Broj slučajeva malih boginja na globalnom nivou povećan je za 20 odsto prošle godine zbog toga što je vakcinacija izostala u najsiromašnijim zemljama sveta i onim zahvaćenim sukobima, saopštili su Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Precizira se da je prošle godine zabilježeno oko 10,3 miliona slučajeva infekcija malim boginjama u odnosu na 8,65 miliona 2022. godine, prenio je Rojters.
Više od 22 miliona djece propustilo je prvu dozu vakcina protiv malih boginja prošle godine, navodi se u saopštenju.
Broj smrtnih slučajeva povezanih sa tom bolešću opao je za osam odsto prošle godine na 107.500 zbog poboljšanog pristupa zdravstvenim uslugama i vakcinama u zemljama sa visokim dohotkom, kao što je Evropa.
U saopštenju se navodi da se gotovo polovina svih epidemija malih boginja dogodila u afričkim zemljama, gdje se broj smrtnih slučajeva povećao za 37 odsto, prenio je Rojters.
- U ovom trenutku svaka država na svijetu ima pristup vakcini protiv malih boginja, tako da nema razloga da bilo koje dete bude zaraženo ili da umre od morbila - rekla je savjetnica SZO Nataša Kraukroft.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Broj slučajeva malih boginja u svijetu povećan 20 odsto

Od 10. do 17. septembra registrovan je jedan novi slučaj obolijevanja od morbila, čime je broj ukupno registrovanih slučajeva u Crnoj Gori 26 - saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje.
Bolest je, kako je precizirano u saopštenju, laboratorijski potvrđena kod osobe iz Rožaja, koja je hospitalizovana u Kliničko-bolničkom centru Berane.&nbsp;
- Epidemiološke službe Instituta za javno zdravlje i domova zdravlja Berane i Rožaje preduzimaju mjere iz svoje nadležnosti (epidemiološko istraživanje, predlog za vakcinaciju neimunizovanih, postekspoziciona vakcinacija kontakata i druge protivepidemijske mjere). Novoregistrovani slučaj nije epidemiološki povezan sa prethodnim slučajevima - kazali su iz Instituta za javno zdravlje.&nbsp;
Dodaju da su svi do sada registrovani slučajevi u Crnoj Gori laboratorijski potvrđeni, na osnovu PCR testa i/ili serološkog testa - prisustva specifičnih antitijela na morbile.
- IJZCG u kontinuitetu poziva roditelje da iskoriste redovne i dodatne termine za vakcinaciju (koje određeni domovi zdravlja organizuju vikendom), da vakcinišu djecu bez odlaganja, a da nevakcinisanu djecu ne šalju u kolektive (predškolske ustanove, igraonice, rođendaonice, sportsko-rekreativne objekte, izlete, ekskurzije...) - istakli su u saopštenju.
Dodaju da je vakcinacija najbolja zaštita od morbila.
- Vakcina je bezbjedna i djelotvorna, a naročito je važno pravovremeno primanje vakcine. Potpuna vakcinacija podrazumijeva primanje dvije doze vakcine, pri čemu u redovnim okolnostima prvu dozu treba dati što prije nakon navršene godine života, a drugu prilikom sistematskih pregleda pred polazak u školu - naveli su iz Instituta za javno zdravlje.
Nadležne higijensko-epidemiološke službe (HES) u određenim opštinama mogu dati preporuku da djeca minimum mjesec nakon primanja prve doze prime i drugu dozu MMR vakcine (bez čekanja sistematskog pregleda pri polasku u školu).&nbsp;
- Ako dođe do pogoršanja epidemiološke situacije, može se preporučiti primanje prve doze vakcine već u uzrastu od šest do 12 mjeseci. Osobama koje nisu potpuno vakcinisane ili nemaju dokaz da su preležale morbile ne preporučuje se putovanje u oblasti sa registrovanim slučajevima obolijevanja u zemlji i inostranstvu - rekli su iz Instituta za javno zdravlje.

IJZ: U Crnoj Gori ukupno registrovano 26 slučajeva morbila

Pojava epidemije malih boginja na koju smo upozoravali i novi slučajevi morbila u Rožajama i Budvi koji će neminovno dovesti do veće epidemije, moguće i sa smrtnim ishodom, ukazuju na alarmantnu zdravstven situaciju u našoj državi, kazala je članica Glavnog odbora Demokratske partije socijalista (DPS) Lidija Kljajić.
Kljajić je rekla da je poražavajuće da danas, u 21. vijeku, i dalje govorimo o rutinskoj imunizaciji koja je spasila milione života širom svijeta, dok se resorno Ministarstvo zdravlja ne oglašava.
Ona pita ima li život djeteta cijenu?
- Pitamo i nadležne inspekcijske službe - istakla je ona.
Kljajić podsjeća da je vakcina protiv malih boginja zakonom obavezna, a nauka i struka su objasnile zašto je to tako.
- Danas u Crnoj Gori imamo 28.000 djece koja nijesu primila nijednu dozu vakcine, dok bi njih oko 30 000 trebalo da prime drugu dozu, iako nijesu - istakla je članica GO DPS-a.
Prema njenim riječima, ukoliko se ne preduzmu mjere koje su zakonom definisane i dozvolimo epidemiju velikih razmjera, to može dovesti do smrtnih ishoda kod stotina mališana.
- Ovakvo stanje jeste alarmantno i predstavlja poziv na mobilizaciju stručnjaka koji treba da ponude odgovor na ovaj izazov. Čekanja više nema!Ko ima pravo da se zarad političkih poena i iz tog razloga ne preduzimanja odgovarajućih mjera igra sa životima naše djece - kazala je ona.
Medicina je, poručuje Kljajić, jasna - obuhvat vakcinacije mora se vratiti na devet odsto i na taj način zaštititi svu djecu, kao i onu koja zbog oslabljenog imuniteta i drugih medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisana.
- Novi slučajevi obolijevanja od morbila i epidemija u tri opštine, dvadeset troje oboljelih nevakcinisanih mališana su više nego dovoljni i stoga pozivamo Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo prosvjete i nadležne inspekcijske službe da novonastalu epidemiju shvate ozbiljno i profesionalno i da život naše djece stave na vrh liste prioriteta u svom radu i na taj način spriječe mogući tragičan ishod za koji će lično morati da snose odgovornost - zaključila je Kljajić.

Kljajić pita nadležne: Ima li život djeteta cijenu?

Nakon šest i po godina, od vremena DPS Vlade Duška Markovića, postavgustovske tri Vlade - Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića i Milojka Spajića – Crna Gora je konačno dočekala dvije ponude za davanje pod koncesiju nad Aerodromima Crne Gore. RENOMIRANI PONUĐAČI To, međutim, ne znači da je došlo vrijeme odluke, iako su dva potencijalna koncesionara renOmirane međunarodne kompanije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000536_131018a720e6047b8ab5a518df96313a126bc2ff6dae956ec16f4abd17b63b01.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250513000536_131018a720e6047b8ab5a518df96313a126bc2ff6dae956ec16f4abd17b63b01" data-rendition-name="original" width="697" height="388" loading="lazy" alt="HOĆE ULAZAK U EVROPU: Južnokorejska državna komanija"> <figcaption>HOĆE ULAZAK U EVROPU: Južnokorejska državna komanija(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Južnokorejska Incheon International Airport Corporation (IIAC) je državna kompanija osnovana 1999. godine i odgovorna je za upravljanje Inčeon međunarodnim aerodromom glavnim vazdušnim čvorištem Južne Koreje. Kompanija je u potpunom vlasništvu južnokorejske vlade, što joj omogućava stabilno finansiranje i strateško planiranje u skladu sa nacionalnim interesima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000536_c918e4c1d7b18f0364754912781166823adfc85d955e27ae9e51c3e6cdf7b06c.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250513000536_c918e4c1d7b18f0364754912781166823adfc85d955e27ae9e51c3e6cdf7b06c" data-rendition-name="original" width="686" height="386" loading="lazy" alt="JUŽNOAMERIČKA PONUDA: America Airports"> <figcaption>JUŽNOAMERIČKA PONUDA: America Airports(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Corporación América Airports S.A. (CAAP) sa sjedištem u Luksemburgu najveći je privatni operater aerodroma na svijetu po broju upravljanih aerodroma, sa portfoliom od 53 aerodroma u Latinskoj Americi i Evropi, uključujući ključne aerodrome u Argentini, Brazilu, Italiji i Armeniji.&nbsp; NAREDBA ZA TAV-AdP IZ PARIZA &nbsp; U sedmicama koje slijede ipak će biti najviše priče oko kompanija koje - nijesu predali ponude. Prvenstveno o tursko-francusko-konzorcijumu TAV-AdP koji su svojevremeno, još 2019. godine ispunili pretkvalifikacione kriterijume za dodjelu koncesija.&nbsp; Za razliku od indijske kompanije GMR Aairports, koja je vrlo brzo odustala od učestvovanja jer je prodala 49 odsto akcija, tursko-francuski konzorcijum je viđen kao najozbiljniji kandidat.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000536_3362dbb978d3347c64f83e60382a5e98b6a585afeeef8d4655477365fe9a79e2.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250513000536_3362dbb978d3347c64f83e60382a5e98b6a585afeeef8d4655477365fe9a79e2" data-rendition-name="original" width="1280" height="720" loading="lazy" alt="ODLUKA U POSLJEDNJI ČAS: Konzorcijum TAV-AdP"> <figcaption>ODLUKA U POSLJEDNJI ČAS: Konzorcijum TAV-AdP(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  I svi koji su, unutar tog konzorcijuma radili na ponudi, vjerovali su da će grupa TAV-AdP dati svoju ponudu. Sve do četvrtka 9. maja uveče, kada je iz Pariza, došla obavijest ekspertima - da se obustavi rad na ponudi. Formalno, konzorcijum je zatražio produženje roka za dostavljanje ponuda za mjesec dana, ali njihov zahtjev nije prihvaćen. To je dovelo do njihovog povlačenja iz procesa. Neformalno, ali stvarno: tursko-francuski konzorcujum je odbio da preda ponudu zbog neodgovornog ponašanja Vlade Crne Gore i, posebno, premijera Milojka Spajića. PROMJENA KONCESIONIH USLOVA Tenderska komisija Vlade Crne Gore retroaktivno je 9. aprila, samo 30 dana prije završnog roka, u tenderske uslove ubacila obavezu ponuđača da obezbijedi bankarsku garanciju za investiciju od 100 miliona eura. To je izazvalo niz reakcija, između ostalog i francuske države koja ima udijela u konzorcijumu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000540_07815ba55e089463cde76e7a4e4253891ec16cf9d3ddb95627588cb77a6a4e49.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250513000540_07815ba55e089463cde76e7a4e4253891ec16cf9d3ddb95627588cb77a6a4e49" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="NEPRIJATAN SUSRET: Ambasadorka Maske i premijer Spajić "> <figcaption>NEPRIJATAN SUSRET: Ambasadorka Maske i premijer Spajić(Photo: Arhivski snimak, Vlada Crne Gore )</figcaption> </figure>  Prema informacijama Televizije E, francuska ambasadorka An Mari Maske (Anne Marie Maskay) urgentno razgovarala sa premijerom premijerom Milojkom Spajićem u njegovom kabinetu. (NE)DOVOLJNA SPAJIĆEVA OBJAŠNJENJA Tokom žučnog sastanka premijer Spajić nije mogao da objasni zašto su koncesioni uslovi mijenjani poslije šest godinja i to 30 dana prije roka.&nbsp; Krivicu je prebacio na predsjednika Tenderske komisije Nika Đeljošaja koji, kako je tvrdio Spajić, nije htio uopšte da sasluša premijera, pa je, navodno, obustavljena komunikacija Spajić-Đeljošaj. Izvori iz ministarstva vanjskih poslova kazali su Televiziji E da je sada Spajić u vrlo neprijatnoj situaciji i da se, pred Francuzima pokazao, kao političar koji ne drži riječ. Tim prije što je februara prošle godine, tokom posjete Parizu, Spajić lično predsjedniku Francuske Emanuelu Makronu obećao da će – u cilju jačanja privredne saradnje dvije zemlje-učiniti sve da koncesiju dobije renomirana francuska kompanija koja, između ostalog, uptravlja aerodromima Pariza. Sada se pred Francuskom, jednom od ključnih država za evropski put Crne Gore, premijer Spajić u ime Crne Gore pokazao kao vrlo nepouzdan partner. To je, vrlo direktno, saopštila i francuska ambasadorka tokom sastanka sa Milojkom Spajićem. Sukob sa Parizom svakako nije dobra preporuka za evropski put Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000544_a6919bdecec0afc5d036e772290af6fd79c288d846eff1eb7305b5598bde1190.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250513000544_a6919bdecec0afc5d036e772290af6fd79c288d846eff1eb7305b5598bde1190" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="PROZREO PONAŠANJE SPAJIĆA: Andrej Milović, bivši ministar pravde "> <figcaption>PROZREO PONAŠANJE SPAJIĆA: Andrej Milović, bivši ministar pravde(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;MILOVIĆEVO ,,PROROČANSTVO“ No, za sada nema reakcija zvanične Podgorice. Kako je saopšteno iz Tenderske komisije, Vlada Crne Gore planira da donese konačnu odluku o koncesiji u prvoj polovini 2025. godine, nakon što se detaljno sagledaju obje pristigle ponude. Pitanje je, međutim da li će biti žalbi na tenderski postupak i izmjenu koncesionih uslova. Činjenica je da se sada ostvaruje predviđanje bivšeg minstra prave Andreja Milovića, da će Spajićeve Vlada prevariti evropske partnere. -Bojim se da Do kvon ne bude predmet trgovine u zamjenu za koncesiju nad Aerodromima Crne Gore. Kada je Apelacioni sud odlučio da Do Kvon bude izručen Južnoj Koreji, Spajiće je bio jako zadovoljan i nije gledao blagonaklono na to što sam insistirao da Vrhovni sud o tome odluči. U tim danima, Spajić po prvi put počinje pozitivno da govori o južnokorejskoj ponudi za Aerodrome i da je njemu ta ponuda prihvatljiva, iako je mjesecima pripremao sve da koncesiju na Aerodromima da Francuzima - upozorio je Andrej Milovič, tadašnji ministar pravde u Vladi Milojka Spajića.&nbsp; Ovu izjavu Milović je izrekao još septembra prošle godine i tada je malo ko obratio pažnju. Nakon dešavanja od protekle sedmice, djeluje da je bivši ministar već tada predosjetio da će Spajić obmanuti Francuze i okrenuti se ka ponudi južnokorejskog državnog konzorcijuma. A put u Evropu? Biće da premijer i lider PES-a smatra da je to već završena stvar i da može das e okrene drugim, unosnijim, poslovima.&nbsp; <h1> </h1> &nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Francuzi razočarani, Spajićeva neispunjena obećanja uzrokovala povlačenje konzorcijuma TAV-AdP

Islamistički militanti napali su rano jutros nigerijsku vojnu bazu i zarobili vojnike i municiju tokom racije u sjeveroistočnoj državi Borno, javlja Rojters, pozivajući se na dva bezbjednosna izvora.
Vojnik koji je izbjegao napad rekao je da su militanti stigli na motociklima i kamionima sa topovima i opseli bazu 153. bataljona operativne grupe u okrugu Marte u Bornu oko sata sata ujutro.
Nigerijske trupe su se povukle u veću 24. brigadu operativne grupe u obližnjem okrugu Dikva, gdje su se pregrupisale i pokrenule kontranapad kojim su povratile bazu, rekao je vojnik, koji je želio da ostane anoniman.
Strahuje se da je nekoliko vojnika poginulo, a drugi se vode kao nestali.
Član Civilnih zajedničkih operativnih snaga (CJTF), koje pomažu vojsci u borbi protiv džihadista, rekao je da su militanti ukrali municiju i spalili vozila vojske za razbijanje mina.
On je naveo da vojska još traga za nestalim vojnicima i da još nije utvrdila broj poginulih vojnika.
Porast broja napada ove godine islamističke grupe Boko Haram i njegovog otcijepljenog rivala Islamske države, Zapadnoafričke provincije (ISWAP), koji podržava Islamska država, izazvao je strahove od velikog povratka džihadista, čija taktika uključuje naoružane dronove i eksplozivne naprave postavljene na glavnim putevima, navodi Rojters.

Militanti u Nigeriji napali vojnu bazu i zarobili vojnike i municiju

Vijeće Međunarodne organizacije za civilno vazduhoplovstvo (ICAO) zaključilo je danas da je Rusija odgovorna za rušenje putničkog aviona MH17 u julu 2014. godine.
Let MH17, Boing 777 Malezija erlajnza, poletio je 17. jula 2014. sa amsterdamskog aerodroma Šipol prema Kuala Lumpuru.
Tri sata nakon polijetanja pogođen je iznad ukrajinske Donjecke oblasti projektilom zemlja-vazduh Buk, koji su ispalile proruske separatističke snage.
Svi putnici i članovi posade, ukupno 298 osoba, među njima 196 holandskih državljana, poginuli su.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqjySlZUHNso&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
<h2>Rusija širila teorije zavjere</h2>
Iako Rusija nikada nije preuzela odgovornost za taj napad, sistemski je širila teorije zavjere kako bi odgovornost prebacila na druge.
Prema saopštenju holandskog Ministarstva vanjskih poslova, "velika većina" članica ICAO-a glasala je u korist Holandije i Australije, koje su 2022. godine pokrenule postupak protiv Rusije pred ovom međunarodnom organizacijom.
U presudi se navodi da je Rusija "odgovorna za rušenje leta MH17", te da su njene akcije "prekršile Konvenciju o međunarodnom civilnom vazduhoplovstvu, poznatu kao Čikaška konvencija".
- U narednim sedmicama ICAO-ovo Vijeće razmotriće koji oblik reparacije je primjeren. U tom kontekstu Holandija i Australija traže da ICAO naloži Rusiji početak pregovora s obje zemlje, te da posreduje u tom procesu - izjavio je holandski ministar vanjskih poslova Kaspar Veldkamp.
<h2>Porodice žrtava i ranije tražile rusko priznanje</h2>
Porodice žrtava MH17 i ranije su tražile da rusko priznanje odgovornosti bude sastavni dio svakog budućeg mirovnog dogovora o okončanju ruske invazije na Ukrajinu, podsjeća Evropska Pravda.
Ambasadorka Ukrajine u Kanadi i predstavnica Kijeva pri ICAO-u, Julija Kovaliv, rekla je za Evropsku Pravdu da ova odluka predstavlja "još jedan važan korak prema pozivanju Rusije na odgovornost".
- Civilno vazduhoplovstvo je bolna tema za Rusiju, i nastavićemo da radimo na tome da se svi koji krše Čikašku konvenciju, uključujući Rusiju i Iran, pozovu na odgovornost - dodala je Kovaliv.
<h2>Dvojica optužena na doživotni zatvor u odsustvu</h2>
U novembru 2022. Okružni sud u Hagu osudio je dvojicu ruskih i jednog ukrajinskog državljanina na doživotni zatvor u odsustvu zbog njihove uloge u rušenju MH17. Četvrti optuženi, takođe ruski državljanin, oslobođen je zbog nedostatka dokaza.
U još jednom incidentu, 25. decembra prošle godine, projektil iz ruskog sistema protivvazdušne odbrane Pantsir vjerovatno je uzrokovao pad aviona Azerbejdžan erlajnza iznad ruskog vazdušnog prostora. U padu je poginulo 38 od 67 ljudi na letu. Baku je optužio Moskvu da je greškom oborila avion i zatražio zvanično priznanje krivice i odštetu.

Rusija proglašena krivom za rušenje putničkog aviona u kojem je poginulo 298 ljudi

Hamas, koji su Sjedinjene Države i Evropska unija označile kao terorističku grupu, je u ponedeljak 12. maja oslobodio izraelsko-američkog vojnika koji je bio talac u Gazi više od 19 mjeseci, kao gest dobre volje prema administraciji Donalda Trampa koji bi mogao da postavi temelje za novi prekid vatre sa Izraelom.
Izraelska vojska je potvrdila da je 21-godišnji Edan Aleksander predat Crvenom krstu, a zatim izraelskim snagama, i da je prešao na izraelsku teritoriju.
Noseći majice sa njegovim imenom, Aleksandrova šira porodica okupila se u Tel Avivu kako bi posmatrala oslobađanje. Uzvikivali su njegovo ime kada je vojska saopštila da je slobodan. Na Trgu talaca u Tel Avivu, stotine ljudi je počelo da klica.
Aleksandrova baka, Varda Ben Baruh, zračila je od radosti. Rekla je da je njen unuk izgledao blijedo, ali uglavnom dobro na prvoj fotografiji nakon skoro 600 dana u zatočeništvu. 
- Djelovao je kao muškarac. Zaista je sazrio - rekla je ona.
Aleksandar je imao 19 godina kada je odveden iz svoje vojne baze na jugu Izraela tokom Hamasovog prekograničnog napada 7. oktobra 2023. godine, koji je pokrenuo rat u Gazi. Njegovo oslobađanje je bilo prvo otkako je Izrael u martu prekršio osmonedjeljni sporazum o prekidu vatre sa Hamasom, započevši žestoke napade na Gazu u kojima su ubijene stotine ljudi.
Izrael je obećao da će intenzivirati ofanzivu, uključujući i zauzimanje teritorije i ponovno raseljavanje velikog dijela njenog stanovništva. Nekoliko dana prije isteka prekida vatre, Izrael je blokirao sav protok pomoći u palestinsku enklavu, produbljujući humanitarnu krizu i izazvajući upozorenja o riziku od gladi ako se blokada ne ukine. Izrael kaže da su koraci namijenjeni vršenju pritiska na Hamas da prihvati sporazum o prekidu vatre pod izraelskim uslovima.
U Aleksandrovom rodnom gradu Tenaflaju, u Nju Džersiju, stotine pristalica ispunile su ulice, držeći transparente sa njegovim likom i slušajući iz zvučnika iz kojih je svirala izraelska muzika. Dok su gledali vijesti o njegovom oslobađanju na velikom ekranu, gomila se grlila i mahala izraelskim zastavama. Od kada je otet, pristalice su se okupljale svakog petka kako bi marširale za oslobađanje talaca.
Izrael tvrdi da je 58 talaca još u zatočeništvu, a za oko 23 se kaže da su živa. Mnogi od 250 talaca koje su oteli militanti predvođeni Hamasom u napadu 2023. godine oslobođeni su u skladu sa sporazumima o prekidu vatre.

Hamas oslobodio izraelsko-američkog taoca u znak dobre volje prema Trampovoj administraciji

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Baković: Dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Tag: male-boginje