Postalo je i zvanično, mada se i ranije nagađalo – dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, prof. dr Aleksandar Radoman, procesuiran je pred nadležnim sudom u Podgorici, zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira tokom građanskih demonstracija protiv uručenja Trinaestojulske nagrade.
Kolega Radoman je neko vrijeme nakon demonstracija proveo u Urgentnom centru, jer je bio meta hemijskih supstanci koju je policija upotrijebila protiv demonstranata. Te večeri niko se nije zapitao da li je policija mogla prouzrokovati i neke teže posljedice po zdravlje Radomana. Sam Radoman to nikoga nije pitao, niti je pokretao tužbe zbog eventualnog prekomjernog postupanja policije. Popio je svoju čaši žuči i vratio se redovnim poslovima.
To je drugi dekan FCJK kome se prijeti sudovima i procesima, jer je prije par godina i kolega Čirgić kao prvi čovjek institucije bio ispitivan povodom određenih optužbi. Ako tome dodamo da je i kolega Boban Batrićević završio pred sudom zbog kolumne objavljene na portalu, jasno je da je FCJK jedna od rijetkih visokoškolskih institucija u cijelom svijetu čiji su rukovodstvo i zaposleni redovna meta policijskih, tužilačkih i sudskih radnji.
Od ovog odnosa dva drastičnija primjera su odnos Vladimira Putina prema pojedinim ruskim intelektualcima i profesorima i odnos Aleksandra Vučića prema pojedinim srpskim intelektualcima i profesorima. U oba slučaja, međutim, riječ je o potezima autokratskih vladara prema kritički nastrojenoj inteligenciji. Crnogorski slučaj je specifičniji, jer se sličan vid pritiska na intelektualce i profesore izvodi u jednoj navodno demokratskoj zemlji, koja se nalazi na par koraka od ulaska u zajednicu koja počiva na pravima i slobodama mislećih ljudi, ljudi koji mogu da slobodno govore, pišu i protestuju.
Pokretanje procesa protiv crnogorskih intelektualaca zapravo najjasnije ukazuje na to kolika je želja vlasti da Crna Gora uđe u Evropsku uniju. Za sumnjati je u tu želju, ne samo zato što se crnogorskim intelektualcima ugrožavaju osnovna ljudska prava, već zato što samo onaj ko neće da vidi ne primjećuje da je FCJK adresa u kojoj su česti gosti i redovni saradnici diplomatski predstavnici svih članica EU. I da svi oni pružaju veliku podršku toj instituciji.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Vlast pritiska FCJK po Putinovom modelu

Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije – poručio je prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić na omažu crnogorskom intelektualcu i jednom od potonjih utemeljivača crnogorske kulturne montenegristike koji je danas održan u okviru Cetinjskih filoloških dana. Čirgić je decidan da Perović, ni krajem osamdesetih i početkom devedesetih - kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi – da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti. - Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom – ustvrdio je Čirgić. On je ukazao i da je zalaganje za pravo na postojanje crnogorske književnosti, jezika i kulture značilo osuditi sebe na izolaciju, progon iz svemoćne partije, ali i na žig nacionaliste, separatiste i sličnih titula koje je takvima dodjeljivala ondašnja „služba“. - Perović je za svoga dugoga vijeka, pune 93 godine, ostavio značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Imao je bezbroj prilika da poklekne, no ni u jednoj se nije ni okliznuo – istakao je Čirgić.&nbsp; Perović je, prema njegovim riječima, bio rijetka pojava među Crnogorcima i na crnogorskoj javnoj sceni.&nbsp; - No, sedamdeset godina njegovog predanog emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao, omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac – on je bio sve ono što oni nikad neće biti – jasan je Čirgić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću "> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Kako je kazao dekan Aleksandar Radoman, odlaskom Perovića Crna Gora je igubila izuzetnoga kulturnog pregaoca i hrabroga intelektualca kojemu je i u najtežim vremenima bastalo braniti crnogorski identitet, kulturu i jezik, ali i vrijednosti građanskoga i multikulturnoga društva. - O brojnim pitanjima vezanim za crnogorski identitet, jezik i kulturu Perović se osobito često oglašavao tokom devedesetih godina 20. vijeka, bilo u ondašnjim opozicionim glasilima i kulturnim časopisima, bilo saopštenjima Crnogorskog PEN centra. I u tim njegovim apelima za očuvanje i afirmaciju crnogorskoga identiteta, kao i protiv rata na prostorima tadašnje Jugoslavije, nesumnjivo, povjesno svjedočaštvo kako zlim vremenima, tako i jedne istinski humane i emancipatorske misije – navodi Radoman.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Vladimir Vojinović je podsjetio na to da je Perović dobio nagradu „Risto Ratković“ za knjigu „Gladno oko“ iz 1976. godine, te da ju je vratio 1993. kada je Radovan Karadžić dobio tu nagradu. Perović je, kako je naglasio Vojinović, bio jedan od onih koji su čuvali obraz Crnoj Gori. - Sreten Perović je sa svojim koleginicama i kolegama – pjesnicima, prozaistima, dramskim piscima – devedesetih godina u Crnoj Gori, kada je bjesnio rat, stajao na strani onih koji su se suprotstavljali zlu – zaključio je Vojinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj)</figcaption> </figure>

Vjera Ljuljđuraj

500x500

1250x600

1084x550

Perović imao bezbroj prilika da poklekne, a ni u jednoj se nije ni okliznuo

I ovog poslijepodneva u emisiji E uživo od 16h do 18h aktuelne teme koje su dio naše svakodnevice. 
 
Naš gost je Denis Mekić, koordinator Velikog regionalnog mirnog protesta &nbsp;solidarnosti sa narodom Palestine.&nbsp;
U društvu Vladimira Vojinovića predstavljamo goste ovogodišnjeg Festivala savremene književnosti „Bookiranje 3“. 
 
Od ostalih tema izdvajamo: 
Možemo li zamisliti život bez vještačke inteligencije? Šta pokazuju nova istraživanja sa Harvarda kada je riječ o namirnicama koje utiču na dug život? Da li je borba za Ginisov rekord stvar ega ili zabave? Da li je „pauza“ u vezi lijek ili odlaganje kraja?

Danas u E uživo: O mirnom protestu solidarnosti sa narodnom Palestine, festivalu Bookiranje i životu bez AI

Spomenik četničkome komandantu Pavlu Đurišiću podignut je u Gornjem Zaostru, javili su crnogorski mediji.
Na taj način mediji su posvjedočili gaženju Zakona o spomen-obilježjima, a time i gaženju Ustava Crne Gore.
Razumije se, upućene u odnose u crnogorskome društvu, koji vladaju posljednjih pet oslobodilačkih godina, ova vijest nije iznenadila. Bitnije od toga je, međutim, da li je ova vijest iznenadila i crnogorske vlasti, koje svim silama nastoje da ostave utisak kako žele da postanu dio EU.
Na potezu je premijer Vlade Crne Gore, gospodin Spajić. Njegova Vlada treba da pokaže da li želi i ima volju i snagu da čuva Ustav i zakone Države Crne Gore, ili će postati bjelodano kako je ovaj akt rušenja ustavnog poretka jedne antifašističke zemlje počinjen uz prećutnu saglasnost predstavnika Vlade i institucija kojima se iz Vlade upravlja, kako bi se nedvosmisleno usporio proces pridruživanja EU.
Zna to premijer, ali treba pojasniti građanima. Član 5 Zakona o spomen-obilježjima propisuje da se spomenik može podići istaknutoj ličnosti, a to može biti lice:
 “1) koje je posebno zaslužno za državni, društveni, ekonomski, naučni ili kulturni razvoj Crne Gore ili određenog područja, odnosno mjesta u Crnoj Gori;
 2) čije djelo ima međunarodni istorijski, naučni, kulturni, humanistički ili sportski značaj;
 3) koje je bilo organizator ili istaknuti učesnik oslobodilačkog rata, ustanka ili pokreta;
 4) koje se posebno istaklo u borbi protiv fašizma.”
S tim u vezi, nedozvoljeno podizanje spomenika kažnjava se u skladu s Članom 43 istog zakona, koji kaže: “Ko ošteti, uništi, neovlašćeno izmijeni, doradi, izmjesti, zamijeni ili ukloni spomen-obilježje, podigne ili organizuje podizanje spomen-obilježja čije podizanje nije dozvoljeno kazniće se kaznom zatvora do tri godine.”
Dakle, to je ono što premijer zna.
A da li zna i to kako će građani Crne Gore, u slučaju da se i ovog puta ignorantski odnese prema konkretnim događajima s remetilačkim faktorima, reagovati na sljedećim izborima?
I da li zna kako će reagovati građani EU sa adresama iza Debeloga brijega?

Četnici centrirali na volej Spajiću

Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK) u drugom upisnom roku povećao je broj upisanih studenata, čime je za 10 odsto premašio ukupan broj upisanih studenata s dvije katedre Filološkoga fakulteta u Nikšiću (za crnogorski i za srpski jezik).
To je na društvenim mrežama objavio profesor FCJK Vladimir Vojinović.
- Kampanja koju su protiv crnogorskoga jezika i FCJK združeno vodili politički moćnici iz regiona i njihove partijske filijale u Crnoj Gori, uz svesrdnu pomoć Srpske pravoslavne crkve, nije urodila plodom - istakao je on.&nbsp;
Prema podacima koje je iznio stanje nakon drugoga upisnog roka je sljedeće:
1. FCJK.........................55 odsto
2. Filološki fakultet (crn) 24 odsto
3. Filološki fakultet (srb) 21 odsto
- Preliminarni rezultati drugoga upisa Filološkoga fakulteta u Nikšiću pokazuju da su dva studenta upisala program za srpski jezik, dok lista programa za crnogorski uopšte nije objavljena. Bravo, FCJK! - zaključio je Vojinović.

Vojinović: Kampanja protiv crnogorskog jezika nije urodila plodom

Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, Vladimir Vojinović, poručio je da je veliko interesovanje budućih studenata za upis na montenegristiku, kako na FCJK, tako i na katedri za crnogorski jezik u Nikšiću, najbolji &nbsp;odgovor na fašisoidne tvrdnje parlamentaraca koji rasistički kliču da ne postoji crnogorski jezik.
- Čestitam mojim kolegama s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, koji su u prvome upisnom roku uspjeli da upišu onoliko studenata koliko su ukupno oba (za srpski i za crnogorski jezik) upisali u Nikšiću. Čestitam i bivšim koleginicama i kolegama s odsjeka za crnogorski jezik Filološkoga fakulteta u Nikšiću. Uspjeli su da u prvom roku upišu skoro duplo više studenata nego njihove kolege s odsjeka za srpski jezik- poručio je Vojinović.
Vojinović je istakao da od ukupnog broja studenata koji su u Crnoj Gori upisali katedre za crnogorski jezik (u Nikšiću i na Cetinju) i za srpski jezik (u Nikšiću) samo 20% su budući studenti srpskoga jezika, dok je onih koji će studirati crnogorski jezik 80%.
- FCJK je upisao 50% zainteresovanih brucoša, a katedra za crnogorski u Nikšiću 30%. To je velika pobjeda montenegristike, u eri kad su se protiv crnogorskoga jezika ostrvili poslanici, te pojedini predstavnici izvršne vlasti u Crnoj Gori i pojedini predstavnici 
Crkve Srbije-kazao je Vojinović.
On je dodao da ovakva statistika nameće očigledno pitanje- o to opravdava, a ko ne opravdava platu koja se izdvaja iz državnoga budžeta?
- I još ovo: da li su rezultati nedavnoga popisa koji je sproveden u Crnoj Gori validni, budući da praksa pokazuje nešto sasvim drugo, odnosno pokazuje veliko interesovanje za crnogorski jezik? Eto par tema za razmišljanje stratezima velikonacionalnih projekata. Ukoliko razmišljati mogu od buke kojom ih obasipaju njihovi studenti...- zaključio je Voijnović.

Vojinović: Velika pobjeda montenegristike i najbolji odgovor na fašisoidne tvrdnje parlamentaraca da ne postoji crnogorski jezik

Predavanje pod nazivom „Nikola Lopičić – Hroničar crnogorskog stradanja“ profesora Vladimira Vojinovića, povodom osamdeset godina od smrti crnogorskog književnika, biće održano 11. marta u 18 sati u prostorijama Matice crnogorske (Ulica Beogradska 24c). 
Vojinović će govoriti o značaju crnogorskog pokreta socijalne literature, o ulozi književnika Nikole Lopičića u međuratnoj književosti, sudbini i dometima Lopičićevih rukopisa.
Vladimir Vojinović rođen je 1978. godine u Nikšiću. Objavio je četiri romana i knjigu pripovjedaka, kao i veliki broj naučnih radova. 
Doktorirao iz oblasti crnogorske književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. 
Organizator je prvih zajedničkih nastupa crnogorskih izdavača na sajmovima knjiga u Lajpcigu i Frankfurtu. 
Profesor je Crnogorske književnosti XX vijeka na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, član Matice crnogorske, Crnogorskoga PEN centra i predsjednik Društva crnogorskih izdavača. 
Glavni je i odgovorni urednik časopisa i izdavačke kuće Fokalizator.

Predavanje o hroničaru crnogorskog stradanja Nikoli Lopičiću u utorak

Gotovo trećina novca opredijeljenog Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara završila je kod jedne vjerske zajednice. Prema odluci Ministarstva kulture i medija o raspodjeli sredstava za 2025. godinu, organizacione jedinice Srpske pravoslavne crkve (SPC) – Mitropolija crnogorsko-primorska i dvije eparhije – dobile su ukupno 250.000 eura od 917.000, koliko iznosi budžet konkursa za 64 prihvaćena projekta, <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/za-radove-i-projekte-spc-opredijeljeno-250000-eura">piše Pobjeda</a>.
Time je SPC i pred kraj 2025. godine postala pojedinačno najveći dobitnik državnog novca za zaštitu kulturne baštine, ispred svih opština, javnih ustanova i ostalih vjerskih zajednica, nastavljajući obrazac raspodjele koji je i ranijih godina izazivao ozbiljna pitanja o kriterijumima, prioritetima i uvažavanju stručnih procjena u oblasti zaštite kulturnih dobara.
<h2>DVANAEST PROJEKATA</h2>
Najviše novca dodijeljeno je Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, kojoj je kroz osam projekata opredijeljeno ukupno 155.000 eura. Sredstva su raspoređena na sanacije, konzervatorske i restauratorske radove na više crkava i manastira na teritoriji Crne Gore.&nbsp;
Najveći pojedinačni iznosi odnose se na Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Manastiru Savina u Herceg Novom, za koju je izdvojeno 35.000 eura, te Manastir Morača (konzervatorske mjere na živopisu), koji je dobio 30.000 eura. Za sanaciju Crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Perastu opredijeljeno je 20.000 eura, dok je za radove na Preobraženskoj crkvi na Ivanovim Koritima izdvojeno 15.000 eura. Po 15.000 eura dobile su i Crkva Svetog Đorđa u Podgorici, kao i dvije crkve na teritoriji Zete – u Grbavcima i Vukovcima. Za sprovođenje konzervatorskih mjera na zvoniku Crkve Rođenja Presvete Bogorodice Cetinjskog manastira opredijeljeno je dodatnih 10.000 eura.
Eparhiji budimljansko-nikšićkoj dodijeljeno je ukupno 45.000 eura za tri projekta. Najveći iznos, 18.000 eura, opredijeljen je za sanaciju Crkve Svetog Spasa u Dragovoljićima, na teritoriji opštine Nikšić. Za konzervatorski tretman starih knjiga, ikona i arhivske građe Eparhije budimljansko-nikšićke izdvojeno je 12.000 eura, dok je za konzervaciju ikona iz Crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću opredijeljeno 15.000 eura.
Treća organizaciona jedinica SPC u Crnoj Gori, Eparhija mileševska, dobila je ukupno 50.000 eura. Sredstva su namijenjena radovima na manastirskoj Crkvi Svete Trojice u Pljevljima, i to za izradu drenažnog sistema oko objekta, kao i za sanaciju krovnog pokrivača, čime se zaokružuje još jedan višegodišnji ciklus ulaganja u sakralne objekte ove eparhije.
<h2>DRUGE VJERSKE ZAJEDNICE</h2>
Pored organizacionih jedinica Srpske pravoslavne crkve, sredstva iz Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2025. godinu dodijeljena su i drugim vjerskim zajednicama, ali u znatno manjim iznosima i kroz ograničen broj projekata.
Najviše sredstava među njima dobio je Biskupski ordinarijat Kotor, kojem je za četiri projekta opredijeljeno ukupno 57.000 eura. Riječ je o konzervatorskim mjerama na Crkvi Porođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju, za koje je izdvojeno 15.000 eura, zatim o rekonstrukciji Crkve Svetog Franja u Starom gradu Kotoru, u svrhu smještaja bibliotečke građe Kotorske biskupije, takođe u iznosu od 15.000 eura, kao i o nastavku konzervatorskog tretmana Moscatelijevih orgulja iz BDM crkve Pomoćnice Kršćana na Mulu, za što je izdvojeno 15.000 eura. Takođe, za konzervatorski tretman ikona i slika iz više katoličkih crkava na području Kotora, Herceg Novog i Perasta Biskupskom ordinarijatu je opredijeljeno dodatnih 12.000 eura.
Islamskoj zajednici u Crnoj Gori, odnosno Mešihatu Islamske zajednice, dodijeljeno je 25.000 eura za izradu konzervatorskog projekta i sprovođenje prve faze konzervatorskih mjera na Kučanskoj džamiji u Rožajama. To je jedini projekat iz Programa za 2025. godinu koji se odnosi na islamsku sakralnu baštinu. Osim ovih sredstava, u odluci se ne navode drugi projekti čiji su nosioci vjerske zajednice mimo SPC, što znači da se finansijska podrška države ostalim konfesijama u okviru ovog konkursa svodi na ukupno 82.000 eura. U poređenju sa ukupnim iznosom od oko 250.000 eura, koliko je kroz tri organizacione jedinice dodijeljeno Srpskoj pravoslavnoj crkvi, jasno je da su ostale vjerske zajednice višestruko manje zastupljene u raspodjeli sredstava. Dok SPC dobija oko 27 odsto ukupnog budžeta Programa, Katolička crkva i Islamska zajednica zajedno učestvuju sa nešto manje od devet odsto ukupno opredijeljenog novca.&nbsp;
<h2>OPŠTINE I USTANOVE</h2>
Kada se iz ovogodišnje raspodjele sredstava iz Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara izdvoje isključivo opštine kao organi vlasti, te javne ustanove i institucije koje djeluju u njihovom sastavu, a izuzmu vjerske zajednice i drugi subjekti, dobija se znatno drugačija slika raspodjele državnog novca.
Najviše sredstava među opštinama i njihovim institucijama dobila je Opština Bar, odnosno JU Kulturni centar Bar, kojoj je za dva projekta sanacije i konzervacije objekata u Starom gradu opredijeljeno ukupno 75.000 eura. Riječ je o nastavku radova na objektima 112 (ulazna kula sa crkvom) i 160 (vojna zgrada, 15-19. vijek).
Na drugom mjestu nalazi se Opština Ulcinj, kojoj je opredijeljeno ukupno 60.000 eura, najvećim dijelom za izradu konzervatorskog projekta i sprovođenje hitnih mjera zaštite na srednjovjekovnom gradu Svaču (30.000 eura). Nešto manje novca, 25.000 eura, izdvojeno je za konzervatorski projekat sanacije krova objekta Crkve-Džamije i Carinarnice, u sklopu Zavičajnom muzeja u Ulcinju, a 5.000 će otići na snimanje stanja i oštećenja bedema Starog grada.&nbsp;
Slijedi Prijestonica Cetinje sa ukupno 55.000 eura za tri projekta, među kojima se izdvajaju mjere zaštite bedema i objekata na lokalitetu Žabljak Crnojevića, kao i adaptacija objekta u neposrednom okruženju bivšeg Austrougarskog poslanstva. Dio sredstava opredijeljen je i za nastavak aktivnosti na Crkvi Svetog Đorđa na Predišu, pri čemu je korisnik Prijestonica Cetinje, a ne vjerska zajednica.
Glavni grad Podgorica dobio je ukupno 54.000 eura, dominantno za arheološka istraživanja i konzervatorske radove na dva značajna lokaliteta – Medunu i Duklji.
U sredini rang liste nalazi se Opština Nikšić, kojoj je zajedno sa JU Muzeji i galerije Nikšić opredijeljeno ukupno 36.000 eura. Najveći dio odnosi se na nastavak arheoloških istraživanja praistorijskih lokaliteta Vrbička pećina i Crvena stijena, dok je manji iznos dodijeljen za konzervatorski tretman muzejskih predmeta.
Slijedi Opština Danilovgrad sa 35.000 eura za sanaciju Adžijinog mosta i konzervatorski tretman muzejskih predmeta u Zavičajnom muzeju, dok je Bijelom Polju kroz projekte JU Zavičajni muzej opredijeljeno ukupno 32.000 eura, uglavnom za arheološka istraživanja i sanaciju Crkve Svetih Petra i Pavla. Među tim programima je i izrada konzervatorskog projekta sanacije i prezentacije arheološkog lokaliteta Samograd (12.000 eura), u kojem je Eparhija budimljansko-nikšićka, na temeljima stare crkve, bespravno započela izgradnju novog objekta krajem 2023. godine. Radove je razotkrila Pobjeda, te je Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela Rješenje o prethodnoj zaštiti i u roku od godinu proglasila Manastir Samograd novim kulturnim dobrom Crne Gore.&nbsp;
Opština Kotor dobila je ukupno 26.000 eura, što samostalno što kroz projekte opštinskih ustanova, dok su Pljevlja sa 25.000 eura i Mojkovac sa 24.000 eura svrstani u donji dio srednjeg ranga dobitnika. Među opštinama sa manjim iznosima nalaze se Berane i Herceg Novi, čije su javne ustanove dobile po 19.000 eura, zatim Žabljak sa 13.000 eura, te Zeta i Andrijevica sa po 10.000 eura.
Najmanje sredstava opredijeljeno je za Petnjicu, Rožaje i Tivat, kojima je dodijeljeno po 5.000 eura, što jasno ukazuje na neravnomjernu teritorijalnu raspodjelu sredstava i ograničen domet Programa u manjim sredinama. Ovakav presjek pokazuje da su, čak i kada se iz raspodjele izuzmu vjerske zajednice, sredstva snažno koncentrisana u manjem broju opština i ustanova, dok je veći dio lokalnih samouprava ostao na simboličnim iznosima, nedovoljnim za ozbiljnije zahvate na ugroženim kulturnim dobrima. Sa druge strane, ovakva raspodjela svjedoči i manjem interesovanju vlasnika/držalaca kulturnih dobara iz pomenutih opština da iskoriste mogućnosti na konkursu Progama zaštite i očuvanja.&nbsp;
<h2>PREZENTACIJA&nbsp;</h2>
Za projekte prezentacije i popularizacije kulturne baštine Ministarstvo kulture i medija je u 2025. godini opredijelilo ukupno 109.000 eura, što je znatno manje u odnosu na sredstva namijenjena arheološkim istraživanjima i konzervatorskim mjerama. U ovom segmentu podržano je 13 projekata, koji se odnose na muzejske postavke, nematerijalnu baštinu, izdavaštvo, edukativne programe i savremene oblike interpretacije kulturnog nasljeđa.
Najveći pojedinačni iznos u ovoj kategoriji dodijeljen je Hrvatskom nacionalnom vijeću Crne Gore, kojem je opredijeljeno 25.000 eura za projekat „Istorija crkve“. Slijedi Univerzitet Crne Gore – Fakultet likovnih umjetnosti, koji je za projekat „Obrazovanje i kulturna baština – savremene metode u konzervaciji i restauraciji i njihova primjena“ dobio 16.000 eura. Znatan dio sredstava usmjeren je na projekte vezane za nematerijalnu kulturnu baštinu. Za očuvanje i promociju tradicionalnog načina prerade i bojenja vune u Opštini Žabljak izdvojeno je 13.000 eura, dok je za projekat „Kolo Bokeljske mornarice – odore i oružje Bokeljske mornarice“ opredijeljeno 10.000 eura, a korisnik sredstava je nosilac, odnosno čuvar ovog nematerijalnog kulturnog dobra. U istom iznosu od 10.000 eura finansirana je i „Vještina izrade čunova“ Janka Brnovića. Za izdavačke i izložbene projekte opredijeljeni su manji iznosi. JU Zavičajni muzej Pljevlja dobio je 5.000 eura za nastavak aktivnosti na izradi muzejskih kopija narodnih nošnji, dok je Opština Rožaje dobila 5.000 eura za izložbu 3D Zavičajnog muzeja „Ganića kula i arheološki lokalitet ‘Izlit’“.
Među projektima sa manjim budžetima su i edukativni televizijski program „Tvrđave su naše blago“, za koji je produkcijskoj kući „Media lab“ iz Podgorice opredijeljeno 7.000 eura, zatim zaštita arhivske građe i rijetkih knjiga Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore, za što je izdvojeno 7.000 eura, te OJU Muzeji Kotor, kojima je za unapređenje savremenih pristupa u prezentaciji opredijeljeno 4.000 eura.
Najmanje novca u ovoj kategoriji dobili su „Uvodni kulturni predjeli Crne Gore“, projekat Univerziteta Crne Gore, finansiran sa 2.000 eura, zatim JU Muzeji i galerije Nikšić, kojima je za prezentaciju arheološke zbirke „Sjaj oštrice“ dodijeljeno takođe 2.000 eura.&nbsp;

Za radove i projekte SPC opredijeljeno 250.000 eura

Aktuelna vlast je izgubila i politički kompas i povjerenje građana, a cijenu tog političkog haosa Crna Gora danas plaća kroz sektor bezbjednosti, u kojem sukobi, neozbiljnost i borba za kontrolu nad institucijama proizvode osjećaj opšte nesigurnosti“, poručio je potpredsjednik DPS-a i poslanik te partije Abaz Dizdarević u razgovoru za Portal ETV.&nbsp;
On je istakao da nije slučajno što Demokrate, koje upravljaju ključnim polugama bezbjednosnog sektora, bilježe rezultat ispod 10 odsto, jer građani, kako je naveo, „jasno vide da su međusobni sukobi unutar vlasti i konstantna trvenja oko policije i bezbjednosnih struktura doveli do urušavanja sistema“. Prema Dizdarevićevim riječima, dok aktuelna većina tone u konfliktima i gubi legitimitet, Demokratska partija socijalista ostaje najjači pojedinačni politički subjekt i jedina ozbiljna državotvorna i evropska alternativa.
“Rezultati istraživanja koja su nedavno predstavljena potvrđuju da je Demokratska partija socijalista (DPS) i dalje pojedinačno najjači politički subjekt u Crnoj Gori sa podrškom iznad 25%“, kazao je potpredsjednik DPS-a i poslanik te partije Abaz Dizdarević u izjavi za Portal ETV.
Kako je istakao, iako je DPS izgubio vlast 2020. godine, „može se utvrditi da ideološka homogenost pozicionira našu partiju kao jedinu branu onome što se jasno vidi kao ugrožavanje građanskog i proevropskog karaktera države“.
“Bez obzira na političke progone, brutalni revanšizam koji se sprovodi već šest godina, odlazak određenih ljudi iz naše partije, istraživanje nam pokazuje da su uz DPS ostali najlojalniji ljudi koji vjeruju u ideju zajedništva, multikulturalizma i građanski uređenog društva“, naglasio je Dizdarević.
On je dodao da „činjenica da su najači politički subjekt uprkos progonima i pokušajima da nas skrajnu, govori da građani u nama vide jedinu ozbiljnu državotvornu alternativu ovom eksperimentu koji već predugo traje“.
<h2>Razočaranje u vlast i pad podrške PES-u</h2>
“Ovakvom rejtingu sigurno doprinosi i razočaranje u nove vlasti“, ocijenio je Dizdarević, navodeći da se to „jasno čita kroz pad podrške Pokretu Evropa sad (PES), koji je danas na oko 19 odsto podrške“.
“Kako smo ranije saopštavali, narastajući nacionalizam je ‘pojeo’ i nastavlja da nagriza populizam ovog pokreta“, istakao je on.
Prema njegovim riječima, „neispunjena obećanja o brzom podizanju standarda bez inflatornih šokova, kao i konstantni unutrašnji sukobi, dodatno doprinose brzom urušavanju ovih politika“.
<h2>Bezbjednosni sektor i osjećaj nesigurnosti građana</h2>
“Rezultat Demokrata, koji je ispod 10%, posebno je interesantan jer ta partija kontroliše ključne poluge u sektoru bezbjednosti“, kazao je Dizdarević.
On je upozorio da „sukobi unutar ovog sektora i stalna trvenja između PES-a i Demokrata oko kontrole nad policijom, uključujući imenovanja direktora Uprave policije i ministra unutrašnjih poslova, stvaraju percepciju neozbiljnosti sistema“.
“Time se proizvodi osjećaj nesigurnosti i nestabilnosti, odnosno građani se ne osjećaju bezbjedno“, naglasio je sagovornik Portala ETV.
<h2>Istraživanje kao pokazatelj političke zrelosti građana</h2>
“Tako da bi se moglo reći da ovo istraživanje nije pitanje samo brojki, već dokaz političke zrelosti građana“, poručio je Dizdarević.
Kako je dodao, „dok vlast troši energiju na unutrašnje svađe oko fotelja i sektora bezbjednosti, koji nikada nije bio u gorem stanju, DPS pokazuje stabilnost i polako vraća povjerenje građana“.
<h2>Krhka većina i jačanje desnice</h2>
“Rezultati ovog istraživanja predstavljaju snažan indikator da trenutna parlamentarna većina nema uporište u javnom mnjenju kakvo je imala nakon izbora 2023. godine“, ocijenio je Dizdarević.
Prema njegovim riječima, „aktuelna vlast funkcioniše po principu međusobnih ucjenjivanja, pa se postavlja pitanje legitimiteta za donošenje strateških odluka“.
“Koalicija ‘Za budućnost Crne Gore’ bilježi rast, preko 20%, što ih čini relevantnim faktorom, a istovremeno pojačava pritisak na PES za još veću rekonstrukciju i još snažniji zaokret udesno“, upozorio je on.
<h2>EU integracije, stabilnost i povratak DPS-a u centar odlučivanja</h2>
“Crna Gora više nema vremena za mrcvarenje“, poručio je Dizdarević, dodajući da bi „jedini pošten izlaz iz ove hronične blokade bilo organizovanje vanrednih parlamentarnih izbora“.
Ipak, kako je naglasio, „pitanje je koliko bi proces organizovanja izbora u ovom momentu naštetio dinamici EU integracija, jer bi zasigurno oduzeli dragocjeno vrijeme – kojeg na EU putu nemamo, s obzirom na to da smo projektovali zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine“.
“Postavlja se i pitanje uspješnosti projekta prekompozicije vlasti, jer smo se od 2020. godine nagledali puno eksperimenata“, rekao je on.
„Za sada je najvažnije obezbijediti stabilnost koja bi omogućila uspješan završetak pregovora sa Evropskom unijom“, zaključio je Dizdarević, poručivši da su „u DPS-u sigurni da će se, nakon parlamentarnih izbora – kad god da se dogode – DPS vratiti u centar odlučivanja kao stožer nove, stabilne i istinski evropske vlade“.

Dizdarević: Demokrate urušile sektor bezbjednosti, građani se ne osjećaju sigurno, bez DPS-a nema nove, stabilne i evropske vlade

Crkva Srbije u Crnoj Gori sve je samo nije vjerska organizacija. Njen uticaj davno je prerastao okvire duhovnog djelovanja i postao gotovo ključan politički faktor koji aktivno oblikuje društvene procese, utiče na donošenje odluka i nameće identitetske obrasce suprotne sekularnom i građanskom karakteru države.
Iako je Ustavom jasno propisana odvojenost crkve i države, crkva Srbije uživa izuzetne materijalne i institucionalne privilegije – od prepisivanja vrijedne imovine i dodjele atraktivnih parcela do redovnog finansiranja iz javnih budžeta. Takav odnos vlasti prema jednoj vjerskoj organizaciji otvara pitanje političke zavisnosti države i stvarnog dometa njenog suvereniteta. Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se djelovanje Crkve Srbije sve češće poklapa sa interesima van Crne Gore, dok se unutrašnje političke i društvene tenzije produbljuju kroz teme identiteta, obrazovanja i državnosti.&nbsp;
Pitanje statusa pravoslavne crkve u Crnoj Gori ponovo je dospjelo u fokus javnosti sredinom ovog mjeseca, kada je jedna od ruskih obavještajnih službi optužila Vaseljensku patrijaršiju da će, pod uticajem britanskih službi, priznati autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve.&nbsp;
Kako bi se lakše snašli u moru suprotstavljenih mišljenja i tvrdnji o prošlosti i aktuelnom statusu pravoslavlja u Crnoj Gori, ali i bolje razumijeli moguće posljedice praktično ničim obuzdanog uticaja crkve Srbije te kako se to može odraziti na budućnost zemlje, <a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/vukotic-crkva-srbije-djeluje-destruktivno-po-crnogorsko-drustvo-jedino-nesposobna-drzava-ne-moze-se-suprostaviti-ovim-pogubnim-namjerama">Portal Analitika razgovarao je sa istoričarem Vukotom Vukotićem</a>.
<h2>U Duklji dominantan uticaj imalo zapadno hrišćanstvo</h2>
Koliko daleko sežu i u kojoj mjeri su poznati korijeni pravoslavlja na teritoriji današnje Crne Gore?&nbsp;
VUKOTIĆ: Pravoslavlje na prostoru Crne Gore postoji od same Velike šizme, 1054. godine i razdvajanja Istočne i Zapadne crkve. Ipak, još od tog najranijeg perioda, ono je bilo stalno nametnuto i bilo prepoznato kao vjera okupatora, prvo Vizantije, a onda i Nemanjićke Raške.
Veliki broj latinofonog življa u Primorju i uticaj monaških redova iz Italije dali su prevagu zapadnom hrišćanstvu na ovim prostorima. Tek tokom vremena, pravoslavlje se polako utemeljilo u narodu.
Crkva Srbije i njoj bliski akteri iz crnogorske vlasti, temelj svog vjerskog i nacionalnog identiteta baziraju na periodu od nepuna dva vijeka vlasti Nemanjića srednjovjekovnom Zetom. Ovaj period ističu i kao vrijeme formiranja prvih pravoslavnih episkopija na teritoriji današnje Crne Gore. Koliko zaista znamo o ovom periodu i pravoslavnoj crkvi u to vrijeme?
VUKOTIĆ: Znamo dovoljno da možemo sa sigurnošću tvrditi da prve episkopije nijesu nastale u doba Nemanjića. Još u doba Vojislavljevića, u papskim bulama iz 1078. i 1089. godine pominju se odredbe koje upućuju da je tada bilo pravoslavnih eparhija u Crnoj Gori.
Zetska episkopija se formirala u manastiruVranjini, oko 1230. godine, kao dio Arhiepiskopije Žičke unutar Nemanjićke države. Međutim, to samo svjedoči da je bila državna vjera, a ne dominantno raspoloženje u narodu. Zapravo podatak da su Balšići, odmah po osamostaljenju Zete prihvatili katoličanstvo, govori o stvarnom stanju stvari na terenu.
Prve dvije crnogorske dinastije, Vojislavljevići i Balšići, bile su katoličke vjeroispovijesti. Kakav je bio status pravoslavlja u Duklji Vojislavljevića u 11. i 12. vijeku, tj. u Zeti Balšića nakon što su se sredinom 14. vijeka osamostalili od vlasti Nemanjića? Kada pravoslavlje postaje dominantna konfesija među stanovnicima srednjovjekovne Zete?
VUKOTIĆ: Već sam istakao da je u srednjevjekovnoj Duklji dominantan uticaj imalo zappadno hrišćanstvo. Ovo zbog toga što je ovom području bio snažan miks slovenskog i romanskog stanovništva i velikog uticaja iz Italije. Takođe, treba istaći da je prvu obnovu hrišćanstva nakon završetka procesa Velikih seoba, u Duklji izvršili monasi benediktinskog reda početkom IX vijeka.
Dugo vjekova oni su bili dominantni vjerski činilac na ovom prostoru i podigli su oko 12 manastira u Duklji. Zbog toga, i njihovog jakog uticaja u Zeti, i Balšići odmah po osamostaljenju uzimaju katoličanstvo.
Svakako bilo je tu dosta i političkih razloga, jer već u to doba Vizantija je bila dosta oslabljena, a Raška se bukvalno raspala. Tek od početka XV vijeka, uticajem Jelene Balšić, kćerke kneza Lazara Hrebeljanovića, ponovo se nameće pravoslavlje u Zeti.
<h2>Zetska episkopija nema nikakvog kontinuiteta sa episkopijom Nemanjića</h2>
Nakon propasti srednjevjekovne srpske države sredinom 15. vijeka, što se događa sa njenom pravoslavnom crkvom, posebno sa episkopijom u tadašnjoj Zeti? Da li se Mitropolija koju je Ivan Crnojević osnovao na Cetinju 1485. godine, smatrala nasljednicom pravoslavne episkopije iz vremena države Nemanjića ili je u pitanju bio početak novog crkvenog i državnog kontinuiteta?
VUKOTIĆ: Zajedno sa srpskom Despotovinom ukinuta je srpska patrijaršija, ionako nerugularno uspostavljena. Ipak, to ne znači da je bio i kraj pravoslavlja u Zeti. Dinastija Crnojevića imala je potrebu da stvori svoju crkvenu organizaciju. To se i desilo Vranjinskom poveljom 1455. godine, za vrijeme Stefanice Crnojevića.
Stvorena je Zetska episkopija, ponovo u manastiru Vranjini. Bila je to episkopija koja je odgovarala državi Crnojevića i bila je autokefalna u odnosu na bilo koje druge pravoslavne crkve. Ovo se vidi u činjenici da zetski mitropolit ne prihvata niti usvaja preporuke Vaseljenskog patrijarha. Tako da je sasvim jasno da nema nikakvog kontinuiteta sa episkopijom iz doba Nemanjića, jer je ta episkopija prestala da postoji nakon odlaska episkopa iz Manastira Sv. Mihaila na Prevlaci.
Nakon okupacije države Crnojevića, u kakvom je odnosu bila Cetinjska mitropolija sa pravoslavnim crkvama u Osmanskom carstvu?
VUKOTIĆ: Teško je govoriti o odnosu Crnogorske episkopije sa Vaseljenskom patrijaršijom nakon 1499. godine. Ono što je pouzdano jeste da je Crnogorska crkva nastavila da bude autokefalna i da se vladike biraju po volji naroda.
Vladike iz raznih plemena, tokom XVI i XVII vijeka imale su odnos sa osmanskim vlastima i znamo da je vladika Pahomije Komanski išao u Carigrad. Međutim, nema nikakvih dokaza da je Crnogorska crkva bila zavisna od Vaseljenske patrijaršije. Čak ni kad je Mehmed-paša Sokolović obnovio Pećku patrijaršiju, to nije imalo uticaja na Crnogorsku crkvu.
<h2>Pozivanje na srpstvo Petrovića samo pokazivanje nepoznavanja stvari toga doba</h2>
Mnoga crnogorska plemena u kojima je danas veoma jak kult Nemanjića, primila su pravoslavlje tek za vrijeme vlasti Osmanlija, tj. dugo nakon propasti srednjovjekovne Srbije. Možete li nam reći kako se pravoslavlje širilo među crnogorskim plemenima tokom osmanske vlasti i zašto je ova tema danas tabu u Crnoj Gori?&nbsp;
VUKOTIĆ: Što se tiče prostora Stare Crne Gore, na njenoj teritoriji je stalno djelovala Crnogorska crkva i pravoslavlje se nije dovodilo u pitanje tokom vjekova. Međutim, u brdskim plemenima stavr je bila značajno drugačija. Veliki broj njih je bio tokom XVI i XVII vijeka katoličke vjere.
Ma koliko se danas među njima gajila propaganda o nekom „čistom“ srpstvu i kultu sv. Save Nemanjića, to jednostavno nije utemeljeno u činjenicama. Tome najbolje svjedoči izvještaj barskog nadbiskupa Marina Bicija iz 1610. godine, koji izričito navodi da je u katoličku vjeru krstio stanovništvo Kuča, Pipera, Bratonožića, Bjelopavlića i drugih plemena.
U istom izvještaju stoji decidno da je krštavanje obavljeno do rijeke Zete, a da je odatle prema zapadu jurisdikcija „šizmatičkog“ episkopa sa Cetinja. Štaviše, Mlečani u XVII vijeku uspostavljaju funkciju guvernadura u Crnoj Gori, kao pravoslavnoj i u Kučima, kao katoličkom plemenu. Tek na kraju tog vijeka, vladika Ruvim III širi pravoslavlje i na Brda.
Brojni funkcioneri vlasti često zazivaju povratak tradicionalne iliti Crne Gore Petrovića, posebno insistirajući na srpskom identitetu mitropolita izove porodice. Na osnovu čega su crkveni poglavari iz ove porodice, od vladike Danila do vladike Njegoša, smatrali crnogorski narod dijelom srpstva? Da li su to bila narodna predanja ili neki drugi izvori?
VUKOTIĆ: Sasvim je apsurdno izvoditi teze da su vladike i gospodari Crne Gore bili išta drugo sem Crnogorci. To je proizvod propagande koja se širila za vrijeme Jugoslavije i na žalost još uvjek ima njenih poklonika. Pozivanje na srpstvo Petrovića je samo pokazivanje nepoznavanja stvari toga doba.
Srpstvo na koje se Petrovići referiraju odnosi se na crkveni položaj i naglašavanje nezavisnostiod Vaseljenske patrijaršije. Sa druge strane, Petrovići su vodili politiku, pod pritiskom Rusije, ujedinjenja balkanskih Slovena. U tom smislu, priča o srpstvu kao integralnom pojmu bila je uveliko iskorišćena za potrebe te politike.
Zašto se na srpskom porijeklu crnogorskog naroda insistiralo čak i za vrijeme vlasti Komunističke partije, uprkos naučnim dokazima o netačnosti te tvrdnje? Da li su takvi stavovi funkcionera Komunističke partije, uticali da ne pokrenu pitanje obnove autokefalije Crnogorske pravoslavne crkve, za razliku od njihovih kolega u Makedoniji?
VUKOTIĆ: Svakako da su uticali. Rukovodstvo Komunističke partije u Crnoj Gori kao da nije smjelo da se suprostavi uticaju Beograda. Posebno pogubno je bilo usvajanje ideje Milovana Đilasa o Crnogorcima kao „grani srpstva“. To je dosta zaustavilo procese stvaranja crnogorske samosvojnosti kao nacije, iako smo imali istorijsku priliku za to.
Za razliku od rukovodstva Makedonije koje je iskoristilo da stvori autokefalnu crkvu, crnogorsko je propuštilo da to uradi.
<h2>U obnovi autokofelnosti politika uvijek odlučujući faktor</h2>
Saopštenje ruske obavještajne službe o navodnoj namjeri Vaseljenske patrijaršije da dodijeli autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, izazvalo je malu buru u regionu. Uprkos brzom demantu Vaseljenske patrijaršije, brojni crnogorski suverenisti nadaju se da tamo gdje ima dima ima i vatre. Kako danas vidite projekat obnove Crnogorske pravoslavne crkve? Može li se nadoknaditi vrijeme izgubljeno od 2006. do 2020. godine?
VUKOTIĆ: Moramo shvatiti da je obnova crkvene autokefalnosti dugotrajan proces i da zavisi od mnogo faktora. Najvažniji faktor je da postoji država i da je ta Crkva za njenu teritoriju.
Ipak, politika je uvijek odlučujući faktor i Vaseljenska patrijaršija će uvijek vagati političke prilike i uskladiti svoje interese sa situacijom na terenu. Mi smo zaista izgubili dosta vremena, od 2006. godine, ali neke okolnosti nam i nijesu išle na ruku.
<h2>Suzbijanje djelovanja crkve Srbije primarni zadatak države</h2>
Da li se Crna Gora može uspostaviti kao iole stabilna i moderna država dok u Cetinjskom manastiru stoluje Joanikije Mićović koji ne priznaje pravo više od 40 odsto građane ove zemlje na crnogorsko nacionalno opredjeljenje?&nbsp;
VUKOTIĆ: Država je Ustavom odvojena od države i to joj daje snagu da se modernizuje i bira svoj put napretka. Ipak, Crkva ima veliku moć u društvu, u crnogorskom veću nego što bi trebalo, pa je zbog toga važan faktor u državi.
Kod nas u Crnoj Gori, Crkva Srbije postavlja se kao peta kolona u odnosu na državu i radi na njenom rušenju i to joj daje negativnu konotaciju u društvu. Samim tim, suzbijanje djelovanja Crkve Srbije je primarni zadatak države, jer to je način njenog opstanka. Nijedno društvo ne može opstati ukoliko stalno ima opstrukcije na svom putu.
Kratkim pregledom sajtova dvije sprske mitropolije u Crnoj Gori, jasno se na osnovu fotografija sa liturgija i drugih crkvenih okupljanja može zaključiti o velikoj popularnosti koju uživaju. Kako smatrate da će uticaj crkve Srbije uticati na razvoj crnogorskog društva u neposrednoj budućnosti, posebno s obzirom na nedavne najave Joanikija Mićovića o uvođenju vjeronauka u državnim školama?
VUKOTIĆ: Jačanje moći crkve nikada nije bilo blagotvorno za neko društvo. Nažalost, danas u svijetu vidimo retrogradne tendencije, koje ne prepoznaju ove opasnosti. Na tom talasu jašu i čelnici Crkve Srbije u Crnoj Gori.
Međutim, ovdje je posebno opasno, jer Crkva Srbije djeluje destruktivno po crnogorsko društvo i državu. Te inicijative, poput uvođenja vjeronauke u škole, suprotne su sekularnoj osnovi našega društva, a naročito su opasne jer se time ostavlja prostor za nesmetano indoktriniranje omladine. Jedino nesposobna država nije u stanju da se suprostavi ovim pogubnim namjerama.

Vukotić: Jedino se nesposobna država ne može se suprostaviti pogubnim namjerama Crkve Srbije

Svaka zloupotreba tuđeg snimka, fotografije, portreta, audio-zapisa ili seksualno eksplicitnog sadržaja može biti kažnjena i do pet godina zatvora, a ukoliko je to krivično djelo izvršeno prema djetetu počinilac može biti kažnjen od dvije do čak deset godina zatvora. Riječ je o tzv. osvetničkoj pornografiji, kako se u praksi i u javnom prostoru kolokvijalno naziva, odnosno krivičnom djelu koje je relativno skoro uvršteno u Krivični zakonik Crne Gore.
Slučaj Mirjane Pajković, doskorašnje direktorice Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda tipičan je primjer kršenja ovog zakona, ali i vapaj institucijama da se svaki oblik ovakvog nasilja i javnog targetiranja sankcioniše u skladu sa zakonskim odredbama, <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/za-plasiranje-eksplicitnog-sadrzaja-prijeti-zatvorska-kazna-do-pet-godina">piše Pobjeda</a>.
Advokatica Maja Turković za Pobjedu pojašnjava da se granica kojom se ulazi u zonu krivične odgovornosti prelazi onog trenutka kada se intimni ili eksplicitni sadržaj učini javno dostupnim bez jasne i izričite saglasnosti osobe koja je na njemu.
- Od tog momenta pravo na privatnost dobija primat u odnosu na svako drugo pravo - naglašava advokatica Turković za Pobjedu.
Pajković je u petak podnijela ostavku na funkciju, navodeći da je riječ o ličnim razlozima. Prethodno je policiji podnijela tri krivične prijave, zbog neovlašćene distribucije eksplicitnog sadržaja – fotografije na kojoj se nalazi ona. 
Kako proizilazi iz prijave, ona sumnja da je bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejan Vukšić, svjestan nezakonitosti, pokušao da iskoristi informacije do kojih je došao po prirodi funkcije koju je obavljao, te da je tim materijalom prijetio, a o postojanju kompromitujućeg materijala indirektno govorio i u jednoj emisiji.
Na jednom od audio-snimaka koje je Pajković objavila javno, može se čuti kako Vukšić, navodno, prijeti kako „cijela Crna Gora ima da vidi“ kompromitujuće fotografije i snimke doskorašnje javne funkcionerke. 
Nije poznato hoće li ovaj slučaj dobiti i sudski epilog jer se Tužilaštvo još nije oglašavalo ovim povodom.
<h2>KAZNE </h2>
Advokatica Turković objašnjava da je ovo djelo propisano članom 175a Krivičnog zakonika Crne Gore te da je njime predviđeno da će se kaznom do dvije godine kazniti onaj ko učini dostupnim trećoj osobi video ili drugi snimak, fotografiju ili portret, audio-zapis ili spis sa seksualno eksplicitnim sadržajem, bez pristanka osobe na koju se kompromitujući sadržaj odnosi.
- Kaznom zatvora do dvije godine kazniće se i ko prijeti da će trećem licu učiniti dopstupnim ovakav materijal kao i onaj ko upotrebom računarskog sistema ili na drugi način izradi novi ili preinači postojeći materijal i kao takav ga upotrijebi ili ga učini dostupnim trećem licu. Kaznom zatvora do tri godine kazniće se ko ovakav materijal učini dostupnim velikom broju ljudi - istakla je Turković za Pobjedu.
Naglašava da ukoliko ovakvo krivično djelo učini službeno lice u vršenju službene dužnosti, onda govorimo o najtežem kvalifikovanom obliku za koji je propisana znatno stroža kaznu i to od tri mjeseca do četiri, odnosno pet godina zatvora.
Sa druge strane, ako je djelo učinjeno prema djetetu, počinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
- Ako djelo iz stava 1, 2, 3, 4 i 5 ovog člana o kojima sam prethodno govorila učini službeno lice u vršenju službene dužnosti, i to prema djetetu, kazniće se od dvije do čak deset godina zatvora - navela je advokatica.
<h2>ĆUTANJE TUŽILAŠTVA</h2>
Pobjeda je uputila Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru više konkretnih pitanja u vezi sa slučajem Mirjane Pajković, ali odgovori do zaključenja ovog broja nijesu stigli.
List je zanimalo kada su tačno podnijete krivične prijave Mirjane Pajković; da li je, osim Dejana Vukšića, saslušan još neko i koliko osoba; da li tužilaštvo posjeduje audio-materijal na kojem se, prema navodima, prijeti objavljivanjem eksplicitnog sadržaja; da li je djelo pravno kvalifikovano i po kojoj osnovi; kako će se postupati prema licima koja se bave distribucijom eksplicitnog materijala; da li je saslušan još neko od službenika ANB-a na okolnosti navoda o praćenju i nadzoru.
Sa druge strane, iz Agencije za nacionalnu bezbjednost na čijem se čelu Dejan Vukšić nalazio od decembra 2020. do maja 2022. godine, odbacuju svaku vezu sa, kako su kazali, „objavama privatnih prepiski i video-materijala“.
- Agencija odbacuje svaku vezu sa objavama privatnih prepiski, video i foto-materijala kojima se ugrožava privatnost građana. Agencija zakonito vrši poslove iz svoje nadležnosti i u potpunosti poštuje ustavom zagarantovana prava - saopštili su iz ove institucije za portal RTCG.
Iz ANB-a poručuju da privatne prepiske i sadržaji koji su predmet komentara nijesu predmet interesovanja Agencije te se kao takve ne mogu dovesti u vezu sa ANB-om.
<h2>NIŽU SE PORUKE PODRŠKE</h2>
Više nevladinih organizacija (NVO), poslanika i poslanica te javnih funkcionera u prethodnim danima pozvali su nadležne da ne budu nijeme na ovakav vid nasilja i narušavanja prava na privatnost i dostojanstvo, već da ažurno i adekvatno istraže slučaj te kazne počinioce.
Koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Miloš Knežević pozvao je nadležne institucije da, bez odlaganja i po hitnom postupku, reaguju povodom slučaja Pajković i preduzmu sve zakonom propisane mjere radi zaštite prava na privatnost i dostojanstvo, kao i sprečavanja daljeg digitalnog nasilja.
- Kada sistem zakasni, digitalni linč se nastavlja i nakon što bura prođe, a žena ostaje ta koja nosi štetu, strah i stigmu. Dodatno, ovo šalje i zastrašujuću poruku društvu u kojem se preko noći postaje nezaštićena žrtva. CGO ukazuje da javni prostor ne smije postati mjesto na kojem se intima koristi kao sredstvo napada, ucjene ili disciplinovanja. Niko nema pravo da tuđu privatnost pretvara u javni spektakl. Javna radoznalost, senzacionalizam i „moralni“ uzusi ne mogu biti izgovor za ponižavanje i nasilje - kazao je, pored ostalog, Knežević.
Poslanica Nove srpske demokratije (NSD) Bojana Pićan poručila je da nadležne institucije ne smiju da se povuku, da se izoluju niti da dozvole da sistem ostane nijem pred nasiljem koje se sprovodi pred očima javnosti. 
- Kontinuirano nipodaštavanje i targetiranje žena u Crnoj Gori zaslužuje najoštriju osudu. Ništa manje važno nije naglasiti da zloupotrebe dolaze i od strane žena, što dodatno potvrđuje potrebu da kao društvo postavimo jasne granice odgovornosti i poštovanja, bez selektivnosti. Mi koji obavljamo javne funkcije nosimo zeru odgovornosti više, ali to ne znači da gubimo pravo na privatnost. Privatni životi ostaju lična stvar svakog pojedinca, sve dok ne ugrožavaju prava drugih ili dodatno ne opterećuju građane - saopštila je Pićan.
Predsjednica Foruma žena Socijaldemokratske partije (SDP) Podgorica i predstavnica Evropskog saveza (ES) Danijela Brajović saopštila je da iznošenje u javnost intimnih snimaka, fotografija ili bilo kog drugog privatnog sadržaja, kao i prijetnje njihovim objavljivanjem, predstavlja teško kršenje zakona i brutalno nasilje nad dostojanstvom žene, muškarca.
- Takvi postupci su nedopustivi i moraju biti najstrože sankcionisani. Najoštrije osuđujemo sraman čin gospodina Vukšića koji je pribjegao ucjeni i pokušaju javnog linča, te dajemo punu i nedvosmislenu podršku gospođi Pajković - poručila je Brajović.

Tag: vladimir-vojinovic