i ljekari svjedoče kada postoji sumnja na eventualnu ljekarsku grešku... - rekla je ministarka kulture i medija Tamara Vujović.
 Samo poređenje dovoljno govori da joj je medicina, ipak, bliža oblast. Ono što bi ministarka trebalo da zna je da Zakonik o krivičnom postupku jasno propisuje da su među licima koja ne mogu biti saslušana kao svjedoci i novinari, ukoliko bi svojim iskazom povrijedili profesionalnu tajnu. Od te dužnosti novinara može osloboditi isključivo izvor informacije. Međutim, crnogorsko društvo rizikuje da izgubi i pretenzije da bude demokratsko, upozorava profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava.
- Postoje ozbiljne pravne indicije, da se radi o svojevrsnom pritisku na određene medije i na uopšte demokratsko kritičko mišljenje, jer je osnovna funkcija medija u demorkatskom društvu - demokratska kritika vlasti - ocijenio je Nebojša Vučinić, profesor prava i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
<h2>Cilj da se ništa ne zna, još manje objavi</h2>
Jedna od poruka koja se problematizuje je i pitanje da li je majka potpredsjednika Vlade Alekse Bečića vlasnica zemlje u Bečićima. Ispostavlja se da bi od gradnje apartmana na toj parceli mogla zaraditi milione. 
- To i jeste cilj, da niti šta znate, a još manje da bilo šta od toga objavite. Razvijena sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava, ali i domaćih u Srbiji i Crnoj Gori, da su javne ličnosti obavezne da daju više informacija, da moraju da trpe više kritika. To se prostire i na članove njihovih porodica, tako da ni majka gospodina Bečića nema nikakvih izuzetaka, a prema tome i svi ostali. Ali je suština da se ubuduće novinarima pokaže kako će proći ako se budu bavili svojim poslom - rekao je Olenik.
Sagovornici TV E ocjenjuju da se sve dešava u trenutku kada partije vlasti imaju unutrašnje probleme, naročito u resorima koje kontrolišu. Vidljiva je, navode, i nervoza zbog nerasvijetljenih mafijaških ubistava ili slučaja „Tunel“, u kojem su svi optuženi oslobođeni.
- Ali i zbog situacije u Srbiji. Oni su svi, prema mom mišljenju, koji vrše vlast, produžnica Vučićeve vlasti, a on je u slobodnom padu u Srbiji. Kada se ovih nekoliko činjenica prosto stavi u isti kontekst, kontekst realnosti života u Crnoj Gori, onda je bilo potrebno, brže bolje - pod jedan, pažnju cjelokupne crnogorske javnosti fokusirati na drugu stranu i pod dva poslati poruku da nema više slobodnih medija. Da više ne smijete da komunicirate sa novinarima, jer ako komunicirate sa novinarima ili novinari sa političarima, nevladinim sektorom, biznismenima, ako tražite informacije, da ste samim tim dio organizovane kriminalne grupe. Jer samo ako spriječe Crnogorke i Crnogorce da čuju, da znaju, da pitaju - mogu da ostanu na vlasti - rekao je Olenik.
Sve, kaže Olenik, liči na pokušaj da se slučaj prikaže kao “državni udar” i da je riječ o opsanom presedanu i zamjeni teza. 
Pravo javnosti da zna ne smije biti tretirano kao prijetnja, već kao temelj slobodnog i odgovornog sistema - zaključuju sagovornici Televizije E.

Amra Tahirović

Pravnici: Saslušavanje novinara opasno zadire u slobodu medija i suštinu demokratije

Predsjednik Kluba poslanika i generalni sekretar Demokrata Boris Bogdanović, baš kao i što je svojstveno toj partiji, nastavlja sa praksom zastrašivanja i napadanja novinara i svakoga ko misli drugačije. Tako je danas na Fejsbuku napao novinarku Javnog servisa, Draganu Lalević. Ipak, ubrzo je odlučio da obriše objavu. Novinarka Lalević reagovala je na hvaljenje i dičenje Demokrata zbog nedavnih privođenja, a među kojima je i mimer Aleksandar Klimović, poznat kao Radosav Vrbica, koji je u petak saslušan u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) u svojstvu građanina. - Ne bih se ja baš ovako radovala privođenju mimera. Sjutra ovo možeš biti i ti, kad ti padne partija. Nadam se da si svjestan. Ako nijesi, počni da razmišljaš o tome, Borise - komentarisala je Lalević na Fejbuku.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251005151056_7659415287b839a95478793503e8c5d5d33bb74aacd357f67d297cc206f89cf9.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251005151056_7659415287b839a95478793503e8c5d5d33bb74aacd357f67d297cc206f89cf9" data-rendition-name="original" width="657" height="267" loading="lazy" alt="komentar"></figure>  Bogdanović joj je, u ,,demokratskom” stilu, odgovorio. - Kad novinarke Javnog servisa zaprijeti hapšenjem funkcionera partije, samo zato što njihova stranka ima ministara unutrašnjih poslova, onda smo kao društvo dotakli dno. Da li to znači da se deo novinarske profesije više ne bavi istinom, već prijetnjom? Da više ne brani javnost, već pohapšene. Novinar, niti je bilo ko drugi ne smije da prijeti bez sumnji, činjenica ili dokaza, već da traži istinu. A to ćemo, izgleda, još dugo morati da učimo - napisao je Bogdanović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251005151056_3c1b9847f44bf7b4b5b0d13c7ced410560637ec510a1e06a665d36a44ccdf3f0.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251005151056_3c1b9847f44bf7b4b5b0d13c7ced410560637ec510a1e06a665d36a44ccdf3f0" data-rendition-name="original" width="660" height="423" loading="lazy" alt="komentar"></figure>  Predsjednik Kluba poslanika i generalni sekretar Demokrata ubrzo je obrisao ovu objavu.

Demokrate ponovo prijete novinarima: Bogdanović napao novinarku Javnog servisa zbog kritike, pa izbrisao objavu

Nedavne secesionističke poruke predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša idu u korist onima koji hoće tenzije u Crnoj Gori, usmjerene na izazivanje tenzija i na stalno podgrijavanje strasti kad su u pitanju nacionalna osjećanja, kazao je u emisiji „Načisto“ na Televiziji „Vijesti“ poslanik Pokreta Evropa sad (PES) i predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Miodrag Laković.&nbsp;
Podsjetimo, Vraneš je nakon završetka dionice Mijakovići-Vrulja kazao je da je narod već dao imena mostovima koji se nalaze na toj dionici.
- Narod je već dao ime ovom dužem mostu - most kralja Aleksandra Karađorđevića - ujedinitelja. Ovaj drugi most, dužine 128 metara, građani već nazvaše most kralja Petra I Karađorđevića - oslobodioca... Želja naroda živi. Ona se nekad čeka godinama, decenijama, pa i vjekovima sigurno. Uvijek na kraju bude ostvarena. Želja za ujedinjenjem živi - poručio je tada Vraneš.
Laković, ipak, smatra da ova izjava nema nikakav značaj.
- Nema nikakav značaj ako on kaže: “narod je dao" ili "građani su dali ime”. U kojoj proceduri su oni dali ime? Niko njemu nije rekao da je narod dao to ime, nego je on to ime sam htio - kazao je Laković.&nbsp;
Istakao je da on lično nema razumijevanja za to što PES još podržava Vraneša u Pljevljima, navodeći da Vranešove izjave ne idu u korist ni Novoj srpskoj demokratiji (NSD).
- Ovo odstupa od našeg koalicinog sporazuma, vidimo da Nova srpska demokratija toleriše - iako ovo odstupa. Mislim da ovakvo ponašanje ni njima u ovom trenutku ne ide u prilog. Oni promovišu evropske integracije – dodao je Laković.&nbsp;
On je pojasnio da Pokret Evropa sad prati ponašanje Nove srpske demokratije.&nbsp;
- Mi, naravno, kao dio parlamentarne većine i kao njihovi partneri pratimo to kako će se oni ponašati u odnosu na važna državna pitanja - koja su u ovom trenutku tema broj jedan po važnosti – naveo je Laković.&nbsp;
Ubijeđen je, kaže, da ta partija ne „vodi kolo“.&nbsp;
- Mi zajedno kao palamentarna većina donosimo odluku kada je u pitanju integracioni proces. Institucije ozbiljno prate ono što se govori iz usta političara. I Marko Kovačević je govorio na Grahovcu, a za taj govor je kasnije uspostavljeno da se radi o prekršajnom djelu – naglasio je Laković. &nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.0117%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvranes-narod-mostove-u-pljevljima-nazvao-kralj-petar-i-i-kralj-aleksandar-karadjordjevic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Laković: Ne razumijem zašto PES još podržava Vraneša u Pljevljima - njegove izjave idu u korist onima koji hoće tenzije u Crnoj Gori

Rusija i njen bliski saveznik Bjelorusija obratile su se u četvrtak problematičnom venezuelanskom lideru Nikolasu Maduru, dok predsjednik SAD-a Donald Tramp pojačava pritisak na njegovo uklanjanje, što otvara mogućnost da bi Maduro mogao potražiti utočište u inostranstvu.
Maduro je u telefonskom razgovoru sa Trampom 21. novembra rekao da je spreman napustiti Venecuelu pod uslovom da on i njegova porodica dobiju punu pravnu amnestiju, naveli su izvori za Reuters.
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko u četvrtak je održao drugi sastanak u 17 dana sa Hesusom Rafaelom Salazarom Velaskesom, venecuelanskim ambasadorom u Moskvi.
Prema bjeloruskoj državnoj novinskoj agenciji Belta, Lukašenko je 25. novembra rekao izaslaniku da je Maduro uvijek dobrodošao u Bjelorusiju i da je vrijeme da posjeti zemlju.
U četvrtak je Belta citirala Lukašenka koji je podsjetio Velaskesa da su se na prvom sastanku dogovorili da će usaglasiti određena pitanja sa Madurom.
- Dogovorili smo se da ćete, nakon rješavanja određenih pitanja, naći vremena da dođete kod mene i ponovo se sastanemo kako bismo mogli donijeti odgovarajuću odluku, koja je u našoj nadležnosti. A ako bude potrebno, tada ćemo uključiti i predsjednika Venecuele - naveo je on.
Reuters je zatražio komentar iz Lukašenkovog ureda o značaju sastanaka i o tome da li bi Bjelorusija bila spremna ponuditi utočište Maduru ako podnese ostavku, ali nisu odgovorili.
Kremlj je saopštio da je predsjednik Vladimir Putin u telefonskom razgovoru sa venecuelanskim liderom u četvrtak ponovo potvrdio svoju podršku politici vlade Nikolasa Madura, usmjerenoj na zaštitu nacionalnih interesa i suvereniteta suočenih sa rastućim spoljnim pritiscima.
Trampova administracija saopštila je da ne priznaje Madura, koji je na vlasti od 2013. godine, kao legitimnog predsjednika Venecuele. Maduro je tvrdio da je pobijedio na prošlogodišnjim izborima, koje su SAD i druge zapadne vlade odbacile kao lažne. Nezavisni posmatrači rekli su da je opozicija uvjerljivo pobijedila.
Tokom posljednjih mjeseci, Tramp je pojačao pritisak na Venezuelu, posebno masovnim vojničkim raspoređivanjem u Karibima.

Lukašenko i Tramp: Maduro potencijalno traži utočište dok SAD pojačava pritisak

Više od 600 predmeta velike kulturne vrijednosti ukradeno je iz arhive muzeja u Bristolu, saopštila je policija, prenosi britanska televizijska mreža Bi Bi Si (BBC). 
 
Vojni suveniri, nakit, predmeti iz istorije i rezbarene figurice od slonovače, bronze i srebra ukradeni su iz arhive u ranim jutarnjim satima 25. septembra.
Policija je objavila slike četvorice muškaraca snimljenih na video nadzoru nakon što je dio muzejske kolekcije Britanske imperije i Komonvelta ukraden.
Filip Voker šef kulture i kreativnih industrija u Gradskom vijeću Bristola, koje upravlja muzejom, rekao je da je krađa bila „razarajuća“ i dodao da je krađu otkrilo osoblje sljedećeg dana.
&nbsp;- Bilo je kutija koje su bile otvorene i bačene. Sadržaj – ako nije bio odnijet – prosut je po podu, police su bile u neredu, a kolekcije razbacane okolo. Dakle, to je bio prilično razarajući prizor - rekao je Voker.
Predmeti su bili iz kolekcije bivšeg Muzeja britanske imperije i Komonvelta, koja je poklonjena muzeju u Bristolu posle njegove likvidacije 2013. godine.
Iako artefakti nisu bili izloženi u muzeju u Bristolu, Voker je rekao da su pomogli u stvaranju važne veze između grada i njegove istorije.
- Ti predmeti su bili dio kolekcije koja dokumentuje veze Velike Britanije i zemalja koje su ranije bile dio Britanskog carstva od kraja 18. do kraja 20. vijeka - rekao je Voker.
&nbsp;BBC nije naveo zašto se ta pljačka nije ranije pominjala u medijima.

Pljačka muzeja u Bristolu, stotine vrijednih eksponata ukradeno

Rusija i njen bliski saveznik Bjelorusija razgovarali su s predsjednikom Venecuele Nikolasom Madurom i njegovim predstavnicima, dok američki predsjednik Donald Tramp pojačava pritisak da Maduro napusti vlast.
Prema saznanjima Reutersa, Maduro je 21. novembra u telefonskom razgovoru poručio Trampu da je spreman da napusti zemlju ako on i njegova porodica dobiju potpunu amnestiju.
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko održao je drugi sastanak u manje od tri sedmice sa veneuelanskim ambasadorom u Moskvi, Jesusom Rafaelom Salazarom Velasquezom. Prema navodima bjeloruske agencije Belta, Lukašenko je ambasadoru poručio da je Maduro uvijek dobrodošao u Bjelorusiju i da je vrijeme da tu zemlju posjeti. Takođe je podsjetio da su ranije dogovorili koordinaciju određenih pitanja u vezi sa Venecuelom.
Reuters je zatražio komentar Lukašenkovog kabineta o tim susretima i eventualnoj spremnosti Minska da pruži utočište Maduru, ali odgovor nije dostavljen.
Kremlj je saopštio da je predsjednik Vladimir Putin u razgovoru s Madurom ponovio podršku politici njegove vlade u zaštiti „nacionalnih interesa i suvereniteta“ u uslovima sve jačeg spoljnjeg pritiska.
Administracija Donalda Trampa ne smatra Madura legitimnim predsjednikom, navodeći da su izbori na kojima je on proglasio pobjedu bili neregularni. Nezavisni posmatrači tvrde da je opozicija ubjedljivo pobijedila.
Tramp je posljednjih mjeseci pojačao pritisak na Venecuelu, uključujući i raspoređivanje vojnih snaga u Karipskom basenu. U nedavnom intervjuu izjavio je da su Madurovi „dani odbrojani“, ali nije želio da odgovori da li razmatra slanje američke vojske.
Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova izrazila je nadu da će SAD izbjeći otvoreni sukob, upozoravajući na moguće „nepredvidljive posljedice“ za cijelu zapadnu hemisferu.
Lukašenko održava bliske veze s Karakasom, ali je ove godine otvorio dijalog i sa Vašingtonom nakon dugog perioda izolacije zbog stanja ljudskih prava u Bjelorusiji i njegove podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu. Trampova administracija je počela ublažavati sankcije Minsku, a prošlog mjeseca imenovan je posebni izaslanik John Coale za pregovore o oslobađanju političkih zatvorenika.

Bjelorusija nudi utočište Maduru?

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Sulejmanović: Vraneš nije pozvan lično, njegov dolazak moguća najava promjene političkih stavova

Crkva Srbije i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić ne miruju i čini se kreću u završnu kampanju projekta, kojim ova vjerska zajednica prijeti Crnoj Gori duže od decenije, „obnove Njegoševe kapele“ na Lovćenu kako to predstavljaju, a stvarno oni na Jezerskom vrhu ne žele Njegoševu, već kapelu Karađorđevića, zadužbinu srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića, kojom je on i simbolički 1925. godine zaokružio okupaciju Crne Gore. &nbsp; Jedan od dva mitropolita Crkve Srebije u Crnoj Gori Joanikije Mićović do sada je „vraćanjem“ ove kapele prijetio sa liturgija i pomena, a 16. decembra obratiće se publici u pljevaljskom Centru za kulturu, gdje će održati predavanje naslovljeno „Tajna Lovćenske kapele“. Organizator je Narodna biblioteka ,,Stevan Samardžić“. - Na samom izmaku 2025. godine, u godini u kojoj se obilježavaju dva velika jubileja Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu: 180 godina od njene gradnje i 100 godina od njene obnove, otkriva se, jasnije nego ikada, da je priča o lovćenskoj kapeli mnogo više od istorijske teme. Lovćen sa kapelom predstavlja duhovni stožer srpske kulture, mjesto na kojem se susreću predanje, vjera, istorijsko iskustvo i zavjetna misao Petra II Petrovića Njegoša – prenio je juče portal Pvinformer. Iz biblioteke su saopštili da će Mićović govoriti „o duhovnom, istorijskom i kulturnom smislu Njegoševe zavjetne crkve“. A Njegoševu kapelu, odnosno kapelu Svetog Petra Cetinjskog, koju je Njegoš podigao na Lovćenu i posvetio svome stricu, sa željom da u njoj bude sahranjen, srušio je Aleksandar Karađorđević 1925. godine i sagradio, po uzoru na nju, novu, kao svoju zadužbinu i posvetio je svetom Đorđu, krsnoj slavi Karađorđevića i Petrovića.&nbsp; Namjera Crkve Srbije je da ostatke Karađorđeve kapele koja je demontirana 1971. godine, kako bi na Jezerskom vrhu bio sagrađen Njegošev mauzolej, ugradi u kapelu koju bi da grade.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211071248_1bbc36dbb334910c022cdb5dcfd1c76a87934177bc42a2aa8be73dde46ce3ec5.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251211071248_1bbc36dbb334910c022cdb5dcfd1c76a87934177bc42a2aa8be73dde46ce3ec5" data-rendition-name="original" width="566" height="800" loading="lazy" alt="kapela"> <figcaption>Ilustracija - plakat</figcaption> </figure>  Crkva Srbije protivila se gradnji mauzoleja na Lovćenu i 1970. godine pred Ustavnim sudom Republike Crne Gore inicirala je žalbeni postupak, ali bezuspješno – sud je ocijenio da su odluke NR Crne Gore i Skupštine opštine Cetinje zakonite. Interesantan je detalj da su tada, kako u knjizi „Spomenici Petra II Petrovića Njegoša“ piše Predrag Malbaša, cetinjski predstavnici, u opširnom elaboratu dostavljenom sudu, kojim su osporavali žalbu, „osporili položaj SPC u Crnoj Gori, smatrajući da je njena jurisdikcija nad crnogorskom eparhijom neleegalna“. - U tom smislu potencirano je ukidanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve koje je uslijedilo nakon prisajedinjenja crnogorske države Kraljevini SHS 1918. godine – piše Malbaša u knjizi. Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mansić, lider proruske i prosrpske stranke Nove srpske demokratije, 12. jula prošle godine najavio je da će formalizovati inicijativu za gradnju kapele na Lovćenu, ali je nakon žestoke reakcije opozicije odustao, uz konstataciju na sjednici Skupštine Crne Gore da je očekivao „da će druga strana biti mekša, tolerantnija“, te da „ako ne postoji želja za pomirenjem, znači da još nije zrelo vrijeme za tu ideju“. Sada je, izgleda, procijenio da je „vrijeme zrelo“ i ponovo je aktuelizovao tu temu, a kampanja će, kako proizilazi iz najave pljevaljske bibloteke, krenuti iz Pljevalja, grada u kojem lokalnu vlast „drži“ njegova partija. Mauzolej na Lovćenu izgrađen je 1974. godine i djelo je hrvatskog vajara Ivana Meštrovića i kulturno je dobro. Pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, koji je i inicijator ideje gradnje kapele na Lovćenu, mauzolej je nazvao „čudovište pagansko, mnogobožačko“.&nbsp; - Njegoš je u tamnici od 1974. On je u najgoroj tamnici koja postoji u Evropi – govorio je on. Kapela Aleksandra Karađorđevića za nacionalne Crnogorke i Crnogorce je simbol sloma države Crne Gore nakon nasilne aneksije 1918. godine i prisajedinjenja naše zemlje Srbiji.&nbsp;

Tag: novinari