Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Dragi konsultantu, Da Vam poželim mir, ljubav i slogu, da ste mi dobro i zdravo, pa da pišemo. Da ne bih objašnjavala đe sam, šta sam, što me nije bilo taj zeman, evo da podastrem fotografiju što je meni napravio moj drug Čajo. E pa, kao što se može vidjeti, bila sam đe sam bila. Ali, eto me, čim vrijeme dozvoli, na mojoj klupi u takozvanom “simpozijumu skulptura”, da zapalim cigar duvana I misaono se posvetim problemima smisla I besmisla. Samo da napomenem - đe god sam bila, svuda sam vas pominjala. I Vas i Borisa. Samo biranim riječima. Normalno.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260109120152_1d2c6bab9e8c5cd758b311cfd9125de0c0e6d288124996eff458e1764c10953b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260109120152_1d2c6bab9e8c5cd758b311cfd9125de0c0e6d288124996eff458e1764c10953b" data-rendition-name="original" width="667" height="297" loading="lazy" alt="Tanja Š ilustracija"> </figure>  Ali, da ne gubimo vrijeme na stvari koje se podrazumijevaju, evo da odmah krenemo u problematiku. Čujem, a nije mi milo, opet Vas prozivaju zbog nekih aranžiranih angažmana. Kažu da ste imali neki konsultantski ugovor sa Ministarstvom sporta I mladih još 2024. godine? I da je, po tom ugovoru, Vaš glavni zadatak bio da podižete svijest. Kod dječice. Nešto kao kako je sport važan, kako bi bilo dobro da se bave sportskim aktivnostima i tako to i tome slično… Ne sumnjam da je ministar Šćekić bio vođen isključivo profesionalnim motivima, pa je Vama povjerio tako kompleksan zadatak. Vjerujem i da je uticalo to što ste u ovih nekoliko godina mnogo uradili na podizanju svijesti u RTCG. Toliko ste je podigli, da je to sad skoro izjednačeno sa stanjem nesvijesti. Evo, ne znam, ali skoro sam sigurna da ste kao svaki dokazani naučni pregalac kome je dobro poznata metodologija naučnog istraživanja, radili i malo na terenu. Recimo propitivali ste dječicu: “ Misliš li da je bolje za tvoje zdravlje da se malo igraš loptom, nego da se razvlačiš po krevetu kao mrtvo puvalo?” I jadno dijete, šta će, još kad ga pogledate onako začuđeno odmah zaokruži da je bolje da ne bude mrtvo puvalo. Normalno. I, Vi tako, sakupiste te đečurlije, jedno sedam-osam, što rodbine što prijatelja, propitaste ih i oni jadni nemaju kud nego svi izaberu opciju da je bolje da trče za loptom. A jedva pletu putem koliko su smoreni i boli ih uvo za podizanje svijesti. Ali, ne znaju oni šta je profesionalac. Vi tu odmah donesete zaključak da su na terenu zabrinjavajući rezultati i da pod hitno mora da se donese Akcioni plan o podizanju svijesti. Kažete Vi to Šćekiću, a on veli: “Pušti, Veso bogati, nijesam ja mislio to nešto preozbiljno da bude. Šta znaju đeca, bogami ne znam ni imaju li svijest”.&nbsp; To kaže Šćekić. E, sad… Šćekić, kako se priča, nema baš taj kontinuitet u učenju, pa se kod Vas odmah probudi inat naučnika i krenuste u naučno sagorijevanje – Ili ćete dići svijest ili dižete ruke od nauke. Nemam trenutno baš sve egzaktne podatke, ali mislim da je na početku projekta đečija svijest o značaju sporta, kod njih sedmoro, bila 0, 5, a nakon uspješno sprovedenog rada podignuta je na 3,7… nečega. Ovaj jedan ispitanik se nešto koprcao, tako da su njegovi odgovori stavljeni u rubriku standardna devijacija. I, sad, nakon tako blistavog rezultata, neko se usuđuje da pita kako i zašto ste baš Vi dobili da radite taj projekat?! No, dobro, nećemo ništa da prejudiciramo, da sačekamo da rezultati ovog naučnog rada budu objavljeni u nekom prestižnom znanstvenom časopisu. Imate Vi iskustva, vazda može da se “nabere” tih trideset I nešto strana teksta. Ako me razumijete šta hoću da kažem?! E, sad, moram da Vas pitam, jeste li zapazili koliko je bila dirljiva Bobijeva poruka đe nam opisuje kako je samo proviđenje u pitanju pa je vidio sebe na arhivskom snimku iz 1977. godine? Ja lično mislim da je u pitanju samo čudo. Zamislite! Kako je to skoro pa nezamislivo da danas, neko ko ima oko 5 decenija, vidi sebe iz perioda kad je imao 5-6 godina?! Evo, meni i sad suze oči. Ne mogu da se kontrolišem. Uz arhivski snimak iz 1977. godine na kojem se vide dječica iz podgoričkog vrtića I naglašena novogodišnja atmosfera, naš dragi Raonić na Fejsbuku je objavio: “ Skoro pola vijeka kasnije, gledam sebe u vrtiću i to iz TV arhive koju danas digitalizujemo. Vrijeme čudno radi: ono malog mene sačuvalo na traci, a ja sada čuvam njega digitalnog. Nadam se da me prepoznajete na snimku”. Pa, drago sudstvo i tužilaštvo, šta poslije ovog reći?! Imate li srca i dokaznog materijala da ga maknete sa direktorskog mjesta? Kud ćete čvršći dokaz od ovog da on treba da ostane tu đe jeste? Znači, još 1977. godine, kad je sačinjen snimak na kojem je i mali Bobi, bilo je potpuno jasno da će doći dan kad će taj takoreći Mesija, zasjesti u fotelju Generalnog direktora RTCG da čuva ono što se sačuvati mora! Jer, kad malo razmislimo, potpuno je logično i sa aspekta proročanstva nedvojbeno da neko ko se pojavi u arhivskom tv snimku treba da obnaša i neku funkciju u kući koja je taj snimak napravila! Kako drugačije. Nema veze što taj neko do skoro nije imao pojma šta je arhivski materijal, niti ima veze to što je odmah počistio koleginicu koja je oformila Programski TV Arhiv i sačuvala to silno televizijsko blago. Koga briga. Bitno je proviđenje iz 1977. I to je zid - beton. Dakle, mali Bobi je na snimku od prije pedeset godina i to je apsolutno pouzdan znak da treba da ostane na mjestu Generalnog. Je li to tako tumačimo? S tim u vezi imam jedno pitanjce. Kako tretiramo još jedno mirakolo? Evo, recimo ja. Na arhivskom sam snimku iz 1972. godine. Kao đak prvak. Šta radimo u mom konkretnom slučaju? Biću Generalni?! Ipak, ovaj snimak đe sam ja je stariji. I, samo još nešto da Vas pitam. Pošto ste Vi dobro sa crkvenim menadžmentom zanima me kako da se ponašamo u narečenoj situaciji. Naime, jedan od dvojice mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori gospodin Joanikije pozvao je, uoči Božića, građanstvo da se izgrli. E, sad… Vi znate da ja pomno pratim šta kažu naši dragi oci, ali imam nekih dilema u vezi s ovim pozivom. Pa, ne znam, da li ovo grljenje ima neki koncept ili ko koga dohvati? Mislim, nije mi svejedno. Grlim koga hoću ili postoji neki raspored? To mi nije najjasnije. Šta ako mi dopadne da grlim nekog popa ili Vas I Bobija? Naime, posljednji put kad sam bila okružena većom koncentracijom ljudi u mantijama, bila sam u golemom problemu. Jedan dragi sveštenik htio je da me zvekne posred glave, drugi me nazvao svinjom, a treći mi je saopštio da sam, što se Crkve tiče, persona non grata. Vas i Bobija da ne pominjem. Šta ste mi vas dvojica zakuvali, ne bi trebalo mašicama da vas taknem. Stoga, voljela bih neko jasno uputstvo da dobijem. Ako nije problem. Uostalom, čije upute mi slijedimo? Ni to mi nije jasno. Slušamo Joanikija ili Metodija? Koga više volimo? I, da ne zaboravim, čula sam, a ne znam je li tačno: Ovi iz Radija Svetigora žale se da ste im prepisali programsku šemu za božićne praznike. Ma, je li moguće?! Neka Vam Bog podari mudrost I strpljenje, blagodarim. Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Podizanje svijesti i ostale misterije

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Godišnjica Javnog servisa nije mala stvar. Dapače! Zato, uvaženi Docentu, moram ponovo da se osvrnem na taj iznimno važan događaj I obilježavanje istog u Vašoj I Bobijevoj izvedbi. Dakle, osmislili ste, kako reče Nezakoniti, jedan vrlo bogat I nadasve zanimljiv program. A, ako kome, njemu svakako treba vjerovati na riječ. Elem, bilo je tu raznih izmišljaja od događaja, ali meni su mnogo zanimljivije poruke čelnih ljudi RTCG, izrečene tokom ovih svečarskih dana. Inače, svečanosti su zanimljiv sociološki fenomen, izazovu dosta emocija, a često I navalu inspiracije da se nešto prigodno kaže. Mislim, dešava se, ako kome basta, da održi neku mudru besjedu. Ako je, pak, situacija kao u Bobijevom slučaju – deficit maloprije navedenog, a izražen suficit ambicije, funkcije I volje, onda dobijemo umotvorine koje su smućkali ChatGpt I neki kum. Po uputama, naravno, našeg Bobija. Pa da citiramo tu misaonu eklektiku: “Nastavljamo da radimo da RTCG bude glas svih građana, a ne eho”. “Odradili smo fantastične stvari po pitanju organizacione strukture, kulture rada unutar kuće, što je možda bio jedan od većih izazova u posljednjih nekoliko godina, da radnu etiku i radnu kulturu popravimo, da probudimo i kreativnost kod naših kolega, koja je možda bila malo zapostavljena.” E, pa sad, da ne bih trošila mnogo riječi I analizirala šta nam o radnoj etici, radnoj kulturi I buđenju kreativnosti, kaže naš Bobi, samo ću, umjesto komentara, da podastrem nekoliko fotografija na kojima su zabilježeni djelovi teksta objavljenog juče na portalu rtcg.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251128061156_28c41cb0a877dd0277c5dc95fb0877d3d1f92694f5a0a1145024cbc058070ad3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251128061156_28c41cb0a877dd0277c5dc95fb0877d3d1f92694f5a0a1145024cbc058070ad3" data-rendition-name="original" width="623" height="628" loading="lazy" alt="rtcg"> </figure>  Ne bih išla dalje od naslova I jednog podnaslova. I, evo, sve Vam se samo reklo. Ako me razumijete šta sam htjela da kažem?! Inače, u posljednje vrijeme, našeg Bobija jako često srijećem. Za moj ukus susret češći nego jednom u deset godina je previše. Svejedno, što bi rekao gospodin Dragomir Despić zvani Desingerica, naš Bobi, voli da “baulja I čarlija” po hodnicima RTCG. Ali, zanimljivo, ne vidi ono što vidimo mi, djelatnici. Da ne objašnjavam, samo ću da podastrem svježe fotografije. Ne znam samo jesu li ovo ti “fantastični projekti” koje je opjevao doktor I profesor Dragan Koprivica?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251128061156_815282817701c2dd5341fcd9e85ce1f7023154ca6cc3cb70dee916fad7764908.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251128061156_815282817701c2dd5341fcd9e85ce1f7023154ca6cc3cb70dee916fad7764908" data-rendition-name="original" width="1350" height="1800" loading="lazy" alt="hodnik rtcg"> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251128061156_6dc0530a71d10222ff0f0d6aa4141c84ac925ffdfd694fa7d67ce7bbd6deba38.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251128061156_6dc0530a71d10222ff0f0d6aa4141c84ac925ffdfd694fa7d67ce7bbd6deba38" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="POZOR RTCG"> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112807110_50ceba9011a9c5745b169d313789ef0fbe28f024042529e18d8537ef3c095d3e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025112807110_50ceba9011a9c5745b169d313789ef0fbe28f024042529e18d8537ef3c095d3e" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="HODNIK RTCG"> </figure>  „Ako misliš da ćeš dobiti bitku, razmisli još jednom. Ako si razmislio još jednom — razmisli ponovo.” (Grunf, Alan Ford) Neka Vam bog podari mudrost I strpljenje, blagodarim! Tanja Šuković, generalni direktor RTCG I mis Jugoslavije 1989. godine

1250x600

1084x550

Primjeri “popravljene” radne etike i kulture po mjeri Nezakonitog

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
&nbsp;
Uvaženi Okrivljeni,
&nbsp;
Šta da Vam kažem?! Svakog dana u svakom pogledu bilježimo nekakav napredak I inovaciju. Evo, Dragan Koprivica izabran za direktora Doma omladine Budo Tomović, takozvanog KIC-a.
Šta je Koprivica, a mora bit direktor
E, falim te bože, pa smo I taj problem riješili i tu veliku ambiciju ispunili. To što je doktor Koprivica skoro pa vrsnik Buda Tomovića, nema veze. Mada… Kako je moglo da bude, ooodlično smo prošli! Šta bi da je profesoru doktoru ambicija bila da ode na Eurosong?! A da tekstopisac bude Bećir? Nema tog majčinog sina koji bi to spriječio.
A nije da nas I to zgibenije nije moglo zadesit. Koliko je samo oda doktor Koprivica Raoniću napisao, koliko je toplih riječi svakom Bobijevom građevinskom pothvatu posvetio. Koliko je cigli opjevao, koliko je laminata pohvalio… Nego, nas je bog pogledao, pa su ovi dragi ljudi što biraju direktora omladine, mudro promislili I doktora izabrali. Ne bi nam se drijemalo, da je bilo drugačije, sigurni budite.
Dakle, Koprivica zbrinut. Mašala!
Joanikijev “premijerski sat”
Nego, približava nam se još jedna godišnjica našeg Javnog servisa. Što bi rekao pjesnik – godine su prošle pune muka, a bogami da dodamo I fiskova. Petu godišnjicu već, u ime ove kuće, obilježava osoba koja se lažno predstavlja kao generalni direktor. I kako izgleda, kani tako I dalje. Ako se prisjetimo da je prije nekoliko dana, jedan od dvojice mitropolita, ničim izazvan, održao “premijerski sat” u udarnom terminu na RTCG, blagoslov za produžetak mandata već je dobiven! Da se ne lažemo, odlično zna Boris ko je na čelu prave Uprave za kadar. I sukladno tom poznaniju bira I zove sagovornike.
U emisiji koja se zove “Argumenti”, a više je bila “Naši talasi vašima u susret”, jedan od dvojice mitropolita, divno je zborio o smislu I besmislu, EU I položaju Crkve, bitku I nebitku, vjerskim školama I sličnim gorućim pitanjima našeg društva. Istovremeno, smireno I očinski, odgovarao je na nadasve provokativna pitanja buntovne mladosti, poput onog – da li je I zašto nije moguće ostati u svijest ako nijeste vjernik… I tako dalje I tome slično. Pritom, treba napomenuti, da je, kao što se moglo I zaključiti, pobunjena mladost u studiju, bila potpuno slučajno izabrana, što bi se reklo odokativno. Jedino, eto, možda se, prilikom odabira, insistiralo malo više da omladina prisutna u studiju, redovnost prisustva liturgijama nadredi pohađanju nastave. Eto, možda samo to. I nije se insistiralo da obuku mantije. Znači, maksimalno je poštovana ustavom garantovana sloboda garderobnog odabira!
Uglavnom, da sumiramo ovaj dio zapažanjem jednog mudrog građanina: “Ko misli da leleče - vakat mu je”!
&nbsp;
Programska šema svečarskog dana
&nbsp;
A, sad da predložimo, uvaženi Docentu, neke programske segmente koje bi valjalo realizovati na dan obilježavanja godišnjice RTCG.
*Predlažem da uređivački tim, zajedno sa menadžmentom, svečarski dan, umjesto kolegijumom, započne jednom liturgijom koja bi bila direktno prenošena na Prvom kanalu RTCG. Bio bi to lijep način izražavanja zahvalnosti onima koji su najzaslužniji za pozicije na kojima se nalazite. Mantije nijesu obavezne.
*Jutarnji program da otvori Andrija Mandić. Niko, kao on, nema takav osmjeh da nam poželi – Dobro jutro Crna Goro I odmah da pređe na pregled štampe. Gosti u studiju, za tu rubriku, dvojica mitropolita – Joanikije I Metodije. Da odmah znamo na čemu smo I šta nas čeka. Predložila bih da se u korpus glasila koja se prelistavaju uvrste I Svetigora, Slovo ljube, Sveviđe… Za tu, rekla bih, posebnu priliku, trebalo bi, radi bogatstva scenografije, ubačit I bronzu u obliku Pavla. Ako ne mogu da nađu onog što je pobjegao Metodiju, neka se izlije još jedna replika. Valjalo bi, da stoji između učesnika, kao važan detalj koji simbolizuje nagovještaj novih dana pomirenja.
*U okviru Jutarnjeg nezaobilazna je rubrika o stanju na putevima I cijenama nafte I benzina. Naravno, taj segment bi uredila I vodila Zdenka Popović.
*Pošto je bez igre I pjesme nemoguće zamisliti neki svečarski program, predložila bih da lakim plesnim korakom, u ritmu sambe, veliki studio optrči u nekoliko krugova Slađa Kaluđerović. Kad smo već kod muzičko-scenskog spektakla, kako da zaboravimo gore pomenutog doktora Koprivicu I tek sad prozvanog Milana Kneževića?!
*Priča o selu I poljoprivredi, uz neke male šale, bila bi rezervisana za ministra Jokovića. On će to odlično da iznese.
*Odmah, nakon njega, prelazimo na priču koja tretira novo doba. Tu već imamo spremnu rubriku. Jelena Nedović. Samo malo da uobliči već gotov rad – prije nekoliko dana je sa predstavnicima Kraljevine Saudijske Arabije imala koristan razgovor o razvoju I primjeni vještačke inteligencije u obrazovanju I zdravstvu. Ili… Ukoliko joj više odgovara, da ponovi izlaganje koje je već održala na nekom međunarodnom skupu – Rješavanje krize na Bliskom istoku. Bilo bi iznimno zadovoljstvo čuti ekspertsko izlaganje na jednu od ove dvije teme.
Lutajući i zalutali reporteri
*Nijesmo zaboravili ni javljanja uživo, sa terena. E, tu imamo dva lutajuća ili zalutala reportera, dvije komunikacijski iznimno vješte mlade nade – Vasilija Čarapića I Momčila Lekovića. Vasilije voli ekonomiju, pa neka trkne do pjace, neki pijačni barometar da uradi, a Momčilovom senzibilitetu više leži neka “crna hronika”. I, obavezno, da urade ankete sa građanima. Ako ih neko takne, neka zovu Šaranovića.
*Vremenska prognoza zaokružiće ovo prijepodnevno izdanje svečarskog TV programa. Branka Marković će, uz prigodan moleban, u ovom programskom segmentu zahvaliti bogu na kiši, suncu, snijegu I vjetru. Šta god da je, dobro je. Viša sila je u pitanju, pa da ne crnjačimo.
* Urednik I voditelj svih vijesti, tokom dana I noći, naravno bio bi Boris Bogdanović. Ako se zamori, kao zamjena uskaču Šaranović I Šćepanović. Vijesti svakako zahtijevaju malo adrenalinskog pretjerivanja, pa neka se išćejfe. Tu bi mogli malo I kostimografi da se iskažu, pa da recimo za Dnevnik u 19.30, urednik I voditelj, to jest BB, obuče kostim Supermena ili Spajdermena. Šta više voli.
Zvezde grand finala
*Popodnevni program, takozvani Raspašoj, vodio bi onaj jedan poslanik Demokrata što viče, ali ne mogu trenutno da se sjetim imena. E, tu bi svi, koliko ih ima u parlamentarnoj većini, mogli da kažu po nekoliko motivacionih rečenica – zašto je dobro da se oni i dalje žrtvuju na mjestima koja su ih zapala.
*Za kraj večeri malo humora i zabave. Voditelji: Milojko i Bečić. Ekonomski program, sektor bezbjednosti, male šale, dobar vic. Ionako to više niko ozbiljno ne doživljava, pa nemamo ni sinopsis. Neka to bude nekakvo praćenje toka (ne)svijesti učesnika. Baš nekako moderno, kako uostalom digitalni Milojko i analogni Bečić preferiraju - jedno jedinstvo suprotnosti.
I, grand finale - Veliki studio, svi učesnici, a Vi na podijumu, sa zdravicom i Bobijem, uz prigodan domaćinski govor i obavezan pozdrav - na mnogaja ljeta!
Završna scena - svi igraju i pjevaju.
Za moj pojam ovo je TOP!
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
&nbsp;
Tanja Šuković, generalni direktor RTCG ( kad može Bobi tako da se potpisuje, mogu vala i ja)

Ko misli da leleče - vakat mu je!

Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- kazala je u informativnoj emisiji ''24 sata'' na Televiziji E crnogorska novinarka Tanja Šuković.
- Čitav javni prostor pretvorio se u jedan veliki reality, sve manje smo ljudi sa onim osobinama i vrijednostima koje bi trebalo da nas krase i ovo što se dešava porodicama žrtava masakara na Cetinju je jedna velika mrlja na svima nama, &nbsp;kazala je Šuković, ističući da postajemo društvo bez empatije.&nbsp;
Osvrćući se na činjenicu da porodice žrtava u cetinjskim masakrima još uvijek čekaju pravdu, te da je jedan od preživjelih u masakru u Medovini tužio državu i Cetinje i zbog štete koju je pretrpio, Šuković je kazala da to potvrđuje sramni nedostatak odgovornosti.
- Čuli smo u ovom prilogu da advokat pominje odgovornost. Odgovornosti nema, ni objektivne ni lične. Ja bih rekla da je ono što je strašno i što nas ljudski najviše pogađa to da postajemo društvo bez empatije. Vidjeli smo da je gospodin Milojko Spajić tek poslije dužeg vremena primio porodice žrtava, obećao im ponovni susret za petnaest dana do kojeg nije došlo. Mislim da je takvo izigravanje sa patnjom i dostojanstvom ovih ljudi sramno- kazala je Šuković.&nbsp;
<h2>Sektor bezbjednosti apsolutno nesposoban</h2>
Izlive ksenofobije i mržnje prema turskim državljanima, kao posljedice incidenta na Zabjelu, te reakciju ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, hapšenje pogrešnih ljudi i uvođenje privremenog viznog režima, Šuković vidi kao rezultat apsolutne nesposobnosti sektora bezbjednosti što se vidjelo i brojnim ranijim, kao i ovom slučaju.&nbsp;
Takođe, smatra da postoji mogućnost da je nekome nije odgovaralo da se ovo spriječi, jer kako kaže, prosto je nemoguće da ne možete da spriječite nešto što se danima unaprijed najavljuje.&nbsp;
- Mnogo je čudno da kad neko iznese lažni podatak da u Crnoj Gori ima 110 000 Turaka vi odmah ne izađete sa pravom informacijom koliko tih ljudi ima u Crnoj Gori. Mnogo stvari se dešavalo, koje ukazuju na to da sektor bezbjednosti jednostavno nije u stanju da se nosi sa ovim izazovima, kao ni sa mnogim drugim i ja stvarno mislim da je ovo moglo da se spriječi, ali da nije. Iz kojih razloga- da li je u pitanju nesposobnost, želja da se ne spriječi, ili kombinacija tih stvari, pokazaće vrijeme- smatra Šuković.
<h2>Separacioni strah od fotelje</h2>
Osvrnula se na ponašanje političkih elita u Parlamentu.
- Gledala sam zasijedanje Skupštine kada je bio premijerski sat i na mene je snažan utisak ostavilo obraćanje potpredsjednika Skupštine, gospodina Nurkovića, koji je imao potrebu da kaže nešto o prijetnjama na račun reisa Fejzića. Nakon toga se obratio Aleksa Bečić koji je, svojim poznatim birokratskim rječnikom, iznio niz frazetina koje ne znače ništa. Poslije toga je gospodin Nurković imao potrebu da se zahvali gospodinu Bečiću, a ja sam se pitala na čemu mu on to zahvaljuje: zato što su optužili pogrešne ljude; zato što je bio haos na ulicama; zato što je zemlja mogla da sklizne u haos- upitala je Šuković.
Smatra da je takvo ponašanje bilo jako tužno i nedostojanstveno.
Izostanak adekvatne reakcije ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića kada je ukinut bezvizni režim za državljane Turske, sagovornica Televizije E posmatra kroz problem koji ima većina u vladajuim strukturama (gospodin Bečić, gospodin Šaranović i Šćepanovič), a to je separacioni strah od fotelje.
- Oni ne bi htjeli, nijesu spremni da prihvate odgovornost i posljedice za činjenje ili nečinjenje. Takvo stanje stvari je opisao Džoni Štulić ''meni se dušo od tebe ne rastaje'', što je mislim slučaj sa Ibrahimovićem i pomenutom gospodom.
<h2>Opasne poruke u javnosti</h2>
Misli da je sve što se dešavalo prethodnih dana bilo organizovano, jer ovdje se vrlo malo stvari dešava spontano.
&nbsp;- Poruke koje smo čuli one noći bile su užasne, izazivale su stid kod dobronamjernih građana stid, uplašenost, zabrinutost i potrebu da se izvinimo turskim državljanima. Bilo je mnogo poruka, prvenstveno na društvenim mrežama, u javnim nastupima političara, koji su se utrkivali ko će više da potpiruje. Bilo je mnogo ružnih poruka na tzv. trovačnicama, tj. internet platformama koje se predstavljaju kao portali. Jedna od poruka koja mi je zapala za oko je da su ti mladići vaspitavani u duhu tradicionalne Crne Gore i da ne mogu da dozvole nekom da im napada sestre i majke. Pritom su oni mislili da turski državljani napadaju sestre i majke- upozorila je Šuković.
Šuković bi zato, kao sestra i majka, koja prati šta se dešava u Crnoj Gori, poručila toj zabrinutoj gospodi, da sestrama i majkama ovdje veća opasnost prijeti od domicilnog stanovništva.
- &nbsp;Neka se ta gospoda potrude da budu dobri sinovi, očevi, muževi, jer kako gledamo u crnim hronikama, svakog dana neka sestra i majka je žrtva porodičnog nasilja, maltretiranja i zlostavljanja, a to nije uradio niko sa strana, već ljudi iz njihovog okruženja- naglasila je Šuković.
<h2>''Neoosmanizam'' kao uvod u haos</h2>
Digitialni forenzički centar objavio je analizu kako su mediji i političari govorili o stranim državljanima, iz koje se vidi da se antiturski narativ pojavio mnogo prije samog incidenta u Crnoj Gori, u čijem kreiranju su učešća imali i političari i javne ličnosti.
- Meni to govori vrlo mnogo. Sami znamo da je prije izvjesnog vremena Turska prodala ili poklonila Kosovu neke dronove, a sjutradan je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pomenuo termin ''neoosmanizam'', koji se proširio preko srpskih tabloida, i koji &nbsp;je vrlo brzo stigao i do nas. I ovdje kod nas se mnogo pričalo o ''neoosmanizmu'' kao nekakvoj islamizaciji Crne Gore i opasnosti od turskih državljana. Meni to govori da nekom odgovara da ovu zemlju gurne u haos. Meni to govori da je vrlo lako i jednostavno, da ova zemlja potpuno potone u haos. Iako se svi deklarativno zalažu da mi uđemo u EU, nekom mnogo odgovara i da mi ne uđemo u Evropsku uniju- poručila je sagovornica Televizije E.
Šuković ističe da se boji od uticaja sa strane, jer smo mi jako podložni tome, kao mala sredina koja nema tu snagu.&nbsp;
- Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- poručila je Šuković.

Božena Miljić

Šuković: Ako neko sa strane gura ovu zemlju u haos, sa ovakvim neznavenim i bahatim vlastima nemamo puno šansi

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi, uslovno osuđeni,
Imam nešto da kažem Raoniću Nezakonitom, te Vas ljubazno molim, takoreći zamoljavam, da mu Vi prenesete u pisanoj formi ili da mu izražajno pročitate, jer baš nešto nemam skoposti da smišljam etikeciju za pomenutog. Kao svaka praktična žena, koristiću već postojeći formular. Hvala!
Ali, prije nego krene pisanija – dužna sam izvinjenje hijenama, lešinarima i drugim životinjicama, što je svaka sličnost sa likovima koje ću pomenuti namjerna i smišljena.
Kao prvo, Raoniću dragi, nikakve SMS ili Viber poruke ne mogu promijeniti nepobitnu činjenicu, koja je i tebi vrlo dobro poznata – nezakonito si na čelu Javnog servisa! I tu je tačka, zareza nema.
Drugo. Znaš kako kažu – nema zdravih, ima samo nepregledanih. Tako ti je i sa ovim, predragi Borise. Nema naivnih poruka, ima samo nepresretnutih i nepregledanih! A u oba slučaja nije svejedno ko obavlja pregled!
E sad, poslije ovih mudrih rečenica, koje su kad malo bolje razmislim samo biseri u blato bačeni, ali ajde… da vidimo kako je Boris zgrabio priliku da još jednom od sebe napravi žrtvu i usput ponekog pljucne. Što je u konačnom i smisao i suština njegovog rada i djelovanja.
Elem, u pauzi praćenja putem monitora šta rade djelatnici RTCG, Nezakoniti je baš napregnuo moždani aparat smišljajući kako bi mogao da profitira iz “najveće od svih velikih afera” poznatije pod nazivom “kako da najlakše izbručimo i kriminalizujemo sve one što su nam odvratni”.
Odluči onda Boris da uzme dva slobodna dana i posveti se pisanju jednog kontempliranja na teme:
<ul><li> Zašto još nijesam kanonizovan i proglašen za velikomučenika;</li><li> Da li je moguće da je jedan ljudski stvor takva moralna vertikala kao ja;</li><li> Je li moguće da neko misli da ja ne treba da budem generalni;</li><li> Može li RTCG da funkcioniše, ne daj bože, bez mene;</li><li> Hoće li i zašto neće biti snimljen film o golgoti koju svakodnevno prolazim;</li><li> Zašto su svi ljubomorni na mene…</li></ul>
I tako dalje i tome slično… Brljanje ljudi mu nije problem, to može da sastavi kad oćeš. Plan je bio da svoje sočinenije odmah uturi na Fejsbuk. A to što on tamo objavi po automatizmu obreće se na portalu RTCG i to kao glavna vijest. I tako stoji 24 sata. Može vala i treći svjetski rat da izbije, to se ne pomjera.
Čujete vi za to, uvaženi docentu, i odmah vas uhvati napad panike. Znate vi dobro da Bobi ima neke smetnje u pisanju, pa krenuste da tražite savjet i konkretnu pomoć u velikoj zgradi koja se nalazi na obali Morače i u kojoj se okupljaju uglavnom oni koji su bili najviše biveni i mučeni tokom prethodnog režima, ali su nekim čudom preživjeli.
Elem, to što je ostalo od njih, na vaš poziv, okupi se da promisli kako da se iskoristi novonastala situacija. Skontaše oni odmah da je ovo prilika svih prilika da se opletu svi takozvani “novinarski bezbožnici” koji ne pripadaju novouspostavljenoj školi “pravoslavnog novinarstva”, pa da se udari po njima, preciznije, kako je i radni naziv operacije, da im se “skrati šklapač”.
E, sad, pošto je vaša ideja bila da se vrlo ozbiljno pristupi realizaciji, vi predložiste da se Boris, po svaku cijenu, spriječi da sam piše neko smatranje. Eto, šta je iskustvo. Znate vi odlično da vas je svaki put jad našao kad je Raonić odlučio da sam nešto “baci na FB”. Jedan od “preživjelih”, inače istaknutijih tužbalica iz reda onih koji plaču za onom mrcinom od Pavla, istupi prvi i reče: “Evo, napisaću ja nešto.” Vi streknuste. S pravom. Posljednji put kad je taj, podgojeni Vladimir Nazor, pisao za RTCG, krv je tekla potocima po bivšoj nam domovini, uneviste ste se i rekoste: “A šta mislite da to ipak napiše neko od naših najumnijih, istaknutih kulturnih stvaralaca i silu na sramotu dobitnika Trinaestojulske nagrade?”
Aha. Dakle – Dragan, Milutin ili Bećir? Kako kontamo, ako je potrebno da angažujemo najbolje što imamo, situacija je krajnje kompleksna.
Međutim, kako to obično biva i kad je najpotrebitije – Bećiru dolazi majstor za veš mašinu, Dragan u zatvoru priprema nastup, Milutin po Fejsbuku mora da izbrlja neke žene, jer onomad nije imao kad da sve pospremi. Dakle, oni, zbog ranije preuzetih obaveza, ne mogu. Nikako. U onu trovačnicu, odakle dopire kubanska muzika, smještenu u istoj zgradi, čak ni vi nijeste htjeli da svratite.
Tako pokunjeni izađoste iz te velike zgrade tog 8. oktobra, u 14:00, neobavljenog posla.
Ali, ali… Ima Boris rješenje… Pošto je dva dana pisao i brisao, jednostavno ne umije i ne zna, on pozva neke svoje kumove, prijatelje i saradnike da bace na papir nešto što je dovoljno suludo da svi odmah pomisle da je on to lično napisao, ali i da ima makar manje pravopisnih i gramatičkih grešaka nego što bi on to lično umrljavio. I ne bih ja tu čudnu skupinu mnogo opisivala, jer je to već davno uradio neko mnogo uman, napisavši knjigu “Jadnici”. I ne pominjem to kao jeftinu asocijaciju zbog naslova, naročito ne u pežorativnom značenju, nego zato što sam jako empatična i razumijem ljudsku muku. Zamislite kakva je to patnja kad vas godinama mržnja razjeda zbog jednog davno napisanog teksta znakovitog naslova – Kako korisno upotrijebiti kretena! I, ne, nijesam ja autor. Meni se ne oprašta nešto drugo. Koautorstvo jednog televizijskog dokumenta sa poetičnim naslovom – Svjedok božje ljubavi! Mada, ruku na srce, Boris nije nešto pogođen tim uratkom, ali jesu oni koji ga tu drže. A ne bi bilo dobro da oni posumnjaju u njegovu odanost.
Dakle, živimo renesansu primitivizma i revanšizma.
Nema više ni jednog principa u ovoj nesrećnoj zemlji, uvaženi docentu. Svi su zgaženi onog trenutka kad je neko dopustio da Boris i njemu slični dođu na mjesta na koja su došli.
I ona hrišćanska mantra “Ko tebe kamenom, ti njega hljebom” odavno je izgubila smisao. Ko to nije skontao, đavo ga je ponio. Stoga, svaki put kad me dragi Boris bude targetirao – dobiće tužbu!
Davno sam ja shvatila da “Ko tebe kamenom, taj tebe gađa”!
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Nezakoniti napregnuo moždani aparat da profitira iz “najveće od svih velikih afera”

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi uslovno Osuđeni,&nbsp;
Svi smo čuli i kompletno građanstvo je informisano – Predsjednik Savjeta, to jest Vi i još troje Vaših kolega krivi ste za zloupotrebu službenog položaja prilikom izbora Raonića za generalnog direktora Javnog servisa. Tako kaže Sud i dodaje – Izričemo uslovnu kaznu, sedam mjeseci zatvora, ukoliko ponove (Vi i još troje Vaših kolega) krivično djelo u roku od dvije godine!
Ako Vam se čini da likujem, u pravu ste! Nije lijepo, ali šta ću. I ne samo ja. Sigurna sam da isto osjećanje dijele još desetine djelatnika RTCG. I bivših i sadašnjih. Ali, dosta o našem doživljaju, fokusirajmo se na Vas i još troje Vaših kolega. I, naravno Raonića.&nbsp;
Dakle, kako ja vidim aktuelnu problematiku - ako dotični nastavi da vas „brani“, doživotna Vam je sasvim izvjesna! Nego, što Vam ja zla oću, bolje da se Vi odreknete Raonića preko novina, da imate crno na bijelo. Pa onda to ovjerite i kod notara. Za svaki slučaj.&nbsp;
Ili mu nekako oduzmite mogućnost da piše. Otkud znam kako, preduzimajte nešto. Slomite mu kompjuter… Zakujte vrata na zgradi RTCG. Blokirajte mu pristup mrežama. Neka se penje po planinama (što viši vrh, samo da nema signala), igra igrice i petlja oko „zelene energije“.
Pa vidite i sami - kako on šta progovori, Vas đavo ponese. A, on za baksuz, napao pa smatra li smatra. Kao, brani Vas. Aha, baš!&nbsp;
Samo ga udaljite od sebe. Tako ste najbezbjedniji i manje rizikujete da Vas neka strkotina pogodi.&nbsp;
Ili… Radikalnija, ali samim tim i najefikasnija varijanta. Manastir! Ili Vi ili on!? Tamo ste najsigurniji. U svakom smislu. Ako me razumijete šta hoću da kažem?!
Mada, on bi, vjerovatno, odmah počeo da ugrađuje solarne panele na crkovnom objektu, pomutio bi monaštvo i sveštenstvo i sabornost bi otišla u pitu. Dakle, on da se ne primiče tamo. Mada, što se mene tiče, nemam problem s tim, dapače… &nbsp;
E, u Vašem slučaju to je druga priča - blisko Vam je okruženje, možete kao svaki naučni radnik nesmetano da tihujete, kontemplirate o smislu i besmislu, možete da napišete još jedan doktorski rad, ne morate od kuće da donosite ikonice, posna hrana i tako dalje i tome slično. Vi bi se savršeno uklopili. A i dokazali ste da ste spremni na žrtve i odricanja. Evo, recite mi – Kad bi Raonić zbog Vas rizikovao zatvor? Nikad, ja da Vam kažem. A, Vi?! Da Vam je iz očiju ispao mnogo jada. Pa, ne no je li?!&nbsp;
Mada, u vezi sa Vašim slučajem, nije samo Raonić problem. Slušala sam Vašeg pravnog zastupnika i prosto ne znam – Da li on Vas brani ili napada sudstvo? Ili Vas brani tako što napada sudstvo?&nbsp;
E, sad manji je problem što ja ne znam, ali je muka ako ni Vaš pravni zastupnik nije siguran šta radi.&nbsp;
A, bogami, nešto zebem… Tokom improvizovanog presa ispred zgrade Suda, u besjedi pod radnim nazivom „Vidite kakav sam pravni genije“, Vaš advokat je ustvrdio da je „Presuda pravno sumanuta i da je načinjena velika šteta za pravni poredak Crne Gore“.&nbsp;
Kako ne! Evo, ne može pravni poredak da se sastavi od tog udarca.&nbsp;
Dugo je besjedio Vaš pravni zastupnik. Baš duuugo. Čula sam, ne znam je li tačno, da kolegama koje prate dešavanja u Sudu, nakon besjeda dotičnog advokata, život pet para ne valja. Pada šećer, pritisak… ne mogu da ga otrgnu od mikrofona. Ma, muka živa. Što bi rekli - teško ga je slušat, a još teže prepričat! Ali, šta ćeš, ko nas pita. Težak je ovo posao!&nbsp;
I da ne bude da samo grinjam, moram i nešto pozitivno da kažem. O advokatu. U odnosu na onaj stajling „Mile Kitić nakon koncerta u Marinkovoj Bari“, ovaj look „Antonio Banderas, ali &nbsp;sa TEMU-a“, veliki je iskorak. Bravo!
I, za kraj, jedan citat sa portala rtcg: „Rijetko koja ličnost je prošla ono što je prošao generalni direktor RTCG Boris Raonić“. Obratite pažnju. U ovoj rečenici jedna riječ definitivno je uljez. Kad to skontate biće Vam jasno koja muka muči RTCG!&nbsp;
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim!
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa.

Presuda

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Oče Veseline, Kako smo jutros u “oslobođenoj, antifašističkoj Crnoj Gori”? Evo, pažljivo pratim kako Vaš i Raonićev Javni servis izvještava o zastiđu u selu Gornje Zaostro. Da, uvaženi Docentu, namjerno kažem da je ovo vaš Javni servis! Ovakva kuća nije moja, kao ni mnogih mojih kolega… A ne vjerujem da je kao svoju doživljava nijedan dobronamjeran građanin ove države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250808130828_4ef60767b0949b78056051ca3681e93c465bdfa45bcaa643d8ded7cd15b248b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250808130828_4ef60767b0949b78056051ca3681e93c465bdfa45bcaa643d8ded7cd15b248b3" data-rendition-name="original" width="742" height="435" loading="lazy" alt="rtcg"></figure>  Ovako ste postavili ovu bruku na portal! To je to, je li?! Ništa preklani, mučeni, silovani… Ništa fašizam, izdaja??? Pavle je “samo” četnički komandant, je li tako? Bravo! To je to balansirano novinarstvo, je li tako? E, pa “dragi” moji - ovo nije novinarstvo, ovo je skandal… Sramna, nedopustiva i nečuvena propaganda ratnog zločinca i ratnih zločina! A, jednom od dvojice mitropolita Crkve Srbije, Metodiju, koga citirate, preko Vas bih poručila: Metodije, odlična Vam je ideja da Pavla prebacite u crkvu. Još ako možete da se zaključate i progutate ključ. A da Pavla ostavite ovako prigodno ufašanog ovom plavom kesom za smeće. Ja mnim da mu to pakovanje savršeno odgovara. Pa ga odmotavajte po potrebi! Bilo bi dobro i da tu mantiju zamijenite odgovarajućom odeždom. Mislim, da promijenite stajling. Šta ce vam mantija... Kama, redenik, šajkača i kokarda su dovoljni. Mada, ne treba ja da vam objašnjavam. Znate vi to mnogo bolje od mene. I ne gasite, tokom noći, svijeće u crkvi. Znaju duše žrtava da pohode krvnike! U totalnom mraku, vjerujem, nije to prijatno. A Vi, uvaženi docentu, zajedno sa Borisom i Metodijem, možete da organizujete istraživački serijal, pod radnim naslovom: Pronađimo i otkopajmo Dražu! Imate materijala za sto godina. Mislim, ne bih da zvučim baš toliko zlurado, ali - Narodni heroj Jovo Kapičić je odnio tajnu u grob. UPS! Ne znam šta da vam kažem. Ostaje jedino da čekate da neko vaskrsne - ili Jovo ili Draža. Ja navijam za Jova. Uvijek! Neka Vam bog podari mudrost i stpljenje, blagodarim! Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Drljević sa Raonićem i Metodijem može da organizuje istraživački serijal „Pronađimo i otkopajmo Dražu!“

Prošlost nikad nije otišla iz Crne Gore - ocijenila je novinarka Tanja Šuković komentarišući prijedlog da jedna ulica u Podgorici dobije ime po Pavlu Bulatoviću - nekadašnjem ministru unutrašnjih poslova, odnosno čovjeku koji je neposredno odgovoran za deportaciju Bošnjaka i njihovo vraćanje u Republiku Srpsku, gdje su ih ubile snage Radovana Karadžića osuđenog za genocid i najteže ratne zločine.&nbsp;
Savjet za davanje prijedloga naziva naselja, trgova, ulica Glavnog grada dao je saglasnost da taj prijedlog ode u dalju proceduru, a Šuković, u intervjuu za centralnu informativnu emisiju 24 Sata na Televiziji E, kaže da se devedesete godine prošlog vijeka vraćaju na velika vrata u Crnu Goru.
- Ovo za Pavla Bulatovića je jedno duboko, moralno posrnuće, užasna nepravda prema ljudima potomcima žrtava. Sami znamo da je osnovna karakteristika crnogorskog čojstva da primiš onoga koji bježi od nevolje, da mu pružiš zaštitu. Pavle Bulatović je čovjek koji je neposredno odgovoran za vraćanje tih ljudi u Republiku Srpsku i za njihovu likvidaciju od strane Karadzićevih ljudi - rekla je ona.
Komentarišući izjave onih koji su u Savjetu koji su predložili da se po Pavlu Bulatoviću nazove ulica u Podgorici, Šuković kaže da su toliko afirmativno govorili da se na kraju pita da li su ti ljudi bezobrazni, ili, kako kaže, ne uključuju mozak.
<h2>Zloupotreba stradanja</h2>
Osvrnuvši se na obilježavanje godišnjice zločina u Velici koji se desio 28.jula 1944. godine i aspiracije Crkve Srbije da žrtve predstavi Srbima, kaže da su neke od žrtava njeni pretci, i da je riječ o zloupotrebi stradanja tih ljudi.&nbsp;
Podsjetila je i na izjavu mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija, koji je rekao da su žrtve u Velici upisane kao Crnogorci i Crnogorke, te da se moraju preimenovati u Srbe, jer tada, Crnogorci nijesu postojali.
- Ja sam Crnogorka, ne zato što sam birala, ne zato što se ja tako osjećam, nego sam Crnogorka i valjda ja bolje znam nego Joanikije šta je bila moja baba, šta je bila moja prababa. Njegova može da bude Peruanka, šta god, mene ne zanima, ja se ne bih petljala u to šta je njegova baba, ali ja bih molila da mi dopuste da su se moji preci izjašnjavali onako kako su se izjašnjavali i da ja to valjda bolje znam - istakla je Šuković.
Upozorava i da je karakteristična relativizacija uloge četnika u zločinu u Velici, a zna se da su logističari bili Princ Eugen divizija, Skenderbeg divizija, u kojoj su bili balisti i voluntari.
- Opasan narativ koji se nameće, užasno opasan i pogan jeste da se krivica za taj zločin pripisuje &nbsp;isključivo iz Plava i Gusinja, nameće se kolektivna krivica. Svi znamo da su voluntari i balisti bili dio organizovane nacističke formacije - naglasila je Šuković.
Navodi da je opasno što se bez novih istorijskih činjenica, već samo promjenom okolnosti i narativa destabilizuju temelji Crne Gore i urušava se suštinski identitet.
- Čini mi se da je konačan cilj da se obesmisli postojanje &nbsp;ove države i da će ta deklarativna priča o ulasku Evropsku uniju da dovede do toga da će u nju ući samo neka ljuštura, a ne država sa nekim istinskim vrijednostima. Bojim se da se udara na antifašizam i sekularnost - istakla je Šuković.
<h2>Propadanje</h2>
Komentarišući položaj medija i novinara u Crnoj Gori, kaže da je javnost njihova jedina zaštita od pritisaka i svih mogućih neprijatnosti koje se dešavaju.&nbsp;
- Sada na sceni mi imamo vladajuću elitu koja je jednostavno nedorasla ovom zadatku. Posljednjih pet godina smo taoci njihovih frustracija i neispunjenih ambicija, slušamo do besvjesti ispovijesti o tome kako su oni bili žrtve, kako nijesu bili ispunjene njihove ambicije, kako nijesu uspjeli da budu ministri sa 20, nego su postali sa 50 godina - istakla je Šuković.
Stalno se, cijeni ona, traži alibi za učinak koji apsolutna nula.
- Imamo na sceni jednu nesposobnu i neodgovornu elitu, sa viškom samopouzdanja i sa manjkom znanja, i bojim se da svaki njihov dan duže na ovim mjestima znači propadanje više ove naše države - zaključila je Šuković.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DVDNbgBuj-_8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šuković: Ljudi koji su predložili da ulica u Podgorici dobije ime po Pavlu Bulatoviću ili su bezobrazni - ili ne uključuju mozak

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni,
Oče Veseline,
Moram nešto sa Vama da podijelim. A, sa kim bih drugo?!&nbsp;
Elem, nije bilo tako davno, kada smo koleginica Snežana Rakonjac i ja, u svojstvu zainteresovane javnosti, prisustvovale ročištu u sudskom postupku Raonić protiv Čovića. E, tom prilikom, Nezakoniti Raonić, navikao da ga sudije tetoše, mrtav ladan i ničim izazvan, pred nadležnim sudijom, uputio je koleginici i meni prijetnje da će da uturi tužbu, jer smo, navodno, na lažnom bolovanju! Na našu opasku da bi sudija morao da reaguje, jer se u njegovoj sudnici ne osjećamo sigurno zbog prijetnji pomenute osobe, sudija, takođe mrtav ladan, reče da nije uočio apsolutno ništa što bi zaličilo prijetnji! Uz, naravno, sugestiju, da ako imamo nekih primjedbi izvolimo se obratiti Sudskom savjetu. Kako ne!&nbsp;
Eto tako. Neću da pominjem ime sudije, nijesam ni ja više blesava, ali ovo vam je živa istina. Imamo i svjedoke.&nbsp;
E sad, sudija koja je sramnim obrazloženjem presudila da „persona“ zvana Boris Raonić nije „vršila mobing“ nada mnom, 11. jula ove godine, donijela je presudu, treću u nizu, da je pomenuti nezakonito na čelu Javnog servisa!&nbsp;
Pa, sad Vi meni recite da ne postoji kosmička pravda?! E, postoji da je kolko miš!
Mislite da likujem? I pitanje i odgovor su tačni! I te kako…&nbsp;
I, da se razumijemo, ne mislim da će ova presuda nešto bitno da promijeni. U slučaju Nezakonitog. Promjenu će donijeti politička, a ne sudska, odluka. I svima nam je to jasno. Kao dan. Stvarnost je, znate, crna. Kao noć!
Ali, ovo je čak i za standarde aktuelne parlamentarne većine mnogo bruke. I mnogo kompromitacije.&nbsp;
Da podijelim još nešto s Vama – na drugom i posljednjem razgovoru sa predmetnom personom, rekla sam mu – Ispratila sam desetinu direktora, ispratiću i tebe, siguran budi!&nbsp;
I hoću! Možete jedino da me iznesete iz RTCG.&nbsp;
I, vrlo svjesno, ne zafrkavam se u ovom obraćanju. Ali, ne zato što sam preko noći počela ozbiljno da Vas doživljavam. Naprotiv!&nbsp;
Vama mora otvoreno, bez uvijanja i satire, otvoreno da se kaže – Dosta je više!&nbsp;
Prevršili ste svaku mjeru i sve granice lošeg ukusa. I, ako me pitate, nijedna vaša odluka niti me zanima niti obavezuje. Znate, isuviše godina, samopoštovanja i dostojanstva imam da bih ustuknula pred gorima od sebe.&nbsp;
Ova Kuća pretrpjela je svašta. I svakoga. Istrpjeće i vas. Ali, čak ni vi nećete uspjeti da uprljate ono što smo s ljubavlju i znalački utkali u temelje RTCG!&nbsp;
Ova Kuća je trezor kolektivnog sjećanja. Sve ono što smo radili, moje kolege i ja, dio je tog trezora. Zamislite kakva je to satisfakcija!
Vi i Vaš pulen samo ste grafička oznaka u istoriji RTCG. A i to je bilo spletom nesrećnih okolnosti!
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.&nbsp;
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjos-jedna-presuda-osnovni-sud-ocijenio-da-je-raonic-i-treci-put-nezakonito-imenovan&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Iako me ništa nijeste pitali, što me baš briga, biću slobodna da Vam podastrem moj stav o nekim dešavanjima.&nbsp; Što da ne. Znam da čitate ova pisma, pa evo još malo štiva. &nbsp; Elem, koliko sam uspjela da ispratim naš Nezakoniti, već duže, perčina se sa medijskim koncernom Vijesti. Pošto je „opštepoznato da se ne miješa u uređivačku politiku RTCG“, on tobože nešto napiše i postavi na Fejsbuk, a neki prilježni urednik to „slučajno“ vidi i procijeni da je taj uradak epohalno važan za širu društvenu zajednicu, pa se &nbsp;ta promisao automatski prenese na sve moguće platforme RTCG.&nbsp; Kontam da uredništvo smatra da građanstvu život pet para ne bi valjao ako &nbsp;ga ne prosvijetle promišljanja Nezakonitog Raonića.&nbsp; Evo, recimo neki djelatnik iz Plužina, ako ujutro ne pročita neko Bobijevo sočinenije, dan mu prop’o. A, znam i po sebi. Ja, ako ne vidim &nbsp;neku Bobijevu „aktuelnu misao“, uzmem pa čitam njegovo originalno djelo - „Program razvoja i rada RTCG u mandatnom periodu“. To je tako. &nbsp; Pa, evo da podijelim nekoliko „blistavih rečenica“ iz tog važnog dokumenta. „Oduvijek je rukovoditi ljudima, značilo rukovoditi Javnim servisom“. (Boris Raonić) Ili recimo ovo:&nbsp; „Nerijetko se finansijski tokovi u poslovnom entitetu porede sa mrežom krvnih sudova u tijelu živog bića, dalja metafora se nameće, novac bi predstavljao pandan krvi u organizmu“ (Boris Raonić) „Organizam RTCG trenutno kuca u ritmu 120/80“ (Boris Raonić) A, evo i ilustracije iz originalnog dokumenta:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_f4dcdb967ab3a2b65aad4226cb49387464125e4b08c9954130f8501bea9da584.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250711060748_f4dcdb967ab3a2b65aad4226cb49387464125e4b08c9954130f8501bea9da584" data-rendition-name="original" width="713" height="548" loading="lazy" alt="Raonićeve misli dokument"> </figure>  E, sad pošto svi mi koji smo imali prilike da slušamo ili pročitamo Borisove kontemplacije, &nbsp;znamo da je odavno posvađan ne samo sa pomenutim koncernom, već je u mnogo lošim odnosima i sa sintaksom, &nbsp;pravopisom i gramatikom, kako u govornom, tako i u pisanom izražaju, pitamo se &nbsp;ko je žrtvovan da bude “Boris umjesto Borisa” na Fejsbuku?&nbsp; I, odmah da Vam kažem, uvaženi Docentu, na Vas uopšte ne sumnjam! Ako me razumijete šta hoću da kažem?&nbsp; Nego, da konačno vidimo jedan detalj iz pisanije „Borisa umjesto Borisa“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_bead4420f42563a1f1a191ecd2eb2ea5cd4101453ae254b9e0db0bb2d876cdd0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250711060748_bead4420f42563a1f1a191ecd2eb2ea5cd4101453ae254b9e0db0bb2d876cdd0" data-rendition-name="original" width="1168" height="466" loading="lazy" alt="Ilustracija Raonić vs Ivanović"> </figure>  Dakle, da se razumijemo, nemam o ovim &nbsp;“bravurama” neko visoko &nbsp;mišljenje i što se mene tiče ovo perčinanje me ama baš ne zanima, ali korektnosti radi moram da konstatujem – kao i svakom božjem insanu „mila mi je tuđa bruka“, a i taj Fejsbuk „Boris umjesto Borisa“, makar, zna padeže.&nbsp; Elem... Da pratimo radnju. U Fejsbuk objavi, onoj koja je, pod naznakom hitno, prenešena na sve platforme RTCG-a, naš Nezakoniti kaže da se „u RTCG svakodnevno dešavaju sjajne stvari, recimo, novi studiji, dopisništvo preko Atlantika, od juče i nove skulpture u parku, kompletna crnogorska kinematografija dostupna na MNE Play-u i još mnogo toga“. Što bi rekao Bili Piton – Ajde?!&nbsp; A, kako objašnjavamo ovo?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_0f09abac2db9c005313f52553b551f24a02e9b9ce993ad70aee86dd114eae78d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250711060748_0f09abac2db9c005313f52553b551f24a02e9b9ce993ad70aee86dd114eae78d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Današnji izgleg virtuelnog studija TVCG svečano otvorenog novembra 2020. "> <figcaption>Današnji izgleg virtuelnog studija TVCG svečano otvorenog novembra 2020. </figcaption> </figure>  Stoga, dragi naviknuti Borise da ti sve prolazi samo da ti proslijedim jednu mudru misao: „Možeš varati neke ljude sve vrijeme, ili sve ljude neko vrijeme – ali ne možeš varati sve ljude sve vrijeme”.&nbsp; Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim. Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Studio

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio je tokom boravka u Izraelu da se sastao sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, iako ne obavlja nijednu zvaničnu državnu funkciju. Dodik se u Izraelu nalazi u službenoj posjeti zajedno sa vršiteljicom dužnosti predsjednice Republike Srpske Anom Trišić-Babić.
U izjavi za RTRS, Dodik je kazao da je sastanak sa Netanyahuom bio jedan od najznačajnijih u njegovoj političkoj karijeri, što je kasnije potvrdila i Trišić-Babić, uz objavljene fotografije sa izraelskim premijerom.
“Sastanak sa premijerom Izraela Benjaminom Netanjahuom bio je jedan od najboljih sastanaka na kojima sam učestvovao u posljednjim decenijama“, rekao je Dodik, ocjenjujući da je razgovor bio „pun razumijevanja“.
Prema njegovim riječima, sastanak je bio prilika da se razmijene stavovi o, kako je naveo, složenoj političkoj poziciji Republike Srpske, kao i o položaju Izraela i jevrejskog naroda.
Dodik je kazao da je tokom razgovora zatražio pomoć Izraela u, kako je naveo, vraćanju nadležnosti Republike Srpske predviđenih Dejtonskim mirovnim sporazumom.
“Tražili smo pomoć da se vratimo na slovo Dejtona – da nam se vrate vojska, finansije, sudovi, obavještajne službe i sve ono što smo po Dejtonskom sporazumu imali. Ne možemo više da trpimo ono što se dešava u sudovima“, rekao je Dodik.
On je dodao da je izraelski premijer, prema njegovim riječima, pokazao veliko razumijevanje za stavove Republike Srpske, te je povukao paralelu između položaja RS-a i Izraela.
“Rekao je da smo veliki i trajni prijatelji. Nalazimo se u gotovo identičnoj situaciji – naši neprijatelji su i neprijatelji Izraela“, naveo je Dodik, tvrdeći da su Republici Srpskoj, za razliku od Izraela, nadležnosti predviđene Dejtonskim sporazumom vremenom ukinute.

Dodik: Sastao sam se sa Netanjahuom, tražio sam da nam pomognu u vraćanju vojske, sudova i finansija

Podgorička policija večeras traga za Milošem Medenicom, nakon što mu je Viši sud u Podgorici izrekao prvostepenu presudu od deset godina i dva mjeseca zatvora i odredio pritvor, potvrđeno je Portalu ETV iz policije.
Kako saznajemo, policijski službenici su, po nalogu suda, došli na prijavljenu adresu prebivališta Miloša Medenice kako bi ga sproveli na izdržavanje kazne, ali ga nijesu zatekli u kući.
Sudija Višeg suda Vesna Kovačević tokom izricanja presude naložila je da se Medenici odmah odredi pritvor.
Podsjećamo, u istom predmetu bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica osuđena je na deset godina zatvora, uz mjeru zabrane napuštanja Kolašina i oduzimanje pasoša. Oboje su obavezani da plate po 50.000 eura.
Svi optuženi u ovom predmetu proglašeni su krivim, a Miloš Medenica i ostali okrivljeni obavezani su da u budžet Crne Gore uplate ukupno dva miliona i 736.715 eura na ime pričinjene štete.
Sudsko vijeće nije prihvatilo navode optužnice da je Vesna Medenica počinila krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, već je osuđena zbog protivzakonitog uticaja.
Nadležni organi trenutno utvrđuju okolnosti nestanka Miloša Medenice i tragaju za njim.

Policija traga za Milošem Medenicom: Nakon izricanja presude nije zatečen na kućnoj adresi

Izglasavanje pravosudnih zakona u Skupštini Srbije, kojima se ograničava nezavisnost pravosuđa, predstavlja ozbiljan korak unazad na evropskom putu Srbije, ocijenila je evorpska komesarka za proširenje Marta Kos.
Skupština Srbije danas je usvojila izmjene više pravosudnih zakona koje je predložio poslanik Srpske napredne stranke Uglješa Mrdić.
Kos je u objavi na mreži Iks navela da u vrijeme velikog napretka u proširenju, kada Crna Gora i Albanija brzo napreduju, Srbija rizikuje da krene u suprotnom smjeru.
- To nije ono što želimo - rekla je Kos.
I predstavnici opozicionih stranaka kritikovali su amandmane Mrđića navodeći da je suština izmjena da vlast ostvari veću kontrolu nad pravosuđem i smanji objektivnost u funkcionisanju javnih tužilaštava.
Poslanici vlasti branili su izmjene i dopune pravosudnih zakona tvrdeći da će doprinijeti efikasnosti i pravičnosti u radu sudskih instanci.

Kos: Izglasavanje pravosudnih zakona ozbiljan korak unazad na putu Srbije ka EU

Poslanik Socijaldemokrata Nikola Zirojević komentarisao je odluku o ukidanju neradne nedjelje.
- Pozivam crnogorsku privredu da, bez obzira na odluku Ustavnog suda, ne mijenja način funkcionisanja i zaposlenima obezbijedi neradnu nedjelju - kazao je Zirojević na mreži X.
Kad već nemamo sposobnu i odgovornu Vladu i većinu u Parlamentu, piše Zirojević, neka se bar neko pokaže takvim.

Tag: tanja-sukovic

Podizanje svijesti i ostale misterije

Primjeri “popravljene” radne etike i kulture po mjeri Nezakonitog

Ko misli da leleče - vakat mu je!

Šuković: Ako neko sa strane gura ovu zemlju u haos, sa ovakvim neznavenim i bahatim vlastima nemamo puno šansi

Nezakoniti napregnuo moždani aparat da profitira iz “najveće od svih velikih afera”

Presuda

Drljević sa Raonićem i Metodijem može da organizuje istraživački serijal „Pronađimo i otkopajmo Dražu!“

Šuković: Ljudi koji su predložili da ulica u Podgorici dobije ime po Pavlu Bulatoviću ili su bezobrazni - ili ne uključuju mozak

Presuda

Studio

Dodik: Sastao sam se sa Netanjahuom, tražio sam da nam pomognu u vraćanju vojske, sudova i finansija

Policija traga za Milošem Medenicom: Nakon izricanja presude nije zatečen na kućnoj adresi

Kos: Izglasavanje pravosudnih zakona ozbiljan korak unazad na putu Srbije ka EU

Zirojević: Kad nemamo sposobnu Vladu, crnogorska privreda da obezbijedi neradnu nedjelju

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO