U Crnoj Gori gotovo 60 odsto građana nema povjerenje u pravosuđe, ne doživljavaju taj sistem kao neutralnu instituciju iznad političkih podjela, a bez mjerljivih i vrijednosno utemeljenih promjena to povjerenje se neće obnoviti.
To je saopšteno iz Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) povodom predstavljanja istraživanja javnog mnjenja o povjerenju građana u pravosudni sistem Crne Gore, koje je realizovano u okviru projekta koji je podržala na reprezentativnom uzorku od 995 ispitanika.
Predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja Zlatko Vujović kazao je da su rezultati istraživanja koji se odnose na opšte povjerenje u pravosudni sistem jasni i zabrinjavajući, prenosi PR Centar.
- Skoro šest od deset građana, tačnije 59,6 odsto, navodi da nema povjerenja u pravosuđe. Povjerenje iskazuje tek 30,3 odsto, dok je oko deset odsto neodlučnih. Ovaj odnos ne govori samo o trenutnom nezadovoljstvu, već ukazuje na dubinski problem legitimiteta i kredibiliteta pravosudnih institucija- rekao je Vujović.
&nbsp;On je, govoreći o trendu povjerenja unazad više od decenije, kazao da nepovjerenje u pravosuđe nije prolazna pojava, već dugoročni proces.
&nbsp;- Period od 2013. do 2016. godine predstavlja izuzetak, kada je zabilježen rast povjerenja i njegov maksimum od 53 odsto- naveo je Vujović.
&nbsp;Prema njegovim riječima, od 2017. godine dolazi do jasnog i trajnog preokreta trenda.
&nbsp;- Povjerenje u sudstvo počinje kontinuirano da opada, uz kratke i ograničene oscilacije koje nijesu uspjele da promijene osnovni pravac kretanja. Posebno snažan pad bilježi se nakon 2020. godine, kada povjerenje pada na 34 odsto, a zatim, uprkos blagom oporavku u 2023. godini, u 2025. dostiže istorijski minimum od 30 odsto- kazao je Vujović.&nbsp;
&nbsp;Kako je naveo, paralelno sa tim, nepovjerenje raste i u 2025. godini dostiže 60 odsto, „što znači da je nepovjerenje postalo dominantan i stabilan stav većine građana“.
&nbsp;Vujović je istakao da taj longitudinalni obrazac ukazuje da se kriza povjerenja ne može objasniti pojedinačnim aferama ili političkim ciklusima.
- Naprotiv, riječ je o akumuliranom efektu dugotrajne percepcije politizacije, selektivne pravde, sporosti postupaka i odsustva vidljivih rezultata reformi. Povjerenje se, jednom izgubljeno, ne vraća automatski promjenom vlasti ili personalnim promjenama u institucijama, već zahtijeva dugotrajan i dosljedan institucionalni učinak- rekao je Vujović.
&nbsp;On je rekao da se sličan, a u pojedinim segmentima i izraženiji negativan obrazac, bilježi kada je riječ o tužilaštvu.
&nbsp;- Posmatrano kroz vrijeme, povjerenje u tužilaštvo pokazuje ograničene i kratkotrajne pomake, ali bez stabilnog uzlaznog trenda. Građani tužilaštvo sve češće percipiraju kao ključnu kariku sistema vladavine prava koja ne ispunjava očekivanja u borbi protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala- rekao je Vujović.
Prema njegovim riječima, povjerenje u Vrhovno državno tužilaštvo, posmatrano longitudinalno, ostaje na niskom nivou i snažno je uslovljeno političkim kontekstom.
&nbsp;- Periodi blagog rasta povjerenja uglavnom se vezuju za najave reformi ili promjene na čelnim pozicijama, ali ti efekti su kratkog daha. Već nakon kraćeg vremena, povjerenje se vraća na prethodno nizak nivo, što ukazuje da simboličke ili personalne promjene nijesu dovoljne bez vidljivih i mjerljivih rezultata u praksi- naveo je Vujović.
&nbsp;Govoreći o Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), Vujović je rekao da longitudinalni podaci ukazuju na još izraženiju volatilnost povjerenja.
&nbsp;Kako je naveo, SDT je institucija od koje javnost ima visoka očekivanja, ali su ta očekivanja često praćena dubokim razočaranjima.&nbsp;
&nbsp;- Povjerenje u SDT pokazuje nagle oscilacije – raste u momentima kada se najavljuju ili pokreću postupci u predmetima visoke korupcije, a zatim naglo opada kada izostanu pravosnažne presude ili kada se ti postupci dožive kao selektivni ili politički motivisani- kazao je Vujović.
&nbsp;Smatra da upravo ta nestabilnost povjerenja u SDT ima posebnu težinu.
&nbsp;- Ona pokazuje da građani pažljivo prate rad tužilaštva i da povjerenje ne poklanjaju unaprijed, već ga uslovljavaju konkretnim ishodima. U longitudinalnom smislu, trend za 2025. godinu ukazuje da je kredit povjerenja prema SDT-u u velikoj mjeri iscrpljen, a da su očekivanja građana postala znatno opreznija i skeptičnija nego ranije- kazao je Vujović.
&nbsp;Prema njegovim riječima, longitudinalni prikaz povjerenja u sudstvo i tužilaštvo, kako u cjelini, tako i prema ključnim institucijama poput VDT-a i SDT-a, jasno pokazuje obrazac strukturnog nepovjerenja.
&nbsp;- Građani ne percipiraju ove institucije kao stabilne, predvidljive i nezavisne aktere vladavine prava, već kao sisteme čiji učinak zavisi od političkog i društvenog konteksta. To je posebno zabrinjavajuće jer upravo sudstvo i tužilaštvo treba da predstavljaju tačke institucionalnog kontinuiteta i pravne sigurnosti- naveo je Vujović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

CeMI: Gotovo 60 odsto građana nema povjerenje u pravosuđe

Treću epizodu podkasta „Bez filtera“ zašto moć u Crnoj Gori nema žensko lice od sada možete pogledati i na Televiziji E, u petak od 15:05 sati.
Podkast „Bez filtera“ je prostor za otvorene razgovore o ljudskim pravima, vladavini prava, borbi protiv korupcije, rodnoj ravnopravnosti, izborima i drugim važnim temama.
U trećoj epizodi govorimo o tome zašto žene i dalju ostaju van centra političke moći, kako patrijarhat oblikuje politiku, zašto formalne politike rodne ravnopravnosti ne daju rezultate i da li su obavezujuće rodne kvote jedino pravedno rješenje.
Gošće Jovane Marović su psihološkinja i doktorka rodnih studija i članica ANIME - Centra za žensko i mirovno obrazovanje Ervina Dabižinović i potpredsjednica DPS-a i poslanica u Skupštini Crne Gore Aleksandra Vuković Kuč.
Podkast „Bez filtera“ realizovana je u okviru projekta „Prevazilaženje rodnih predrasuda i jačanje političke participacije žena u Crnoj Gori kroz javno informisanje, obuke za jačanje kapaciteta i zagovaranje rodne zastupljenosti”, koji CeMI sprovodi uz finansijsku podršku Kanadske ambasade, kroz program Kanadskog fonda za lokalne inicijative (The Canada Fund for Local Initiatives - CFLI). Stavovi iznijeti u podcastu ne odražavaju nužno stavove Kanadske ambasade.

500x500

1250x600

1084x550

Podkast "Bez filtera" zašto moć u Crnoj Gori nema žensko lice od sada i na TV E

U Crnoj Gori ne postoji jedinstvena evidencija amnestiranih lica, što predstavlja ozbiljan izazov za transparentnost i odgovornu primjenu instituta amnestije, koja se mora sprovoditi uz punu transparentnost i odgovornost institucija, jedinstvenu evidenciju amnestiranih i snažn, &nbsp;poručio predsjednik UO CEMI-ja Zlatko Vujović na konferenciji „Od masovnih oprosta do ciljanih intervencija – amnestija i pomilovanje u Crnoj Gori“, koju je organizovala ta organizacija.
Govoreći o nalazima istraživanja o amnestiji i pomilovanju, Vujović je ukazao na ozbiljne izazove sa kojima se CeMI suočio tokom prikupljanja podataka, naglašavajući da nedostupnost i neujednačenost statističkih informacija u pravosuđu predstavlja sistemski problem, a ne izuzetak.
- Bez pouzdanih i uporedivih podataka nije moguće voditi utemeljenu javnu raspravu, donositi kvalitetne javne politike niti objektivno procjenjivati efekte zakonskih rješenja. Ovaj izvještaj ne govori samo o amnestiji i pomilovanju, već jasno ukazuje na stanje upravljanja podacima u pravosudnom sistemu. Bez sistemskih rješenja u oblasti evidencija, statistike i otvorenosti institucija, reforme pravosuđa ostaju fragmentarne i teško mjerljive- poručio je Vujović.
Potpredsjednik Skupštine Crne Gore Nikola Rakočević rekao je da institut amnestije mora biti pažljivo normiran i lišen dnevno-političkih interesa.
- Instituti amnestije i pomilovanja ne predstavljaju odstupanje od vladavine prava, već njen korektiv koji se primjenjuje isključivo u jasno definisanim i izuzetnim okolnostima- rekao je je Rakočević, naglašavajući da se o ovim pitanjima mora odlučivati odgovorno, transparentno i u skladu sa evropskim standardima.
Prema njegovim riječima, amnestija se nalazi na presjeku prava, politike i društvene odgovornosti, zbog čega njen pravni tretman, kako smatra, mora biti lišen dnevno-političkih kalkulacija i parcijalnih interesa.
- Parlament ima ključnu ulogu ne samo kao formalni donosilac zakona o amnestiji, već i kao institucija koja mora da garantuje legitimitet, pravičnost i dosljednost ovog instituta- jasan je Rakočević.
Ukazujući na činjenicu da je posljednji zakon o amnestiji u Crnoj Gori donesen u junu 2020. godine, Rakočević je naveo da se država trenutno nalazi u najdužem periodu od obnove nezavisnosti bez ovog zakonskog rješenja, uprkos objektivnim pokazateljima koji ukazuju na ozbiljno opterećenje sistema.
- Prijedlozi zakona o amnestiji pojavljuju se bez prethodne javne rasprave, bez kvalitetne debate u Skupštini i bez razmatranja u nadležnim parlamentarnim tijelima, što otvara prostor za &nbsp;potencijalno selektivna rješenja- rekao je Rakočević.
Ocijenio je da, ukoliko zakon o amnestiji ne prati dugoročan i sistemski pristup, zasnovan na relevantnim podacima i evropskim standardima, „takva rješenja mogu ugroziti vladavinu prava i jasno definisanu kaznenu politiku“.
Rakočević je zaključio da je neophodno jasno normirati institut amnestije, obezbijediti punu transparentnost u postupku donošenja odluka i otkloniti svaku sumnju u selektivnost, uz aktivnu i odgovornu ulogu poslanika u Skupštini Crne Gore.
Tokom predstavljanja nalaza istraživanja o amnestiji i pomilovanju, dr Gordana Mitrović iz CeMI-ja ukazala da u Crnoj Gori ne postoji jedinstvena evidencija amnestiranih lica, navodeći da to predstavlja ozbiljan izazov za transparentnost i odgovornu primjenu instituta amnestije.
Ona je istakla da bi upravo novi zakon o amnestiji trebalo da predvidi obavezno vođenje i redovno ažuriranje evidencija o donijetim rješenjima, pojašnjavajući da bi se time obezbijedila veća institucionalna odgovornost i omogućila utemeljena analiza efekata ovog pravnog instrumenta.
Mitrović je podsjetila da je osnov za amnestiju definisan Ustavom Crne Gore, "kojim je propisana nadležnost Skupštine, dok se dodatna konkretizacija nalazi u Poslovniku Skupštine, Krivičnom zakoniku i Zakoniku o krivičnom postupku".
Podsjetila je da je Crna Gora od obnove nezavisnosti 2006. godine imala šest zakona o amnestiji, koji su se međusobno razlikovali po procentu oslobađanja od kazne i po krivičnim djelima isključenim iz amnestije, „čiji se broj vremenom povećavao, uključujući i djela protiv braka i porodice, kriminalno udruživanje, kao i nedozvoljenu proizvodnju i distribuciju opojnih droga“.
- Analiza pokazuje da je broj donijetih rješenja o amnestiji po sudovima približno srazmjeran njihovoj ukupnoj opterećenosti. Sudovi sa najvećim brojem predmeta &nbsp;poput osnovnih sudova u Podgorici, Nikšiću, Baru i Kotoru, &nbsp;bilježe i najveći broj odluka o amnestiji- navela je Mitrović.
Prema njenim riječima, najveći broj amnestija primijenjen je na kazne zatvora do šest mjeseci, zatim na kazne od jedne do tri godine, dok je najmanje amnestija zabilježeno kod kazni zatvora od tri do pet godina i preko pet godina. Broj rješenja kojima se amnestija primjenjuje na kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci do jedne godine po učestalosti dolaze rješenja o amnestiji na kazne od jedne do tri godine.
- Istovremeno, struktura po procentu oslobađanja od kazne i udio uslovnih osuda nijesu pokazali jasnu i uočljivu zakonitost- rekla je Mitrović.
Istraživanje je, kako je dodala, pokazalo i da, iako zakonski okvir omogućava amnestiju i za mjere bezbjednosti, prilikom istraživanja nije zabilježeno nijedno rješenje kojim je lice oslobođeno izvršenja takvih mjera.
- U budućnosti je neophodno da se, prilikom razmatranja novih zakona o amnestiji, uzme u obzir i njihov uticaj na rasterećenje smještajnih kapaciteta Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), kao i da se izbjegava donošenje ovih zakona u izbornim godinama, kako bi se umanjio rizik njihove političke zloupotrebe- poručila je Mitrović.
Damir Suljević, šef pravnog odeljenja u CEMI-ju, rekao je da primjena instituta pomilovanja u Crnoj Gori bilježi jasan trend restriktivnijeg pristupa, naročito nakon donošenja Zakona o pomilovanju iz 2012. godine.
- Važeći Zakon o pomilovanju donio je značajne promjene u odnosu na prethodno rješenje iz 1995. godine, prije svega ukidanjem određenih ograničenja u pogledu krivičnih djela za koja predsjednik države može dati pomilovanje, kao i izmjenom same procedure, kojom je postupak pomilovanja izuzet iz nadležnosti sudova i povjeren Ministarstvu pravde- rekao je Suljević.
Prema njegovim riječima, ta promjena dovela je do "dejudicijalizacije postupka pomilovanja, pri čemu se molbe danas upućuju direktno Ministarstvu pravde, koje prikuplja relevantne informacije prije nego što ih dostavi kabinetu predsjednika Crne Gore."
Suljević je naveo da je broj molbi za pomilovanje dostigao vrhunac 2013. godine, kada je zabilježeno ukupno 337 zahtjeva, nakon čega slijedi kontinuirani pad.
U periodu nakon 2013. godine, broj molbi se, kako je istakao, kretao od 213 u 2016. godini, do svega 29 u 2020. godini.
- Podaci jasno pokazuju da, iako se institut pomilovanja primjenjuje kontinuirano, broj odobrenih pomilovanja ostaje relativno nizak, naročito nakon 2014. godine, što ukazuje na promjenu u razumijevanju njegove svrhe- naveo je Suljević.
Analiza je pokazala da je u periodu od 2006. do 2025. godine podnijeto ukupno 2.534 molbi za pomilovanje, od kojih je uvaženo 533, odnosno 21 odsto.
Suljević je rekao da je "predsjednik Filip Vujanović u toku svog mandata uvažio najveći broj molbi za pomilovanje".
- Pomilovanje se danas sve rjeđe posmatra kao instrument šire korekcije kaznene politike, a sve više kao izuzetak namijenjen jasno ograničenim i specifičnim situacijama- zaključio je Suljević.
Konferencija je dio projekta „Podrška EU integracijama Crne Gore – za nezavisno i profesionalno pravosuđe kao ključni preduslov!“ koji sprovodi Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) i Centrom za građanske slobode (CEGAS) a finansiran je od strane Evropske unije i kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave Crne Gore.

Vujović: Amnestija i pomilovanje zahtijevaju jasna pravila i potpunu institucionalnu transparentnost

Inicijativa DPS-a da EU vodi proces provjere biračkih spiskova država Zapadnog Balkana u potpunosti je u duhu onoga što već godinama CeMI predlaže sa srpskim nevladinim organizacijama CRTA i CeSID. Naša inicijativa, jasno ukazuje da se birački spiskovi moraju uparivati regionalno, jer je problem prekograničnog glasanja sistemski, organizovan i ne može ga riješiti nijedna država sama – kazao je za Pobjedu analitičar i predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja Zlatko Vujović, pozivajući i druge partije u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i širom regiona da podrže tu inicijativu i da kroz svoje političke i evropske kontakte insistiraju da ona postane dio obaveznih EU uslova u procesu integracija.
DPS je najavio da će početkom naredne godine pokrenuti inicijativu u Briselu koja se tiče provjere i uparivanja biračkih spiskova u državama Zapadnog Balkana, da će tražiti da eksperti EU rade na uparivanju biračkih spiskova, te da svaka država – Srbija, BiH i Crna Gora – treba da otvori svoje spiskove i omogući njihovu međusobnu razmjenu, kako bi se spriječio nastavak izbornog turizma.
Na pitanje koliko je najavljena inicijativa DPS-a slična onoj koju je ranije podnio CeMI sa organizacijama CRTA i CeSID, Vujović je kazao da je ta inicijativa u potpunosti u duhu onoga što već godinama predlažu te tri organizacije.
<h3>PROBLEM</h3>
- Nakon krađe lokalnih izbora u Srbiji i masovnog nezakonitog upisivanja birača, posebno na tromeđi Srbija – Bosna i Hercegovina – Crna Gora, postalo je jasno da se radi o najvećem problemu integriteta izbora u regionu. I ne samo kada je riječ o ovim zemljama. Taj problem postoji, istina u manjem obimu i na tromeđi Albanija – Kosovo – Sjeverna Makedonija, ali i u Moldviji, Kakvkazu. To je postao dominantan trend kada je riječ o pokušajima prekrajanja izborne volje. Međutim, iako je ovakvih slučajeva bilo i decenijama unazad, niko to nije izveo u tolikom obimu, i uz angažovanje gotovo kompletne državne administracije kao srpske vlasti na lokalnim izborima u Srbiji. Tako da je problem dobio na vidljivosti i upalio alarm – kazao je Vujović.
Istakao je da njihova, zajednička inicijativa nevladinih organizacija, jasno ukazuje da se birački spiskovi moraju uparivati regionalno, jer je problem prekograničnog glasanja sistemski, organizovan i ne može ga riješiti nijedna država sama.
- U tom smislu, stav DPS-a vidim kao podršku inicijativi koju smo mi već pokrenuli, i dobro je što politički akteri prepoznaju njen značaj. Pozivam i druge partije u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i širom regiona da je podrže i da kroz svoje političke i evropske kontakte insistiraju da ona postane dio obaveznih EU uslova u procesu integracija – istakao je Vujović.
Upitan kakav ishod inicijative DPS-a očekuje, Vujović je rekao da vjeruje da će inicijativa dati podsticaj za ozbiljniji dijalog na nivou EU, posebno ako je velike evropske partijske porodice podrže.
- Međutim, suštinski, ishod zavisi od toga da li će se više političkih aktera u regionu jasno izjasniti da žele transparentne biračke spiskove i da se prekogranične zloupotrebe iskorijene.
Prema njegovim riječima, ono što je važno razumjeti jeste da se inicijativa CeMI-ja, CRTA-e i CeSID-a mora posmatrati kao grudva snijega bačena sa vrha planine.
- Te tri organizacije same po sebi nemaju političku snagu da nametnu rješenje državama u regionu, ali smo svjesno pokrenuli proces – pustili smo grudvu u nadi da će, uz naše stalne podsticaje, analize i javni pritisak, pokrenuti lavinu koja treba da dovede do stvarne političke i institucionalne promjene. U tom kontekstu, dobro je što se sada i politički akteri, poput DPS-a, priključuju toj temi. To samo potvrđuje da je inicijativa prodrla u javni i politički prostor. Pozivam i druge partije da je podrže i da kroz svoje partnere u Evropskom parlamentu pomognu da se pitanje regionalne provjere biračkih spiskova nametne kao obavezan kriterijum u procesu evropskih integracija – istakao je Vujović.
Na pitanje što očekuje u pogledu saradnje Srbije, BiH i Crne Gore po tom pitanju, posebno imajući u vidu da do sada nije bilo volje Srbije da sarađuje, Vujović je rekao da je realno očekivati da se ovaj problem ne može riješiti bez obavezujuće uloge Evropske unije.
- Do sada nije bilo političke volje, posebno ne u Srbiji, da se otvore spiskovi i provjere nezakonito prijavljeni birači. Danas imamo situaciju da se hiljade autobusa birača dovozi na tromeđu Srbija – BiH – Crna Gora, gdje veliki broj njih ima nezakonito prijavljeno prebivalište, često na adresama na kojima nikada nijesu živjeli. To je direktan napad na integritet izbora u sve tri zemlje. Zato i insistiramo da EU preuzme inicijativu da proces regionalne provjere biračkih spiskova postane moguć, jer jedino tako možemo doći do rezultata. Pod pritiskom EU, vjerujem da će i Srbija morati da sarađuje – kazao je Vujović.
On je, na pitanje zašto MUP Crne Gore nije reagovao na podatke koje je CeMI dostavio o biračima koji glasaju u više država, rekao da je to pitanje za institucije, ali je, kako je kazao, jasno da je nedostajala politička volja da se problem riješi.
<h3>KONKRETNO</h3>
- CeMI je MUP-u dostavio konkretne slučajeve, više od 3.000, sa dokazima da isti birači glasaju u Crnoj Gori, Srbiji, a ponekad i u Bosni i Hercegovini, što je zakonski nemoguće i mora rezultirati brisanjem iz biračkog spiska Crne Gore, jer biračko pravo proizilazi iz državljanstva i prebivališta. U slučaju Crne Gore i Srbije ne postoji mogućnost posjedovanja dvojnog državljanstva, tako da svi oni koji su se našli u oba biračka spiska nezakonito posjeduju crnogorsko državljanstvo i nezakonito glasaju. U slučaju provjere biračkog spiska za opštinu Herceg Novi utvrđeno je da je čak 10,5 odsto birača nezakonito upisano u birački spisak, a da postoje 82 slučaja lica koja glasaju u sve tri zemlje. Umjesto da institucije iskoriste priliku da otkriju i procesuiraju masovne zloupotrebe, desilo se suprotno – kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, Agencija za zaštitu ličnih podataka uključila se u proces na način koji je doveo do toga da naloži MUP-u da uništi dokumentaciju i dokaze o zloupotrebama biračkog prava i državljanstva.
- Prema informacijama koje smo dobili, MUP je taj nalog i izvršio. Na taj način su uništeni ključni dokazi o masovnim izbornim zloupotrebama i mogućem kriminalnom djelovanju, čime je nanesena ogromna šteta ne samo izbornom integritetu, već i mogućnosti da se ti slučajevi ikada do kraja istraže – rekao je Vujović.
Kazao je da su, istovremeno, i institucije u Srbiji doprinijele opstrukciji.
- Vlada Srbije je značajno otežala softversku provjeru prebivališta i biračkog prava, čime je praktično onemogućila istraživačima, organizacijama i zainteresovanoj javnosti da dođu do dokaza o postojanju ovih prekograničnih zloupotreba. Prema projekcijama iz studije CeMI-ja ukupan broj lica koja se bez pravnog osnova nalaze u biračkom spisku Crne Gore kreće se između 83.000 i 114.000 birača.
Do ove procjene dolazi se kombinovanjem dvije kategorije: prvo, između 21.000 i 22.000 crnogorskih državljana koji žive van države i čije je prebivalište „upitno“, odnosno faktički ne žive u Crnoj Gori, i drugo – 62.000 do 92.000 građana koji su nakon 3. juna 2006. godine stekli državljanstva Srbije, BiH, SAD ili država EU, a da, suprotno zakonu, nijesu brisani iz crnogorskog registra državljana. Studija jasno pokazuje da ukupni potencijalni uticaj ove kategorije na birački spisak iznosi do 114.000 upisa, što je razmjera koja duboko narušava zakonitost i integritet izbornog procesa u Crnoj Gori – istakao je Vujović.
Kazao je da je riječ o ogromnom problemu, a dosadašnja praksa, kako je istakao, pokazuje da institucije same od sebe neće riješiti problem, već da je potrebna spoljna, nezavisna kontrola – idealno kroz Evropsku uniju – kako bi se spriječile sistemske, organizovane manipulacije biračkog prava u regionu.
<h3>Čista politička kalkulacija</h3>
Na pitanje zašto godinama izostaje politička volja da se srede birački spiskovi, Vujović je rekao da je razlog vrlo jednostavan - radi se o čistoj političkoj kalkulaciji.
- Sve dok značajan broj birača može da glasa na osnovu fiktivnog ili nezakonitog prebivališta, postojala je procjena da takvo stanje ide u korist određenim političkim strukturama. Nekadašnja opozicija je godinama najglasnije zahtijevala da se ovaj problem riješi, ali od trenutka kada je postala vlast, to interesovanje je gotovo potpuno nestalo. Razlog je jasan: sada i nova vlast procjenjuje da joj ovakvo stanje može pomoći da zadrži ili ojača političku poziciju – kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, analize CeMI-ja i operativne procjene sa terena, pokazuju da dominantna većina onih koji nezakonito glasaju u Crnoj Gori jesu lica koja, pored srpskog, imaju i nezakonito crnogorsko državljanstvo, uz veliki broj onih koji imaju ne manje od dva prebivališta.
- Samo u Srbiji živi najmanje 30.000 takvih birača koji redovno dolaze u Crnu Goru i koriste biračko pravo, dok se dodatno ne računaju oni koji žive u Crnoj Gori, ali su nezakonito nosioci crnogorskog državljanstva. Procjena dijela političkih struktura – i bivših i sadašnjih – jeste da ova grupa birača u velikoj mjeri može opredijeliti ishod izbora. Umjesto da se taj problem zaustavi, sve češće se čuju inicijative dijela vlasti o uvođenju dvojnog državljanstva Crne Gore i Srbije, što bi vjerovatno dovelo do dramatične eskalacije postojećeg problema. U tom slučaju govorili bismo o stotinama hiljada birača sa pravom glasa u Crnoj Gori, iako ne žive u državi. To bi u potpunosti obesmislilo birački spisak i izborni proces. Zbog toga je jasno da se ovaj problem ne može riješiti bez snažnog evropskog angažmana. Samo EU, kroz obavezujuće standarde i stroge kontrole, koje podrazumijevaju upoređenje biračkih spiskova, moguće i na EU nivou, može natjerati države regiona da prekinu praksu masovnih zloupotreba. Ulaskom Crne Gore u EU taj proces će se vjerovatno ubrzati – istakao je Vujović.

Vujović: Proces regionalne provjere biračkih spiskova da bude obavezan kriterijum u procesu evropskih integracija

Ustavni sud pozdravlja svaki vid kritike njegovog rada, međutim, paušalni navodi koje je iznio Centar za monitoring i istraživanje (CEMI) ne mogu se podvesti pod studiju, niti unaprijediti njegov rad - poručili su u najvišoj sudskoj instanci reagujući na navode te nevladine organizacije da su suočeni sa političkim pritiscima i nedovoljnom otvorenošću.&nbsp;
U Ustavnom sudu su stava da se studijom CEMI-ja neosnovano pokušava narušiti njihv ugled i nezavisnost.
- Apsolutno je neprihvatljivo, i ustavnim sudovima nepoznato, da se nad jednom vrhovnom institucijom ustavnog sudstva uspostavi, kako se preporučuje, stalni mehanizam nezavisnog monitoringa, koji bi uključivao aktere izvan same institucije. Ustavni sud uvažava svaku kritiku i sugestiju, ali je neprimjereno „čuvaru“ Ustava dodjeljivati stalno kontrolno tijelo, suprotno propisima i praksi evropskih i svjetskih ustavnih sudova - naveli su oni.
Netačna je, podvlače, tvrdnja da su nepoznati kriterijumi redosljeda rješavanja predmeta, kao i metodi kojima se Ustavni sud rukovodi u definisanju prioritetnih slučajeva.
- Sa svake sjednice se objavljuju saopštenja iz kojih se može vidjeti da se predmeti rješavaju po redosljedu prispjeća, odnosno odlučuje se prvo o najstarijim predmetima, dok su prioriteti definisani Poslovnikom o radu i od tog rješenja se ne odstupa - naglasili su oni.
Netačna je, dodaju, tvrdnja da je veća ažurnost rada Ustavnog suda „samoprocjena čelnih ljudi“, te da se ne može potvrditi veća efikasnost.
- Jer samo podatak da na današnji dan nema neriješenih ustavnih žalbi starijih od dvije godine govori da se radi o konkretnom i mjerljivom podatku kojem nije potrebna ni samoprocjena ni samopromocija, a što su prepoznali i međunarodni partneri - istakli su u Ustavnom sudu.
Neosnovano je, cijene oni, razmatrati preporuku o ponovnom vraćanju odredbe o maksimalnom roku za odlučivanje u svim vrstama postupaka pred Ustavnim sudom.
- Jer je sud već postigao da u radu nema ustavne žalbe starije od dvije godine dok o predmetima iz oblasti normativne kontrole takođe uporedo odlučuje o najstarijim i o najvažnijim predmetima. Dodatno, predmete ne rješavaju zakonski rokovi već sudije i savjetnici koji nedostaju, ne krivicom suda. Konačno, ova preporuka bi mnogo više smisla imala za neke druge organe, pred kojima sporovi traju i po pet, 10 ili 15 godina - ocijenili su u Ustavnom sudu.
Do produbljivanja krize u institucionalnim odnosima između Ustavnog i Vrhovnog suda, kako se navodi u dokumentu, ne može, kažu oni, doći jer je dijalog kontinuiran.
- A ocjena „krize“ ne može se izvesti iz odlučivanja u jednom predmetu. Dodatno, svaka institucija postupa i odlučuje u okvirima propisanim zakonom i neprimjenjivanje zakona može ići na štetu građana i njihovih ljudskih prava i sloboda - naglasili su u Ustavnom sudu.
Netačna je, kažu, i paušalna tvrdnja da Ustavni sud nije dostavljao odluke strankama po izbornim žalbama.
- Jer sud svaku odluku dostavlja u roku na adresu podnosioca žalbe, osim ukoliko se pošiljka vrati jer iz uobičajenih razloga nije mogla biti uručena - naglasili su u Ustavnom sudu.
Netačna je, dodaju, tvrdnja da Ustavnom sudu prijeti blokada i da može da dođe u situaciju da odlučuje sa samo troje sudija.
- Što bi autori studije znali da su konsultovali propise - poručili su u reagovanju.
Netačna je, kažu, tvrdnja da je „posljednjih nekoliko godina izražen politički pritisak na odlučivanje Ustavnog suda“ u vezi izbornih sporova.
&nbsp;- Jer se ne navodi na osnovu kojih podataka i informacija je izveden jedan tako ozbiljan zaključak - ocijenili su oni.
Tvrde da su netačni navodi da se Ustavni sud suočava sa „zaostatkom u rješavanju predmeta, naročito u oblasti ustavnih žalbi“ jer je, prema njihovim riječima, u okviru te nadležnosti postignut rezultat koji nema nijedan ustavni sud u regionu.
- Samim tim je nejasno da „poseban rizik predstavlja mogućnost novog talasa masovnih ustavnih žalbi“, te da zbog takvog scenarija „postoji realna opasnost da bi Evropski sud za ljudska prava preispitao djelotvornost ustavne žalbe“ jer ovakve ocjene nisu potkrijepljene bilo kakvim podatkom ili informacijom o tome koji sporovi bi doveli do masovnih žalbi i samim tim kako bi Ustavni sud izgubio pred Evropskim sudom djelotvornost ustavne žalbe - naveli su oni.
Tvrde da je netačno da je Ustavni sud, cijeneći ispunjenost uslova za starosnu penziju sutkinji Dragani Đuranović, na sjednici 27. juna 2024. godine odlučio da nijesu nastupili razlozi za prestanak njene funkcije.
- Naprotiv, a što se može provjeriti uvidom u saopštenje dostupnim na sajtu, sud je odlučio da „nijesu ispunjeni uslovi za obavještenje predlagača o ispunjenosti uslova za sticanje starosne penzije...“, odnosno nije donijeta odluka da se obavijesti Ustavni odbor. Dodatno, podsjećamo da se Venecijanska komisija nije bavila ustavnošću ovog postupka, ali je dala preporuke u smislu poštovanja procedure za prestanak funkcije i za izuzeće sudija u sopstvenoj stvari, što se u dokumentu CEMI-a uopšte ne pominje, a što je rezultiralo i najavljenim izmjenama zakona - kažu u Ustavnom sudu.
Netačna je, prema njihovim navodima, tvrdnja da „Ustavni sud nikada aktivno nije učestvovao u formiranju svog budžeta“.
- Jer se predlog utvrđuje na sjednici suda i sve sudije učestvuju u njegovom pripremanju. Takođe, predstavnici suda svake godine učestvuju u njegovoj pripremi sa predstavnicima izvršne vlasti - dodali su oni.
Ustavni sud zaključuje da navedene iznijete tvrdnje, i druge koje nijesu pobrojane, nijesu dosljedne niti metodološki utemeljene.
- Pozivamo na razvoj kulture ustavnosti u kojoj se odluke Ustavnog suda dosljedno sprovode, a kritika njegovog rada ostaje konstruktivna. Transparentnost, odgovornost i dijalog sa institucijama i civilnim društvom treba da jačaju a ne da slabe nezavisnost Ustavnog suda - zaključili su u reagovanju.

Ustavni sud: CEMI neosnovano pokušava narušiti naš ugled, neprimjereno „čuvaru“ Ustava dodjeljivati stalno kontrolno tijelo

Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora, Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) upitan o odnosu javnog mnjenja i političkih procesa u regionu na 2BS Forumu, kaže da se suočavamo sa činjenicom da pojedini akteri medije koriste za lični interes.
- U regionu se sada to dešava. Aleksandar Vučić kontroliše dobar dio medija sa nacionalnom frekvencijom i kupuje ih na razne načine. U Crnoj Gori, ako govorimo ko je vlasnik, možemo reći za pojedine medije da su pod kontrolom Vućiča što utiče na to da javno mnjenje oblikuju strani akteri i na taj način utičete na domaće političare - kazao je Vujović.
U Crnoj Gori, prema njegovim riječima, imamo puno političara ali nemamo državnike.&nbsp;
- Na takve političare lako utiče javno mnjenje - rekao je Vujović.
On je iskazao zabrinutost da će određeni političari koji se protive učlanjenju u EU, koristiti javno mnjenje i medije, upravo protiv pristupanja EU.

Vujović: Pojedini crnogorski mediji pod Vučićevom kontrolom, javno mnjenje oblikuju strani akteri

Više od 70 odsto građana Crne Gore smatra da je korupcija uglavnom ili veoma prisutna u društvu, dok dodatno zabrinjava podatak da značajan broj ispitanika pokazuje spremnost da u određenim situacijama i sam učestvuje u koruptivnim radnjama – davanjem novca, poklona ili usluga.
To je saopšteno na konferenciji za medije povodom predstavljanja istraživanja Crnogorski koruptoskop, koje je Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) sproveo u periodu od maja do juna ove godine, na reprezentativnom uzorku građana.
Šef Odjeljenja za istraživanje javnih politika u CeMI-ju, Nemanja Stankov, kazao je da gotovo polovina građana – 46,7 odsto – ocjenjuje da se nivo korupcije u Crnoj Gori u prethodne četiri godine nije mijenjao, dok trećina (32,5%) smatra da je situacija čak i pogoršana.
- Uprkos formalnom napretku i deklarativnoj političkoj volji za borbu protiv korupcije, percepcija građana je da se stanje nije popravilo – naprotiv, mnogi ga ocjenjuju gorim nego ranije . naveo je Stankov.
Prema istraživanju, 53,2 odsto ispitanika smatra da se slučajevi visoke korupcije ne procesuiraju dovoljno, dok tek 7,1 odsto vjeruje da se antikorupcijske mjere sprovode nepristrasno i dosljedno.
- Zaključak koji se nameće jeste da građani nemaju povjerenje u efikasnost antikorupcijskih mehanizama. Smatraju da se zakoni primjenjuju selektivno, a da korumpirani pojedinci uglavnom prolaze nekažnjeno - istakao je Stankov.
Posebno zabrinjavaju nalazi o društvenoj prihvatljivosti koruptivnog ponašanja. Iako je manji procenat građana (4,5%) naveo da je uvijek prihvatljivo dati novac, poklon (8.5%) ili učiniti uslugu (10.1%), čak 18 odsto smatra da je ponekad u redu dati novac. Još više ih ima kada je riječ o poklonima (38,1%) ili činjenju usluga (35%).
- Iako je broj onih koji uvijek odobravaju takve radnje relativno mali, kada se dodaju oni kojima je to ponekad prihvatljivo, dobijamo ozbiljan procenat građana koji potencijalno mogu biti saradnici u koruptivnim praksama - upozorio je Stankov.
Istraživanje pokazuje i da građani češće sami nude mito nego što im se ono izričito traži – naročito u sektorima obrazovanja, zdravstva, saobraćaja i administracije.
- I jedno i drugo je, naravno, neprihvatljivo, ali značajan broj građana – od svakog četvrtog u slučaju državnih službenika do gotovo svakog drugog u slučaju ljekara – smatra da je prihvatljivije samoinicijativno ponuditi mito, nego čekati da bude tražen - kazao je Stankov.
Od onih koji su u prethodnih 12 mjeseci imali kontakt s pojedinim institucijama, njih 28,9% tvrdi da su im predstavnici inspekcija tražili ili očekivali mito. Slična iskustva ima 26,2% korisnika zdravstvenih ustanova i 23,3% građana koji su bili u kontaktu sa policijom.
- Ovo je ključni problem identifikovan u ovom istraživanju. Kada pitate osobu da li ste, npr, u prethodnih 12 mjeseci bili u kontaktu sa policijom, i među grupom ispitanika koja vam da potvrdan odgovor, postavite potpitanje da li su u tim kontaktima policijski službenici tražili ili očekivali novac/poklon/ uslugu, dobijete rezultat od 26.2 odsto“, pojasnio je Stankov. &nbsp;To su konkretni pokazatelji prisustva korupcije u svakodnevnim situacijama. Kada vam četvrtina ispitanika sa ličnim iskustvom potvrdi takvu praksu, onda je jasno da se ne radi samo o percepciji, već i o realnim problemima u sistemu. Takvom zaključku ide u prilog i nalaz da je 42,8 odsto građana izjavilo da su u proteklih 12 mjeseci lično iskusili ili svjedočili nekom obliku korupcije - zaključio je Stankov.
Istraživanje Crnogorski koruptoskop sprovedeno je u okviru projekta „Digni glas: za Crnu Goru bez korupcije", koji je podržan od strane Kancelarije za borbu protiv međunarodne trgovine narkoticima i sprovođenje zakona (INL) pri Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori.

Istraživanje CeMI-ja: Velika većina građana vjeruje da je korupcija prisutna, a značajan broj je spreman da u njoj učestvuje

Državne institucije i službenici moraju suštinski razumjeti i dosljedno primjenjivati rodnu ravnopravnost kako bi osigurali efikasnije i pravednije politike koje odgovaraju potrebama svih građana i građanki, jer dok to pitanje ostaje samo deklarativno, stvarna promjena izostaje.
To je poručeno na konferenciji “Korak ka jednakosti: Dijalog za rodnu ravnopravnost”, koju je organizovao Centar za monitoring i istraživanje (CeMI).
Programska direktorica, CeMI, Teodora Gilić, kazala je da iako se rodna ravnopravnost formalno sve češće pominje kao vrijednost, u praksi i dalje ostaje marginalizovana ili nedovoljno shvaćena.
- Prema podacima MONSTAT-a, indeks rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori za 2023. godinu iznosi 59,3 što nas stavlja znatno ispod prosjeka Evropske unije od 68,6. Ovaj indeks je više od statistike - on ukazuje na suštinske razlike u učešću žena i muškaraca u društvenom, političkom i ekonomskom životu - istakla je Gilić.
Ukazala je da je najveći disbalans prisutan u domenu moći, odnosno učešća žena u procesima odlučivanja.
- To ne znači samo broj članova i članica u odborima ili upravnim tijelima - već koliko su žene zaista uključene u kreiranje politika i donošenje odluka koje oblikuju svakodnevni život građana i građanki. Dodatno, razlike postoje i kada je riječ o pristupu ekonomskim resursima, znanju i vremenu. U oblasti zdravlja, ta razlika je najmanja, ali i dalje prisutna - navela je Gilić.
Prema njenim riječima, iako je Crna Gora usvojila Zakon o rodnoj ravnopravnosti, strateške dokumente i akcione planove, jasno je da formalni okvir nije dovoljan.
- Suštinska promjena dolazi tek kada institucije koje sprovode te politike razviju unutrašnje kapacitete da ih razumiju, primjenjuju i nadograđuju. Bez toga, ostajemo u sferi deklarativnog - istakla je Gilić.
Ukazala je da je projekat „Korak ka jednakosti: Proaktivne mjere za rodnu ravnopravnost u Crnoj Gori” upravo iz tih razloga fokusiran na izgradnju institucionalnih kapaciteta ne kroz opšte preporuke, već kroz vrlo konkretne, praktične aktivnosti.
- Razvili smo priručnik o aspektima rodne ravnopravnosti za državne službenike i službenice, organizovali tri obuke, u centralnoj, sjevernoj i južnoj regiji Crne Gore. Upravo na ovim treninzima smo posebnu pažnju posvetili razjašnjavanju osnovnih pojmova iz oblasti rodne ravnopravnosti, uključujući rodne uloge i stereotipe, značaj vođenja rodno razvrstane statistike, te koncept orodnjavanja javnih politika kroz praktične primjere - kazala je Gilić.
Navela je da su zajedno sa MASTER organizacijom sproveli kampanju na društvenim mrežama usmjerenu na shvatanje i promovisanje značaja rodne ravnopravnosti u javnom sektoru.
- Obuke su okupile više desetina predstavnika/ca državnih institucija. Kroz rad sa predavačicom i kroz praktične primjere, učesnici/ce su imali priliku da preispitaju vlastita razumijevanja rodnih uloga, analiziraju aktuelne politike i identifikuju izazove koje vide u sopstvenim institucijama. Upravo kroz te direktne kontakte potvrđeno je ono što već znamo - da sistem obuka u ovoj oblasti nije utemeljen na dugoročnoj strukturi. Znanje često zavisi od interesovanja pojedinca, a ne od obavezne institucionalne prakse - kazala je Gilić.
Smatra da kadrovske promjene dodatno otežavaju očuvanje znanja, jer ne postoji dosljedna evidencija o tome ko je prošao obuku, niti mehanizam prenosa iskustava.
- Informativna kampanja koju smo paralelno sproveli otvorila je ovu temu i za širu javnost, stavljajući naglasak na rodnu ravnopravnost ne kao na „žensku temu", već kao sastavni dio profesionalne i odgovorne javne uprave. Upravo takav pristup bio je ključan za promjenu narativa, ali i za smanjenje otpora koji se često javlja zbog postojećih predrasuda i stereotipa - istakla je Gilić.
Predstavnik Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore, Matija Maksimović, kazao je da rodna ravnopravnost nije samo zakonska obaveza ili formalni zahtjev međunarodnih konvencija koje je država ratifikovala, već, kako je naveo, temeljni princip pravde, jednakosti i društvene kohezije.
Istakao je da Crna Gora i njene institucije imaju odgovornost ne samo da poštuju ljudska prava, već i da aktivno rade na njihovoj punoj realizaciji.
- Duboko sam uvjeren da su sistemske promjene moguće isključivo uz veliku posvećenost, ali i unutrašnje promjene u okviru samih institucija. Bez promjena nema napretka - jasan je Maksimović.
Ukazao je na važnost da svi zaposleni u državnim službama razumiju značaj rodne ravnopravnosti i da je primjenjuju kao sastavni dio profesionalne prakse i ličnih uvjerenja.
- Zbog toga su edukacija i jačanje kapaciteta zaposlenih u državnim institucijama od izuzetne važnosti - naveo je Maksimović.
Upozorio je da se ovom pitanju ne smije pristupati isključivo kao tehničkoj obavezi.
- Uvođenje rodne perspektive mora postati standardna, trajna praksa i sastavni dio procesa odlučivanja i sprovođenja politika. To ne treba biti dodatna birokratska obaveza, već način da institucije efikasnije i osjetljivije odgovore na potrebe svih građana i građanki - poručio je Maksimović.
Predstavljajući Priručnik o aspektima rodne ravnopravnosti za državne službenike/ce i namještenike/ce ekspertkinja za rodnu ravnopravnost Slavica Striković, kazala je da se prilikom analize stanja u Crnoj Gori trudila da obuhvati teme koje su zaista potrebne onima koji rade u ovoj oblasti kako na državnom, tako i na lokalnom nivou.
- Međutim, ono što me zabrinjava jeste lični utisak, koji je ujedno i moje iskustvo: u Crnoj Gori se ova tema ne doživljava ozbiljno ni na lokalnom, ni na državnom nivou. Iako mnogo ljudi radi u ovoj oblasti, najčešće se to posmatra kao „još nešto u opisu posla“, bez stvarne odgovornosti i razumijevanja. Zato i jeste položaj žena ovakav kakav jeste - navela je Striković.
Prema njenim riječima, nijedna vlast, ni bivša ni aktuelna, ovu temu nije postavila kao političko pitanje.
- To je jasno i iz činjenice da se iz godine u godinu smanjuju sredstva za ovu oblast. U isto vrijeme, imamo snažne desne narative u društvu, a pojedini čak pokušavaju relativizovati pojave poput selektivnog abortusa. A popis nam jasno pokazuje podatke, ko želi da vidi, vidjeće - rekla je Striković.
Ukazala je da je ovaj priručnik važan da se ponude konkretni alati i objašnjenja: šta znači pol, šta znači rod, šta je rodni identitet, koji su to stereotipi, šta je rodno zasnovano nasilje, šta je rodno osjetljiv jezik, kakvi su mehanizmi za sprovođenje rodne ravnopravnosti, koji su nacionalni i međunarodni okviri.
- Sve to sadrži upravo ovaj priručnik. Iako je pisan prvenstveno za državnu upravu, praktično sve što piše u njemu može se primijeniti i na lokalnom nivou. Tokom edukacija koje smo radili, ljudi su nam govorili da im je ovo korisno i da im je trebalo - rekla je Striković.
Smatra da imamo mlade muškarce i žene koji razmišljaju na pravi način, ali nemaju sistema koji će im dati prostor da se iskažu.
- Zato im barem ostavljamo ovakav alat. Indikatori su jasni — sredstva opadaju, evaluacije politika nema, rodna statistika nije dostupna. Zakon propisuje obaveze, ali one se ne poštuju. Zato je ovaj priručnik važan. A da li će se koristiti, to je pitanje ozbiljnosti sistema - kazala je Striković.
U okviru panela „Rodna ravnopravnost u praksi: iskustva, izazovi i rješenja“ predsjednica Savjeta za rodnu ravnopravnost, Opština Bijelo Polje Almasa Rizvanović, istakla je da je ova opština među prvim lokalnim samoupravama u Crnoj Gori koja je uspostavila sve ključne mehanizme za unapređenje rodne ravnopravnosti.
- Još 2011. godine imali smo lokalni akcioni plan za rodnu ravnopravnost, a već 2012. osnovali smo Kancelariju za rodnu ravnopravnost. Među prvima smo potpisali Memorandum sa OEBS-om o unapređenju rodne ravnopravnosti na lokalnom nivou, a 2014. godine donijeli smo Odluku o rodnoj ravnopravnosti. Tada je osnovan i Savjet za rodnu ravnopravnost. Danas imamo sve mehanizme koji nam pomažu da radimo na unapređenju položaja i žena i muškaraca u našem društvu - kazala je Rizvanović.
Ona je naglasila da je rodna ravnopravnost temelj ljudskih prava i da podrazumijeva punu uključenost svih građana i građanki u društveni život.
- Moja uloga u Kancelariji je direktno vezana za sprovođenje lokalnih akcionih planova. Trenutno je završen treći lokalni akcioni plan (2024), a u toku su pripreme za novi. Pratimo realizaciju Nacionalne Strategije za rodnu ravnopravnost i usklađujemo naše lokalne aktivnosti sa njom. Važno nam je da kroz saradnju sa svim opštinskim strukturama povežemo žene koje su uključene u različite programe podrške - istakla je Rizvanović.
Ukazala je na značaj rada sa ženama na selu, njihovog informisanja i uključivanja u lokalne procese.
- Imamo odličnu saradnju sa Službom za mjesne zajednice. Planiramo da, kako je u Bijelom Polju sada formirano gotovo 40 mjesnih zajednica, podstaknemo veće uključivanje žena u njihove savjete. To su prve organizovane grupe na terenu, i ako tu ne damo svoj doprinos, teško možemo očekivati promjene. Pozvaćemo sve građanke da učestvuju, i apelujem – nemojte čekati da vas neko predloži, predložite same sebe ili predložite prijateljicu, komšinicu, koleginicu - poručila je Rizvanović.
Pojasnila je da u savjetima mjesnih zajednica mogu učestvovati sve žene – domaćice, poljoprivrednice, visokoobrazovane, navodeći da je iskustvo svake od njih dragocjeno.
Izvršna direktorica Mreže za evropske politike – MASTER, Andrea Popović, istakla je da je sedam godina provela u državnoj upravi, ali da joj nikada nije ponuđena edukacija iz oblasti rodne ravnopravnosti.
- Vjerujem da je sada situacija malo drugačija i unapređenija, ali gledala sam podatak – 75 od 100 državnih službenika nikada nije pohađalo ovakve vrste obuka. Samo troje od 100 prođe neku obuku tokom godine. Možete zamisliti kako je njima pitanje rodne ravnopravnosti bukvalno na margini - upozorila je Popović.
Ukazala je i na uticaj tradicionalnih normi koje i dalje snažno oblikuju društvo u Crnoj Gori.
- Danas, dok sam se spremala za ovaj panel, šminkala se i birala šta da obučem, pomislila sam: šta bi rekli muškarcu da dođe izgužvan? Vjerovatno ništa. A za ženu bi rekli: "Vidi kako je izašla iz kuće". Takvi standardi se teško mijenjaju, osim ako se ne uvede predmet o rodnoj ravnopravnosti već u osnovno obrazovanje, kroz građansko obrazovanje - navela je Popović.
Naglasila je da žene čine većinu stanovništva, ali su i dalje marginalizovane u politici i odlučivanju.
- Nemamo nijednu predsjednicu opštine, nijednu predsjednicu političke partije. U parlamentu nas je oko 20 odsto, u Vladi četiri ministarke naspram oko 20 ministara. Žene nisu potrebne u politici samo da bi se ispunila kvota. Ne, one treba da budu liderke. Da rukovode ključnim institucijama. Sigurna sam da bi proces evropskih integracija išao mnogo brže da je bilo više žena uključenih - smatra Popović.
Kazala je da tim MASTER organizacije čini 80 odsto žena.
- Najveća razlika je što mi u civilnom sektoru zaista radimo ono što volimo. Niko mi nije delegirao da se bavim rodnom ravnopravnošću, ja to želim. Ja bih taj posao radila do kraja života, i bez jednog eura. A to se ne dešava u državnoj upravi - kazala je Popović.
Striković je tokom panela ocijenila da u institucionalnim pristupima ovom pitanju i dalje nedostaje suštinske posvećenosti.
- Prva misao koja mi pada na pamet jeste da ne vidim mnogo primjera gdje institucije zaista pokušavaju da ozbiljno rade na postizanju rodne ravnopravnosti. Mislim da je to ključni problem kada govorimo o ovoj temi - rekla je Striković.
Ukazala je na greške koje se prave, kako na lokalnom tako i na državnom nivou, navodeći da one najčešće proizilaze iz površnosti u pristupu.
Striković je, kao primjer, navela jedan konkretan slučaj.
- Nedavno je, potpuno netransparentno, objavljen poziv iz jedne opštine za sprovođenje rodne analize. To je najbolji pokazatelj da pristup nije ozbiljan, niti uključuje širu stručnu i građansku javnost - rekla je Striković.
Smatra da su za istinske pomake potrebne iskrene namjere, strateški pristupi i transparentan rad svih nivoa vlasti.
Konferencija je organizovana u okviru projekta “Korak ka jednakosti: Proaktivne mjere za rodnu ravnopravnost u Crnoj Gori”, koji CeMI realizuje u saradnji sa NVO Mrežom za evropske politike (MASTER) uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Državne institucije i službenici suštinski da razumiju i dosljedno da primjenjuju rodnu ravnopravnost

Predstavnici civilnog sektora ozbiljno su zabrinuti zbog nedostatka adekvatnih mehanizama i sankcija za kršenje zakonskih odredbi, kao i zbog značajnog povećanja budžeta za političke partije u Nacrtu zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, sa kojim je danas upoznat skuptinski Odbor za izbornu reformu.&nbsp; Predstavnici Centra za demokratiju i CeMI-a, Dragan Koprivica i Zlatko Vujović iznijeli su niz kritika, naglašavajući da predložene izmjene možda neće donijeti željenu transparentnost i odgovornost.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250610140636_337f4cd6c0b58fae73a8e785b3691525b5d3edab941e7326452b3b50841ebabb.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250610140636_337f4cd6c0b58fae73a8e785b3691525b5d3edab941e7326452b3b50841ebabb" data-rendition-name="original" width="1898" height="1058" loading="lazy" alt="Dragan Koprivica"> <figcaption>Dragan Koprivica</figcaption> </figure>  Prema mišljenju Koprivice, najveći problem je što zakon ne predviđa mehanizme koji bi zaista spriječili zaobilaženje pravila, niti adekvatne kazne.&nbsp; - U suštini, isplati se kršenje ovog zakona - naglasio je Koprivica, dodajući da su iz CDT-a i ranije predlagali i izmjene Krivičnog zakonika kako bi se osigurale sankcije sa odvraćajućim karakterom.&nbsp; On je kazao da žali što taj prijedlog nije prihvaćen, pogotovo imajući u vidu da je i u relevantnim izvještajima, poput nedavnog non-pejpera Evropske komisije eksplicitno navedena potreba za jačanjem sankcija.&nbsp; Koprivica je predložio da Odbor paralelno sa usvajanjem zakona radi i na izmjenama Krivičnog zakonika, angažujući stručnjake kako bi se preciznije definisala krivična djela povezana sa finansiranjem partija. Takođe, Koprivica je ukazao na to da, iako su napravljene promjene u kvotama za zastupljenost polova, nije siguran da su u potpunosti ispunjene sve preporuke ODIHR-a i mišljenja ekspertkinje, posebno u kontekstu odsustva limita na troškove izbornih kampanja. Za Koprivicu je sporno i povećanje budžeta za političke partije sa 11,2 miliona na preko 15 miliona eura. Kazao je da je zapanjen &nbsp;odlukom koja je, kako je naveo, proizašla iz „političkog dogovora“, a o kojem civilni sektor nije bio ni informisan.&nbsp; On je istakao apsurdnost situacije gdje institucije poput Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i Državne revizorske institucije (DRI), koje kontrolišu finansiranje partija, imaju tri puta manje budžete od političkih subjekata.&nbsp; - Mislim da se zaista pretjeralo s ovim iznosom - zaključio je Koprivica, upozoravajući da će ovo ostati „ozbiljna sjenka“ na razumijevanje javnog interesa u Skupštini Crne Gore. Zlatko Vujović iz CeMI-a saglasio se sa Koprivicom da je iznos za finansiranje partija veliki i da su se u CEMI-ju uvijek zalagali da partije treba da dobiju manje novca. Istakao je da, s obzirom na veliki broj malih opština i malih političkih partija, te izuzetno prijemčive odredbe o privatnim donacijama koje ostaju skrivene, državni i opštinski fondovi ostaju jedini vidljivi izvor finansiranja. Vujović žali što Nacrt zakona ne uključuje odredbu koja je ranije postojala, a koja je uslovljavala povlačenje dijela budžetskih sredstava ukoliko se ne dostigne minimalni prag prijavljenih privatnih donacija.&nbsp; Objasnio je da se na taj način „veliki dio novca neće obuhvatiti u izvještajima“, što otvara vrata da „neki treći subjekti mogu sa velikim novcem da utiču posredno“.&nbsp; Vujović je upozorio na opasnost da privatni kapital „proguta političku scenu“, slično trendovima u Velikoj Britaniji i Americi. Iako je izrazio razumijevanje za potrebe opstanka manjih partija, njegovo je mišljenje da je ipak došlo do pretjerivanja u iznosu sredstava.&nbsp; On je izrazio ozbiljnu sumnju i u primjenjivost članova zakona koji definišu kampanje trećih lica.&nbsp; Opisao je to kao „klizav teren“, podsjećajući da su se slični modeli zloupotrebljavali u tranzicionim zemljama poput Gruzije, gdje su, u kombinaciji sa zakonima o stranim agentima, korišteni za suzbijanje djelovanja nevladinih organizacija.&nbsp; Prema njegovim riječima, problem leži u tome što zakon ne određuje imperativno status „trećeg subjekta“, već ga prepušta samoregulaciji, što znači da se odredbe neće odnositi na one koji se ne prepoznaju kao takvi akteri.&nbsp; Takođe, kaznena odredba koja se poziva na jedan od pomenutih članova je, kako je rekao, „prilično konfuzna i biće je veoma teško primijeniti“. Vujović je uvjeren da su članovi koji definišu kampanje trećih lica „prilično neprimjenjivi“, što znači da iako postoje, vjerovatno neće biti funkcionalni u praksi.

Duško Mihailović

Vujović: Opasnost da privatni kapital proguta političku scenu; Koprivica: Isplati se kršenje zakona

Dugogodišnja agonija izbornog procesa u Šavniku traje isključivo zbog jednog razloga - što članovi i predstavnici vladajućih partija na nacionalnom nivou ne dozvoljavaju da se u Opštinskoj izbornoj komisiji završi izborni proces. To nije slučaj samo sa Šavnikom, slična situacija i sa Kotorom - kazao je predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje Zlatko Vujović u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E.
<h2>Šavnik, priča bez kraja</h2>
Osptrukcije pristalica i članova biračkog odbora iz "Koalicije za budućnost Šavnika" koji su dio tamošnje opozicije, a aktuelne državne vlasti,devet bezuspješnih pokušaja glasanja na dva biračka mjesta, izbori koji se u Šavniku nisu završili još od oktobra 2022, doveli su do situacije u kojoj su u lokalnom parlamentu i dalje odbornici iz saziva od 2018. godine. Jugoslav Jakić je glasovima većine odbornika izabran za predsjednika Opštine Šavnik, na elektronskoj sjednici loklanog parlamenta. Jakić za TV E objašnjava da je reizbor formalnost koja omogućava Opštini da funkcioniše dok se ne riješi kriza. S pravnog aspekta situaciju u Šavniku je jasna, objašnjva predsjednik Upravnog odbora CEMI-ja Zlatko Vujović.
- Članovi Opštinske izborne komisije u Šavniku koji ne sprovode odluku Državne izborne komisije, odnosno, ne organizju glasanje na dva biračka mjesta, stvarni su krivci agonije.
Argumenti vladajućih partija da je u Šavniku veliki broj građana promijenio prebivalište ne stoje, jer su i nosilac liste Demokratskog fronta, i veliki broj odbornika, promijenili prebivalište i dobili pravo da učestvuju u izbornom procesu. Nije dobro da se na taj načinkoristi takozvani busing, odnosno, mogućnost promjene prebivališta. Iako je ta mogućnost legalna, ona nije legitimna. Zato se i zalažemo (CEMI) da se izori na lokalnom nivou održavaju istoga dana, da bi se takva mogućnost spriječila. Međutm, mnogo opasnije za stabilnost pravnog poretka ješto oni koji imaju vlast ne dozvoljavaju da se sprovode odluke Državne izborne komisije, &nbsp;najvišeg državnog organa kada je riječ o izbornoj administraciji - kaže Vujović.
Objašnjava da aktuelni odbornici imaju legitimitet do izbora nove Skupštine Opštine, odnosno, do okončanja izbornog procesa, jer ne postoji nijedno zakonsko ograničenje koje predviđa situaciju kakva je u Šavniku.
- Mislim da bi se sve moglo razriješiti ukoliko bi se u kratkom roku usvojio novi Zakon o lokalnim izborima, koji bi predviđao da imamo opšte lokalne izbore, da se održe ove godine, da imamo fiksirani datum za parlamentarne izbore svake četiri godine, pa bismo ove godine imali opšte lokalne izbore u svim opštinama. To znači da bi zakon skratio mandat u onim opštinama u kojima traje duže. Onda bismo mogli da izađemo iz ovog galimatijasa - istakao je Vujović.
<h2>Posao za SDT</h2>
U slučaj Šavnik moglo bi, kaže Vujović, da se uključi Specijalno državno tužilaštvo, ukoliko ne bude političke odluke.
- Specijalno tužilaštvo bi trebalo da pokrene istragu, podnese krivične prijave protiv onih koji zloupotrebljavaju javno ovlašćenje, odnosno, protiv članova Opštinske izborne komisije koji neće da organizuju izbore po nalogu Državne izborne komisije. Govorimo o nečemu što se može nazvati organizovani kriminal, jer se pokušavaju spriječiti građani da iskažu svoju izbornu volju… možemo govoriti o određenim krivičnim djelima koje je potrebno procesuirati po službenoj dužnosti - poručio je Vujović.
<h2>Izborni inženjering</h2>
Izborni ineženjering bi mogao odraditi svoje i uoči loklanih izbora u Nikšiću i Herceg Novom. Vujović je u više navrata upozoravao na problem duplih, odnosno, fantomskih birača. Procjenjuje se da ih je na nivou cijele Crne Gore i do 114 hiljada, od kojih oko tri hiljade nezakonito ostvaruje pravo glasa u Nikšiću i Herceg Novom.
- Vidjeli smo situaciju u Srbiji, doveden je ogroman broj birača. Lokalni izborinijesu bili organizovani u svim opštinama, već su selektivno izabrani veći gradovi, kako bi birači bili upisani u ogromnom obimu. Procjenjuje se da je možda i više od 100.000 birača dovedeno u Beograd i oni su izmijenili ishod izbora… Upisivanje u birački spisak na bazi lažnog prebivališta, odnosno dvojnog lažnog prebivališta, je ono što je problematično za Crnu Goru - podsjetio je Vujović.
Herceg Novi je, kaže Vujović, jedina opština u Crnoj Gori u kojoj je CEMI odradio kontrolu svih birača, jer su kao NVO, tokom izbornog procesa,imali pristup biračkom spisku. Uporedili su biračke spiskove sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, nakon čega su MUP-u podnijeli prijavu sa dokazima za hiljadu birača u Nikšiću i više od dvije hiljade u Herceg Novom.
- Nažalost, MUP nije uradio ništa, osim što je kontaktirao MUP Srbije, ali je Agencija za zaštitu ličnih podataka naložila da se unište svi dokazi, makar je to inforamcija koju imam iz ministarstva. Dakle, Agencija za zaštitu ličnih podataka aktivno je djelovala da se spriječi otkrivanje fantoma, unište svi dokazi koji bi eventualno vodili do oduzimanja nezakonito stečenog državljanstva i brisanja iz biračkog spiska svih koji tamo ne treba da se nađu. Nakon što su iz MUP-a Crne Gore kontaktirali MUP Srbije, Srbija je otežala provjeru podataka preko website-a. Više nije dovoljno da imate jedinstveni matični broj, već traže dvojni upis podataka - matični i broj lične karte…. Mi imamo podatke, metodološke procjene. U Herceg Novom ima više od 10 odsto onih koji definitivno utiču na izborni ishod - istakao je Vujović.
<h2>Problem za problemom</h2>
Upoređujući birački spisak Herceg Novog sa spiskovima Srbije i BiH, CEMI je utvrdio da čak osamdesetdvoje ljudi ima trojno biračko pravo, trojno prebivalište u Crnoj Gori, Srbiji i BiH. Vujović objašnjava kako se do takve situacije dolazi, imajući u vidu činjenicu da je moguće samo jedno prebivalište.
- Moguće je na bazi lažnih izjava. Vjerujem da najveći broj tih ljudi nema motiv da utiče na izborni ishod ni u jednoj državi, jer su njihovi motivi prilično privatnog tipa - da izbjegnu plaćanje poreza na nekretnine, da dobiju besplatno zdravstveno osiguranje u sve tri zemlje, kao i obrazovanje… država je na gubitku, oni štete državu i ne razmišljaju o tome. Nažalost, u velikom smo problemu - napominje Vujović.
Podsjeća da je CEMI provjeravo inforamcije, odnosno, tvrdnje opozicije o navodnih hiljadu nezakonito upisanih birača u Nikšiću. Utvrdili su, kaže, da je u gotovo svim slučajevima, izuzev par izuzetaka, riječ o nezakonito upisanim biračima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DcAHciswxJXM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vujović: AZLP naložila da se unište dokazi o fantom biračima

U Informativnoj emisiji 24 sata večeras pogledajte: 
Tema dana: Ustavni sud ukinuo neradnu nedjelju

- Ustavni sud ukinuo kao neustavnu neradnu nedjelju u trgovinama. Fidelity consulting poručio da je sve moglo biti spriječeno da su usvojene izmjene zakona o unutrašnjoj trgovini.
- SDT ometa postupak pred cetinjskim Osnovnim sudom koji se vodi protiv Olivere Krivokapić zbog oružja koje je posjedovao Vuk Borilović. SDT oduzelo predmet uoči završnih riječi, porodice žrtava poručuju da neće odustati.

- Zalihe goriva na pumpama dovoljne za još nekoliko dana, Ministarstvo energetike i rudarstva apeluje na građane da se ponašaju odgovorno i da ne kupuju prekomjerne količine goriva. Uprava policije saopštila da je šteta koju države Balkana trpe zbog blokade granica oko 100 miliona eura.
Gost "24 sata" je Oskar Huter, poslanik DPS-a.
Večerašnju emisiju vodi Amra Tahirović.

Informativna emisija 24 sata: Gost Oskar Huter

Holandija je najbolja zemlja na svijetu kad je u pitanju dobrobit djece, saopštio je Unicef na osnovu svog Innocenti istraživanja.
Innocenti izvještaj predstavlja rang listu zemalja po tome kako napreduju u ključnim aspektima dobrobiti djece. Kako navodi UNICEF, rangiranje se ne zasniva na infrastrukturi ili ekonomskim pokazateljima, već na stvarnim uslovima u kojima deca odrastaju, prenosi Nova.rs.
U ovom izvještaju, 43 zemlje u Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) i Evropskoj uniji (EU) rangirane su po mentalnom blagostanju, fizičkom zdravlju i vještinama djece i adolescenata.
Uz napomenu da postoji prostor za poboljšanje u svim zemljama, čak i onima na vrhu rang liste, kao tri prve zemlje su se istakle Holandija, Danska i Francuska. Ove zemlje su i najjače u sve tri kategorije.
<h2>"Samo budi normalan"</h2>
Holandija posebno dobro prolazi u segmentu mentalnog zdravlja – djeca generalno imaju niži nivo stresa u poređenju s mnogim drugim zemljama, a društvo i školski sistem često podržavaju ravnotežu između učenja i slobodnog vremena.
Neobično veliki procenat djece, posebno tinejdžera, reći će vam da su zadovoljni svojim životom, a država ulaže u zdravstvene usluge, kvalitetno predškolsko obrazovanje i razne javne usluge (biblioteke, sportske i kulturne sadržaje) koje pomažu djeci da se razvijaju u zdravom i podsticajnom okruženju.
Dio ovoga je kulturološki, objašnjava Olga Meking, majka troje djece koja živi u Holandiji 15 godina i autorka je knjige "Niksen: Embracing the Dutch Art of Doing Nothing".
- Postoji diskurs o tome kako Amerikanci pokušavaju da nauče sve da budu izuzetni. Ovdje postoji izreka: "Samo budi normalan, to je već dovoljno ludo", rekla je svojevremeno za BBC, skrenuvši pažnju na način razmišljanja za koji misli da doprinosi manje opterećenom djetinjstvu. Takođe se stavlja veliki naglasak na druženje, dodala je, a grupe, klubovi i aktivnosti u zajednici su posebno česte.
Ali, kaže ona, ako su holandske porodice i djeca srećni, to je takođe zbog strukturnih faktora.&nbsp;
- Ne možete imati holandsko roditeljstvo bez holandskog sistema socijalne zaštite. A Holandija zaista nudi roditeljima mnogo podrške - primijetila je ona.
Pogledajte kako izgleda lista top 20 zemalja, iz ugla odrastanja:
Holandija
Danska
Francuska
Portugal
Irska
Švajcarska
Španija
Hrvatska
Italija
Švedska
Mađarska
Austrija
Slovenija
Japan
Litvanija
Rumunija
Finska
Češka
Kanada
Slovačka

UNICEF proglasio najbolju zemlju za odgajanje djece

Autorska predstava „Sve je do nas…“, jednog od najznačajnijih glumaca regionalne scene - Emira Hadžihafizbegovića biće izvedena u poneđeljak, s početkom u 20 sati, u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“.
Kako je saopšteno iz Prijestonice Cetinje, kroz snažnu i emotivnu ispovijest profesora matematike, predstava otvara pitanja savremenog društva, urušenog sistema vrijednosti, moralnih dilema i lične odgovornosti pojedinca, ostavljajući snažan utisak i prostor za promišljanje.
Informacije o kartama i rezervacije mogu se dobiti putem telefona: 067 428 655.

Predstava "Sve je do nas" autora Emira Hadžihafizbegovića u poneđeljak, u "Zetskom domu"

Vanredno zasijedanje Skupštine Crne Gore, na kome bi trebalo da se glasa drugi put o prijedlogu za izbor sudije Ustavnog suda, biće održano u utorak, 10. februara.
Zahtjev za sazivanje vanrednog zasijedanja podnio je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
Predloženo je da se za sudiju Ustavnog suda Crne Gore izabere Predrag Krstonijević.
Sjednica je zakazana za 11 sati.

Tag: cemi