Za crnogorske prilike stigla je iz Slovenije vijest gotovo nevjerovatna – ministarka pravde Andreja Katič i ministar unutrašnjih poslova Boštjan Poklukar podnijeli su ostavke nakon što je u Novom Mestu jedan 48-godišnji muškarac preminuo od posljedica prebijanja u tuči ispred lokala. Oboje ministara povukli su se sa funkcija kao čin političke odgovornosti za propuste sistema.
Zamislite – vladajuće partije u Sloveniji, predśednik Skupštine, poslanici većine, lokalni odbornici – nijedan od njih nije optuživao prethodnu vlast zbog propusta sistema. Nijesu tražili krivca u nekom drugom. Umjesto toga, njihovi ministri sami su ponudili ostavke, kao lični i moralni čin odgovornosti. Premijer je te ostavke bez odlaganja prihvatio. Takođe, nije bilo preusmjeravanja krivice na bilo koju etničku zajednicu – premda su to, teoretski, mogli uraditi. Nezvanične informacije govorile su da su pojedini vinovnici tog događaja bili romske nacionalnosti, ali vlast ni jednog trenutka nije posegla za najnižim instinktima. Nije bilo poziva na progon i iseljenje Roma i aktiviranja uličnih falangi za dizanje tenzija i zastrašivanje.
A sada pogledajmo Crnu Goru. Za razliku od slovenačke vlasti, naši vladajući političari povodom sličnog incidenta – čak s manjim posljedicama – nijesu pokazali ni trunku slične odgovornosti. Umjesto da ośete sopstvenu političku i ličnu odgovornost za nefunkcionisanje bezbjednosnog sektora i propuste u cjelokupnom sistemu, oni su odmah posegnuli za ksenofobijom i fašizmom. Dakle, dva suštinski ista incidenta, a dvije potpuno različite reakcije vlasti. U jednom slučaju, propust sistema koji je doveo do incidenta rezultirao je političkom odgovornošću i ostavkama. U drugom, propust sistema postao je povod za otvoreni lov na vještice – hajku na jednu etničku grupu, kako bi se prikrila sopstvena krivica i pažnja javnosti skrenula što dalje od sopstvene odgovornosti.
Umjesto da građani postavljaju pitanja zašto sistem ne funkcioniše i ko je za to odgovoran, instruirani i izmanipulisani građani počeli su da glume SS trupe na podgoričkim ulicama. Policija ih prati u stopu, sprovodeći masovna privođenja i "disciplinovanje" turskih državljana – iako će se ubrzo ispostaviti da je jedan od glavnih vinovnika incidenta zapravo bio državljanin Azerbejdžana. Ali nije bitno – cilj je postignut, a meta označena. Vladajući političari, od predśednika Skupštine, preko poslanika vladajuće većine i lokalnih odbornika, pa do njihovih analitičara, plaćenih društvenih aktivista, internet-mimera i čitave bot-mreže – svi su se uključili u fašistički progon jedne etničke zajednice. Ta hajka ni po čemu se ne razlikuje od mnogobrojnih sličnih progona kroz istoriju, pa i onih koje vidimo u savremenome svijetu. Čak su i navodno građanske partije unutar vladajuće većine pohitale da slijede svoje otvoreno fašističke kolege i da prihvate njihov narativ.
Podigli su tenzije i zapalili javnost, koja sada više i ne govori o odgovornosti vlasti za propuste – baš onako kako vlastima i odgovara.
Takođe, na viđelo je izašla sva bijeda crnogorske javne scene, koliko je samo intelektualno potkapacitirana, a o etičkim standardima da i ne govorimo. Ako dno postoji, ovih dana smo ga dotakli. Viđeli smo i kako neki tobožnji kritičari vlasti takođe duvaju u fašističke trube pod izgovorom brige za „nacionalnu sigurnost“. I eto – dobili smo savršen spin. Umjesto da se raspravlja o nesposobnosti i odgovornosti vlasti, javnost raspreda o tome da li treba proćerati određenu etničku grupu iz zemlje ili ne.
Pokazalo se koliko je zapravo mali broj intelektualaca, nevladinih organizacija, društvenih djelatnika i pojedinaca koji su dovoljno savjesni, svjesni i hrabri da se javno suprotstave većinskom raspoloženju u Crnoj Gori – raspoloženju obuzetom duhom fašizma. A taj duh, vidimo, izuzetno je jak, iracionalan i ne može se pobijediti racionalnim argumentima jer na fašizam ne djeluju argumenti, već jedino moć. A nažalost, oni koji danas imaju moć u Crnoj Gori ili su fašisti ili su sluge fašista. I ovu rundu izliva fašizma plaćaju Turci, ovoga puta oni izvanji, a u sljedećoj će oni domaći "Turci" koji će - kako smo dosad više puta istakli - podijeliti sudbinu Crnogoraca. Da Bošnjačka stranka nije nikakav predstavnik ni Bošnjaka ni muslimana nego zastupnik ličnih interesa nekolicine, viđelo se opet iz njihova nemuštoga reagovanja i ostanka u Mandićevoj vlasti uprkos tome što znaju da rulja koja kliče ubijanju Turaka nema pred očima neke Azijate no one koje Ervin Ibrahimović i njegova interesna grupacija lažno predstavljaju.
Na kraju krajeva, ti fašisti će, naravno, izgubiti. Ali ne tako što će sami otići, već tako što ćemo ih mi morati pobijediti, Jednostavno, moramo postati moćniji od njih. To podrazumijeva neprestanu borbu i beskompromisno odbijanje bilo kakve koalicije s njima i njihovim slugama. Moraju postati društveno neprihvatljivi. 
Međutim, ta borba zahtijeva i veliku žrtvu. A pokazalo se da je u današnjoj Crnoj Gori malo ko spreman na takvu žrtvu. Zato ćemo fašiste i njihove sluge, na našu sramotu, gledati još poduže vrijeme na vlasti. Ali će, ne sumnjajte, na kraju ipak izgubiti i nažalost za sobom ostaviti pustoš u svim sferama. A u međuvremenu je potrebno samo da ne ćutite jer, kao što vam je poznato – da bi zlo pobijedilo dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

"Napolje, Turci" umjesto "Ministri, napolje iz Vlade"

Budući da se lako može utvrditi da postoje nasilna i nenasilna aneksija, što je fakat i aksiom koji je dostupan svakom crnogorskom građaninu za dvadeset sekundi upotrebe interneta, znači da tvrdnje poslanika PES-a nijesu tačne. A, ako znamo i činjenicu koja je neoboriva – da dinastija Petrović-Njegoš i crnogorski narod nijesu dobrovoljno ukinuli državu Crnu Goru i predali njenu teritoriju na upravljanje državi Srbiji i njenoj dinastiji Karađorđevića – onda znamo da je nesumnjivo došlo do nasilne aneksije. Što opet znači da poslanici PES-a ne govore istinu i da im argumenti ne stoje.&nbsp;
Mada, iako je istina da u mnogim stvarima poslanici PES-a zaista ispoljavaju logičke nedosljednosti, ipak se ne bi reklo da je u pitanje nemogućnost spoznaje elementarnih logičkih kategorija. Zato ćemo odgovore potražiti u društvenoj i političkoj sferi.
Zaboravite na zdrav razum i etiku jer ulazimo u sferu političke logike, a politička logika nije logika činjenica nego uticaja.
Trenutno u Crnoj Gori najveći uticaj imaju Crkva Srbije i političke partije na vlasti, predvođene Andrijom Mandićem, koje sprovode svoju velikosrpsku, odnosno bjelaško-četničku agendu. Ta politika podrazumijeva slavljenje i rehabilitaciju bjelaškog i četničkog pokreta, te normalizaciju velikosrpske ideologije kao navodno legitimnog političkog pravca. Rehabilitacija tih pokreta danas je potrebna i vlastima i Crkvi Srbije kako bi svoje savremeno antidržavno i anticrnogorsko djelovanje prikazali kao istorijski legitimno. Ako se bjelaški i četnički pokreti — oni koji su kroz istoriju bili jasno antidržavni i protivni postojanju Crne Gore — prikažu kao društveno prihvatljivi, onda i današnja politika, koja nastavlja njihov ideološki obrazac, dobija privid istorijske opravdanosti. Time se pokušava stvoriti lažna ravnoteža između građanske, evropske i multikonfesionalne Crne Gore i onoga što je suštinski negira, kao da se ne odlučuje o pitanju njenog opstanka i identiteta već o različitim političkim opcijama podjednake vrijednosti.
Što nas, naposljetku, dovodi do inicijative poslanika PES-a, koji preuzimaju ulogu Crkve Srbije i Andrije Mandića u pranju bjelaškog pokreta – nastojeći da ga predstave kao legitiman i nenasilan, kao izraz narodne volje koji je, navodno, tek jednu dinastiju zamijenio drugom i jednu državu drugom. Upravo se u tome prepoznaje krajnji cilj današnje vladajuće politike koja sistematski, tiho i uporno razgrađuje Crnu Goru na svim poljima – od kulturnog i obrazovnog do ekonomskog – kako bi se stvorili povoljni uslovi za ponovno ostvarivanje ciljeva bjelaškog pokreta. Ti ciljevi, u svojoj suštini, istovjetni su s ciljevima četničkog pokreta, a ovi pak s ideološkim postulatima velikosrpske politike devedesetih godina, koja je djelovala kroz tadašnji jedinstveni DPS, kasnije kroz SNP i niz stranaka koje su iz njega proizašle, te konačno kroz partije nastale iz litijaškog pokreta Crkve Srbije, među kojima danas svoje mjesto zauzima i PES.
Otvara se pitanje otpora takvoj politici.
Otpor politici koja ne proizilazi iz logike činjenica, već logike uticaja. Zato treba pažljivo posmatrati reakcije, jer upravo od jačine uticaja zavise i njihovi oblici: kako reaguju mediji, kako ćute društvene grupe, kako izostaje glas državnih institucija, nevladinog sektora i političkih partija. U toj tišini postaje jasno koliko je taj uticaj dubok – do te mjere da državne, obrazovne i kulturne ustanove ne smiju ni da se oglase povodom očiglednog prekrajanja istorije. Pogledajte samo ćutanje CANU-a, Istorijskog instituta ili Filozofskog fakulteta u Nikšiću.
Zato, pratite reakcije i tišinu, u njima se ogleda stepen zavisnosti, straha i političkog pritiska. U takvom ambijentu PES danas, pod potpunim uticajem velikosrpske politike, preko navodno crnogorskih i građanskih poslanika, sprovodi jedan segment iste ideološke agende – normalizaciju zločinačkog i antidržavnog bjelaškog pokreta, umotanu u fraze o „istorijskom pomirenju“ i „objektivnom sagledavanju prošlosti“.
Ali mirenje s lažima nije pomirenje, već pristanak na poraz. I zato, dok se širi tišina i relativizacija, potrebno je ponovo oživjeti duh otpora, vratiti se zdravoj logici i elementarnoj etici koja razlikuje istinu od obmane, žrtvu od dželata, državu od njene negacije. Jer kad se prestane reagovati na zlo, društvo više ne postoji kao zajednica slobodnih ljudi, već kao prostor u kojem tišina postaje saučesnik.

Gordan Stojović i PES svjesni da prekrajaju istoriju

Teško se oteti utisku da su optužnicu i scenario za „najveću akciju“ SDT-a i SPO-a pisale Demokrate. Sve je u njihovu stilu, odnosno njihovu neukusu - u prepoznatljivim i stupidnim konstrukcijama koje trebaju da prikriju nesposobnost i zlu namjeru. Zato je imalo verziranom građaninu u crnogorsku društvenu i političku stvarnost jasno o čemu se radi.
Već naveliko medijski inkriminisanoj firmi i njenom vlasniku nađenute su supermoći s kojim treba da se povežu i na osnovu kojih da se ukaljaju svi koji se suprotstavljaju retrogradnoj i destruktivnoj politici Demokrata i njihovih partnera iz vlasti. Cilj je, dakle, ukaljati sve borce za nezavisnu, antifašističku, građansku i evropsku Crnu Goru, što je uveliko poznata konstrukcija koja dolazi iz kuhinje BIA, još od devedesetih godina, a prema kojoj su svi borci za crnogorsku stvar kriminalci i nečasni ljudi. Danas tek u izvedbi netalentovanih i duhom siromašnih piona s crvenim kravatama.
Svakom pravno pismenom građaninu je jasno da će optužnica formirana na osnovu poruka iz telefona pasti na sudu. Međutim, ona i nema drugu svrhu osim medijskog blaćenja i svođenja crnogorskoga društva i javnog društveno-političkog života na nivo Zadruge, u kojem je SDT preuzelo ulogu Informera, a uslužni mediji ulogu Vučićevića i družine. Na taj način uvlače cjelokupnu crnogorsku javnost u brlog bez zrna etike i morala - prostor u kojem crvenokravataši vječno plivaju i u kojem se, logično, najbolje snalaze. Zato ću se osvrnuti samo na jednu od mnogih stupidnih i zlonamjernih konstrukcija, izjava i objava koje dolaze od strane Demokrata.
Ministar Krapović izjavljuje: „Mjesecima smo ponavljali da proteste u Podgorici protiv bezbjednosnog sektora (misleći na studentske proteste, S.T.) na kojima je on lično marširao nijesu bunt naroda, već upravo Aca Mijajlovića i njegovih saradnika. Čast izuzecima, običnim ljudima koji nijesu znali pozadinu i koje su vodili potpuno drugi motivi“. Tako je ministar Krapović studentske proteste koji su nastali početkom 2025. godine, nakon drugog cetinjskog masakra, povezao s optužnicom koja okrivljene tereti za period od 2018. godine do februara 2024. godine.
Vremensko nepoklapanje je najmanji problem u odnosu na besmramni pokušaj pranja sopstvene nesposobnosti i nesposobnosti njegovih partijskih kolega u upravljanju bezbjednosnim sektorom.
Krapović iskreni bunt, nezadovoljstvo, tugu i krik društva zbog nefunkcionalnosti bezbjednosnog sektora i sistema u cjelini – đe nije ništa urađeno nakon prvog cetinjskog masakra, kako bi se sistem poboljšao i eventualno prevenirala i smanjila mogućnost ponavljanja sličnog zločina i masakra – pokušava besramno uvezati s trenutnom aferom i kroz prisustvo jednog čovjeka na navedenim protestima, oprati odgovornost njegovih kolega i njegove partije za gubitak 12 života, među kojima i dvoje đece. Sam pokušaj uvezivanja cetinjskog masakra i protesta koji su potom nastali, s trenutnom aferom govori o njihovoj beskurpuloznosti i bezośećajnosti. Sav način funkcionisanja DPS-a i sve što se trenutno dešava s „najvećom akcijom“ SDT-a i SPO-o ne može oprati odgovornost Demokrata i trenutne crnogorske vlasti za stanje u društvu i rasulo bezbjednosnog sektora koji, umjesto da sprečava zločine i ubistva, broji leševe po ulicama.
Najgore od svega jeste što klika na vlasti nije uradila ništa da poboljša sistem i bezbjednosnu situaciju u društvu, kako se slični zločini i ubistva ne bi ponavljali. Njihovu nesposobnost neće oprati ničija druga nepočinstva. Očito konstruisane optužnice, koje vlast koristi da zloupotrebom državnih institucija blati političku konkurenciju, neće izliječiti naše društvo niti mu donijeti bolji život. Parazitiranjem na aferama prošlosti krade nam se budućnost.
U skorijoj budućnosti spremaju se potencijalno opasni procesi za crnogorsko društvo, suverenitet države i nezavisnost državnih organa. U uslužnim medijima se provlači tema tzv. „vetinga“ u sudstvu jer sudije puštaju optužene da se brane sa slobode. Paralelno se podgrijava priča o dvojnom državljanstvu i postepeno priprema teren da se opozicija optuži za blokiranje evropskog puta, iako upravo vlast to čini neispunjavanjem obaveza iz evropske agende i stalnim provociranjem evropskih suśeda, što se nastavlja i najavljenim protestom kod ploče u Morinju.
Evropske fraze više ne pomažu u maskiranju antievropske agende i kreće nova faza otvorene borbe bez maski i rukavica. A to smo i čekali.

Imate dno i imate Demokrate

U subotu, 4. oktobra delegacija kraljevske porodice Austrije bila je u nezvaničnoj pośeti Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, saopšteno je sa FCJK.
Pośetu je, kako navode, iniciralo Predśedništvo Zajednice Italijana u Crnoj Gori. Bila je ti prilika za razgovore o mogućim zajedničkim projektima i poljima saradnje, utemeljenim na bogatim i dugotrajnim istorijskim vezama Crne Gore i Austrije, odnosno nekadašnje Austrougarske monarhije.
Delegaciju je predvodio Njegova kraljevska visost nadvojvoda Karlo od Habzburga, nasljednik austrijske kraljevske kuće, a u njegovoj pratnji bili su dr Masimiliano Lakota, diplomatski savjetnik nadvojvode Karla i predstavnik Austrijske kraljevske kuće u Italiji, major Fric Rat, lični vojni pomoćnik nadvojvode Karla i kapetan Ernest Fojan, generalni pomoćnik nadvojvode Karla. Pośeti su prisustvovali i Aleksandar Dender, predśednik Unije zajednice Italijana u Crnoj Gori, Slađana Vučetić predstavnica Zajednice iz Kotora i Danijela Bokan u ime Zajednice sa Cetinja.
U ime Fakulteta dočekao ih je Stefan Todorović koji je delegaciji predstavio istorijat same zgrade u kojoj se Fakultet nalazi, kao i misiju, rad i djelovanje Fakulteta. Razgovaralo se o mogućnostima i značaju produbljivanja saradnje kroz kulturne, naučne i obrazovne projekte, što bi predstavljalo nastavak višestoljetnih kulturnih veza između Crne Gore i Austrije.
Fakultet za crnogorski jezik i književnost zahvaljuje delegaciji na pośeti i izraženom interesovanju, uz uvjerenje da će ovakvi susreti doprinijeti budućem zajedničkom radu i jačanju kulturne i akademske saradnje.

Delegacija kraljevske porodice Austrije u pośeti Fakultetu za crnogorski jezik i književnost

Izvjesni duvač četničkih fanfara i direktor (pazite sad) Centra za realnu politiku komentarisao je dešavanja u Gornjem Zaostru đe je vladika Metodije žestoko zasr'o stvari i doveo zemlju na ivicu građanskih nemira podizanjem spomenika četničkome koljaču P. Ðurišiću.
Bez riječi kritike na račun inicijatora dizanja spomenika ratnome zločincu ili ne daj bože na račun onih koji su linčovali novinare, g. trubač je isključivo kritikovao one koji su se tome činu suprotstavili. I to u duhu kreacija koje ne pośeduju misaoni aparat: sve svalio na "režim" koji već pet godina guli opozicioni staž. Realpolitički nema što, taman spram direktora Centra.
Međutim, g. trubač je "lično potvrdio" da u CG nema antifašista - pritom pitajući mogu li profesori FCJK i Andrej Nikolaidis biti antifašisti. I da vam kažem g. trubač - ti ljudi nikad niđe nijesu slavili nijednog ratnog zločinca niti relativizovali ulogu presuđenim ratnim zločincima. Tako da, mogu itekako.
Pitanje je - kako nazvati vas koji ste jednom bili prijavljeni policiji zbog maltretiranja i uznemiravanja ženske osobe?

Izvjesni trubač o antifašizmu

Crnogorska vlast je promptno reagovala na postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću u Gornje Zaostro, uhapsila čovjeka na čije imanje je postavljen spomenik, odredila mu zadržavanje i osudila navedeni čin. Doduše, više zato što je sam čin nezakonit, nego zbog lika i djela onoga kome je podignut. Jer oni su legalisti, poput Koštunice, najčuvenijeg legaliste ovih prostora. I zato u njihovim reagovanjima nijeste mogli pročitati osudu lika i djela Pavla Đurišića, nego pozivanje na zakone i izgovaranje čuvene mantre da ne treba raditi stvari koje dijele crnogorsko društvo. Da su oni okrenuti budućnosti i da teme koje dijele društvo treba ostaviti po strani.
I zaledi li vam se krv u žilama (Šaranović) kad krenete razmišljati u kakvom društvu to živimo, s kim sve živimo kad nam se društvo dijeli na ljude koji podržavaju ratnog zločinca – koji podržavaju čovjeka koji je predvodio ubijanje preko 8000 hiljada žena, đece i staraca? Ko su ti ljudi, ko su ti monstrumi bez etike i morala? Da li su to neki ljudi tamo iz zabačenog sela koji su ostali zamrznuti u vremenu i zarobljene svijesti ratnog ludila ili su to naše komšije, prijatelji, kumovi, rođaci, direktori i službenici državnih ustanova, predstavnici naroda i vjerski poglavari? Pročitaste li jadikovke direktora AKOKVO-a, što ga ‘nepravda’ peče jer uklanjaju spomenik Đurišiću? Čuste li NSD kako traži da se oslobodi Dobrašinović i kuka što se hapsi on, a ne oni s Kruševa ždrijela? Viđeste li slike iz Gornjeg Zaostra – PES, Demokrate, bivši DF, njihovi simpatizeri, lokalni i državni funkcioneri – svi složno u istom kadru? Pročitaste li negodovanja mnogih simpatizera i podržavalaca vlasti zato što se uklanja spomenik zločincu i kvislingu? Smeta li vam tišina poslanika i funkcionera vlasti koji su više reagovali na uzvik „fašisto!“ upućen gradonačelniku Podgorice nego na podizanje spomenika fašisti?
Izgleda da su više ośetljivi na riječi nego na djela. Ali očito ne i na riječi koje dolaze od sveštenika Crkve Srbije, glavnih promotera četničkog pokreta. Da li ste čuli bilo koga iz crnogorske vlasti da je reagovao, jasno i glasno, kad su mitropoliti Crkve Srbije slavili i veličali lik i djelo Pavla Đurišića, fašiste! Herojskim djelom nazivali ubijanje đece. Nijeste mogli čuti, i nećete. Iako između podizanja spomenika Đurišiću i Joanikijevih i Metodijevih riječi nema razlike. Ali ima razlike u reagovanju ljudi iz vlasti. I zato je NSD u svom saopštenju u pravu, treba osloboditi Dobrašinovića, jer je crnogorska vlast licemjerna. Ne smetaju im podržavaoci četničkog pokreta koji śede s njima u vlasti, koje su zaposlili po državnim i lokalnim ustanovama i preduzećima, od čijih glasova im zavisi vlast, a smeta kad isti ti ljudi pomisle da je došlo njihovo vrijeme da slobodno ispolje ono što jesu.
Licemjeri! Ne možete postaviti četničkog vojvodu za predśednika skupštine i onda osuđivati podizanje spomenika četničkom vođi. Ako ste za Mandića, onda ste i za Đurišića. Ako śedite s četničkim vojvodom u vlasti, onda se rukujete s Đurišićevom kamom. I kako vam onda vjerovati da nijeste fašisti ili saradnici fašista. Ni logika padre Gojka vas ne može oprati. Logika da su vas društvene i istorijske okolnosti primorale na saradnju s fašistima, a inače ste dobri momci (antifašisti). Jer je svima jasno da u današnjim društvenim i istorijskim okolnostima partije iz vlasti nemaju alternativu. Bošnjačka stranka nema alternativu, može biti u vlasti s fašistima ili biti u opoziciji. Između dva zla izabrali su manje. Albanske partije takođe nemaju alternativu, mogu biti u vlasti s fašistima ili biti u opoziciji. Izabrali su manje zlo. Antifašisti iz PES-a nemaju alternativu, mogu biti u vlasti s fašistima ili ne biti. Izabrali su manje zlo. Demokrate su fašisti, oni se ne računaju. A bivši DF se davno autovao. I sve zajedno će ih jednog dana kanonizovati Crkva Srbije. Slava im!

Smeta vam Pavle Đurišić, licemjeri!

Pobjedina greška kod imenovanja novoga kolumniste kao „protojereja stavofora“ je jasna i razumljiva. Logično je da se listu koji je nastao ispod čekića i srpa potkrade greška kod imenovanja titule crkvenog lica. Zapravo je riječ o stavroforu, onome koji nosi krst (od grčkog stavros – krst i phoros – nosilac) a ne stavoforu iliti stafordu (pasmina psa, staffordshire bull terrier), kako su znale voditeljke s televizija iz regije poput Happy i Pinka da izgovore navedenu crkvenu titulu.
Ono što je teže razumljivo jeste da Pobjeda objavljuje kolumnistu koji relativizuje njeno ime i borbu ljudi koji su je osnovali. Ali u današnjem post-truth vremenu i nakon Ajnštajnove teorije relativiteta ništa nije nemoguće, pa ni relativizacija djelovanja kolaboracionističkog i zločinačkog četničkog pokreta i pranje biografija kolaboracionista i zločinaca Srpske pravoslavne crkve u „komunističkome“ listu.
Tako je u Pobjedino antifašističko nasljeđe uletio padre Gojkov meteor relativiteta. Pobjeda izgleda preuzima štafetu od Vijesti kad je riječ o relativizaciji malignog djelovanja današnjih predstavnika bjelaško-četničke ideologije. A stavofor Gojko i njegova organizacija su istinski nasljednici navedenih ideologija i u skladu s njima, prvaci u razaranju antifašističkog, građanskog, evropskog i državnog bića Crne Gore. To se u Pobjedi donedavno znalo.
A danas nam padre Gojko sa stranica Pobjede poručuje kako su četnici dobri momci (antifašisti) koje su istorijske i društvene okolnosti (poput nadirućeg komunističkog zla) naćerale na zločine i saradnju s nacifašistima. I da ih likvidacija i stradanje bez adekvatnog sudskog procesa čini žrtvama a ne zločincima.
Neka barem „svemir“ čuje ovu istinu kad već „egzaltirana braća i susjedi ne žele i ne mogu“ - poručuje nam stavofor sa stranica „komunističkog“ lista.
Dalje nam poručuje da su svi u jednom istorijskom trenutku (djelimično ili otvoreno) sarađivali s fašistima, a da se to samo spočitava četnicima. Zato treba spočitavati Narodno-oslobodilačkom pokretu pod vođstvom KPJ što nije ušao u rat s Hitlerom 1933. godine, nego tek 1941. kada je njihova zemlja napadnuta, dok s druge strane treba pravdati kolaboraciju četnika, odnosno Kraljevsku vladu i vojsku, time što su do 1941. bili protiv Hitlera.
Lije krokodilske suze padre Gojko što su komunisti predvodili oslobodilački rat, isti ti komunisti čija je ideologija od strane EU izjednačena s nacizmom. I naravno, padre Gojko izvodi zaključak, ako je komunizam jednako nacizam (evo EU tvrdi), onda su komunisti i nacisti isto, onda kolaboracija četnika s nacifašistima protiv komunista nije ništa loše. Samo su se borili protiv jednog zla koristeći resusre drugog zla. I zato četnici nijesu zločinci, nego žrtve koje su u datim istorijskim okolnostima birale manje zlo. A da su bili u pravu, govore nam zločini komunističkog sistema nakon oslobođenja.
I zato Joanikije Lipovac, Milorad Vukojičić alijas pop Maca i Slobodan Šiljak nijesu zločinci nego svetitelji i antifašisti. Borili se protiv zla (komunističkog), kao što su se antifašisti borili protiv drugog zla (nacističkog). A to što su ubijali i prokazivali komuniste i njihove familije, radili su dobro djelo, jer je, jelte, komunizam isto što i nacizam. Kako nam poručuje stavofor sa stranica „komunističkog lista“ – „SPC nije kanonizovala mitropolita Joanikija Lipovca zbog njegove nesumnjive saradnje s okupatorom, nego ga je kanonizovala zbog njegove brige o ugroženom i gladnom narodu tokom rata i zbog njegove mučeničke smrti i zločinačkog postupka nad njim, koji su sproveli isti oni koji su u životu ostavili (hvala Bogu, neka su) jednog kardinala Stepinca!“ I zato Josef Kramer, „Zvijer iz Bergena“, nije zločinac i monstrum, nego brižljivi porodični čovjek. Ne treba ga gledati u svijetlu služenja nacističkom režimu kao zloglasnog logorskog komandanta jer su ga na to naćerale istorijske i društvene okolnosti, nego kao brižnog supruga i oca te bi njemačko društvo trebalo da rehabilituje Kramera i u čitanke uvrsti njegova brižna pisma koja je slao svojoj porodici, da se na njima vaspitava i obrazuje njemačka mladost. Komparativna prednost Joanikija Lipovca u društvenoj rehabilitaciji je što je likvidiran bez suđenja, dok je Josef Kramer ipak likvidiran nakon suđenja. Ali to ne bi trebalo da zaustavi AFD mladež, sve se može kad se imaju društvena moć, pare i uticaj. Evo, primjer za to su stavovi i prijedlozi stavofora sa stranica „komunističkog“ lista.
Kad imate društveni uticaj, može vam se tekst na kojem bi pozavidio čak i IN4S, objaviti u normalnom glasilu i to će se naravno pravdati demokratizacijom društva i slobodom riječi. Radom na takozvanom pomirenju u kojem treba da se pomire oslobodioci države i oni koji su zajedno s okupatorima ubijali oslobodioce države i njihove familije.
I to samo zato što se određenim društvenim moćnicima i krugovima ne sviđa ideologija onih koji su oslobađali državu, iako su u oslobađanju države učestvovali i oni kojima ta ideologija nije bila bliska. I ta relativizacija ide preko notorne činjenice da jugoslovenski komunizam nije bio staljinističkog tipa kojeg je EU izjednačila s nacizmom, što ne oslobađa jugoslovenski socijalizam njegovih zločina. I stoga treba da se povede rasprava o zločinima tokom i nakon oslobođenja rata od strane KPJ, ali to ne mogu raditi organizacije i pojedinci koji slave zločince i saradnike okupatora. Jer zločini KPJ ne čine četnike i kolaboracioniste dobrim momcima i antifašistima. Komunistička borba je pozitivna zato što su se borili protiv okupatora za oslobođenje zemlje za razliku od četnika koji su se borili s okupatorima protiv partizana a ne za oslobođenje zemlje. I to je notorna istina koja je odaslata u svemir i koliko god se padre Gojko i Crkva Srbije trudili da odašilju drugu poruku u svemir, njihove poruke će završiti u crnoj rupi kao što su i oni na čiju rehabilitaciju pozivaju.

Padre Gojkov svemir relativiteta

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Posmatrajući potonja dešavanja vezana za proslavu i obilježavanje Trinaestog jula, od državne nagrade do raznih svečanosti, čovjek ne može da se ne zapita da li je među crnogorskim građanima, a posebno među javnim, kulturnim i političkim djelatnicima, više prisutna nesvijest ili bezobrazluk. Smatrati sebe mislećim bićem, a da ti je bila potrebna dodjela Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću i Velju Stanišiću da bi shvatio da Mandić i klika iz vlasti (Demokrate i PES) rade na urušavanju državne supstance isto je kao da se čudite vuku kojeg ste puštili među ovce što je poklao cijelo stado. Vuk radi ono što je imanentno njegovom biću isto kao što sljedbenici bjelaško-četničke ideologije rade Crnoj Gori ono što je imanentno toj ideologiji - pretvaranje Crne Gore u svetosavski srpski okrug bez državnih atrubuta. 
 
Zato 2020. godine nije bio problem pad DPS-a nego preuzimanje vlasti od strane Srpske pravoslavne crkve, koja je crno srce bjelaško-četničke ideologije u Crnoj Gori, odnosno njenih sljedbenika presvučenih u navodne eksperte i mlade ekonomske tehnokrate (Spajić&amp;Milatović) koji su Crnoj Gori trebali donijeti toliko iščekivane promjene. Slobodnomislećem građaninu Crne Gore je i tada i danas bilo jasno da oni koji dolaze na krilima Crkve Srbije ne mogu donijeti željene promjene, već promjene kojima danas tako otvoreno svjedočimo. I tu dolazimo do pitanja, da li su ljudi koji su omogućili dolazak Mandića na vlast bili nevjesni ili su danas samo otvoreno bezočni i bezobrazni kad kritikuju i iščuđavaju se njegovom djelovanju i djelovanju današnjih crnogorskih institucija. 
 
Za ogledni primjer možemo uzeti izjavu bivše poslanice Božene Jelušić koja je zajedno sa svojom partijom otvorila vrata bjelaško-četničkoj ideologiji da zavlada Crnom Gorom. Naime, danas građanka Jelušić izjavljuje da ćutanje kulturnih institucija predstavlja oblik saučesništva u ovogodišnjoj dodjeli Trinaestojulske nagrade. Postavlja se pitanje, kako građanka Jelušić nije uviđela saučesništvo poslanice Jelušić u dovođenju na vlast prikrivenih i lažnih evropejaca. Kako ne spriječi saučesništvo u mnogobrojnim slučajevima njenog narodnog poslanstva. Uzmimo na primjer samo dva slučaja - glasanje za notornu Vesnu Bratić ili podršku potpisivanju Temeljnog ugovora, koji su eklatantni primjeri saučešništva u razgrađivanju državnosti Crne Gore. 
 
Dalje, građanka Jelušić poručuje da posljedice odluka današnje vlasti ne moraju "nužno biti negativne - naprotiv što više ova vlast pokazuje svoje pravo lice, to je izvjesnije njihovo političko samorazotkrivanje." 
 
I zaista kako se ne zapitati, kako poslanica Jelušić nije viđela ovo što bjelodano vidi danas građanka Jelušić. Da li joj je vid pomutila poslanička plata i privilegije ili je odjednom progledala. Da li je stvarno u pitanju osvješćivanje ili nešto drugo. 
 
Međutim, što god da je, etična i poštena bi bila kritika i osuda sopstvenog saučesništva pa tek onda saučesništva nekoga drugog. Ovako, malo je degutantno i para oči i uši. Jednostavno, kako vjerovati nekome ko nije znao prije pet godina što su i ko su Andrija Mandić ili Crkva Srbije. 
 
Računati da je crnogorska javnost toliko zaboravna i nesvjesna je ipak malo previše. Jedna mala samorefleksija i izvinjenje zbog sopstvenog saučesništva bi za početak bila ok. Ne samo kad je u pitanju građanka Jelušić, nego i cjelokupna javna, medijska, kulturna i naučna scena koja je zdušno prala i relativizovala djelovanje Crkve Srbije, njenih svjetonazora i sljedbenika. Jednostavno, to je protrebno crnogorskom ozdravljenju kako bi se nastavlia borba protiv nazadne vlasti, borba koja će biti sve zahtjevnija i teža.

Kad saučesnik govori o saučesništvu

U Nikšiću je osvanuo bilbord u sklopu obilježavanja 13. jula. Bilbord na kojem se jedan od najznačajnijih crnogorskih datuma, kojim se obilježava ustanak crnogorskoga naroda protiv fašističkog okupatora i puno međunarodno priznanje nezavisnosti Crne Gore iz 1878. godine, stavlja u drugi plan u odnosu na ustanak iz druge države - Nevesinjske puške. Još jednom nikšićke vlasti na simboličnom nivou potvrđuju svoj anticrnogorski karakter jasnim nipodaštavanjem &nbsp;najznačajnih crnogorskih državnih atributa.&nbsp;
Tako koalicija državne vlasti, koja vrši vlast i u Nikšiću, ali bez pripadnika stranaka manje brojnih naroda, nastavlja već sada ustaljenu praksu ponižavanja države kojom upravljaju, potvrđujući svoju pripadnost bjelaško-četničkoj ideologiji koja na državu Crnu Goru i njen narod gleda kao na regionalni, sreski okrug velikodržavnog projekta sa śedištem u Beogradu.&nbsp;
Svoje svečanosti obilježavanja nastavljaju u duhu nezakonite i biber sprejom začinjene dodjele Trinaestojulske nagrade s novim manipulativnim fabrikovanjem istorijskih činjenica. Još jednim činom jasno su poručili građanima Crne Gore kakav je njihov odnos prema najslavnijim i najvažnijim događajima iz crnogorske državotvorne istorije. Isto tako, ćutanje i nenadležnost Mandićevih i Kovačevićevih partnera iz vlasti ne abolira ih odgovornosti za poigravanje s crnogorskim državotvornim simbolima. Sve osim jasne osude ove opasne lakrdije kojoj prisustvujemo potonjih dana jeste još jedno poglavlje o sramnom kolabiranju i saučesništvu ideologiji koja je devedesetih godina prošlog vijeka odgovorna za genocid čije tridesetogodišnje obilježavanje smo imali juče.
Upravo jučeranje podśećanje na genocid u Srebrenici treba da nam posluži za nauk da se mračnim ideologijama, poput bjelaško-četničke idelogije koja trenutno vlada Crnom Gorom, treba oduprijeti odmah i u početku njihove vladavine, dok još nijesu u potpunosti ovladali svim polugama moći jer imamo svježa svjedočenja na što su sve spremni kad imaju apsolutnu moć i neorganizovanog, označenog i prokazanog neprijatelja naspram sebe. A danas u Crnoj Gori taj neprijatelj im je građanska i antifašistička Crna Gora i njeni sljedbenici. U ovoj fazi im nije bitno nacionalno, nego ideološko opredjeljenje. Zato su im trenutno i prihvatljivi partneri stranke manje brojnih naroda, koji svojom kratkovidošću i željom za vlast i partikularnom moći ne vide kako dugoročno štete onoj Crnoj Gori čiji su Ustav izglasali 2007. godine.
Dužnost je svakog građanina Crne Gore koji istinski želi građansku, demokratsku i antifašističku Crnu Goru da se odupre njihovom djelovanju na svakom mjestu i u svakog prilici, u institucijama ili van njih, u medijskom i virtuelnom prostoru ili na ulici. Otpor mora biti konstantan jer njihovo djelovanje neće stati i spremni su ići onoliko daleko koliko im mi dozvolimo. Bolje da nas sada prskaju biber sprejom nego da nas poslije prebijaju, hapse i na kraju ubijaju. Ništa od navedenog im nije strano, a sputavaju ih samo trenutno društveno uređenje, društvene i civilizacijske stege koje svakog dana sve više popuštaju kako u Crnoj Gori tako i na međunarodnom planu. A navedene stege su jedino što ih drži dalje od zločina iz devdesetih godina, Drugog svjetskog rata i bjelaškog terora iz 1918. godine.&nbsp;
Zato otpor sada, jer kako rekoše Demokrate, vjerni sljedbenici bjelaško-četničke ideologije, što je biber sprej naspram prebijanja koje je sljedeća faza.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbilbord-u-niksicu-dan-drzavnosti-crne-gore-cestitan-uz-simboliku-nevesinjske-puske-i-srpsku-trobojku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Nikšićka i državna vlast ne prestaju s ponižavanjem Crne Gore

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Anastazije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"><figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption></figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"><figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption></figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Kirije su odavno otišle u nebo, a podstanari su primorani da se odriču osnovnih životnih potreba kako bi obezbijedili krov nad glavom za sebe i svoju porodicu. Problem postaje sve ozbiljniji, dok država i nadležni i dalje ćute. Podstanari su praktično nevidljivi, kao da nijesu dio društva. Ako uzmemo za primjer četvoročlanu porodicu koja plaća kiriju od 600 eura, a dvoje zaposlenih donosi kući dvije plate – jednu od 600, a drugu od 800 eura – dolazimo do poraznog podatka da ta porodica živi sa svega 800 eura mjesečno. To znači samo jedno: preživljavanje. Kada se tome doda svakodnevni rast cijena u Crnoj Gori, slika postaje još dramatičnija. Ovo je samo jedan od primjera, a situacija na terenu pokazuje da ima i mnogo težih slučajeva, sa još manjim primanjima, gdje je svakodnevna borba pravi izazov. Da ne govorimo o samohranim roditeljima i njihovoj podstanarskoj borbi sa surovim uslovima. Šta je sa onima koji primaju samo socijalna davanja, onima koji zarađuju ispod minimalca, gdje radi samo jedan roditelj, ali i mnogim drugim ugroženim kategorijama koje svakog mjeseca plaćaju krov nad glavom? Zašto njihov glas niko od nadležnih ne čuje? Da je situacija alarmantna, potvrđuje za Portal ETV i Dragan Živković iz Udruženja podstanara Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250414080436_88f1f645452a4353963dcf5d1a000967e3b46757265dab3a791d5d52b4ac5105.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250414080436_88f1f645452a4353963dcf5d1a000967e3b46757265dab3a791d5d52b4ac5105" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Dragan Živković"><figcaption>Dragan Živković(Photo: RTCG)</figcaption></figure>  Na pitanje Portala ETV da li je vlast do sada uradila bilo šta kako bi poboljšala položaj podstanara, odgovor je kratak i jasan – i, nažalost, negativan. „Do sada, nažalost, državne institucije nijesu preduzele suštinske mjere koje bi poboljšale položaj podstanara. Nemamo zakon o zakupu stanova, nemamo strategiju stanovanja, niti sistemsku kontrolu tržišta kirija. Većina problema ostavljena je bez institucionalnog odgovora.“ Kako kaže, pojedine opštine – poput Budve – pokazale su volju da naprave iskorak kroz subvencije, što je za pohvalu, ali to su izuzeci, a ne pravilo. Potrebna je državna stambena politika, a ne sporadične i nesistemske mjere. Na pitanje jesu li podstanari zbog finansijske situacije ozbiljno ugroženi, Živković odgovara bez dileme: apsolutno – podstanari su danas jedna od najugroženijih grupa u Crnoj Gori. „Cijene kirija su porasle i do 60 odsto, pa veliki broj porodica daje polovinu ili više svojih prihoda samo na stanarinu. To dovodi do prezaduženosti, odricanja od osnovnih potreba, a u nekim slučajevima i do iseljavanja iz zemlje". Dodaje da se može reći da je podstanarstvo postalo egzistencijalni problem, a ne samo ekonomski izazov. „Zbog toga hitno tražimo donošenje zakona i uvođenje mehanizama koji će obezbijediti priuštivo i sigurno stanovanje“, istakao je Živković za Portal ETV. Vjeruje se da u Crnoj Gori ima više od 30.000 podstanarskih porodica.

Za državu nevidljivi, egzistencijalno ugroženi – podstanarska muka je pregolema

Litvanski sud je danas osudio lidera jedne od stranaka u koalicionoj vladi zbog antisemitskih komentara.
Okružni sud u Viljnusu utvrdio je da je Remigijus Žemaitaitis podsticao mržnju prema Jevrejima, grubo umanjivao zločine nacističke Njemačke i grubo ublažavao Holokaust na uvrjedljiv i pogrdan način.
Žemaitatis će u fond za žrtve zločina morati da uplati kaznu od 51.000 eura, koliko je tužilaštvo i tražilo.
Slučaj se odnosi na objave na društvenim mrežama i javne izjave iz maja i juna 2023. godine u kojima je, između ostalog, napisao: "Izgleda da je za naše novinare i lokalne litvanske Jevreje rušenje škola u Palestini još jedna zabava?!".
Takođe je citirao antisemitsku dječju pjesmicu i dao komentare vezane za događaje tokom Drugog svjetskog rata.
Žemaitaitis je podnio ostavku na mesto poslanika u litvanskom parlamentu 2024. godine jer je Ustavni sud Litvanije presudio da je tim izjavama prekršio zakletvu i Ustav, ali se vratio u politiku na izborima te godine na čelu populističke stranke Nemuno Aušra koja je ušla u koalicionu vladu, predvođenu Socijaldemokratama lijevog centra.
Žemaitaitis nije član kabineta premijerke Inge Ruginiene.
Žemaitaitis koji poriče bilo kakvo krivično djelo, nije bio na suđenju, a novinarima je rekao da "svi razumiju" da je odluka suda "politizovana".
Litvanske Socijaldemokrate su na društvenoj mreži Fejsbuk saopštile da je svaki oblik antisemitizma, govora mržnje ili poricanja Holokausta neprihvatljiv i nespojiv sa njihovim vrijednostima.
Navele su da poštuju odluku suda, ali su napomenule da ona još nije konačna.

Litvanija: Lider iz vladajuće koalicije moraće da plati 51.000 eura zbog podsticanja mržnje prema Jevrejima

Očekuje se da će američki predsjednik Donald Tramp u narednim sedmicama predstaviti prelazak na drugu fazu svog mirovnog plana za Gazu, prenosi Channel 12, pozivajući se na visoke američke zvaničnike koji tvrde da postoji vidljiv napredak u procesu.
Prema informacijama ove mreže, Trampova objava mogla bi uslijediti prije božićnih praznika, nakon čega se očekuje sastanak predsjednika SAD-a i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Vašingtonu.
Zvaničnici navode da SAD i posrednici trenutno razgovaraju s Hamasom o mogućem sporazumu koji bi ovu grupu naveo da se odrekne vlasti u Gazi i započne proces razoružanja – ključnim tačkama druge faze koje su ostale neriješene od stupanja na snagu primirja u oktobru.
Prema nacrtu sporazuma, Hamas bi se najprije odrekao teškog naoružanja, poput projektila i raketa, a kasnije i lakšeg naoružanja. Prihvatanje sporazuma bio bi uslov za primjenu druge faze plana, uključujući povlačenje IDF-a izvan postojeće Žute linije.
Jedan visoki američki zvaničnik za Channel 12 poručio je: "U narednim sedmicama doći ćemo do trenutka istine. Hamas će morati odlučiti hoće li se odreći svoje vladavine i početi razoružavati u zamjenu za povlačenje IDF-a ili će odbiti i suočiti se s posljedicama."
Druga faza plana, koju ni Izrael ni Hamas još nisu potpisali, predviđa formiranje Odbora za mir na čelu s Trampom koji bi nadgledao upravljanje Gazom, uz uspostavu Međunarodnih stabilizacijskih snaga zaduženih za sigurnost Pojasa.

Tramp ubrzava drugu fazu plana za Gazu

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović podnio je ostavku na sve funkcije u toj partiji, potvrđeno je Portalu ETV.
Janović je odluku objavio i na mreži X, a dalji angažman u politici nastavlja kao nezavisni poslanik.
- Obavještavam vas da više nijesam član Demokratske partije socijalista Crne Gore. Samim tim, prestaje i moje članstvo u Glavnom odboru. Takođe vas obavještavam da DPS može da raspolaže sa mojim mjestima u tri skupštinska odbora – Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za antikorupciju i Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Svoje dalje bavljenje politikom nastaviću kao nezavistan poslanik - naveo je Janović u ostavci.
Bez obzira, kako je istakao, na razlike koje u razmišljanjima o budućnosti DPS-a, zahvalio se na korektnoj i sadržajnoj saradnji i svima poželio uspjeh u budućem životu i radu.
- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem - poručio je Janović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikolaJanovic%2Fstatus%2F1996633773774155844%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996633773774155844%7Ctwgr%5E6108ed308730d64b44a3132528d71d68585f33a4%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Janović je bio član Glavnog odbora DPS-a, a do marta ove godine bio je i član Predsjedništva te stranke. Poslaničku funkciju je obavljao od 2020. godine.
Janović je ranije naznačavao da DPS mora da napravi zaokret u djelovanju i razmišljanju i u više navrata imao drugačije stavove od onih koji su dominantni u stranci.
Bio je ministar sporta i mladih od 2016. do 2020. Kao uspješni vaterpolista osvojio je brojne titule, a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore 2013. godine.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne "osmice”. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje "ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Nikola Janović napustio DPS, ostaje nezavisni poslanik: Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Tag: stefan-todorovic