Razgovori Rusije i Amerike o radu njihovih diplomatskih misija počeli su jutros u Istanbulu u vrijeme približavanja Moskve i Vašingtona i izražene spremnosti za rješenje sukoba u Ukrajini.
Sastanak koji se održava iza zatvorenih vrata vode ruske i američke diplomate u američkom konzulatu, i drugi je susret predstavnika dvije sile poslije onog na nivou ministara spoljnih poslova 18. februara u Rijadu, u Saudijskoj Arabiji.
Rusko Ministarstvo spoljnih poslova objavilo je kratak video snimak dolaska delegacije Moskve na sastanak, u crnom kombiju.
Prvi rusko-američki razgovori od početka sukoba u Ukrajini u februaru 2022. godine održani su nekoliko dana poslije telefonskog razgovora Vladimira Putina i Donalda Trampa kojim je prekinuta izolacija Moskve koju su Vašington i Zapadnjaci sprovodili tri godine.
Rusi i Amerikanci rekli su da žele da srede svoje bilateralne odnose, zbog čega Kijev i njegovi evropski saveznici strahuju da će biti zaobiđeni u rješavanju rata u Ukrajini.
Poslije razgovora u Rijadu ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov i njegov američki kolega Marko Rubio rekli su da žele ponovo da uspostave funkcionisanje njihovih ambasada i konzulata, posle brojnih uzajamnih protjerivanja obavljenih u diplomatskim misijama posljednjih nekoliko godina.
Pored te teme Moskva i Vašington rekli su da rade na ponovnom uspostavljanju ekonomske i energetske saradnje, posebno na Arktiku i u svemiru.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

U Istanbulu počeli razgovori ruskih i američkih diplomata

U pucnjavi u američkoj saveznoj državi Virdžinija ubijena su dva policajca, saopštili su lokalni zvaničnici.
Policijska uprava Virdžinija Biča potvrdila je njihovu pogibiju, ali još nije dala nikakvo objašnjenje, prenose agencije.
Iz Uprave policije zamolili su javnost za strpljenje dok traje istraga i poručili da tuguju zbog gubitka.

SAD: U pucnjavi ubijena dva policajca

Nije prošlo ni dvadeset godina od svršetka „posljednjeg“ svjetskog rata – a rat je opet pred vratima. Približavanje te pošasti stavlja u pokret sve društvene snage. Opredjeljuje se – za rat, ili za mir, za fašizam ili za demokraciju. (Josip Broz Tito, Proleter – glasilo Komunističke partije Jugoslavije, 1937.)
Alexis de Tocqueville, francuski grof i filozof, koji je unatoč tome što mu je dio rodbine stradao na giljotini, bio simpatizer Francuske revolucije, otputovao je 1830-ih u Ameriku. Pored ostalih zanimljivosti iz Novoga svijeta, našao je da, za razliku od Francuske u kojoj je revolucija najavila slobodu, bratstvo i jednakost ali je potom uslijedila kontrarevolucija koja je potkopala te vrijednosti, u Americi demokracija funkcionira. Slobode i jednakosti, našao je ovaj Francuz u Americi, više nego u Evropi, a vlast bira, postavlja i opoziva narod.
Nije to, naravno, raj na zemlji, kaže Tocquivelle u izviješću francuskoj vladi koja mu je platila put, naprotiv, ima kriminala i zatvori su puni kao svugdje, a uz to se u mnogim dijelovima SAD-a, održava i robovlasnički sustav i rasizam, koji ni oslobođenim potomcima robova ne garantira jednaka prava i slobode. Ali, ipak, demokracija u Americi djeluje, kaže ovaj liberalni aristokrat, jer nema feudalne aristokracije, nema državne religije jer je ustav zabranjuje a svim vjerama daje slobodu djelovanja, a nema ni primjera da se neki moćni vojskovođa ili političar proglasio za diktatora napoleonskih ambicija. Tom zemljom, po ustavu, vladaju izabrani predstavnici naroda: od šerifa, gradonačelnika i guvernera federalnih država do članova federalnoga parlamenta Kongresa i predsjednika SAD, svi oni dolaze i odlaze s vlasti prema tome kako se odlučuje na izborima.
De Tocquivelle je vjerovao da će uznapredovala modernizacija i kapitalistička industrijalizacija u SAD do kraja devetnaestog vijeka osigurati još veću društvenu jednakost. Tu se prevario jer je razvoj kapitalizma stvorio nove nejednakosti i proturječja koja su kulminirale u dvadesetom vijeku ekonomskim krizama, imperijalističkim ratovima i revolucijama poput komunističkog boljševizma i kontrarevolucionarnog fašizma. Američka se demokracija ovih (kontra)revolucija bojala, komunizma više nego fašizma.
Tako je u državnim progonima za obranu poretka stradao puno veći broj američkih ljevičara nego desničara i puno više radnika koji su Ameriku gradili i u ratovima branili, nego kapitalista koji su te radnike iskorištavali i od njihovog truda profitirali. Ali se onaj tokvilski demokratski minimum – da na vrhu piramide nema ni faraona ni napoleonskog diktatora, da nema ni monopola državne religije ni po njoj posvećene ideologije, ni ekvivalenta feudalne aristokracije, uspijevao održati.
Otada pa do nedavno, nekako je ta američka narodna republika odolijevala svim ekstremnim autoritarnim izazovima. Od kojih je onaj fašistički, autoritarno-napoleonski model uortačen s krupnim kapitalom i njegovim oligarhijama koje su de facto naslijedile nekadašnju feudalnu aristokraciju, bio i ostao najozbiljnija opasnost. Ali tako vladajući u američkoj demokraciji nisu mislili jer je država anarhiste, sindikaliste, komuniste i socijaliste uvijek najviše od svih progonila.
Razloga za to ima više, recimo, obrana privatnog vlasništva koje garantira sreću kako ustav proklamira, ili mit da američka demokracija zbog sustava podjele i uzajamne kontrole između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, može odoljeti desnim autoritarnim izazovima. Taj je mit otpočetka bio problematičan jer je već u debatama pri donošenju ustava, političar iz Virdžinije, „američki Ciceron“, Patrick Henry, upozorio da predsjednik SAD ima kraljevske ovlasti koje ugrožavaju slobodu naroda i država članica federacije i da ih treba ograničiti jer se taj jaki predsjednik lako može prometnuti u tiranina i proglasiti za kralja poput onoga kojega je nedavno američki narod oružjem zbacio.
Sredinom 1930-tih, u godinama uzleta fašizma i mobilizacije svjetskog antifašističkog pokreta, prvi američki književni nobelovac, Sinclair Lewis, objavio je distopijski roman „To se ovdje ne može dogoditi“ (It Can’t Happen Here), o dolasku fašista na vlast u zemlji koja je vjerovala da joj je taj dugovječni demokratski sustav neprobojna brana svakom ekstremnom autoritarizmu. Tih je tridesetih, ipak propao pokušaj fašističkog udara na američku demokraciju kojega su vodili bogati industrijalac Henry Ford i nacistička partija SAD. Ford je poslao Francu u Španjolsku kamione a na izborima u Americi podržao pilota Lindberga, kandidata za američku verziju nacističkog firera ili fašističkog dučea koji je (kao poslije Trump) nastupao s izbornim sloganom America First!.
Taj put fašizam u Americi nije prošao. Ali never say never, kažu Angloamerikanci. Opet će se u, za fašizam povoljnim historijskim okolnostima, pojaviti neki novi Ford, ovaj put u automobilu nazvanog po jednom genijalnom Balkancu koji se danas okreće u grobu. I taj će se novi Henry Ford uortačiti se s novim kandidatom za američkog firera, bivšim plejbojem, građevinskim poduzetnikom i rentijerom, da ga ohrabri i ojača nakon neuspjelog „pivničkog puča“. Jer povijest se ponekad zna i ponoviti ako se ljudi oko toga potrude iako ne mogu znati hoće li se iz toga izroditi trijumf, tragedija ili farsa.
Na ovom mjestu, treba dopuniti poznatu marksističku tezu o sprezi fašizma i krupnog kapitala uvjetovane prirodom kapitalizma. Ta alijansa krupnog kapitala i ekstremne desnice nije proizišla samo iz ekonomskih proturječja nego i dinamike revolucije i kontrarevolucije u kojoj, kako su pokazali Jakobinci i Pariški Komunari a potom Lenjin i Trocki, male grupe „profesionalnih revolucionara“ mogu poput biblijskih sila u desetak dana mijenjati povijest i stvarati novi svijet. Drugim riječima, lijevi ekstremizam je hranio desni. Podsjetimo se stoga da je antifašizam narodne fronte protiv fašizma i rata od 1935, bio populistički masovni pokret koji jest označio fašizam kao glavnog protivnika ali nije tolerirao ni lijevo „sektaštvo“ ni takozvana „lijeva skretanja“. A još prije, u francuskoj revoluciji jakobinski ekscesa pripremili su teren za cara Napoleona i kontrarevoluciju koja se predstavljala kao revolucija, a potom ekscesi revolucionarnog boljševizma pogodovali pojavi kontrarevolucionarnog fašizma. Ta će se dinamika ponoviti i kod pojave najnovijih oblika fašizma.
Putin će tako opravdati invaziju Ukrajine obranom Rusije od sotonizma i transrodne ideologije a Trump obećati demontažu ideologije različitosti i wokizma u ime zaštitite tradicionalne obitelji u onih 77 milijuna Amerikanca koji su velikim dijelom zbog tog lijevog ekstremizma njemu dali glas, a uskratili ga liberalnoj partiji koja se srodila s tom ideologijom tobožnje ljevice preokupirane kulturom a ne ekonomijom a radničku klasu odbacila pa je i ona glasovala za Trumpa. To sve, naravno, ne znači da kapitalizam i liberalna demokracija nisu u sebi nosili rizik fašizma kao i boljševizam ekscesa koji su vodili prema gulagu i gladomoru. I nije samo Sinclair Lewis predvidio fašistički udar protiv američke demokracije, već i mnogi drugi, čak i u popularnoj kulturi. Kao što su, na primjer, filmovi o Jamesu Bondu 007 u kojima negativac utjelovljuje globalnu kapitalističku korporaciju moćniju od mnogih država, koja želi preuzeti svijet i urediti ga kao „diktaturu krupnog kapitala“, kako je fašizam svojedobno definirala Kominterna.
Trump-Muskov blitzkrieg protiv američke demokracije pokrenut početkom 2025, scenarij je iz Jamesa Bonda ali ovaj put s uspjehom negativca pa čak i bez nekoga sposobnoga protivnika poput Jamesa Bonda koji ga pokušava zaustaviti. De ne spominjemo da tom blitzkriegu ne stoji na putu danas ni nekoć jako sindikalno organizirano radništvo, ni SSSR ni svjetski antifašistički pokret kojega vode komunisti. U nekim filmovima o Jamesu Bondu kapitalističke i komunističke zemlje poput SSSR-a, udružuju se usred međusobnoga hladnog rata, protiv te zle korporacije. Ali danas ne postoje komunističke velesile kakav je bio Sovjetski savez. Njega je naslijedila Putinova Rusija s Putinom kao ruskim Trumpom okruženog lojalnim oligarsima.
A tamo gdje su na vlasti komunističke partije kao kapitalistički menadžeri, kao u Kini i Vijetnamu, ili kao pseudoreligijske sekte i kultovi kao u Sjevernoj Koreji i Kubi, izgleda ne žele ili nisu u stanju zaustaviti to fašističko korporativno preuzimanje nekoć slavne liberalne demokracije pa makar to izgledno metastaziralo po svijetu. Ili smatraju da će to naškoditi samo zapadu što bi oni pozdravili. Ali propast zapada bi izazvao ipak nešto opasniji globalni potres od propasti SSSR-a.
Po čemu je (sve), osim spomenutih analogija, američki trumpizam fašistički i kako bi mogao metastazirati globalno? Koje bi se još neke prikladne analogije iz povijesti dale izvući? Krenimo od liberalne kapitalističke demokracije koja je mirno, putem demokratskih izbora i voljom većine, tamo između dva svjetska rata predala vlast i fašističkom dučeu i nacističkom fireru, a nedavno i njihovoj inačici Trumpu. Uz „truli liberalizam“, fašizmu, vidjeli smo, pogoduje i lijevi ekstremizam. Boljševizam je zaprijetio ukidanjem privatnog vlasništva, uništenjem religije, nacije i obitelji a ekonomska kriza i liberalni međunarodni poredak taj su kaos učinili još gorim.
Duče i firer obećali su svojim nacijama da će sve te izazove i boljševizma i trulog liberalizma zaustaviti a svoje narode i nacije opet učiniti sigurnima, prosperitetnima i velikima. Slično je svoju priliku dočekao i Trump, kad se trideset godina po svršetku hladnog rata nije dogodio ni kraj povijest ni trijumf liberalnog kapitalizma i demokracije, nego su ekstremi globalizacije i neoliberalnog kapitalizma donijeli koncentraciju ogromnog bogatstva u rukama oligarha i vrtoglavi rast masa svijetom lutajućih siromaha, demontažu države blagostanja, kaos migracija u koje se ubacuju kriminalci i teroristi, i nove ratove. Da ne spominjemo i novu pseudo ljevicu — takozvane identitetske politike koje su otuđile radništvo i predale ga oligarsima i desnim populistima.
Od ostalih analogija iz uspona historijskog fašizma zanimljiva je ona Trumpova pokušaja državnog udara od 6. januara 2020, kao paralela s Hitlerovim prvim propalim minhenskim pivničkim pučem. Ali potom slijedi drugi uspješni državni udar nakon demokratski legitimnog dolaska na vlast. Slijedeća je analogija današnjeg i historijskog fašizma u demonizaciji kolektiva koji se okrivljuje za sve probleme i „konačno rješenje“ u koncentracijskim logorima u koje će se te žrtve koncentrirati (Trump gradi takav logor u zaljevu Guntanamo na Kubi). Ono što za naciste nekada bili Židovi, za današnje su fašiste migranti, siromašni radnici koji pokušavaju ući u bogate zemlje. U njihove su se redove ubacile grupe terorista i kriminalaca, i to će bit dovoljno da ih današnji fašisti sve takvima smatraju.
Dok su se otpočetka Trump-Musk blitzkriega pripremali konclogori, (detention centers) za deportirane imigrante pod optužbom da su kriminalci, Trump je oslobodio iz zatvora preko tisuću stvarnih pravomoćno osuđenih američkih kriminalaca iz njegove privatne pučističke paravojske osuđenih na vremenske kazne od jedne do dvadeset godina zatvora za sudjelovanje u šestojanuarskom puču u kome su ovi kriminalci napali u ugrozili živote policajaca na dužnosti i vandalizirali zgradu parlamenta. Zatim je Trump u paketu s otpuštanjem s posla viška zaposlenika federalne birokracije, također otpustio s posla sve državne službenike koji su na bilo koji način obavljali svoj posao u provedbi zakona protiv Trumpovih zloupotreba vlasti i kršenja zakona a za neke je pripremio i kazneni progon. Do likvidacije Trumpovih političkih protivnika među demokratski izabranim kongresnicima i drugim političkim dužnosnicima nećemo dugo čekati. Taj bi posao trebali obaviti profesionalci iz FBI-a i CIA-e ali tek nakon temeljite čistke koja je već počela i koja će u ove organizacije dovesti Trumpove dragovoljne krvnike (Trump’s willing executioners).
Ali Trump, unatoč psihopatskim osobinama, bešćutnosti i malignom narcizmu, čini se, nije baš sve isto što je bio Hitler. Nije Trumpu, recimo, palo na pamet služiti vojsku svoje države za vrijeme vijetnamske apokalipse kao što je kaplar Hitler u Velikom ratu služio svojoj domovini. A nema američki tajkun ni hrabrosti izvršiti suicid ako propadne, radije će prihvatiti suđenje pod uvjetom da ga prenosi televizija na kojoj će on pozirati s narančastom frizurom i tenom od kvarc lampe. Osim toga, Trump radije ne bi vodio svoju državu u neki veliki rat kao Hitler. Nego bi mirnim putem okupirao Greenland, Kanadu i Panamu i što mu zapne za oko, a u srušenoj palestinskoj Gazi sagradio bi mediteransku rivijeru pod uvjetom da se domicilna populacija na koju godinu iseli a džihadisti suzdrže od raketiranja, klanja i silovanja Izraelaca ako im ovi uplate luksuzne apartmane tamo gdje su im prije bili bunkeri. Pri tome bi Trump, u pauzama između partija golfa, otpuštanja nelojalnih državnih službenika i deportacija imigranata bijedno plaćenih radnika na crno koje naziva kriminalcima, igrao ulogu mirovnog posrednika u velikim ratovima po svijetu.
Ukrajina bi prošla kao Čehoslovačka 1938, zapadni ustupak nacizmu, ovaj put ruskom. A Palestina bi trebala biti kao Španjolska tridesetih. Ima, doista, tamo nasljednika Francovih Maura, Marokanaca i islamofašista. Ali nema antifašista ni interbrigada, jer nema ni komunista ni anarho-sindikalista ni radničke klase, svi su oni poslije pada berlinskog zida otišli u povijest. Ono što se poslije njihova odlaska nazivalo ljevicom moglo je samo natjerati milijune komunista i antifašista da se okreću u grobovima. Tako da se protiv islamofašista našeg doba tuku Židovi, od kojih su manjina poput onih koji su bili većina u mnogim internacionalnim brigadama u Španjolskom građanskom ratu i svjetskom antifašističkom pokratu 1930-tih. Jer većina Židova danas su uz izraelsku desnicu i ponašaju se u španjolskoj analogiji Palestine poput Kondor legije koja je sravnila Guernicu.
Doduše, u toj su Palestini kao Španiji našeg doba, s distance uključeni i neki koji se predstavljaju današnjim antifašistima. To su zapadni studenti koji podržavaju Palestince. Ali ne idu oni s njihovim džihadistima kao braća po oružju u rovove Gaze i zapadne obale. Ne pada im na pamet, nisu oni kao Veljko Vlahović, Matija Šiprak, Mirko Kovačević Lala, Branko Krsmanović, Lazar Udovički, Ivo Vejvoda i ostali jugoslavenski studenti sa praškog sveučilišta koji su u veljači 1937 poslali poruku kolegama iz studentske federacije Španjolske: „Računajte na nas, stižemo u Barcelonu za koji dan i uz vas smo s oružjem u rukama, a uvijek će biti i onih kolega koji će nam dati podršku prosvjedima na sveučilišnim kampusima!“
Tako se ovi današnji zapadni pro-palestinski studenti „Španci“, drže luksuza zapadnih sveučilišnih kampusa. Tu pregovaraju sa sveučilišnim vlastima o striktno veganskoj prehrani za hrabre demonstrante, ovaj put ne antifašiste interbrigadiste, nego „identitarce“, culture warriorse i zagovornike ideologija koje danas predstavljaju najutjecajniju ljevicu. A koje bi, da su živi, oni španski borci koji su iz Praga išli u Barcelonu, likvidirali po kratkom postupku zbog sektaštva, lijevih skretanja i uloge fašističkih korisnih budala.
Kako se globalni fašizam zahuktava, red je upitati se koje bi danas bile inačice sila osovine? To su domalo bile Rusija, Iran i Sjeverna Koreja. Ali od početka Trump-Muskova blitzkriega, Putinova Rusija nije više glavna poluga suvremene globalne fašističke Osovine nego je to Trumpova Amerika. Putinova Rusija, koja je otvorila proces, morat će se zadovoljiti analogijom s Mussolinijevom Italijom. Sad se čeka kojem će se carstvu prikloniti Evropa. Možda Bruxeless kapitulira pa Trump jeftino kupi i Grenland i Island a NATO iscijedi više nego Don Corleone iz svoga reketa. Ali nikada se ne zna, možda otkriju i nekog Tita u toj birokraciji pa ga postave za komesara namjesto Trule Ursule. Da deportira NATO tamo odakle je došao a EU krene nesvrstanim putem. Dalje od Zapada, bliže Istoku, Kini i Indiji, i u dobre s Muslimanima.
Ali kako će Evropa bez ruskog plina? Možda ipak briselski Tito nagovori Moskvu da krene uz nesvrstane a Trumpovu i Muskovu Ameriku prepusti analogiji sudbine Rimskog carstva koja se inače odavno spominje u debatama o promjenama u suvremenom svijetu. Trenutačno je, po toj analogiji, nakon senilnog Klaudija u starom Rimu našeg doba na vlasti Neron. On možda umoli bogove i vjetrove (winds of change) da prenesu požar iz Hollywooda u Washington. Što bi ubrzalo i Trumpove čistke u saveznoj upravi i njegovu pljačku novca poreznih obveznika što mu je otpočetka glavni cilj, a usput izazvalo aplauze potlačenih naroda na imperijalnoj periferiji.

Fašizam u Americi i okolini

Rusija će odgovoriti na nepromišljenu odluku administracije Džozefa Bajdena da dozvoli Ukrajini da ispaljuje američke rakete duboko u Rusiju, koje će uvući SAD direktno u sukobe, rekao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov.
- Ova odluka je nepromišljena, opasna, usmjerena na kvalitativnu promjenu, kvalitativno povećanje nivoa uključenosti SAD u ovaj sukob - rekao je Peskov.
On je naveo da je predsjednik Vladimir Putin jasno iznio stav Rusije kada je govorio u Sankt Peterburgu u septembru.
- Očigledno je da odlazeća administracija u Vašingtonu namjerava da preduzme korake kako bi nastavila da doliva ulje na vatru i da izaziva tenzije oko ovog sukoba - dodao je Peskov.
Putin je 12. septembra rekao da bi odobrenje Zapada za takav korak značilo "direktnu umiješanost zemalja NATO-a, SAD i evropskih zemalja u rat u Ukrajini", jer bi vojna infrastruktura i osoblje NATO-a morali da budu uključeni u gađanje i ispaljivanje projektila.
Izvori na koje se pozivaju "Njujork tajms" i Rojters predstavili su potez SAD kao odgovor na izvještaj o dolasku sjevernokorejskih vojnika u rusku oblast Kursk da pomognu u odbijanju ukrajinskog upada.
Zamjenik savjetnika za nacionalnu bezbjednost SAD Džon Fajner rekao je da je Rusija eskalirala sukob "raspoređivanjem snaga strane zemlje na sopstvenoj teritoriji".
Ruski zvaničnici kažu da mogu da rasporede snage koje god žele u Rusiji, prenosi Srna.

Peskov: Rusija će odgovoriti na nepromišljenju odluku Bajdena

Kod Skaj komunikacija nepoznat je način prikupljanja materijala, nepoznat je način dekripcije, nepoznat je način čuvanja, nepoznat je način transmisije, nepoznat je način obrade, nepoznat je način odabira. Jednom riječju, nepoznato je sve – kazala je u razgovoru za Portal ETV advokatica Bojana Franović Kovačević. Istakla je da i to nije samo problem jer se sve ovo može provjeriti, ali jeste problem što izvornom materijalu pristup nema ni naše tužilaštvo, a kamoli sud i odbrana. Dakle, niko u lancu dokazivanja u Crnoj Gori nikada nije pristupio izvoru podataka.&nbsp;
PORTAL ETV: Kako komentarišite da od 2022. godine kada su dostavljene Skaj komunikacije do sada imamo samo jednu osuđujuću presudu?
FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ: To je problem koji je nastato zbog više faktora. Prvi je što je dozvoljeno da se navodne komunikacije objavljuju u medijima prije nego što je sud uopšte stigao da zauzme bilo kakav stručni, odnosno pravni, stav o tome. Mislim da to nije bilo slučajno. Drugi faktor je količina materijala. Samo u jednom predmetu u kojem ja postupam baš prije neki dan na suđenju kada smo izvodili navodne komunikacije tužilac nam je rekao da ne shvatamo o čemu se radi, jer nam treba tri mjeseca dan i noć samo da pročitamo navodne komunikacije. E, sad uzmite broj predmeta u radu u Specijalnom odjeljenju i shvatićete da šest sudija koji svaki dan puno radno vrijeme u sudnici provedu sudeći te predmete nemaju ta tri mjeseca, dan i noć, da pročitaju sve. Sljedeće što utiče je što SDT odbrani po pravilu ne dozvoljava uvid u spise predmeta tokom trajanja istrage, pa taj materijal za koji nam, kako SDT tvrdi, treba tri mjeseca samo da ga pročitamo, prvi put dobijemo nakon što optužnica bude predata sudu na potvrđivanje.
PORTAL ETV: Da li jedan od razloga za odgađanja ročišta upravo to što obimne Skaj prepiske dobijate nakon što optužnica bude ptredata Sudu?
FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ: Tu neminovno dolazi do odlaganja ročišta iz potpuno opravdanih razloga. Nakon toga imamo situaciju što se iz istog materijala pravi više predmeta protiv istih ljudi, pa onda nakon potvrđivanja optužnice dolazi do beskonačnog spajanja, ili razdvajanja, tih postupaka po nekoliko puta što takođe utiče na dužinu postupka. U međuvremenu, imamo i taj problem da tokom trajanja postupka pred Višim sudom, kao prvostepenim, dolazi do izdvajanja određenih dokaza kao pravno nevaljanih, na koje odluke se onda SDT žali drugostepenom sudu, odnosno Apelacionom sudu Crne Gore, koji neće da donese odluku u meritumu i preinači ta rješenja, ako se već sa njima ne slaže, nego se stvara ping pong efekat tako što se te odluke ukidaju i vraćaju na ponovno odlučivanje. Sve to dodatno odugovlači postupak i jednostavno osnovne pretpostavke da se zaista suštinski jedan predmet ispita na glavnom pretresu dugo vremena ne mogu biti uopšte ispunjene. To stvara jedan haos i konfuziju i doprinosi atmosferi usljed koje vam je i došlo do apela sudija specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici, na koji ni dan danas ne vidim da je iko okrenuo glavu. Zakonik o krivičnom postupku nije izmijenjen, broj sudija jeste povećan ali prostorni kapaciteti nijesu, pa vam onda ni taj broj sudija ne znači jer nemaju gdje da sude. Moram napomenuti i da ni saradnički kadar, koji je jako važan, nije povećan. Na ove probleme dodajte i da izvršna vlast nesporno vrši enormni pritisak na sudove i sudije, što dodatno komplikuje tok i dinamiku sudskih procesa. Sve ovo doprinosi tome da mi na današnji dan jednostavno nemamo uslova da zaista u nekoj pristojnoj atmosferi, bez pritisaka, ispitamo i provjerimo o kakvom se materijalu radi, čujemo argumente jednih i drugih, i sve to zaista raspravimo u kontradiktornom postupku.
PORTAL ETV: Koje su ključne stavke zbog čega po Vašem mišljenju Skaj komunikacije ne mogu biti dokaz?
FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ: To je zapravo vrlo jednostavno, ključna stavka je ta što ne možete da provjerite integritet podatka. Prije svega nepoznat je način prikupljanja materijala, nepoznat je način dekripcije, nepoznat je način čuvanja, nepoznat je način transmisije, nepoznat je način obrade, nepoznat je način odabira. Jednom riječju, nepoznato je sve. I to nije samo po sebi problem jer se sve ovo može provjeriti, ali jeste problem što izvorni materijal i pristup istom nema ni naše tužilaštvo, a kamoli sud i odbrana. Dakle, niko u lancu dokazivanja u Crnoj Gori nikada nije pristupio izvoru podataka. I ovo bi se moglo nekako prenebregnuti da je ovaj materijal izuzet kako se izuzimaju po pravilu elektronski dokazi u smislu Evropske konvencije o visokotehnološkom materijalu i da je svaka radnja istražnih organa audio vizuelno dokumentovana. Obaveza postupajućih istražnih organa je da prilikom preduzimanja bilo koje radnje u vezi sa elektronskim dokazima da audio vizuelno snima tu radnju, da objašnjava proces koji je u toku, da se tačno navede koji alati se koriste i koje metode i tome slično. Elektronski podaci se smatraju kvarljivom robom i zbog toga postoji niz koraka koje morate ispoštovati kako bi zaštitili integritet podataka. Pod uslovom da znate sve naprijed pobrojano, možemo da pređemo na sledeću temu i da pričamo da li je taj materijal upotrebljiv u nacionalnim postupcima, u smislu - da li je on pribavljen u skladu sa nacionalnim zakonom. Tek nakon svega toga dolazi na red priča o tome da li su navodne komunikacije provjerljive, to jest da li je sadržaj istih moguće provjeriti ili potvrditi drugim dokazima. Ni jedna od pobrojanih stavki se trenutno u našim sudovima ne uzima u obzir i to je nešto što treba svakoga da zabrine. Ništa nismo dobili ako za par godina svi ovi postupci počnu iznova, a počeće, samo smo odložili rješavanje problema i napravili ga još većim.
PORTAL ETV : Na jednom od ročišta za kontrolu optužnice ukazali ste da SDT na neki način „manipuliše“ Skaj porukama. Na osnovu čega ste došli do takvog saznanja?&nbsp;
FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ: Jednostavno, čitanjem optužnice i upoređivanjem navoda iz optužnice sa dostavljenim materijalom i materijalom objavljenim u medijima šest mjeseci prije podizanja optužnice. Mene često pitaju mislim li stvarno da je neko izmišljao i pisao poruke, a ja im kažem da manipulacija materijalom ne znači samo dopisivanje nekog sadržaja, već i njegovo izostavljanje, odnosno brisanje. E, u ovom mom slučaju su izostavljene poruke - i to poruke koje bitno mijenjaju sadržinu komunikacije i kontekst. To me vraća na Vaše prethodno pitanje, kako da tvrdimo da niko nije uticao na integritet podataka i autentičnost ako se ovakve stvari dešavaju i ako nemamo sve što sam prethodno navela?
PORTAL ETV: Da li je tačno da se na osnovu jedne poruke pokreće više postupaka? Što u stvari to govori o Tužilaštvu i Sudu (koji potvrđuje te optužnice)?
FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ: Tačno je. I to najbolje govori da niko nema vremena i da niko zaista ne čita te komunikacije, sve dok se ne dođe do faze glavnog pretresa i izvođenja tog dokaza. Pa čak i tada, sud ne sprovodi taj dokaz kako bi po ZKP-u morao nego, evo sad baš u jednom mom predmetu imamo taj problem, sud samo konstatuje da je pregledan fajl, iako zapravo sudija ne čita ni jednu jedinu poruku, niti iko ima vremena da iste pregleda. Tu idemo i korak dalje, pa kažemo da smo pregledali i audio fajlove, vjerovali ili ne, sve kako bi se što prije pretrčala komunikacija i donijela presuda u onom čuvenom roku od tri godine.&nbsp;
PORTAL ETV : Mnogo predmeta je pokrenuto na osnovu tih poruka - da li smatrate da Viši sud ima dovoljno sudija da privede te procese kraju i donese presude?
FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ: Nema, i to ni sa ovim novim izabranim sudijama. Jednostavno nema.&nbsp;
PORTAL ETV: Kako komentarišete da SDT ekspresno postupa u nekim slučajevima gdje ima Skaj razgovore, a u nekim slučajevima iziđaji traju?
FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ: Kad vidimo da ti izviđaji služe da bi se neko sa kapije vratio ponovo u pritvor kad prođe tri godine, a da nije donijeta presuda, ja ne mogu a da ne mislim da je u pitanju zloupotreba procesnih ovlašćenja. Ako vi stvarno rješavate problem organizovanog kriminala i stvarno imate materijal za koji vjerujete da je ispravan i pravno valjan, ne znam čemu takvu postupanje. Pa upravo takvo taktiziranje sa podnošenjem optužnica nas dovodi do ovog haosa koji nastaje u sudu.&nbsp;
PORTAL ETV: Možete li prokomentarisati stav Vašeg kolege Veselina Radulovića koji je iznio na Javnom servisu da se vodi vještačka polemika da li je Skaj dokazi ili ne?
FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ: Nije tačno. I to nije moje mišljenje, to je stav i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu i Evropskog suda pravde u Luksemburgu. U predmetu Suda u Strazburu Jalčinkaja protiv Turske taj sud vam nalaže da preduzmete sve one korake koje sam u uvodnom dijelu objasnila kako bi nacionalni sud mogao da donese zaključak o valjanosti, jer u konačnom samo nacionalni sud i treba da zaključi da li je dokaz valjan ili ne. Isto nam je rekao i Sud u Luksemburgu u predmetu iz suda u Berlinu: morate sve provjeriti i morate dozvoliti odbrani sve da vidi. Tek tada možemo da počnemo raspravu o valjanosti. Nakon ove odluke Suda pravde, sud u Berlinu je oslobodio optuženog i naveo čak da postoji ozbiljna sumnja u zakonitost postupanja istražnih organa prilikom prikupljanja materijala sa jedne druge kriptovane aplikacije. Dakle, nije vještačka polemika, nego veoma stvarna i živa, kako u Evropi, tako i kod nas. Činjenica da postoje postupci i da se donose odluke ne znači da dileme nema, naprotiv, dilema je svakim danom sve veća. Eto smo sad imali medijske naslove da je Apelacioni sud presudio konačno da je Skaj materijal pravno valjan dokaz, ali su to tako uradili da su otvorili još više problema sudećim sudijama. Dali su obrazloženje koje ni tužilaštvu nije prihvatljivo, vjerovali ili ne. Sada, umjesto da stvari budu jasnije, nakon odluke drugostepenog suda, mi imamo još više problema da rješavamo u prvom stepenu i još više dilema.&nbsp;
Mislim da nam je svima prijeko potrebna dodatna edukacija i o samoj biti elektronskih dokaza, o pravnoj prirodi, o načinima pribavljanja, o evropskim standardima upotrebe istih, i još mnogo čemu. Napredak tehnologije na današnji dan pravosuđe, u ovom smislu, ne može da isprati i to je mnogo veći problem od pitanja jesu li materijali sa Skaj komunikacijama pravno valjan dokaz ili ne. Potpuno smo nespremni za ono što nam sjutra donosi.

Pritisak izvršne vlasti na sudije dodatno komplikuje procese

Sinoć je u 102 godini u bolnici Meljine umro Vuko Dragašević, revolucionar, diplomata i nekadašnji visoki funkcioner Crne Gore i SFR Jugoslavije. &nbsp;
U životu dužem od vijeka, Vuko Dragašević je prošao i golgotu italijanskog zarobljeničkog logora, vratio se na Balkan i bio partizan. Po završetku Drugog svjetskog rata intenzivno je učestvovao u posleartnoj izgradnji Crne Gore u Jugoslavije. Bio je prvi čovjek posleratnih Pljevalja, član Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore, član Izvršnog vijeća Crne Gore, ministar u Saveznom izvršnom vijeću, ambasador u Libiji... &nbsp;
Iako je dugi niz godina radio u Beogradu, bio i u diplomatsko službi, Vuko Dragašević ostao je trajno vezan za Crnu Goru i posljednjih decenija živio je u Đenovićima. Druđio se sa Vojom Stranićem, pili su kafu u Herceg Novom.&nbsp;
Uvijek je smatrao da je Crna Gora, iako mala po veličini i brojnosti, najviše doprinijela borbi protiv fašizma u Drgom svjetskom ratu.&nbsp;
O značaju trinaestojulskog ustanka Dragašević je sa vidljivim žarom govorio prije pet godina u intervjuu za Pobjedu. &nbsp;
– Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori 1941. godine bio je jedinstven u svijetu po masovnosti i žestini oružanog otpora nacizmu i fašizmu i tu je korijen snage ideje antifašizma kod nas sve do danas – govorio je Dragašević.&nbsp;
– Fašizam je živa materija. Njegov virus, što bi se reklo u današnjem kontekstu, samo mutira i uvijek, iznova, može da se razbukti. Da se virus fašizma i te kako brzo širi, čak i prije toliko decenija, potvrđuje nam to što su njegove ideje, od Njemačke, kao ,,rodnog mjesta“, brzo stigle na Daleki istok, jer fašisti širom svijeta dobro i lako sarađuju. Hitlerova Njemačka i caristički Japan su prije Drugog svjetskog rata uspostavili i međusobni pakt, zajedno sa Italijom, takozvane Sile osovine – kaže Dragašević.
Upozoravao je da na Balkanu i dalje postoji opasnost od nacionalizma
– Suština je da današnje generacije treba da prate i razumiju globalne procese i da umiju prepoznati izazove da bi se bolje organizovali svi pokreti i snage za odbranu od aktuelnih opasnosti fašizma, bez obzira na to kako se nazivali, koje vjere bili. U regionu Balkana i dalje postoji opasnost od nacionalizama, posebno u ruhu velikodržavnih ideja i programa. Jer, po svemu sudeći, fašizam se nije iscrpio klasičnim idejama - da se pokoravaju ljudi i države, da se otimaju tuđe teritorije, da se nacionalnim državama i svijetom u cjelini vlada metodama zastrašivanja, torture, sa pozicija velikodržavnih projekata, nacionalizma i raznih drugih retrogradnih političkih ideja – govorio je Vuko Dragašević.
&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;

Umro Vuko Dragašević

Palestinska militantna grupa Hamas saopštila je da je ispalila rakete na gradove na jugu Izraela kao odgovor na "izraelsko masakriranje civila" u Gazi. Izraelska vojska tvrdi da je ispaljeno oko deset raketa, no da je većina uspješno presretena. Izraelski Kanal 12 izvijestio je udaru na južni grad Aškelon.
Izraelske hitne službe potvrdile su da liječe jednu osobu od povreda uzrokovanih šrapnelom te da timovi obilaze lokacije palih raketa. Na videima izraelskih hitnih službi mogli su se vidjeti automobili razbijenih prozora te krhotine na ulicama.
Prva faza primirja između Izraela i Hamasa stupila je na snagu 19. marta nakon 15 mjeseci rata. Zaustavljeno je ratovanje, pušteni su neki izraelski taoci, dok je Izrael takođe pustio nekolicinu zatočenih Palestinaca.
Međutim, 19. marta izraelske snage nastavile su sa svojim kopnenim operacijama u središnjoj i južnoj Gazi. U izraelskim napadima na Gazu ubijeno je više od 50.000 Palestinaca. 
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FWarMonitors%2Fstatus%2F1908958209567609181%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1908958209567609181%7Ctwgr%5E735c3447680bf7bd67aec7fae00c9a6c646f5c86%7Ctwcon%5Es1_c10&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Hamas raketirao jug Izraela

U Njemačkoj su u noći sa subote na nedjelju u Vajtfeldu ubijene tri osobe, a policija je u ranim jutarnjim časovima u porodičnoj kući pronašla tri tijela.
Dvije žrtve su muškarci, a jedna žena, potvrdila je policija. Dosadašnji dokazi sugerišu da je u pitanju porodični zločin.
Uviđaj je u toku, a policija trenutno traga za jednom osobom za koju se sumnja da je izvršilac krivičnog djela. Policija je potragu proširila i na susjednu šumu, a podigli su i helikopter, prenosi Dnevnik.hr.
Na pitanje da li je jedna od muških žrtava maloljetna, policajac je odgovorio: „Ne možemo isključiti tu mogućnost“.
Prema riječima gradonačelnika Vajtefelda Karla-Hajnca Keslera, u kući su živjeli žena, muškarac i tinejdžer.
Policajci su primili hitan poziv u nedjelju ujutro oko 3:45.
Kada su policajci stigli jedna osoba, vjerovatno muškarac, bježala je pješke sa lica mesta.
Konkretne opasnosti za skoro 2.300 stanovnika Vajtefelda nema. Ipak, zvaničnici su zatvorili Vajtfeld, a policijski automobili su stacionirani na ulazima u selo. Svako vozilo koje je ušlo ili izašlo je detaljno kontrolisano.
Gradonačelnik Kesler je rekao da je duboko pogođen ovim činom.
- Ovdje se svi poznaju, ne možemo ni da zamislimo da se desio ovakav zločin -prenosi NVZ.

Selo u Njemačkoj pod policijskom blokadom: Pronađena tri tijela u kući, za ubicom se traga

Agitatori za listu „Za budućnost Nikšića – zna Nikšić – Marko Kovačević“, koju predvodi Nova srpska demokratija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, a u kojoj su i druge dvije članice nekadašnjeg Demokratskog fronta, Demokratska narodna partija Milana Kneževića i Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, u završnici predizborne kampanje u gradu pod Trebjesom krenuli su sa kupovinom glasova - tvrde za Portal ETV sagovornici iz pogranične zone sa Bosnom i Hercegovinom.
<h2>VAUČERI ZA IZBORE</h2>
- Državljani Crne Gore koji žive ili rade u pograničnoj zoni uz Bosnu i Hercegovinu dobili su prvu tranšu vaučera-bonova vrijednosti od po 3.500 konvertibilnih maraka (blizu 1.800 eura), za koje mogu na separacijama i stovarištima u BiH da kupe građevinski materijal. Zauzvrat, naravno, na nikšićkim izborima treba da glasaju za DF (lista „Za budućnost Nikšića“ prim. aut). Ali, nije dovoljno samo da glasaju, već im je naloženo i da počnu sa agitacijom za ovu
koaliciju, da pojačaju terenske aktivnosti i do izbora budu u akciji 24 sata – tvrde naši sagovornici.
Vaučeri su, prema informacijama naših sagovornika, već podijeljeni ljudima koji žive ili rade u mjestima Trnjine (Opština Foča), Bileća, Gacko, a iz pograničnog su područja sa crnogorske strane i imaju pravo glasa u Crnoj Gori.
<h2>,,OSTROŠKI MARATON“</h2>
Osim kupovine glasova ova koalicija, kažu, ima još jedan plan za jačanje svog izbornog rezultata – uvoz birača.
- Na dan izbora, 13. aprila, održava se i ,,Ostroški polumaraton“. Doći će znatan broj učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a upravo ova sportska manifestacija biće alibi i za uvozne birače iz ove dvije zemlje da se pojave toga dana u Nikšiću i glasaju – upozoravaju sagovornici Portala ETV.
Pribojavaju se da će sa tim alibijem u Crnu Goru stići i skupine „opasnih momaka“ zaduženih za zastrašivanje i incidente, ako izborni dan ne bude tekao prema njihovom planu.
- Ako vide da gube, a utisak je da se pribojavaju upravo toga, spremaju se da naprave neki šavnički scenario – kažu naši sagovornici.
<h2>NEDAVNA ISTORIJA PREVARE</h2>
Prethodne izbore u Nikšiću koji su održani 14. marta 2021. godine pratili su skandalozni događaji i otvorena kupovina glasova, te direktni pritisci na građanke i građane da glasaju prorusku i prosrpsku koaliciju koju je i tada predvodila Mandićeva NSD.
Nikšić su te godine „opsadirali“ Vučićevi ljudi za specijalne zadatke, a u agitaciju za ovu koaliciju bile su uključene i kriminalne strukture. Vučićevi izaslanici Vladimir Mandić, Milan Nikolić, Predrag Rajić, te sin Milorada Dodika (predsjednika entiteta BiH – Republika Srpska) - Igor Dodik vodili su kampanju pritisaka i zastrašivanja birača. Prema nezvaničnim informacijama za glas se dobijalo od 100 do 600, ali i više eura.
Aktivno je bila uključena i Crkva Srbije, čije svještenstvo je, takođe, agitovalo za ovu koaliciju.
<h2>PRIVOĐENJA I PUŠTANJA NA SLOBODU</h2>
Nikšićka policija tada je u susret izbornom danu privela devet osoba zbog sumnje u kupovinu glasova, odnosno sumnje da su za te potrebe u Crnu Goru unijeli novac.
Na informativni razgovor privedeni su tadašnji član Glavnog odbora Vučićeve Srpske napredne stranke i bivši rukometni reprezentativac Vladimir Mandić, bezbjednosno interesantna osoba Dane Šijan iz Beograda, zatim Nemanja Bogdanović iz Sarajeva, Aleksandar Jokić iz Beograda, kao i tadašnji poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore Milo Božović, te Slobodan Lalović iz Foče, Dejan Puhalo iz Trebinja, Blagdan Madžić iz Foče i Miroslav Vujović.
Petanestak dana prije ovih privođenja policija je iz Crne Gore protjerala osam državljana i državljanki Srbije koje je zatekla u Nikšiću s ugovorima o djelu za posao naručen od DF-a, a bez dozvole za privremeni boravak i rad i bez potvrde o prijavi rada.
Vučić je uložio u DF stotine hiljada eura, ali njihov izborni rezultat bio je razočaravajući. Ipak, sa ostalim proruskim i prosrpskim partijama formirali su koalicionu vlast u Nikšiću koju je prethodnih četiri godine predvodio tadašnji, ali i sadašnji nosilac njihove liste Marko Kovačević.
Iz Srbije se te godine vodila i brutalna medijska kampanja za DF nazvana „bitka za Nikšić“.
Ove godine nema u toj mjeri otvorenog i brutalnog pritiska iz Srbije na izborni proces u Nikšiću, ali kako se kampanja privodi kraju, novac za kupovinu glasača je, očito, stigao, kako se ništa ne bi prepuštilo slučaju.

Glasačima dijele bonove od po 3.500 KM za trgovinu građevinskog materijala na stovarištima u BiH?

Nauka kaže da oko deset posto čitavog čovječanstva u odrasloj dobi ima određene psihoze, poput šizofrenije, poremećaja ličnosti ili slično. Ako bi samo polovina njih došla u situaciji da odlučuje o sudbini čovječanstva, ono bi bilo u ozbiljnom problemu. A ono danas, upravo zbog toga, jeste u ozbiljnom problemu, dodatno zahvaljujući tome što imamo sve pametnije gadžete, a sve gluplje korisnike, od čije volje zavisi ko će odlučivati o njima. Pored iskustva koje ljudi već imaju sa određenim opcijama, zasnovanim na populizmu, demagogiji, lažima, prevarama, vjerskim devijacijama, nepoštovanju ustava i zakona, oni opet glasaju za populizam, laži, kršenje zakona, zloupotrebi vlasti... Poput čovjeka koji svaki put upadne u istu rupu, vjerujući da je vlast tu rupu već zakrpila.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine"><figcaption>MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine(Photo: RTCG)RTCG</figcaption></figure>  Beogradskom televizijom N1 često kruži snimak u kojem je predśednik Srbije Aleksandar Vučić pośetio neko omanje mjesto u Vojvodini. Dok šeta sa prvim čovjekom toga mjesta pita ga koliko ima stanovnika? Ovaj odgovara da po popisu ima oko šest i po hiljada, a da birača ima oko osam hiljada i sedamsto. Nije stigao ni da završi rečenicu, Vučić ga prekida „Pusti to, to nije važno“! I ne da to nije važno u Srbiji, isti princip se primjenjuje i po Crnoj Gori, posebno među pristalicama i poštovaocima takvih evropskih veličina kao što su Vučić, Orban iz Mađarske i Fico iz Slovačke. Treba li trošiti riječi na kvalifikacije o kakvim osobama i ideologijama se radi? Neprihvatljivi revanšizam Jedan od najprominentnijih srpskih pravnika, pokojni Bojan Dimitrijević, davno je upozorio srpsku javnost da, ako pobijede radikali u Srbiji, nikada ih neće skinuti sa vlasti. Ubijeđen da Srbija tada može zaboraviti na fer i poštene izbore. Pokazuje se da je to pravilo ne samo u Srbiji, već u svim državama u kojima vlada autokratska vlast jednog čovjeka, bilo da je Mađarska, Slovačka ili Turska, ili više koalicionih partnera koje povezuje jedino manijakalna želja za opstankom na vlasti, kao što je u Crnoj Gori. Ali, bez obzira da li se radi o jednom čovjeku ili koaliciji više partija, princip je isti: potpuna kontrola sve tri grane vlasti. To se postiže masovnim zapošljavanjem svojih ljudi, bez obzira na njihov stepen obrazovanja, validnost njihovih diploma, stručnost ili (ne)etičke kvalifikacije. Śeća li se neko hapšenja 14. jula 2022. godine bivših članova Upravnog odbora Plantaža „13. jul“ - Veselina Vukotića, Seada Šahmana, Boža Mihailovića, Duška Perovića i Đorđija Rajkovića, zbog „užasnog zločina“, vansudskog poravnanja u vrijednost cca 300.000 eura. Pritvor im je prvo određen 30 dana, pa produžen još dva mjeseca. Do danas nemamo optužnicu, što govori o odgovornosti SDT i sudija koji su produžavali pritvor. Uhapšeni su i držani u pritvoru iz čistog revanšizma i rušenja ugleda, što je, takođe, kažnjivo Krivičnim zakonom. Pored toga, član 162. Krivičnog zakonika propisuje u stavu 1: „Ko drugog protivpravno zatvori, drži zatvorenog ili mu na drugi način protivpravno oduzme ili ograniči slobodu kretanja, kazniće se zatvorom do jedne godine“. Niko nije odgovarao!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca" data-rendition-name="original" width="1002" height="563" loading="lazy" alt="PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić"><figcaption>PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić(Photo: (Foto: PR Centar))(Foto: PR Centar)</figcaption></figure>  Ako bi nabrajali sve zloupotrebe vlasti i pravosuđa, bio bi to čitav roman. Ali 'ajde da se pozabavimo najkontroverznijim hapšenjem, polovinom marta 2024. godine, bivšeg glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, načinom postupanja prema njima u bespotrebnom pritvoru, posebno Katniću, ne bi li se, tobože, otkrila sva „nepočinstva bivšeg režima“, bazirana na bljuvotinama crnogorskih i srpskih tabloida (u žargonu nužnika), kao i konačno, iz trećeg puta, prihvaćenom šupljom optužnicom krajem marta ove godine. Zloupotreba moći Član 166. Krivičnog zakona, stav 1, glasi: „Službeno lice koje u vršenju službe upotrijebi silu ili prijetnju ili drugo nedopušteno sredstvo ili nedopušten način u namjeri da iznudi iskaz ili neku drugu izjavu od okrivljenog, svjedoka, vještaka ili drugog lica, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina“. U stavu 2 piše da ako su „nastupile naročito teške posljedice za okrivljenog“, „učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina“. A te itekako ozbiljne posljedice po zdravlje, dešavale su se sa Katnićem. Iskreno se nadam da Katnić neće odustati da „učinilac“ ubere plodove svoje zloupotrebe moći nakon što se nađe na slobodi. To je najbolji način da se bitange u vlasti i pravosuđu nauče redu i odstrane van. Još je, možda, teži slučaj u zdravstvenom smislu bivšeg savjetnika predśednika Crne Gore Veselina Veljovića, optuženog da je kriptovanim telefonom obavjestio kriminalca o policijskoj raciji, iako nije utvrđeno da je uopšte imao kriptovani telefon?! Osim toga, u vrijeme za koje je optužen uopšte nije bio zapošljen u policiji, pa se sumnja da se radi o običnoj namještaljki. Čovjek je prošao kroz višemjesečni pritvor, teško oboljenje i zatvorsku torturu, za koju neko mora odgovarati. Jedino tako se može stvoriti pravosuđe koje neće biti podguzna muva aktuelne vlasti. Svi koji su bespravno uhapšeni i koji kroz sudske procese dokažu svoju nevinost, ili su odslužili pritvor bez podignute optužnice, moraju pokrenuti sudske postupke protiv odgovornih lica, jer je to njihova patriotska dužnost. To je jedan od načina da se protuve izbace iz pravosudnog sistema i upristoji pravosuđe. Nažalost, sve zloupotrebe u Crnoj Gori, a njih je bezbroj, dešavaju se u prilikama koje odgovaraju autoritarnim bitangama i nedemokratskim režimima koji stoje iza njih. Evropa je daleko od proklamovanih vrijednosti, u nju sve više nadire profašistički šljam, nudeći olaka rješenja i olako pronalazeći krivce, zavodeći najneobrazovaniji dio stanovništva populističkim obećanjima o njihovom „zlatnom dobu“, dok iza sebe ostavljaju korupcionaške afere i sve veću bijedu. I to sve dok se sami bogate. Zajedno sa crkvama, jer, što je stanje gore, to ljudi više traže pomoć u metafizičkim maglama. Opšte ludilo Dva najveća izazova za današnji svijet su zločinačka agresija Rusije na Ukrajinu i pobjeda Donalda Trampa u Americi. Ne, ne zaboravljam genocid u Gazi, niti mu umanjujem značaj, ali on u globalnim događanjima nema težinu kao navedena dva. Nakon uvođenja nelogičnih i besmislenih carinskih stopa od strane USA, jasno je da imamo posla sa iracionalnim čovjekom, mada se to i prije toga znalo. Način na koji su određene stope, da su stope uvedene ostrvima na kojima su jedina živa bića pingvini, teatralni i pajački nastup Donalda Trampa kao „oslobodioca Amerike“, miriše na opšte ludilo koje možemo uskoro očekivati i propast trgovačkih pravila u svjetskoj trgovini. Trgovački sporazumi koji po WTO imaju otkazne rokove od šest mjeseci prekidaju se jednostrano i uvode se carinske stope koje su izračunate na komičan način, tako što se uvoz iz neke zemlje stavio u odnos sa izvozom u tu zemlju i podijelio sa dva. Koliko je to validno govori da Srbija ima deficit u robnoj razmjeni sa USA, odnosno USA ima suficit sa Srbijom i opet je Srbija dobila carinsku stopu od 37% plus opštu carinu za sve zemlje od 10%, što mu dođe 47%! Crna Gora je prošla sa opštom stopom od 10%. Odnosno, nula podijeljena sa nulom, pa podijeljeno sa dva.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8" data-rendition-name="original" width="1024" height="758" loading="lazy" alt="SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp"><figcaption>SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp(Photo: AP)AP</figcaption></figure>  Amerika je već jednom, 1930. godine, pokušala da svoj deficit riješi carinskim stopama od 60%. Rezultat toga je opšta recesija u svijetu i pad proizvodnje do nivoa od tridesetak posto u odnosu na prethodno stanje. To upravo znači da svijet opet čeka velika kriza, recesija, poskupljenja, jer je za očekivati da će sve zemlje, posebno najveće ekonomije, reagovati reciprocitetom. Smiješno je očekivanje Trampa koji se nada da zemlje kojima je uveo visoke carine neće reagovati reciprocitetom, jer je on zamislio da na teret drugih jača američku ekonomiju. Njegova očekivanja da će svi potrčati da grade fabrike po Americi kako bi izbjegli velike carine je nivo malog Perice. Čak i da poneko pođe tim putem, fabrike se ne grade preko noći, niti se proizvodnja i prodaja formiraju u kratkim rokovima. Dotle će Tramp otići na smetlište istorije, iako on, pazi sad, razmišlja o trećem mandatu i još jednoj kandidaturi. Ta sorta je potpuno nevjerovatna. Kad zajaše, nema namjeru da sjaše. Dok studenti iz Srbije biciklima odlaze u Strazburg da obavijeste Evropu da žele demokratsku državu, u kojoj funkcioniše podjela vlasti, u kojoj su institucije nezavisne, mediji slobodni, ljuska prava i slobode neprikosnoveni, crnogorskim studentima je teško da pređu stotinjak metara i da poruče crnogorskoj vladi da i oni žele to isto. Ako uopšte žele? Na kraju, ne mogu da ne poručim studentima u Srbiji dok slave Dan studenata i polažu cvijeće na mjestu na kojem je ubijen Žarko Marinović iz Očinića, da skinu kokarde sa šajkača i šubara i maknu ikone i vjerske zastave, jer može Žarko da ustane iz groba i pobaca im sve to.

„Pusti to, to nije važno“

Sukob u Demokratama Alekse Bečića, potpredsjednika Vlade, eskalirao je do tačke bez povratka, tvrde izvori Portala ETV bliski ovoj partiji, ističući da su Bečić i ideolog stranke Boris Bogdanović i njima bliski partijski funkcioneri „pripremili 'svilen gajtan' za Moma Koprivicu, koji već duže vrijeme ne podržava politiku partije“. - Svjesni su da njihov izborni rezultat u Nikšiću neće biti zadovoljavajući i to će iskoristiti da ga se riješe, jer je on insistirao da nosilac njihove liste bude Nemanja Vuković, aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikšić. Planiraju da njega optuže za neuspjeh u Nikšiću i počiste ga. U planiranoj rekonstrukciji Vlade za njega neće biti mjesta, odnosno, oni će insistirati kod premijera Milojka Spajića da poziciju potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju ponudi drugom kandidatu. Zbog toga se i odgađa rekonstrukcija Vlade, čekaju rezultate izbora u Nikšuću – tvrde naši izvori. M portal objavio je 28. februara da je na partijskom sastanku u Nikšiću, povodom izbora u tom gradu, došlo do ozbiljnog sukoba i umalo fizičkog obračuna između Koprivice i Vukovića sa jedne strane i Bečićevih pristalica sa druge.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250403000440_bd614ae8395859c2f15ebb1782981eef1798785b2d4912b046af867602073964.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250403000440_bd614ae8395859c2f15ebb1782981eef1798785b2d4912b046af867602073964" data-rendition-name="original" width="900" height="599" loading="lazy" alt="Bečić i Bogdanović"> </figure>  Upravo te večeri Demokrate su odlučivale o nosiocu liste, a prema pouzdanim informacijama M portala, Koprivici je čak prijećeno i izbacivanjem iz partije i razotkrivanjem njegovih navodnih veza sa ljudima koje Demokrate smatraju političkim neprijateljima. Sukob je izbio jer je Koprivica insistirao da nosilac liste bude Nemanja Vuković, a Bečićeva struja da to bude dr Marko Mitrović, predsjednik OO Demokrata Nikšić. Sastanku nijesu prisustvovali Bečić i Bogdanović. Na kraju je, kako su prenijeli mediji, odlučeno i da Nemanja Vuković bude novi šef Opštinskog odbora, tako što je, kako je pisao Portal Standard, struja Koprivice uspjela preglasavanjem da sa te pozicije smijeni Bečićevog favorita Mitrovića. Koprivica je rođeni Nikšićanin i upravo on je najuticajnija ličnost ove partije u gradu pod Trebjesom. Duže od godine, špekuliše se sa informacijama, da su Koprivica i ministar odbrane Dragan Krapović, takođe funkcioner Demokrata, u sukobu sa Bečićem i Bogdanovićem, ali njih dvojica to negiraju. Uz njih, kako su ranije objavili mediji, i predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, bivši ministar turizma Vladimir Martinović nijesu saglasni sa partijskom politikom koju kreira Bogdanović. U junu prošle godine, Koprivica je negirao da će sa još nekoliko nezadovoljnih funkcionera Demokrata formirati novu stranku Progres. - U potpunosti su netačni i zlonamjerni navodi portala Adria da osnivam politički subjekt koji će nositi naziv „Progres“ – napisao je on tada na mreži Iks. Portal Adria tvrdio je da su uz Koprivicu stali Vladimir Martinović, Nikola Rovčanin i još nekoliko funkcionera. Mediji su i u martu prošle godine objavili da je došlo do raskola u Demokratama i da Koprivica i Martinović napuštaju stranku. Vladimir Martinović i jeste otišao iz partije, ali u julu, nakon što je smijenjen s pozicije ministra održivog razvoja i razvoja sjevera. Saopštio je da stranku napušta zbog načina na koji je smijenjen, jednoumlja i animoziteta jednog čovjeka prema njemu.

Spreman „svilen gajtan“ za Moma Koprivicu

U nikšićkom biračkom spisku ima hiljade fantom birača ili birača koji se „uvoze“ iz Srbije i entiteta Bosne i Hercegovine - Republika Srpska – upozorila je nezavnica odbornica u Skupštini opštine Nikšić Tatjana Knežević Perišić. Ona je, u saopštenju dostavljenom Portalu ETV, pitala „odakle 57.589 birača, ako je na popisu stanovništva 2024. godine utvrđeno da u Nikšiću živi 66.725 stanovnika, od čega je djece do 15 godina 10.909 popisanih, a od 15 do 19 godina 3.869. <h2>Zabrinjavajući podaci</h2> - Prevedeno u brojke, samo ako odbijemo ovu brojku djece do 15 godina, jer, logično, ne mogu glasati, onda bi u biračkom spisku ostalo 55.816 upisanih birača, a ne 57.589. A ako odbijemo bar 2.500 koliko bi otprilike trebalo biti djece od 15 do 17 godina, onda bi brojka upisanih bila negdje oko 53.000 birača – kategorična je Knežević Perišić. Podsjetila je da je Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo da je broj birača „u zaključenom biračkom spisku na dan 2. april 2025. godine 57.589 birača“, što je, objašnjava, više nego što je isti organ saopštio 17. januara 2025. godine, kada je opštini Nikšić i Službi za saradnju, poslove predsjednika i informisanje dostavio informaciju da je u biračkom spisku opštine Nikšić upisano 57.544 birača. Ta informacija je, dodaje ona, proslijeđeno svim odbornicima na uvid. - Ako pretpostavimo da je ovih 45 birača više, možda, oni koji su navršili 18 godina, javnosti i institucijama zaduženim za vođenje biračkog spiska, upućujem pitanje: Odakle ovoliko upisanih u birački spisak opštine, koja prednjači u iseljavanju građana, kada je Crna Gora u pitanju – istakla je Knežević Perišić. Kategorična je da u nikšićkom biračkom spisku ima hiljade fantom birača ili birača koji se „uvoze“ iz Srbije i entiteta BiH - Republika Srpskea, uz podsjećanje da je Koalicija „Evropski tim za Nikšić“, još 2021. godine podnijela prigovor za oko 920 birača koji su upisani u tri biračka spiska, u dvije države i jednom etnitetu, i koji, kao takvi, nijesu imali pravo glasa u Nikšiću.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250404170456_f1ff411ea5ed36812853e5bc60b11792f5d824e336f14c641249d8f3c3cfcc1e.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250404170456_f1ff411ea5ed36812853e5bc60b11792f5d824e336f14c641249d8f3c3cfcc1e" data-rendition-name="original" width="2048" height="1536" loading="lazy" alt="Nikšić"><figcaption>JE LI PRIPREMLJEN TEREN ZA KRAĐU IZBORA: Nikšić(Photo: RTNK/Milan Šapurić)</figcaption></figure>  - Ta prijava je, naravno, odbačena, a OIK, DIK, MUP, tužilaštvo i sudstvo se nijesu bavili imenima koja smo tada dostavili. Stoga ponovo izražavam sumnju u regularnost predstojećih izbora tim prije što se od 2008. do kraja 2022. iz Nikšića odselilo 8.700 građana, doselilo 4.582, a da je samo od januara do kraja oktobra 2023. godine trajno otišlo još 1.064 građana, dok se doselilo njih 357, što je najveći odliv stanovništva u cijeloj Crnoj Gori – upozorava Knežević Perišić. Nikšić je, dodaje ona, za 12 godina napuštilo više od 6.000 stanovnika, natalitet je u konstatnom padu, mortalitet veliki, pa pita otkuda onda ovoliki broj upisanih birača? - Jer, po zvaničnim statistikama MUP-a i MONSTAT-a, (dakle 57.589 u biračkom spisku, plus 10.909 djece do 15 godina, plus oko 2.500 onih do 18 godina) ođe živi bar 71-000 ljudi! KAKO? Da li zato nikšićka vlast ne brine oko rezultata izbora, iako znaju, po svim raspoloživim anketama, da građanska i suverenistička opcija ima većinu – zaključila je Knežević Perišić. <h2>Uticaj stranih država</h2> Portal ETV objavio je prije nekoliko dana informaciju da su agitatori za listu „Za budućnost Nikšića – zna Nikšić – Marko Kovačević“, koju predvodi Nova srpska demokratija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, a u kojoj su i druge dvije članice nekadašnjeg Demokratskog fronta, Demokratska narodna partija Milana Kneževića i Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, u završnici predizborne kampanje u gradu pod Trebjesom krenuli sa kupovinom glasova, a što tvrde naši sagovornici iz pogranične zone sa Bosnom i Hercegovinom. - Državljani Crne Gore koji žive ili rade u pograničnoj zoni uz Bosnu i Hercegovinu dobili su prvu tranšu vaučera-bonova vrijednosti od po 3.500 konvertibilnih maraka (blizu 1.800 eura), za koje mogu na separacijama i stovarištima u BiH da kupe građevinski materijal. Zauzvrat, naravno, na nikšićkim izborima treba da glasaju za DF (lista „Za budućnost Nikšića“ prim. aut). Ali, nije dovoljno samo da glasaju, već im je naloženo i da počnu sa agitacijom za ovu koaliciju, da pojačaju terenske aktivnosti i do izbora budu u akciji 24 sata – rekli su oni.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022007020_6285fcf3ba19bdbb1e441f9555390450b5bce0c7d2988b05d2ea5f2ecb025613.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025022007020_6285fcf3ba19bdbb1e441f9555390450b5bce0c7d2988b05d2ea5f2ecb025613" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="MUP Zgrada"><figcaption>BEZ REAKCIJE NA RANIJE PRIJAVE: Ministartsvo unutrašnjih poslova(Photo: Portal ETV/Anja Ivanović)</figcaption></figure>  Vaučeri su, prema informacijama naših sagovornika, već podijeljeni ljudima koji žive ili rade u mjestima Trnjine (Opština Foča), Bileća, Gacko, a iz pograničnog su područja sa crnogorske strane i imaju pravo glasa u Crnoj Gori. Osim kupovine glasova ova koalicija, kažu, ima još jedan plan za jačanje svog izbornog rezultata – uvoz birača. - Na dan izbora, 13. aprila, održava se i ,,Ostroški polumaraton“. Doći će znatan broj učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a upravo ova sportska manifestacija biće alibi i za uvozne birače iz ove dvije zemlje da se pojave toga dana u Nikšiću i glasaju – upozorili su sagovornici Portala ETV. Pribojavaju se da će sa tim alibijem u Crnu Goru stići i skupine „opasnih momaka“ zaduženih za zastrašivanje i incidente, ako izborni dan ne bude tekao prema njihovom planu. - Ako vide da gube, a utisak je da se pribojavaju upravo toga, spremaju se da naprave neki šavnički scenario – kazali su naši sagovornici. Prethodne izbore u Nikšiću koji su održani 14. marta 2021. godine pratili su skandalozni događaji i otvorena kupovina glasova, te direktni pritisci na građanke i građane da glasaju prorusku i prosrpsku koaliciju koju je i tada predvodila Mandićeva NSD. Nikšić su te godine „opsadirali“ ljudi za specijalne zadatke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a u agitaciju za ovu koaliciju bile su uključene i kriminalne strukture i Crkva Srbije. Prema nezvaničnim informacijama za glas se dobijalo od 100 do 600, ali i više eura. Nikšićka policija tada je u susret izbornom danu privela devet osoba zbog sumnje u kupovinu glasova, odnosno sumnje da su za te potrebe u Crnu Goru unijeli novac. Osim toga, policija je iz Crne Gore protjerala osam državljana i državljanki Srbije koje je zatekla u Nikšiću s ugovorima o djelu za posao naručen od DF-a, a bez dozvole za privremeni boravak i rad i bez potvrde o prijavi rada. Vučić je tada uložio u DF stotine hiljada eura, ali njihov izborni rezultat bio je razočaravajući. Ipak, sa ostalim proruskim i prosrpskim partijama formirali su koalicionu vlast u Nikšiću koju je prethodnih četiri godine predvodio tadašnji, ali i sadašnji nosilac njihove liste Marko Kovačević. Iz Srbije se te godine vodila i brutalna medijska kampanja za DF nazvana „bitka za Nikšić“.

Tag: amerika