U zgradi RTCG juče, skoro običan radni dan, a trebalo je bit s fanfarama. Jutro nagovještavalo opšte grljenje i ljubljavu. Pa uđoh odjeven po etičkom kodeksu, okupan i spreman, ništa doručkovao i žedan. Jadac. Osim francuskinja Zorka niko me, skoro pa, milo pogledao nije. Kroz TV uobičajeno bijaše tiho a Radio bez talasa radosti hodnicima. Nije bilo ni Slaviše da ponudi jabuku. Bozu makar.
Dok su u dimenziji s oznakom sala 501 dijeljeni ključevi. Ne gedore. Niti violinski. No oni zbog kojih se u životu žestoko slavi, trebalo bi. Mnogi to ne dočekaju. Međutim, ni utvare s bocom kroz te hodnike. Da časti. Bez očekivanih talambasa, kikota, ili, daleko bilo, kakvog posluženja za sve. Muk. Ka' da je neko nešto ukrao. Nijedan političar nije primijećen. Da se nakašlje makar. Utopistički očekivah, mada bi, fakat, bilo iznenađenje poslije prošlogodišnjeg odbijanja predsjednika Jakova Milatovića da prisustvuje obilježavanju 80 godina postojanja medija. Nije davao legitimitet nezakonitom Borisu Raoniću. Utopija sad moguća radi ministra Radunovića ili predsjednika Parlamenta Mandića. Oni su rekli, prenešeno, da ga kao takvog vole.
<h2>Legitimisanje presudom</h2>
Slika sa portala oko podne ukazala je zatim zbivanja za probrane. Suvi menadžment u prvom planu (među njima glavni dobitnik) i 40-tak zapošljenih. Ostali odsutni zbog tjeskobe ili se stidjeli, đavo bi ga znao. Falilo je makar pola srećnika. Umjesto masovnog slavlja. Da sam se pitao, veselje bi bilo na velikoj terasi dolje, ili u parku ispred. Đe je sad trave gotovo nema, nekoliko klupica se nekako drže a oko njih gužva druge vrste, štrajkuju skulpture „Živka Nikolića“. Zbog muzike iz razglasa ili što nemaju đe bolje ne piše. Srećom bezbjedan ambijent je ostao. Mirne su pri tom, i ne puše.
Tako ostade da se svečanim besjedama na petom spratu jedino iskažu rukovodioci, čak posprdno prema institucijama. Veselin Drljević, predsjednik Savjeta RTCG, istače kako njegov saziv i menadžment „sa ponosom mogu da se legitimišu na svakom mjestu i u svakoj prilici“. Jesu li ga kontrolisali neđe kad nije imao ličnu pa ga micoši prepoznali, ili potencira kako su ponosni i na nedavnu presudu zbog zloupotrebe funkcije. Kako li će tek eruptirati gordost kad pravosnažna stigne? Može li naknadno uticati i na ovu raspodjelu?
Nečuveni doktor i docent Veselin opisa ovim kratkim povodom kako popravljaju raspoloženje „korisnika programa koji emituju“. Što otkriva da imaju i dodatni. Koji se ne emituje? Ima li nade za sve, dakle i za neraspoložene, da se nešto načini? To je tajna znanja? Nemanog ili neželjenog.
Za stanove je konkurisao 191 radnik. Ko zna koliko je odustalo, čitajući diskriminišući pravilnik, pa mrka kapa za većinsku sreću i u samoj kući. Da zamaže Drljević je poželio kako bi najviše volio da su mogli izgraditi onoliko stanova koliko ima zaposlenih u RTCG-u i da to bude po njihovom projektu i željama. A zašto nije moglo? Para su imali. Da su svih godina koliko vladaju samo milion izdvojili godišnje preteklo bi stambenog prostora. Umjesto toga stukli su silne novce na krečenje, eloksiranje, trgovanje „pedestalne“ i ostale nepotrebne tehnike, putovanja i ko zna što sve ne. Jedino Šofru za slušalice nijesu imali. Papire uglavnom kriju o detaljima a i kad zatražiš i preko suda sakriju. Finansijske planove ne poštuju.
<h2>Što piše u katastru?</h2>
Ovim stanovima ključevi su kod ljudi ali sudbina u palati pravde. Inicijativu prethodnog direktora Božidara Šundića sadašnji nelegalni naslednik Boris Raonić juče je samo „na priču“ okončao. Raonićeve slične inicijative nema pa se ovom diči. K'o da ne bi neko drugi znao privesti kraju. Bi, smatraju znalci i to brže i bolje. Čak dvije godine po preuzimanju potpisao je ugovor sa graditeljem. Na što je čekao? Kolega mi reče: „da porasporedi svoje favorite“. Posljednje glasine su da „ima još do murava“ te da izvođaču ništa još plaćeno nije. Ako su lagali mene i ja lažem vas. Sluti nastavku priče. Ili presuda. Kako god bilo:
Svim dugogodišnjim radnicima srećan stan. I da stanuju u njemu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Svečanost bez slavlja u RTCG: Ključevi tjeskobe

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi, uslovno osuđeni,
Imam nešto da kažem Raoniću Nezakonitom, te Vas ljubazno molim, takoreći zamoljavam, da mu Vi prenesete u pisanoj formi ili da mu izražajno pročitate, jer baš nešto nemam skoposti da smišljam etikeciju za pomenutog. Kao svaka praktična žena, koristiću već postojeći formular. Hvala!
Ali, prije nego krene pisanija – dužna sam izvinjenje hijenama, lešinarima i drugim životinjicama, što je svaka sličnost sa likovima koje ću pomenuti namjerna i smišljena.
Kao prvo, Raoniću dragi, nikakve SMS ili Viber poruke ne mogu promijeniti nepobitnu činjenicu, koja je i tebi vrlo dobro poznata – nezakonito si na čelu Javnog servisa! I tu je tačka, zareza nema.
Drugo. Znaš kako kažu – nema zdravih, ima samo nepregledanih. Tako ti je i sa ovim, predragi Borise. Nema naivnih poruka, ima samo nepresretnutih i nepregledanih! A u oba slučaja nije svejedno ko obavlja pregled!
E sad, poslije ovih mudrih rečenica, koje su kad malo bolje razmislim samo biseri u blato bačeni, ali ajde… da vidimo kako je Boris zgrabio priliku da još jednom od sebe napravi žrtvu i usput ponekog pljucne. Što je u konačnom i smisao i suština njegovog rada i djelovanja.
Elem, u pauzi praćenja putem monitora šta rade djelatnici RTCG, Nezakoniti je baš napregnuo moždani aparat smišljajući kako bi mogao da profitira iz “najveće od svih velikih afera” poznatije pod nazivom “kako da najlakše izbručimo i kriminalizujemo sve one što su nam odvratni”.
Odluči onda Boris da uzme dva slobodna dana i posveti se pisanju jednog kontempliranja na teme:
<ul><li> Zašto još nijesam kanonizovan i proglašen za velikomučenika;</li><li> Da li je moguće da je jedan ljudski stvor takva moralna vertikala kao ja;</li><li> Je li moguće da neko misli da ja ne treba da budem generalni;</li><li> Može li RTCG da funkcioniše, ne daj bože, bez mene;</li><li> Hoće li i zašto neće biti snimljen film o golgoti koju svakodnevno prolazim;</li><li> Zašto su svi ljubomorni na mene…</li></ul>
I tako dalje i tome slično… Brljanje ljudi mu nije problem, to može da sastavi kad oćeš. Plan je bio da svoje sočinenije odmah uturi na Fejsbuk. A to što on tamo objavi po automatizmu obreće se na portalu RTCG i to kao glavna vijest. I tako stoji 24 sata. Može vala i treći svjetski rat da izbije, to se ne pomjera.
Čujete vi za to, uvaženi docentu, i odmah vas uhvati napad panike. Znate vi dobro da Bobi ima neke smetnje u pisanju, pa krenuste da tražite savjet i konkretnu pomoć u velikoj zgradi koja se nalazi na obali Morače i u kojoj se okupljaju uglavnom oni koji su bili najviše biveni i mučeni tokom prethodnog režima, ali su nekim čudom preživjeli.
Elem, to što je ostalo od njih, na vaš poziv, okupi se da promisli kako da se iskoristi novonastala situacija. Skontaše oni odmah da je ovo prilika svih prilika da se opletu svi takozvani “novinarski bezbožnici” koji ne pripadaju novouspostavljenoj školi “pravoslavnog novinarstva”, pa da se udari po njima, preciznije, kako je i radni naziv operacije, da im se “skrati šklapač”.
E, sad, pošto je vaša ideja bila da se vrlo ozbiljno pristupi realizaciji, vi predložiste da se Boris, po svaku cijenu, spriječi da sam piše neko smatranje. Eto, šta je iskustvo. Znate vi odlično da vas je svaki put jad našao kad je Raonić odlučio da sam nešto “baci na FB”. Jedan od “preživjelih”, inače istaknutijih tužbalica iz reda onih koji plaču za onom mrcinom od Pavla, istupi prvi i reče: “Evo, napisaću ja nešto.” Vi streknuste. S pravom. Posljednji put kad je taj, podgojeni Vladimir Nazor, pisao za RTCG, krv je tekla potocima po bivšoj nam domovini, uneviste ste se i rekoste: “A šta mislite da to ipak napiše neko od naših najumnijih, istaknutih kulturnih stvaralaca i silu na sramotu dobitnika Trinaestojulske nagrade?”
Aha. Dakle – Dragan, Milutin ili Bećir? Kako kontamo, ako je potrebno da angažujemo najbolje što imamo, situacija je krajnje kompleksna.
Međutim, kako to obično biva i kad je najpotrebitije – Bećiru dolazi majstor za veš mašinu, Dragan u zatvoru priprema nastup, Milutin po Fejsbuku mora da izbrlja neke žene, jer onomad nije imao kad da sve pospremi. Dakle, oni, zbog ranije preuzetih obaveza, ne mogu. Nikako. U onu trovačnicu, odakle dopire kubanska muzika, smještenu u istoj zgradi, čak ni vi nijeste htjeli da svratite.
Tako pokunjeni izađoste iz te velike zgrade tog 8. oktobra, u 14:00, neobavljenog posla.
Ali, ali… Ima Boris rješenje… Pošto je dva dana pisao i brisao, jednostavno ne umije i ne zna, on pozva neke svoje kumove, prijatelje i saradnike da bace na papir nešto što je dovoljno suludo da svi odmah pomisle da je on to lično napisao, ali i da ima makar manje pravopisnih i gramatičkih grešaka nego što bi on to lično umrljavio. I ne bih ja tu čudnu skupinu mnogo opisivala, jer je to već davno uradio neko mnogo uman, napisavši knjigu “Jadnici”. I ne pominjem to kao jeftinu asocijaciju zbog naslova, naročito ne u pežorativnom značenju, nego zato što sam jako empatična i razumijem ljudsku muku. Zamislite kakva je to patnja kad vas godinama mržnja razjeda zbog jednog davno napisanog teksta znakovitog naslova – Kako korisno upotrijebiti kretena! I, ne, nijesam ja autor. Meni se ne oprašta nešto drugo. Koautorstvo jednog televizijskog dokumenta sa poetičnim naslovom – Svjedok božje ljubavi! Mada, ruku na srce, Boris nije nešto pogođen tim uratkom, ali jesu oni koji ga tu drže. A ne bi bilo dobro da oni posumnjaju u njegovu odanost.
Dakle, živimo renesansu primitivizma i revanšizma.
Nema više ni jednog principa u ovoj nesrećnoj zemlji, uvaženi docentu. Svi su zgaženi onog trenutka kad je neko dopustio da Boris i njemu slični dođu na mjesta na koja su došli.
I ona hrišćanska mantra “Ko tebe kamenom, ti njega hljebom” odavno je izgubila smisao. Ko to nije skontao, đavo ga je ponio. Stoga, svaki put kad me dragi Boris bude targetirao – dobiće tužbu!
Davno sam ja shvatila da “Ko tebe kamenom, taj tebe gađa”!
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

1250x600

1084x550

Nezakoniti napregnuo moždani aparat da profitira iz “najveće od svih velikih afera”

Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozdravio je kao „instruktivnu“ prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici kojom su predsjednik Savjeta RTCG-a Veselin Drljević, članovi Savjeta Filip Lazović i Naod Zorić, kao i doskorašnja članica Amina Murić proglašeni krivima za zloupotrebu službenog položaja i osuđeni na uslovne kazne od sedam mjeseci.
Iz CGO-a podsjećaju da se presuda odnosi na nezakonito imenovanje Borisa Raonića iz 2023. godine, te naglašavaju da su isti članovi Savjeta i nakon toga nastavili sa istom praksom – u julu 2024. imenovali su Raonića za vršioca dužnosti direktora RTCG-a, odmah nakon što je podnio ostavku na mjesto generalnog direktora, a u septembru 2024. ponovo su ga izabrali na puni mandat, računajući mu radno iskustvo iz prethodnog, sudski poništenog mandata.
- Dakle, i nakon što je nezakonitost prethodnog izbora bila jasno utvrđena, isti akteri su svjesno nastavili sa nezakonitom praksom, što bi moralo voditi i strožim sankcijama za iste kroz naredne presude - poručuje Nikola Obradović, saradnik na programima CGO-a.&nbsp;
Obradović je pozvao sve osuđene članove Savjeta da odmah podnesu ostavke, ocjenjujući da je neprihvatljivo da „lica koja su zloupotrijebila svoju funkciju nastave da odlučuju o ključnim pitanjima budućnosti Javnog servisa, uključujući usvajanje budžeta i finansijskog plana RTCG-a vrijednog oko 20 miliona eura“.
Ukazao je na problem netransparentnosti, navodeći da zapisnici i odluke sa sjednica na kojima je Raonić imenovan 2024. godine nijesu objavljeni u biltenu RTCG-a, iako je to zakonska obaveza Savjeta.
- Današnja presuda mora biti jasan signal da zloupotrebe na visokim funkcijama ne mogu ostati bez posljedica. Ako se i pored presude ovim osobama dozvoli da nastave da odlučuju, šalje se poruka da su institucije zarobljene, a zloupotrebe normalizovane i nekažnjive, što bi bilo pogubno za povjerenje građana u RTCG i samu ideju vladavine prava - zaključuje Obradović.&nbsp;

Presuda kompromitovala Savjet RTCG – hitno potrebne ostavke

Presuda članovima Savjeta RTCG osim što je paradoksalna i sramotna, pravno je neodrživa i opasna za pravni poredak Crne Gore - ocijenio je generalni direktor Javnog servisa Boris Raonić nakon što su Veselin Drljević, Filip Lazović, Amina Murić i Naod Zorić proglašeni krivim za zloupotrebu službenog položaja jer su ga ponovo izabrali na mjesto generalnog direktora i pored presude Višeg suda kojom je utvrđeno da on ne može obavljati tu funkciju.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fdrljevic-lazovic-muric-i-zoric-proglaseni-krivim-za-zloupotrebu-sluzbenog-polozaja-prilikom-ponovnog-izbora-raonica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Raonić je u objavi na Fejsbuku napisao da su oni časni ljudi i da zaslužuju poštovanje - a ne etiketu krivaca.
- Njihova jedina "krivica" je odluka donesena u skladu sa preporukama pravnika, tajno i u skladu sa presudom Višeg suda. Ovim se šalje poruka da je nezavisno odlučivanje krivično djelo. Po logici ove skandalozne presude članovi svih kolektivnih organa za svoje odluke, što im je opis posla, mogu ići u zatvor bez ikakvih dokaza. Ovdje potomak časnih sudija, čak i dokaze izvrće na štetu okrivljenih. Da li bi on ovo potpisao? - napisao je Raonić.
Vjeruje, kaže, da će Viši sud imati snage i integriteta da ispravi ovu nepravdu i pokaže da pravo u Crnoj Gori ipak postoji.
- Ako je već žrtva permanentne kampanje, RTCG ne smije biti i talac paradoksa. Dugo je trebalo da narod ovdje shvati da je korupcija ustvari lopovluk. A sada treba da shvati da je veting metla za ljude nedostojne sprovođenja pravde. Alarm za donosioce odluka gori! - naveo je Raonić u objavi koju prati skrinšot informacije da je <a href="https://etv.me/drustvo/vdt-sdt-pravilno-i-zakonito-utvrdilo-zastaru-u-slucaju-telekom">Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) ocijenilo da je Specijalno (SDT) pravilno i zakonito utvrdilo zastaru u slučaju „Telekom“</a>.

Raonić o presudi Drljeviću i članovima Savjeta: Paradoksalno, sramotno i pravno neodrživo - šalje se poruka da je nezavisno odlučivanje krivično djelo

Predsjednik i dio članova Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG) proglašeni su krivim za zlupotrebu službenog položaja prilikom ponovnog izbora Borisa Raonića na mjesto generalnog direktora RTCG-a i pored presude Višeg suda kojom je utvrđeno da on ne može obavljati tu funkciju.
Oni su osuđeni na uslovnu kaznu u trajanju od sedam mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko optuženi ne počine novo krivično djelo.&nbsp;
Podgorički Osnovni sud krivim je proglasio predsjednika Savjeta RTCG-a Veselin Drljević i članove Filipa Lazovića, Aminu Murić i Naoda Zorića.&nbsp;
Presudu je donijela sutkinja Osnovnog suda Dragana Lubarda. Osuđeni se nijesu pojavili na izricanju presude.
Svi osuđeni su tokom postupka negirali krivicu.

Ivona Đokić

Drljević, Lazović, Murić i Zorić proglašeni krivim za zloupotrebu službenog položaja prilikom ponovnog izbora Raonića

Grupa zaposlenih u Radio-televiziji Crne Gore (RTCG) uputila je urgenciju rukovodiocu Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici, Dušku Milanoviću, zbog, kako navode, izostanka postupanja po njihovoj krivičnoj prijavi protiv Veselina Drljevića, aktuelnog predsjednika Savjeta RTCG.
Prijava je podnijeta još 24. januara ove godine, a odnosi se na navodno kršenje autorskih prava prilikom izrade doktorske disertacije. Zaposleni &nbsp;tvrde da je Drljević prepisao 36 strana Master plana crnogorskog turizma iz 2008. godine, koji je državni dokument Ministarstva turizma.
U urgenciji Milanoviću, zaposleni u RTCG navode da su „potpuno svjesni činjenice da skoro u nemogućim uslovima mora izaći na kraj sa raznim oblicima kriminala, od organizovanog do sporadičnog, od osoba koje nam pale zemlju do lica u mantijama koja bi zapalila Državu“.
- Uprkos tome, nije jasno iznimno sporo procesuiranje naše krivične prijave iz januara 2025. protiv Veselina Drljevića, trenutnog predsjednika Savjeta RTCG. Bez potrebe za opsežnim izviđanjem, lako je zaključiti da je Drljević prepisao navedene dijelove. On se pravdao da to niko ne bi namjerno uradio, što ostavlja utisak da nije bio u toku sa sopstvenom tezom. Očitim prepisivanjem, namjernim ili nenamjernim, prekršio je Zakon o autorskim i srodnim pravima, član 233 KZCG“, navodi se u urgenciji koju potpisuje šestoro zaposlenih – Srđan Čović, Časlav Vujotić, Mladen Vukčević, Tanja Šuković, Snežana Rakonjac i Vesna Banović.
Podsjećaju da je Drljevićev doktorat, i pored tih okolnosti, prihvaćen kao vjerodostojan u Administrativnom odboru Skupštine Crne Gore, na osnovu čega je stekao status docenta i preuzeo rukovodeću ulogu u Savjetu RTCG.
- Sa većinom članova Savjeta sličnog akademskog profila i potencijala, u posljednje četiri godine odlučivao je o raspodjeli 90 miliona eura iz budžeta građana, omogućavajući da ih nesmetano koristi trostruko nelegalni direktor RTCG, Boris Raonić - navodi se dalje u urgenciji.
Prema tvrdnjama potpisnika, u tom periodu javni servis bio je obilježen kontroverzama, sudskim sporovima i sumnjivim tenderima, a aktuelno je i pitanje raspodjele milionski vrijednih stanova zaposlenima.&nbsp;
- Bar desetak stanova će dobiti osobe angažovane od strane nelegalnog direktora sa svega par godina staža, dok će dugogodišnji radnici biti uskraćeni - ističu.
<h2>Izviđaj o prepisivanju u toku</h2>
Portal ETV je još u februaru objavio da je Osnovno državno tužilaštvo otvorilo izviđaj povodom sumnji da je Drljević u svojoj doktorskoj disertaciji koristio dijelove Master plana bez navođenja izvora. Kako su tada saopštili iz tužilaštva, prikupljena dokumentacija je u fazi analize.
Sam Drljević je u izjavi za medije priznao da se određeni dijelovi njegovog rada „poklapaju“ sa Master planom turizma, ali je negirao namjeru, uz poruku da bi takav postupak bio „besmislen“.
Ipak, radnici RTCG poručuju da čekanje tužilaštva predugo traje i da javni interes nalaže brzu reakciju.&nbsp;
- U nadi da ćete se efikasno pozabaviti Drljevićevim ‘doktoratom’, očekujemo da ovaj lako dokazivi slučaj ne bude obesmišljen i prolongiran - zaključuje se u urgenciji.

Duško Mihailović

Grupa zaposlenih u RTCG poslala urgenciju prvom čovjeku podgoričkog ODT-a povodom istrage o plagijatu Veselina Drljevića

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Oče Veseline, Kako smo jutros u “oslobođenoj, antifašističkoj Crnoj Gori”? Evo, pažljivo pratim kako Vaš i Raonićev Javni servis izvještava o zastiđu u selu Gornje Zaostro. Da, uvaženi Docentu, namjerno kažem da je ovo vaš Javni servis! Ovakva kuća nije moja, kao ni mnogih mojih kolega… A ne vjerujem da je kao svoju doživljava nijedan dobronamjeran građanin ove države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250808130828_4ef60767b0949b78056051ca3681e93c465bdfa45bcaa643d8ded7cd15b248b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250808130828_4ef60767b0949b78056051ca3681e93c465bdfa45bcaa643d8ded7cd15b248b3" data-rendition-name="original" width="742" height="435" loading="lazy" alt="rtcg"></figure>  Ovako ste postavili ovu bruku na portal! To je to, je li?! Ništa preklani, mučeni, silovani… Ništa fašizam, izdaja??? Pavle je “samo” četnički komandant, je li tako? Bravo! To je to balansirano novinarstvo, je li tako? E, pa “dragi” moji - ovo nije novinarstvo, ovo je skandal… Sramna, nedopustiva i nečuvena propaganda ratnog zločinca i ratnih zločina! A, jednom od dvojice mitropolita Crkve Srbije, Metodiju, koga citirate, preko Vas bih poručila: Metodije, odlična Vam je ideja da Pavla prebacite u crkvu. Još ako možete da se zaključate i progutate ključ. A da Pavla ostavite ovako prigodno ufašanog ovom plavom kesom za smeće. Ja mnim da mu to pakovanje savršeno odgovara. Pa ga odmotavajte po potrebi! Bilo bi dobro i da tu mantiju zamijenite odgovarajućom odeždom. Mislim, da promijenite stajling. Šta ce vam mantija... Kama, redenik, šajkača i kokarda su dovoljni. Mada, ne treba ja da vam objašnjavam. Znate vi to mnogo bolje od mene. I ne gasite, tokom noći, svijeće u crkvi. Znaju duše žrtava da pohode krvnike! U totalnom mraku, vjerujem, nije to prijatno. A Vi, uvaženi docentu, zajedno sa Borisom i Metodijem, možete da organizujete istraživački serijal, pod radnim naslovom: Pronađimo i otkopajmo Dražu! Imate materijala za sto godina. Mislim, ne bih da zvučim baš toliko zlurado, ali - Narodni heroj Jovo Kapičić je odnio tajnu u grob. UPS! Ne znam šta da vam kažem. Ostaje jedino da čekate da neko vaskrsne - ili Jovo ili Draža. Ja navijam za Jova. Uvijek! Neka Vam bog podari mudrost i stpljenje, blagodarim! Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Drljević sa Raonićem i Metodijem može da organizuje istraživački serijal „Pronađimo i otkopajmo Dražu!“

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni,
Oče Veseline,
Moram nešto sa Vama da podijelim. A, sa kim bih drugo?!&nbsp;
Elem, nije bilo tako davno, kada smo koleginica Snežana Rakonjac i ja, u svojstvu zainteresovane javnosti, prisustvovale ročištu u sudskom postupku Raonić protiv Čovića. E, tom prilikom, Nezakoniti Raonić, navikao da ga sudije tetoše, mrtav ladan i ničim izazvan, pred nadležnim sudijom, uputio je koleginici i meni prijetnje da će da uturi tužbu, jer smo, navodno, na lažnom bolovanju! Na našu opasku da bi sudija morao da reaguje, jer se u njegovoj sudnici ne osjećamo sigurno zbog prijetnji pomenute osobe, sudija, takođe mrtav ladan, reče da nije uočio apsolutno ništa što bi zaličilo prijetnji! Uz, naravno, sugestiju, da ako imamo nekih primjedbi izvolimo se obratiti Sudskom savjetu. Kako ne!&nbsp;
Eto tako. Neću da pominjem ime sudije, nijesam ni ja više blesava, ali ovo vam je živa istina. Imamo i svjedoke.&nbsp;
E sad, sudija koja je sramnim obrazloženjem presudila da „persona“ zvana Boris Raonić nije „vršila mobing“ nada mnom, 11. jula ove godine, donijela je presudu, treću u nizu, da je pomenuti nezakonito na čelu Javnog servisa!&nbsp;
Pa, sad Vi meni recite da ne postoji kosmička pravda?! E, postoji da je kolko miš!
Mislite da likujem? I pitanje i odgovor su tačni! I te kako…&nbsp;
I, da se razumijemo, ne mislim da će ova presuda nešto bitno da promijeni. U slučaju Nezakonitog. Promjenu će donijeti politička, a ne sudska, odluka. I svima nam je to jasno. Kao dan. Stvarnost je, znate, crna. Kao noć!
Ali, ovo je čak i za standarde aktuelne parlamentarne većine mnogo bruke. I mnogo kompromitacije.&nbsp;
Da podijelim još nešto s Vama – na drugom i posljednjem razgovoru sa predmetnom personom, rekla sam mu – Ispratila sam desetinu direktora, ispratiću i tebe, siguran budi!&nbsp;
I hoću! Možete jedino da me iznesete iz RTCG.&nbsp;
I, vrlo svjesno, ne zafrkavam se u ovom obraćanju. Ali, ne zato što sam preko noći počela ozbiljno da Vas doživljavam. Naprotiv!&nbsp;
Vama mora otvoreno, bez uvijanja i satire, otvoreno da se kaže – Dosta je više!&nbsp;
Prevršili ste svaku mjeru i sve granice lošeg ukusa. I, ako me pitate, nijedna vaša odluka niti me zanima niti obavezuje. Znate, isuviše godina, samopoštovanja i dostojanstva imam da bih ustuknula pred gorima od sebe.&nbsp;
Ova Kuća pretrpjela je svašta. I svakoga. Istrpjeće i vas. Ali, čak ni vi nećete uspjeti da uprljate ono što smo s ljubavlju i znalački utkali u temelje RTCG!&nbsp;
Ova Kuća je trezor kolektivnog sjećanja. Sve ono što smo radili, moje kolege i ja, dio je tog trezora. Zamislite kakva je to satisfakcija!
Vi i Vaš pulen samo ste grafička oznaka u istoriji RTCG. A i to je bilo spletom nesrećnih okolnosti!
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.&nbsp;
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjos-jedna-presuda-osnovni-sud-ocijenio-da-je-raonic-i-treci-put-nezakonito-imenovan&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Presuda

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Iako me ništa nijeste pitali, što me baš briga, biću slobodna da Vam podastrem moj stav o nekim dešavanjima.&nbsp; Što da ne. Znam da čitate ova pisma, pa evo još malo štiva. &nbsp; Elem, koliko sam uspjela da ispratim naš Nezakoniti, već duže, perčina se sa medijskim koncernom Vijesti. Pošto je „opštepoznato da se ne miješa u uređivačku politiku RTCG“, on tobože nešto napiše i postavi na Fejsbuk, a neki prilježni urednik to „slučajno“ vidi i procijeni da je taj uradak epohalno važan za širu društvenu zajednicu, pa se &nbsp;ta promisao automatski prenese na sve moguće platforme RTCG.&nbsp; Kontam da uredništvo smatra da građanstvu život pet para ne bi valjao ako &nbsp;ga ne prosvijetle promišljanja Nezakonitog Raonića.&nbsp; Evo, recimo neki djelatnik iz Plužina, ako ujutro ne pročita neko Bobijevo sočinenije, dan mu prop’o. A, znam i po sebi. Ja, ako ne vidim &nbsp;neku Bobijevu „aktuelnu misao“, uzmem pa čitam njegovo originalno djelo - „Program razvoja i rada RTCG u mandatnom periodu“. To je tako. &nbsp; Pa, evo da podijelim nekoliko „blistavih rečenica“ iz tog važnog dokumenta. „Oduvijek je rukovoditi ljudima, značilo rukovoditi Javnim servisom“. (Boris Raonić) Ili recimo ovo:&nbsp; „Nerijetko se finansijski tokovi u poslovnom entitetu porede sa mrežom krvnih sudova u tijelu živog bića, dalja metafora se nameće, novac bi predstavljao pandan krvi u organizmu“ (Boris Raonić) „Organizam RTCG trenutno kuca u ritmu 120/80“ (Boris Raonić) A, evo i ilustracije iz originalnog dokumenta:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_f4dcdb967ab3a2b65aad4226cb49387464125e4b08c9954130f8501bea9da584.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250711060748_f4dcdb967ab3a2b65aad4226cb49387464125e4b08c9954130f8501bea9da584" data-rendition-name="original" width="713" height="548" loading="lazy" alt="Raonićeve misli dokument"> </figure>  E, sad pošto svi mi koji smo imali prilike da slušamo ili pročitamo Borisove kontemplacije, &nbsp;znamo da je odavno posvađan ne samo sa pomenutim koncernom, već je u mnogo lošim odnosima i sa sintaksom, &nbsp;pravopisom i gramatikom, kako u govornom, tako i u pisanom izražaju, pitamo se &nbsp;ko je žrtvovan da bude “Boris umjesto Borisa” na Fejsbuku?&nbsp; I, odmah da Vam kažem, uvaženi Docentu, na Vas uopšte ne sumnjam! Ako me razumijete šta hoću da kažem?&nbsp; Nego, da konačno vidimo jedan detalj iz pisanije „Borisa umjesto Borisa“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_bead4420f42563a1f1a191ecd2eb2ea5cd4101453ae254b9e0db0bb2d876cdd0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250711060748_bead4420f42563a1f1a191ecd2eb2ea5cd4101453ae254b9e0db0bb2d876cdd0" data-rendition-name="original" width="1168" height="466" loading="lazy" alt="Ilustracija Raonić vs Ivanović"> </figure>  Dakle, da se razumijemo, nemam o ovim &nbsp;“bravurama” neko visoko &nbsp;mišljenje i što se mene tiče ovo perčinanje me ama baš ne zanima, ali korektnosti radi moram da konstatujem – kao i svakom božjem insanu „mila mi je tuđa bruka“, a i taj Fejsbuk „Boris umjesto Borisa“, makar, zna padeže.&nbsp; Elem... Da pratimo radnju. U Fejsbuk objavi, onoj koja je, pod naznakom hitno, prenešena na sve platforme RTCG-a, naš Nezakoniti kaže da se „u RTCG svakodnevno dešavaju sjajne stvari, recimo, novi studiji, dopisništvo preko Atlantika, od juče i nove skulpture u parku, kompletna crnogorska kinematografija dostupna na MNE Play-u i još mnogo toga“. Što bi rekao Bili Piton – Ajde?!&nbsp; A, kako objašnjavamo ovo?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_0f09abac2db9c005313f52553b551f24a02e9b9ce993ad70aee86dd114eae78d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250711060748_0f09abac2db9c005313f52553b551f24a02e9b9ce993ad70aee86dd114eae78d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Današnji izgleg virtuelnog studija TVCG svečano otvorenog novembra 2020. "> <figcaption>Današnji izgleg virtuelnog studija TVCG svečano otvorenog novembra 2020. </figcaption> </figure>  Stoga, dragi naviknuti Borise da ti sve prolazi samo da ti proslijedim jednu mudru misao: „Možeš varati neke ljude sve vrijeme, ili sve ljude neko vrijeme – ali ne možeš varati sve ljude sve vrijeme”.&nbsp; Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim. Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Studio

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
 Uvaženi Okrivljeni,
 
Pretpostavljam da ste kao istaknuti predstavnik „crnogorske elite“, kako Vas Nezakoniti Raonić voli predstavljati, s pažnjom odslušali gostovanje ovogodišnjih laureata za Trinaestojulsku nagradu – gospode Bećira Vukovića i Velja Stanišića.
Doduše, gostovanje je upriličeno na lokalnom Javnom servisu, Gradskoj RTV, ali to ne mijenja, svakako, težinu i dramatiku narečenog sadržaja.
Pošto, za divno čudo, Boris I Vi stoički ćutite na sva moja zapažanja, postaviću jedno retoričko pitanje: Možete li da zamislite u istoj prostoriji pomenutu „gospodu“ i GOSPODINA Miloša Karadaglića? 
Ja ne mogu, osim, možda, kao slučajne saputnike na nekom aerodromu, u nekom prevoznom sredstvu, nekoj čekaonici.
Čak mi je i ta slika prilično neprirodna, ali dešava se.
I tu se završava svaka , čak i potencijalna, poveznica nepovezivih Vuković&amp;Stanišić – Karadaglić!
Poslije ovog retoričkog pitanja, podastrla bih jedno kratko smatranje, pa ako hoćete čitajte, ako nećete… preživjeću.
Elem, primijetila bih da, koliko je teško i zamisliva prethodna slika, toliko je lako zamisliv, takoreći logičan i prirodan prizor: okvir u kojem ste zajedno Vi, Boris, Vuković, Stanišić!
Ništa prirodnije i logičnije. Savršena ilustracija onog što Crna Gora danas jeste, a nikako ne bi smjela da bude!
Ne bih Vas više zadržavala, blagodarim.
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje,
Tanja Šuković, djelatnica RTCG

Portret savremenog okvira

U dosad neviđenom potezu, Iran traži vode kao zvaničnu strategiju za suočavanje s jednom od najgorih vodnih kriza u svojoj modernoj istoriji, objavio je 3. decembra ministar energetike Abas Aliabadi.
Ovaj potez dolazi u trenutku kada se Iran suočava s onim što zvaničnici nazivaju najsušnijom godinom u više od pola vijeka.
Padavine širom zemlje su naglo opale, rezervoari iza velikih brana približavaju se kritičnim nivoima, a decenije prekomjerne ekstrakcije iscrpile su vodonosnike. Veliki gradovi, uključujući glavni grad Teheran, već su uveli racionalizaciju vode.
Nova strategija predviđa kupovinu viška vode od susjeda koji to žele i proširenje uvoza robe koja intenzivno koristi vodu kako bi se očuvali domaći resursi, što je poznato kao transfer "virtualne vode".
Koncept "virtualne vode", koji se odnosi na prebacivanje potrošnje vode drugima, kroz uvoz usjeva ili proizvoda za čiju proizvodnju su potrebne velike količine vode, označava značajno odstupanje od dugogodišnjeg naglaska Islamske republike na poljoprivrednoj samodostatnosti.
Većina iranskih susjeda, uključujući Afganistan, Irak i pogranične regije Pakistana, i sami se bore sa sušom i nestašicom vode. Armenija, na sjeverozapadu Irana, ima relativno obilnije vodne resurse.
Ipak, klimatolog sa sjedištem u Norveškoj Naser Karami rekao je za Radio Farda program Radija Slobodna Evropa (RSE) da će Iran najvjerovatnije pristupiti Afganistanu i nastojati postići trgovinski ili barter aranžman.
- Afganistan ima mnogo rijeka koje teku s njegove teritorije, uključujući tri koje teku u Iran i potrebni smo im za stvari koje nas ne koštaju mnogo, poput pristupa međunarodnim vodama - naveo je Karami.
Doveo je u pitanje višedecenijsku težnju Irana za poljoprivrednom samodovoljnošću, tvrdeći da zemlji nedostaju vodni resursi da bi bez uvoza mogla prehraniti svoju populaciju od oko 90 miliona.
- Mi nismo zemlja koja može proizvoditi hranu za oko 100 miliona ljudi. S našom plodnom zemljom i vodom, možemo uzgajati hranu najviše za 40 do 50 miliona ljudi, a ostatak moramo uvoziti. Ovo je vrlo dobar i logičan potez - ocijenio je Karami.
Krizu je takođe pogoršalo ono što lokalni mediji i ekolozi nazivaju iranskom "vodnom mafijom" - mrežom politički povezanih poljoprivrednih lobija, izvođača radova na branama i lokalnih moćnika koji su dugo profitirali od neograničene upotrebe vode, prekomjernog crpljenja podzemnih voda i velikih poljoprivrednih subvencija.
Za mnoge Irance, ideja o kupovini vode je uznemirujuća i dovodi u pitanje nacionalni narativ izgrađen oko nezavisnosti i otpornosti. Ali stručnjaci kažu da ova promjena odražava neophodno suočavanje s problemom. Nestašice vode u Iranu nisu uzrokovane samo dugotrajnom sušom, već i decenijama lošeg upravljanja i ubrzanim klimatskim promjenama.

Iran se okreće uvozu vode dok se kriza produbljuje

Zamjenik državnog sekretara SAD Kristofer Landau rekao je da je uoči odlaska u Evropu iduće sedmice htio da sazna da li su evropske zemlje dale više novca za Ukrajinu ili za Rusiju, od početka ruske invazije 2022. godine do povratka Donalda Trampa u Bijelu kuću u januaru 2025. godine, te da je bio iznenađen ogromnom prevagom ukupne sume date Rusiji.
Računica se bazira na prilično neobičnom upoređivanju plaćanja za energente Rusiji i davanja vojne i druge pomoći Ukrajini.
Landau je sinoć, u objavi na mreži Iks, naveo da je zatražio od Stejt departmenta da mu pripremi podatke koliko su zemlje dale za pomoć Ukrajini, a koliko za ruske energente u tom trogodišnjem periodu.
- Bio sam iznenađen da je odgovor bio Rusija, i to daleko više. Znao sam da su mnoge od ovih zemalja povezale svoje energetske prilike sa Rusijom, ali nisam imao ideju u kojoj mjeri, ili kako je (ukupno) to bilo daleko više od njihove pomoći Ukrajini - napisao je Landau i priložio tabelu.
Njemačka je tako za pomoći Ukrajini u tom periodu dala nešto više od 15 milijardi dolara, a više od 20 milijardi dolara za rusku naftu i gas. Holandija je takođe dala znatno više za rusku naftu i gas, 25 milijardi dolara, a za pomoć Ukrajini nešto ispod deset milijardi dolara i spada u zemlje koje su za ruske energente najviše izdvojile. Razlika u korist Rusije je najveća za Italiju koja je dala oko 27 milijardi dolara, a za pomoć Ukrajini nešto ispod pet milijardi dolara.
Srbija, kako pokazuje ta tabela, dala je za naftu i gas oko pet milijardi dolara u tom periodu i ništa za pomoć Ukrajini.
Među zemljama koje su dale novac za rusku naftu i gas, a ništa ili gotovo ništa za Ukrajinu su, Turska, Mađarska, Slovenija, Grčka, Bugarska, Češka, Slovačka.
S druge strane pomoć za Ukrajinu, a gotovo ništa za ruski naftu i gas dali su Danska (oko 10 milijardi eura), Švedska (oko sedam milijardi eura), Norveška (oko pet milijardi eura) i Velika Britanija koja je izdvojila 15 milijardi eura za Ukrajinu, mada je dala i za naftu i gas u tom periodu oko pet milijardi eura.

Zamjenik državnog sekretara SAD: Evropljani dali mnogo više Rusiji nego Ukrajini

Program "Godina u pregledu sa Vladimirom Putinom" primio je do sada više od 314.000 zahtjeva sa pitanjima koja su upućena ruskom predsjedniku, prenosi agencija RIA Novosti.
Žene su poslale 67 odsto zahtjeva, a 33 odsto poslali su muškarci.
Ruse najviše zanimaju pitanja vezana za društvenu sferu, dok je na drugom mjestu tema vojne odbrane, podrška vojnicima i odbrani, kao i ruska ekonomija.
Prikupljanje pitanja za "Godinu u pregledu sa Vladimirom Putinom" počelo je u četvrtak, i nastaviće se do početka programa, koji se emituje 19. decembra u 12 sati po moskovskom vremenu.
Pitanja se mogu poslati putem četbota na nacionalnoj platformi MAX, kao i na društvenoj mreži VKontakte, a pitanja će se primati i putem veb sajta moskva-putinu.ru i na društvenoj mreži Odnoklasnici.
"Godina u pregledu sa Vladimirom Putinom" je 2024. godine trajala četiri i po sata, tokom kojih je ruski predsjednik odgovorio na 76 pitanja.
Ove godine, direktna linija će ponovo biti kombinovana sa velikom konferencijom za novinare.

Poslato 314.000 pitanja za emisiju u kojoj Putin odgovara uživo građanima

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati pogledajte:
Tema dana: Javni dug 
 
- Mještani Botuna održali masovni protest pod sloganom “Protiv kolektora - da Zeta živi”. 
 
- Mještani Spuža traže hitan sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem zbog zagađenja koje vjeruju da uzrokuje farma svinja. 
 
- Analiziramo: Da li podaci Ministarstva finansija o smanjenom javnom dugu oslikavaju realno stanje ili je riječ o marketingu? 
 
- Nakon trodnevnih razgovora u Majamiju, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski se sprema za sastanak sa evropskim liderima. U međuvremenu, Rusija nastavlja napade na Ukrajinu.
Gost emisije je Milika Miličković, profesor na UDG-u.
Informativnu emisiju "24 sata" večeras vodi Marina Ilić.

Informativna emisija 24 sata: Gost Milika Miličković, tema dana "Javni dug"

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Grupa građana koja protestuje na Kruševom ždrijelu saopštila je da će privremeno obustaviti proteste nakon što su u policiji potvrdili da Goran Jokić više nije načelnik RCB Centra. Poručili su da je njihova mala pobjeda tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju.
Na žalost, kako je grupa građana navela u saopštenju, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, odgovornoj za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju.
Na drugoj strani, oni su, kako kažu, pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, te poručuju da neće stati na ovome.&nbsp;
- Vjerujemo da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vidu našu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti naš povratak na Kruševo ždrijelo. Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodišnjih praznika privremeno obustavljamo protest,sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese - poručili su u saopštenju za javnost.
Zahvalili su se svima koji su im dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su, kako kažu, izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali nekoliko minuta i dali riječ podrške.
- Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni inpuls, kad smo se kupilim u daleko većem broju. Posebnu zavalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - zaključili su u saopštenju.

Privremeno obustavljene blokade na Kruševom ždrijelu: "Naša mala pobjeda tek korak ka onome što će se desiti kroz sudske i druge procese"

06.12.
12:56h
Kada mi je čuvena Ana Vuković pročitala dio krivične prijave MUP-a RCG, koju je potpisao onomad Dževad Kožar, a odobrio Rajko Malović, u kojoj je pisalo da sam Moldavku S.Č. kupio u Baru za 2000 maraka (malo li je) od Bajrama Orahovca, vjerujte mi na riječ, manje sam bio iznenađen od onoga što sam čuo juče.
Kada su mi dvojica specijalnih tužilaca nakon što je saslušan posljednji svjedok u krivičnom predmetu protiv Ubović Ranka i Ivanović Vladana i nakon što sam im kazao da obavijeste sudije da je otpao pritvorski osnov, kazali - citiram:
"A, ne, postoje i neki uslovni razlozi za njega".
Dakle, drage kolege, na znanje vam.
Da postoje razlozi za pritvor i van norme iz člana 175 ZKP. Čisto da ste upućeni.
Dobro, nigdje nikada zakoni svjetski to ne pominju, ali smo ih juče uveli.
Koji ti je pritvorski osnov, pita pritvorenik cimera u Spužu. Ovaj odgovara - uslovni.
Onda onome ko je postavio pitanje ne bude dobro. Iako je, recimo, po zanimanju šumar.
Priznajem.Na mah sam pomislio da su Ubović i Ivanović možda tražili da ostanu i kad osnov određen rješenjem o određivanju pritvora otpadne.
Jednostavno, dopalo im se. I sljedstveno tome, ne izlazi otud.
Meni je iskreno samo jedno žao. A to je što pristojni, obrazovani i uljudni momci koji znaju svoj posao - tako olako bez neke, gaje kod sebe nagon koji zbog funkcije koje obnašaju može da bude pretežak za ljude.
Ili to zavisi - ko su ljudi. Ko je čovjek.
Ugodi zakonu - a ne nekim ljudima. Makar bili Demokrate.
P.S: Pekić u "Kako upokojiti vampira" napisa "Najbolje ideje se često dave u odvratnom mulju lojalnog odobravanja".
I jedna digresija za P.S.2: 
Pročitao sam juče saopštenje za javnost B. Bogdanovića oko Aca Mijajlovića i protesta povodom masakra na Cetinju i iznova se sjetih Kundere: "Na Vroclavskom trgu jedan čovjek povraća. Potpuno te razumijem, dobaci mu prolaznik".

Tag: veselin-drljevic