Na Balkanu se nikada ne zna šta će se desiti sa prošlošću a revizije istorije bi bilo znantno manje da se Jugoslavija sa fašistima i saradnicima obračunala drugačije, kao pravna država, poručeno je u podkastu "Akcija" CDT-a u kojem su gostovali frontmen Zabranjenog pušenja Davor Sučić (Sejo Sexon) i novinar Boro Kontić.
Govoreći o kultnom sarajevskom bendu Zabranjeno pušenje, i pokretu i emisiji Top lista nadrealista, Sučić je rekao da se akteri čuvene satirične i humorističke emisije nikada nijesu ponovo okupili jer je sadašnja realnost luđa od toga što su radili.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DlYXPQ8wtJSk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
- Nama su često znali reći – kako ste sve predvidjeli, ali kao što smo rekli, ključna riječ je nadrealizam. Nikako sanjali nismo da će se to pretočiti u stvarnost. Mi da smo takvi proroci bili mi bismo se obogatili na sportskoj prognozi. Nadrealisti se nikad nisu ponovo okupili jer je teško nadmašiti prirodno ludilo, ludaci koji su danas na sceni, pogotovo u politici su ozbiljne budale - rekao je on.&nbsp;
Kontić je, govoreći o počecima nacionalizma u Bosni i Hercegovini, rekao da se tada u javnosti govorilo o zabrani nacionalnih partija.&nbsp;
- Ja sam bio tada jedan od liberalnih duhova i govorio da ih treba dozvoliti, a sada da mogu da vratim na ulicu bih izlazio i govorio – ne. Nacionalne partije su potpuno protiv duha te države. Ako ti uspostaviš da neko činjenicom da je pripadnik neke nacije, da mu je to glavni adut za politiku i za sve, ti su tu državu osudio na propast i poraz - kazao je Kontić.&nbsp;
Sučić dodaje da sam termin nacionalno nosi u sebi katastrofalne reperkusije.&nbsp;
- Narod i nacija nije jedno te isto. Narod je etnička, vjerska, jezička kategorija, običajna, tradicionalna... Nacija je projekat, služi za objedinjavanje u nacionalni korpus - naveo je on.&nbsp;
Frontmen Zabranjenog pušenja kaže da u bivšoj Jugoslaviji mogućnosti za teritorijalna osvajanja nema, ali da ipak postoje mogućnosti za osvajanje duša u nacionalnoj politici.&nbsp;
- Zato duše srpske u BiH pripadaju Beogradu i navijaju za Zvezdu, ne navijaju za reprezentaciju BiH. Logičan je put da ako se ne može teritorija sa stanovništvom otkinuti, otkinuće se stanovništvo, jer sve sredine uče svoje nacije da preziru tu zemlju. U BiH je ostalo 300.000 Hrvata, bilo ih je 800.000, nacionalna politika koja bi trebalo da afirmiše naciju, ona je samo izvezla tu naciju svojoj nacionalnoj matici i ko zna gdje još - rekao je Sučić.&nbsp;
On je dodao i da se vrlo dobro i poimenično zna ko je činio zločine u ratu i da se to ne može pripisivati narodima.&nbsp;
- Koga da osudite, koga da okrivite za sve što se desilo nama posljednjih 30 godina, kako to apstrahovati u terminu naroda. Kako možete reći Srbi, Hrvati, Bošnjaci, kada se dobro zna ko su ljudi koji su to uradili, znaju se poimenično, to su stvari koje su definisane. Ljudi se međusobno optužuju, koji su ostali na penziji od 500 maraka - istakao je Sučić.&nbsp;
On podsjeća da se haški optuženici i osuđenici međusobno dobro slažu.&nbsp;
- Vi imate u izjavama haških optuženika i knjigama, gdje vidite da su oni jako kompaktna harmonična sredina, oni prave rođendane jedni drugima, jedni druge podržavaju, daju čitulje jer oni više zločinca od drugog naroda, oni su duhovno vrlo srodni, on je samo na drugoj strani rijeke Drine bio, a on je taj koji ima srce da napravi zločin za svoj narod, da se narod proširi - naveo je Sučić.&nbsp;
Kontić je podsjetio na riječi Adam Mihnika, novinara iz Poljske koji je rekao - najnepredvidivija stvar na Balkanu je prošlost.&nbsp;
- Ovdje ne možeš nikada predvidjeti šta će se desiti sa prošlošću - istakao je Kontić i dodao da je aktuelni talas istorijske revizije u Crnoj Gori počeo kada je odlučeno da se podigne spomenik Puniši Račiću koji je u parlamentu Kraljevine Jugoslavije ubio dvojicu predstavnika Hrvatske seljačke stranke i ranio njihovog lidera Stjepana.&nbsp;
- Od njegovog pucnja je nastao ustaški pokret, uništena Kraljevina Jugoslavija, ali nije štete na čemu je nastala. Tu počinje taj talas revizionizma - rekao je Kontić.&nbsp;
Sučić je istakao da se Jugoslavija nije obračunala sa fašistima i njihovim saradnicima kako je trebalo to da učini.
- Dopušteno je da previše ljudi bude strijeljano bez suda, da bude u neobilježenim grobnicama, a ne pravna država. To se moglo uraditi, pogledajte sudski spor Draži Mihailoviću, kaznu bi dobio i u Vašingotnu da mu je suđeno. Njegove naredbe koje direktno nalažu genocidne akcije, milioni spiskova, opreme, novaca zlata od Njemaca i Italijana, tačka. To bi možda potrajalo ali se moralo desiti - rekao je on.
On je dodao da su četnici proizvedeni u mučenike.
- Druga stvar, &nbsp;trebalo je da se se demistifikuje ta borba, romantika i mitovi. Danas nažalost, je ta atmosfera partijska, to su ipak bili partijski ljudi, to je njihova škola politike, vi danas u jednoj Hrvatskoj ne možete čuti da je 3.000 Dalmatinaca poginulo na Sutjesci isto toliko na Neretvi. U Mostaru je partizansko groblje porušeno jer je zajedničko - naveo je Sučić.&nbsp;
Kontić je ukazao na promjene u izvještavanju.&nbsp;
- U novinarstvu je u posljednjih 15, 20 godina iz konstruisanja vijesti ispalo „zašto“, kod nas se tako pojavljuju vijesti, uopšte nemaš objašnjenja. Imate da je Oluja prognala 250.000 ljudi, niko se ne vraća na 1991, šta je bila pozadina i u osnovi svega toga, politika koristi kratku pamet i otvara svaki problem kao da je od danas - zaključio je on.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Na Balkanu se nikada ne zna šta će biti sa prošlošću

Momcima s fantomkama smeta što Dani srpske kulture uopšte postoje. I to još u novembru. U novembru Hrvatska ulazi u kolektivni grč. Pred očima su nam nerazriješeni Vukovar, nepreboljena Škabrnja, nestali za čijim se kostima još traga i zločinci koji nikad nijesu procesuirani. Ta bol je stvarna. Istorijska je, lična i nacionalna.
Nasilje je ušlo u prostor javnog dijaloga. Nikako drukčije ne može se opisati sramota, najprije Splita, a zatim i Zagreba, kojoj smo svjedočili proteklih dana zbog srpskih kulturnih manifestacija. Kad se pojavi grupa momaka s fantomkama, jasno je da nijesu došli da razgovaraju. Došli su da zastraše. Lica skrivaju samo zlikovci i kukavice, a privedeni Splićani i legitimisani Zagrepčani sami najbolje znaju kojoj grupi pripadaju. I ne, nema veze što su to inače dobri momci, pa ni to što su neki od njih prije trideset godina krvarili za domovinu. Nema veze ni to što je novembar. Ono što su učinili jeste zločin iz mržnje. Namjera određuje kvalifikaciju. Težina situacije ne može se umanjiti činjenicom da nije bilo razbijenih boca ni glava. Fizičkog nasilja možda nije bilo, ali zastrašivanje jeste nasilničko ponašanje. I duboko je pogrešno to zamijeniti s legitimnim načinom izražavanja građanskog neslaganja.
To nije bio protest protiv programa manifestacije kakav smo ljetos vidjeli u Benkovcu, pa ni protiv toga da se „tuđa kultura“ finansira iz naših džepova. Momcima s fantomkama smeta što Dani srpske kulture uopšte postoje. I to još u novembru. U novembru Hrvatska ulazi u kolektivni grč. Pred očima su nam nerazriješeni Vukovar, nepreboljena Škabrnja, nestali za čijim se kostima još traga i zločinci koji nikad nijesu procesuirani. Ta bol je stvarna. Istorijska, lična i nacionalna.
Da, tri decenije nakon rata, među nama i dalje žive ljudi čija se tijela ukoče kad čuju srpski naglasak. Neprijatni višak osjećanja koji nije imao gdje da ode učinio je svoje na najgori mogući način. Ali unutrašnji proces potonuća u sve dublji mrak ne može i ne smije biti opravdanje da nanosiš bol drugome. Taj dio je promakao počiniocima. Možda zato što mržnji ne treba istina, nego meta.
Navlačenjem fantomki samo su potvrdili da svjesno i namjerno čine nešto pogrešno, a i da za svoja nedjela ne planiraju da odgovaraju. Izgubljene dječake komad platna na licu pretvara u superheroje koji uzimaju pravdu u svoje ruke. „Ti više nijesi čovjek, ti si sila“, šapće im fantomka. A najveća laž u koju su se uvjerili jeste da ne mrze, nego da brane ono što vole. Ti mladi muškarci nijesu došli da brane ništa sveto ili uzvišeno. Došli su da razbiju sopstvenu nemoć. Došli su da dokažu da su živi tako što će nekoga drugog učiniti manjim.
Mržnja uvijek obećava snagu, ali joj je jedini plod osušenost duše. Najprije ubija sliku svijeta, zatim sliku drugoga, a na kraju sliku samoga sebe. Duhovnim očima gledano, to je trenutak u kojem čovjek odbacuje Božju sliku u drugome, ali i Božju sliku u sebi. Zato je mržnja smrtni grijeh, jer razara sposobnost za ljubav. Ukradena ti je sposobnost da budeš čovjek koji vidi drugog čovjeka. A kad više nijesi osoba, postaješ sopstveni najmračniji nagon.
Tim putem nasilje je ušlo u javni prostor. A da bi ga se propisno deložiralo, neophodno je hitno prekinuti svaku retoriku koja ga normalizuje, opravdava ili podstiče. Protest Torcide koji podržavaju i boračke organizacije tu ne pomaže. Iako je riječ o povratku na demokratske metode izražavanja nezadovoljstva, u suštini je to prebacivanje odgovornosti.
U pozivu na protest poručuju: „Hrvatske branitelje zatvarate i određujete im istražne zatvore, dok oni od kojih su nas branili imaju dozvolu da u novembru, mjesecu kada s tugom i ponosom oplakujemo svoje žrtve, šire svoju propagandu i politiku.“
Niko nije zatvorio „hrvatske branitelje“, nego devetoricu konkretnih ljudi koji su počinili konkretno kažnjivo djelo. Niko nije dao „dozvolu srpskoj propagandi“, nego se održava kulturni program manjine čije postojanje proizlazi iz Ustava. Novembar nije ničiji rezervat. I tim je više sramotno da se mjesec sjećanja pretvori u mjesec zastrašivanja potomaka onih koji su nas povrijedili. To mora važiti čak i onda kada je zaista riječ o provokaciji.
Poziv na protest dakle nije samo netačan, on je namjerno oblikovan tako da amnestira nedjelo. Jer ako smo mi branili Hrvatsku, mora li Hrvatska da brani nas i kad smo u krivu? Nemušta logika. „Nećemo ćutati na nepravdu“ ovdje zapravo znači: „Nećemo priznati da smo pogriješili.“
Neće to priznati ni druga strana. Svi oni koji su od ljeta vikali o fašizaciji Hrvatske sad su došli na svoje. Svoju zluradost prikazaće kao proroštvo – „vidjeli smo mi još na Hipodromu kuda to vodi“. Mržnja se uvijek hrani prizorom onoga što najviše prezire.
Mjesecima se u javnom prostoru uporno izvlačila riječ „ustašizacija“ kao najjeftiniji mogući politički okidač. Svaki put kad se spomenuo Vukovar, Tompson ili domoljublje, neko s lijeva pobjegao bi u rječnik četrdesetih, kao da u Hrvatskoj postoje kolone koje marširaju i režimi koji se vraćaju, umjesto stvarnih ljudi koji nose stvarne, nerazriješene rane.
Nijesu valjda mislili da će to histerisanje imati učinak hlađenja? Ulje se dolijevalo na vatru do tačke usijanja u kojoj mogu ponosno ustvrditi: „Jesmo li vam rekli!“ Njima, međutim, promiče da je mržnja i odluka da nekoga svedeš na ono što najviše prezireš. Fašistu, recimo.
Kad nekome ko je već povrijeđen i osjetljiv kažeš da je fašista, on neće odjednom postati razuman. Ukopaće se u svoje stavove još tvrđe i dublje, jer si ga time ponizio i prezreo. To uvijek, a naročito u Hrvatskoj, proizvodi prkos. Dišpet.
Zato svako ko olako izgovara riječ „fašizam“ mora biti svjestan da time ne opisuje stvarnost, nego je stvara. Poštovanje je dvosmjerna ulica, a toga manjka u oba smjera. Nije tu pitanje ko je bio u pravu, nego kome će prvome prestati da treba neprijatelj.

Nasilje je ušlo u prostor javnog dijaloga, a fantomke su postale novo lice kukavičluka

Tridesetak godina nakon što je oružje utihnulo na Zapadnom Balkanu, nova vrsta naoružanih letilica tiho krstari iznad regiona, a njihov tačan broj niko ne zna sa sigurnošću.
Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisan je 1996. godine, pod okriljem Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, nakon što je godinu ranije završen sukob u Bosni i Hercegovini.
Nametnuta su ograničenja za broj tenkova, oklopnih vozila, teško topništvo, borbene avione i jurišne helikoptere u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Danas je upadljivo da jedno smrtonosno moderno oružje nedostaje na toj listi.
Naoružane bespilotne letilice.
- Samo su tri zemlje posjedovale naoružane dronove 2010. godine. Krajem 2024. godine taj broj se povećao na više od 40 zemalja - kazao je za Radio Slobodna Evropa Antonio Prlenda, vojni analitičar iz Sarajeva koji je nedavno obranio magistarsku tezu na ovu temu.
<h2>Nova pravila vojne igre</h2>
Vojni dronovi jeftiniji su, mobilniji i smrtonosniji od tradicionalnih borbenih aviona. Postali su omiljeno oružje u današnjim sukobima, od Ukrajine, preko Kavkaza do Bliskog Istoka i svi ih žele imati u svojim oružanim snagama.
U tome ni Zapadni Balkan nije izuzetak.
Srbija je nabavila jurišne bespilotne letilice iz Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela.
Razvija i domaće modele Pegaz, Vrabac i Komarac koji su ispunili nebo iznad ove zemlje nakon što je, barem zasad, propao dogovor o kupovini turskih Bajraktara.
Hrvatska je realizovala kupovinu šest turskih naoružanih dronova, a izrađuje i svoje smrtonosne mini-letilice koje je, pored ostalog, izvozila i u Ukrajinu. Prema izjavama zvaničnika, može sa sadašnjim kapacitetima proizvoditi oko pola miliona mini-dronova godišnje.
Još jedna članica NATO-a, Crna Gora tiho, ali sve više unaprjeđuje svoje vojne sposobnosti. Ona je s ograničenim vojnim proračunom kupila izviđačke bespilotne letilice od Slovenije i radi na nabavci dodatnih, namijenjenih nadzoru granica. Najavila je i sopstvenu proizvodnju u saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Modernizaciju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, osim starosti kadra i ograničenog budžeta, sputavaju i političke podjele, te, osim helikoptera koje su donirale Sjedinjene Američke Države, nema drugih letilica.
Turska je nedavno donirala BiH sistem za ometanje dronova i obećala donaciju dva Bajraktara.
Kosovo nije dio subregionalnog sporazuma, a ova država kupila je turske Bajraktare.
Bajraktare je prošle godine kupila i Albanija.
<h2>Može li se ovo pitanje regulisati?</h2>
Antonio Prlenda, vojni analitičar iz Sarajeva, smatra da bi se bespilotne letilice morale uvrstiti ili kao nova, šesta kategorija ili da se uvrste u postojeću klasifikaciju borbenih letilica.
- Međutim, na ovim prijedlozima se stalo, jer za sada ne postoji politička volja kod svih strana potpisnica da se to i učini - kazao je Prlenda za RSE.
Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Srbija su 2015. godine preuzele vlasništvo nad realizacijom sporazuma od Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE), koji je do tad nadgledao realizaciju.
- Od tad više nije moguć direktan pritisak međunarodnog faktora na primjenu i eventualne izmjene. Od tada to zavisi isključivo od političke volje samih potpisnica - dodao je Prlenda.
Svaka nabavka vojne opreme se često doživljava kao trka u naoružanju, a nelagodnost podgrijavaju i vodeći političari svojim izjavama.
Nakon što je Hrvatska sklopila ugovor za kupovinu francuskih borbenih aviona Rafale koji su zamijenili sovjetske MIG-ove, to je dospjelo na naslovne strane u regionu. Na to je Srbija odgovorila kupovinom istih aviona.
Iako su sve zemlje daleko ispod maksimalnog broja vojnika i teškog naoružanja dogovorenog prije tridesetak godina, ravnoteža snaga najviše se promijenila po pitanju vojnih dronova.
- Sa dronovima je prilično komplikovana situacija, jer postoji veliki broj različitih kategorija. Male komercijalne letilice je relativno lako prepraviti. Možemo da pričamo samo o većim koji se mogu klasifikovati kao borbeni avioni - smatra Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda.
<h2>Nebo bez granica</h2>
Stari sastav kontrole naoružanja u regionu izgleda više kao relikt nego zaštita, budući da su sve zemlje uvele nova i modernija naoružanja.
Radić ukazuje na činjenicu da je Srbija u vrijeme potpisivanja sporazuma 1996. godine imala više od 155 borbenih aviona.
- Srbija danas nije ni blizu tog broja. Velika Britanija ima stotinjak borbenih aviona. Sam duh tog sporazuma je vezan za stare okolnosti i prepravka takvog dokumenta je, mislim, nerealna. Trebao bi novi dokument koji bi garantovao povjerenje, u skladu sa savremenom okolnostima - kazao je Radić za RSE.
Zemlje NATO-a i Varšavskog pakta od Atlantskog okeana do Urala potpisale su krajem 1990. godine Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Europi (CFE), ali je Rusija 2007. godine suspendovala članstvo u tom sporazumu.
Subregionalni sporazum, koji su potpisale iste zemlje, potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. završen rat u Bosni i Hercegovini, bio je zasnovan na tom hladnoratovskom ugovoru.
On je ispunio svoju funkciju. Donesen je u onom najkritičnijem trenutku. Zemlje koje su ga potpisale nisu nikad bile ni blizu tih kvota.&nbsp;
- Trebala bi inovacija ne samo tog sporazuma, već i Bečkog dokumenta i CFE i o nuklearnom naoružanju - kazao je za RSE Dragan Samardžić, penzionisani admiral u Vojsci Crne Gore.
Što se tiče vojnih dronova, Samardžić kaže da njih nije prepoznao nijedan dokument o kontroli naoružanja i da se trenutno na bespilotne letilice više gleda kao na opasno oružje koje bi mogle koristiti terorističke grupe, nego države.
Uporedo sa nabavkom dronova, zemlje regiona rade i na nabavci integriranih sistema za praćenje i obaranje dronova. Hrvatska i Srbija imaju takve manje sisteme, a nedavno je Turska donirala Bosni i Hercegovini antidron sistem.

RSE: Sve više naoružanih dronova iznad Balkana i niko ih ne nadgleda

Visoka predstavnica Evropske unije (EU) za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kalas ocijenila je danas da je Zapadni Balkan od strateškog značaja za EU i dodala da je proširenje na ovaj region "najznačajniji geopolitički projekat" i njen lični prioritet.
Kaja Kalas je na Instagramu u izvještaju o radu tokom ove sedmice napisala da je završila posjetu Zapadnom Balkanu i da je tokom boravka u Srbiji poslala jasnu poruku.
- Moja poruka vlastima u Beogradu bila je jasna. Želim da vidim da Srbija napreduje ka EU. Za to, politički lideri moraju da sprovedu potrebne reforme i razjasne strateški. To je najbolje uraditi vraćanjem povjerenja i ostati veran demokratskim principima - napisala je ona.
Dodala je da je razgovarala "sa angažovanim članovima mladih organizacija i civilnog društva".
- Čula sam njihov poziv i njihove težnje - za pravednošću, za odgovornošću. Njihova energija je potrebna da bi pronašli put naprijed - rekla je Kalas, prenosi N1.
Ona je za Kosovo rekla da je podstakla sve stranke na Kosovu da prekinu politički ćorsokak i brzo formiraju vladu.
- Lideri treba da ostave na stranu podijele i daju prioritet budućnosti Kosova - navela je ona na Instagramu gdje je objavila niz fotografija snimljenih tokom posjete Zapadnom Balkanu.
Visoka zvaničnica EU je za Sjevernu Makedoniju rekla da je to prva zemlja u regionu koja je pristupila Partnerstvu za bezbjednost i odbranu sa EU, i prva koja je imala koristi od Plana rasta EU za Zapadni Balkan.
Kalas je dodala da je mjesto Sjeverne Makedonije da bude u evropskoj porodici i da je od suštinskog značaja da ta zemlja nastavi put ka EU.

Kalas: Zapadni Balkan strateški značajan za EU

Rečenica o povratku u devedesete godine na Balkanu često se ponavlja i pretvara u frazu, jer joj se ne pripisuje njeno stvarno ozbiljno značenje.
Često se, naime, uopšte ne razumije što su države nastale na prostoru bivše Jugoslavije izgubile devedesetih godina, kad su zbog nacionalističke socijalne dinamike, koju je režim Slobodana Miloševića uspostavio krajem osamdesetih, u devedesetima bile blokirane velikosrpskom agresijom.
"Krema" srpske akademske zajednice sredinom osamdesetih je osmislila Memorandum SANU, kao policy project stvaranja velike Srbije. Do koje je mjere ta "krema" živjela izvan globalnog konteksta govori činjenica da je projekat bio zasnovan na etatističkom realsocijalističkom modelu, a da nisu vidjeli notornu stvar – da je svijet pred velikim talasom demokratizacije i da se totalitarni poredak raspada.
Strašno je, međutim, to što je zbog projekta što su ga osmislili Miloševiću, a koji je on sprovodio, u ostalim državama bivše Jugoslavije procesi demokratizacije u Srednjoj i Istočnoj Evropi prošao mimo ovog političkog interesa u ovim državama. Prostor bivše Jugoslavije zato je inicijalno posve izostao iz projekta Delorsovih krugova, a jedino je Slovenija uspjela da izbori status kandidatkinje za članstvo, uprkos tome što nije bila dio projekta predsjednika Evropske komisije u dva mandata – od 1985. do 1995. godine.
<h2>Izvlačenje Hrvatske iz balkanskog konteksta</h2>
Put u članstvo Unije za Hrvatsku trasiran je drugim pravcem, zaključcima Solunskog samita na kraju grčkog predsjedanja EU u junu 2003. godine, kojim je, uostalom, otvoren put za proširenje EU na Zapadni Balkan, nakon velikog praska proširenja 2004. godine, koji je obuhvatao i Sloveniju.
Devedesetih je Balkan bio izvan evropskog političkog konteksta. U balkanskim državama koje su bile fokusirane na nacionalizam i rat, ispod radara su prolazili ključni procesi – od pada Berlinskog zida do izgradnje demokratskih institucija i procesa ekonomske i političke standardizacije sa zajedničkom evropskom pravnom stečevinom, što se odvijao u ostatku Srednje i Istočne Evrope.
Slovenija je svoju priliku otvorila odmah nakon Brionskog primirja, ali je još dugo unutar EU tretirana s nepovjerenjem. Hrvatska je svoju šansu počela stvarati tek nakon pobjede nad agresorom (koja je uspostavljena prema nekim interpretacijama 1995, ali zapravo tek 1998. završetkom procesa mirne reintegracije Podunavlja) i, daleko važnije, slomom populističkog režima 3. januara 2000. godine, drugim prenosom vlasti i početkom „evropske tranzicije”.
Tek je tada Hrvatska počela da izlazi iz konteksta „Miloševićeve prijetnje”, a zanimljivo je da je već proces svrgavanja Miloševića 5. oktobra 2000. prolazio na marginama pažnje hrvatske javnosti. Izvlačenje Hrvatske iz balkanskog konteksta bio je politički projekat i administracije Ivice Račana, ali i one Iva Sanadera, a široki konsenzus o tom projektu uspostavljen je stvaranjem parlamentarnog Nacionalnog vijeća za praćenje pristupnih pregovora. Taj konsenzus umjerene ljevice i desnice, udruženih oko ciljeva pristupanja EU, ali i NATO-u, obilježavao je i slovensku političku arenu – od kraja procesa osamostaljivanja, pa do ostvarivanja tih temeljnih zajedničkih ciljeva.
<h2>Patogeni pritisak Srbije na susjede</h2>
Nažalost, slomom projekta Memoranduma SANU, patogeni uticaj projekta velike Srbije na Balkanu nije bio obustavljen. Umjesto priznanja poraza, „utemeljitelji” projekta oblikovali su Memorandum II, kojem je cilj bio negiranje odgovornosti za procese iz devedesetih, dakle i činjenice da je režim u Beogradu i pred Međunarodnim sudom u Haagu (ICJ), i pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, označen kao odgovoran za nekažnjavanje i nesprečavanje zločina genocida.
Smjenom administracije Borisa Tadića, koja je sprovodila pogodbenu tranziciju, sporazum mekog krila starog režima i mekog krila demokratske alternative, provedenom 2012. godine, Srbija ponovno ulazi u razdoblje vladavine opcija posvećeni velikosrpskom konceptu, ali ovog puta, po uzoru na Putinov imperijalni projekt u Rusiji – takozvani "ruski svijet".
Nakon 13 godina vladavine, pritisak autoritarne vlasti u Srbiji na susjedne države postaje izrazito patogen. Manji entitet u Bosni i Hercegovini (Republika Srpska) tretira se kao konstitutivni dio "srpskog sveta", a vlasti u Beogradu snažno podstiču Dodikov secesionizam. Iako je odnos prema Crnoj Gori kao organskom dijelu "srpskog sveta" mrvicu rezervisaniji nego što je odnos prema Dodikovom entitetu, u Crnoj Gori je uspostavljena kontrolna vlast u rukama velikosrpske opcije, predvođene Andrijom Mandićem. Ta kontrolna vlast koja sprovodi interese Beograda uvijek može blokirati nominalno proevropsku administraciju premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića.
Najgori je pritisak na Kosovo, koje je u septembru pretprošle godine bilo izloženo terorističkom upadu paravojnih snaga naoružanih i kontrolisanih od strane režima u Beogradu. Ključni akter terorističke akcije i dalje uživa punu zaštitu Vučićevog autoritarnog režima. Sve su očitije i aspiracije za pretvaranje dijela Sjeverne Makedonije u područje "srpskog sveta". Tom projektu komplementaran je bio drugi sličan projekat – projekat Otvorenog Balkana, kojim se na Zapadnom Balkanu htjelo uspostaviti prostor asimetričnih odnosa s dvjema fokusnim tačkama, Beogradom i Tiranom, i pretvoriti koncept "regionalne integracije" u okvir za velikosrpski i velikoalbanski projekt.
Zbog reakcije Evropske unije, prije svega Njemačke, projekat Otvoreni Balkan morao je "ustuknuti" pred evropskim, odnosno njemačkim projektom Berlinskog procesa, koji je zasnovan na evropskim principima ravnopravnosti i matrične saradnje zemalja obuhvaćenih inicijativom. Međutim, u Beogradu to i dalje nije doživljeno kao ozbiljan politički poraz, a državne politike sistematski se vode u skladu sa uvjerenjem vrlo sličnom onom iz projekta Memoranduma SANU.
<h2>Očekivanja od Rusije i Trumpa</h2>
Naime, taj se projekat oslanjao na uvjerenje kako nikakve duboke socijalne promjene neće dovesti u pitanje etatistički model diktature, oslonjene na sovjetsku Rusiju. Isto tako, projekat "srpskog sveta" počiva na uvjerenju o tome kako je samo pitanje vremena kad će totalitarna Rusija pokoriti i poraziti evropski model demokratskih sloboda, ljudskih prava i socijalno-tržišne privrede. Kad je počela Putinova opšta invazija na Ukrajinu, za one koji su modelirali projekat "srpskog sveta", to je bila naznaka početka kraja Evropske unije.
Za one koji su modelirali Vučićeve politike agresija na Ukrajinu je bila "proxy rat", ali prije svega rat koji Rusija na teritoriju Ukrajine vodi, da bi srušila slobodni svijet i Evropsku uniju.
Od novog mandata predsjednika Trampa očekuje se de facto isto: savezništvo s Rusijom u ime "zajedničkih vrijednosti", a protiv Evropske unije.
Razlika od Memoranduma SANU je samo u tome što je taj dokument "cvijeta inteligencije" počivao na uvjerenju da je etatistički komunizam vječan, a ovaj projekt počiva na uvjerenju kako su demokratiji i ljudskim pravima odbrojeni dani. Činjenica da se pokazalo kako je NATO, kao odbrambeni savez slobodnog svijeta, i te kako vitalan i kako je postao privlačniji nego što je bio prije opšte invazije Rusije na Ukrajinu, u tom svjetonazoru kao da ne postoji.
O EU se u tom pogledu na svijet govori kao o strukturi iz prošlosti, bez mogućnosti da preživi u novim uslovima, a projekat predsjednika Trampa tumači se blaženo naivno, bez njegovog elementarnog poznavanja.
<h2>Balkan kao izolovani vrijednosni sistem</h2>
Istina je, svako razdoblje u kome se lome epohe, za brojne države i za naddržavne strukture može biti izrazito rizično. Jasno je da je s početkom novog mandata predsjednika Trampa završilo razdoblje globalizacije, ali Evropska unija se tome u dobroj mjeri već prilagodila. Pitanja slobodne trgovine i carinskih barijera i pitanja odnosa globalnih aktera postaju napeta i osjetljiva, ali Unija odgovara novim javnim politikama. Pod pritiskom koncepta "srpskog sveta", međutim, državama na prostoru bivše Jugoslavije događa se isto ono što im se dogodilo i devedesetih.
Upadaju u zamku vrlo sličnu onoj koju im je tada nametnuo Miloševićev režim, a da se pritom uglavnom još nisu oporavile od posljedica te prethodne zamke. Danas su okolnosti daleko nepovoljnije nego što su bile devedesetih. Tada je na djelu bio optimizam što je pratio veliki demokratizacijiski talas, ekonomska konjunktura koja je pratila širenje na nova tržišta i spremnost konsolidovanih demokratija da prenose znanje na zemlje koje su se našle u poziciji da izlaze iz totalitarizma ili autoritarizma i da počinju izgrađivati demokratske ustavne modele, slobodno tržište i ono najosjetljivije, demokratsko građansko društvo.
Danas optimizma nema, a na Balkan se počinje gledati jednako kao što se na njega gledalo devedesetih – kao na prostor koji živi u izolovanom vrednosnom sistemu, koji nema gotovo ništa zajedničko s vrijednosnim sistemom konsolidovanih demokratija. Balkanske države ponovo se niti ne trude razumjeti što se događa sa Evropskom unijom, niti prate procese i odazive Unije na novu situaciji, ali očekuju da ih se tretira kao povlašćene. Kratak odsječak vremena u kome se ozbiljno razmišljalo o tome kako bi povratak zajedničkoj evropskoj politici proširenja mogao biti vrijedan za Uniju, nažalost, sada je propušten, i niko osim profesionalnih zagovornika proširenja (poput evropske komesarke za proširenje) ozbiljno ne razmišlja o tome da bi neka od zemalja u pretpristupnom dijalogu u okviru aktuelnog mandata Evropske komisije mogla "pokucati na vrata Unije".
To međutim nije krivica evropske elite, nego političkih elita koje su se ponovo našle zarobljene pritiskom svjetonazora koji nema ništa zajedničkog s vrijednostima evropske integracije. U takvim okolnostima ne treba očekivati relevantan interes institucija Unije za procese na Zapadnom Balkanu. Jedini način da se prostor Zapadnog Balkana/bivše Jugoslavije vrati na evropsku agendu je da domaće političke elite nađu snagu da odbace pritisak protivevropskog svjetonazora koji je „zarobio” ovaj prostor i u javni diskurs uvedu ona pitanja koja sada zaokupljaju Evropsku uniju, dakle pitanja zaštite zajedničkog ekonomskog prostora, prostora građanskih prava i individualnih sloboda, te prilagođavanja okolnostima u kojima je proces globalizacije bankrotirao.
Odgovor uz pomoć populističkog kvazisuverenizma, što ove države gura u Putinovu orbitu, gasi svaki evropski interes za procese što se u ovom dijelu Evrope odvijaju. Problem je, međutim, što će u savremenim uslovima biti još teže prevladati posljedice takvih pogrešnih politika, nego što je to bilo devedesetih. A vidimo da u devedesetima, osim Slovenije i Hrvatske, druge države u ovom prostoru nisu izbjegle razornom uticaju memorandumskog antidemokratskog etatizma.

Savremena zamka za Balkan opasnija od one iz Miloševićeve ere

Buduća njemačka vlada ima velike planove oko obnove infrastrukture, za šta će joj biti potrebno mnogo građevinaca, ali u isto vrijeme ograničava useljavanje sa Zapadnog Balkana. Prva građevinska udruženja već se bune.
Buduća njemačka vlada Demohrišćana (CDU/CSU) i Socijaldemokrata (SPD) planira da u nadolazećim godinama uloži 500 milijardi eura u obnovu dotrajale infrastrukture: pruge, puteve i mostove. Istovremeno namjerava i da se okomi na drugi gorući problem, a to je nedostatak stanova u Njemačkoj.
Ali za te planove će, osim novca, biti potrebno i mnogo radnika – kvalifikovanih, ali i onih bez kvalifikacije. Upravo u tom sektoru je Pravilo o Zapadnom Balkanu, koje je uvedeno 2016, proteklih godina pokrivalo potrebe njemačkog tržišta rada, jer za razliku od ostalih programa za useljavanje radne snage, Pravilo o Zapadnom Balkanu nije podrazumevalo kvalifikaciju, već samo radni ugovor njemačkog poslodavca. To je posebno građevinskoj industriji dozvoljavalo zapošljavanje nekvalifikovanih radnika koji su takođe deficitarni na njemačkom tržištu rada, piše Dojče vele.
<h2>Pogrešna i štetna odluka</h2>
Prošle godine je socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada, u jeku liberalizacije useljavanja, podigla i godišnju kvotu u sklopu Pravila o Zapadnom Balkanu s 25.000 na 50.000 radnih dozvola godišnje. Ali nova vlada, u svom koalicionom sporazumu od prošle nedjelje, ponovo je tu kvotu smanjila na 25.000 dozvola godišnje. Sada se mnogi poslodavci pitaju koji je razlog za to.
- Pravilo o Zapadnom Balkanu pokazalo se kao isprobani instrument pronalaženja radne snage i to bez pretjerane birokratije, što je inače rijetkost kada je riječ o imigraciji - kaže za list Štutgarter cajtung zamjenik direktora Njemačke industrijske i trgovinske komore Ahim Derks. Zato je odluka buduće vlade da opet prepolovi zapadnobalkansku kvotu, prema njegovom mišljenju, pogrešna.
Sličnog mišljenja je i Tim-Oliver Miler, direktor Centralnog saveza njemačke građevinske industrije. On je takođe za Štutgarter cajtung rekao da smanjenje godišnje kvote posebno pogađa građevinsku industriju.
- Značajan dio stranih radnika na njemačkim gradilištima dolazi upravo iz neke od zemalja bivše Jugoslavije. Sadašnja odluka o smanjenju tog kontingenta je iznenađujuća i štetna, i to posebno ako se uzmu u obzir planirani infrastrukturni projekti koji će povećati potražnju za radnom snagom - kaže Miler.
<h2>Zašto smanjivati kvote?</h2>
Smanjenje kontingenta neće pogoditi samo velike infrastrukturne projekte, već i stanogradnju, smatra Aksel Gedaško, direktor Krovnog udruženja stanogradnje (GdW).
- Ako se dotok radnika sa Zapadnog Balkana prepolovi, to bi moglo da pogorša nestašicu radne snage na gradilištima - smatra on.
Za razloge za smanjivanje kontingenta nema razumijevanja ni Jan Danenbring, iz Centralnog udruženja njemačkih zanatlija (ZDH).
- Savezna vlada nedavno je udvostručila tu kvotu, a sada je ponovo vraća, iako se okolnosti u poređenju s prošlom godinom nisu promijenile - kaže Danenbring, takođe za Štutgarter cajtung. I zaključuje: „Ako u oblasti stanogradnje želimo nešto da promijenimo, biće nam potreban svaki čovjek“.
Negativni komentari i nedostatak razumijevanja na odluku buduće vlade o Pravilu o Zapadnom Balkanu dolaze i iz redova stručnjaka za tržište rada. Herbert Briker iz Instituta za istraživanje tržišta rada (IAB) smatra da vlada tim potezom „šalje pogrešan signal“. On ukazuje na to da je Pravilo o Zapadnom Balkanu do sada pokazalo kao uspješan mehanizam.
- 95 do 98 odsto onih koji su u Njemačku stigli u sklopu tog pravila su i u godini nakon dolaska u Njemačku zaposleni i uredno plaćaju doprinose - zaključuje Briker.

Njemačke građevinske firme se bune zbog kvota radnika sa Balkana: Ako se prepolove, pogoršaće se nestašica radne snage

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je bezbjednosna situacija na Balkanu "ozbiljno poljuljana" i da Srbija "nastoji da očuva mir i stabilnost, kao i bezbednost svih svojih građana".
Vučić je to poručio nakon današnje sjednice Vlade Srbije kojoj je prisustvovao i na kojoj je, kako je rekao, bilo riječi o aktuelnoj bezbjednosnoj situaciji u zemlji i regionu, a posebno o "bezbjednosnim izazovima na Kosovu i u Bosni i Hercegovini".
- Razgovarali smo i o sveukupnim aspektima najavljenog protesta 15. marta- objavio je Vučić poslije sjednice Vlade.
Predsjednik Srbije je prethodno kazao da na protestu koji su za 15. mart u Beogradu najavili studenti u blokadi očekuje da "opozicija organizuje veliko nasilje".
Ne iznoseći detalje i dokaze za ovakve tvrdnje, Vučić je rekao da će "svi koji u tome budu učestvovali biti pohapšeni".
Dosadašnji masovni skupovi, koji traju već četiri mjeseca, koje su studenti organizovali u nekoliko većih gradova u Srbiji &nbsp;tražeći odgovornost za pogibiju 15 ljudi u padu nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu bili su mirni i na njima nijesu zablježeni incidenti.

Vučić: Bezbjednosna situacija na Balkanu ozbiljno poljuljana

Moćna medijska mašinerija, fabrike trolova, podmetanja i dezinformacije… Ruska propaganda ima jake karte, a osim toga može da računa na „osovinu autokrata" koji je podržavaju i oponašaju ruski model vladanja, piše iskusni njemački novinar Dojče Velea Tomas Brej.
- Ta osovina počinje s Vladimirom Putinom, ide preko mađarskog premijera Viktora Orbana i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji sve više vlada kako mu se prohtje, kao i njegovog mlađeg partnera Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini, pa sve do slovačkog premijera Roberta Fica - navodi Brej.
Taj novinar, koji je studirao istoriju istočne Evrope, a potom skoro četiri decenije bio dopisnik najveće njemačke novinske agencije dpa iz Beograda, u novoj publikaciji ponovo se bavi ruskom propagandom u Evropi, pretežno na Balkanu i na primjeru Srbije.
Analiza „Rusija, utiranje staze za autokrate" objavljena je za fondaciju Frifrih Njuman, blisku njemačkim liberalima (FDP) i cijela je dostupna na internetu.
Brej naziva Balkan „laboratorijom i trenažnim poligonom" ruske propagande.
Uglavnom se bavi Srbijom i podsjeća da ta zemlja nije uvela sankcije Rusiji, piše o ulozi rusofilnog jastreba Aleksandra Vulina i srdačnim „bratskim“ dočecima ruskih političara, uprkos agresiji Moskve na Ukrajinu.
- Ukupno gledano, naravno da je EU ostao daleko najveći donator novca za Srbiju. Ali, kroz državnu propagandu jedan ogroman dio srpskog stanovništva to vidi drukčije - piše Brej.
<h2>Srpski mediji kao da su ruski</h2>
Plodnost ruske propagande u Srbiji objašnjava prisustvom dva servisa, Sputnjika i RT-a koji su prisutni u Beogradu. Ali to je, ocjenjuje, manje od pola priče.
Ključno je, piše njemački novinar, što domaći mediji – oni pod kontrolom Vučićevog tabora – preuzimaju čitave tekstove tih ruskih servisa, bez ikakve provjere i uređivanja, dajući im često još iskrivljenije i lažnije naslove.
Televizije su, podsjeća Brej, pune emisija u kojima gostuju proruski analitičari i „teoretičari zavjere" koji, kako kaže, neprestano lažu o ratu u Ukrajini i drugim temama. Takve emisije, navodi nadalje Brej, postižu nevjerovatnu gledanost.
Citirajući brojne naslove iz srpskih režimskih tabloida i portala, njemački novinar piše da rusku i srpsku propagandu vezuje mahom negativno prikazivanje Zapada, često i same Njemačke, uz sva ritualna pretjerivanja.
- Prema tim napisima stanje na gotovo uvijek negativno konotiranom Zapadu je katastrofalno. Široki društveni slojevi osiromašuju. Poskupljenja čine život nepodnošljivim i nestašice hrane vladaju gdje god da se okrenete - navodi se u tekstu.
S druge strane, divljenje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, kako piše, prelazi granice novinarstva i dobrog ukusa. Među brojnim primjerima Brej spominje i tekst na portalu Večernjih novosti o tome u koje vrijeme Putin doručkuje prepeličja jaja, kako se zdravo hrani i trenira.
<h2>Zaplaši pa vladaj</h2>
Osim propagande, zemlje poput Srbije uvoze i Putinov model očuvanja vlasti, smatra Brej.
- Na prvom mjestu je novi nacionalizam koji se raspaljuje tvrdnjom da susjedne zemlje, NATO, SAD ili EU prijete sopstvenoj naciji - piše Brej.&nbsp;
On na primjeru Vučića navodi da je poruka propagande kako jedino apsolutna poslušnost jakom vođi može zaštititi narod od silnih prijetnji.
- Vučić dalje tvrdi, kao i sve druge evropske autokrate, da postoji koncentrisana medijska hajka kojom upravljaju strane vlade, a koja se usmjerava prema njegovoj zemlji u načelu i posebno prema njemu lično. Tu se radi o klasičnoj zamjeni uloge počinioca i žrtve – a to je takođe činilac autokratskih sistema. Jer, u medijima kojima upravlja država, čiji je Vlada dijelom i vlasnik, Zapad se svakodnevno ocrnjuje sve sumanutijim optužbama po svim pravilima propagande - navodi novinar.
<h2>Predsjednik iz televizora</h2>
Pišući da je srž tih sistema i opšti nepotizam i klijentelizam – u kojem političari i biznismeni daju bezuslovnu vjernost u zamjenu za bogaćenje – Brej dalje opisuje Vučićev sistem vladavine s televizora.
- Sveprisutni predsjednik obično dovodi javnost u stanje permanentne uzbuđenosti, kao u televizijskom rijaliti šou. Skoro svakog dana se pojavljuje na malim ekranima kako bi, ponekad i satima (u prosjeku dnevno govori sat i po na televiziji), svojim građanima priredio važne, sjajne, nevjerovatne, dramatične priče, koje tako najavljuju vladini mediji - rekao oje on.
U Vučićevim pričama se radi o „zavjerama, organizovanom kriminalu, scenarijima užasa iz budućnosti, spektakularnim stranim investicijama, polaganjima kamena temeljca ili otvaranju modernih bolnica, puteva, fabrika, krakova pruga ili elektrana - piše Brej.
Tu potpuno nestaje granica između šefa države i same države, dodaje autor, a Vučić stalno priča kako je omogućio ovo ili ono, „kao da investira svoje privatne novce".
Predsjednik se predstavlja kao „moćni akter“ međunarodne politike koji se, kad mu se prohtje, sastaje s Putinom, kineskim predsjednikom Sijem ili šefovima vlada velikih zapadnih zemalja.
- Uprkos relativno malom broju stanovništva od ispod sedam miliona, ljudi mogu steći utisak da predsjednik zemlji garantuje važnost koja ne nalazi utemeljenja u veličini ili ekonomskoj potentnosti - zaključuje novinar.
Ujedno dodaje da opozicija i kritičari ne postoje u režimskim medijima, ali da su ipak stalno na meti.
<h2>Kako je u regionu?</h2>
Premda se najviše posvećuje Srbiji, pa onda Mađarskoj, Brej u radu taksativno navodi i kako stvari stoje s autokratskim tendencijama i ruskom propagandom širom Balkana i Evrope.
Za Bosnu i Hercegovinu se fokusira na Republiku Srpsku i njenog predsjednika Milorada Dodika. Piše da mediji koje Dodik kontroliše „svakodnevno šire ruske narative ne samo o agresiji na Ukrajinu, već praktično o svim svjetskim problemima izvještavaju iz ruskog ugla".
Kod primjera Sjeverne Makedonije njemački novinar nešto opširnije piše i o greškama Evropske unije. U Skoplju su, kako navodi, nacionalisti ponovo na vlasti, a njihovom oživljavanju doprinijelo je to što proces pristupanja EU-u nije donio osjetni boljitak za obične ljude.
Naprotiv, ta zemlja je dvije decenije bila žrtva grčkih ultimatuma zbog kojih je promijenila ime, da bi onda dospjela pod pritisak Bugarske koja traži da se Makedonci odreknu svog identiteta.
- Višegodišnje nestabilno stanje u Sjevernoj Makedoniji, uzrokovano i pogrešnom politikom EU-a, Rusija koristi kao prostor za propagandu - dodaje Brej.
Dalje piše da Rusija „decenijama" pokušava da utiče i na događanja u Crnoj Gori i da za to koristi „srpsku manjinu, kao i Srpsku pravoslavnu crkvu u zemlji koja spada pod beogradskog patrijarha i tradicionalno slijedi velikosrpske ciljeve".
Brej se osvrće i na decenije vladavine Mila Đukanovića za kojeg piše da je činio političke iskorake, ali da je autokrata čiju je eru obilježio epski klijentelizam i prožetost cijele države kadrovima njegove Demokratske partije socijalista.
Za Hrvatsku se navodi da se i novinari žale na stil premijera Andreja Plenkovića, a da se i Plenković žali na to što predsjednik Zoran Milanović navodno istupa kao apologeta Rusije i Putina.&nbsp;
- Kao vrhovni zapovjednik vojske više puta je blokirao angažman hrvatskih vojnika u okviru projekata NATO-a u vezi s ratom u Ukrajini - piše Brej.
<h3>Šta preduzeti?</h3>
U posljednjem dijelu analize na 44 stranice Brej pokušava da da ideje što se može učiniti kako bi se smanjio ili potisnuo „toksični“ propagandni uticaj Rusije.
Tu, recimo, navodi da bi trebalo jačati medijsku pismenost ljudi, jer bi tako „svaki čitalac i slušalac mogao lako prepoznati izmišljene informacije“ kad ih vidi i čuje u medijima.&nbsp;
Taksativno spominje medije i portale koji se bave provjerom činjenica, kakvi su Raskrinkavanje i Istonomer, kao i strane zapadne servise poput DW-a, BBC i Radija Slobodna Evropa.
Kako piše Brej, ti mediji imaju isti problem kao i oni koji provjeravaju činjenice (fact checking) – njihovi izvještaji tek sporadično dospijevaju u veće medije i to samo one koji su kritični prema vlastima.
- Vjerovatno je vrlo ograničen krug građana koji uopšte znaju za postojanje takvih programa ili ih aktivno traže na internetu - procjenjuje Brej.
On poziva Evropsku komisiju i Evropski parlament da s riječi pređu na djela i da, recimo od Srbije, traže poštovanje evropskih vrijednosti u medijskom sektoru, a ne da samo taktički manevrišu, piše Dojče Vele.

Njemački novinar proučavao medije na Balkanu: Oni pod kontrolom Vučića kao da su ruski, u CG se pokušava uticaj preko SPC i srpske manjine

Balkan u 2024: Tragedije kao podsjetnik na realnost punu neodgovornosti i korupcije

Čita se, ne treba misliti da je nekad, prije tih tehnoloških naprava, nešto se masovno čitalo, čak mislim da se danas čita više nego prije četrdeset godina, sudeći po tiražima knjiga, ima ta generacija milenijalci, dolaze, kupuju knjige, čitaju, kazao je u emisiji "Srećan dan", na Televiziji E, književnik Svetislav Basara.
Književnik Svetislav Basara dobitnik je prve regionalne nagrade Ćamil Sijarić za knjigu "Rekapitulacija".
Nagrada Ćamil Sijarić treba svima da znači, kaže Basara, nagrada koja nosi ime pisca je dobar početak &nbsp;i u narednim godinama, dodaje on, ona će dodadno dobiti na značaju.
- Drago mi je jako! Ćamila Sijarića volim kao pisca, ali nagrada je tek početak, postavite to pitanje za deset godina, onda ćemo vidjeti koliko, ne meni, nego nekim drugima znači - rekao je Basara.
Po saznanju da će biti laureat nagrade Ćamil Sijarić, prisjeća se Basara, riješio je da, kako kaže, obnovi gradivo, te ja tako ponovo čitao Sijarićevu ,, Carsku vojsku” .
- Sigurno četrdeset godina nijesam čitao Sijarića, znam da je bio vrlo dobar utisak ostavio &nbsp;i ,,Carska vojska” je ponovo jako dobar utisak ostavila. Veliki stilista, odličan poznavalac jezika, to je glavna stvar, koliko čovjek vlada jezikom, to je prva stvar za pisca - istakao je Basara.
Za formiranje jednog pisca mnogo su bitne okolnosti, smatra Basara, važna je i reakcija na prvu knjigu koju taj pisac objavi, ističe on, ne mora to da bude nešto epohalno, kako kaže, ali je potrebno da padne pažnja na tu knjigu.
- Mir i tišina su osnovni uslovi u kojima pisac piše, po mogućstvu dalje od gradova, i dan danas u jedno selo, blizu Beograda, odlazim, moram, jer je potrebna &nbsp;dnevna rutina koju ništa ne remeti, uzbuđenja pokvare koncentraciju, a koncentracija je srž pisanja - naglasio je Basara.
Nikad nije zadovoljan, poručuje Basara, jer sve ispada, kako kaže, da je stvorio 30 odsto onoga što je, kako kaže, mislio da će uraditi.
U adolescenciji, prisjeća se, želio je samo da sluša muziku i da svira, i, dodaje on, da napravi neki bend, a oko dvadesete godine počinje da piše, kaže, i to prvo pjesme, pa kasnije prozu za koju kroz šalu &nbsp;kaže da je u početku bila gomila budalaština.
- Nijesam umio ništa drugo da radim. Nijesam imao neku ideju u mladosti da ću profesionalno biti pisac, niti da ću sva vremena biti pisac, zato što &nbsp;sam tome prišao prilično rekreativno, i posle trideset pet godina pisanja kasno je da se bilo šta drugo radi, pa sam nastavio - rekao je Basara.
Iako je poznat po svojoj direktnosti i otvoreno izgovorenoj riječi, kaže Basara, nije imao problema kakvih su imali pisci nekada zbog iskrenog stava, dodaje on, a neki imaju, kako kaže, čak i sada.
- Imao sam ja problema, u smislu da mi nije bilo dopušteno pojavljivanje u medijima, u kojima se ionako ne bih pojavio, &nbsp;nekakve odmazde dijela javnosti, gomile komentatora ovih što po društvenim mrežama tviterišu i fejzbukišu, što opet mene vrlo malo dotiče jer nijesam na društvenim mrežama - ističe Basara.
Ne voli javnost u Srbiji da čuje šta on ima da kaže, podsjeća Basara, i nema utisak da je to nije, kako kaže, popularno.
Voli da čita, kaže on, i čita od malih nogu, podsjeća, i ne može se odlučiti koji mu je, kako kaže, pisac najmiliji.
- Ko me pita koji mi je omiljeni pisac najrađe bih ga roknuo pesnicom, jer me stavio na žeravicu, ne mogu da se odlučim, naprosto. To je jedan ogroman, ogroman, ogroman niz knjiga koje sam počeo sa deset godina da čitam, pa je to šezdeset jedna godina čitanja, svakodnevno - naglasio je Basara.
Nije tačno da su mlade generacije nezainteresovane i gledaju samo, kako kaže, u telefon, jer ih, dodaje on, gleda po sajmovima i knjižarama.
- Ima ta generacija, milenijalci, dolaze, kupuju knjige, a ne samo da dođu i posjete. Čita se, ne treba misliti da je nekad, prije tih tehnoloških naprava, nešto se masovno čitalo, čak mislim da se danas čita više nego prije četrdeset godina, sudeći po tiražima knjiga &nbsp;i količini objavljenih knjiga. Ja pamtim vremena kad je godišnja produkcija u Srbiji bila, recimo, 30 pjesničkih zbirki, 15 knjiga pripovjedaka i 10,15 romana, to je bila cijela produkcija. Danas je to napredovalo - istakao je Basara.
Od društvenih mreža nema nista, poručuje Basara, i ne koristi ih, posjeduje email i viber, i to mu, kako kaže, zamjenjuje televiziju koju, kako navodi, ne gleda već godinama.
Balkan je zapaljena luda kuća, poručuje Basara, i tu je vatru vrlo teško ugasiti kaže on, gotovo nemoguće.
- Vrlo malo sam radio na sebi, vrlo malo, više su me oblikovale okolnosti. E, osim književnosti, tu mogu da kažem da je uticalo, pišem, brišem, ponavljam, popravljam…ali ostatak, i ne znam koliko ko na Balkanu može raditi na sebi, problem je sa okolnostima, nema ovdje mnogo manevarskog prostora - rekao je Basara.
Mržnja je mora biti produkt nekih nezadovoljstava, smatra Basara, a pitanje je, poručuje on, otkuda to nezadovoljstvo i da li se, kako kaže, treba prepuštati nezadovoljstvu.
- Uzroka za nezadovoljstvo svakog sata ima bar dvadeset, ne možemo baš tom se svakome impulsu predavati.Ta mržnja je nešto mnogo, mnogo dublje u ljudskoj prirodi, zapravo u dubinama naših bića uvijek tinja onaj primitivni čovjek koji u svakom drugom vidi neprijatelja, a ponekad i s pravom - zaključio je Basara.

Basara: Balkan je zapaljena luda kuća

Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću podsjećaju da je na današnji dan prije 34 godine, Jugoslovenska narodna armija (JNA) izvršila najteže granatiranje Dubrovnika za vrijeme agresije koju je vodila od 1. oktobra 1991. do 31. maja 1992. godine. U tim organizacijama i dalje očekuju da crnogorsko tužilaštvo ozbiljno i proaktivno pristupi procesuiranju zločina počinjenih tokom rata u Hrvatskoj.&nbsp;
Od Hrvatske očekuju saradnju i spremnost da doprinese razjašnjavanju pokrenutih predmeta, posmatrajući pitanje ratnih zločina ne samo kao nacionalno, već i kao regionalno pitanje od zajedničkog interesa za vladavinu prava i pomirenje.
- Tog 6. decembra 1991. godine, u Dubrovniku, 19 ljudi je izgubilo život, a povrijeđeno je i ranjeno njih 60. Više stotina granata ispaljeno je na staro gradsko jezgro, zaštićeno kao svjetska kulturna baština UNESCO-a. Šest zgrada je sasvim uništeno, više njih oštećeno, kao i glavna ulica Stradun. Stari grad je izložen artiljerijskom napadu duže od deset i po časova. Unutar njegovih zidina poginuli su Pavo Urban (23) i Tonči Skočko (18), dok su tri osobe teško ranjene - podsjećaju u HRA, CGO
Podsjećaju da je Haški tribunal zbog zločina izvršenih prilikom granatiranja Dubrovnika osudio generala-pukovnika JNA Pavla Strugara, na sedam i po, a admirala Miodraga Jokića, na sedam godina zatvora. Admiral Jokić je, za razliku od Strugara, priznao krivicu i osuđen je po komandnoj odgovornosti. Tom prilikom se Jokić izvinio za napad, izrazivši žaljenje Dubrovčanima zbog žrtava i oštećenja: "… Šestog decembra 1991. poginulo je dvoje ljudi, troje je ranjeno i učinjena je velika šteta na civilnim zgradama i na kulturnim i istorijskim spomenicima u starom gradu u Dubrovniku. Činjenica da su ovi životi izgubljeni u zoni moje odgovornosti ostaće urezana u moju svest celog života. Spreman sam da se sa vojničkim dostojanstvom poklonim pred svim žrtvama ovog sukoba, bez obzira na kojoj su strani. Takođe, iako sam to učinio u toku samog granatiranja radio putem, i nakon toga i lično, osećam obavezu da i ovom prilikom izrazim svoje najdublje saučešće porodicama poginulih i ranjenih, kao i građanima Dubrovnika za bol i štetu koju im je nanela jedinica pod mojom komandom. Moje žaljenje shvatam kao uslov pomirenja i zajedničkog života naroda na ovom području".
Ipak, jedan od dubrovačkih branitelja, Goran Žuvela, na okupljanju učesnika rata u Podgorici 2022. godine, saopštio je da je tog dana na Stari grad palo i 38 neaktiviranih granata.
- Neko je imao toliko obraza da je prevario svog komandanta. Svaka mu čast! Nikad se neće doznati ko je, a trebalo bi mu dići spomenik. Da je još toliko granata u srce grada udarilo s fosforom koji gori, Dubrovnik bi do temelja izgorio - rekao je on.
U ovim organizacijama ističu da, osim protivpravnog granatiranja Dubrovnika 6. decembra, Tužilaštvo u Hagu nije istraživalo druge zločine izvršene od strane pripadnika JNA tokom šest mjeseci osvajanja šireg dubrovačkog područja. U tom periodu 116 civila je stradalo, poginulo je 194 hrvatskih boraca i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe su zatočene u logorima Morinj i Bileća u nečovječnim uslovima, prognano je 33.000 ljudi, uništen 2071 stambeni objekat i sistematski su opljačkana privatna i javna dobra. Grad Dubrovnik je 138 dana bio bez struje i vode, u pomorskoj i vazdušnoj blokadi.
- Ovi podaci ukazuju na brojne zločine, međutim Crna Gora je do sad procesuirala samo četvoricu koji su učestvovali u zlostavljanju zarobljenika u logoru Morinj, na teritoriji Crne Gore. Iako je obaveza ponovnog preispitivanja odgovornosti za postupanje prema zatvorenicima logora Morinj strateški bila definisana još 2015. godine, punih devet godina nije bilo stvarnih koraka u tom pravcu. Tek je u februaru 2025. godine predmet ponovo otvoren, čime se po prvi put stvorila mogućnost da se u predmetu sagledaju svi oblici odgovornosti, posebno komandna, te da se ovaj slučaj tretira i kroz prizmu organizovanog zločinačkog poduhvata - ističe se u saopštenju ove tri organizacije.
Pored toga, podsjećaju da od kraja juna 2024. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) u Crnoj Gori sprovodi istragu protiv bivšeg glavnog Specijalnog tužioca Milivoja Katnića, zbog postojanja sumnje da je izvršio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, tokom sukoba na području Cavtata, Opštine Konavle u Hrvatskoj tokom rata 1991- 1992. Sumnjiči se da je nečovječno postupao prema pojedinim civilima hrvatske nacionalnosti, tako što ih je napadao, mučio, tjelesno povrijeđivao, te vrijeđao ljudsko dostojanstvo.
- U prethodnom periodu SDT se obraćalo i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske radi &nbsp;ustupanja predmeta u kojima bi SDT moglo uspostaviti nadležnost. Međutim, iz DORH-a je stigao odgovor da takvih predmeta nema, iako je u Hrvatskoj prije 16 godina pokrenut postupak u kom su za ratne zločine na dubrovačkom ratištu optužene bivše vojne starješine JNA iz Srbije i Crne Gore: Jevrem Cokić, Mile Ružinovski, Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Branko Stanković, Obrad Vičić, Radovan Komar, Vladimir Kovačević, Milan Zec i Zoran Gvozdenović. Oni se terete da tokom agresije na područje Dubrovnika nijesu spriječili ponašanje svojih jedinica, suprotno Ženevskim konvencijama, a koje se sastojalo u: granatiranju naseljenih mjesta, ubijanju civila (116), zatvaranju, zlostavljanju i tjeranju civila u bijeg, rušenju civilnih, kulturnih, vjerskih i privrednih objekata, pljačkanju i paljenju - navodi se u saopštenju.
Prema podacima Suda u Splitu, Radovan Komar i Vladimir Kovačević su rođeni u Nikšiću, ali je njihovo boravište i nakon 16 godina od podizanja optužnice Sudu ostalo nepoznato. Zato je protiv njih u 2022. godini raspisana potjernica i izdat Evropski nalog za hapšenje.
- Kako ni Srbija ni Crna Gora nemaju obavezu da izruče Hrvatskoj svoje državljane po optužbama za ratne zločine, nije jasno zbog čega je DORH ignorisalo upit crnogorskih institucija i nastavilo sa odugovlačenjem, čime je dodatno otežano utvrđivanje odgovornosti i onemogućena pravda već više od tri decenije. Ovakav ishod ne ide u prilog regionalnoj saradnji u procesuiranju ratnih zločina, niti doprinosi uspostavljanju povjerenja i održivom pomirenju u regionu - poručeno je u saopštenju HRA, CGO i Documenta.
&nbsp;

HRA, CGO i Documenta: Potrebno ozbiljnije procesuiranje zločina u Dubrovniku

U Tivtu trenutno boravi 1,72 hiljade turista, 15 odsto više nego prošle godine, pokazali su podaci Turističke organizacije (TO) tog grada.
Od ukupnog broja gostiju, domaćih je svega 47, prenosi Radio Tivat.
Najveći broj posjetilaca smješten je u privatnom smještaju, 1,46 hiljada, među kojima je samo jedan domaći. Privatni smještaj u odnosu na prošlu godinu bilježi rast od sedam odsto, dok je u poređenju sa 2019. godinom ostvaren izuzetno skok od 119 odsto.
Hotelima bilježe 262 dolaska, 46 domaćih i 216 stranih. U poređenju sa prošlom godinom zabilježen je rast od 87 odsto, a u odnosu na 2019. godinu povećanje od 81 odsto.
U strukturi gostiju dominiraju turisti iz Rusije i Srbije, koji zajedno čine više od 40 odsto ukupnog turističkog prometa. Među zemljama s većim brojem dolazaka izdvajaju se i Turska, Ukrajina, Bosna i Hercegovina i Velika Britanija, a slijede gosti iz Sjedinjenih Američkih Država, Hrvatske i Kosova.

U Tivtu 15 odsto više gostiju nego prošle godine

Kompanija Lidl namjerava sa otvori svoj objekat u Beranama. Ovo je za Portal ETV kazao predsjednik beranske Opštine Đole Lutovac. 
 
- Lidl ostaje pri namjeri da otvori objekat u Beranama. Opština je svoj dio posla završila: obezbijedili smo zemljište, riješili imovinske odnose i formalno predajemo lokaciju investitoru - naveo je on. 
 
Kako je dodao, dalje slijede procedure na strani Lidla — priprema tehničke dokumentacije, izbor izvođača i definisanje rokova. 
 
- Opština je partner u procesu i spremna je da ubrza sve što je u njenoj nadležnosti - saopštio je Lutovac za Portal ETV. 
 
Njemački trgovinski lanac devet hektara zemljišta u blizini centra Berana kupio je za dva miliona eura. 
 
Cijelokupan iznos uplaćen je Opštini. Da se parcela proda, toj kompaniji odlučila je Skupština Opštine 2023. godine i tadašnja odbornička većina.

Lidl otvara objekat u Beranama: Slijedi izbor izvođača radova

Međunarodni dan volontera okupio je u Crvenom krstu Cetinje, volontere i predstavnike Crvenog krsta iz raznih krajeva Crne Gore kao i prijatelje i goste iz regiona.
- Dan posvećen doprinosu volontera i značaju volonterizma za zajednicu, bio je prilika da se zahvalimo svima koji svoje vrijeme i trud nesebično poklanjaju drugima, ali i da odamo priznanje volonterima koji su u proteklih godinu dana bili najaktivniji - saopšteno je iz Crvenog krsta Cetinje.
Generalna sekretarka Crvenog krsta Crne Gore, Jelena Dubak, uručila je priznanja za volonterku i volontera Crvenog krsta Cetinje sa najviše volonterskih sati Nađi Stanojević i Aleksi Vukmiroviću, dok je posebno priznanje za volontera koji je po prvi put učestvovao na akciji dobrovoljnog davalaštva krvi pripalo Bogdanu Staniću.
Pozdravljujuću volontere i goste, Dubak je podsjetila na nemjerljivi značaj svakog volonterskog sata i zahvalila se volonterima što svakodnevno rade za dobrobit drugih.
Priznanja za dugogodišnju uspješnu međunarodnu saradnju,organizacijama iz regiona - Crvenom križu Darda i Crvenom krstu Stari grad Beograd, uručio je sekretar Crvenog krsta Cetinje Božidar P. Drecun.&nbsp;
- Dan volontera je prilika da vam se zahvalim što u sebi i drugima tražite i nalazite dobro, što birate humanost kao način života i što znate da je pomoći drugome najplemenitiji osjećaj - kazao je Drecun.
Zahvalnicu Crvenom krstu Cetinje, u ime Prijestonice Cetinje, uručila je Dejana Dizdar, v.d. sekretarke Sekretarijata za obrazovanje, sport i mlade, koja je volonterima uputila riječi zahvalnosti za sve što rade i podršku za svaku buduću aktivnost.
- Za kraj večeri, Crveni krst Cetinje je za volontere i prijatelje organizacije, pripremio posebno iznenađenje – koncert fenomenalnog Bruna Rački, koji se sa svojim bendom „Valovi“ pobrinuo da u sjajnoj atmosferi proslavimo Dan volontera ali i više nego uspješnu godinu za nama - kazali su iz Crvenog krsta Prijestonice.

Proslava Međunarodnog dana volontera u Crvenom krstu Cetinje: Po dobru se dobri poznaju

Moje mimoilaženje sa stavovima bivše partije trajalo je mjesecima unazad, a mogu reći i godinama - poručio je Nikola Janović koji je juče podnio ostavku u Demokratskoj partiji socijalista (DPS).
Na pres konferenciji je rekao da nije želio da paradira sa razlikama.
- Moji stavovi uvijek su bili jasni. Vremenom nijesam primijetio da su se razlike u tim stavovima smanjivale, pa sam smatrao da je vrijeme da se raziđemo i da svako ide svojim putem - istakao je Janović.
Ostavku je, kaže, dostavio organima stranke.
- I dao mogućnost raspolaganja mjestima u odborima gdje me je DPS birao. Nastaviću dalji politički rad kao nezavisni opozicioni poslanik - naveo je Janović.&nbsp;
Smatra da je važno da sve ono što su bile njegove vrijednosti i principi za koje se borio. Za to će se, poručuje, i dalje zalagati.
- Moje stavove imate mogućnost da čujete u javnom prostoru. Crna Gora je danas u velikom problemu, razapeta je sa jedne strane na populizam i nacionalizam, a sa druge strane postoji letargija i pasivnost kod svih nas u opoziciji. Država truli iznutra u ekonomskom, društvenom i vrjednosnom smislu. Zato smatram da, kao nezavisni poslanik treba da se borim za vrijednosti na kojima počiva Crna Gora, da treba da pokažemo drugačiju politiku - naveo je on.
Svi na crnogorskoj političkoj sceni, cijeni on, pričaju isto.
- Mora da se pokaže više ljudskog integriteta. Smtram da treba da se okrećemo mladim ljudima, ne treba da ih opterećujemo istrošenim pričama što je bilo prije 10, 20, 30 godina. Želim da ih ohrabrim da svako ko može da doprinese - treba da radimo zajedno - istakao je Janović.
Želi, kaže, da Crna Gora bude što bolja.
- Svjestan sam da će biti raznih špekulacija i teorija zavjere, da li sam sa ovim ili onim, jedina konstanta je da sam svoj i da sam pokazao u DPS-u i sada i u budućnosti da razmišljam svojom glavom i da nijesam ničiji - decidan je Janović.
Tako će se, kaže, ponašati i u budućnosti.
- Jasno je da neko vrijeme postoji mimoilaženje, sve što sam rekao o tome šta bi i kako trebalo sam rekao kad sam bio u DPS-u. Iz ličnog dostojanstva ne želim da govorim u negativnom kontekstu, želim da nastavim drugim putem i da bude drugačije. Samim tim što ću nastaviti kao nezavisni poslanik govori o tome da imam namjeru da se bavim politikom - rekao je Janović.
Ne može, naglašava, reći u kom fotmatu će biti njegov rad u budućnosti.
- To zavisi od okolnosti - dodao je on.
Građanska, antifašistička, evropska Crna Gora su, poručuje, vrijednosti koje brani.
- To je najvažnije što je državi potrebno - naveo je Janović.
Na pitanja o tajmingu ostavke je rekao da nije čovjek prijeke naravi i nestrpljiv.
- Imam dovoljno političkog iskustva da dam vremena. Kad sam procijenio da naše mimoilaženje nije manje - odlučio sam se na ovaj potez - rekao je on.
Bez obzira o kojoj se partiji radi svjedoci smo, jasan je Janović, da postoji partijsko zapošljavanje ko god je na vlasti.
- To je problem sa kojim moramo da se borimo, generalno mora da se politka vodi na drugi način i da bude bazirana na ljudskom integritetu. Važno je da se takvu ljudi uključuju, koji i nijesu iz politike, i da gradimo bolju državu - rekao je on.
Komentarišući reakcije nekih poslanika Pokreta Evropa sad (PES), Janović je rekao da ga je život naučio da bude oprezan sa pohvalama, te da nije posebno obraćao pažnju na to.
Na pitanje da li se njegovi razlozi poklapaju sa onim koje je navela Drita Lola kad je napuštala partiju, Janović je rekao da sve što je imao da kaže je govorio dok je bio u DPS-u.
- Sad kada više nijesam, to nije više ni tema - zaključio je Janović.

Janović: Moje mimoilaženje sa DPS-om trajalo godinama, jedina konstanta je da sam svoj

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Lucije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"> <figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption> </figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"> <figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption> </figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Politikološkinja za informisanje, novinarka, bivša odbornica u nikšićkom parlamentu Tatjana Knežević Perišić obratila se juče otvorenim pismom predsjedniku Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva (House of Commons) Lindziju Hojlu, protestnom notom Britanskoj ambasadi u Podgorici i otvorenim pismom Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva iskazujući oštar protest zbog toga što je Hojl od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića na dar prihvatio sliku kapele na Lovćenu koju je podigao srpski kralj Aleksandar Karađorđević 1918. godine, umjesto Njegoševe kapele i kao simbol strahovlade silom oružja je nametnuo Crnogorcima u nasilno aneksiranoj Crnoj Gori i koja je do danas, kako je istakla, prepoznata kao oličenje negiranja crnogorskog istorijskog identiteta. U pismu Hojlu, ona ističe da „kao građanka Crne Gore, najstarije države na Balkanu, koja se u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, uz pet kraljevskih dinastija, vječito borila za slobodu“, protestvuje zbog toga što je od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, prihvatio sliku kapele, gdje je sahranjen naš najveći pjesnik i filozof Petar II Petrović Njegoš.&nbsp; &nbsp;SIMBOL STRAHOVLADE - Ta slika se odnosi na drugu kapelu, koju je nekadašnji kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, sagradio za svog sina i silom oružja, nametnuo Crnogorcima kao simbol njegove strahovlade, nakon 1918. godine, kada je, odlukom Velikih sila, moja država nestala sa mape svijeta! Taj kralj je u mom narodu poznat kao „Aco palikuća“, jer su njegovi žandarmi i odredi u Crnoj Gori, sve do 1929. ubijali protivnike bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, palili kuće njihovim porodicama, mučili i zlostavljali nevine ljude, koji su se izjašnjavali kao Crnogorci - a koliko je ta Karađorđevićka vlast bila besramna, svjedoče istorijske činjenice da su crnogorsku kapu, kao dio nacionalne nošnje Crnogoraca, skidali sa glava domaćina i stavljali na svinje – upozorila je Knežević Perišić britanskog zvaničnika na istorijske činjenice&nbsp; Objasnila je da je „Mandić predstavnik partija koje u Crnoj Gori pokušavaju da uvedu 'srpski svet', što je pandan za suštinsku nacionalnu kapitulaciju i nestanak crnogorskog identiteta“.&nbsp; - Njihove slike i replike te druge kapele, na vrh Lovćena, svete planine za Crnogorce, simbolizuju politiku koja čini sve da zatre sve crnogorsko, otme našu istoriju, predstavljajući je kao srpsku i da vrate upravo tu kapelu, pored davno izgrađenog Mauzoleja, kako bi se tako vratio simbol srpske okupacije Crne Gore – naglasila je ona.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="mandić"> <figcaption>SIMBOL SLOMA CRNE GORE: Hojl i Mandić (Foto: Skupština Crne Gore)Skupštna.me</figcaption> </figure>  Podsjetila je Hojla da su i britanski „ugledni zvaničnici, zgroženi nad sudbinom Crne Gore, obavještavali svoj Parlament o tadašnjem umiranju jedne države“. - Preporučujem da pročitate izvještaj gofa John Francis Charles de Salisa, koji je služio kao izvanredni izaslanik i ministar plenipotencijar Ujedinjenog Kraljevstva u Kraljevini Crnoj Gori, poznat po svom izvještaju Britanskom parlamentu iz 1919. godine o situaciji u Crnoj Gori nakon njene aneksije od strane Srbije. A o tome kako Crnogorci vole svoju državu i zašto su njeni preci ginuli, te zašto Vam se ja obraćam, možete pročitati u pismu, koje je crnogorski knjaz Danilo Petrović Njegoš poslao u maju 1856. godine londonskom Tajmsu, a Tajms objavio 30. septembra 1856. godine. U njemu se, uz ostalo kaže: „466 godina crnogorski narod odbija da se podredi bilo čijoj moći ili da prizna vlast bilo kojeg gospodara; naprotiv, on se otimao za nezavisnost s oružjem u ruci, i radosno je prolio svoju krv po oltaru slobode. Četiri i po vijeka crnogorski narod trpio je neprestanu borbu s Turskom imperijom, nekada najmoćnijom u Evropi, pred kojom su drhtale sve države Evrope. Krv njenih junaka pala je na svaki kamen njenih visokih planina, i Crna Gora je sačuvala svoju dragocjenu slobodu. Politika velikih Sila bila bi jako pogrešna kada one ne bi uzele u obzir žrtve koje je njen narod podnio u ime Hrišćanstva – taj narod koji se, između Srpskog kraljevstva, Vizantijskog carstva, kraljevstava Bugarske, Bosne i Epira, koji su svi podlegli napadima Turaka, ponosno branio među svojim bezvodnim planinama, i koji je znao kako da sačuva, uprkos svom siromaštvu i oskudici, najsvetiji posjed koji jedna nacija može da ima – svoju nezavisnost“ – napisala je Knežević Perišić. Istakla je da se ništa nije promijenilo ni danas.&nbsp; - Molim vas, zato, da poštujete osnovno pravo, dato svim nacijama svijeta - da postoje. Prihvatanjem ove slike, Vi ste pokazali da ne poštujete to pravo Crnoj Gori i Crnogorcima. Vaša je dužnost, kao visokog znaničnika jedne velike nacije, da sramni poklon vratite onima koji sjede na čelu države, koju pokušavaju da unište. Nemojte biti njihov saučesnik – zaključila je Knežević Perišić.&nbsp; &nbsp;PROTESTNA NOTA U pritestnoj noti Britanskoj ambasadi u Podgorici Knežević Perišić je istakla da upućuje „protest povodom nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane predsjednika Donjeg doma britanskog Parlamenta, gospodina Lindsaya Hoylea, a koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić“. - Slika prikazuje kapelu koju je nakon ukidanja crnogorske državnosti 1918. godine podigao kralj Aleksandar Karađorđević, kao simbol političkog pritiska i nametanja nove vlasti, nakon što je srušio staru, Njegoševu kapelu, gdje je on bio sahranjen. Ova građevina, čiju je sliku primio g. Hoyl, nikada nije predstavljala izraz crnogorske tradicije i do danas je u javnosti prepoznata kao simbol negiranja crnogorskog istorijskog identiteta – istakla je ona. Uručenje slike ove kapele od strane političara koji otvoreno zastupa koncept „srpskog sveta“, političkog projekta usmjerenog na brisanje crnogorskog identiteta, poručila je Knežević Perišić, predstavlja čin sa snažnom političkom porukom. - Njeno prihvatanje, ukoliko ostane bez reakcije, može biti pogrešno shvaćeno kao znak britanske podrške tim politikama. Britanija je u prošlosti bila važan posmatrač i svjedok dramatičnih događaja u Crnoj Gori, o čemu govori i izvještaj grofa Johna de Salisa iz 1919. godine. Upravo zbog te istorijske povezanosti i reputacije Ujedinjenog Kraljevstva kao države koja dosljedno brani demokratske standarde, ljudska prava i suverenitet naroda, ovakav gest je izazvao zabrinutost među građanima Crne Gore – naglasila je u protestnoj noti Knežević Perišić. Iskazala je očekivanje „da Ambasada o ovome obavijesti relevantne institucije u Londonu i ukaže na osjetljivost ovog pitanja, kako se slični previdi ne bi ponavljali“.&nbsp; - Uvjerena sam da Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi biti dovedeno u poziciju da nenamjerno podrži politike koje dovode u pitanje identitet i državnost Crne Gore – zaključila je u protestnoj noti. U pismu Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva istakla je da im se obraća kao građanka Crne Gore kako bi izrazila duboku zabrinutost zbog nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane visokog zvaničnika Ujedinjenog Kraljevstva, gospodina Lindsaya Hoylea, koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić. - Ovaj čin je izazvao snažnu uznemirenost kod mnogih građana Crne Gore, jer se prikazana kapela ne odnosi na prvobitnu kapelu gdje je sahranjen naš najznačajniji književnik i filozof, Petar II Petrović Njegoš, već na građevinu koju je nakon ukidanja crnogorske države 1918. godine sagradio kralj Aleksandar Karađorđević, srušivši staru, Njegoševu kapelu, postavljajući tu, prikazanu na slici, koja je simbol negiranja crnogorske državnosti – objasnila je ona. Predsjednik Skupštine Crne Gore, koji je poklon uručio, naglasila je u pismu, predstavlja političke strukture koje se otvoreno zalažu za brisanje crnogorskog nacionalnog identiteta i za koncept tzv. „srpskog sveta“, koji je, dodala je, u potpunosti suprotan demokratskim vrijednostima, ravnopravnosti naroda i savremenim evropskim principima. - Prihvatanje ovakvog poklona, ma koliko nenamjerno, može se protumačiti kao podrška politikama koje negiraju pravo Crnoj Gori da se razvija kao samostalna i međunarodno priznata država sa sopstvenim identitetom. Od partije koja pripada demokratskoj, progresivnoj tradiciji, očekujemo senzibilitet prema pitanjima državnosti malih naroda i razumijevanje za istorijske okolnosti koje prate naše odnose sa susjednim državama. Ljubazno Vas molim da o ovome obavijestite nadležne organe partije i da se, u okviru vaših mogućnosti, zauzmete za jasniji, senzibilniji i informisaniji pristup kada je riječ o Crnoj Gori i pitanjima njenog identiteta – zaključila je Knežević Perišić. Mnadić je tokom posjete Donjem domu Parlamenta UK na dar uručio Hojlu sliku kapele na Lovćenu i tom prilikom krivotvorio istorijske činjenice, kako se zaključuje iz saopštenja njegovog kabineta, saopštavajući visokom zvaničniku „da je nekadašnja totalitarna vlast prije pedesetak godina fizički uklonila sa mjesta na kojem je sagradio naš veliki Vladar i Vladika Petar II Petrović Njegoš, a koji je testamentom odredio da u njoj bude i sahranjen“.&nbsp;

Knežević Perišić poručila Hojlu: Nemojte biti saučesnik onima koji pokušavaju da unište Crnu Goru

Specijalno državno tužilaštvo, odnosno postupajući tužioci su, shodno nekim svojim vremenskim mogućnostima obavili saslušanje predloženih svjedoka predmetu okrivljenih i na taj način dali su mogučnost sudijama za istragu Višeg suda da donesu rješenje kojim se ova lica puštaju na slobodu, što je legitimno i zakonito, kazao je advokat odbrane Nikola Ivanović komentarišući današnju odluku Višeg suda u Podgorici da ukine pritvor biznismenima &nbsp;Ranku Uboviću i Vladanu Ivanoviću.
- Smatram, prije svega, da uopšte nije bilo razloga za određivanjem pritvora ovim licima, niti da se razmatra ili uzima u obzir samo njihovo pritvaranje. Smatram da ne postoji osnovana sumnja da su izvršili neko krivično djelo, posebno ne ovo, ali biće prilike da se o tome razmatra u sudnici kada za to dođe vrijeme i ukoliko do toga dođe- kazao je advokat Ivanović.
Komentarišući saopštenje Specijalnog državnog tužilaštva da je ukidanje pritvora Uboviću i Ivanoviću &nbsp;bilo nezakonito, advokat je kazao da je iznenađen jer je ovo zakonski i praksa i nepisano pravilo u sličnim predmetima.&nbsp;
Nije želio dalje da komentariše saopštenje SDT-a navodeći da je odluka potpuno osnovana i zakonita, te da će ona biti predmet provjere ukoliko SDT uloži žalbu na nju.
- Ostaje da se vidi koje mišljenje će imati neke više instance vezano za ovo. Zakon propisuje takvu mogućnost. Ovo saopštenje me čudi, ali ostajemo otvoreni, i neke više instance će dati odgovor na to- poručio je Ivanović.

Tag: balkan