Na zajedničku inicijativu nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Antifašisti Cetinja, odbornici Skupštine Prijestonice Cetinje dali su saglasnost da jedna ulica, u naselju Pod Granicom, ponese ime Krsta Đurovića - oficira koji je pokazao da čast, savjest i ljudskost mogu biti iznad svega.
- Krsto Đurović bio je kontraadmiral Jugoslovenske narodne armije i komandant južnog vojnopomorskog sektora Boka. Nije se slagao sa politikom, planovima i akcijama JNA i političkog vrha u vezi sa “operacijom Dubrovnik“. Protivio se agresiji na Hrvatsku, o čemu postoji više svjedočanstava ljudi iz njegovog okruženja. Gradonačelnik Dubrovnika u tom ratnom periodu Petar Poljanić, tokom suđenja Slobodanu Miloševiću u Hagu, iznio je, između ostalog rečenicu, koja zasigurno najbolje opisuje kakva je ličnost bio Krsto Đurović: “Dok sam ja zapovjednik VP Boka, možeš biti siguran da ni jedna granata na Dubrovnik neće pasti - navedeno je, između ostalog, u obrazloženju.
Đurović je poginuo 5. oktobra 1991. godine, u helikopteru iznad Konavala (mjesto Popovići, Hrvatska). Njegova smrt je ostala nerazjašnjena. Brojni zapisi sa dubrovačko-hercegovačkog ratišta ukazuju na sumnju da je na helikopter pucano iz redova JNA.
- Davanjem imena jedne ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje ne odaje samo počast heroju savjesti, već i šalje važnu poruku: da Crna Gora pamti i poštuje one koji su se usudili da kažu NE zločinu, čak i kada ih je to moglo - i vjerovatno koštalo - života - ocijenile su organizacije, pokretači inicijative.
HRA, CGO i Antifašisti Cetinja ocjenjuju da u vremenu kada se relativizuju istorijske činjenice i rehabilituju agresori, ovakvi simbolični gestovi imaju duboko obrazovnu, moralnu i društvenu vrijednost.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Cetinje pokazuje da pamti čast imenujući ulicu po Krstu Đuroviću

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović svečano je otvorio ulicu posvećenu Crnogorcu dr Petru Orahovcu u Loveču u Bugarskoj. Tom prilikom, Milatović je poručio da se ovim činom odaje počast crnogorskom humanisti, ljekaru i političaru čiji je rad ostavio neizbrisiv trag u istoriji Bugarske i Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250403170412_47876749504160f40ae690c8c819c1397b00f60e9163e1311d0d3a6950c96b93.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250403170412_47876749504160f40ae690c8c819c1397b00f60e9163e1311d0d3a6950c96b93" data-rendition-name="original" width="1600" height="1066" loading="lazy" alt="Milatović u Bugarskoj"> </figure>  Istakao je da je Petar Orahovac, osim što je dao nemjerljiv doprinos bugarskom zdravstvenom sistemu kao jedan od osnivača Bugarskog ljekarskog saveza i predsjednik Crvenog krsta u Sofiji, aktivno učestvovao u političkom životu Bugarske, gdje je u periodu 1910-1911. godine bio predsjednik Narodne skupštine Bugarske i jedini stranac na toj funkciji u istoriji bugarskog parlamentarizma. - Kao predsjednik parlamenta, instituciju je vodio sa vizijom, uvijek vođen dubokim osjećajem humanosti. U vrijeme kada se region suočavao sa ogromnim izazovima, on je izabrao put jedinstva i zalaganja za javni interes. Odabrao je da narode približi jedne drugima - kazao je Milatović. Naglasio je da se danas naši odnosi ogledaju u uspješnom partnerstvu Crne Gore i Bugarske, kao i u kontinuiranoj podršci koju Bugarska pruža Crnoj Gori na njenom putu ka Evropskoj uniji, na čemu smo posebno zahvalni.&nbsp; - Takođe, kao zemlje, ujedinjuje nas isprepletena kultura, istorija i brojne ličnosti. A jedna takva istorijska ličnost je čovjek sa dva zavičaja – dr Petar Orahovac. I iz tog razloga, kako ovu ulicu danas zovemo po njemu, činimo više od simboličnog gesta – potvrđujemo našu posvećenost vrijednostima za koje se zalagao: znanju, saosjećanju i služenju zajednici. Iskreno se nadam da će ovo poslužiti kao još jedna prekretnica u našim odnosima i prosperitetnoj budućnosti, koja je čvrsto ukorijenjena u našoj dugogodišnjoj i prijateljskoj saradnji - zaključio je Milatović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250403170412_76b518d2a5bd5478e671c7dec53fb464e3a2555758b6708ffc2e3ca6d7d55497.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250403170412_76b518d2a5bd5478e671c7dec53fb464e3a2555758b6708ffc2e3ca6d7d55497" data-rendition-name="original" width="1600" height="1066" loading="lazy" alt="Milatović u Bugarskoj"> </figure>  Kako je saopšteno iz Kabineta predsjednika Crne Gore, otvaranjem ulice u Loveču koja nosi ime po Petru Orahovcu, izražava se poštovanje prema njegovom radu i dostignućima koja nadilaze državne granice, podsjećajući na zajedničku istoriju i vrijednosti koje povezuju Crnu Goru i Bugarsku. - Dr Petar Orahovac most je saradnje i razumijevanja između naših zemalja, a njegovo ime i djelo ostaju kao trajna inspiracija budućim generacijama - zaključeno je u saopštenju Kabineta predsjednika.

500x500

1250x600

1084x550

Milatović: Djelo Petra Orahovca neizbrisiv trag u istoriji Crne Gore i Bugarske

Savjetu za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova u Pljevljima upućena je neobična inicijativa - da se ulice kralja Petra I i Lovćenska preimenuju u ulicu Donalda Trampa, predsjednika SAD-a.
Tu inicijativu, uputio je predsjedniku i članovima Savjeta građanin Pljevalja Pavle Čolović koji je stava da bi Pljevlja, kao mala ekonomija, mogla imati koristi od jačanja veza sa Trampovom administracijom, te da bi promjena glavne ulice „unijelo iskru slobode i demokratije i demokratskih procesa u tom gradu, Crnoj Gori i na čitavom Balkanu“.
- Obraćam se Savjetu sa molbom da se dosadašnje ulice kralja Petra I i Lovćenska preimenuju u ulicu Donalda Trampa, da nova ulica počinje od Pošte Crne Gore - filijala Pljevlja, kroz centar grada, na Jaliju, Lovćenskom ulicom, na kraju do bivše fabrike 1. decembar (Vojna fabrika). Po ugledu na zemlje Rusiju, Kosovo, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju i Tursku koje su dale imena ulicama i trgovima po američkim predsjednicima Bilu Klintonu i Donaldu Trampu – naveo je u dopisu Čolović u koji je Portal ETV imao uvid.
Obrazložio je razloge zbog kojih misli da je ovaj njegov prijedlog opravdan i da baš u tom gradu treba da bude usvojen, a kao prvi izdvaja to što je Crna Gora tokom Trampovog prethodnog mandata postala članica NATO-a i važan saveznik SAD-a.
- Nakon što je Crna Gora postala članica NATO saveza 2017. godine, Trampova administracija je jasno podržala ulazak zemlje u ovaj vojni savez, što je važan korak u njenoj stabilnosti i sigurnosti. Ova strateška odluka pomogla je jačanju odnosa između SAD-a i Crne Gore, što bi moglo biti razlog za odavanje priznanja ovom političaru. Ovaj korak u integraciji Crne Gore u međunarodne vojne strukture bio je istorijski, a Trampova podrška ovom procesu zaslužuje priznanje – naveo je Čolović u prijedlogu.
Drugi razlog zbog kojeg bi Tramp mogao zaslužiti naziv ulice u Crnoj Gori je, po mišljenju Čolovića, njegova uloga u promociji ekonomskih interesa.&nbsp;
- Tokom njegove administracije, SAD su bile fokusirane na povećanje ekonomskih veza s brojnim zemljama, uključujući Balkan. Njegov pristup trgovinskoj politici, iako kontroverzan, podstakao je mnoge zemlje da razmotre nove poslovne mogućnosti. Iako efekti njegovih politika nisu bili isti u svim regijama, ne može se zanemariti njegov uticaj na globalno tržište. Takođe, Donald Tramp je bio prepoznatljiv po svom specifičnom stilu vođenja politike, koji je izazvao globalne reakcije. Iako se mnogi nisu slagali s njegovim stavovima, neki su ga smatrali liderom koji se borio za interese svoje zemlje i koji je bio spreman da se suprotstavi tradicionalnim političkim normama. U Crnoj Gori, koja je istorijski bila pod uticajem velikih svjetskih sila, prisustvo njegove figure moglo bi biti simbol nade za nezavisnost i snalažljivost u globalnim odnosima – ocijenio je Čolović.
Kao posebno zanimljiv izdvaja se segment koji se odnosi na Rudnik uglja AD Pljevlja. Čolović tvrdi da je, van očiju javnosti, bivši izvršni direktor te kompanije u Americi potpisao nepovoljan Vašingtonski memorandum o gašenju Rudnika uglja i Termoelektrane.&nbsp;
Podsjeća da je predsjednik SAD Donald Tramp izašao iz Pariskog sporazuma (zelene agende) što, ocjenjuje Čolović u sarkastičnom maniru, daje nadu za dalji privredni opstanak Pljevalja, egzistencije građana, očuvanje radnih mjesta i prosperitet te opštine.
- Aktuelni globalni koncept zelene agende trenutno je na aparatima. I to baš u državama u kojima je prvobitno i osmišljen! Gašenjem Termoelektrane Pljevlja došlo bi do gašenja samih Pljevalja, jer pravedna tranzicija nije postavljena da bude pravedna prema građanima. Donald Tramp jednostavno hoće da podigne na noge američku i svjetsku ekonomiju, on najavljuje zlatno doba i hoće da iskoristi gas, ugalj i naftu koju Amerika i svijet imaju kako bi ojačao američku i svjetsku privredu. U tom kontekstu je njegova izjava i u tom inauguracionom govoru kada je rekao: “Kopaćemo, sigurno ćemo kopati!” Što su mnogi shvatili nekako malo i prijeteće. Pa, jeste u suštini jer Amerika i svijet će nastaviti sa tom eksploatacijom uglja, gasa i škriljaca koji ekolozi veoma kritikuju, ali to daje priliku, da kažemo tako, mnogim američkim i svjetskim kompanijama da se razviju, da zaposle nove ljude", kaže on dodajući da "jedno radno mjesto u energetskom sektoru povlači niz drugih radnih mjesta u drugim sektorima" Tako daje priliku da se i Pljevlja razvijaju i napreduju i da bude novih radnih mjesta – obrazlaže dalje Čolović.
On je stava da će predsjednik Tramp ostati upamćen kao vođa američke administracije koja je jednoglasno odbacila hegemonističku politiku prema Zapadnom Balkanu, čovjek koji je istrajao na mirovnim rješenjima u svijetu i koji snažno podržava evroatlantski put ZB.
- Prema tome, glavna ulica u Pljevljima nazvana po Donaldu Trampu, 45. i 47. predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, osim zahvalnosti građana Pljevalja, prijatelju naše domovine, ostaće i kao trajni simbol prijateljstva balkanskih naroda i američkog naroda te kao spomenik prijateljskim i partnerskim odnosima Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država – poručio je Čolović.
Pljevljak je stava da će ovaj prijedlog podržati skoro svaki svaki njegov sugrađanin, jer, kako ističe, treba podsticati teme „koje nas zbližavaju i koje doprinose napretku opštine Pljevlja i opštem dobru naših sugrađana“.&nbsp;
- Situacija u Pljevljima je katastrofalna i jedino nas Donald Tramp može spasiti – zaključio je Čolović u dopisu upućenom Savjetu za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova.

Tamara Klikovac

Pljevljak traži da glavna ulica u njegovom gradu nosi ime Donalda Trampa: "Samo nas on može spasiti"

Danas se obilježavaju 33 godine od smrti Krsta Đurovića, kontraadmirala Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je ostao zapamćen po rečenici da dok je živ nijedna granata neće pasti na Dubrovnik.&nbsp;
Đurović je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u padu helikoptera 5. oktobra 1991. godine, u prvim danima napada JNA na dubrovačko područje Republike Hrvatske.&nbsp;
Akcija za ljudska prava (HRA), Antifašisti Cetinja i Centar za građansko obrazovanje (CGO) uputili su juče inicijativu Prijestonici Cetinje da se jedna ulica u tom gradu nazove po kontraadmiralu Krstu Đuroviću, rođenom na Cetinju.&nbsp;
- Đurović zaslužuje barem jednu ulicu, jer je ostao zabilježen u istoriji kao častan oficir koji je pokušavao da spriječi sumanutu agresiju na Republiku Hrvatsku, zbog koje se na mitingu u organizaciji Liberalnog saveza na Cetinju tada pjevalo: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“ i zbog koje su se mnogo kasnije crnogorski zvaničnici izvinjavali hrvatskim zvaničnicima- saopšteno je iz tih nevladinih organizacija.&nbsp;
HRA, Antifašisti Cetinja i CGO smatraju da kontraadmiral Krsto Đurović, shodno Zakonu o spomen-obilježjima, ispunjava kriterijume za istaknutu ličnost.&nbsp;
- Đurović je dao primjer čojstva od istorijskog i humanističkog značaja, a očuvanje uspomene na njega i njegovo protivljenje ratu bilo bi od izuzetne važnosti za državni, društveni i kulturni razvoj Crne Gore. Nazivanjem ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje bi doprinijelo očuvanju sjećanja i na svoj antiratni pokret, kao i na vrijednosti koje karakterišu našu građansku državu, te bi podsjećalo buduće generacije na obavezu suprotstavljanja svakoj vojnoj agresiji - istaknuto je u saopštenju.
Potpisnici inicijative podsjećaju da je u tim teškim godinama Cetinje bilo simbol otpora ratu u bivšoj Jugoslaviji. Grad se uzdigao protiv rata i nasilja, o čemu svjedoče dva čuvena antiratna mitinga održana na Titovom trgu (današnjem Dvorskom trgu) – 31. jula 1991. godine i 1. februara 1992. godine.&nbsp;
- Nazivanje ulice po kontraadmiralu Đuroviću bilo bi i podsjećanje na duh slobode i pravde koji je Cetinje pokazalo onda kada je to i bilo neophodno. Nažalost, mladi danas kroz obrazovni sistem nemaju priliku da uče o ljudima koji su se devedesetih hrabro suprotstavili ratu i zalagali za mir, pa je postavljanje spomen – obilježja, kao što je i imenovanje ulica, jedan od načina da očuvamo sjećanje na njihov doprinos i naučimo nove generacije da se zalažu za mir i pravdu - zaključeno je u saopštenju.

Ulica na Cetinju da nosi ime kontraadmirala Krsta Đurovića

Premijer Milojko Spajić najavio je da danas počinje izgradnja bulevara Vojislavljevića i ocijenio da je to veliki korak ka rješavanju jednog od najkritičnijih saobraćajnih problema Podgorice, ali i šire.
- Danas počinje izgradnja bulevara Vojislavljevića - veliki korak ka rješavanju jednog od najkritičnijih saobraćajnih problema Podgorice, ali i šire - naveo je Spajić na svom nalogu na društvenoj mreži X.
On je kazao da će Podgorica za 18 mjeseci imati moderni bulevar sa četiri trake, koji će olakšati život građanima.
- Pošto se model saradnje Vlade i Glavnog grada pokazao kao jako uspješan, nastavljamo sa drugim kapitalnim projektima po istom modelu - sljedeći je most - saopštio je Spajić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMickeySpajic%2Fstatus%2F1921882823180316758&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Spajić: Počinje izgradnja bulevara Vojislavljevića

Saobraćaj na putu Podgorica - Cetinje biće u potpunosti obustavljen u utorak 13. maja i srijedu 14. maja od 15 do 19 sati zbog izvođenja radova na završnom sloju asfalta na izgradnji puta Cetinje - Čevo.
Kako je saopšteno iz Uprave za saobraćaj, vrijednost radova na dionici dugoj 23 kilometra je oko 33 miliona eura.
Radove izvodi kompanija "Mehanizacija i programat".
Ova dionica predstavlja dio planirane saobraćajnice koja će spajati Cetinje i Nikšić vrijedne oko 80 miliona eura, saopšteno je iz Uprave za saobraćaj.

Obustava saobraćaja na putu Podgorica - Cetinje u utorak i srijedu od 15 do 19 časova

Odgađaju se premijera i reprizna izvođenja predstave „Gidionov čvor“, po tekstu Džone Adams, u režiji Ivana Vanje Alača, zakazane za 13, 14. i 16. maj 2025. godine.
O novim datumima, kako se navodi u saopštenju, publika će biti blagovremeno obaviještena.
- Karte koje su neposredno kupljene mogu se vratiti ili zamijeniti na biletarnici Crnogorskog narodnog pozorišta do 1. juna, radnim danima od 9 do 13.30 sati i od 14 do 20 sati, dok će se za karte obezbijeđene onlajn putem primijeniti postupak po proceduri za tu vrstu kupovine - kazali su iz CNP-a.

CNP: Odgađaju se premijera i reprize predstave "Gidionov čvor"

Nastavlja se Mandićeva sabotaža EU puta Crne Gore, koji skupove sa šefovima parlamenata EU zemalja koristi, ne za priču o reformama kojih nema, već o državljanstvu, ocijenio &nbsp;je predsjednik SDP-a i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović.
On se obratio i premijeru Milojku Spajiću.
- Gospodine Spajiću, možda nijesmo upoznati – je li tema državljanstva postala neko novo EU poglavlje koje moramo ispuniti - pitao je Vujović.

Vujović: Mandić koristi skupove sa šefovima parlamenata EU da nastavi sabotažu evropskog puta

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Crnogorska grupa "Perper" sinoć je na Trgu nezavisnosti u Podgorici priredila veče za pamćenje.
Nastup cetinjske čuvene grupe na Proljećnom pazaru ispunio je trg emocijama, ritmom i snažnom energijom, a publika je uglas pjevala njihove najpoznatije hitove poput "Montenegro jazz", "Perperi i zlato", "Zastave", "Kome dolaziš u san", "Dobrovoljac", "Sa dušom od kamena"...
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F_rAocTcegpU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poseban trenutak večeri bio je izvođenje pjesme "Goro moja", koja je, kako to inače biva, dirnula sve prisutne i izazvala pravu euforiju.&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2FHoRX87zgKws&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Čitava atmosfera bila je prožeta zajedništvom i ljubavlju prema muzici, a Perper je još jednom pokazao zašto je navoljeniji bendo domaće scene.

VIDEO: Perper i publika u harmoniji: "Goro moja" zagrmjela jednim glasom

10.05.
15:50h
Vučem neku tjeskobu, vučem je, u meni je, guram stid pred sobom. Nikako da pristanem sve da odbacim i pazim svoga posla, pred neuređenim, nekompetentnim narativima dijela vlasti, koji obnašajući istu pokazuju tupavu, mrzilačku zlovolju. Čiji postupci determinisani averzijom prema subjektu, brukaju samu državu.
Sve neprijatne misli, neizbježna pitanja, nijema čuđenja, sputavaju me da se iz nemoći kao građanin nasmijem establišmentu, u kojem, očito, neki efemerni likovi brukajući vlasti, ispoljavaju prapotopsku glupost garniranu nezrelostima.
Pozoveš nekoga za dan, kakav je državni praznik, a onda se presabereš i na memorandumu Vlade napišeš da je prvi poziv sa sve memorandumom nevažeći i dodaš da primalac računa da nije ni poslat.
Šaljući tu poruku-poslao si sledeću:
1. Računajte građani da bulevar Jaz - Tivat, ne radi onaj ko radi i biće mu zabranjeno.
2. Kad se vozite autoputem, kojim se mi u inat ne vozimo, računajte da ga nije radio ko jeste, ako računate da ipak jeste - oburdaćemo ga.
3. Milione poreza koje plaša subjekat-primalac obavještenja, Uprava prihoda računa da nisu uplaćene jer mi taj novac inače ne koristimo.
4. Ne računajte da djeca idu u skolu "Novka Ubović", jer ona ne postoji, a ako mislite da ona postoji, ispišite ih. Jer će Vlada školu porušiti.
5. Ako neko igra u najboljoj maloj dvorani na Balkanu, pored Morače, ili neko tamo ima koncert ralunajte da niko tamo ne igra, niti pjeva. Zatvorićemo je ili ćemo je sravnati sa zemljom.
6. Ako neko šeta po njihovom parku, računajte da ne šeta.
7. Sve ceste, puteve, tunele, bulevar Tuzi - Podgorica, smatrajte nepostojećim. A ako ih vidite - loše vidite.
Ništa ne postoji, samo naši hipotalamusi koje je teško izgraditi, dograditi, proširiti. Čak i porušiti.
Takav materijal.
P.S. Ako se jedna moja intimna nada ne može dogoditi po Zakonu vjerovatnoće, dogodiće se po nekom drugom.
P.S.2 Nigdje kao U Crnoj Gori političari ne mrze, preziru, ponižavaju dio stanovništva, neke ljude, a da izgleda kao da im je do svih građana najviše stalo.

Tag: ulica