Nije prvoaprilska šala, jer se dogodilo 4. aprila. Dritan Abazović je 4. aprila zagrmio: „Svi na protest, Crna Gora nije na prodaju!“ Predśednik pokreta Ura, Dritan Abazović, kako prenose portali, „pozvao je sve građane koji žele da sačuvaju Crnu Goru, njenu prirodnu ljepotu i autentičnost, a koji se protive njenoj prodaji, da u subotu dođu na protest...“
Nekad premijer, danas tek predśednik u Gospodu upokojenog pokreta Ura, poziva na protest jer neko kani prodati Crnu Goru?! Kažem, nije 1. april, ali je šala na kojoj bi pozavidio i ponajbolji stund up komičar. Panta rei, ili, „sve teče“, kako je Simplicije objašnjavao koncept filozofije Heraklita iz Efesa. Možda baš Heraklitovo zapažanje da „niko nikad ne zagazi u istu rijeku dva puta“ i da „u protoku vremena, izgubljena prilika izgubljena je zauvijek“.
Sve teče, sve se mijenja, osim, kako ga je negdašnji patron Vulin označio – „šibicar Dritan Abazović“. On ostaje isti. Bez obzira na protok vremena. Uprkos okolnostima. Sklon pošalicama i šibicarenju. Sitnom, uličnom, velikom, masno plaćenom, svejedno. Važno je šibicariti. Naročito uoči izbora. Lokalnih, državnih, opet svejedno. Šibicaru je važna korist. Nije 1. april, nije „Treće oko“, a ni aforizam Dragana Koprivice, a Dritan kaže: „Crna Gora nije na prodaju!“ Čovjek koji je prodao sve što se moglo prodati poziva na protest kako bi spriječio prodaju Crne Gore. Čovjek koji je Beogradskoj patrijaršiji prodao crnogorske hramove, kaže da „Crna Gora nije na prodaju“. A zatim, u svom nadahnutom patriotskom govoru, s istom strašću nastavlja: „Danas je na meti Velika plaža, sjutra će to biti Plavsko jezero, Lovćen, Stari grad u Kotoru, ako sada ne pokažemo otpor, gubimo sve!“
Zakleo bih se da je ovo Dritan Abazović svakodnevno slušao dok je bio premijer, pa danas kad je potrošeni Vučićev sluga i političar na margini i u slobodnom padu, reciklira sve ono što su mu govorili građani dok je prodavao i izdavao Crnu Goru. A niko je nikad nije toliko prodao i izdao koliko Dritan Abazović. Da je još neko vrijeme ostao premijer prodao bi Abazović i Lovćen, nad čijom neizvjesnom sudbinom danas lamentira, i zbog kojeg poziva na otpor. Srušio bi Abazović i Mauzolej, obnovio bi Abazović i takozvanu Njegoševu, a zapravo kapelu Karađorđevića, samo da je bio u prilici, da je bilo vremena. Ali, kao što nam otkriva Simplicije – „sve teče“, a rijeke moći i vlasti Dritana Abazovića su protekle, pješčani sat je iscurio. I na sreću svih nas koji smo pozivali na otpor, na koji danas poziva lažni i prijetvorni Abazović, on neće zagaziti u istu rijeku dva puta. Nikad više neće biti vlast. I baš kao u filosofiji s početka teksta ovaj opsjenar i grobar građanske Crne Gore, suočen je s istinom da je „izgubljena prilika izgubljena zauvijek“.
Avgusta 2020. Abazović je bio u prilici da ne iskopa raku za Crnu Goru. No, ipak je izabrao ašov. Ipak je za saveznike birao sljedbenike ideologije krvi i tla. A onda su počeli graditi neku novu Crnu Goru, i do temelja rušiti građansku i multietničku. Izgradili su diktaturu, sve sa slobodom na usnama. Zarobili su sve institucije sistema, sve s bajkama o tridesetogodišnjem ropstvu. Zato se danas u Dritanovoj Crnoj Gori progone novinari, intelektualci i građanski aktivisti.
Zato se danas u Dritanovoj Crnoj Gori zastrašuju i kriminalizuju studenti koji su pokušali da mijenjaju svijet oko sebe. Nažalost, neki od njih ustuknuli su pred hordama režimskih novinara i medija. Strah je nadvladao cilj. Ali, oni su bar pokušali. I zato niko nema pravo da ih osuđuje. Naročito ne oni koji su na proteste izlazili samo na zvižduk partije. Oni koji bi na protestima provodili vrijeme u brojanju, u izviđanju. Oni koji su u mjesnim zajednicama i ustanovama upisivali plus ili minus pored vlastitih imena. Studenti su pokušali. Za razliku od takvih, i za razliku od licemjera Dritana Abazovića, koji nakon što je razorio Crnu Goru vapi nad dubokom i mračnom jamom. Nakon što je Crnu Goru pretvorio u poligon za pokazne vježbe šovinizma, on poziva na otpor?
Nije prvi april, šesti je. Petog aprila je počela opsada Sarajeva. I trajala je četiri godine. Za 1425 dana ubijeno je skoro 12000 građana Sarajeva, među njima 1601 dijete. Još do juče Abazovićevi saveznici bili su oni koji slave opsadu. Koji slave ratne zločince. Oni čiji su heroji završili u haškim sudnicama. Danas Crnu Goru prodaju baš oni, a juče je to bio Dritan Abazović. Koji je avgusta 2020. zagazio u njihovu rijeku. Ali, kako kažu njegove beogradske gazde: „šibicar ostaje šibicar“.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Dritan Abazović – borac za pravo, čast i slobodu Crne Gore

Da nije Her Flik, mogao bi prvi milicajac Šaranović biti i Gavrilo Milentijević, revnosni čuvar reda u filmu „Tri karte za Holivud“. Pamtite ekstatično urlanje Gavrila Milentijevića: „To, milicijo moja, to, gvozdena pesnico komunizma, satri izdajnike sa zemljom!“ I sve to izgovara Milentijević dok milicija hapsi njegovog brata i oca, jer, narodna milicija nema milosti. Čak ni kad je u pitanju porodica. Dobro, Šaranović bi u tom segmentu znatno odstupio od izvorne matrice, oca bi možda i uhapsio, ali svoje partijske drugove ne bi. Kao ni drugove svojih drugova, zapravo, ne bi taj uhapsio bilo koga ko je u bilo kakvoj vezi s aktuelnim režimom. Ali Šaranović vaistinu jeste Gavrilo Milentijević kad treba hapsiti one čiji glasovi remete harmoniju hora, čiji je dirigent, glavom i bradom, Aleksandar Vučić. Pa je tako ovih dana Šaranović hapsio beogradskog studenta Luku Stojakovića, koji je u samici proveo 24 h. Kako sâm Stojaković kaže, milicajci su mu saopštili da je nalog za njegovo hapšenje „stigao s vrha“.
Sasvim je izvjesno da taj vrh nije Bobotov kuk, već da je riječ o hijerarhijskom vrhu u Ministarstvu unutrašnjih poslova. A na tom vrhu, poput Zevsa na Olimpu, śedi Danilo Šaranović, gvozdena pesnica Demokrata. A zašto je uhapšen student Luka Stojaković? Ako zanemarimo animozitet Demokrata prema studentima koji su zaista studenti, a ne diplomci bez i jednog odslušanog predavanja, a kamoli polaganja ispita, kakvi su, jelte, prvaci Demokrata, razlog hapšenja Luke Stojakovića je očigledan. Vrh ima svoj vrh. Dakle, jeste da je narodna milicija hapsila po „nalogu s vrha“, ali „nalog s vrha“ je posljedica naloga iz Beograda. Ako znamo, a znamo, da su Demokrate, kao uostalom i cijeli aktuelni režim, posluga Aleksandra Vučića, onda nije naročito teško doći do spoznaje ko je naredio Stojakovićevo hapšenje.
Jasno je da je gazda Aleksandar dao nalog da se da nalog. S vrha, dabome. Vjerujem da je osim što je morao, Šaranović i uživao u hapšenju beogradskog studenta. Znate, studenti su aktuelni ovih dana. Kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori. Studenti u Crnoj Gori već neko vrijeme organizuju proteste i zahtijevaju smjenu milicajca Šaranovića i njegovog partijskog šefa Alekse Bečića. I dok Demokrate besprizorno laju na crnogorske studente, upregnuvši u tu svrhu sve svoje partijske vojnike, koji javni prostor u kontinuitetu kontaminiraju lažima o studentima, svoju neutaživu glad za hapšenjima studenata nakratko su zadovoljili hapšenjem Luke Stojakovića. Istina, u pitanju je mladić iz Beograda, ali studentu se u indeks ne gleda!
Nakon sramnog lišavanja slobode mladića iz Beograda, uslijedila je još sramnija reakcija premijera Spajića. Spajić od početka studentskih protesta u Crnoj Gori odbija da smijeni Šaranovića i Bečića, a na vijest o 24 h koje je Luka Stojaković proveo u samici, veseli premijer obavještava javnost da će naložiti da se cijeli slučaj ispita?! Kao što je ispitao cetinjski masakr?! Kao što je ispitao odgovornost svojeg ministra Šaranovića, i Alekse Bečića, čija izmišljena funkcija nije sasvim jasna ni njemu samom? Premijer Spajić, da prostite, laže po navici. Naravno da neće učiniti ništa povodom slučaja hapšenja beogradskog sudenta. Slagaće, a neće trepnuti. Slagaće, ali će tvitnuti. Kao što je lagao i studente da će preispitati odgovornost svojih saveznika u vlasti, a povodom cetinjskog masakra.
Možda laže kao Dritan, ali Spajić je uistinu vrijedan i marljiv čovjek. Kao mrav o kojem pjevuši u vožnji, ushićen zbog pobjede opskurnog Donalda Trampa. Jer: „Laganje je, kad bolje razmisliš, đavolski težak posao. Da su ljudi stvarno lijeni, nikad ne bi lagali.” Ipak, mogu lagati koliko hoće, ali ne i dokad hoće. Kao što je izvjestan pad njihovog gazde iz Andrićevog venca 1, tako je izvjesna i sudbina svih onih partija, koje bi i danas na ulicama izvodile performanse o napaćenom srpstvu, o pobjedama i podjelama, o platama koje rastu do neba i cijenama koje se do zemljice crne povijaju, da nije bilo beogradskih novaca i američkih i evropskih mecena.
Kad se uruši krov, i temelj će potonuti. Duboko u zemlju. I Atlantida je potonula, pa će i dugo sanjani Srpski svet, podignut na lažima, na poricanju, na mržnji prema svemu drugačijem. A onda valja zidati iznova. Bez prava na greške. Čitali ste, bar u čitankama, „Zidanje Skadra“: „Što majstori za dan ga sagrade, to sve vila za noć obaljuje.“ Crna Gora nije epski Skadar, zato treba nove graditelje, a oni su danas na ulicama. Budućnost pripada njima.

Narodna milicija – gvozdena pesnica Demokrata

Književnik i kolumnista Đorđe Šćepović kaže da ga raduje što je studente podržao veliki broj umjetnika, novinara, građanskih aktivista i što je uglavnom riječ o ljudima bez partijskih biografija i pripadnosti, uprkos nastojanjima aktuelnog režima da se svi oni koji su potpisali pismo podrške obilježe kao oni koji podržavaju bivšu vlast.
- Ili koji danas podržavaju bivši režim, mada ne vidim logiku u podržavanju bivšeg režima, ako bismo se ponašali kao oni podržavali bismo aktuelni režim, jer od bivšeg režima nemamo apsolutno nikakve koristi, kao što ni ovi mladi ljudi nemaju, iako su i oni obilježeni kako nekakvi partijski vojnici - naveo je Šćepović gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata na Televiziji E.
Na politićkoj sceni Crne Gore dominira, kako kaže, bahata grupa političara, koja demonstrira moć, i ne haje mnogo za, građansku neposlušnost koja se ogleda i kroz podršku studentima.
- Oni konkretno traže smjenu Danila Šaranovića i Alekse Bečića. Kad Spajić smijeni Šaranovića i Bečića, što vjerujem da se neće desiti, onda bismo trebali pitati studente za ove ostale zahtjeve koji su postavili. To su dva ključna zahtjeva, i ako se ta dva zahtjeva ne ispune, ja vjerujem da će doći do eskalacije građanske neposlušnosti, naravno to ne znači ništa što bi moglo ugroziti bezbjednost, kao što se pokušava spinovati i manipulisati time – ocijenio je Šćepović
Prema njegovim riječima zahtjevi studenata iz neformalne organizacije “Kamo śutra” su apsolutno opravdani, pa je kako kaže, smatrao da mu je obaveza da ih podrži, bez namjere da utiče na organizaciju samog protesta.
- Vjerujem da su svi ljudi koji su potpisali pismo podrške bili bez ambicije da kreiraju njihove poteze i proteste, to jednostavno smatram svojom obavezom, i obavezom svakog slobodnog građanina Crne Gore, da se ti mladi ljudi podrže, a razlog više je, naravno, ponašanje onih zbog kojih su protesti i organizovani, to jeste partije Demokratska Crna Gora - rekao je Šćepović.
Dobro je, kaže on, da postoji kontinuitet protesta. Nada se da će se taj kontinuitet nastaviti, da će studenti istrajati uprkos silnim pritiscima kojima su izloženi.&nbsp;
- Svakodnevno su izloženi pritiscima, što u medijima, što na društvenim mrežama, kao što sam rekao, oni protiv kojih protestuju pokušavaju ih &nbsp;povezati sa organizovanim kriminalnim grupama, s partijama koje su sad opozicija a bile su nekad vlast, i ako niko od tih mladih ljudi nema tu partijsku biografiju, nema taj background, već su to slobodni mladi ljudi, koji su smatrali svojom obavezom da pokrenu proteste u Crnoj Gori - istakao je Šćepović.
Podsjeća da je inicijalni događaj bio masakr na Cetinju, u kojem je stradalo 13 ljudi, i ne preuzimanje odgovornosti za tako nešto.
- Da li brine ili ne ponašanje režima, zapravo konkretno dvojice ljudi čija se smjena traži, ne znam, prosto smo navikli na taj obrazac ponašanja kad je Demokratska Crna Gora u pitanju, zapravo kad je cijeli aktuelni režim u pitanju, ne postoji bilo kakva odgovornost, ni objektivna ni moralna, kad su oni u pitanju, ne znam da je iko od njih podnio ostavku za ovih pet godina - ipodjsetio je Šćepović.
Za vrijeme vladavine bivšeg vlasti, prije 2020.godine, &nbsp;podsjeća on, pet ministara je podnijelo ostavke. Da li su, kakko kaže, bile iznuđene ili ne, nije ni važno, ali je važno da od 2020. godine do sada nijedan ministar nije podnio ostavku.
- Šaranović i Bečić ne da ne podnose ostavke, Spajić ne da ih ne smjenjuje, već na svaki način pokušavaju oklevetati ove mlade ljude, i sve one koji ih podržavaju u njihovoj borbi. To je ona prljava propaganda koja traje od samog početka protesta, to je jedan manir koji je preuzet iz Beograda, prepisan iz Vučićevih tabloida, i ti se ljudi svakodnevno obilježavaju na različite načine - naglasio je Šćepović.
Prema njegovom mišljenju vlastima najteže pada zahtjev studenata za smjenu ministara, zato se i premijer Crne Gore Milojko Spajić oglušuje o te zahtjeve, a o cetinjskom maskaru i događajima od tog dana javnost ni do dan danas, kako kaže, nije upoznata.&nbsp;
- Portal ETV je, čini mi se objavio hronologiju samog događaja, i tu je Uprava policije lagala građane o samom događaju, a Šaranović i Bečić od samog početka protesta i od tog zahtjeva da podnesu ostavku, nijesu ni pomišljali na takvo nešto, kao što vidimo ni Spajić ne pomišlja da ih smijeni - rekao je Šćepović.
Crnogorske institucije su, vjeruje on, u potpunosti zarobljene, a Specijalno državno tužilaštvo se bavi, targetiranjem novinara.
- Imali smo slučaj tužioca Šoškića koji je targetirao nekoliko crnogorskih novinara, među njima i Darka Šukovića, Draška Đuranovića, i druge novinare koji su svo ovo vrijeme upozoravali na ono što se događa i ono što će se dogoditi, i ogolili prirodu samog režima. Imamo institucije koje konstantno ćute, imamo jednu instituciju koja je vrlo zanimljiva, to je institucija Ombudsmana koja se jednostavno ne oglašava u vezi sa aktuelnim pitanjima; a koji bi trebao biti pozvan da se uključi u sve ovo što se događa u Crnoj Gori - istakao je Šćepović.
Podsjeća i da Javni servis ne izvještava sa protesta, a ako to čini, kako kaže, ne izvještava tačno.
- Ne izvještava sa protesta, ali je zato izvještavao sa sahrane mitropolita Amfilohija, i crkvenog jednog od poslanika aktuelne vlasti, tako da, nažalost, javni servis je već godinama u službi režima, i liči neodoljivo na Vučićev RTS - naglasio je Šćepović.

1250x600

1084x550

Šćepović: Na politićkoj sceni Crne Gore dominira bahata grupa političara, koja demonstrira moć

Koja je razlika između Demokrata i PES-a? Nema je. Demokratama odijela i kravate šije isti krojač, i to je jedino što ih razlikuje od partnera u vlasti. Ma koliko se PES glasnogovornici trudili da svijetu pokažu svoje kobajagi građansko i evropsko lice, jasno je da se njihov cilj ni u čemu ne razlikuje od cilja Demokrata ili Demokratskog fronta. A cilj je pokoravanje svih državnih institucija i razor multikulturne i evropske Crne Gore. Bar onog što je od nje ostalo nakon pet godina vladanja aktuelnog režima. Nakon istorijskog avgusta 2020. kad je Ura Crnu Goru predala kao darje i uzdarje Aleksandru Vučiću.
Zato, kad ovih dana Vasilije Čarapić lije krokodilske suze nad studentkinjom koju je pregazio neki od Vučićevih sljedbenika, i kad isti Čarapić u metaforama kritikuje potpisnike peticije „Pravo na život Aleksandra Vučića“, ne možemo a da se ne zapitamo „Koga to zajebava nekadašnji DPS kurir?“ I ne možemo a da se ne saglasimo s Milanom Kneževićem koji kaže: „Ako podržavaš proteste u Srbiji, prije toga treba da podržiš proteste u Crnoj Gori.“ Licemjeri, ime vam je PES (Matej).
Dakle, zar Vasilije Čarapić i ostali čarapići, koji od početka studentskih protesta „Kamo śutra“ organizatore nastoje obilježiti kao partijske aktiviste bivšeg režima i pripadnike organizovanih kriminalnih grupa, bjesomučno i mimikrijski rabeći narativ koji je identičan Vučićevom, zaista očekuju da će bilo ko ko raspolaže bar zrnom zdravog razuma, povjerovati u njihovu farsu? U njihov igrokaz za javnost Crne Gore? Osim, naravno, oni koji su prevaru zvanu PES glasali na izborima, i oni koji se izdaju za opoziciju, za slobodne ljude, a posredstvom portala koji je zapravo partijski bilten Milojka Spajića svakodnevno promovišu Milojkova „istorijska dostignuća“, i za istog kažu da je u slučaju smjene Biljane Vučurović „premijer pokazao kičmu“?!
Neobična neka kičma, znate. Koja se na zapovijest beogradskog gazde savije do poda. Kičma koja u slučaju Ustavnog puča usred Skupštine Crne Gore iščezava poput Milojkovih obećanja o ekonomskom preporodu Crne Gore. Kičma koja se povija pred opskurnim Trampom, i svim onim što ovaj osvjedočeni rasista i neonacista može učiniti u bliskoj budućnosti. Ili kičma koja se usred pandemije koronavirusa spušta do kovčega, dok Milojko ljubi mrtvog Atanasija Jevtića, umirovljenog vladiku Crkve Srbije? Da. Neustrašivi borci protiv Vučićevih posilnih u Crnoj Gori položiće i život za domovinu, ali će u svakoj zgodi i nezgodi pohvaliti Milojka Spajića, ili, u najboljem slučaju, „premijera s kičmom“ neće kuditi.
I, koja je razlika između Demokrata i PES-a? Nema je. A da je nema potvrđuje i izvjesna Jelena Nedović, koja kao glasnogovornica „premijera s kičmom“ kaže: „PES dijeli mišljenje Demokrata da iza protesta ne stoji neformalna grupa studenata“. Ne bih da osuđujem gđu Nedović, jer, znate, „ne osuđuj onog u čijim patikama nijesi hodao“, a ako je vjerovati gđi Nedović, ona je zahvaljujući DPS tiraniji gotovo cijeli život pregazila u jednim istim patikama. Kad je mandat dobijen zahvaljujući Alternativi prisvojila i priklonila se vladajućem PES-u, tad je, slutim, na poklon dobila i novi dres i nove patike.
Jer, tako vam je to s transferima i partijama. Teško je vjerovati Jeleni Nedović kad kaže da na „protestima prepoznaje aktiviste DPS-a“, budući da su silni aktivisti nekad vladajućeg DPS-a, danas funkcioneri vladajućeg PES-a, ili bar aktivisti, i partijski vojnici, koji čekaju nagradu za svoje zasluge. Valja ih tražiti u PES-u, ne među studentima. No, ne otkrivamo Ameriku tim saznanjem. Niko ne mrzi DPS kao bivši DPS aktivisti i udarnici.
Bez obzira na podršku Vučiću, potpisivanjem groteskne peticije, ili na lažnu podršku studentima, aktuelni režim zna da ih čeka što i njihovog beogradskog patrona. Prije ili kasnije. A do tada, Vostani Serbije! Zbog sebe, i zbog svih oko sebe. Ovu pjesmu Dositeja Obradovića često su zloupotrebljavali, oni koji su je s jasnom namjerom i ciljem pjevali onda kad nijesu imali pravo na to. Dositejeva pjesma nije oda nacionalizmu. Ona je „oda srpskom preporodu“. Zato, Vostani Serbije, nek bude preporod.

PES, laži i video trake

Zlo nema nacionalnost. U ma kom obliku se manifestovalo. Pogrešno je pogrešno. Uvijek. Ma koliko se posvećeno branilo, opravdavalo, ili relativizovalo. Bez obzira na svaku stvarnu ili izmaštanu okolnost kojom se tradicionalno nastoji apstrahovati.
Odbrana i posljednji dani. Pucanj u vlastitu nogu. Vječita težnja da se bude žrtvom. Namjera da se stvarna žrtva stigmatizuje i difamira. Pokušaj da se obilježi, a zarobljenim umovima predoči kao neko ko je kriv. Znate da su silovane žene silovane zato što su obukle kratku suknju? Zlo uvijek piše istim rukopisom. Samo je poetika napisanog katkad drugačija.
Svijet je pun gada, pisao je Andrić. Što reći na žene koje brane ženu koja nije odbranila i zaštitila ženu? Što reći na žene, koje gordo vitlaju crnogorskom zastavom, a onda na socijalnim mrežama šalju stikere u obliku srca Biljani Vučurović, jer je, zamislite, baš ona žrtva. Sara Vujisić je dželat? Profesora predatora skoro pa da više niko i ne pominje. Uz srce podrške tu je i podrazumijevajući komentar: „Mi se ideološki razlikujemo, ali...“ Bojim se da vas niko nije pitao o ideologiji, o zastavama, o partijama.
Kome se i zašto onda pravdate? Sebi? Uostalom, ko je u cijelom ovom slučaju govorio o ideologiji, naciji, partiji? Sara Vujisić i ona Crna Gora koja je podržala žrtvu seksualnog zlostavljanja, sigurno ne. Jedini koji sve vrijeme ideologiju i naciju koriste kao štit su upravo Biljana Vučurović i njen muž. I njihova politička sabraća. Niko drugi.

Dakle, zlo nema naciju. Zlo nema ideologiju. Jednostavno je? Ili ni to mnogi nijesu u stanju da razumiju? Pokušaj da se cijeli slučaj označi kao politički nije posljedica niti jednog javnog nastupa Sare Vujisić, građanskog aktiviste Koste Mijuškovića, i svih onih koji su zahtijevali istinu o svemu što se dogodilo u Gimnaziji „Slobodan Škerović“.

Od samog početka politizacija je isključivo namjera Biljane Vučurović. Ona je na konferenciji za medije održala politički govor. Baš ona je sebe proglasila žrtvom urote i zavjere, koja je, sasvim je moguće, nastala u podrumima Vatikana. Da, gola politika je kuljala iz usta direktorke Vučurović. Matrica koju su učili od svojih beogradskih mentora: „Dželat je žrtva, žrtva je dželat.“

To bi trebao biti krajnji ishod organizovane i sinhronizovane hajke na Saru Vujisić. I sve ono što podrazumijeva jedan takav koncept, konstruisan u beogradskim fabrikama propagande – politički motiv; meta je direktorka, a meta je jer je Srpkinja. Da li je bilo ko, ko je razumio i podržao Saru Vujisić pitao o njenoj naciji, političkim stavovima, ili bilo čemu sličnom? Nije. No, ko još vjeruje u bajke režima? Čak i oni koji ih pišu ne vjeruju u njih.
Ali znaju da je to jedini način da se pokuša odbraniti neodbranjivo. Očajan, i unaprijed osuđen na propast. Ko zapravo sve vrijeme politizuje slučaj? Oni koji tvrde da se protiv njih vodi politička hajka. Jedini hajkači u ovoj priči su oni. Nema ničeg ličnog u osudi zlostavljača, i onoga ko zlostavljača štiti. Ili ćuti o onome o čemu se ne smije ćutati. Izopačeni umovi nemaju nacionalnost.

Samo licemjer će braniti profesora koji je Srbin, ili uhapšenog novinara koji je Crnogorac. Bilo da je riječ o seksualnom predatoru, ili čovjeku koji tuče ženu. I, nema tu ničeg ličnog. A zapravo je sve lično. Jer tiče se svakog od nas. Bar bi trebalo da nas se tiče. Kad je na političkoj konferenciji za medije B. Vučurović za svoj politikantski nastup nagrađena gromoglasnim aplauzima prisutnih profesora, teško da se moglo naslutiti da će u svojoj ogavnoj poltroneriji i poniženju ovi profesori učiniti i korak dalje.

Da će uputiti pismo ministarki prosvjete, a kao znak podrške svojoj dragoj direktorki, čiju smjenu je ministarka najavila. Svi oni su saučesnici u zlostavljanju Sare Vujisić. Ma koliko živjeli u zabludi da su režimi vječni, doći će dan kad će i ovaj režim pasti. Profesori Gimnazije već su pali. Teško da mogu pasti niže. Čast izuzecima, koji nijesu potpisali pismo upućeno ministarki, ali koji su u obavezi da javnosti to i saopšte.

Dok Andrija Mandić u bunilu govori o kojekakvoj „mizoginoj kampanji“ protiv B. Vučurović, njen muž prijeti. Saopštenjem za medije svima koji ne pristaju na izopačenu Crnu Goru i njenu prosvjetu, a u lice Kosti Mijuškoviću. Hoće li hrabri muž odgovarati za prijetnje? I je li dovoljno hrabar da ih ostvari? Ako sam dobro razumio Andriju Mandića u pitanju je mizogina kampanja protiv direktorke koja tri godine tihuje o mizoginiji u ustanovi kojom upravlja?!

Na kraju ove epske fantastike ispostaviće se da direktorka Gimnazije nije žrtva samo zbog svoje nacionalnosti, već i zbog činjenice da je žena, koju linčuju Sara Vujisić, prosvjetna inspektorka i ministarka prosvjete. Dočim je mlada žena koju Biljana Vučurović nije zaštitila, organizatorka mizogine kampanje protiv Biljane Vučurović?! Mizogine žene koje progone žene-Srpkinje?! Logično. Sve jasno kao dan. Pamtite hapšenje Mila Božovića, i odbranu uhapšenog, koju je izložio takođe Andrija Mandić?

Ako me pamćenje služi i Božović je uhapšen jer je Srbin, a kapital za koji se sumnja da je stečen prodajom droge, Mandić je objašnjavao Božovićevom porodicom, koja je, kako je kazao, oduvijek bila imućna. Dobro, argument „mizoginija" tad je izostao iz opravdanih razloga. Istina, Milo Božović je odavno ostao bez Androve odbrane. Da li je i naprasno okončana ljubav u DF-u bila posljedica urote, ili pak sukoba interesa. Ličnih dabome.

Nedjelo koje se dogodilo u Gimnaziji, a koje je direktorka Vučurović prećutala, ključni je dokaz da je gola istina ono što smo sve vrijeme papagajski ponavljali – za 30 godina bivšeg režima nije bilo ama baš nikakve nacionalne diskriminacije, diskriminacija je uvijek bila isključivo partijska.

Jer, kao što vidimo, mogli ste biti Srbin u SD-u, i to vas je preporučivalo za namještenje u Podgorici, i zbog toga ste uživali u blagodetima razvlašćenog, ali i 2020. vaspostavljenog režima, jer biti u Srbin u SD-u je takođe žrtva, prisila, lišavanje slobodne volje, a novi režim svaku srpsku žrtvu vozdiže u nebo, makar do juče bila u „ustaškim i antisrpskim partijama".

A takvih primjera je mnogo. Recimo, direktorka i nastavnici-tapšači, svi s priličnim radnim stažom, sticanim u decenijama DPS strahovlade. Kako, braćo i sestre u Hristu? Kako? Zar do 2020. nijeste tucali kamen u konc-logorima bivšeg režima?

Dakle, sve što kao pohabana gramofonska ploča ponavljate godinama je mit. Iliti laž. Kako vam volja.

Zlo nema naciju

Sve srećne sluge liče jedni na druge, svaki nesrećni sluga, nesrećan je na svoj način. Baš tako bi Tolstoj mogao uvesti čitaoca u tragičnu i tugaljivu priču o Dritanu Abazoviću. Danas duboko nesrećnom i potrošenom slugi, a nekad silnom i važnom premijeru, koji se donkihotovski borio protiv imaginarnih protivnika, a sve za ljubav svoje Dulsineje, koja je u ovoj alternativnoj verziji Servantesove pripovijesti tvorena po liku Vučićevom, baš kako je Jehova stvorio ljude po slici svojoj.
Dok nam Abazović ovih dana propovijeda o Demokratskom frontu, neodoljivo liči na ozlojeđenu i očajnu mladu ostavljenu pred oltarom. Jeste, čudnovati su udesi naši, pa čak iako Crnu Goru svome gospodaru prinesete na oltar, kad to učinite, bićete ostavljeni baš pred oltarom. Bićete napušteni, bez značaja i svrhe, jer vaš rok upotrebe je istekao, i trajao je kraće od konzerve mesnog nareska, koju su nekadašnji vojnici JNA dobijali kao redovno sljedovanje. Prosto, bićete Dritan Abazović. No, tako biva s onima koji svoju zemlju za račun tuđe, pretvore u prah i pepeo.
Tako uvijek biva s njima, pa se danas posipaju pepelom? A pepela u izobilju. Dok i dalje jezikom pravednika izriče kritike na račun DF-a, zaboravlja isluženi Abazović da je upravo on DF-u otvorio vrata vlasti, i da nije bilo njega i njegove partije, DF bi se i danas karnevalski maškarao u martire i četovao bi ulicama i trgovima Crne Gore. I ti igrokazi bili bi zabava za puk, no, zahvaljujući Dritanu Abazoviću, DF danas svoju svetu misiju posvećeno izvršava kao vlast. Kao režim. Više nijesu nužni šatori i kampovanja ispred Skupštine, jer Skupština 2024. pripada DF-u.
Zato, nije li nesrećni sluga Dritan malo odocnio? Uostalom, kao i njegovi politički očevi, Šerbo Rastoder i Žarko Rakčević. I oni su se posipali pepelom. Onda, kad je šteta već učinjena. Onda, kad je duh iz boce oslobođen. Ili možda Abazović računa na tradicionalnu glupost i kratko pamćenje Crnogoraca? Jer, i nakon svog zla koje je nanio Crnoj Gori, mnogi će zapljeskati njegovim lažnim i prijetvornim javnim nastupima. A između svih ostalih nedjela, Abazović je svakog novinara učinio legitimnom metom. Svakog pisca i intelektualca koji se drznuo da kritikuje rad njegove vlade.
Jesmo li zaboravili skaredni nastup u Skupštini, kad je za govornicom histerično mahao fotografijom pisca Milorada Popovića? Kad je za istom govornicom sricao imena Darka Šukovića, Draška Đuranovića i drugih novinara koji nijesu pisali hvalospjeve o Abazovićevoj vladi? Ili, kad je u kameru počivše Gradske televizije kazao da će blokirati i ugasiti Gradsku televiziju? Što se, na koncu, i dogodilo. Ukidanjem „Aritmije“ i „Knjiških ljudi“. Ostalo, kako se ispostavilo, nije narušilo koncept nove i slobodne televizije. Elem, Dritan Abazović je uzrok, sve što danas živimo je posljedica. 2020. je Ura povela kolo s onima kojih se sada odriču. Ili, što bi se reklo: „Dala baba dinar da uđe u kolo, a dala bi dva da izađe“.
Ali ne može. Nijesu biografije školska tabla, pa da ih mokar sunđer može obrisati. Kad jedan premijer javno targetira novinare, što očekivati od drugih? Takav obrazac ponašanja postaje društveno prihvatljiv. Jer, ko je kaznio Dritana Abazovića zbog poziva na linč onih koji su pisali i govorili istinu o izdaji Crne Gore, o nepočinstvima režimskih tužilaca i ostalih državnih namještenika? Zato i ne čudi varvarski napad na novinarku Anu Raičković.
Nažalost, ne čudi. Jer u zemlji bezakonja, sve je dozvoljeno. Pa i prebijanje novinarke koja nije po volji Zoranu Bećiroviću. Sloboda govora morala bi biti sveta. Čak i onda kad našim ušima ne godi ono što čujemo. I koji je to grijeh novinarke Raičković izazvao toliki gnjev i bijes Zorana Bećirovića? Njeno učešće u emisiji koja se emituje na E televiziji? Sramno je napasti novinarku. I za takav čin nema opravdanja, ma koliko se portal gospodina Bećirovića trudio da ga nađe. Isti portal koji je bio meta aktuelne vlasti, i isti novinari koji su bili meta aktuelne vlasti. I čiju smo slobodu govora branili. I opet bismo to činili, bez obzira na to što portal „Aktuelno“ svakog ko nije bacio kamen na Milivoja Katnića proglašava plaćenikom. Ali čijim? Onih koji su opsesija ovog portala, a koje mnogi od nas nikad ni u mimohodu nijesu sreli?
Sloboda govora morala bi biti ono što se podrazumijeva. Manir medijskog žigosanja i linča imanentan je beogradskim tabloidima, na koje pomenuti portal, nažalost, iz dana u dan sve više liči. I što reći na brutalno prebijanje Ane Raičković i njenog sina? Na taze polomljenu šoferšajbnu njenog brata? Hoće li i ovo završiti u nekoj od fioka Tužilaštva? Je li tužilac Šoškić odveć zauzet iščitavanjem Đuranovićevih istraživačkih tekstova koje je iskao od „Pobjede“? I jesu li oni koji su se drznuli da o ovom sramnom činu govore sljedeće legitimne mete?
Ili možda nova lica s naslovnice Bećirovićevog portala?

Je li sluga Dritan pretvorio novinare u legitimne mete?

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je mjesecima izložen i mentalnoj i fizičkoj torturi, te se u njegovom slučaju radi o klasičnom političkom revanšizmu - ocijenio je u emisiji Na kraju dana Televizije E književnik Đorđe Šćepović.
Novinari poput Draška Đuranovića, Duška Mihailovića, Kaćuše Krsmanović i drugih, poručuje Šćepović, su potpuno ogolili svu prirodu ,,slobodnog” SDT- a, svojim istraživačkim tekstovima, te su iz tog razloga postali meta, kako kaže, Šoškića, Novovića i ostalih.
- Pokušava se stvoriti atmosfera straha, atmosfera linča. Boban Batrićević je takođe završio na sudu zbog citiranja, Tanja Šuković je bila javno linčovana, zbog filma o Amfilohiju Radoviću, koji je zapravo skup njegovih izjava…Nezapamćeno je da neki tužilac traži od neke medijske kuće, nekog portala tekstove, iako su ti tekstovi dostupni jednostavnom pretragom na portalu, nezapamćeno je da targetira novinare i pisce. Opet se vraćam na Dritana Abazovića, koji je usred Skupštine Crne Gore mahao fotografijom pisca Milorada Popovića, i prozivao i tada Draška Đuranovića… A onda imamo situaciju od prije nekoliko dana, kad Milan Popović, profesor pravnog fakulteta izjavljuje, da ukoliko neko u Podgorici i pokuša da napravi vlast sa DPS-om, to može izazvati sukobe i građanski rat. Je li iko iz Tužilaštva pozvao Milana Popovića da obrazloži tu svoju izjavu? “ - pitao je on.
<h2>Nastavak projekta 42. Vlade</h2>
On je rekao da se nada da će opozicija konačno preduzeti one radikalne poteze, koje je najavljivala, da do usvajanja Zakona o dvojnom državljanstvu ne dođe.
Poziv Ministarstva unutrašnjih poslova nevladinim organizacijama da daju predstavnike u radnom tijelu radi izrade dopuna i izmjena Zakona o dvojnom državljanstvu, nastavak je projekta, podsjeća Šćepović, koji je započeo za vrijeme 42.Vlade, a od koga je odustao tadašnji ministar, Sergej Sekulović, ističe Šćepović, zbog otpora građana.
Kad se govori o Demokratama ništa nije slučajnost, poručuje Šćepović, juče ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović sa najavom Zakona o dvojnom državljanstvu, a danas Aleksa Bečić, njegov partijski lider, sa izjavom, podsjeća Šćepović, kuka nad diskriminisanim srpskim jezikom, iako, 2020.godine niko od njega nije mogao dobiti odgovor kojim jezikom on govori.
- Ukoliko bude opozicije, mislim stvarno je bude, ne smije doći do nečega takvog. Moraju se preduzeti sve mjere da do nečeg takvog ne dođe, jer ako se usvoji Zakon o dvojnom državljanstvu izmijeniće se demografske slika Crne Gore, izvršiće se konačno nacionalni inženjering, koji je pokušan i ovim popisom, ali evo vidjeli smo da nije uspio, uprkos svim silama koje su radile na tome. Nadam se da će opozicija konačno preduzeti one radikalne poteze, koje je najavljivala, da tog usvajanja ne dođe - rekao je Šćepović.
Rezultati popisa su očekivani, smatra Šćepović, ako se uzme u obzir kampanja srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, da se Crnogorci svedu na nacionalnu manjinu, dodaje on, ali, tu se mora uzeti u obzir, kako kaže, konfuzija koju je izazvala opozicija, jer je prvo pozvala na bojkot, pa, ističe on, odustala od bojkata i poprilično, kako kaže, sludila građane.
Cijelo gostovanje možete pogledati na You Tube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DblLalk3jACk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šćepović: Je li iko iz Tužilaštva pozvao Milana Popovića da da izjavu?

Kako to obično i biva, nakon izborne šutnje, nastupi izborna galama. Zapravo, postizborna povika. U noći izbora, kad je svaki izborni štab sveo račune, svi su, kako i to obično biva, proglasili pobjedu. Dakle, na podgoričkim izborima niko nije izgubio. Stoga, nije nužno biti Heraklit iz Efesa pa zaključiti da su svi pobijedili. No, to je tako samo u paralelnim partijskim univerzumima. Stvarnost je ipak kudikamo drugačija. Jedini pobjednik potonjih izbora je dr Nermin Abdić. Čovjek bez naročitog političkog pedigrea i izbornog iskustva, uspio je pobijediti cijeli bataljon anticrnogorskih partija. Nekoliko kolona koje za račun Aleksandra Vučića od 2020. naovamo čine sve ne bi li Crnu Goru pretvorili u prah i pepeo. Nije da u tome nijesu umnogome i uspjeli. Ali, Nermin Abdić nije pobijedio samo partije koje su antipod svemu građanskom i evropskom, već je pobijedio i partiju kojoj pripada.
U tome su mu značajno pomogli i ljudi s liste na čijem je čelu bio. Ne svi, ali neki od njih svakako. Ako svedemo račune, DPS zaista ima razloga za slavlje. Jer je, uprkos svim resursima i srpskog i režima u Crnoj Gori, ostvarila izuzetan izborni rezultat i osvojila 19 mandata. Jer je, uprkos izbornom vikend turizmu, osvojila više mandata od bilo koje podružnice Srpske napredne stranke. Iako su kolone automobila iz Srbije na dan izbora krstarile crnogorskim putevima, praveći pauze za ručak u Podgorici i Kotoru, u gradovima u kojima se birala nova vlast, DPS je, kao opoziciona partija, uspjela poraziti svaku od partija aktuelnog režima. No, sve zahvaljujući Nerminu Abdiću. Čovjeku koji izbornu kampanju nije vodio ispod staklenog zvona, već na ulicama Podgorice. Čovjeku koji je izašao iz zone komfora, imanentne DPS-u, i u izbornu trku krenuo bez bijelih, svilenih rukavica i bez hipoteke u svojoj biografiji. Zato bi Abdić morao biti paradigma kako voditi bitke koje tek predstoje. Zato bi Abdić morao biti primjer svojim partijskim drugovima i drugaricama kako se ponašati u javnom prostoru.
Opet zahvaljujući Nerminu Abdiću, za DPS nijesu glasali samo nacionalni Crnogorci, kako se to s jasnom namjerom želi predstaviti. Za ovu partiju glasalo je i mnogo iznevjerenih i razočaranih koji su 2020. birali neke druge partije. Ali nijesu birali ludilo koje danas žive. Oni su iz četvorogodišnjeg iskustva učili, a mnogi od njih i naučili. Da li je i DPS učio iz gorkog taloga iskustva? Da li će učiti iz iskustva podgoričkih izbora? Sudeći po nekima od njih, među kojima su i kadrovi koji za otadžbinu krvare u Skupštini Crne Gore, nijesu naučili ama baš ništa. Ili njihovo činjenje nije posljedica neznanja? Jer kako objasniti da isti oni koji su prije Velikog praska 2020, svetosavske spavače, s partijskim knjižicama bivše vlasti, majčinski zbrinjavali u crnogorskim školama, a danas uveliko budne i konačno slobodne šoviniste, koji Crnogorce tužakaju ombudsmanu, opet majčinski brižno udomljavaju u svojim privatnim gimnazijama, da crnogorsku đecu uče jeziku koji poriču?!
Zar su takvi zaslužili stolicu u Parlamentu? I ako jesu, koje i kakve su njihove zasluge? Valjda vlasnica privatne škole slijedi eliotovsko razumijevanje tradicije, pa o onima koje je u Podgoricu dovela s dalekih njiva i s dalekih polja, dobročiniteljski nastavlja brinuti. Profesori crnogorskog jezika i književnosti, koji svakog mjeseca odlaze svome izabranom službeniku u Biro za zapošljavanje, nijesu dovoljno dobri za DPS prvake, i prosvjetitelje, u čijim privatnim gimnazijama 2024. predaju oni čija je partijska geneza raskošnija od poezije Markiza de Sada? I onda, kako da ih ne pitamo – koga vi to, gospodo, zajebavate? Nas, koji smo vas branili od vas samih? Pokušavajući da vam ukažemo na greške koje su, između svega ostalog, Crnu Goru odvele u ambis velikosrpskog nacionalizma. Greške, koje uporno i beskrupulozno ponavljate. Opet u korist svoje štete. Jer ne živimo Novi zavjet, i nećemo okrenuti drugi obraz. Na vama je da li ćete i dalje srljati u tradiciju i individualni talenat, ili ćete učiti od Nermina Abdića, a u poslaničke klupe slati one koji to zaista zaslužuju.

Dobročinitelji

Ministar pravde Bojan Božović kazao je da će Vlada tokom ove nedjelje razmatrati povećanje plata sudijama i državnim tužiocima.
- Ove sedmice pred Vladom će biti predlog izmjena više zakona kojim se predviđa povećanje osnovne zarade sudijama i državnim tužiocima za 30 odsto, počev od majske plate - naveo je Božović na Fejsbuku.
Božović je rekao i da će o detaljnom planu zvanično obavijestiti predsjednicu Vrhovnog suda Valentinu Pavličić, kao odgovor na pismo koje im je uputila 31. marta.

Božović: Vlada ove sedmice o povećanju zarada sudijama i državnim tužiocima

Ministri spoljnih poslova zemalja grupe G7 nazvali su nedavne kineske vojne vježbe oko Tajvana provokatorskim i destabilizujućim, tražeći dijalog za "mirno rješenje problema".
- Ove sve češće i destabilizirajuće aktivnosti povećavaju napetosti između Kine i Tajvana i rizikuju globalnu sigurnost i prosperitet - rekli su diplomati u zajedničkom saopštenju u nedjelju.
Dodali su da su nastavljaju da ohrabruju mirno rješenje problema putem konstruktivnog dijaloga između Kine i Tajvana.
Prošle nedjelje kineska vojska održala je dvodnevne vojne vježbe oko Tajvana, među ostalim i vežbe s bojevom municijom dugog dometa u Istočnom kineskom moru, što predstavlja eskalaciju vježbi oko ostrva.

G7: Kineske vojne vježbe oko Tajvana faktor destabilizacije

Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović kazao je da je još na sastanku sa reisom Rifatom ef. Fejzićem poručio da on u svom mandatu nikad neće srušiti nijedan objekat, pa ni džamiju "Husein Kovač" na Koniku u Podgorici.
- Iz Bošnjačke stranke su se kasnije u to uključili i jedan od mojih kolega ministara, a visoki funkcioner te stranke, je bio kod mene i njega sam obavijestio da ćemo sačekati da se prijave za legalizaciju i da nema ništa od rušenja. Očigledno su politički ili neki drugi razlozi učinili da se gura ta priča kako će Slaven Radunović da ruši džamiju. Jednostavno je neko trebalo samo da ih informiše o tome što su razgovarali sa mnom - naveo je Radunović, odgovarajući na pitanja poslanika u parlamentu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fradunovic-rusenju-dzamije-mora-da-prethodi-elaborat-do-danas-nije-sproveden-ugovor-o-kupoprodaji&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ministar je podsjetio da nije njegova odluka o rušenju džamije, već je rješenje donijeto nakon inspekcijskog nadzora 16. jula 2024. godine, kojim je utvrđeno da objekat nije građen shodno građevinskoj dozvoli iz 2012. godine, te da su parametri predviđeni ovim dokumentom prekoračeni.&nbsp;
Radunović je potom je pokazao fotografiju Isa Mahmutovića koji je, kako je rekao, dovoljno zadužio njega i pravoslavce u Crnoj Gori.
- On je odbio da ruši kapelu na Lovćenu - naveo je Radunović.
Poslanik BS-a Amer Smailović iskazao je zadovoljstvo zbog ovakve odluke Radunovića, ističući da je ovo situavija u kojoj se treba odgovorno ponijeti.
- Dobili smo uvjeravanja da neće biti rušenja odbjekta. Drago mi je što čujem da se objekat neće rušiti. Sigurno da to niko ne bi dozvolio da se desi - poručio je Smailović.
Radunović je odgovorio da je blago razočaran riječima Smailovića, odnosno što BS javnost o ovome nije obavijestila na vrijeme.

Radunović: Dok sam ministar neće se rušiti "Husein Kovač" džamija

Siti smo obećanja, siti lažnih prezentacija i bajki. Siti manipulacija nad ljudima koji znaju šta znači pošten rad, čast i odanost svom kraju. Župljani, ovog puta imate jasan izbor – ili će vladari oni koji vas se sjete svake četiri godine, ili ljudi koji su sa vama svaki dan - poručio je nosilac liste Stranke evropskog progresa Nikola Čvorović.
Dok se u završnici kampanje politički turisti utrkuju ko će više obećati Župljanima, iz Stranke evropskog progresa ih pitaju što je sa rekultivacijom površinskog kopa Bunić i Zagrad.
- Zašto se ta područja i dalje vode kao aktivna, iako je eksploatacija odavno završena - samo da investitori izbjegnu svoje zakonske obaveze? Da li i njih čeka sudbina Mislova dola i eutanaziranih krava - arogancije, nepravde i zaborava? Đe je voda za Zagrad i Oblatno? Đe je struja za Lukavicu, iako projekat elektrifikacije decenijama skuplja prašinu u fiokama? Đe je makar nasut Morački put do Konjskog, dionica duga 900 metara koju su obećavali svake godine pred izbore - upitao je Čvorović.
On, kako dodaje, kao čovjek iz srca Župe ne obećava bajke.&nbsp;
- Ja poštujem svoje, i boriću se da naš kraj dobije ono što zaslužuje. Ovo nije još jedan apel - ovo je poziv. Poziv na dostojanstvo Župe nikšićke i Župljana i odbranu tog dostojanstva. Olovkom ovoga puta - za broj 4. Vrijeme je za Župu, vrijeme je za Nikšić - poručio je Čvorović.

Čvorović: Župa nikšićka zna istinu, vrijeme je da kaže dosta

Nauka kaže da oko deset posto čitavog čovječanstva u odrasloj dobi ima određene psihoze, poput šizofrenije, poremećaja ličnosti ili slično. Ako bi samo polovina njih došla u situaciji da odlučuje o sudbini čovječanstva, ono bi bilo u ozbiljnom problemu. A ono danas, upravo zbog toga, jeste u ozbiljnom problemu, dodatno zahvaljujući tome što imamo sve pametnije gadžete, a sve gluplje korisnike, od čije volje zavisi ko će odlučivati o njima. Pored iskustva koje ljudi već imaju sa određenim opcijama, zasnovanim na populizmu, demagogiji, lažima, prevarama, vjerskim devijacijama, nepoštovanju ustava i zakona, oni opet glasaju za populizam, laži, kršenje zakona, zloupotrebi vlasti... Poput čovjeka koji svaki put upadne u istu rupu, vjerujući da je vlast tu rupu već zakrpila.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine"><figcaption>MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine(Photo: RTCG)RTCG</figcaption></figure>  Beogradskom televizijom N1 često kruži snimak u kojem je predśednik Srbije Aleksandar Vučić pośetio neko omanje mjesto u Vojvodini. Dok šeta sa prvim čovjekom toga mjesta pita ga koliko ima stanovnika? Ovaj odgovara da po popisu ima oko šest i po hiljada, a da birača ima oko osam hiljada i sedamsto. Nije stigao ni da završi rečenicu, Vučić ga prekida „Pusti to, to nije važno“! I ne da to nije važno u Srbiji, isti princip se primjenjuje i po Crnoj Gori, posebno među pristalicama i poštovaocima takvih evropskih veličina kao što su Vučić, Orban iz Mađarske i Fico iz Slovačke. Treba li trošiti riječi na kvalifikacije o kakvim osobama i ideologijama se radi? Neprihvatljivi revanšizam Jedan od najprominentnijih srpskih pravnika, pokojni Bojan Dimitrijević, davno je upozorio srpsku javnost da, ako pobijede radikali u Srbiji, nikada ih neće skinuti sa vlasti. Ubijeđen da Srbija tada može zaboraviti na fer i poštene izbore. Pokazuje se da je to pravilo ne samo u Srbiji, već u svim državama u kojima vlada autokratska vlast jednog čovjeka, bilo da je Mađarska, Slovačka ili Turska, ili više koalicionih partnera koje povezuje jedino manijakalna želja za opstankom na vlasti, kao što je u Crnoj Gori. Ali, bez obzira da li se radi o jednom čovjeku ili koaliciji više partija, princip je isti: potpuna kontrola sve tri grane vlasti. To se postiže masovnim zapošljavanjem svojih ljudi, bez obzira na njihov stepen obrazovanja, validnost njihovih diploma, stručnost ili (ne)etičke kvalifikacije. Śeća li se neko hapšenja 14. jula 2022. godine bivših članova Upravnog odbora Plantaža „13. jul“ - Veselina Vukotića, Seada Šahmana, Boža Mihailovića, Duška Perovića i Đorđija Rajkovića, zbog „užasnog zločina“, vansudskog poravnanja u vrijednost cca 300.000 eura. Pritvor im je prvo određen 30 dana, pa produžen još dva mjeseca. Do danas nemamo optužnicu, što govori o odgovornosti SDT i sudija koji su produžavali pritvor. Uhapšeni su i držani u pritvoru iz čistog revanšizma i rušenja ugleda, što je, takođe, kažnjivo Krivičnim zakonom. Pored toga, član 162. Krivičnog zakonika propisuje u stavu 1: „Ko drugog protivpravno zatvori, drži zatvorenog ili mu na drugi način protivpravno oduzme ili ograniči slobodu kretanja, kazniće se zatvorom do jedne godine“. Niko nije odgovarao!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca" data-rendition-name="original" width="1002" height="563" loading="lazy" alt="PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić"><figcaption>PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić(Photo: (Foto: PR Centar))(Foto: PR Centar)</figcaption></figure>  Ako bi nabrajali sve zloupotrebe vlasti i pravosuđa, bio bi to čitav roman. Ali 'ajde da se pozabavimo najkontroverznijim hapšenjem, polovinom marta 2024. godine, bivšeg glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, načinom postupanja prema njima u bespotrebnom pritvoru, posebno Katniću, ne bi li se, tobože, otkrila sva „nepočinstva bivšeg režima“, bazirana na bljuvotinama crnogorskih i srpskih tabloida (u žargonu nužnika), kao i konačno, iz trećeg puta, prihvaćenom šupljom optužnicom krajem marta ove godine. Zloupotreba moći Član 166. Krivičnog zakona, stav 1, glasi: „Službeno lice koje u vršenju službe upotrijebi silu ili prijetnju ili drugo nedopušteno sredstvo ili nedopušten način u namjeri da iznudi iskaz ili neku drugu izjavu od okrivljenog, svjedoka, vještaka ili drugog lica, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina“. U stavu 2 piše da ako su „nastupile naročito teške posljedice za okrivljenog“, „učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina“. A te itekako ozbiljne posljedice po zdravlje, dešavale su se sa Katnićem. Iskreno se nadam da Katnić neće odustati da „učinilac“ ubere plodove svoje zloupotrebe moći nakon što se nađe na slobodi. To je najbolji način da se bitange u vlasti i pravosuđu nauče redu i odstrane van. Još je, možda, teži slučaj u zdravstvenom smislu bivšeg savjetnika predśednika Crne Gore Veselina Veljovića, optuženog da je kriptovanim telefonom obavjestio kriminalca o policijskoj raciji, iako nije utvrđeno da je uopšte imao kriptovani telefon?! Osim toga, u vrijeme za koje je optužen uopšte nije bio zapošljen u policiji, pa se sumnja da se radi o običnoj namještaljki. Čovjek je prošao kroz višemjesečni pritvor, teško oboljenje i zatvorsku torturu, za koju neko mora odgovarati. Jedino tako se može stvoriti pravosuđe koje neće biti podguzna muva aktuelne vlasti. Svi koji su bespravno uhapšeni i koji kroz sudske procese dokažu svoju nevinost, ili su odslužili pritvor bez podignute optužnice, moraju pokrenuti sudske postupke protiv odgovornih lica, jer je to njihova patriotska dužnost. To je jedan od načina da se protuve izbace iz pravosudnog sistema i upristoji pravosuđe. Nažalost, sve zloupotrebe u Crnoj Gori, a njih je bezbroj, dešavaju se u prilikama koje odgovaraju autoritarnim bitangama i nedemokratskim režimima koji stoje iza njih. Evropa je daleko od proklamovanih vrijednosti, u nju sve više nadire profašistički šljam, nudeći olaka rješenja i olako pronalazeći krivce, zavodeći najneobrazovaniji dio stanovništva populističkim obećanjima o njihovom „zlatnom dobu“, dok iza sebe ostavljaju korupcionaške afere i sve veću bijedu. I to sve dok se sami bogate. Zajedno sa crkvama, jer, što je stanje gore, to ljudi više traže pomoć u metafizičkim maglama. Opšte ludilo Dva najveća izazova za današnji svijet su zločinačka agresija Rusije na Ukrajinu i pobjeda Donalda Trampa u Americi. Ne, ne zaboravljam genocid u Gazi, niti mu umanjujem značaj, ali on u globalnim događanjima nema težinu kao navedena dva. Nakon uvođenja nelogičnih i besmislenih carinskih stopa od strane USA, jasno je da imamo posla sa iracionalnim čovjekom, mada se to i prije toga znalo. Način na koji su određene stope, da su stope uvedene ostrvima na kojima su jedina živa bića pingvini, teatralni i pajački nastup Donalda Trampa kao „oslobodioca Amerike“, miriše na opšte ludilo koje možemo uskoro očekivati i propast trgovačkih pravila u svjetskoj trgovini. Trgovački sporazumi koji po WTO imaju otkazne rokove od šest mjeseci prekidaju se jednostrano i uvode se carinske stope koje su izračunate na komičan način, tako što se uvoz iz neke zemlje stavio u odnos sa izvozom u tu zemlju i podijelio sa dva. Koliko je to validno govori da Srbija ima deficit u robnoj razmjeni sa USA, odnosno USA ima suficit sa Srbijom i opet je Srbija dobila carinsku stopu od 37% plus opštu carinu za sve zemlje od 10%, što mu dođe 47%! Crna Gora je prošla sa opštom stopom od 10%. Odnosno, nula podijeljena sa nulom, pa podijeljeno sa dva.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8" data-rendition-name="original" width="1024" height="758" loading="lazy" alt="SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp"><figcaption>SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp(Photo: AP)AP</figcaption></figure>  Amerika je već jednom, 1930. godine, pokušala da svoj deficit riješi carinskim stopama od 60%. Rezultat toga je opšta recesija u svijetu i pad proizvodnje do nivoa od tridesetak posto u odnosu na prethodno stanje. To upravo znači da svijet opet čeka velika kriza, recesija, poskupljenja, jer je za očekivati da će sve zemlje, posebno najveće ekonomije, reagovati reciprocitetom. Smiješno je očekivanje Trampa koji se nada da zemlje kojima je uveo visoke carine neće reagovati reciprocitetom, jer je on zamislio da na teret drugih jača američku ekonomiju. Njegova očekivanja da će svi potrčati da grade fabrike po Americi kako bi izbjegli velike carine je nivo malog Perice. Čak i da poneko pođe tim putem, fabrike se ne grade preko noći, niti se proizvodnja i prodaja formiraju u kratkim rokovima. Dotle će Tramp otići na smetlište istorije, iako on, pazi sad, razmišlja o trećem mandatu i još jednoj kandidaturi. Ta sorta je potpuno nevjerovatna. Kad zajaše, nema namjeru da sjaše. Dok studenti iz Srbije biciklima odlaze u Strazburg da obavijeste Evropu da žele demokratsku državu, u kojoj funkcioniše podjela vlasti, u kojoj su institucije nezavisne, mediji slobodni, ljuska prava i slobode neprikosnoveni, crnogorskim studentima je teško da pređu stotinjak metara i da poruče crnogorskoj vladi da i oni žele to isto. Ako uopšte žele? Na kraju, ne mogu da ne poručim studentima u Srbiji dok slave Dan studenata i polažu cvijeće na mjestu na kojem je ubijen Žarko Marinović iz Očinića, da skinu kokarde sa šajkača i šubara i maknu ikone i vjerske zastave, jer može Žarko da ustane iz groba i pobaca im sve to.

„Pusti to, to nije važno“

Sukob u Demokratskoj Crnoj Gori između lidera ove partije Alekse Bečića i funkcionera Moma Koprivice u susret izborima u Nikšiću sve je snažniji, a najbliži Bečićev saradnik i stranački idelog Boris Bogdanović, kako tvrde izvori Portala ETV bliski nikšićkom odboru, pokušava na sve načine da privoli uticajne članove stranke iz grada pod Trebjesom i članove Odbora da se priklone centrali i uskrate podršku svom sugrađaninu. - Polarizacija između Bečića i Bogdanovića i njihovih pristalica sa jedne strane i Koprivice i njegovih pristalica sa druge sve je snažnija. Odnosi unutar ovoga odbora su dodatno usložnjeni nakon što je Koprivica saznao da Bogdanović pokušava da lobira kod pojednih članova da promijene stranu, odnosno da se priklone centrali stranke – kažu naši sagovornici. Ističu da, bez obzira na žestok sukob Koprivice sa čelnicima stranke, u Nikšiću nije moguć „budvanski scenario“. - Koprivica je i dalje otvoreni protivnik procrnogorskog, građanskog bloka, naročito DPS-a, te nije realno očekivati da bi mogao napraviti politički zaokret nakon izbora sličan onome kakav je uradio Nikola Jovanović u Budvi – kažu oni. Bečić i Koprvica su potpredsjednici Vlade. Bečić za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, a Koprivica za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju.&nbsp; Portal ETV objavio je prije nekoliko dana da je sukob u Demokratama eskalirao do tačke bez povratka i da su Bečić i Bogrdanović i njima bliski partijski funkcioneri „pripremili 'svilen gajtan' za Moma Koprivicu, koji već duže vrijeme ne podržava politiku partije“. &nbsp; - Svjesni su da njihov izborni rezultat u Nikšiću neće biti zadovoljavajući i to će iskoristiti da ga se riješe, jer je on insistirao da nosilac njihove liste bude Nemanja Vuković, aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikšić. Planiraju da njega optuže za neuspjeh u Nikšiću i počiste ga. U planiranoj rekonstrukciji Vlade za njega neće biti mjesta, odnosno, oni će insistirati kod premijera Milojka Spajića da poziciju potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju ponudi drugom kandidatu. Zbog toga se i odgađa rekonstrukcija Vlade, čekaju rezultate izbora u Nikšuću – rekli su naši izvori.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250301170352_a1b6eeb089871115c1c4dc1a497bb1187a58a5d5dfffbd81a508c2d6d5b9ca83.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250301170352_a1b6eeb089871115c1c4dc1a497bb1187a58a5d5dfffbd81a508c2d6d5b9ca83" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Koprivica i Vuković"> <figcaption>„BUDVANSKI SCENARIO“ NEMOGUĆ: Momo Koprivica i Nemanja Vuković(Photo: X/Momo Koprivica)</figcaption> </figure>  M portal objavio je 28. februara da je na partijskom sastanku u Nikšiću, povodom izbora u tom gradu, došlo do ozbiljnog sukoba i umalo fizičkog obračuna između Koprivice i Vukovića sa jedne strane i Bečićevih pristalica sa druge. Koprivici je čak prijećeno i izbacivanjem iz partije i razotkrivanjem njegovih navodnih veza sa ljudima koje Demokrate smatraju političkim neprijateljima. Sukob je izbio, jer je Koprivica insistirao da nosilac liste bude Nemanja Vuković, a Bečićeva struja da to bude dr Marko Mitrović, predsjednik OO Demokrata Nikšić. Sastanku nijesu prisustvovali Bečić i Bogdanović. Na kraju je odlučeno da Nemanja Vuković bude, ne samo nosilac liste, već i novi šef Opštinskog odbora, tako što je, kako je pisao Portal Standard, struja Koprivice uspjela preglasavanjem da sa te pozicije smijeni Bečićevog favorita Mitrovića. Demokrate je u julu prošle godine napuštio visoki funkcioner Vladimir Martinović, nakon što je smijenjen s pozicije ministra održivog razvoja i razvoja sjevera. Saopštio je da stranku napušta zbog načina na koji je smijenjen, jednoumlja i animoziteta jednog čovjeka prema njemu.

Bogdanović lobira u nikšićkom odboru da podrže centralu i da se odreknu Koprivice

Bivši direktor Regionalnog vodovoda „Crnogorsko primorje“ Borislav Ivanković, kojeg je u novembru prošle godine nezakonito smijenio Odbor direktora ove državne kompanije na čijem je čelu Zoran Lakušić, uputio je juče otvoreno pismo premijeru Milojku Spajiću i ministarki rada i socijalnog staranja Naidi Nišić ističući da im se obraća „kako bi zbog nezakonitog imenovanja Krsta Radovića na mjesto izvršnog direktora, a koji ne ispunjava uslove, pitanje pravnog puča u Regionalnom vodovodu bilo konačno riješeno“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025021907020_b1a8e3663e72b25a8fc585eedf5f96087519b62d339c34b7b2c71001f5435d8c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025021907020_b1a8e3663e72b25a8fc585eedf5f96087519b62d339c34b7b2c71001f5435d8c" data-rendition-name="original" width="1080" height="721" loading="lazy" alt="Borislav Ivanković"><figcaption>NEZAKONITO SMIJENJEN: Borislav Ivanković(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  - U međuvremenu, kako nezvanično saznajem, dogodilo se još nešto – naime, gospodin Radović počeo je da preuzima zaposlene i postavlja ih, mimo bilo kakvih procedura, na različita šefovska mjesta. U saznanju sam, takođe, da pojedini novozaposleni nemaju odgovarajuću školsku spremu za rukovodeća mjesta na koja su postavljeni. Kako bi time mogla biti nanijeta nova šteta privrednom društvu, moram se zapitati da li takav odnos postaje neko pravilo ili moda da se u RVCP od nezakonitog imenovanja zapošljavaju ljudi bez odgovarajućeg iskustva ili odgovarajuće školske spreme – upozorio je Ivanković. Podsjeća da je inspektorka rada Haida Jevrić Osmanović rješenjem konstatovala i naložila otklanjanje nepravilnosti, zbog toga što Radović ne ispunjava posebne uslove za mjesto izvršnog direktora. - Nema pet godina radnog iskustva na rukovodećim pozicijama sa VII1 stepenom stručne spreme, budući da je diplomu nostrifikovao prije par mjeseci, a diplomirao je krajem 2020. godine. Na takvo rješenje Odbor direktora Regionalnog vodovoda uložio je žalbu i čeka se odluka Ministarstva kao drugostepenog organa, a koja sigurno ne može biti drugačija od one koju je konstatovala inspektorka Jevrić Osmanović. Jasno je da se gospodinu Radoviću matematički ne mogu dodati godine radnog iskustva sa srednjom školom u odnosu na period od nostrifikacije diplome od 04. 11. 2024. godine sa VII1 stepenom stručne spreme. Ili on sad možda preko Biroa rada odrađuje pripravnički staž na mjestu izvršnog direktora – naglasio je Ivanković. U otvorenom pismu ističe i „činjenicu da je Odbor direktora i dalje u istom sastavu na čelu sa Zoranom Lakušićem, koji je, prema saznanjima, podnio ostavku prije tri mjeseca, a što još niko nije ni demantovao“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309220336_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250309220336_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3" data-rendition-name="original" width="1600" height="1053" loading="lazy" alt="Zoran Lakušić"><figcaption>VEDRI I OBLAČI: Zoran Lakušić(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  - Zakon o privrednim društvima, Član 171 stav 1, jasan je da je apsolutni rok za promjenu OD maksimum 60 dana od podnošenja ostavke – upozorio je on. Citrao je i član 171 Zakona koji definiše prestanak članstva u odboru direktora. Stav 1 precizira da mandat člana odbora direktora prestaje: 1) istekom perioda na koji je imenovan; 2) kada prestane da ispunjava uslove za članstvo u odboru direktora iz člana 157 ovog zakona; 3) podnošenjem ostavke; 4) razrješenjem od strane skupštine akcionara. Zakonom je dalje precizirano da „prestanak članstva u odboru direktora registruje se u CRPS, u roku od 15 dana od dana nastupanja okolnosti iz stava 1 ovog člana“, te da „u slučaju prestanka članstva u odboru direktora u jednom od slučajeva iz stava 1 ovog člana, bira se novi odbor direktora u roku od 60 dana od dana registracije prestanka članstva u odboru direktora“. - Kako nezvanično saznajem, ljudi koji upravljaju ovako značajnom kompanijom, hvale se da će političkim pritiskom možda i poništiti rješenje prvostepenog organa, pa Vas molim kao drugostepeni organ da odluku donesete profesionalno u skladu sa Zakonom budući da čovjek bez radnog iskustva upravlja privrednim društvom vrijednim preko 140 miliona eura, a koje direkno utiče na skoro 30% BDP-a Crne Gore i neposredno odlučuje o sudbini 80 porodica. Ovo govorim jer znam da je već počelo nezakonito raspoređivanje zaposlenih (što je potvrđeno spovedenim nalazima inspekcije) i zapošljavanje lica bez adekvatne stručne spreme, pokretanje izmišljenih disciplinskih postupaka protiv zaposlenih koji ne popustaju pod pritiskom rukovodioca ovog Društva – upozorio je Ivanković. Istakao je i da ima informacije „da je u posljednjih par mjeseci sportskim klubovima isplaćeno skoro 20.000 € (kakvo rasipanje novca, ovo je posao i za Tužilaštvo), a to je skoro iznos koji sam zaposlenima isplatio za čitavu godinu dana njihovog rada i zalaganja da sistem besprijekorno funkcioniše“. - Ističem da nikada nije bilo prekida isporuke vode, u dvije i po godine mog upravljanja i stalnog poboljšavanja uplavljanja sistemom, poboljšavanja poslovanja kao i stanja novčanih sredstava na računu kada sam smijenjen. Mene je Zoran Lakušić putem medija (čitajte dijela OD iza kojih se sakrio saopštenjem) prozvao za isplatu oko 23.000 € zaposlenim za varijalbilu u odnosu na ukupne godišnje neto isplaćene plate zaposlenim od preko 1.300.000 € za posljednjih 12 mjeseci mog upravljanja – podsjetio je on. Naglasio je da se uspješnim poslovanjem ne može pohvaliti i Krsto Radović, upozoravajući da od kada je on na čelu kompanije, „u zadnjih par mjeseci cijev je pucala na gradilištima minimum sedam puta, a Tivat i Kotor od nedelje ne dobijaju vodu iz RVCP, što se može lako provjeriti“. Krsto Radović kadar je Demokrata Alekse Bečića.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250228230248_d8814a9f0513965550823340aa9219a92d0dd4eba2f0ff094aae9ec7ef8de381.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250228230248_d8814a9f0513965550823340aa9219a92d0dd4eba2f0ff094aae9ec7ef8de381" data-rendition-name="original" width="1600" height="1000" loading="lazy" alt="Krsto Radocić"><figcaption>NEZAKONITO IMENOVAN: Krsto Radović(Photo: Stevo Vasiljević)</figcaption></figure>  Ivanković je nedavno, u razgovoru za Portal ETV, kazao da ga je Odbor direktora, predvođen Lakušićem, smijenio nezakonito, i dali mu otkaz dok je bio na bolovanju, podsjećajući da je on oveć već treći izvršni direktor kojeg Lakušić i ovo upravljačko tijelo u nepunih četiri godine nezakonito smjenjuju. Lakušić je, kako smo pisali, bivši nastavnik u Srednjoj mašinskoj školi u Podgorici, kadar je nekadašnjeg Demokratskog fronta, odnosno Demokratske narodne partije Milana Kneževića, a na funkciju predsjednika Odbora direktora Regionalnog vodovoda imenovan je u maju 2021, nakon partijske raspodjele funkcija između proruskih i prosrpskih stranaka koje su pobijedile na izborima u avgustu 2020. Već u junu smijenio je tadašnjeg izvršnog direktora Gorana Jevrića, kojeg je zamijenio Josip Đurašković, kadra Demokrata Alekse Bečića, da bi se i njega riješio poslije 11 mjeseci i smijenio ga, kada je za vršioca dužnosti imenovan Borislav Ivanković, a onda i u punom mandatu. - Tražio je da ja za sve odgovaram, a on da se za sve pita. Pokušao je da uđe u moja ovlašćenja. Očekivao je od mene da njemu prepuštim rukovođenje kompanijom i da ja samo potpisujem to što on dogovori. Od kada sam imenovan bio sam pod njegovim konstantnim pritiskom. I ja i moj tim. Umjesto podrške bili smo izloženi njegovim stalnim opstrukcijama – rekao je tada Ivanković za Portal ETV. Kategoričan je da bi postupanjem Lakušića trebalo da se pozabavi ne samo Inspekcija rada, nego i privredni kriminal, a možda bi posla bilo, kako je kazao, i za Specijalno tužilaštvo.

Ivanković: Radović preuzima radnike i postavlja na šefovska mjesta mimo procedura

Hiljade Amerikanaca spremaju se danas da demonstriraju širom SAD, kao i u samom Vašingtonu, protiv politike predsjednika Donalda Trampa &nbsp;i smanjenja javnog budžeta koje forsira milijarder Ilon Mask, prenosi Danas. 
 
Niz ljevičarskih građanskih pokreta pozvao je na demonstracije širom zemlje protiv republikanskog predsjednika. Tramp se od povratka u Bijelu kuću 20. januara pozivao na legitimitet naroda koji ga je izabrao, pokušavajući da opravda svoje postupke.
- Donald Tramp i Ilon Mask misle da im zemlja pripada. Uzimaju sve što im dođe pod ruku i izazivaju svijet ako želi da ih zaustavi- navodi se saopštenju objavljenom na sajtu jednog od pokreta koji organizuje demonstracije „Indivisible“.
Poručili su da u subotu, 5. aprila, izlaze na ulice širom zemlje da pruže otpor sa jasnom porukom – ''ruke dalje od nas“.
Jedan od glavnih protesta planiran je u blizini Bijele kuće, gdje će govoriti nekoliko demokratskih zvaničnika, među kojima član Predstavničkog doma Kongresa Džejmi Raskin.
Amerikanci su najnezadovoljniji zbog smanjenja socijalne pomoći, ugrožavanja obrazovanja i naučnog istraživanja, kao i zbog otpuštanje nekoliko hiljada službenika iz državnih preduzeća.
Mnogi simpatizeri Demokratske stranke kritikuje demokrate da su „nečujni i nemoćni“ pred napadima Trampove administracije.
Tramp je tokom svoje predizborne kampanje obećao da će smanjiti troškove savezne države i smanjiti federalnu potrošnju. Zadužio je svog multimilijarderskog saveznika Maska da sprovede taj program.

Tag: dorde-scepovic