Kakve su šanse za proširenje EU do 2030. godine i gdje je Crna Gora

Perspektiva prijema novih članica u Evropsku uniju (EU) do kraja mandata buduće Evropske komisije (EK) izgleda optimističnije nego ikada u posljednjoj deceniji.

I ako ne dođe do punopravnog članstva jedne nove članice, realno je očekivati da do kraja ove dekade, barem jedna zemlja zaključi pregovore o članstvu i samo čeka datum prijema.

Tokom kasne jeseni će početi petogodišnji mandat nove Evropske komisije.

Predsjednica ove izvršne institucije Ursula fon der Lajen je već najavila da će proširenje EU biti osnovni prioritet institucije koju će ona ponovo voditi i u novom mandatu do 2029. godine.

Tačno prije deset godina, prilikom prvog govora kao šef Evropske komije (EK) u Evropskom parlamentu, tadašnji predsjednik te komisije, Žan Klod Junker je u septembru 2014. godine prvi javno izgovorio da tokom njegovog mandata EU neće rasti.

Bio je to "hladan tuš" za zemlje regiona kojima je od 2003 godine, redovno obećana evropska perspektiva.

Junkerov mandat je okončan 2019. godine, a prevaziđena su njegova najmračnija predviđanja.

Namjenski komesar za proširenje – dokaz posvećenosti procesu

Predsjednica Evropske komisije je nedavno potvrdila da će imenovati posebnog komesara za proširenje, što je, prema njoj dokaz povećane važnosti portfelja.

- Proširenje je bilo prioritet tokom prvog mandata ove Komisije i predsjednica Fon der Lajen je već jasno stavila do znanja da će to i dalje biti strateški prioritet, unapređujući njenu namjeru da u budućem kolegijumu imenuje namjenskog komesara za proširenje - izjavila je za Radio Slobona Evropa (RSE) Ana Pisonero, portarolka EK.

Godinama je u EU dominirao takozvani "zamor od proširenja".

Invazija Rusije na Ukrajinu bila je neka vrsta poziva za buđenje.

Moguće članstvo u EU se vidi kao alat da se ublaži uticaj Rusije na neke zemlje koje su van EU granica, a koje plutaju između istoka i zapada.

Deset zemalja na čekanju

Prije rata u Ukrajini, dio procesa proširenja je bilo sedam država: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija, Kosovo i Turska.

Sa obzirom da je sad u procesu proširenja čak deset država, jer su tu obuhvaćene države iz Istočnog partnerstva (Ukrajina, Gruzija i Moldavija), to je sada postao važan resor u Evropskoj komisiji. Shodno s tim i zanimanje je puno veće nego što je bilo na početku prvog mandata Fon der Lajen, 2019. godine.

Posljednji komesar koji se bavio isključivo proširenjem, bio je Oli Ren i tokom njegovog mandata je došlo do posljednjeg proširenja EU, kada je Hrvatska postala punopravna članica.

Poslije Rehna, troje komesara koji su naslijedili tu funkciju (Štefan File, Johanes Hahn i Oliver Varhelji) su u portfelju imali i proširenje i susjedstvo EU.

Iako komesari za proširenje, svi oni su imali mnogo veći broj država u sektoru susjedstva nego proširenja.

Jana Jurova, ekspert iz Instituta za evropske politike (EUROPEUM), je mišljenja da unutar EU sada zaista postoji politička volja za prijem novih članica u evropski blok.

- Vjerujem da trenutno imamo određenu političku volju unutar EU, a prioritet je dat proširenju koje nismo vidjeli u prošloj deceniju i po. Znak za to je i najava Ursule fon der Lajen da će u okviru nove evropske komisije, postojati namjenska pozicija komesara za proširenje koje bi moglo pomoći da se poboljšaju smjernice koje su date za zemlje kandidate, i dalje ubrzati proces. Ako jedna zemlja pokaže ubjedljiv napredak u ispunjavanju kriterijuma za pristupanje, moglo bi biti moguće vidjeti još jedno proširenje Unije do 2030. ili u najmanju ruku završetak procesa pristupanja i početak ratifikaciju ugovora o pristupanju - ocijenila je Jurova u izjavi za RSE.

Sedam talasa proširenja, jedan "Big Bang"

Od njenog formiranja 1957. godine, Evropska unija je sedam puta primila nove članice. 2004. godine je došlo do najvećeg proširenja u istoriji, takozvani "Big Bang" (Veliki prasak) kada je EU odjednom primila 10 novih članica.

Niko nema više očekivanja da će se "Big Bang" ponoviti.

EU će najvjerovtnije nastaviti da se širi, u više talasa, ali sa manjim brojem država.

- Imajući u vidu da s obzirom na velike razlike i različite nivoe pripremljenosti među kandidatima, ovo skoro sigurno neće biti još jedan "veliki prasak" proširenja već će se primenjivati princip "Regate", dozvoljavajući da svaka zemlja koja je spremna da prva napreduje - mišljenja je Jana Jurova.

Srbija i Crna Gora lideri iz regiona

Nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, narativ evropskih zvaničnika o proširenju EU se uglavnom odnosni na buduće članstvo Kijeva.

Međutim, ne mogu se zaobići zemlje Zapadnog Balkana koje su daleko naprednije u pristupnom procesu i mnogo duže čekaju prijem.

Crna Gora i Srbija se smatraju liderima iz regiona u pristupnim procesima.

Doduše ove dvije zemlje se nalaze u nejednakim fazama u pristupnim pregovorima.

Pregovori između Beograda i Brisela su praktično zaleđeni već tri godine zbog neuvođenja sankcija Rusiji kao odgovor na agresiju protiv Ukrajine.

Crna Gora je u junu ove godine odmrzla pregovore o članstvu; otvorila sva poglavlja te radi ka zatvaranju istih. Najnaprednija je zemlja iz grupe proširenja.

Eksperti iz Evropske komisije ne isključuju mogućnost da bi Crna Gora, pod uslovom da postoji politička volja, mogla zatvoriti sva poglavlja u naredne dvije godine kako bi se otvorio put ka punopravnom članstvu do 2028, najdalje 2030. godine.

EU dostigla rekord u zastoju proširenja

Predsjednik Evrpskog savjeta Šarl Mišel je prošle godine poručio da EU treba biti spremna za prijem novih članica do 2030. godine.

Dok su redovno oklijevali da se obavezuju datumima, nakon ovog trenutka, razni zvaničnici EU nisu oskudevali da spomenu ovaj vremenski okvir kao mogućnost.

Međutim i u slučaju da se ostvare najambicioznija predviđanja, i EU zaista primi, barem jednu novu članicu do kraja ove dekade, ili se makar završe procedure za članstvo, EU je već sada postigla rekord najdužeg perioda zastoja u širenju.

Biće skoro dvadeset godina da EU nije više rasla.

Hrvatska najduže uživa status najmlađe članice EU.

Nikad u istoriji EU, nije bilo toliko duge pauze, a da nisu primljene nove članice.

Nakon prijema Hrvatske 2013. godine, ne da se EU nije širila, već se i služila, odlaskom Velike Britanije, nakon Bregzita, referenduma koji je održan 2016. godine o izlasku ove zemlje iz evropske porodice.