Andrija Mandić, naš samoproklamovani maestro "sabiranja", odlučio je da crnogorskome parlamentu podari novi logo.
Simbol, kako kaže, "sabiranja Crne Gore". A kad ti Mandić počne pričati o sabiranju, znaj da iza toga stoji nekakvo sabiranje nula na desnoj strani istorije.
Ili budućnosti, svejedno. Njegov imovinski karton "ugroženog Srbina" svjedoči vjerno o njegovom talentu za sabiranje.
Što je Mandić izabrao za logo? Zgradu negdašnje Zetske banovine – briljantno, nema što.
Istorijski simbol okupacije i administrativnog brisanja Crne Gore. Zgradu u kojoj je kraljevska administracija dinastije Karađorđević uništavala svaki pomen suverenosti. Đe su prebijani i mučeni međuratni neprijatelji kraljevskog režima iz Beograda. Dakle, Mandić je genije manipulacije - za logo parlamenta nudi nam zgradu koja je podignuta kad Crna Gora nije imala parlamenta!
I tako, dok nas Mandić ubjeđuje da se radi o "pomiriteljskom" činu, mi u realnosti zapravo gledamo kako vojvoda iz gepeka prošlosti vadi političku reciklažu i prodaje nam je kao moderno dizajnersko rješenje.
Zar nije mogao malo maštovitije kad je već krenuo da vrijeđa pamet i činjenice? Da je makar ispod uratka mjesto Skupština Crne Gore metnuo ćirilicom: "Društvo za izvoz suvereniteta"? Još jadnije od vizuelnog rješenja djeluju vojvodini argumenti – kaže: "liči na Bijelu kuću". Stvarno? Bijelu kuću? Pa, Mandiću, nešto mi se čini da u njoj nije śedište parlamenta? A? Možda su ti pogrešno preveli saradnici, kao da su ne daj bože angažovali Gorana Danilovića za prevodioca s engleskoga. Ili te biće ono "White" asociralo na bjelaše, najveću istorijsku balafurdiju poslije četnika.
Ali nije to najgore. Najgore je to što si zaobišao prvu pravu modernu istorijsku lokaciju crnogorskog parlamenta – zgradu Vladina doma na Cetinju. Znaš onu đe je crnogorski parlament zapravo postojao, prije nego što ga je istorija, zajedno s nekim tvojim političkim precima, gurnula pod tepih.
Baš onaj Vladin dom koji su tvoji politički koljeničari zaobišli 1918. godine i zamijenili je zgradom monopola duvana pa tamo s bajonetima organizovali sramotnu Podgoričku skupštinu. Ali ne, Vladin dom je previše crnogorski, previše autentičan, previše građanski za tvoju bolesnu politiku mržnje i razgradnje.
Ipak, Mandiću, u jednome si u pravu. Tvoj logo zaista jeste simbol, ali simbol prevara, provokacija i ponovnog falsifikovanja crnogorske istorije.
Nastavi ti sabirati, Andrija, ali ne zaboravi – sabiranje bez oduzimanja ne postoji. A oduzeti ne možeš istoriju, koliko god se trudio.
Uživaj još malo na funkciji, građani se bude, sve pamtimo i bilježimo.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Mandiću, tvoj logo spram tebe – prevara

Andrija Mandić je izjavio da logo Skupštine Crne Gore sa zgradom Zetske banovine čini „dušu Crne Gore“ i da „svjedoči o trajanju Crne Gore“. Oboje je netačno. Ako države imaju dušu, onda je Crna Gora svoju izgubila upravo u periodu između 1918. i 1941. kada je bila anektirana Srbiji i postala bezimeni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Dušu je vratila Narodnooslobodilačkom borbom 1941-1945. i referendumom 2006. U monarhiji Karađorđevića Crna Gora je ugurana u administrativno-upravne jedinice koje su se zvale Zetska oblast od 1921. i Zetska banovina od 1929. godine. One ne svjedoče o trajanju, kako to Mandić pogrešno predstavlja, već o pokušaju prekida trajanja Crne Gore, negiranju crnogorske državnosti i oduzimanju geografskog naziva Crnoj Gori, što nijesu uradili čak ni truski ni austrougarski okupatori.
Mandić pokušava da Zetsku banovinu predstavi dijelom crnogorske državnosti i parlamentarizma. Ne zna istoriju ili je svjesno prekraja. Evo lekcije iz osnovne škole. Banovine je formirao kralj Aleksandar I Karađorđević nakon što je 6. janaura 1929. godine izvršio državni udar, ukinuo Ustav i zaveo diktaturu. Cilj formiranja banovina je bio dvostruk. Prvenstveno su služile učvršćivanju kraljeve diktatorske vlasti u provincijama. Kralj je po ličnom nahođenju imenovao i smjenjivao banove čiji je glavni zadatak bio da sprovode njegovu tiransku politiku na regionalnom i lokalnom nivou. Drugi cilj banovina je bio da se nasilno poništi nasljeđe prethodnih državno-istorijskih subjekata kao što je bila Crna Gora. Tako je diktatorski režim Karađorđevića načelno sprovodio jugoslovensku unitarističku ideologiju, dok se u praksi realizovala velikosrpska ideja prema kojoj je Kraljevina Jugoslavija bila samo proširena Srbija. Banovine nijesu stvorene da bi nastavile ili njegovale prethodne državne tradicije, već da ih izbrišu.
Zadatak Zetske banovine nije bio da promoviše ili nastavi državnost Crne Gore, već da uništi svaki trag crnogorske državnosti. Ni naziv Zetske banovine nije imao vezu sa državnošću srednjovjekovne Zete. Naziv nije izveden po državi, nego po rijeci Zeti, kao što su i ostale banovine, izuzev Primorske, dobile nazive po rijekama (Dravska, Savska, Vrbaska, Drinska, Dunavska, Moravska i Vardarska). Izuzev Dravske banovine, koja je obuhvatila slovenački prostor, ostale su bile vještački sastavljene od različitih istorijskih, etničkih i državnih oblasti, kako bi se te različitosti međusobno poništile. Tako su u Zetskoj banovini bili Cetinje, Novi Pazar, Foča, Kosovska Mitrovica i Dubrovnik. Banovine nijesu bile federalne, ni autonomne oblasti, već sredstvo za centralizaciju i unitarizaciju Jugoslavije prema velikosrpskoj ideologiji dinastije Karađorđevića. Zato ni jedna bivša jugoslovenska republika, izuzev Srbija, ove banovine ne tretira kao dio svog državnog, nacionalnog i istorijskog nasljeđa. Od Slovenije do Makedonije se s pravom ističe da su banovine bile samo oruđe velikosrpske politike u poništavanju drugih državnih, nacionalnih i istorijskih identiteta.
Sjedište ili zgrada Zetske banovine na Cetinju ne može biti ni simbol parlamentarizma, jer su banovine proizvod šestojanuarske diktature kralja Aleksandra I Karađorđevića. Banovine su simbol ukidanja ustavnosti i uvođenja tiranije, a ne simbol demokratije i parlamentarizma. U banovinama nikada nije bilo parlamentarizma, već su bile oličenje diktature i brutalne policijske države koja je u krvi gušila svaki demokratski glas. Tako je policijska vlast Zetske banovine naredila da se oružjem razbiju demonstracije na Belvederu 26. juna 1936. godine. Tada je ubijeno 6, ranjeno više desetina i uhapšena su 74 demonstranta samo zbog toga što su nosili crnogorski krstaš barjak i antirežimske parole. To je glavno ideološko i političko nasljeđe Zetske banovine. Stavljanje zgrade Zetske banovine za logo Skupštine nezavisne i suverene Crne Gore je skrnavljenje crnogorske državnosti i parlamentarizma i izrugivanje rodoljubima koji su se od 1918. žrtvovali za obnovu crnogorske državnosti i emancipaciju crnogorske nacije.
Zetska banovina je politički proizvod tzv. Podgoričke skupštine i nema nikakvu vezu sa državnošću i parlamentarizmom Crne Gore. Ona nema vezu ni sa tzv. tradicionalnom ili Njegoševom Crnom Gorom, jer je tzv. Podgorička skupština nasilno poništila državnost Crne Goru i zbacila Njegoševu dinastiju. Na toj ideološkoj osnovi je nastala Zetska banovina, tako da je formiranje Zetske banovine u suštini antinjegoševski čin.
Nasilnim nametanjem zgrade Zetske banovine za logo Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, u skladu sa svojom bjelaškom ideologijom, poručuje da se bori za ukidanje Crne Gore kao što su to uradili njegovi ideološki preci 1918. godine. Tome služi i Mandićevo afirmisanje četničkog pokreta koji je bio direktno usmjeren protiv crnogorske državnosti. Kritiku bjelaško-četničke ideologije Mandić i njegova propaganda izjednačavaju s antisrpstvom i za to uglavnom optužuju DPS. Neka je Mandiću i cijeloj crnogorskoj javnosti od sada i zauvijek jasno: DPS nije i nikada nije bila antisrpska, ali je bila i jeste antibjelaška i antičetnička, jer je to uslov opstanka Crne Gore. DPS se ne bori protiv Srba, već protiv bjelaške i četničke ideologije čiji je glavni predstavnik Andrija Mandić. DPS je kao vodeća državotvorna i antifašistička partija savremenu Crnu Goru zasnovala na principima državne nezavisnosti i suverenosti, nacionalnoj ravnopravnosti, građanskim i antifašističkim vrijednostima. Bjelaško-četnička ideologija je usmjerena protiv ovih principa i vrijednosti i u tome je suština političkog konflikta. Taj sukob je ideološki, a ne etnički. Crnogorcima bi trebalo biti jasno da je „pomirenje“ koje nudi Mandić u stvari ponavljanje bjelaškog plana iz 1918. godine i ponavljanje četničkog plana iz 1941. godine. Srž bjelaške ideologije je nasilni nestanak crnogorske države i nacije, a četnička ideologija uz to podrazumijeva i nasilno ukidanje viševjerskog i višenacionalnog crnogorskog društva i uspostavljanje nacifašizma. Ova politika je pogubna i za Srbe u Crnoj Gori, jer ih okreće protiv sopstvene države i njihovih rođaka i komšija. U bogatoj srpskoj političkoj istoriji ima neuporedivo boljih ideologija od bjelaško-četničke.
Bjelaško-četnička ideologija vodi ka ponavljanju katastrofa iz 1918. i 1941. Svi koji Mandiću daju političku snagu da njegove pogrešne višedecenijske ciljeve ostvaruje drugim putem svjesno doprinose uništenju crnogorske državnosti i antifašizma. On tu politiku pokušava da zamaskira manipulacijama o crnogorskoj istoriji i neiskrenom pomiriteljskom retorikom. Zato se njegova politika na svakom koraku mora razobličiti i mora joj se dati pravo ime. Zbog toga njegovu partiju ne bi trebalo zvati Nova srpska demokratija, već Stara bjelaško-četnička diktatura.

1250x600

1084x550

Stara bjelaško-četnička diktatura

Novi logo Skupštine Crne Gore identičan je logoima skupština republike Srpske i Srbije i u simboličkoj ravni ruši dostojanstvo i suverenitet Crne Gore. On je zastrašujuće upozorenje i nagovještaj budućih događaja koji prijete političkim haosom, s ciljem da se zemlja liši atributa države i anektira u korist Srbije - ocijenili su predstavnici Crnogorske evropske partije Novak Adžić, Stevo Vučinić i Boris Marinović.
Oni su ukazali da ovo nije prvi put da lideri velikosrpskih stranaka iz Crne Gore izazvaju političke napetosti radi ostvarenja političke prednosti i zaštite velikosrpskih interesa.
- Predsjednik Skupštine Andrija Mandić medijima je pokazao njen novi logo, poručivši "Ovo je budući logo kao što smo već odlučili i nek nam služi na čast" on je “dao dušu Skupštini Crne Gore”. Podržani su od Srbije koja, javno i tajno, podstiče etničke i vjerske razlike, ne samo u Crnoj Gori, već u cijelom njenom okruženju, kako bi svoj regionalni utjecaj osnažila i osujetila integraciju Crne Gore kao države u EU. Njeno miješanje u unutrašnja pitanja Crne Gore potkopava jedinstvo zemlje, podstičući netoleranciju među pripadnicima različitih naroda i vjera. Tako inspiriše ekstremiste, motivisane vjerskim i nacionalnim razlikama, na ponašanje koje tendira nasilju - istakli su oni.
Inspirisla je, napominju, i novi logo crnogorske Skupštine, koji je, kako su kazali, simbolički otisak svetosavskih ruku aneksione skupštinske većine.
- Zato pozivamo parlamentarne crnogorske političke partije da napušte Skupštinu i povedu vaninstitucionalnu borbu za povraćaj državnih instrumenata u ruke državotvornih stranaka. Pozivamo i sve vanparlamentarne crnogorske stranke, javne i kulturne radnike i pojedince da ih u tome podrže - naglasili su Novak Adžić, Stevo Vučinić i Boris Marinović.
Novi logo Crnogorske Skupštine predstavlja, kako su dodali, i plagijat loga srpske vlade.
- Pa se samim tim ne bi mogla ni registrovati po Zakonu o žigu, a ni po Zakonu o dizajnu jer razlike skoro i da nema, što predstavlja povredu nosioca autorskog prava. A simbolika je jasna: jedna institucija u Crnoj Gori - Skupština - kopira Srbiju kojoj Crna Gora treba da služi kao obezdržavljeni region “srpskog sveta” - ocijenili su predstavnici CEP-a.
Smatraju da Skupštinu Crne Gore hoće da svedu na nivo Zetske banovine nastale 1929. godine u vrijeme diktature Aleksandra Karađorđevića, koja nije bila država nego obična administrativna jedinica unutar unitarne Kraljevine Jugoslavije bez ikakve autonomije.
- Kralj iz Beograda je postavljao Bana koji je bio uglavnom iz Srbije, a banovinska vlast je bila totalno potčinjena volji Beograda i Kralja Aleksandra, a poslije Kneza Pavla i Vlade u Beogradu. Ovo je klasična i podmukla Mandićeva podvala sa jasnom ideologijom protiv nezavisnosti Crne Gore. Ovo nije nikakva afirmacija Cetinja kao prijestonice nego klasična zloupotreba sa ciljem da se Crna Gora i na ovaj način potčini Srbiji i Vučićevom režimu. Cilj njihove simbolike je jasan i prepreden - podvukli su Adžić, Vučinić i Marinović.
Skupštinu bi suverenisti, cijene oni, trebalo da bojkotuju dok se ne promijeni i ukloni ovaj okupatorski i plagijatorski žig, dizajn i simbol.&nbsp;
- Nećemo valjda pristati da opet budemo servilna Zetska banovina, umjesto suverene države Crne Gore - zaključili su predstavnici CEP-a.

Novi logo Skupštine je zastrašujuće upozorenje i nagovještaj budućih događaja koji prijete političkim haosom

Naljepnicama na kojim piše „Skupština Crne Gore“ poslanici Demokratske partije socijalista (DPS) danas su prekrili novi logo tog zakonodavnog doma koji je Andrija Mandić jutros okačio u holu.
Predsjednik Skupštine je za <a href="https://etv.me/politika/u-holu-skupstine-crne-gore-postavljen-novi-logo">novi logo </a>izabrao Zetsku banovinu - &nbsp;čime jasno veliča period u kojem je Crna Gora izgubila ime, državno dostojanstvo i teritoriju postajući pokrajina u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dg0A9Hz8HiTM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Poslanik DPS-a Oskar Huter je saopštio da je njihovo prekrivanje novog loga civilizovana reakcija i protest protiv necivilizovanog postupanja Andrije Mandića.
- Provincijskog i prevaziđenog političara koji broji posljednje dane i u tim danima pokušava da prekroji ono što su mu zadali - dodao je Huter.
Mandić je još prošlog mjeseca, tokom sjednice Skupštine koja je održana na Cetinju, predstavio ovaj novi logo - što je izazvalo burnu reakciju poslanika. Oni su <a href="https://etv.me/politika/mandic-predstavio-novi-logo-skupstine-nikolic-simbolika-je-jasna-pozivate-se-na-zetsku-banovinu-u-vremenu-kad-je-crna-gora-izgubila-ime-i-dio-teritorije">ukazali upravo da Mandić ovim činom ponižava državu Crnu Goru</a>.

Anja Ivanović

Poslanici DPS-a prekrili novi logo Skupštine: Ovo je civilizovana reakcija na necivilizovano postupanje Andrije Mandića

Šefovi klubova parlamentarne opozicije obratili su se generalnom sekretaru Skupštine Crne Gore Aleksandru Klariću, tražeći informacije i uvid u proces koji je doveo do izbora novog vizuelnog identiteta najvišeg zakonodavnog doma.
- Obraćamo Vam se povodom informacije sa Prve sjednice Drugog redovnog zasijedanja u 2024. godini da je Skupština Crne Gore utvrdila svoj logotip, sa zahtjevom da nam kao lice koje je shodno članu 28 Poslovnika jedino ovlašćeno da utvrđuje vizuelni identitet i logo Skupštine, date dodatne informacije i uvid u proces koji je doveo do izbora novog vizuelnog identiteta najvišeg zakonodavnog doma.S obzirom na to da ovako važna aktivnost mora biti realizovana u skladu sa Poslovnikom Skupštine i drugim pozitivno pravnim propisima Crne Gore i na transparentan način, što definitivno nije bio slučaj na ovom primjeru, te imajući u vidu istorijski kontekst ove odluke, smatramo da je važno da se poslanicima Skupštine Crne Gore, ali i ukupnoj crnogorskoj javnosti, obezbijedite sljedeće informacije o procesu izbora novog logotipa, te stoga zahtijevamo da u najkraćem roku - naveli su predstavnici opozicije.
Oni od Klarića traže da objavi Odluku o izboru novog logotipa Skupštine Crne Gore, zajedno sa pratećom konkursnom dokumentacijom, kao i da ih informiše kada je raspisan konkurs za izradu idejnog rješenja vizuelnog identiteta, uključujući logotip i amblem Skupštine.
- Da li ste sproveli istovjetnu proceduru kao 30. jula 2021. godine kada ste kao generalni sekretar raspisali prvi konkurs za izradu idejno-grafičkog rješenja zaštitnog znaka Skupštine Crne Gore i njegovu osnovnu primjenu? Molimo vas da nas informišete kada je raspisan konkurs za izradu idejnog rješenja vizuelnog identiteta, uključujući logotip i amblem Skupštine? Koje firme ili pojedinci su učestvovali na konkursu? Ko je pobjednik konkursa, kako je izabran i po kojim kriterijumima? Ko je koncipirao zahtjeve za idejno rješenje vizuelnog identiteta Skupštine Crne Gore, posebno u vezi sa fontom, bojom, motivima itd., i po kojim kriterijumima su ti zahtjevi određeni - pitaju poslanici DPS-a, URA, HGI i SD-a.
Sigurni su, kažu, da Klarić, kao generalni sekretar Skupštine, jako dobro zna da Zetski dom na Cetinju (sagrađen 1888. godine), autentično simbolizuje parlamentarnu tradiciju Crne Gore, te da su u njemu održana prva zasjedanja Crnogorske narodne skupštine, usvojen je prvi crnogorski ustav 1905. godine i donosili ključni zakoni tadašnje Knjaževine/Kraljevine Crne Gore.
- Upravo ovaj objekat predstavlja rodno mjesto crnogorskog parlamentarizma, dok je Vladin dom, podignut 1910. godine, bio domaćin kasnijih saziva parlamenta do perioda 1918. godine, kada je nezavisnost Crne Gore prekinuta - ističu poslanici.
S druge strane, naglašavaju, zgrada Zetske banovine (sagrađena 1932. godine), nastala u Kraljevini Jugoslaviji i kao zgrada nema nikakve veze sa izvornom tradicijom crnogorskog parlamentarizma, jer je služila administraciji Zetske banovine - jedne od devet teritorijalnih jedinica stvorenih u okviru Kraljevine Jugoslavije, u kojoj se gubi državnost i nezavisnost Crne Gore.
- Postavlja se pitanje kako se došlo do toga da se zgrada koja simbolizuje uskraćivanje demokratskih prava i samobitnosti Crne Gore, sada najavljuje kao vizuelni simbol i logo Skupštine Crne Gore. Naglašavamo da je od posebne važnosti da Skupština Crne Gore ima vizuelni identitet koji će odražavati njenu bogatu istorijsku i demokratsku tradiciju, te stoga očekujemo Vaš odgovor i odgovarajuću dokumentaciju kako bi javnost bila u potpunosti informisana o ovom procesu - poručuju Andrija Nikolić - predsjednik Kluba poslanika DPS-a, Miloš Konatar- predsjednik Kluba poslanika URA, Boris Mugoša - predsjednik Kluba poslanika SD-a i Adrijan Vuksanović - predsjednik Kluba poslanika HGI DUA.

Klarić da objasni javnosti detalje u vezi novog logotipa parlamenta

Potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković reagovao je na <a href="https://etv.me/politika/knezevic-klaric-je-bio-ukljucen-u-predlaganje-novog-loga-skupstine">tvrdnju </a>lidera DNP-a Milana Kneževića da je bio prisutan tokom predlaganja logoa Skupštine kojim je predviđeno da to bude zgrada nekadašnje Zetske banovine, te poručio da je to istinito - ali naglasio da tom prilikom nije bilo obrazloženja, pominjanja Aleksandra Karađorđevića i njegovog dovođenja u vezu sa skupštinskim zdanjem.
- Tačno je da su predsjednik Skupštine i potpredsjednici imali sastanak pred sami početak sjednice Skupštine na Cetinju, ali ne u formi sastanka kolegijuma predsjednika Skupštine. Obrazloženje i pominjanje kralja Aleksandra Karađorđevića i dovođenje u vezu skupštinskog zdanja sa istim nije pominjano na tom sastanku. Nama je dato obrazloženje da je to u nadležnosti generalnog sekretara i njega kao predsjednika Skupštine, bez bilo kakvog upita da li se slažemo ili ne, i bilo kakvog prijedloga da se glasa o istim na tom sastanku koji se odnosio prije svega na organizaciju i tok predstojeće sjednice Skupštine na Cetinju - istakao je Nurković.
Da se glasalo o tome na bilo kom tijelu Skupštine, dodaje, zasigurno bi bio protiv.
- Prije svega jer to nije u saglasju sa građanima Cetinja da bude tako, a pogotovu nakon dovođenja u vezu skupštinskog loga sa Aleksandrom Karađorđevićem, pod čijom čizmom je Crna Gora izgubila nezavisnost, ali i crnogorski i bošnjački narod i neki drugi narodi u Crnoj Gori i na prostoru bivše Jugoslavije su izgubili i svoje ime i svoje prezime i potpali pod neviđenu represiju, koja je bila nad istima sprovođenja sve do 1945. godine - rekao je Nurković.
Dodao je da simbolika koju nosi skupštinsko zdanje u istoriji Cetinja i Crne Gore njemu nije bilo u fokusu prije nego su isto čuli od dvije strane.
- Jedne od strane predsjednika Skupštine Mandića, a drugo od poslanika DPS-a i URA-e, koji su sa Cetinja, zbog toga i zbog naprijed rečenog je i izostala moja reakcija na samom sastanku koji pominje gospodin Knežević. Nakon svega, prvom prilikom kada sam upitan šta mislim o logu, ja sam jasno i decidno iznio svoj stav - zaključio je Nurković.

Nurković: Da se o novom logou Skupštine glasalo zasigurno bih bio protiv, na sastanku nije bilo obrazloženja i pominjanja Aleksandra Karađorđevića

Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević kazao je da je generalni sekretar Skupštine Aleksandar Klarić bio uključen u predlaganje logoa Skupštine Crne Gore - kojim je predviđeno da to bude nekadašnja zgrada Zetske banovine iz perioda kada je Crna Gora izgubila ime, državno dostojanstvo i dio svoje teritorije.
- Neka demantuje da nije bio uključen - rekao je Knežević gostujući na Televiziji Vijesti.
Dodao je da je netačna izjava potpredsjednika Skupštine Mirsada Nurkovića da je Mandić samoinicijativno donio odluku i da se nije konsultovao sa ostalim poslanicima.
- To nije tačno, pred početak sjednice smo bili u njegovom kabinetu na Cetinju - bili su prisutni potpredsjednici Nurković, Popović, Camaj, Mandić i ja, gdje je on pokazao logo i niko od prisutnih nije rekao da ima problem sa logom... I niko nije rekao da nema ništa protiv - tvrdi Knežević.

Knežević: Klarić je bio uključen u predlaganje novog loga Skupštine

Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković reagovao je na izjavu predsjednika Skupštine Andrije Mandića i promjenu vizuelnog identiteta Skupštine.
- Andrija Mandić koji je, koliko juče, Cetinje zvao malim selom ispod Lovćena, današnjim performansom pokušava još jednom poniziti Cetinjane i Crnogorce kreirajući Zetsku banovinu Karađorđevića kao logo Skupštine Crne Gore. Cetinje i Crna Gora su opstali, a nesrećna banovina nestala taman onako kako će nakon vanrednih parlamentarnih izbora Mandić letjeti iz fotelje predsjednika parlamenta - naveo je Đurašković u reagovanju.
Kako je rekao, Mandićeva navodna ljubav prema Cetinju ista je kao ona koju su srpske okupacione snage Karađorđevića pokazivale prema Crnogorcima kada su aneksirale Crnu Goru i sveli je na sramnu banovinu ukidajući joj ime i Crnogorsku pravoslavnu crkvu.&nbsp;
- Oslobodila se Crna Gora srpske okupacije, oslobodiće se i Mandića i njegovih sluga - navodi se u reagovanju Đuraškovića.

Đurašković: Nesrećna banovina nestala taman onako kako će Mandić letjeti iz fotelje predsjednika parlamenta

Andrija Mandić koji je koliko juče Cetinje zvao malim selom ispod Lovćena današnjim performansom pokušava još jednom poniziti Cetinjane i Crnogorce kreirajući Zetsku banovinu Karađorđevića kao logo Skupštine Crne Gore, kazao je funkcioner Socijaldemokrata (SD) Miloš Đuričković.
Đuričković je poručio da su Cetinje i Crna Gora su opstali, "a nesrećna banovina nestala taman onako kako će nakon vanrednih parlamentarnih izbora Mandić letjeti iz fotelje predsjednika parlamenta". 
 
- Njegova navodna ljubav prema Cetinja ista je kao ona koju su srpske okupacione snage Karađorđevića pokazivale prema Crnogorcima kada su aneksirale Crnu Goru i sveli je na sramnu banovinu ukidajući joj ime i Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Oslobodila se Crna Gora srpske okupacije, oslobodiće se i Mandića i njegovih sluga - poručio je Đuričković.

Đuričković: Oslobodila se Crna Gora srpske okupacije, oslobodiće se i Mandića i njegovih sluga

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić predstavio je na današnjoj sjednici novi vizuelni identitet - Zetsku banovinu kao logo parlamenta što je izazvalo burnu raspravu sa poslanicima opozicije koji su kazali da se čelnik najvišeg zakonodavnog doma tim činom poziva na vrijeme kad je Crna Gora izgubila ime, državno dostojanstvo i dio svoje teritorije.
Mandić je rekao da je logo donijet zajedno za ovlašćenim predstavnicima Generalnog sekretarijata parlamenta.
- Koji je uobličen u reprezentativnom objektu gdje i sada zasijedamo - zgrada nekadašnje Zetske banoveine, u kojoj su nakon Drugog svjetskog rata, nalazile sve najvažnije institucije Republike Crne Gore. Na taj način Skupština želi da uvaži Prijestonicu, nas poslanike i da govorimo koliko je značajan i ovaj grad i koliko je značajno za sve nas da imamo privilegiju da budemo nastavljači onog velikog djela - rekao je Mandić.
Mandić je istakao da je danas 90 godina od kako je pala prva žrtva fašizma u Evropi.
- A to je bio viteški kralj Aleksandar Karađorđević. Unuk Kralja Nikole, velika istorijska ličnost koji zaslužuje da mu ovdje na Cetinju pomenemo ime i da kažemo da je bio prva žrtva fašizma u Evropi. &nbsp;Poštujući tu veliku istoriju imamo privilegiju da vas pozdravimo i sjetimo se da je prije 90 godina u Marseju fašizam ubio viteškog kralja Aleksandra Karađorđevića - rekao je Mandić.
Šef poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić upitao je Mandića na osnovu kojeg člana i akta je dao sebi za pravo da donosi odluku o vizuelnom identitu u ime svih poslanika.
Mandić se pozvao na Poslovnik i član 28.
- Generalni sekretar utvrđuje vizuelni identitet i logo Skupštine, utvrđuje veb sajt Skupštine kao i naloge Skupštine na društvenim mrežama po nalogu predsjednika. Ako se Vama ne sviđa ovaj vizuelni identitet i Prijestonica u kojoj zasijedamo, o tome treba da obavijestimo javnost - naveo je Mandić.
Nikolić je odgovorio da je ovo nastavak zloupotrebe institucije Skupštine Crne Gore.
- Bilo bi elementarno pristojno i korektno da ste o ovome porazgovarali na Kolegijumu sa šefovima poslaničkih klubova i upoznali nas sa ovom idejom. Vi nam potvrđujete da je ovo Vaša ideja i sada nam sugerištete da ste prekršili Poslavnik jer ste pročitali član na osnovu koje to radi Generalni sekretarijat na osnovu Vaše saglasnosti što znači da je generalni sekretar instruisan da to uradi, zahvaljujući Vašoj inicijativi - rekao je Nikolić.
Simbolika je, ističe poslanik DPS-a, jasna i iz tog razloga se Mandić, smatra on, poziva na Zetsku banovinu.&nbsp;
- U vremenu kad je Crna Gora izgubila ime, državno dostojanstvo i dio svoje teritorije, a Zetka banovina bila pokrajina u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Dakle, poštovani građani, jasno je šta radi predsjednik parlamenta i parlamentarna većina koja dozvoljava ovu hajdučiju i nasilje u parlamentu - poručio je Nikolić.
Mandić je rekao da na prošlost mogu da gledaju različito, ali da imaju ciljeve oko kojih su se svi okupili, a najvažniji je, kaže, put ka Evropskoj uniji.
On ističe da je htio da uvaži Prijestonicu Cetinje i zgradu u kojoj su donošene najvažnije odluke i prije i nakon 1945. godine.
- Mislim da nema Cetinjanina i građanina Crne Gore koji se ne raduje činjenici da uvažavamo i poštujemo našu Prijestonicu i jednu od najljepših istorijskih zgrada u Crnoj Gori. Kako ćete vi to da tumačite, manje mi je važno. Ništa nije prekršeno, sve je uvaženo - poručio je Mandić.
Nikolić je odgovorio da Mandić nije impresionirao javnost respektom i pijetetom prema Cetinju.
- Par godina unazad Vaš referat o Cetinju je glasio da je riječ o malom selu podno Lovćena, želeći valjda da mu na taj način odate istorijsko priznanje za ulogu Cetinja u razvoju države. Dovoljno smo pametni i iskusni da znamo šta je Vaša osnovna ideja vodilja u radu kao predsjednika parlamenta. Pokušavate da preoblikujete karakter ove institucije, a onda i države. Malo se bavite zastavama, malo promjenom Ustava, sad promjenom loga, a to aminuje parlamentarna većina. Nastavite to da radite do jedne ure, a onda ćemo da se pogledamo u oči i svedemo račune - naglasio je Nikolić.
Poslanik DPS-a Oskar Huter je rekao da je poniženje za Cetinje da Mandić sjedi ispod grba ispod kojeg sjedi.
- Zaslužuje Prijestonica da se na simbolima Skupštine nađe simbol Cetinja. Svakako to nije zgrada Zetske banovine. Veliki broj simbola ima ovaj grad koji treba da bude ispred ovoga. Kontekst u kom želite da smjestite Aca Palikuću i ovo što radite je sraman. Vjerujem da je ovo Vaš dug prema Vučiću koji Vas je izribao i koji je razočaran svime što je uložio i zato činite što činite. Nećete još dugo - naglasio je Huter.
<h2>Adžić: Prekrajanje istorije i promovisanje ljudi koji su najviše zla nanijeli Crnoj Gori</h2>
Poslanik GP URA Filip Adžić kazao je da je žalosno što Mandić, povučen radom "njegovog mentora koji je sa crnogorskog primorja došao da šalje pomiriteljske poruke".
- Tako i Vi sa ovog mjesta šaljete ljubav prema Cetinju i pozivate se na ljude koji ni u jednom Cetinjaninu, Crnogorcu i patrioti ne izaziva ništa pozitivno. Čovjeku koji se ogriješio o svojoj familiji, a ne Crnoj Gori. Tako da je ovo nastavak provokacije prema svim ljudima koji vole ovu državu i ljudima koji se osjećaju kao nacionalni Crnogorci. Vi samo radite što je Vaša agenda, ali je dobro da građani vide kakav je odnos većine prema Cetinju, prekrajanju istorije i promovisanju ljudi koji su najviše zla nanijeli Crnoj Gori i to upravo sa ovog mjesta - naglasio je Adžić.
<h2>Mugoša: Vi da ste čovjek sa integritetom odgovorili biste Dačiću</h2>
Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša kazao je da predsjednik Skupštine treba da brani integritet države, a ne da se bavi logom.&nbsp;
- Vi da ste čovjek sa integritetom odgovorili biste Ivici Dačiću, koji je rekao da je svako selo u Crnoj Gori organizovani kriminal. Ali Vi to ne smijete, jer imate isti narativ kao oni. Što god kažete, Vi pominjete dvije kriminalne grupe. O tome ste trebali da pričate i da budete predsjednik parlamenta. To što neko sa strane urušava integritet države Vi treba da branite. Bavite se logom, Vama je to najvažnije jer drugu politiku nemate. Pomamljujete ovaj narod, a beskičmenjaci su dio prošlosti zato što nemaju političku kičmu i spuštene su im glave. Umjesto da se jave i pitaju Vas šta radite to, o kakvom logu pričate u vrijeme kad se ovo dešava. Dajte da se unormalimo, nama će logo da riješi probleme u Crnoj Gori - naglasio je Mugoša.

Tamara Klikovac

Nikolić: Simbolika je jasna, Mandić se poziva na vrijeme kad je Crna Gora izgubila ime i dio teritorije; Huter: Vraćanje duga Vučiću

Bivša rukometašica i trostruka šampionka Lige šampiona Maja Savić prisjetila se u Ljetnjem programu na Televiziji E istorijskog uspjeha ženske rukometne reprezentacije Crne Gore – osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
- Sve igračice, uprava, treneri, i porodice svih njih su živjeli za rukomet, sve su podredili tom sportu, uz upornost, nemjerljiv trud i malo sportske sreće, bez koje se ne može, donijele su Crnoj Gori najveće sportsko priznanje – srebrnu olimpijsku medalju - kazala je Savić.
Trostruka šampionka Lige šampiona, Osvajačica Kupa kupova, olimpijskog srebra, bronze na svjetskom prvenstvu i jedna od najboljih lijevih krila svih vremena, Savić je istakla da je upravo olimpijsko odličje najveće sportsko priznanje koje je Crna Gora dobila.
&nbsp;
- Srebrna medalja na Olimpijadi je san svakog sportiste. Imala sam sreću da, na zalasku karijere, budem jedna od tih igračica. Odlučila sam da se vratim ovdje da pokušamo da osvojimo Ligu šampiona. Znala sam da ćemo da je osvojimo, jer moj i Bojanin odlazak u inostranstvo i sam povratak bio je bukvalno podređen samo reprezentaciji i toj želji da idemo na Olimpijadu, kao i da se osvoji Liga šampiona. Da Podgorici i Crnoj Gori, koja je to milion puta do tada zaslužila i sa sjajnim generacijama igračica, ipak mi to uradimo i da zlatnim slovima ispišemo istoriju - rekla je Savić.
Kako je dodala, ona i Bojana Popović su iskustvo stečeno u najvećim evropskim klubovima prenijele na mlađe igračice, što je bilo presudno za uspjeh.
Podsjetila je da je reprezentacija već 2010. godine pokazivala potencijal, zauzevši peto mjesto na Evropskom prvenstvu.
- Bile smo u nekim rukometnim godinama gdje smo stasale, imale smo određeno iskustvo... Sve su karte posložile, ali naravno radilo se ka tom cilju - naglasila je.
Savić vjeruje da su te djevojke bile predodređene za rukomet, a uspjeh je, kako kaže, proistekao iz nevjerovatnog jedinstva ekipe.
- Svi mi, igračice, svi u upravi, kompletna reprezentacija, svi smo bukvalno disali istim plućima. Trudili smo se stvarno i živjeli kao jedna porodica... Mislim da smo bile zrele kao ličnosti, a željne tih medalja, osvajanja... i ništa nijesmo htjele da prepuštamo slučaju. Uložile smo, svaka od nas ponaosob, dosta rada, truda i svega što treba. Negdje nas je i sreća ispratila u datom momentu, jer ne može ništa bez sportske sreće - zaključila je Savić.

Disale smo istim plućima: Kako je generacija rukometašica ispisala istoriju Crne Gore

U Crnoj Gori je, u posljednja 24 sata, evidentirano 25 saobraćajnih nezgoda, u kojima je jedna osoba teže povrijeđena, a 12 lakše.
Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da je u Podgorici evidentirano osam saobraćajnih nezgoda, Baru šest, Pljevljima i Kotoru po tri, a u Herceg Novom dvije.
Po jedna saobraćajna nezgoda zabilježena je u Ulcinju, Tivtu i Nikšiću.
Izdato je 548 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 65 prekršajnih prijava.
Policija je oduzela šest pari registarskih tablica.

Za 24 sata 25 saobraćajnih nezgoda

Službenici Sektora granične policije, u pojačanim kontrolama na graničnim prijelazima i u unutrašnjosti zemlje, procesuirali su 18 osoba, od čega 13 stranih državljana. Lišena su slobode četiri lica, podnijete su četiri krivične prijave zbog nedozvoljene trgovine i falsifikovanja isprava, a zaplijenjena je marihuana, duvan, preko 600 paklica cigareta i falsifikovane lične isprave, saopšteno je iz Uprave policije,.
U Ulcinju je, kako navode, u lokalnoj akciji procesuirano devet osoba koje su počinile prekršaje iz Zakona o strancima. Slobode su lišeni S.P. (48), državljanin Srbije, i I.V. (36), crnogorski državljanin, kod kojih je pronađena marihuana. Nakon prekršajnog postupka, S.P. je uručen otkaz boravka uz zabranu ulaska u zemlju.
Na graničnom prijelazu Dobrakovo, na izlazu iz Crne Gore, kontrolisan je B.P. (19) iz Čačka, kod kojeg su pronađeni falsifikovani hrvatski lična karta i vozačka dozvola na ime D.J. (33). Po nalogu tužioca iz Bijelog Polja, B.P. je lišen slobode zbog sumnje u falsifikovanje isprave.
U Bijelom Polju, na putu Mojkovac–Bijelo Polje, policija je kod S.Z. (22) pronašla oko 10 kilograma duvana. Protiv njega je podnijeta krivična prijava za nedozvoljenu trgovinu.
Na graničnom prijelazu Božaj, na ulazu u zemlju, turski državljanin K.K. (29) zatečen je sa tri ručno pravljene cigarete i pakovanjem marihuane, zbog čega je lišen slobode. U drugom slučaju, državljanin Azerbejdžana A.Z. (25) zatečen je sa oko šest kilograma rezanog duvana, pa mu je izdat prekršajni nalog.
Pripadnici Mobilne jedinice u Ulcinju kod Č.K. (54) pronašli su 199 paklica cigareta sa akciznim markicama Kosova, a protiv njega je podnijeta krivična prijava za nedozvoljenu trgovinu. Na Velikoj plaži, kod S.M. (37) pronađena je kesa sa više od 50 grama marihuane, zbog čega je protiv njega podnijeta prekršajna prijava.
U Baru je pretresom dva kioska u vlasništvu privrednog lica iz tog grada pronađeno 433 paklice cigareta bez akciznih markica. Protiv ovlašćenog lica J.M. podnijeta je krivična prijava zbog nedozvoljene trgovine.
&nbsp;

Granična policija procesuirala 18 osoba – zaplijenjena droga, cigarete, duvan i falsifikovana dokumenta

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Fotoreporter i novinar Pobjede Stevo Vasiljević, kao i fotoreporter Vijesti Boris Pejović fizički su napadnuti danas ispred crkve u Gornjem Zaostru.
Tokom napada razularene mase, Vasiljeviću je uništen fotoaparat i oštećen značajan dio opreme. Napad se dogodio oko 14:20 sati, u trenutku kada je spomenik Pavlu Đurišiću uklanjan i premještan u crkvu. Nakon što su Vasiljeviću oduzeli, pa potom polomili dio opreme, nasilno su ga uveli u šator i više ljudi je počelo da ga udara i da mu prijeti.
Novinarske ekipe su tada napadnute, a zahvaljujući prisebnoj reakciji par mještana izbjegnuto je ozbiljnije nasilje, pa čak i mogući linč. Vasiljević i Pejović kao i novinar Balša Rudović, koji nije fizički napadnut, su, vidno potreseni, hitno evakuisani iz Gornjeg Zaostra. Fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću je prijećeno da, ukoliko bilo šta “izađe na Vijesti” da će ga ubiti golim rukama.
Cijeli incident dogodio se pred očima policije, koja nije blagovremeno reagovala.
Fotoreporteri Pobjede i Vijesti i novinar Vijesti su trenutno u beranskoj policiji gdje daju izjave povodom slučaja.

Napadnuti fotoreporteri Pobjede i Vijesti: Tukli ih i prijetili im da će ih zadaviti

Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije poručio je sa liturgije kod hrama Svete mati Paraskeve u selu Gornje Zaostro u Beranama u čijoj je blizini juče osvanuo spomenik u čast &nbsp;četničkom komandantu i zločincu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, da će ga staviti u crkvu, da ga tu neće smjeti rušiti, te da očekuje da spomenik bude podignut i u centru Berana. Metodije je otkrio spomenik Đurišiću, nakon čega je intonirana himna države Srbije. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DFgZScJLiTGc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> - Ova crkva nikad nije osveštana 20 godina od kako je izgrađena. Da se sabiramo ovde u Pavlovo ime, a onda ćemo ovde da pravimo trbine i predavanja, da dovedemo eminentne istoričare od nauke. Prvo spomenik utvrditi u srcima. Stavićemo spomenik u crkvu, pa nek ruše crkvu. Spomenik mu neće biti samo ovde, nego i u centru Berana, ako Bog da - kazao je &nbsp;Metodije ranije tokom liturgije, prenosi Pobjeda. Vojvodi Pavlu i Dragoljubu su, kako je rekao, ubili tijelo, ali im "nisu ubili dušu", &nbsp;rekao je misleći na Đurišića i Mihailovića. - Bez boga ni preko praga, bez kralja ništa valja. To su naši stari znali da kažu. A onda poslednjih 80 godina, od kada više nema kralja, nije toliko problem što više nismo bili ono što su bili naši stari ili što naša zemlja nije imala uređenje kakvo je imala prije tog nesretnog Drugog svijetskog rat. Najveća tragedija ovog naroda je što mu se ubijala duša cijelih 80 godina. Evo ne prestaju ni danas sa svojim mentorima da uništavaju sve što je sveto i čestito u ovom narodu. Sve što je sveto u ovom narodu, tradicija, istorija. Oni koji ubijaju dušu ovoga naroda, to je najveći genocid – rekao je i dodao kako ćemo se najbolje sačuvati u sabornosti - kazao je Metodije.&nbsp; Dodao je da vojvoda Pavle, rodom iz Lješanske nahije, po gubitku oca došao u Vasojeviće. - Mnogo je onih koji su završili vojne akademije i bili oficiri, ali je malo onih tako hrabrih kao Pavle, koje su poštovali ne samo oni koji su s njim ratovali, njegovi saveznici, već i njegovi protivnici. Bio je kod ujaka koji je bio kod vojvode Vuka, ratnik, četnik u ovim oslobodilačkim ratovima, kada smo od Otomanske imperije oslobađali Srbiju, Crnu Goru i ova brda istaru srbiju i makedoniju. Taj njegov ujak, pod njegovom komandom je ratovo i bio veliku junak. Poslije Prvog svjetskog rata, kad je vojvoda Vuk poginuo na Kajmakčalanu sa većinom svojih boraca, jedan od onih koji su ostali bio je ujak vojvode Pavla, koji ga je podigao i nadahnuo slavom srpskog viteza i junaka. Onda nijednim drugim putem nije mogao poći mali Pavle Đurišić nego putem slavnih svojih vitezova i junaka srpskih, ruskih i ratnika - kazao je on. Istakao je i kako je Đurišić, zajedno sa svojim narodom, prvi podigao ustanak protiv okupatora i oslobodio Berane, Rašku oblast i Sandžak. - Borio se sve vrijeme da odbrani srpski živalj i svoj narod, na koga su zinule ale sasvih strana da ga zbrišu i progutaju, i odbranio ga je. Ne bi uveta srpskog bilo, sve bi ustače poklale sa svojim ulizicama, da nije stao u odbranu svoga naroda - rekao je on. Naglasio je i kako je Đurišić završio kako završava svaki čestiti i pošteni junak. - Stradao je sa svojim narodom na najvećem stratištu, jasenovcu najvećem gradu pod zemljom srpskom. Tu je svoje kosti ostavio, ne zna mu se ni groba. Ali njegov duh napaja ovaj narod. Juče su mu čestiti dobrašinovići na svojoj zemlji podigli spomenik koji od 2002. dišu u vazduh titoisti i njihovi naslijednici. Ne daju da se pomene ime srpsko i onoga viteza koji je srpski narod branio. Ta čestita kuća, žao mi je što su sami to radili, što nisu sa mnom - kazao je on. Poručio je i da će spomenik Đurišiću on u crkvu staviti, pa neka, kako je rekao, sruše crkvu. - Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede. Došli su da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Došli su da ispune naredbu nečiju. To rade mladi momčići obučeni u fina odijela koji su zauzeli visoke političke i državne pozicije i misle da sa tog mjesta mogu da rade kako oni hoće. Nikad ga neće moći srušiti, jer što više vrijeme prolazi sve je veće ime i slava generala Dragoljuba i vojvode Pavla - naveo je Metodije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250808110844_6d6419b0180231f2c4b3a92b3675101c8f74c8379cad69eaef270fe784fa9479.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250808110844_6d6419b0180231f2c4b3a92b3675101c8f74c8379cad69eaef270fe784fa9479" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Metodije Gorenj Zaostro"> </figure>  <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmetodije-drzi-liturgiju-u-blizini-spomenika-durisicu-okupljeni-nisu-dozvolili-uklanjanje&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Metodije otkrio spomenik Đurišiću, intonirana himna Srbije, spomenik postaviti i u centru Berana

Na današnjem nezakonitom podizanju spomenika ratnom zločincu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, u selu Gornje Zaostro kod Berana, prisustvovalo je više desetina osoba, među kojima i član Glavnog odbora Nove srpske demokratije (NSD) Andije Mandića, direktor Doma učenika i studenata i nekadašnji predsjednik SO Berane Goran Kiković, kao i predsjednik Skupštine Andrijevica Vesko Raketić. Potonji je u žižu javnosti dospio prije dvadesetak dana kada je na svečanoj sjednici povodom Dana opštine u Andrijevici, u prirustvu predsjednika države Jakova Milatovića, ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade Vladimira Jokovića, ministara sporta i ekologije Dragoslava Šćekića i Damjana Ćulafića, građane koji se protive četničkoj ideologiji nazvao „fašistima“ i „montenegrinima“ – koristeći izraz „montenegrini“ u pežorativnom i omalovažavajućem smislu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fpredsjednik-skupstine-andrijevica-gradane-nazvao-fasistima-i-montenegrinima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Drugi je prije oko dvije godine, u maju 2023, privođen u prostorije Centra bezbjednosti Berane zbog sumnje da je prebio suprugu. Kiković je, inače, jedan od zagovarača podizanja spomenika Pavlu Đurišiću, a predlagao je i da ulica u Beranama nosi naziv po ratnom zločincu Ratku Mladiću, pa su njegovo naimenovanje na funkciju direktora Doma učenika i studenata pratili komentari i fotografije na društvenim mrežama, gdje je opisan kao veliki pristalica četničkog pokreta. Kiković, koji je po struci istoričar, već 20-ak godina revizionističkim tretiranjem istorije potencira ideju da se četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, poznatom po ratnim zločinima u Drugom svjetskom ratu, podigne spomenik. Kiković je jedan od organizatora četničkih skupova koji se od 2003. godine organizuju u Gornjem Zaostru u blizini Berana gdje je tokom rata bio štab Pavla Đurišića. On stoji iza nevladinih organizacija Srpski monarhistički pokret i Srpski kulturni centar ,,Župan Prvoslav“, koje su predložile da beranske ulice ponesu imena osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, kao i četničkih komandanata u Drugom svjetskom ratu vojvode Momčila Đujića i Pavla Đurišića. Kiković je i jedan od osnivača Srpskog kulturnog centra ,,Župan Prvoslav“, kao i član Upravnog odbora tog udruženja, a nosilac je i „titule“ četničkog vojvode, baš kao i predsjednik NSD-a Andrija Mandić. Nezakonito podizanje spomenika ratnom zločincu slavio je danas i crnogorski bokserski reprezentativac, Petar Liješević. Doduše, na Instagramu gdje je na objavu Centra za građansko obrazovanje u kojoj navode da je Pavle Đurišić zločinac, a ne heroj, napisao komentar: „Vječna mu slava i hvala“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807230828_7012bbb593687174b49bd43575b1b444e5f95d760d4483dc13e74a5fed17457f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807230828_7012bbb593687174b49bd43575b1b444e5f95d760d4483dc13e74a5fed17457f" data-rendition-name="original" width="978" height="1040" loading="lazy" alt="Petar LIješević slavi Đurišića"> </figure>

Direktor-vojvoda Doma učenika, predsjednik SO i reprezentativac slavili spomenik četničkom zločincu

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Tag: zetska-banovina