Na ulazu u mjesno groblje u Pavinom Polju od prošle godine do danas stoji tabla s nazivom „Srpsko pravoslavno groblje“, a Portalu ETV nijesu odgovorili iz Opštine Bijelo Polje na pitanja koja sam im uputili prije duže od dvije sedmice. Pitanja smo dostavili predsjedniku Opštine Petru Smoloviću, a pitali smo ga zašto, nakon što je Mjesna zajednica odbila da ukloni tablu on nije naložio da ona bude uklonjena, te da li i on smatra, kako su se pravdali iz Mjesne zajednice, da bi taj čin značio „narušavanje međuljudskih i međunacionalnih odnosa, diskriminaciji prema nekoj grupi građana ili naciji i sl“? Pitali smo i da li je u ovom slučaju postupala Komunalna inspekcija. Nepoznati „topografi“ u septembru prošle godine postavili su u Pavinom Polju table sa izmišljenim nazivima lokalnih sela, pa su Muslići, Babajići, Čokrlije... postali Ninkovići, Novo Selo, Vranštica, a mjesno groblje je dobilo ime – „Srpsko pravoslavno groblje“?! Table su bile ispisane na ćirilici. Informaciju je objavio Portal Antena M 12. septembra, a bjelopoljske vlasti odmah su reagovale. Predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović tada je Portalu ETV da su uklonjene sve table, osim ispred groblja, jer za to nemaju ingerencije.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091817090_507709cc3875685b746a2c7b5574257abae62702ecaa983b662043776b779a1b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025091817090_507709cc3875685b746a2c7b5574257abae62702ecaa983b662043776b779a1b" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Sporna tabla ispred Mjesnog groblja u Pavinom Polju"> <figcaption>Sporna tabla ispred Mjesnog groblja u Pavinom Polju(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ispostavlja se da do danas nijedna institucija u gradu i Državi Crnoj Gori nema ingerencije da ukloni spornu tablu?! Smolović je tada rekao da su uputili dopis Mjesnoj zajednici i grobljanskom odboru, te da će se obratiti i Crkvenoj opštini i ombudsmanu – kako bi predložili da naziv toga groblja ne nosi ni vjerska, ni nacionalna obilježja. - Na tom groblju ima muslimana, mnogo Crnogoraca, komunista, ateista... To je zajedničko groblje čitavog sela – kazao je on tada. U tužilaštvima – Osnovnom i Višem u Bijelom Polju nijesu formirali predmet - ocijenili su da nema ništa sporno što je neko odlučio da u Vraneškoj dolini uspostavlja nepostojeće geografske odrednice i atakuje na istorijske činjenice.&nbsp; - Očigledno „silovanje geografije“ u Vraneškoj dolini je pokušaj nasilnog nametanja identiteta - ocijenio je prošlog septembra za Portal ETV, prof. dr Šerbo Rastoder, uz konstataciju da se to najviše očituje natpisom „Srpsko groblje“ čime se promoviše, kako kaže, nesumnjivo novi obrazac „nacionalizovanja mrtvih“. Potreba da i groblje bude „srpsko“, istakao je on, je dokaz nacionalne šizofrenije koju je teško razumjeti. Mr Veselin Konjević, profesor istorije, rekao je da nema dileme da je postavljanje tabli sa novim imenima sela u Vraneškoj dolini kulminacija višegodišnjeg, pa i višedecenijskog djelovanja određenih lokalnih ekstremistički nastrojenih pojedinaca, koji žele da zatru svaki trag u ovom kraju svemu što nije srpsko. Naši sagovornici su tada ukazali na činjenicu da je ovo još jedan pokušaj prekrajanja istorije i „ubijanja“ svakog dokaza postojanja Muslimana/Bošnjaka u tom kraju i pokušaj brisanja jezivog zločina 1924. kada su u krvavom, organizovanom masakru pobijene muslimanske porodice, a oni koji su preživjeli su prognani. Table sa izmišljenim nazivima sela postavljene su tada upravo u susret obilježavanju stogodišnjice od toga masovnog zločina, koji mnogi istoričari tretiraju kao genocid. Muslimani su na popisu iz 1913. godine u Vraneškoj dolini bili jasna većina stanovnika. - Što se tiče pokušaja promjene toponima, sto godina nakon pokolja, razumijem ga u kontekstu „završnice ubijanja sjećanja“. Zanimljiv je fenomen da su nakon promjene toponima Šahovići u Tomaševo, što su uradili komunisti, odajući počast Tomašu Žiźiću, svi ostali toponimi ostali isti. Tako ćete tamo naći Hasanbegovića mahalu, Džamijsko, Muslića livade, Orlov izvor, Amirovu livadu, Drndare i slično – podsjetio je Rastoder. Na groblju u Pavinom Polju sahranjen je i Ramo Hasanbegović Sejdović koji je poslije pokolja u Vraneškoj dolini 1924. i progroma Muslimana iz toga kraja, ipak odlučio da se vrati i do smrti je živio u selu Mahala.&nbsp; Crnogorske institucije zarobljene pojedincima i pojedinkama koji predano rade na velikodržavnom projektu Srbije – „srpski svijet“, nažalost ne žele da odlučnom akcijom stave tačku na reviziju istorije i poruke ekstremista da ni mrtvim nesrbima nema mjesta na grobljima kojima gazduje Crkva Srbije.

Kaćuša Krsmanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Tabla „Srpsko pravoslavno groblje“ duže od godine šalje poruke mržnje nesrbima

Božena Miljić

1250x600

1084x550

''Opterećeni'' prošlošću, ali iz nje ne učimo: Istorija Crne Gore se brutalno prekraja i zloupotrebljava za tuđe interese

Da bi <a href="https://etv.me/politika/milatovic-rekao-da-je-u-bih-bio-gradanski-rat-u-saopstenju-preskocio-tu-izjavu">izjavu</a> crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića da se u Bosni i Hercegovini devedesetih godina desio „građanski“ rat, trebalo tretirati kao grubo i smišljeno falsifikovanje prošlosti u cilju aboliranja ratnohuškačke politike Beograda koja je dovela do rastakanja bivše nam zajedničke države, u razgovoru za Portal ETV ocijenio je istoričar mr Veselin Konjević.
On je decidan da je očito da je Milatović procijenio da mu u postojećoj konstelaciji političkih prilika u Crnoj Gori i regionu, relativizacija počinjenog zločina i genocida u BiH tokom devedesetih, a i ne samo tamo, može donijeti određeni politički benefit - i u njegovom nestajućem biračkom tijelu i kod njegovih političkih nalogodavaca u Beogradu.&nbsp;
- Stavom da je u BiH bio građanski rat šalje se poruka javnosti da su za taj rat svi podjednako krivi: i žrtve i zločinci, i čuvari logora i logoraši, i opkoljeni u Sarajevu i oni koji su taj grad držali u opsadi skoro četiri godine (preciznije od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine) – jasan je Konjević.
On je ukazao da se ovakvim tumačenjem izjednačavaju agresor i branioci svoje zemlje; politika etničkog čišćenja i zalaganje za očuvanje cjelovitosti BiH; presuđeni ratni zločinci i žrtve tog zločina...
- Ako je, dakle, bio građanski rat u BiH, istu odgovornost za taj rat snose, recimo, Marko Vešović i Radovan Karadžić! - pojasnio je Konjević.
<h2>PRESUĐENI ZLOČINCI POSTALI IDOLI OMLADINE</h2>
Istoričar cijeni da je najefikasnija prevencija da se takvo zlo ne ponovi upravo da se zločin i zločinci javno osude - da nema „naših“ i „njihovih“ zločina i zločinaca.
- U javnom diskursu treba kreirati takav narativ koji neće dozvoliti da se prema zločincima gaji bilo kakva empatija - kao što je to danas slučaj, kada su presuđeni zločinci postali nacionalni heroji i idoli naše omladine - poručio je Konjević u razgovoru za Portal ETV.
Upozorio je da se negiranjem zločina, ili njegovom relativizacijom, pogotovo kada se to radi sa pozicija predsjednika države, šalje poruka čitavoj zajednici da je zločin nekažnjiv, te da je kao takav u određenim okolnostima i poželjan, ukoliko je on počinjen „za našu stvar“.
<h2>OVO NIJE REVIZIJA IZ NEZNANJA</h2>
Govoreći o reviziji istorije, Konjević je napravio razliku između one koja je naučna, zasnovana na činjenicama i samim tim poželjna i kritvotvorenja fakata koja su motivisana ličnim ili dnevnopolitičkim interesima.
- Od Tukidida naovamo, sve što je napisano zapravo svojevrsna revizija istorije. Bez preispitivanja prošlosti, odnosno bez revizije istorije, nema ni novih saznanja, niti pomaka u istoriografskom smislu. Revizija istorije je, dakle, nešto što je u istorijskoj nauci i poželjno i podrazumijevajuće. Svakako, to (novo) pisanje istorije mora biti zasnovano na jasno utvrđenoj naučnoj metodologiji: da se bazira na kredibilnim istorijskiim izvorima, na principu provjerljivosti itd. (Istinito je samo ono što je moguće provjeriti u kredibilnim izvorima). Sve ostalo što je napisano, a što odstupa od navednih naučnih postulata, je nenaučna revizija istorije. To je, bolje reći, grubo falsifikovanje i krivotvorenje, koje je najčešće motivisano ličnim i/ili dnevnopolitičkim interesima - naveo je Konjević.
Ponekad se to, kako je ustvrdio, radi iz neznanja, no, kako je dodao, taj faktor - u slučaju Milatovićeve izjave ne možemo uzeti u obzir.
- Jer o ratu u BiH, kao i o svim ratovima devedesetih na prostoru eks Jugoslavije, postoje brojni dokazi, od kojih su svakako najmjerodavnije presude Međunarodnog suda pravde za genocid počinjen na terotiriji BiH, za što je osuđeno gotovo kompletno ratno rukovodstvo entiteta BiH Republike Srpske - podvukao je istoričar.
<h2>PODRIVANJE TEMELJA PRAVDE I POMIRENJA</h2>
I u Demokratskoj partiji socijalista (DPS) su poručili da je Milatovićeva izjava revizionistička. Oni su ga pozvali da povuče ove riječi i da se izvini žrtvama rata i njihovim porodicama, ali i da se jasno i nedvosmisleno distancira od svake vrste istorijskog revizionizma koji je uzeo maha u Crnoj Gori i izbija iz gotovo svake institucije.
- Milatovićeva kvalifikacija rata u Bosni i Hercegovini koji se vodio devedesetih godina, kao građanskog, grubo je izvrtanje istorijskih činjenica, ignorisanje međunarodnih presuda i ruganje žrtvama genocida i sistematskih zločina koji su počinjeni na tlu Bosne i Hercegovine – poručili su u DPS-u.
U Bosni i Hercegovini se, kako su konstatovali, nijesu sukobili građani koji su do tada mirno i složno živjeli - već je taj rat predstavljao oružani sukob kojem je Srbija pod vođstvom Slobodana Miloševića aktivno učestvovala - politički, vojno i logistički - sa ciljem stvaranja tzv. „Velike Srbije“.
- U to ime sprovedeno je masovno etničko čišćenje, opsade gradova, masakri i, konačno, genocid u Srebrenici, što je potvrđeno i presudama Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala - ustvrdili su u reagovanju.
Istakli su i da Milatovićevo tumačenje stvarnih uzroka rata u Bosni i Hercegovini i nazivanje rata „građanskim“ nije samo negacija činjenica već opasno relativizacija odgovornosti za ratne zločine i podrivanje temelja pravde i pomirenja u regionu.
<h2>NEPRIMJERENO I U POGLEDU MEĐUDRŽAVNIH ODNOSA I ISTORIJSKIH ČINJENICA</h2>
Predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori Suljo Mustafić poručio je da je Milatovićeva poruka u najmanju ruku neprimjerena - kako sa stanovišta međudržavnih odnosa dobrih odnosa Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koji su ostvareni u prethodnom periodu, tako i sa aspekta istorijskih činjenica.
- Milatović bi trebalo da zna da rat u Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat - već brutalna agresija u tom vremenu, koju je sprovodila Vojska SRJ zajedno sa secionističkim snagama Vojske Republike Srpske i da su se u tom periodu desili užasni zločini, među kojima i genocid u Srebrenici - rekao je Mustafić u izjavi za Antenu M.
Nažalost, tadašnja crnogorska vlast je u tome, kako je ukazao, indirektno sudjelovala pomaganjem Miloševićeve ratne mašinerije.
&nbsp;- Što bi predsjednik države trebalo da zna, kao i kada su u pitanju činjenice i stvari koje su u vezi sa propagandističkim ratom koji se tada u Crnoj Gori odvijao preko medija i progona svih onih koji su drugačije mislili i koji su osuđivali agresiju na Bosnu i Hercegovinu u to vrijeme - rekao je on.&nbsp;
Mustafić je podsjetio da je upravo juče obilježena godišnjica deportacije u Herceg Novom kada su na sraman način, neprimjeren bilo kakvom domaćinskom odnosu i etičnom odnosu, izručeni ljudi iz Crne Gore i poslati Vojsci Republike Srpske, a tačno se, kako je napomenuo, znalo što će biti njihova dalja sudbina.
On je decidan da ni u jednom trenutku, a kamoli pri obilježavanju 30 godina od Dejtonskog sporazuma kojim je uspostavljen mir i sačuvan teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine i od genocida u Srebrenici, nije primjereno davati takve izjave.
- U nemanju ruku neprimjereno i nije u duhu dobrih odnosa, niti u duhu onoga što su istorijske činjenice - zaključio je Mustafić.
Iz parlamentarne većine do objavljivanja ovog teksta nije stigla ni jedna reakcija na Milatovićevu izjavu.

Anja Ivanović

Grubo i smišljeno falsifikovanje prošlosti radi aboliranja ratnohuškačke politike Beograda

I pored brojnih reakcija crnogorske javnosti, Javni servis nastavio je sa prikazivanjem skandalozne serije o Vranešu, koja obiluje istorijskim falsifikatima, tendencioznošću, banalnostima, a prije svega - neukošću! Krenimo redom. Nakon što su se u prvoj epizodi bavili praistorijom današnjeg područja Vraneške doline, u kojoj je, uzgred rečeno, najmanje bilo riječi o prošlosti toga kraja, i u kojoj smo, recimo, saznali senzacionalnu novost - da su na tom području živjeli Dokleati?! - u drugoj epizodi je preskočen period prošlosti Vraneša od oko 1.500 godina. <h2>Prikrivanje dokaza</h2> Iz priče o praistoriji i ilirskim plemenima, nastavljena je priča o turskim popisima u XVI vijeku. Saznali smo, tako, u drugoj epizodi, ko je sve živio u to vrijeme u Vranešu i, pride - koje je nacije bio! Zaista epohalno saznanje! Samo još kada bi bilo tačno - jer se u osmanskim popisima nije upisivala nacionalna odrednica! No, autore ove emisije na Javnom servisu, sva je prilika, činjenice ne obavezuju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160116_c0989ca55e757b52a087edb720293d2d1b48c51cc5aa2b638cbf33468ef65b33.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250113160116_c0989ca55e757b52a087edb720293d2d1b48c51cc5aa2b638cbf33468ef65b33" data-rendition-name="original" width="1080" height="1129" loading="lazy" alt="Veselin Konjević"> <figcaption>Veselin Konjević</figcaption> </figure>  O tome kako su tretirali pokolj muslimana u Vraneškoj dolini sramno je. U prethodnoj epizodi ove sramotne serije, stanje u Vraneškoj dolini bilo je redovno, a muslimani su se, iz nekih, javnosti nepoznatih razloga, 1924. godine iselili sa tog područja?! Sada (u trećoj epizodi) je situacija nešto drugačija. Vidljivo je da je u međuvremenu bilo intervencija, pa su tako volšebno „nestali“ Srbi iz popisa u Vranešu - baš onako kako su se i pojavili u tim popisima. Iz XVI vijeka prešlo se na početak XX i XXI vijeka… Opet „skok“ od 500 godina, u „objektivnom“ sagledavanju prošlosti vraneškog kraja. Nema, dakle, priče o župi, a potom i nahiji Ljuboviđi, o nahiji Vraneš, o plemenu Vraneši, o znamenitom knezu Heraku Vranešu, (inače Vlahu, ne Slovenu, jer je Herak tipično vlaško ime, a u istorijskim izvorima je poznato da su Vraneši bili Vlasi, kao što su to bili i Nikšići, Drobnjaci i brojna druga crnogorska plemena).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025011414018_802483ca314a0a32520fe49cd34e9fe06e95f3544a96240497dc4bea4cce0e2d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025011414018_802483ca314a0a32520fe49cd34e9fe06e95f3544a96240497dc4bea4cce0e2d" data-rendition-name="original" width="720" height="474" loading="lazy" alt="Vraneška dolina"> <figcaption>FALSIFIKOVANJE ISTORIJE: Vraneška dolina</figcaption> </figure>  Jedan sin kneza Heraka, Đuro (Đurađ, Đurđe), primio je hrišćanstvo, a drugi - Ibrahim, primio je islam. U popisu Sandžaka Bosna iz 1468/69. godine pominje se Ibrahim, sin kneza Heraka. U popisu Hercegovačkog Sandžaka iz 1475/77. godine u nahiji Ljuboviđi pominje se Hasan sin Božidara. Dakle, muslimani su na teritoriji današnje Vraneške doline prisutni više od 500 godina. Da još napomenem da je sin toga Ibrahima, a unuk kneza Heraka, Skender-beg Vranešević (koji je imao „džemat“ – posjed u nahiji Ljuboviđi), bio namjesnik Hercegovačkog Sandžaka (sandžak-beg) „od oktobra 1515. do februara 1517. godine“. O svemu tome, dakle, nema ni riječi u ovom serijalu. <h2>„Zaboravili“ Heraka Vraneša</h2> Kako je, recimo, neko mogao uraditi serijal o Vranešu (i to, navodno, 20 epizoda), a da se pritom nijednom ne pomene kako ili po kome je toponim Vraneš dobio naziv?! A to je davno i nedvosmisleno utvrđeno – po knezu Heraku Vranešu! Takođe, jedna veoma značajna ličnost iz prošlosti toga kraja, o kojoj nije bilo riječi u tri epizode ove serije - je i štampar (jeromonah) Mardarije, čije je porijeklo iz Vraneša. U jednom zapisu iz 1545. godine, iz manastira Bogovođe, navodi se da je rodom iz Vraneša. Ime štampara Mardarija iz Vraneša, nažalost, nije afirmisano u crnogorskoj istoriografiji, kao, uostalom, ni imena kneza Heraka Vraneša i njegovih sinova - kneza Đura, koji je obnovio i proširio manastir Zastup, kod Brodareva, i najvjerovatnije sagradio manastir Sokolac, kod Tomaševa, te Ibrahima (Ibrahim-paše Vraneševića), koji je sagradio džamiju u Šarampovu, kod Prijepolja. Kao ni Ibrahimovog sina Skender-bega Vraneševića, itd... O pokolju muslimana u Vraneškoj dolini 1924. godine, u ovoj epizodi - očito pod pritiskom javnosti - saopšteno je tek toliko da se zna da se desio?! Mada, ne znamo ni ko ga je počinio, iz kojih razloga, što se desilo sa tim (preživjelim) musimanima, gdje su se raselili, itd... U pokolju muslimana u Vraneškoj dolini, o čemu sam više puta javno i argumentovano govorio, nijesu učestvovali pravoslavni starosjedioci, niti ima ijednog dokaza za to. U ovoj emisiji narator nas informiše da su „tragični događaji iz 1924. godine imali (su) duboke posljedice i na muslimansko stanovništvo Kičave, što je značajno izmijenilo demografsku strukturu ovoga kraja“. Na koje je to još stanovništvo, osim na muslimansko, imao posljedice tragičan dogđaj iz 1924. godine? Taj „događaj“ nije „značajno“, već u potpunosti izmijenio demografsku strukturu i toga sela i Vraneške doline. <h2>Prećutane činjenice</h2> Zar je moguće bilo uraditi serijal o Vranešu (Vraneškoj dolini) a ne pomenuti predanje o Pavi i Ahmetu, koje je proglašeno nematerijalnom kulturnom baštinom Države Crne Gore, koje je dobilo poštansku marku, itd... Po toj Pavi je, kako se vjeruje, nastao i toponim Pavino Polje.&nbsp; O tom predanju, u proteklih dvadesetak godina, napisano je stotine tekstova objavljenih u Crnoj Gori i regionu. Brojne televizije su dolazile u Pavino Polje da sminaju emisije o tom predanju, među njima i Televizija Srbije (RTS), kao i poznata američka televizija Travel Čenel (Travel Chenel). Sve to nije bilo važno za autore emisije, ili im je bilo važnije što je u toj priči i – Ahmet?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025011414018_d43ca2c954b3bafc928b106f7d67039b2545dee49482fbf4bde4121a64918120.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025011414018_d43ca2c954b3bafc928b106f7d67039b2545dee49482fbf4bde4121a64918120" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="„Zaboravljeno“ predanje u serijalu RTCG"> <figcaption>„Zaboravljeno“ predanje u serijalu RTCG</figcaption> </figure>  Nema pomena ni o „dijaku“ (đaku) Vuku, iz Nikolj Pazara, koji se pominje u jednom zapisu iz 1570. u manastiru Gračanica, da je jedno vrijeme, kao prepisivač, boravio u manastiru Vranštica, kod današnjeg Tomaševa. Što jasno ukazuje na to da je srednjovjekovni manastir Vranštica bio prepisivački centar za to područje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025011414018_ee26de2d62ae9bb916908196140457f77f54cf6eb442ddcebea8e57849b13077.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025011414018_ee26de2d62ae9bb916908196140457f77f54cf6eb442ddcebea8e57849b13077" data-rendition-name="original" width="1080" height="810" loading="lazy" alt="Grobovi Pave i Ahmeta u Pavinom Polju"> <figcaption>Grobovi Pave i Ahmeta u Pavinom Polju</figcaption> </figure>  Ovako, sve se svelo na banalno nabrajanje bratstava, njihovih slava, porijekla, granica sela… Ali se nigdje ne pominje - gdje se, zapravo nalazi taj Vraneš, u kojoj državi, kako je pozicioniran, u geografskom smislu, na teritoriji Crne Gore, kada je ušao u sastav Crne Gore... O tome ni riječi. Zato narator pominje susjednu državu...&nbsp; Recimo, navode granice pojedinih sela (Kičava, Grab) pa kaže da se ona (ta sela) graniče sa Republikom Srbijom. Kako se jedno selo može graničiti sa (nekom) državom? Nema selo nezavisni državno-pravni status, pa da ima granice sa drugom državom.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025011414018_80ee7bcde07d808362c605535109eb158dd308c0d409099f744faa7f5cf9a8d1.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025011414018_80ee7bcde07d808362c605535109eb158dd308c0d409099f744faa7f5cf9a8d1" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Ni riječi o knezu Vranešu"> <figcaption>Ni riječi o knezu Vranešu</figcaption> </figure>  Granica, o kojoj narator u emisiji govori, jeste granica nezavisnih država Crne Gore i Republike Srbije, a ne sela (Kičave, Graba) i države Srbije. Ta sela se nalaze uz granicu sa Srbijom, ukoliko je uopšte važno saopštiti taj podatak. Da li je bitnije da se kaže sa kojom državom se graniči (neko) selo, ili u kojoj državi se to selo nalazi? Zapravo, da li je riječ o neznanju, ili lošoj namjeri? Ili i jedno i drugo. Ponovo apelujem, prvenstveno na političke partije građanske provenijencije, da reaguju i pred domaćom i pred međunarodnom javnošću - da se obustavi emitovanje ovoga sramnog serijala na Javnom servisu, kojim se širi mržnja, uzurpira crnogorska istorijska i kulturna baština, neobjektivno i tendenciozno prezentuju podaci o prošlosti i sadašnjosti toga područja, namjerno stvarajući privid da to područje zapravo i ne pripada državi Crnoj Gori!

Portal ETV

Neukost, falsifikati i nastavak prikrivanja počinilaca zločina u Vraneškoj dolini

Crnogorski javni servis, Radio televizija Crne Gore nastaviće večeras sa emitovanjem skandaloznog serijala „Vraneš zemlja i ljudi“ nezvanična su saznanja Portala ETV, a i u programskoj šemi najavljena je emisija u 22.55 sati. Urednik Prvog progama Televizije Crne Gore Bojan Terzić nije odgovorio na naše pozive i poruke, a prije tri dana, 10. januar, potvrdio je našem Portalu da je pokrenuo proceduru za obustavljanje prikazivanja emisije. Rekao je da su „pokrenute interne procedure“, te da će odluka biti donijeta veoma brzo i da je u odlučivanje uključeno „više ljudi“. U spornom serijalu, koji prema nezvaničnim informacijama sadrži čak 20 epizoda, brutalno se falsifikuju istorijske činjenice i u prve dvije epizode riječju nije pomenut masovni zločin u Šahovićima, današnjem Tomaševu, kada su 1924. godine, u mirnodopskim uslovima, pobijene muslimanske porodice koje su živjele u tom kraju, a preživjeli protjerani sa svojih ognjišta. Narator u emisiji kaže da su se Muslimani iselili 1924?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160116_721f06d03e45b5527bcee4045fbe52cb77a84ad8cf5b5dee18df994ed50aa816.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250113160116_721f06d03e45b5527bcee4045fbe52cb77a84ad8cf5b5dee18df994ed50aa816" data-rendition-name="original" width="311" height="162" loading="lazy" alt="Bojan Terzić"> <figcaption>ĆUTI: Bojan Terzić(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Serijal je sniman prošle i pretprošle godine, a sve je rađeno pod patronatom predsjednika Savjeta Javnog servisa Veselina Drljevića koji je porijeklom iz Vraneške doline. - Za ovaj serijal je u startu 2023. bilo opredijeljeno čak 80 snimajućih dana za 10 epizoda što je presedan. Kompletnom akcijom rukovodio je Veselin Drljević. On je ekipu predvodio tokom snimanja, a na raspolaganju su imali sve što su poželjeli. Niko od novinara nije bio uključen – kazali su ranije izvori Portala ETV iz Televizije Crne Gore. Prema njihovim riječima, praksa je da se dobije četiri do pet „snimajućih dana“ po emisiji od pola sata, ali da to nije bio slučaj i za ovaj serijal. - Ova ekipa je u startu imala po osam. Drljević je većinu vremena bio sa njima na terenu – rekli su naši sagovornici. Kako piše u odjavnoj špici, emisija je nastala po ideji d.o.o. Zlateš i Prijatelji Vraneša, nevladina organizacija čiji je jedan od vlasnika Veselin Drljević. Za d.o.o. Zlateš nema dostupnih podataka na interenetu. Koliko je novca Drljević dobio za svoj propagnadni uradak, za sada je nepoznato.&nbsp; Veselin Drljević je predsjednik Savjeta RTCG, tijela koje godinama nezakonito bira Borisa Raonića za generalnog direktora crnogorskog Javnog servisa, ne obazirući se na brojne presude, među kojima ima i pravosnažnih, da Raonićev izbor nije u skladu sa zakonskim procedurama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024090316094_2d0f046537ee29a5fe2d3acf7740791e3c405329eb936a19b04ddf13ceb38bcc.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024090316094_2d0f046537ee29a5fe2d3acf7740791e3c405329eb936a19b04ddf13ceb38bcc" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Drljević i Raonić"> <figcaption>TANDEM: Drljević i Raonić</figcaption> </figure>  Nakon druge epizode serijala „Vraneš zemlja i ljudi“ burno je reagovao dio javnosti sa zahtjevom da se obustavi emitovanje ovog „dokumentarca“.&nbsp; Iz Agencije za audiovizuelne medijske usluge Televiziji E saopštili su da će postupiti po prijavama, ali i da u njihovoj nadležnosti nije zabrana emitovanja spornih sadržaja, već da takvu odluku isključivo može donijeti sud. Bošnjačko vijeće saopštilo je da očekuju od RTCG izvinjenje potomcima žrtava genocida u Šahovićima, javnosti i bošnjačkom narodu. Funkcionerka Bošnjačke stranke Kenana Strujić Harbić je ocijenila da sporni serijal „predstavlja grubo falsifikovanje istorije toga kraja, ruganje žrtvama i porodicama žrtava jednog od najstrašnijih mirnodopskih zločina - genocida nad Bošnjacima Šahovića (Vraneške doline) i grubu zloupotrebu Javnog servisa“. Iz Savjeta muslimanskog naroda saopštili su da ovaj serijal ne sadrži ni minimum poštovanja prema nevino stradalim Muslimanima, čiji su životi brutalno oduzeti u jednom od najstrašnijih poglavlja crnogorske istorije. Istoričar i publicista mr Veselin Konjević u razgovoru za Portal ETV upozorio je da se u serijalu falsifikuju i krivotvore istorijske činjenice o prošlosti toga kraja, da je u emisiji prenebregnut stravičan zločin nad muslimanima u Vraneškoj dolini novembra 1924. godine, jer se želi stvoriti iskrivljena slika o tamošnjem stanovništvu i prošlosti toga kraja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160116_c0989ca55e757b52a087edb720293d2d1b48c51cc5aa2b638cbf33468ef65b33.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250113160116_c0989ca55e757b52a087edb720293d2d1b48c51cc5aa2b638cbf33468ef65b33" data-rendition-name="original" width="1080" height="1129" loading="lazy" alt="Veselin Konjević"> <figcaption>FALSIFIKOVANJE ISTORIJSKIH ČINJENICA: Veselin Konjević</figcaption> </figure>  Emisija, prema njegovom mišljenu, podstiče mržnja prema drugim narodima i negira crnogorski nacionalni i kulturni identitet, jer se uzurpira crnogorska kulturna i istorijska baština i nasilno i asimilatorski djeluje na crnogorski nacionalni i kulturni identitet. - Sam naziv serijala „Vraneš - zemlja i ljudi“ ukazuje na elementarnu neupućenost autora ove emisije o prošlosti Vraneške doline. Vraneš kao geografski pojam danas ne postoji, niti ga ima upisanog ni na jednoj geografskoj karti. Vraneš je, prije svega, istorijski pojam, i u tom smislu njegove granice su relativne - objasnio je Konjević. Ukazo je na još jedan falsifikat u serijalu - notorna je neistina i informacija, koju je narator sporne emisije saopštio da su u turskom popisu Hercegovačkog sandžaka iz XVI vijeka u tom kraju bili upisani Srbi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160120_02d8fed08271d60ff1d584dedd77f09608f82b6ec8a79c6f201f013754027d17.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250113160120_02d8fed08271d60ff1d584dedd77f09608f82b6ec8a79c6f201f013754027d17" data-rendition-name="original" width="1080" height="810" loading="lazy" alt="Popisne knjige Vraneš"> <figcaption>Izvod iz popisnih knjiga</figcaption> </figure>  - Ni u jednom osmanskom popisu Hercegovačkog sandžaka (od njegovog osnivanja 16. januara 1470. godine), kao ni u bilo kojoj drugoj oblasti Osmanskog carstva nijesu upisivane nacinalnosti popisivanog stanovništva. ...Ne postoji turski dokument toga perioda koji svjedoči da je makar u jednom slučaju upisana nacionalna odrednica - kategoričan je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160120_59f14916716c3ec7070424f1169669a0d055160b0c7f9ca19361c9e5f1ff1186.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250113160120_59f14916716c3ec7070424f1169669a0d055160b0c7f9ca19361c9e5f1ff1186" data-rendition-name="original" width="1080" height="810" loading="lazy" alt="Izvod"> <figcaption>Izvod iz popisnih knjiga</figcaption> </figure>  Veoma opasno falsifikovanje i podmetanje, upozorava Konjević, je i podatak saopšten u emisiji o broju Srba u pojedinim selima Vraneške doline, u popisu „dacija“ (poreskih obveznika) iz 1913. godine, jer u tom popisu, što je vidljivo u originalnim dokumentima, nije upisivana nacionalna odrednica. Kategoričan je i da ne postoji nijedan relevantan dokaz da su manastiri i crkve sa područja današnje Vraneške doline zadužbina Nemanjića. - Sve je to izmišljeno, kao i mnogo šta drugo - kategoričan je Konjević. U autorskom tekstu za Portal ETV istoričar Novak Adžić precizno je objasnio što se dogodilo u Šahovićima 1924. godine. U Šahovićima se 1924. nije desilo, kako se u emisiji navodi, iseljavanje Muslimana, već se dogodio de facto genocid, jer po uzroku, načinu izvršenja, namjerama, ciljevima i posljedicama, kako je istakao Adžić, taj masovni zločin jeste biće onog krivičnog djela koje je kasnije obuhvatio pravni, međunarodno konvencionalno, definisani pojam genocida. - Faktički genocid u Šahovićima izvršen je pod egidom ondašnjeg režima karadorđevićevske Kraljevine SHS, koji je dopustio i prećutno odobrio i indirektno izvršio taj zločin. Naredbodavci i izvršioci nikada nijesu bili pravno procesuirani, a kamoli kažnjeni - ističe Adžić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010907014_de71a15eea9a06eae33cc0b2009b47f9e5632d34f6c6d1affc760cfa80ecf43f.webp" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025010907014_de71a15eea9a06eae33cc0b2009b47f9e5632d34f6c6d1affc760cfa80ecf43f" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Novak Adžić"> <figcaption>U ŠAHOVIĆIMA SE FAKTIČKI DOGODIO GENOCID: Novak Adžić</figcaption> </figure>  Inspiratori, naredbodavci, saučesnici u faktičkom zločinu genocida u Šahovićima bili su uglavnom sljedbenici ideologije (veliko)srpskog unitarizma i centralizma i bjelaške politike inaugurisane na Podgoričkoj skupštini novembra 1918. godine, a neki od njih bili su „poslanici“ na toj „skupštini“, neki pripadnici ondašnjih režimskih i drugih centralističkih partija, radikalne Pašićeve stranke i drugih partija, dok su neki od njih bili u organima vlasti države pod nazivom Kraljevina SHS na tome i širem području. Adžić objašnjava da je za povod genocida nad muslimanskim stanovništvom u Šahovićima i iseljavanje preživjelih iskorišćeno ubistvo lokalnog kabadahije Boška L. Boškovića, koji je bio načelnik kolašinskog okruga, a kasnije postao policijski inspektor MUD-a KSHS i penzionisan u tom statusu. Za Boška L. Boškovića, piše Adžić, karakteristično je i to da je bio protivnik kralja Nikole I Petrovića-Njegoša, pristalica Podgoričke skupštine (1918), brutalni neprijatelj Božićnog ustanka (1919) i crnogorskog komitskog (gerilskog) pokreta (1919-1924). Ubijen je 7. novembra 1924. godine na Obodu Cera na putu Mojkovac – Šahovići, a za njegovo ubistvo, bez dokaza je osumnjičen poznati muslimanski odmetnik, ustanik i komita Jusuf Mehonjić, kojeg je docnije u Albaniji likvidirala jugoslovenska tajna policija. - Poslije ubistava Boška Boškovića dogodio se, uz solidarnost ondašnjih državnih vlasti, iz osvetničkih ali i drugih poriva, bestijalni pokolj Muslimana/Bošnjaka u Vraneškoj dolini, Pavinom Polju i Šahovićima (današnje Tomaševo) 9. i 10. novembra 1924. godine, kojeg su izvršili brojni njegovi saplemenici u masovnom pohodu. Istraga o zločinima u Šahovićima nije sprovedena. Od strane vlasti zločin u Šahovićima je zataškan - piše Adžić. On je podsjetio i na tekst u iseljeničkom listu Montenegrin Herald (Crnogorski glasnik) od 15. decembra 1924. godine, u kojem piše kako je „na glas pogibije“ Boškovića, „odmah pošla vojska i policija i cijelo selo Pavino Polje izgorela, a svo stanovništvo poubijala tako da u istom selu nije ostalo žive duše, a isto selo imalo preko dvjesta kuća, sve sami muslimani“. - Pašićeva vlada sad ovi u istoriji nezapamćeni zločin baca na Crnogorce dajući izjavu kako su taj pokolj izvršili Crnogorci u osveti - piše u tom članku. Ističe se kako su Boškovića „ubili sami Crnogorci za osvetu jer je, dok je bio načelnik kolašinskog sreza, popalio mnoge kuće, ubio mirne građane, vršio najviša zvjerstva što se u istoriji ne pamti“. - Sadašnja Pašić–Pribićevićeva vlada ponovo ga je poslala da nasilno prisiljava narod da glasaju za radikale. Po Bijelom Polju i okolini počinio je pomoću vojske i policije nova čuda i uputio se bio u pljačku i batinanje, ali ga na putu dočekaše Crnogorci i ubiše ga sa još dvojicom njegovih pratilaca - citira Adžić dijelove teksta iz 1925. godine u iseljeničkim novinama u Americi. U tekstu piše i da je „pokolj stanovništva Pavinog Polja kao i popaljenje 200 kuća izvršila vojska i žandarmerija“. - Vijesti koje je Biograd proturio da su to izvršili Crnogorci posve su neistinite jer u okrugu Kolašinskom nema ni dva posto koji bi za Boškovićem zaplakali, a kamoli da ga svete - zaključuje se u tom tekstu.

Sramni serijal „Vraneš zemlja i ljudi“ od večeras opet na programu Javnog servisa

Crnogorski Javni servis ćuti na žestoku reakciju dijela javnosti zbog novog spornog propagandnog uratka ove medijske kuće - serijala „Vraneš“ u kojem se brutalno falsifikuju istorijske činjenice i prikriva masovni zločin u Vraneškoj dolini, u nekadašnjim Šahovićima, današnjem Tomaševu, za koji istoričari tvrde da nosi sva obilježja genocida, kada je u novembru 1924. godine pobijeno i iz ovog kraja iseljeno muslimansko stanovništvo. U drugoj epizodi serijala „Vraneš - zemlja i ljudi“ masovni zločin u Šahovićima ne pominje se ni riječju, a u više navrata narator kaže kako su se Muslimani 1924. godine iselili iz ovog kraja?! <h2>Predsjednik Savjeta predvodio ekipu</h2> Sporni serijal Televizije Crne Gore, kako saznaje Portal ETV, sadrži čak 20 epizoda, sniman je prošle i pretprošle godine, a sve je rađeno pod patronatom predsjednika Savjeta Javnog servisa Veselina Drljevića. - Za ovaj serijal je u startu 2023. bilo opredijeljeno čak 80 snimajućih dana za 10 epizoda što je presedan. Kompletnom akcijom rukovodio je Veselin Drljević. On je ekipu predvodio tokom snimanja, a na raspolaganju su imali sve što su poželjeli. Niko od novinara nije bio uključen - kaže više izvora Portala ETV iz Televizije Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010921018_8c012eee53c36829fe7affa8c6c1517d4a9ef426c1fbed42bb8968f394082005.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025010921018_8c012eee53c36829fe7affa8c6c1517d4a9ef426c1fbed42bb8968f394082005" data-rendition-name="original" width="1080" height="486" loading="lazy" alt="Vraneš - zemlja i ljudi"></figure>  Objašnjavaju da je praksa da se dobije četiri do pet „snimajućih dana“ po emisiji od pola sata, ali da to nije bio slučaj i za ovaj serijal. - Ova ekipa je u startu imala po osam. Drljević je većinu vremena bio sa njima na terenu - dodaju naši sagovornici. Serijal je u međuvremenu narastao na 20 epizoda, a u odjavnoj špici piše da je emisija nastala po ideji d.o.o. Zlateš i Prijatelji Vraneša, nevladina organizacija čiji je jedan od vlasnika Veselin Drljević. Za d.o.o. Zlateš nema dostupnih podataka. Koliko je novca Drljević dobio za svoj propagnadni uradak, za sada je nepoznato. Drljević je predsjednik Savjeta RTCG, tijela koje godinama nezakonito bira Borisa Raonića za generalnog direktora crnogorskog Javnog servisa, ne obazirući se na brojne presude, među kojima ima i pravosnažnih, da Raonićev izbor nije u skladu sa zakonskim procedurama.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010921018_2d0f046537ee29a5fe2d3acf7740791e3c405329eb936a19b04ddf13ceb38bcc.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025010921018_2d0f046537ee29a5fe2d3acf7740791e3c405329eb936a19b04ddf13ceb38bcc" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Veselin Drljević i Boris Raonić"><figcaption>TANDEM: Veselin Drljević i Boris Raonić(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Zbog zloupotrebe službenog položaja u saizvršilaštvu, a povodom izbora Raonića, Osnovno državno tužilaštvo je u novembru prošle godine podnijelo Osnovnom sudu u Podgorici optužni prijedlog protiv predsjednika i članova Savjeta RTCG - Veselina Drljevića, Filipa Lazovića, Amine Murić, Naoda Zorića i Predraga Miranovića, a povodom izbora Raonića 1. juna 2023. godine. Savjet je Borisa Raonića za tri godine čak četiri puta nezakonito imenovao za generalnog direktora Javnog servisa. Za Raonićevog mandata Javni servis imao je teška ogrješenja o profesionalne standarde i novinarski kodeks, objavljujući čak i lažne informacije, a serijal „Vraneš“ nije prvi u kojem se falsifikuju istorijske činjenice. <h2>RTCG bez reakcije</h2> Iako je već nakon druge epiozode ovog serijala uslijedila burna reakcija dijela javnosti, među kojima su istoričari, iz RTCG se ne oglašavaju. Bošnjačko vijeće zatražilo je obustavljanje emitovanja serijala, a to je zahtijevala i funkcionerka Bošnjačke stranke Kenana Strujić Harbić, kao i PEN centar i istoričar Veselin Konjević. Iz Agencije za audiovizuelne medijske usluge Televiziji E saopštili su juče da će postupiti po prijavama, ali i da u njihovoj nadležnosti nije zabrana emitovanja spornih sadržaja, već da takvu odluku isključivo može donijeti sud. Bošnjačko vijeće očekuje od RTCG izvinjenje potomcima žrtava genocida u Šahovićima, javnosti i bošnjačkom narodu. Strujić Harbić je ocijenila da sporni serijal „predstavlja grubo falsifikovanje istorije toga kraja, ruganje žrtvama i porodicama žrtava jednog od najstrašnijih mirnodopskih zločina - genocida nad Bošnjacima Šahovića (Vraneške doline) i grubu zloupotrebu Javnog servisa“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010921018_5593a09883e69ce8cf2a39b318afc245c005f61271a54992bd72b999f658a74d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025010921018_5593a09883e69ce8cf2a39b318afc245c005f61271a54992bd72b999f658a74d" data-rendition-name="original" width="448" height="300" loading="lazy" alt="Kenana Strujić Harbić"><figcaption>Kenana Strujić Harbić(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption></figure>  I istoričar i publicista mr Veselin Konjević u razgovoru za Portal upozorio je da se u serijalu falsifikuju i krivotvore istorijske činjenice o prošlosti toga kraja, da je u emisiji prenebregnut stravičan zločin nad muslimanima u Vraneškoj dolini novembra 1924. godine, jer se želi stvoriti iskrivljena slika o tamošnjem stanovništvu i prošlosti toga kraja. Emisija, prema njegovom mišljenu, podstiče mržnja prema drugim narodima i negira crnogorski nacionalni i kulturni identitet, jer se uzurpira crnogorska kulturna i istorijska baština i nasilno i asimilatorski djeluje na crnogorski nacionalni i kulturni identitet. - Sam naziv serijala „Vraneš - zemlja i ljudi“ ukazuje na elementarnu neupućenost autora ove emisije o prošlosti Vraneške doline. Vraneš kao geografski pojam danas ne postoji, niti ga ima upisanog ni na jednoj geografskoj karti. Vraneš je, prije svega, istorijski pojam, i u tom smislu njegove granice su relativne - objasnio je Konjević. On je ukazo na još jedan falsifikat u serijalu - notorna je neistina i informacija, koju je narator sporne emisije saopštio da su u turskom popisu Hercegovačkog sandžaka iz XVI vijeka u tom kraju bili upisani Srbi. - Ni u jednom osmanskom popisu Hercegovačkog sandžaka (od njegovog osnivanja 16. januara 1470. godine), kao ni u bilo kojoj drugoj oblasti Osmanskog carstva nijesu upisivane nacinalnosti popisivanog stanovništva. ...Ne postoji turski dokument toga perioda koji svjedoči da je makar u jednom slučaju upisana nacionalna odrednica - kategoričan je on.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010921018_c0989ca55e757b52a087edb720293d2d1b48c51cc5aa2b638cbf33468ef65b33.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025010921018_c0989ca55e757b52a087edb720293d2d1b48c51cc5aa2b638cbf33468ef65b33" data-rendition-name="original" width="1080" height="1129" loading="lazy" alt="Veselin Konjević"><figcaption>Veselin Konjević(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Veoma opasno falsifikovanje i podmetanje, upozorava Konjević, je i podatak saopšten u emisiji o broju Srba u pojedinim selima Vraneške doline, u popisu „dacija“ (poreskih obveznika) iz 1913. godine, jer u tom popisu, što je vidljivo u originalnim dokumentima, nije upisivana nacionalna odrednica. Kategoričan je i da ne postoji nijedan relevantan dokaz da su manastiri i crkve sa područja današnje Vraneške doline zadužbina Nemanjića. - Sve je to izmišljeno, kao i mnogo šta drugo - kategoričan je Konjević. <h2>Prećutali zločin u Šahovićima</h2> U autorskom tekstu za Portal ETV istoričar Novak Adžić precizno je objasnio što se dogodilo u Šahovićima 1924. godine. U Šahovićima se 1924. nije desilo, kako se u emisiji navodi, iseljavanje Muslimana, već se dogodio de facto genocid, jer po uzroku, načinu izvršenja, namjerama, ciljevima i posljedicama, kako je istakao Adžić, taj masovni zločin jeste biće onog krivičnog djela koje je kasnije obuhvatio pravni, međunarodno konvencionalno, definisani pojam genocida. - Faktički genocid u Šahovićima izvršen je pod egidom ondašnjeg režima karadorđevićevske Kraljevine SHS, koji je dopustio i prećutno odobrio i indirektno izvršio taj zločin. Naredbodavci i izvršioci nikada nijesu bili pravno procesuirani, a kamoli kažnjeni - ističe Adžić.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010921018_de71a15eea9a06eae33cc0b2009b47f9e5632d34f6c6d1affc760cfa80ecf43f.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025010921018_de71a15eea9a06eae33cc0b2009b47f9e5632d34f6c6d1affc760cfa80ecf43f" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Novak Adžić"><figcaption>Novak Adžić(Photo: CEP)</figcaption></figure>  Inspiratori, naredbodavci, saučesnici u faktičkom zločinu genocida u Šahovićima bili su uglavnom sljedbenici ideologije (veliko)srpskog unitarizma i centralizma i bjelaške politike inaugurisane na Podgoričkoj skupštini novembra 1918. godine, a neki od njih bili su „poslanici“ na toj „skupštini“, neki pripadnici ondašnjih režimskih i drugih centralističkih partija, radikalne Pašićeve stranke i drugih partija, dok su neki od njih bili u organima vlasti države pod nazivom Kraljevina SHS na tome i širem području. Adžić objašnjava da je za povod genocida nad muslimanskim stanovništvom u Šahovićima i iseljavanje preživjelih iskorišćeno ubistvo lokalnog kabadahije Boška L. Boškovića, koji je bio načelnik kolašinskog okruga, a kasnije postao policijski inspektor MUD-a KSHS i penzionisan u tom statusu. Za Boška L. Boškovića, piše Adžić, karakteristično je i to da je bio protivnik kralja Nikole I Petrovića-Njegoša, pristalica Podgoričke skupštine (1918), brutalni neprijatelj Božićnog ustanka (1919) i crnogorskog komitskog (gerilskog) pokreta (1919-1924). Ubijen je 7. novembra 1924. godine na Obodu Cera na putu Mojkovac – Šahovići, a za njegovo ubistvo, bez dokaza je osumnjičen poznati muslimanski odmetnik, ustanik i komita Jusuf Mehonjić, kojeg je docnije u Albaniji likvidirala jugoslovenska tajna policija. - Poslije ubistava Boška Boškovića dogodio se, uz solidarnost ondašnjih državnih vlasti, iz osvetničkih ali i drugih poriva, bestijalni pokolj Muslimana/Bošnjaka u Vraneškoj dolini, Pavinom Polju i Šahovićima (današnje Tomaševo) 9. i 10. novembra 1924. godine, kojeg su izvršili brojni njegovi saplemenici u masovnom pohodu. Istraga o zločinima u Šahovićima nije sprovedena. Od strane vlasti zločin u Šahovićima je zataškan - piše Adžić. On je podsjetio i na tekst u iseljeničkom listu Montenegrin Herald (Crnogorski glasnik) od 15. decembra 1924. godine, u kojem piše kako je „na glas pogibije“ Boškovića, „odmah pošla vojska i policija i cijelo selo Pavino Polje izgorela, a svo stanovništvo poubijala tako da u istom selu nije ostalo žive duše, a isto selo imalo preko dvjesta kuća, sve sami muslimani“. - Pašićeva vlada sad ovi u istoriji nezapamćeni zločin baca na Crnogorce dajući izjavu kako su taj pokolj izvršili Crnogorci u osveti - piše u tom članku.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250109210112_db0ac99f6a30154c6ecaa0831914dbd64f9cd04e11527d548906bb758dffd3cf.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250109210112_db0ac99f6a30154c6ecaa0831914dbd64f9cd04e11527d548906bb758dffd3cf" data-rendition-name="original" width="1080" height="486" loading="lazy" alt="Vraneška dolina"><figcaption>Vraneška dolina(Photo: RTCG)</figcaption></figure>  Ističe se kako su Boškovića „ubili sami Crnogorci za osvetu jer je, dok je bio načelnik kolašinskog sreza, popalio mnoge kuće, ubio mirne građane, vršio najviša zvjerstva što se u istoriji ne pamti“. - Sadašnja Pašić–Pribićevićeva vlada ponovo ga je poslala da nasilno prisiljava narod da glasaju za radikale. Po Bijelom Polju i okolini počinio je pomoću vojske i policije nova čuda i uputio se bio u pljačku i batinanje, ali ga na putu dočekaše Crnogorci i ubiše ga sa još dvojicom njegovih pratilaca - citira Adžić dijelove teksta iz 1925. godine u iseljeničkim novinama u Americi. U tekstu piše i da je „pokolj stanovništva Pavinog Polja kao i popaljenje 200 kuća izvršila vojska i žandarmerija“. - Vijesti koje je Biograd proturio da su to izvršili Crnogorci posve su neistinite jer u okrugu Kolašinskom nema ni dva posto koji bi za Boškovićem zaplakali, a kamoli da ga svete - zaključuje se u tom tekstu. Za crnogorski Javni servis i Veselina Drljevića, međutim, masovni zločin u Šahovićima nije se dogodio, a muslimansko stanovništvo, kako kaže narator u drugoj emisiji serijala „Vraneš“, se iselilo.

Veselin Drljević stoji iza skandaloznog serijala „Vraneš“

Očigledno „silovanje geografije“ u Vraneškoj dolini je pokušaj nasilnog nametanja identiteta, ocijenio je za Portal ETV, prof. dr Šerbo Rastoder, uz konstataciju da se to najviše očituje natpisom „Srpsko groblje“ čime se promoviše, kako kaže, nesumnjivo novi obrazac „nacionalizovanja mrtvih“. - Potreba da i groblje bude „srpsko“ je dokaz nacionalne šizofrenije koju je teško razumjeti – ističe naš sagovornik. Za mr Veselina Konjevića, profesora istorije, nema dileme da je pokušaj postavljanja tabli sa novim imenima sela u Vraneškoj dolini kulminacija višegodišnjeg, pa i višedecenijskog djelovanja određenih lokalnih ekstremistički nastrojenih pojedinaca, koji žele da zatru svaki trag u ovom kraju svemu što nije srpsko. Portal Antena M objavio je 12. septembra uznemirujuću informaciju da u Vraneškoj dolini, pored saobraćajnice koja povezuje Bijelo Polje i Pljevlja neko postavlja table sa izmišljenim nazivima mjesta?!&nbsp; Tako su sela Muslići, Babajići, Čokrlije... po do danas neidentifikovanom „topografu“ postali Ninkovići, Novo Selo, Vranštica?! Table su ispisane na ćirilici, a i mjesno groblje je dobilo novo ime – „Srpsko pravoslavno groblje“?! Bjelopoljske vlasti odmah su reagovale, što je <a href="https://etv.me/drustvo/tabla-sa-natpisom-srpsko-pravoslavno-groblje-jos-nije-uklonjena-opstina-ce-se-zaliti-ombudsmanu-ukoliko-njihov-zahtjev-ostane-bez-odgovora">juče Portalu ETV potvrdio</a> i predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović, koji je kazao da su uklonjene sve table, osim one ispred groblja u Pavinom Polju, jer za to nemaju ingerencije.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240915170956_9fbb19c536ee8f10e8e3f1bb97e808f2db08cf09685efcb8f431fee99423cf5d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240915170956_9fbb19c536ee8f10e8e3f1bb97e808f2db08cf09685efcb8f431fee99423cf5d" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Lokalna vlast brzo reagovala, pa su Čokrlije opet Čokrlije"> <figcaption>Lokalna vlast brzo reagovala, pa su Čokrlije opet Čokrlije</figcaption> </figure>  Uputili su dopis Mjesnoj zajednici i grobljanskom odboru, a obratiće se i Crkvenoj opštini i ombudsmanu – kako bi predložili da naziv tog groblja ne nosi ni vjerska ni nacionalna obilježja. - Na tom groblju ima muslimana, mnogo Crnogoraca, komunista, ateista... To je zajedničko groblje čitavog sela – kazao je Smolović. Opštinske vlasti ne znaju ko je tajni „topograf“ i čitav slučaj prijavili su policiji i tužilaštvu. U tužilaštvima – Osnovnom i Višem u Bijelom Polju, međutim, ocijenili su da nema ništa sporno u tome što je neko odlučio da u Vraneškoj dolini, na ovako drastičan način uspostavlja nepostojeće geografske odrednice i atakuje na istorijske činjenice. Zaključili su da nema elemenata krivičnog djela?! Interesantno, iz Osnovnog tužilaštva, kako je prenijela Antena M, policiju su uputili da se obrati komunalnoj inspekciji, kako bi utvrdili da li je table neko postavio samoinicijativno, ili je prethodno podnijet zahtjev?!&nbsp; <h2>Sjećanja se ne mogu ubiti</h2> Bjelopoljski tužioci očito ni ne pomišljaju da je ovaj događaj svojevrsno širenje mržnje – nacionalne i vjesrke, jer nepoznati „topograf“ pokušava da prekraja istorijske činjenice i „ubije“ svaki dokaz postojanja Muslimana/Bošnjaka u tom kraju, ali i jezivog zločina 1924. kada su u krvavom, organizovanom pokolju pobijene muslimanske porodice, a oni koji su preživjeli su prognani. Table sa izmišljenim nazivima sela postavljene su upravo u susret obilježavanju stogodišnjice od užasnog masakra u ovom kraju.&nbsp; Antena M je podsjetila da su Muslimani na popisu iz 1913. godine u Vraneškoj dolini bili jasna većina stanovnika. - Što se tiče pokušaja promjene toponima, sto godina nakon pokolja, razumijem ga u kontekstu „završnice ubijanja sjećanja“. Zanimljiv je fenomen da su nakon promjene toponima Šahovići u Tomaševo, što su uradili komunisti, odajući počast Tomašu Žiźiću, svi ostali toponimi ostali isti. Tako ćete tamo naći Hasanbegovića mahalu, Džamijsko, Muslića livade, Orlov izvor, Amirovu livadu, Drndare i slično – kaže Rastoder.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240915170956_08e0f2eb627c765af78d60e14959d0af624f28b5c872bbb0b69ee2de92452d1a.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240915170956_08e0f2eb627c765af78d60e14959d0af624f28b5c872bbb0b69ee2de92452d1a" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Prof. dr Šerbo Rastoder"> <figcaption>Prof. dr Šerbo Rastoder(Photo: Monitor)</figcaption> </figure>  Iluzija da se promjenom toponima može izmijeniti sjećanje i „ono što je bilo“, dodaje on, stanuje u mnogim glavama neznavenih.&nbsp; - Toponimi se mehanički nasljeđuju, a svaka promjena ima nužno ideološki i politički kontekst. Imam informaciju i ubijeđen sam da je tačna, da je lokalna vlast u Bijelom Polju odmah reagovala i vratila izvorne toponime. Kažem izvorne, jer se za tako nešto može reći - samo one koji su zapisani – ističe Rastoder. A neko je odlučio da novo ime nađene i mjesnom groblju u Pavinom Polju – i postavio tablu „Srpsko pravoslavno groblje“. - Do sada su groblja bila pravoslavna, katolička, muslimanska... ne sjećam se da na nekom tako nešto piše. Poenta je u tome da se dokaže da među mrtvima nema Crnogoraca. Da paradoks bude veći, na tom groblju je i grob Rama Sejdovića Hasanbegovića, posljednjeg muslimana iz tog kraja koji je želio da ga sahrane samo tamo gdje je rođen. I dok imate jedno vrijeme u kojem su mještani pravoslavavci sa ljubavlju i poštovanjem sahranili Rama osamdesetih godina XX vijeka, dotle danas živimo u vremenu kada se čak i groblja nacionalizuju – upozorava sagovornik Portala ETV.&nbsp; Da li Crkva Srbije stoji iza imenovanja mjesnog groblja u „srpsko pravoslavno“ Rastoder ne zna, ali zna da postoji priča o namjeri da se i toponim Vraneš promijeni u Zlateš. <h2>Izmišljena legenda</h2> Profesor istorije Veselin Konjević potvrđuje da postoji inicijativa da se Vraneš preimenuje u Zlateš, što je, kako kaže, posljedica raspirivanja nacionalističkih strasti, primarno forsiranjem kosovskog mita.&nbsp; - Tako je, u drugoj polovini XX vijeka, izmišljena legenda da se Vraneš, navodno, nekada zvao Zlateš. Ti „zlatešani“ nijesu došli u boj na Kosovo, pa ih je „car“ Lazar prokelo: „Dabogda se ne zvao Zlateš, nego bio vran – crn, kao gavran“! I tako, eto, zbog izdaje i prokletstva, postao je Vraneš. Ne bi ovo bilo ništa strašno – legenda ko legenda - da se crkva, koju su novodoseljenici podigli 1931. godine nedaleko od centra današnjeg Tomaševa, nakon što su joj dograđeni konaci 2011. godine – nije preimenovala u – manastir Zlateš! A onda je krenula priča, da se i čitav kraj treba preimenovati u – Zlateš (Zlateška dolina) – pojašnjava Konjević.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240915170956_51c6ff0690f38536a51bcbfcf957d1bbb19bf9df96acd6d9cdc9501abd9d495a.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20240915170956_51c6ff0690f38536a51bcbfcf957d1bbb19bf9df96acd6d9cdc9501abd9d495a" data-rendition-name="original" width="385" height="492" loading="lazy" alt="Mr Veselin Konjević"> <figcaption>Mr Veselin Konjević</figcaption> </figure>  Ističe da su mnogi ozbiljni istoričari, poput dr Žarka Šćepanovića i dr Božidara Šekularca, ali i drugi, davno dokazali da je toponim Vraneš (Vraneška dolina) nastao po znamenitom knezu Heraku Vranešu, po kome je i pleme dobilo naziv – Vraneši. Crkva Srbije, kategoričan je Konjević, nijednim svojim gestom, koliko je njemu poznato, nije doprinijela smirivanju nacionalnih (nacionalističkih) tenzija. - Ne može se biti „istinski“ vjernik, a istovremeno gajiti mržnju prema svemu što ne dolazi iz vašeg nacionalnog i vjerskog korpusa – upozorava on. Postavljanje tabli sa lažnim, nepostojećim toponima, nazivima sela u Vraneškoj dolini i „imenovanje“ mjesnog groblja u „srpsko pravoslavno groblje“, za Konjevića je kulminacija višegodišnjeg, pa i višedecenijskog djelovanja određenih lokalnih ekstremistički nastrojenih pojedinaca, koji žele da zatru svaki trag u Vraneškoj dolini svemu što nije srpsko.&nbsp; - Očigledno je da posebnu odbojnost gaje prema toponimima koji asociraju na boravak muslimana na tom području. Da apsurd bude veći, ti pojedinci jednako takvu odbojnost gaje i prema svemu što se vezuje za državu Cnu Goru - u kojoj su rođeni, odrasli, nikada nijesu mijenjali mjesto stanovanja; u kojoj rade, školuju djecu... A opet, ježe se na svaki pomen te države! Ističem da se radi o grupi pojedinaca, koja iz ideoloških, partijskih i/ili nekih drugih razloga, drži čitav kraj u svojevrsnoj izolaciji, stigmatizujući cjelokupno stanovništvo Vraneške doline, koja se, iako nadaleko čuvena po ljepoti, danas najviše prepoznaje po narativu koji nameću upravo ti i takvi pojedinci – naglašava sagovornik Portala ETV.&nbsp; Uvjeren je da većina stanovništva Vraneške doline ne dijeli mišljenje tih, kako kaže, ekstremista, ali da „ne žele da se na bilo koji način eksponiraju“, čime, upozorava on, prećutno daju podršku ekstremističkoj grupaciji.&nbsp; Podsjeća da su „preminenovana“ sela - Babajići, Čokrlije, Muslići... dobila nazive upravo po muslimanskim bratstvima - Babajićima, Muslićima, Čokrlijama, koja su do prije jednog vijeka živjela u Vraneškoj dolini.&nbsp; - Umjesto na silu raseljenih i nedužno stradalih muslimana, u pogromu koji se desio 9/10. novembra 1924. godine, na njihova imanja su doselila pravoslavna bratstva, dominantno iz Morače i Rovaca. Toponima koji podsjećaju da je na tom području vjekovima živjelo muslimansko stanovništvo, prepuna je Vraneška dolina – od naziva livada, potoka, raznih uzvišenja, pa do naziva brojnih sela, i očigledno su neugodan „svjedok“ nekim Vranešanima, koji bi i na taj način željeli da se oslobode „neugodne prošlosti“, koja im ne da mira savjesti – ocjenjuje Konjević.&nbsp; Za dešavanja u Vraneškoj dolini Konjević, zbog nečinjenja, krivi i opštinske vlasti. - Kao primjer navešću da su dvije kamene ploče (stećci), koje se nalaze na jednoj nekropoli nedaleko od centra Pavinog Polja, i za koje se vezuje predanje o Pavi i Ahmetu, prije nekoliko godina devastirane, a da ni do danas, i pored brojnih prijava, niko od opštinskih, niti državnih institucija nije preduzeo mjere i uklonio nelegalno postavljeni objekat. A obećavali su – svi – naglašava Konjević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091518090_ee26de2d62ae9bb916908196140457f77f54cf6eb442ddcebea8e57849b13077.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="2024091518090_ee26de2d62ae9bb916908196140457f77f54cf6eb442ddcebea8e57849b13077" data-rendition-name="original" width="1080" height="810" loading="lazy" alt="Ni lokalne ni državne vlasti ne vode brigu o mjestu gdje se vjeruje da počivaju Pava i Ahmet"> <figcaption>Ni lokalne ni državne vlasti ne vode brigu o mjestu gdje se vjeruje da počivaju Pava i Ahmet</figcaption> </figure>  <h2>Pokolj o kojem se ćuti</h2> U Crnoj Gori o jezivom pokolju i progromu muslimanskog stanovništva u Vraneškoj dolini decenijama se ćutalo i samo se pominjalo kao „ono što je bilo“. U istorijskim čitankama nije bilo ni slova. Sagovornik Portala ETV, prof. dr Šerbo Rastoder, međutim, kategoričan je da su pokušaji revizije istorije uvijek neuspješni. - Što se tiče genocida počinjenog 1924. godine, koji je to po biću i posljedicama, a ne po bilo čijim proizvoljnim kvalifikacija, te njegovog ćutanja i prikrivanja, može se samo konstatovati – „džabe ste krečili“. Jer, „ono što je bilo“ ne može se promijeniti. Mijenja se samo interpretacija „onoga što je bilo“. Umjesto da se stavi tačka na to i krene dalje, negiranjem i pokušajima zataškavanja se samo ostavlja prostor da u narednih 100 godina, oni koji imaju pravo i potrebu na „sjećanje“ iznova, svake godine podsjećaju na taj događaj. To što nije urađeno od prethodnih vlasti u prošlih 100 godina samo pokazuje da nema revizije istorije i da je svaki takav pokušaj prolazan i neuspješan, zato što je svaka laž, bez obzira što izgleda „korisno“ nepostojana – jasan je Rastoder. I Veselin Konjević poručuje da su uzaludni pokušaji „brisanja“ istorijske činjenice da su u Vraneškoj dolini živjeli Muslumani. - Prvi Muslimani na tom prostoru javljaju se još u XV vijeku, u tadašnjoj nahiji Ljuboviđi, u prvim osmanskim popisima tih krajeva. Jedan od sinova znamenitog kneza u nahiji Ljuboviđi Heraka Vraneša, primio je islam i postao Ibrahim (paša). Sin tog Ibrahim-paše bio je Skender-beg Vranešević, koji je bio upravitelj Heregovačkog sandžaka od 1515. do 1517. godine. Dakle, Muslimani u Vraneškoj dolini su (bili) autohtoni; imali su mnogo dužu tradiciju življenja od mnogih pravoslavnih bratstava koja danas žive na tom prostoru. Oni su (bili) svoji na svome! Jedan (manji) dio Muslimana u Vranešku dolinu doselio je u drugoj polovini i krajem XIX vijeka, nakon crnogorskog zauzimanja Nikšića i Kolašina. Starosjedioci u Vranešu, koji, inače, nijesu organizovano učestvovali u vraneškom pokolju 1924. godine, vjekovima su u miru živjeli sa svojim komšijama Muslimanima – naglašava Konjević. A poslije pokolja u Vraneškoj dolini 1924. i progroma Muslimana iz toga kraja Ramo Hasanbegović Sejdović, ipak se vratio i do smrti je živio u selu Mahala, pored Pavinog Polja, gdje je i sahranjen. Zarobljeni avetima prošlosti, kosovskim mitom koji propagira Crkva Srbije, revizionizmom istorijskih činjenica... neki su sada odlučili da to mjesno groblje imenuju srpskim i pravoslavnim i poruče da nesrbi ni mrtvi nijesu dobrodošli u Vranešku dolinu.

Promjena toponima, sto godina nakon pokolja, „završnica ubijanja sjećanja“

Najmanje pet osoba je poginulo, a tri su povrijeđene u eksploziji auto bombe u blizini policijske stanice u meksičkoj državi Mičoakan. Napad se dogodio u subotu, a među žrtvama su i tri lokalna policajca, prenosi CBS News.
Eksplozija je odjeknula nešto prije podneva po lokalnom vremenu, a istragu vodi Kancelarija glavnog državnog tužioca. Prema riječima Hektora Zepede, zapovjednika lokalne policije, eksplozija je bila toliko snažna da su ostaci žrtava razbacani po cijelom području.
Talas nasilja u Mičoakanu 

Ova meksička država je godinama poprište sukoba moćnih narko kartela, uključujući Halisko novu generaciju, Ujedinjene kartele i Novu porodicu Mičoakana, kao i brojne lokalne naoružane grupe. Kriminalci sve češće koriste eksplozive, ponekad iz dronova ili kao mine uz ceste, iako auto bombe nisu uobičajena taktika.
Napetosti su dodatno porasle nakon ubistva gradonačelnika Uruapana, Karlosa Manza, koji se isticao u borbi protiv kriminala. Njegova smrt izazvala je dvodnevne proteste s paljenjem javnih zgrada i više od 100 povrijeđenih u sukobima s policijom.
Borba za kontrolu i iznuda
 
 Organizovane kriminalne grupe bore se za kontrolu nad Mičoakanom, ključnom ulaznom tačkom za hemikalije potrebne za proizvodnju sintetičkih droga. Iznuda je takođe unosan biznis, a u oktobru je ubijen Bernardo Bravo, lokalni uzgajivač limete, zbog prijava iznuda.
Policijske snage u pogođenom gradu nastale su kao civilni pokret samoobrane protiv kartela, a kasnije formalizovane od strane države. Zabilježeni su slučajevi infiltracije kriminalaca u njihove redove.
Napad se desio dok je guverner države, Alfredo Ramírez Bedola, bio u Meksiko Sitiju na javnom događaju s predsjednicom Klaudijom Šajnbaum, obilježavajući sedmu godišnjicu vladavine stranke Morena.

Meksiko: U eksploziji autobombe poginulo pet osoba, među njima i policajci

Sarajevo je 23. novembra ove godine još jednom potvrdilo da je grad koji razumije jezik umjetnosti, ljepote i međuljudskog zajedništva. U sali hotela Hills, pod sjajem reflektora i pred publikom sastavljenom od gostiju iz cijelog regiona, održan je međunarodni festival umjetnosti i mode „Golub mira“ , manifestacija čija je misija da kroz kreativnost spaja ljude, kulture i tradicije, brišući granice i gradeći mostove tamo gdje ih društvene pukotine često prave.
Festival, zamišljen kao događaj koji putuje od grada do grada i otvara vrata saradnji, namijenjen je povezivanju različitih nacija i vjera kroz umjetnost i modu. Organizatori njeguju ambiciju da „Golub mira“ postane stalna međunarodna platforma razumijevanja i &nbsp;promocije ljudi, gradova, zemalja i svih onih koji svojim talentom, znanjem i vizijom doprinose zajedničkoj budućnosti.
U takvom ambijentu, gdje se talenat i priča svakog učesnika prepoznaju i vrednuju, zasijala je i naša mlada Crnogorka, osamnaestogodišnja Andrea Lakićević, učenica 4-6 razreda SSŠ „Ivan Uskoković“ iz Podgorice. Na modnoj sceni od svoje desete godine, Andrea je već formirana manekenka, ali i primjer mlade žene koja gradi karijeru istrajnošću, pristojnošću i ozbiljnim radnim navikama.
I ove večeri, Andrea je ostavila snažan utisak: sigurna, elegentna, prirodna. Publika ju je zapamtila po osmijehu, žiriju je bila upečatljiva po stavu, a učesnicama bliska po toplini. Sve to rezultiralo je značajnim uspjehom: plasirala se među Top 5 i ponijela titulu Miss Šarma 2025, priznanje koje se ne dodjeljuje samo za ljepotu, već za karakter, prisutnost, energiju i autentičnost koju jedna mlada žena nosi sa sobom.
<h2>"Isplati se biti svoj"</h2>
Nakon proglašenja, Andrea je odvojila vrijeme da podijeli sa nama utiske. Njene riječi nisu bile tek puka zahvalnost &nbsp;bile su izraz zrelosti i unutrašnje snage:
„Odlazak na izbor za Miss bio je put koji je od mene tražio hrabrost, samopouzdanje i vjeru u sebe. Svaki trenutak, od priprema do finalne večeri, bio je pun emocija i novih iskustava. Osvajanje titule Miss Šarma potvrdilo mi je da se isplati biti svoj, &nbsp;nasmijan, ljubazan i otvoren prema ljudima.“
U dahu je dodala da je ova titula za nju više od priznanja, već potvrda dugogodišnjeg rada, odrastanja i sazrijevanja:
„Ta titula mi je donijela radost, ali i motivaciju da nastavim da radim na sebi. Danas se osjećam ponosno, ispunjeno i zahvalno. Ovo iskustvo me je dodatno ojačalo i pokazalo mi koliko mogu kada vjerujem u sebe i kada imam prave ljude uz sebe.“
A među tim ljudima, naglašava, stoje oni najvažniji: „Ključnu ulogu imala je podrška mojih roditelja, koji su bili moja najveća snaga tokom cijelog procesa. Veliku zahvalnost dugujem i mojoj psihologici Gordani Nikač, profesorici Jeleni Miljanić i profesoru Dušku Popoviću, koji su svojim riječima, savjetima i vjerom u mene doprinijeli da zablistam u najljepšem svjetlu.“
<h2>Poruka koja prevazilazi modu</h2>
Na pitanje da li ima poruku za mlade djevojke koje razmišljaju da zakorače u svijet mode, Andrea nije govorila o dijetama, pravilnom hodu ili trendovima. Umjesto toga, govorila je o onome što je suštinsko:
„Svi da vjeruju u sebe i svoje snove, bez obzira na prepreke. Ljepota je važna, ali najvažnije je ono što nosimo u sebi: dobrota, samopouzdanje i hrabrost da budemo ono što jesmo.“
Njene riječi su poruka generaciji koja često živi pod pritiskom poređenja, ideala i spoljašnjih očekivanja:
„Nikada ne zaboravite svoju vrijednost. Najveća snaga je biti autentičan, biti svoj, jedinstven. Ne upoređujte se s drugima, već gradite sebe kroz znanje, rad i ljubav prema onome što radite. Kada vjerujete u sebe i ostanete vjerni onome što jeste, tada zaista zablistate.“
U vremenu kada je mladim ljudima potrebno više primjera nego ikad, Andrea se pokazala kao neko ko ljepotu nosi u stavu, u karakteru, i u načinu na koji govori o sebi i drugima.
<h2>Simbol mira, nade i spajanja</h2>
Ovogodišnji „Golub mira“ ostaje upamćen kao festival koji je ponudio mnogo više od mode. Bio je to događaj u kojem su se susrele različite kulture, gdje su se prepletala stvaralačka energija i mladalački žar, i gdje su pojedinačne priče zasjenile glamur, jer su bile istinite.
A među tim pričama istakla se i ova, ove mlade Crnogorke. Priča o djevojci koja je u Sarajevo ponijela ne samo svoju ljepotu, već i toplinu, zahvalnost, ambiciju i poruku: da mir počinje u nama, da ljepota stanuje u autentičnosti, i da svaka mlada žena zaslužuje da vjeruje u svoj sjaj.
Autorski tekst Milana Brdara.

Crnogorka Andrea Lakićević u Top 5 i nova Miss Šarma 2025

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović primio je na Cetinju akreditivna pisma novoimenovanih ambasadora Republike Slovačke Eve Ponomarenkove, Ujedinjenih Arapskih Emirata Hamisa Rašeda Ahmeda Lebsailija Alšemeilija, Republike Koreje Kim Hjong Tea i Republike Kazahstan Dauleta Batraševa, saošteno je iz Milatovićevog Kabineta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208141212_8133264f1ece65d7dedcec295858c1f5b18674c2fcc5f44b7cae021416da6b57.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208141212_8133264f1ece65d7dedcec295858c1f5b18674c2fcc5f44b7cae021416da6b57" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milatović i ambasador Koreje"> </figure>  - Predsjednik je ambasadorima poželio srdačnu dobrodošlicu i uspješan mandat, izrazivši očekivanje da će njihov angažman doprinijeti daljem intenziviranju političkog dijaloga i jačanju bilateralne saradnje u oblastima od zajedničkog interesa- navodi se u saopštenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208141212_9332f5b6729b7374914380a8594dbd23a3c17e7936b0d997c3ae90332b2c1305.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208141212_9332f5b6729b7374914380a8594dbd23a3c17e7936b0d997c3ae90332b2c1305" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milatović i ambasador Kazahstana"> </figure>  Ambasadori su zahvalili na prijemu i poručili da će predano raditi na unapređenju političkih, ekonomskih i kulturnih veza svojih država sa Crnom Gorom. - Predsjednik Milatović upoznao je ambasadore sa ključnim vanjskopolitičkim prioritetima Crne Gore, među kojima su članstvo u Evropskoj uniji do 2028. godine, jačanje kredibiliteta u okviru NATO saveza, dobrosusjedski odnosi i aktivno učešće Crne Gore u multilateralnim inicijativama- zaključuje se u saopštenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208141216_d7d55231631bc3704b2558d5d30f44e69c70a9ad61526b98ef121753838cc97c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251208141216_d7d55231631bc3704b2558d5d30f44e69c70a9ad61526b98ef121753838cc97c" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milatović i ambasador UAE"> </figure>

Milatović primio akreditivna pisma ambasadora Slovačke, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Republike Koreje i Kazahstana

Tvrdnje da postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu predstavlja prijetnju po javno zdravlje ili da se zasniva na zastarjeloj tehnologiji potpuno su neosnovane, saopšteno je iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori.
Oni su kazali da projekat predviđa moderno i bezbjedno postrojenje, u potpunosti usklađeno sa standardima EU.
- Hiljade takvih postrojenja uspješno funkcionišu širom Evropske unije i van nje, unapređujući zaštitu životne sredine i čuvajući zdravlje zajednice. Poreski obveznici EU obezbijedili su 33 miliona eura bespovratnih sredstava za ovaj projekat, pomažući Crnoj Gori da ispuni svoje obaveze u okviru Pregovaračkog poglavlja 27, istovremeno štiteći zdravlje građana i životnu sredinu. Daleko od toga da predstavlja zagađivača, postrojenje pruža ključno rješenje za dugogodišnji problem neprečišćenih otpadnih voda oko 150.000 građana, koje zagađuju rijeku Moraču, Zetsku dolinu, područje Skadarskog jezera i Jadransko more - navodi se u saopštenju.
Iz Delegacije su apelovali na sve aktere, uključujući lokalne vlasti i javne funkcionere, da se uzdrže od širenja netačnih tvrdnji u vezi sa projektom postrojenja za preradu otpadnih voda u Podgorici, finansiranim od EU.
- Tvrdnje da ovo postrojenje predstavlja prijetnju po javno zdravlje ili da se zasniva na zastarjeloj tehnologiji potpuno su neosnovane. Projekat predviđa moderno i bezbjedno postrojenje, u potpunosti usklađeno sa standardima EU. Hiljade takvih postrojenja uspješno funkcionišu širom Evropske unije i van nje, unapređujući zaštitu životne sredine i čuvajući zdravlje zajednice - navodi se u saopštenju.
Poručili su da stvarnu ekološku prijetnju u opštini Zeta i dalje predstavlja bazen crvenog mulja, te da u potpunosti podržavaju zahtjeve građana za hitno rješavanje ovog pitanja. Pozvali su nadležbe da daju prioritet brzom i održivom rješenju ovog velikog ekološkog problema.

Delegacija EU u Crnoj Gori: Neosnovane tvrdnje da kolektor u Botunu predstavlja opasnost po zdravlje

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

05.12.
19:15h
Lakše je dovesti mozak u stanje u kojem je upleten u zabludu, nego da dovedeš isti mozak, da ga napadnu poluistine, a tek neistine.
Najteže je, iako možda danas u CG najisplativije - svjesno ga filovati namjernom zluradošću i zlom namjernom, zarad profita.
Koji nije izražen u novcu.
A može drugome zlo da nanese.
Tada je mozak opasniji od bombe.
Šta hoću da kažem.
Moj komšija i dobar poznanik (hm, ne znam ima li lošeg poznanika) Milan Knežević, napada SDT, VDT, sudiju Mugošu, zbog ukidanja pritvora Ranku Uboviću.
Dakle, zna da je tamo trebao da ostane.
Iako ne zna. I zna - da ne zna.
Ali mu žao što tamo ne trune.
A to nije po zetski.
Kada je tako, ja predlažem jedno. Da se donese zakon. Ili neki podzakonski akt. Recimo, uredba.
Koja će da normira kako se osloboditi Ranka Ubovića.
I još nekih.
Da ih nema.
Kako naredi Boris B. koji nije iz Zete, već iz Grbavaca, koji su vazda bili Zeta.
Tu bi pisalo:
Da se Ranko Ubović može uloviti "bez štete" i krivolova.
U vršu.
Parangalom.
Dinamitom. Iz čamca ili obale.
Strujom - dok si u čunu.
Ošćima - ako je plitka voda.
Lovačkom puškom ( krupna sačma) ako se zatekne u šumi.
Šleperom u njega, ako je na cesti.
Ribolovci, lovci i vozači neće odgovarati krivično.
Naprotiv.
Biće gosti raznih medija, portala, primiće ih u članstvo bilo koje partija (ne znam hoće li Bošnjaci) koja vrši vlast.
I nema nervoze. Ničije duševne patnje, ni političara, novinara, analitičara.
Inih vrana.
I tićadi od vrana.
P.S: Nije po zetski pljuvati Suzanu kad hoće da te zatvori, pa pljuvati SDT koji hoće isto, a onda istu ženu i isti SDT pljuvati što nekoga drugoga, iz tebi nepoznatog razloga - pusti na slobodu.
Uostalom, kada se moj komšija obrati iz Skupštine "poštovani građani i vi u ZIKS-u", morao bi da doda "i vi u ZIKS-u, osim Ranka i ostalih".
Što bi bio dugačak uvod i oduzimao bi poslaničko vrijeme.
Milan zna da nikada nijesam reagovao kada se godinama poštapao sa S.Č.
Sad moram.
Vrši pritisak na SDT da neke hapsi. Na isti onaj SDT koji psuje zato što hoće njega da uhapsi. Nije po zetski.

Tag: veselin-konjevic