Za crnogorske prilike stigla je iz Slovenije vijest gotovo nevjerovatna – ministarka pravde Andreja Katič i ministar unutrašnjih poslova Boštjan Poklukar podnijeli su ostavke nakon što je u Novom Mestu jedan 48-godišnji muškarac preminuo od posljedica prebijanja u tuči ispred lokala. Oboje ministara povukli su se sa funkcija kao čin političke odgovornosti za propuste sistema.
Zamislite – vladajuće partije u Sloveniji, predśednik Skupštine, poslanici većine, lokalni odbornici – nijedan od njih nije optuživao prethodnu vlast zbog propusta sistema. Nijesu tražili krivca u nekom drugom. Umjesto toga, njihovi ministri sami su ponudili ostavke, kao lični i moralni čin odgovornosti. Premijer je te ostavke bez odlaganja prihvatio. Takođe, nije bilo preusmjeravanja krivice na bilo koju etničku zajednicu – premda su to, teoretski, mogli uraditi. Nezvanične informacije govorile su da su pojedini vinovnici tog događaja bili romske nacionalnosti, ali vlast ni jednog trenutka nije posegla za najnižim instinktima. Nije bilo poziva na progon i iseljenje Roma i aktiviranja uličnih falangi za dizanje tenzija i zastrašivanje.
A sada pogledajmo Crnu Goru. Za razliku od slovenačke vlasti, naši vladajući političari povodom sličnog incidenta – čak s manjim posljedicama – nijesu pokazali ni trunku slične odgovornosti. Umjesto da ośete sopstvenu političku i ličnu odgovornost za nefunkcionisanje bezbjednosnog sektora i propuste u cjelokupnom sistemu, oni su odmah posegnuli za ksenofobijom i fašizmom. Dakle, dva suštinski ista incidenta, a dvije potpuno različite reakcije vlasti. U jednom slučaju, propust sistema koji je doveo do incidenta rezultirao je političkom odgovornošću i ostavkama. U drugom, propust sistema postao je povod za otvoreni lov na vještice – hajku na jednu etničku grupu, kako bi se prikrila sopstvena krivica i pažnja javnosti skrenula što dalje od sopstvene odgovornosti.
Umjesto da građani postavljaju pitanja zašto sistem ne funkcioniše i ko je za to odgovoran, instruirani i izmanipulisani građani počeli su da glume SS trupe na podgoričkim ulicama. Policija ih prati u stopu, sprovodeći masovna privođenja i "disciplinovanje" turskih državljana – iako će se ubrzo ispostaviti da je jedan od glavnih vinovnika incidenta zapravo bio državljanin Azerbejdžana. Ali nije bitno – cilj je postignut, a meta označena. Vladajući političari, od predśednika Skupštine, preko poslanika vladajuće većine i lokalnih odbornika, pa do njihovih analitičara, plaćenih društvenih aktivista, internet-mimera i čitave bot-mreže – svi su se uključili u fašistički progon jedne etničke zajednice. Ta hajka ni po čemu se ne razlikuje od mnogobrojnih sličnih progona kroz istoriju, pa i onih koje vidimo u savremenome svijetu. Čak su i navodno građanske partije unutar vladajuće većine pohitale da slijede svoje otvoreno fašističke kolege i da prihvate njihov narativ.
Podigli su tenzije i zapalili javnost, koja sada više i ne govori o odgovornosti vlasti za propuste – baš onako kako vlastima i odgovara.
Takođe, na viđelo je izašla sva bijeda crnogorske javne scene, koliko je samo intelektualno potkapacitirana, a o etičkim standardima da i ne govorimo. Ako dno postoji, ovih dana smo ga dotakli. Viđeli smo i kako neki tobožnji kritičari vlasti takođe duvaju u fašističke trube pod izgovorom brige za „nacionalnu sigurnost“. I eto – dobili smo savršen spin. Umjesto da se raspravlja o nesposobnosti i odgovornosti vlasti, javnost raspreda o tome da li treba proćerati određenu etničku grupu iz zemlje ili ne.
Pokazalo se koliko je zapravo mali broj intelektualaca, nevladinih organizacija, društvenih djelatnika i pojedinaca koji su dovoljno savjesni, svjesni i hrabri da se javno suprotstave većinskom raspoloženju u Crnoj Gori – raspoloženju obuzetom duhom fašizma. A taj duh, vidimo, izuzetno je jak, iracionalan i ne može se pobijediti racionalnim argumentima jer na fašizam ne djeluju argumenti, već jedino moć. A nažalost, oni koji danas imaju moć u Crnoj Gori ili su fašisti ili su sluge fašista. I ovu rundu izliva fašizma plaćaju Turci, ovoga puta oni izvanji, a u sljedećoj će oni domaći "Turci" koji će - kako smo dosad više puta istakli - podijeliti sudbinu Crnogoraca. Da Bošnjačka stranka nije nikakav predstavnik ni Bošnjaka ni muslimana nego zastupnik ličnih interesa nekolicine, viđelo se opet iz njihova nemuštoga reagovanja i ostanka u Mandićevoj vlasti uprkos tome što znaju da rulja koja kliče ubijanju Turaka nema pred očima neke Azijate no one koje Ervin Ibrahimović i njegova interesna grupacija lažno predstavljaju.
Na kraju krajeva, ti fašisti će, naravno, izgubiti. Ali ne tako što će sami otići, već tako što ćemo ih mi morati pobijediti, Jednostavno, moramo postati moćniji od njih. To podrazumijeva neprestanu borbu i beskompromisno odbijanje bilo kakve koalicije s njima i njihovim slugama. Moraju postati društveno neprihvatljivi. 
Međutim, ta borba zahtijeva i veliku žrtvu. A pokazalo se da je u današnjoj Crnoj Gori malo ko spreman na takvu žrtvu. Zato ćemo fašiste i njihove sluge, na našu sramotu, gledati još poduže vrijeme na vlasti. Ali će, ne sumnjajte, na kraju ipak izgubiti i nažalost za sobom ostaviti pustoš u svim sferama. A u međuvremenu je potrebno samo da ne ćutite jer, kao što vam je poznato – da bi zlo pobijedilo dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

"Napolje, Turci" umjesto "Ministri, napolje iz Vlade"

Budući da se lako može utvrditi da postoje nasilna i nenasilna aneksija, što je fakat i aksiom koji je dostupan svakom crnogorskom građaninu za dvadeset sekundi upotrebe interneta, znači da tvrdnje poslanika PES-a nijesu tačne. A, ako znamo i činjenicu koja je neoboriva – da dinastija Petrović-Njegoš i crnogorski narod nijesu dobrovoljno ukinuli državu Crnu Goru i predali njenu teritoriju na upravljanje državi Srbiji i njenoj dinastiji Karađorđevića – onda znamo da je nesumnjivo došlo do nasilne aneksije. Što opet znači da poslanici PES-a ne govore istinu i da im argumenti ne stoje.&nbsp;
Mada, iako je istina da u mnogim stvarima poslanici PES-a zaista ispoljavaju logičke nedosljednosti, ipak se ne bi reklo da je u pitanje nemogućnost spoznaje elementarnih logičkih kategorija. Zato ćemo odgovore potražiti u društvenoj i političkoj sferi.
Zaboravite na zdrav razum i etiku jer ulazimo u sferu političke logike, a politička logika nije logika činjenica nego uticaja.
Trenutno u Crnoj Gori najveći uticaj imaju Crkva Srbije i političke partije na vlasti, predvođene Andrijom Mandićem, koje sprovode svoju velikosrpsku, odnosno bjelaško-četničku agendu. Ta politika podrazumijeva slavljenje i rehabilitaciju bjelaškog i četničkog pokreta, te normalizaciju velikosrpske ideologije kao navodno legitimnog političkog pravca. Rehabilitacija tih pokreta danas je potrebna i vlastima i Crkvi Srbije kako bi svoje savremeno antidržavno i anticrnogorsko djelovanje prikazali kao istorijski legitimno. Ako se bjelaški i četnički pokreti — oni koji su kroz istoriju bili jasno antidržavni i protivni postojanju Crne Gore — prikažu kao društveno prihvatljivi, onda i današnja politika, koja nastavlja njihov ideološki obrazac, dobija privid istorijske opravdanosti. Time se pokušava stvoriti lažna ravnoteža između građanske, evropske i multikonfesionalne Crne Gore i onoga što je suštinski negira, kao da se ne odlučuje o pitanju njenog opstanka i identiteta već o različitim političkim opcijama podjednake vrijednosti.
Što nas, naposljetku, dovodi do inicijative poslanika PES-a, koji preuzimaju ulogu Crkve Srbije i Andrije Mandića u pranju bjelaškog pokreta – nastojeći da ga predstave kao legitiman i nenasilan, kao izraz narodne volje koji je, navodno, tek jednu dinastiju zamijenio drugom i jednu državu drugom. Upravo se u tome prepoznaje krajnji cilj današnje vladajuće politike koja sistematski, tiho i uporno razgrađuje Crnu Goru na svim poljima – od kulturnog i obrazovnog do ekonomskog – kako bi se stvorili povoljni uslovi za ponovno ostvarivanje ciljeva bjelaškog pokreta. Ti ciljevi, u svojoj suštini, istovjetni su s ciljevima četničkog pokreta, a ovi pak s ideološkim postulatima velikosrpske politike devedesetih godina, koja je djelovala kroz tadašnji jedinstveni DPS, kasnije kroz SNP i niz stranaka koje su iz njega proizašle, te konačno kroz partije nastale iz litijaškog pokreta Crkve Srbije, među kojima danas svoje mjesto zauzima i PES.
Otvara se pitanje otpora takvoj politici.
Otpor politici koja ne proizilazi iz logike činjenica, već logike uticaja. Zato treba pažljivo posmatrati reakcije, jer upravo od jačine uticaja zavise i njihovi oblici: kako reaguju mediji, kako ćute društvene grupe, kako izostaje glas državnih institucija, nevladinog sektora i političkih partija. U toj tišini postaje jasno koliko je taj uticaj dubok – do te mjere da državne, obrazovne i kulturne ustanove ne smiju ni da se oglase povodom očiglednog prekrajanja istorije. Pogledajte samo ćutanje CANU-a, Istorijskog instituta ili Filozofskog fakulteta u Nikšiću.
Zato, pratite reakcije i tišinu, u njima se ogleda stepen zavisnosti, straha i političkog pritiska. U takvom ambijentu PES danas, pod potpunim uticajem velikosrpske politike, preko navodno crnogorskih i građanskih poslanika, sprovodi jedan segment iste ideološke agende – normalizaciju zločinačkog i antidržavnog bjelaškog pokreta, umotanu u fraze o „istorijskom pomirenju“ i „objektivnom sagledavanju prošlosti“.
Ali mirenje s lažima nije pomirenje, već pristanak na poraz. I zato, dok se širi tišina i relativizacija, potrebno je ponovo oživjeti duh otpora, vratiti se zdravoj logici i elementarnoj etici koja razlikuje istinu od obmane, žrtvu od dželata, državu od njene negacije. Jer kad se prestane reagovati na zlo, društvo više ne postoji kao zajednica slobodnih ljudi, već kao prostor u kojem tišina postaje saučesnik.

Gordan Stojović i PES svjesni da prekrajaju istoriju

Teško se oteti utisku da su optužnicu i scenario za „najveću akciju“ SDT-a i SPO-a pisale Demokrate. Sve je u njihovu stilu, odnosno njihovu neukusu - u prepoznatljivim i stupidnim konstrukcijama koje trebaju da prikriju nesposobnost i zlu namjeru. Zato je imalo verziranom građaninu u crnogorsku društvenu i političku stvarnost jasno o čemu se radi.
Već naveliko medijski inkriminisanoj firmi i njenom vlasniku nađenute su supermoći s kojim treba da se povežu i na osnovu kojih da se ukaljaju svi koji se suprotstavljaju retrogradnoj i destruktivnoj politici Demokrata i njihovih partnera iz vlasti. Cilj je, dakle, ukaljati sve borce za nezavisnu, antifašističku, građansku i evropsku Crnu Goru, što je uveliko poznata konstrukcija koja dolazi iz kuhinje BIA, još od devedesetih godina, a prema kojoj su svi borci za crnogorsku stvar kriminalci i nečasni ljudi. Danas tek u izvedbi netalentovanih i duhom siromašnih piona s crvenim kravatama.
Svakom pravno pismenom građaninu je jasno da će optužnica formirana na osnovu poruka iz telefona pasti na sudu. Međutim, ona i nema drugu svrhu osim medijskog blaćenja i svođenja crnogorskoga društva i javnog društveno-političkog života na nivo Zadruge, u kojem je SDT preuzelo ulogu Informera, a uslužni mediji ulogu Vučićevića i družine. Na taj način uvlače cjelokupnu crnogorsku javnost u brlog bez zrna etike i morala - prostor u kojem crvenokravataši vječno plivaju i u kojem se, logično, najbolje snalaze. Zato ću se osvrnuti samo na jednu od mnogih stupidnih i zlonamjernih konstrukcija, izjava i objava koje dolaze od strane Demokrata.
Ministar Krapović izjavljuje: „Mjesecima smo ponavljali da proteste u Podgorici protiv bezbjednosnog sektora (misleći na studentske proteste, S.T.) na kojima je on lično marširao nijesu bunt naroda, već upravo Aca Mijajlovića i njegovih saradnika. Čast izuzecima, običnim ljudima koji nijesu znali pozadinu i koje su vodili potpuno drugi motivi“. Tako je ministar Krapović studentske proteste koji su nastali početkom 2025. godine, nakon drugog cetinjskog masakra, povezao s optužnicom koja okrivljene tereti za period od 2018. godine do februara 2024. godine.
Vremensko nepoklapanje je najmanji problem u odnosu na besmramni pokušaj pranja sopstvene nesposobnosti i nesposobnosti njegovih partijskih kolega u upravljanju bezbjednosnim sektorom.
Krapović iskreni bunt, nezadovoljstvo, tugu i krik društva zbog nefunkcionalnosti bezbjednosnog sektora i sistema u cjelini – đe nije ništa urađeno nakon prvog cetinjskog masakra, kako bi se sistem poboljšao i eventualno prevenirala i smanjila mogućnost ponavljanja sličnog zločina i masakra – pokušava besramno uvezati s trenutnom aferom i kroz prisustvo jednog čovjeka na navedenim protestima, oprati odgovornost njegovih kolega i njegove partije za gubitak 12 života, među kojima i dvoje đece. Sam pokušaj uvezivanja cetinjskog masakra i protesta koji su potom nastali, s trenutnom aferom govori o njihovoj beskurpuloznosti i bezośećajnosti. Sav način funkcionisanja DPS-a i sve što se trenutno dešava s „najvećom akcijom“ SDT-a i SPO-o ne može oprati odgovornost Demokrata i trenutne crnogorske vlasti za stanje u društvu i rasulo bezbjednosnog sektora koji, umjesto da sprečava zločine i ubistva, broji leševe po ulicama.
Najgore od svega jeste što klika na vlasti nije uradila ništa da poboljša sistem i bezbjednosnu situaciju u društvu, kako se slični zločini i ubistva ne bi ponavljali. Njihovu nesposobnost neće oprati ničija druga nepočinstva. Očito konstruisane optužnice, koje vlast koristi da zloupotrebom državnih institucija blati političku konkurenciju, neće izliječiti naše društvo niti mu donijeti bolji život. Parazitiranjem na aferama prošlosti krade nam se budućnost.
U skorijoj budućnosti spremaju se potencijalno opasni procesi za crnogorsko društvo, suverenitet države i nezavisnost državnih organa. U uslužnim medijima se provlači tema tzv. „vetinga“ u sudstvu jer sudije puštaju optužene da se brane sa slobode. Paralelno se podgrijava priča o dvojnom državljanstvu i postepeno priprema teren da se opozicija optuži za blokiranje evropskog puta, iako upravo vlast to čini neispunjavanjem obaveza iz evropske agende i stalnim provociranjem evropskih suśeda, što se nastavlja i najavljenim protestom kod ploče u Morinju.
Evropske fraze više ne pomažu u maskiranju antievropske agende i kreće nova faza otvorene borbe bez maski i rukavica. A to smo i čekali.

Imate dno i imate Demokrate

U subotu, 4. oktobra delegacija kraljevske porodice Austrije bila je u nezvaničnoj pośeti Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, saopšteno je sa FCJK.
Pośetu je, kako navode, iniciralo Predśedništvo Zajednice Italijana u Crnoj Gori. Bila je ti prilika za razgovore o mogućim zajedničkim projektima i poljima saradnje, utemeljenim na bogatim i dugotrajnim istorijskim vezama Crne Gore i Austrije, odnosno nekadašnje Austrougarske monarhije.
Delegaciju je predvodio Njegova kraljevska visost nadvojvoda Karlo od Habzburga, nasljednik austrijske kraljevske kuće, a u njegovoj pratnji bili su dr Masimiliano Lakota, diplomatski savjetnik nadvojvode Karla i predstavnik Austrijske kraljevske kuće u Italiji, major Fric Rat, lični vojni pomoćnik nadvojvode Karla i kapetan Ernest Fojan, generalni pomoćnik nadvojvode Karla. Pośeti su prisustvovali i Aleksandar Dender, predśednik Unije zajednice Italijana u Crnoj Gori, Slađana Vučetić predstavnica Zajednice iz Kotora i Danijela Bokan u ime Zajednice sa Cetinja.
U ime Fakulteta dočekao ih je Stefan Todorović koji je delegaciji predstavio istorijat same zgrade u kojoj se Fakultet nalazi, kao i misiju, rad i djelovanje Fakulteta. Razgovaralo se o mogućnostima i značaju produbljivanja saradnje kroz kulturne, naučne i obrazovne projekte, što bi predstavljalo nastavak višestoljetnih kulturnih veza između Crne Gore i Austrije.
Fakultet za crnogorski jezik i književnost zahvaljuje delegaciji na pośeti i izraženom interesovanju, uz uvjerenje da će ovakvi susreti doprinijeti budućem zajedničkom radu i jačanju kulturne i akademske saradnje.

Delegacija kraljevske porodice Austrije u pośeti Fakultetu za crnogorski jezik i književnost

Izvjesni duvač četničkih fanfara i direktor (pazite sad) Centra za realnu politiku komentarisao je dešavanja u Gornjem Zaostru đe je vladika Metodije žestoko zasr'o stvari i doveo zemlju na ivicu građanskih nemira podizanjem spomenika četničkome koljaču P. Ðurišiću.
Bez riječi kritike na račun inicijatora dizanja spomenika ratnome zločincu ili ne daj bože na račun onih koji su linčovali novinare, g. trubač je isključivo kritikovao one koji su se tome činu suprotstavili. I to u duhu kreacija koje ne pośeduju misaoni aparat: sve svalio na "režim" koji već pet godina guli opozicioni staž. Realpolitički nema što, taman spram direktora Centra.
Međutim, g. trubač je "lično potvrdio" da u CG nema antifašista - pritom pitajući mogu li profesori FCJK i Andrej Nikolaidis biti antifašisti. I da vam kažem g. trubač - ti ljudi nikad niđe nijesu slavili nijednog ratnog zločinca niti relativizovali ulogu presuđenim ratnim zločincima. Tako da, mogu itekako.
Pitanje je - kako nazvati vas koji ste jednom bili prijavljeni policiji zbog maltretiranja i uznemiravanja ženske osobe?

Izvjesni trubač o antifašizmu

Crnogorska vlast je promptno reagovala na postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću u Gornje Zaostro, uhapsila čovjeka na čije imanje je postavljen spomenik, odredila mu zadržavanje i osudila navedeni čin. Doduše, više zato što je sam čin nezakonit, nego zbog lika i djela onoga kome je podignut. Jer oni su legalisti, poput Koštunice, najčuvenijeg legaliste ovih prostora. I zato u njihovim reagovanjima nijeste mogli pročitati osudu lika i djela Pavla Đurišića, nego pozivanje na zakone i izgovaranje čuvene mantre da ne treba raditi stvari koje dijele crnogorsko društvo. Da su oni okrenuti budućnosti i da teme koje dijele društvo treba ostaviti po strani.
I zaledi li vam se krv u žilama (Šaranović) kad krenete razmišljati u kakvom društvu to živimo, s kim sve živimo kad nam se društvo dijeli na ljude koji podržavaju ratnog zločinca – koji podržavaju čovjeka koji je predvodio ubijanje preko 8000 hiljada žena, đece i staraca? Ko su ti ljudi, ko su ti monstrumi bez etike i morala? Da li su to neki ljudi tamo iz zabačenog sela koji su ostali zamrznuti u vremenu i zarobljene svijesti ratnog ludila ili su to naše komšije, prijatelji, kumovi, rođaci, direktori i službenici državnih ustanova, predstavnici naroda i vjerski poglavari? Pročitaste li jadikovke direktora AKOKVO-a, što ga ‘nepravda’ peče jer uklanjaju spomenik Đurišiću? Čuste li NSD kako traži da se oslobodi Dobrašinović i kuka što se hapsi on, a ne oni s Kruševa ždrijela? Viđeste li slike iz Gornjeg Zaostra – PES, Demokrate, bivši DF, njihovi simpatizeri, lokalni i državni funkcioneri – svi složno u istom kadru? Pročitaste li negodovanja mnogih simpatizera i podržavalaca vlasti zato što se uklanja spomenik zločincu i kvislingu? Smeta li vam tišina poslanika i funkcionera vlasti koji su više reagovali na uzvik „fašisto!“ upućen gradonačelniku Podgorice nego na podizanje spomenika fašisti?
Izgleda da su više ośetljivi na riječi nego na djela. Ali očito ne i na riječi koje dolaze od sveštenika Crkve Srbije, glavnih promotera četničkog pokreta. Da li ste čuli bilo koga iz crnogorske vlasti da je reagovao, jasno i glasno, kad su mitropoliti Crkve Srbije slavili i veličali lik i djelo Pavla Đurišića, fašiste! Herojskim djelom nazivali ubijanje đece. Nijeste mogli čuti, i nećete. Iako između podizanja spomenika Đurišiću i Joanikijevih i Metodijevih riječi nema razlike. Ali ima razlike u reagovanju ljudi iz vlasti. I zato je NSD u svom saopštenju u pravu, treba osloboditi Dobrašinovića, jer je crnogorska vlast licemjerna. Ne smetaju im podržavaoci četničkog pokreta koji śede s njima u vlasti, koje su zaposlili po državnim i lokalnim ustanovama i preduzećima, od čijih glasova im zavisi vlast, a smeta kad isti ti ljudi pomisle da je došlo njihovo vrijeme da slobodno ispolje ono što jesu.
Licemjeri! Ne možete postaviti četničkog vojvodu za predśednika skupštine i onda osuđivati podizanje spomenika četničkom vođi. Ako ste za Mandića, onda ste i za Đurišića. Ako śedite s četničkim vojvodom u vlasti, onda se rukujete s Đurišićevom kamom. I kako vam onda vjerovati da nijeste fašisti ili saradnici fašista. Ni logika padre Gojka vas ne može oprati. Logika da su vas društvene i istorijske okolnosti primorale na saradnju s fašistima, a inače ste dobri momci (antifašisti). Jer je svima jasno da u današnjim društvenim i istorijskim okolnostima partije iz vlasti nemaju alternativu. Bošnjačka stranka nema alternativu, može biti u vlasti s fašistima ili biti u opoziciji. Između dva zla izabrali su manje. Albanske partije takođe nemaju alternativu, mogu biti u vlasti s fašistima ili biti u opoziciji. Izabrali su manje zlo. Antifašisti iz PES-a nemaju alternativu, mogu biti u vlasti s fašistima ili ne biti. Izabrali su manje zlo. Demokrate su fašisti, oni se ne računaju. A bivši DF se davno autovao. I sve zajedno će ih jednog dana kanonizovati Crkva Srbije. Slava im!

Smeta vam Pavle Đurišić, licemjeri!

Pobjedina greška kod imenovanja novoga kolumniste kao „protojereja stavofora“ je jasna i razumljiva. Logično je da se listu koji je nastao ispod čekića i srpa potkrade greška kod imenovanja titule crkvenog lica. Zapravo je riječ o stavroforu, onome koji nosi krst (od grčkog stavros – krst i phoros – nosilac) a ne stavoforu iliti stafordu (pasmina psa, staffordshire bull terrier), kako su znale voditeljke s televizija iz regije poput Happy i Pinka da izgovore navedenu crkvenu titulu.
Ono što je teže razumljivo jeste da Pobjeda objavljuje kolumnistu koji relativizuje njeno ime i borbu ljudi koji su je osnovali. Ali u današnjem post-truth vremenu i nakon Ajnštajnove teorije relativiteta ništa nije nemoguće, pa ni relativizacija djelovanja kolaboracionističkog i zločinačkog četničkog pokreta i pranje biografija kolaboracionista i zločinaca Srpske pravoslavne crkve u „komunističkome“ listu.
Tako je u Pobjedino antifašističko nasljeđe uletio padre Gojkov meteor relativiteta. Pobjeda izgleda preuzima štafetu od Vijesti kad je riječ o relativizaciji malignog djelovanja današnjih predstavnika bjelaško-četničke ideologije. A stavofor Gojko i njegova organizacija su istinski nasljednici navedenih ideologija i u skladu s njima, prvaci u razaranju antifašističkog, građanskog, evropskog i državnog bića Crne Gore. To se u Pobjedi donedavno znalo.
A danas nam padre Gojko sa stranica Pobjede poručuje kako su četnici dobri momci (antifašisti) koje su istorijske i društvene okolnosti (poput nadirućeg komunističkog zla) naćerale na zločine i saradnju s nacifašistima. I da ih likvidacija i stradanje bez adekvatnog sudskog procesa čini žrtvama a ne zločincima.
Neka barem „svemir“ čuje ovu istinu kad već „egzaltirana braća i susjedi ne žele i ne mogu“ - poručuje nam stavofor sa stranica „komunističkog“ lista.
Dalje nam poručuje da su svi u jednom istorijskom trenutku (djelimično ili otvoreno) sarađivali s fašistima, a da se to samo spočitava četnicima. Zato treba spočitavati Narodno-oslobodilačkom pokretu pod vođstvom KPJ što nije ušao u rat s Hitlerom 1933. godine, nego tek 1941. kada je njihova zemlja napadnuta, dok s druge strane treba pravdati kolaboraciju četnika, odnosno Kraljevsku vladu i vojsku, time što su do 1941. bili protiv Hitlera.
Lije krokodilske suze padre Gojko što su komunisti predvodili oslobodilački rat, isti ti komunisti čija je ideologija od strane EU izjednačena s nacizmom. I naravno, padre Gojko izvodi zaključak, ako je komunizam jednako nacizam (evo EU tvrdi), onda su komunisti i nacisti isto, onda kolaboracija četnika s nacifašistima protiv komunista nije ništa loše. Samo su se borili protiv jednog zla koristeći resusre drugog zla. I zato četnici nijesu zločinci, nego žrtve koje su u datim istorijskim okolnostima birale manje zlo. A da su bili u pravu, govore nam zločini komunističkog sistema nakon oslobođenja.
I zato Joanikije Lipovac, Milorad Vukojičić alijas pop Maca i Slobodan Šiljak nijesu zločinci nego svetitelji i antifašisti. Borili se protiv zla (komunističkog), kao što su se antifašisti borili protiv drugog zla (nacističkog). A to što su ubijali i prokazivali komuniste i njihove familije, radili su dobro djelo, jer je, jelte, komunizam isto što i nacizam. Kako nam poručuje stavofor sa stranica „komunističkog lista“ – „SPC nije kanonizovala mitropolita Joanikija Lipovca zbog njegove nesumnjive saradnje s okupatorom, nego ga je kanonizovala zbog njegove brige o ugroženom i gladnom narodu tokom rata i zbog njegove mučeničke smrti i zločinačkog postupka nad njim, koji su sproveli isti oni koji su u životu ostavili (hvala Bogu, neka su) jednog kardinala Stepinca!“ I zato Josef Kramer, „Zvijer iz Bergena“, nije zločinac i monstrum, nego brižljivi porodični čovjek. Ne treba ga gledati u svijetlu služenja nacističkom režimu kao zloglasnog logorskog komandanta jer su ga na to naćerale istorijske i društvene okolnosti, nego kao brižnog supruga i oca te bi njemačko društvo trebalo da rehabilituje Kramera i u čitanke uvrsti njegova brižna pisma koja je slao svojoj porodici, da se na njima vaspitava i obrazuje njemačka mladost. Komparativna prednost Joanikija Lipovca u društvenoj rehabilitaciji je što je likvidiran bez suđenja, dok je Josef Kramer ipak likvidiran nakon suđenja. Ali to ne bi trebalo da zaustavi AFD mladež, sve se može kad se imaju društvena moć, pare i uticaj. Evo, primjer za to su stavovi i prijedlozi stavofora sa stranica „komunističkog“ lista.
Kad imate društveni uticaj, može vam se tekst na kojem bi pozavidio čak i IN4S, objaviti u normalnom glasilu i to će se naravno pravdati demokratizacijom društva i slobodom riječi. Radom na takozvanom pomirenju u kojem treba da se pomire oslobodioci države i oni koji su zajedno s okupatorima ubijali oslobodioce države i njihove familije.
I to samo zato što se određenim društvenim moćnicima i krugovima ne sviđa ideologija onih koji su oslobađali državu, iako su u oslobađanju države učestvovali i oni kojima ta ideologija nije bila bliska. I ta relativizacija ide preko notorne činjenice da jugoslovenski komunizam nije bio staljinističkog tipa kojeg je EU izjednačila s nacizmom, što ne oslobađa jugoslovenski socijalizam njegovih zločina. I stoga treba da se povede rasprava o zločinima tokom i nakon oslobođenja rata od strane KPJ, ali to ne mogu raditi organizacije i pojedinci koji slave zločince i saradnike okupatora. Jer zločini KPJ ne čine četnike i kolaboracioniste dobrim momcima i antifašistima. Komunistička borba je pozitivna zato što su se borili protiv okupatora za oslobođenje zemlje za razliku od četnika koji su se borili s okupatorima protiv partizana a ne za oslobođenje zemlje. I to je notorna istina koja je odaslata u svemir i koliko god se padre Gojko i Crkva Srbije trudili da odašilju drugu poruku u svemir, njihove poruke će završiti u crnoj rupi kao što su i oni na čiju rehabilitaciju pozivaju.

Padre Gojkov svemir relativiteta

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Posmatrajući potonja dešavanja vezana za proslavu i obilježavanje Trinaestog jula, od državne nagrade do raznih svečanosti, čovjek ne može da se ne zapita da li je među crnogorskim građanima, a posebno među javnim, kulturnim i političkim djelatnicima, više prisutna nesvijest ili bezobrazluk. Smatrati sebe mislećim bićem, a da ti je bila potrebna dodjela Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću i Velju Stanišiću da bi shvatio da Mandić i klika iz vlasti (Demokrate i PES) rade na urušavanju državne supstance isto je kao da se čudite vuku kojeg ste puštili među ovce što je poklao cijelo stado. Vuk radi ono što je imanentno njegovom biću isto kao što sljedbenici bjelaško-četničke ideologije rade Crnoj Gori ono što je imanentno toj ideologiji - pretvaranje Crne Gore u svetosavski srpski okrug bez državnih atrubuta. 
 
Zato 2020. godine nije bio problem pad DPS-a nego preuzimanje vlasti od strane Srpske pravoslavne crkve, koja je crno srce bjelaško-četničke ideologije u Crnoj Gori, odnosno njenih sljedbenika presvučenih u navodne eksperte i mlade ekonomske tehnokrate (Spajić&amp;Milatović) koji su Crnoj Gori trebali donijeti toliko iščekivane promjene. Slobodnomislećem građaninu Crne Gore je i tada i danas bilo jasno da oni koji dolaze na krilima Crkve Srbije ne mogu donijeti željene promjene, već promjene kojima danas tako otvoreno svjedočimo. I tu dolazimo do pitanja, da li su ljudi koji su omogućili dolazak Mandića na vlast bili nevjesni ili su danas samo otvoreno bezočni i bezobrazni kad kritikuju i iščuđavaju se njegovom djelovanju i djelovanju današnjih crnogorskih institucija. 
 
Za ogledni primjer možemo uzeti izjavu bivše poslanice Božene Jelušić koja je zajedno sa svojom partijom otvorila vrata bjelaško-četničkoj ideologiji da zavlada Crnom Gorom. Naime, danas građanka Jelušić izjavljuje da ćutanje kulturnih institucija predstavlja oblik saučesništva u ovogodišnjoj dodjeli Trinaestojulske nagrade. Postavlja se pitanje, kako građanka Jelušić nije uviđela saučesništvo poslanice Jelušić u dovođenju na vlast prikrivenih i lažnih evropejaca. Kako ne spriječi saučesništvo u mnogobrojnim slučajevima njenog narodnog poslanstva. Uzmimo na primjer samo dva slučaja - glasanje za notornu Vesnu Bratić ili podršku potpisivanju Temeljnog ugovora, koji su eklatantni primjeri saučešništva u razgrađivanju državnosti Crne Gore. 
 
Dalje, građanka Jelušić poručuje da posljedice odluka današnje vlasti ne moraju "nužno biti negativne - naprotiv što više ova vlast pokazuje svoje pravo lice, to je izvjesnije njihovo političko samorazotkrivanje." 
 
I zaista kako se ne zapitati, kako poslanica Jelušić nije viđela ovo što bjelodano vidi danas građanka Jelušić. Da li joj je vid pomutila poslanička plata i privilegije ili je odjednom progledala. Da li je stvarno u pitanju osvješćivanje ili nešto drugo. 
 
Međutim, što god da je, etična i poštena bi bila kritika i osuda sopstvenog saučesništva pa tek onda saučesništva nekoga drugog. Ovako, malo je degutantno i para oči i uši. Jednostavno, kako vjerovati nekome ko nije znao prije pet godina što su i ko su Andrija Mandić ili Crkva Srbije. 
 
Računati da je crnogorska javnost toliko zaboravna i nesvjesna je ipak malo previše. Jedna mala samorefleksija i izvinjenje zbog sopstvenog saučesništva bi za početak bila ok. Ne samo kad je u pitanju građanka Jelušić, nego i cjelokupna javna, medijska, kulturna i naučna scena koja je zdušno prala i relativizovala djelovanje Crkve Srbije, njenih svjetonazora i sljedbenika. Jednostavno, to je protrebno crnogorskom ozdravljenju kako bi se nastavlia borba protiv nazadne vlasti, borba koja će biti sve zahtjevnija i teža.

Kad saučesnik govori o saučesništvu

U Nikšiću je osvanuo bilbord u sklopu obilježavanja 13. jula. Bilbord na kojem se jedan od najznačajnijih crnogorskih datuma, kojim se obilježava ustanak crnogorskoga naroda protiv fašističkog okupatora i puno međunarodno priznanje nezavisnosti Crne Gore iz 1878. godine, stavlja u drugi plan u odnosu na ustanak iz druge države - Nevesinjske puške. Još jednom nikšićke vlasti na simboličnom nivou potvrđuju svoj anticrnogorski karakter jasnim nipodaštavanjem &nbsp;najznačajnih crnogorskih državnih atributa.&nbsp;
Tako koalicija državne vlasti, koja vrši vlast i u Nikšiću, ali bez pripadnika stranaka manje brojnih naroda, nastavlja već sada ustaljenu praksu ponižavanja države kojom upravljaju, potvrđujući svoju pripadnost bjelaško-četničkoj ideologiji koja na državu Crnu Goru i njen narod gleda kao na regionalni, sreski okrug velikodržavnog projekta sa śedištem u Beogradu.&nbsp;
Svoje svečanosti obilježavanja nastavljaju u duhu nezakonite i biber sprejom začinjene dodjele Trinaestojulske nagrade s novim manipulativnim fabrikovanjem istorijskih činjenica. Još jednim činom jasno su poručili građanima Crne Gore kakav je njihov odnos prema najslavnijim i najvažnijim događajima iz crnogorske državotvorne istorije. Isto tako, ćutanje i nenadležnost Mandićevih i Kovačevićevih partnera iz vlasti ne abolira ih odgovornosti za poigravanje s crnogorskim državotvornim simbolima. Sve osim jasne osude ove opasne lakrdije kojoj prisustvujemo potonjih dana jeste još jedno poglavlje o sramnom kolabiranju i saučesništvu ideologiji koja je devedesetih godina prošlog vijeka odgovorna za genocid čije tridesetogodišnje obilježavanje smo imali juče.
Upravo jučeranje podśećanje na genocid u Srebrenici treba da nam posluži za nauk da se mračnim ideologijama, poput bjelaško-četničke idelogije koja trenutno vlada Crnom Gorom, treba oduprijeti odmah i u početku njihove vladavine, dok još nijesu u potpunosti ovladali svim polugama moći jer imamo svježa svjedočenja na što su sve spremni kad imaju apsolutnu moć i neorganizovanog, označenog i prokazanog neprijatelja naspram sebe. A danas u Crnoj Gori taj neprijatelj im je građanska i antifašistička Crna Gora i njeni sljedbenici. U ovoj fazi im nije bitno nacionalno, nego ideološko opredjeljenje. Zato su im trenutno i prihvatljivi partneri stranke manje brojnih naroda, koji svojom kratkovidošću i željom za vlast i partikularnom moći ne vide kako dugoročno štete onoj Crnoj Gori čiji su Ustav izglasali 2007. godine.
Dužnost je svakog građanina Crne Gore koji istinski želi građansku, demokratsku i antifašističku Crnu Goru da se odupre njihovom djelovanju na svakom mjestu i u svakog prilici, u institucijama ili van njih, u medijskom i virtuelnom prostoru ili na ulici. Otpor mora biti konstantan jer njihovo djelovanje neće stati i spremni su ići onoliko daleko koliko im mi dozvolimo. Bolje da nas sada prskaju biber sprejom nego da nas poslije prebijaju, hapse i na kraju ubijaju. Ništa od navedenog im nije strano, a sputavaju ih samo trenutno društveno uređenje, društvene i civilizacijske stege koje svakog dana sve više popuštaju kako u Crnoj Gori tako i na međunarodnom planu. A navedene stege su jedino što ih drži dalje od zločina iz devdesetih godina, Drugog svjetskog rata i bjelaškog terora iz 1918. godine.&nbsp;
Zato otpor sada, jer kako rekoše Demokrate, vjerni sljedbenici bjelaško-četničke ideologije, što je biber sprej naspram prebijanja koje je sljedeća faza.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbilbord-u-niksicu-dan-drzavnosti-crne-gore-cestitan-uz-simboliku-nevesinjske-puske-i-srpsku-trobojku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Nikšićka i državna vlast ne prestaju s ponižavanjem Crne Gore

Izraelska vojska saopštila je večeras da je ubila dva muškarca na okupiranoj Zapadnoj obali poslije pokušaja napada automobilom koji je ciljao vojnike stacionirane na kontrolnom punktu.
Jedan od dvojice ubijenih muškaraca nije bio umiješan u napad, saopštila je vojska bez navođenja dodatnih detalja, prenijeli su francuski mediji.
Palestinsko Ministarstvo zdravlja, sa sjedištem u Ramali, identifikovalo je dvojicu ubijenih Palestinaca kao Ahmada Halila Al-Radžabija (17) i Zijada Džabaru Abu Davuda (55).

Izraelska vojska ubila dva Palestinca, jedan od dvojice ubijenih nije bio umiješan u napad

Predsjednik Benina Patris Talon izjavio je da su vlada i oružane snage ove afričke države spriječile pokušaj državnog udara koji je izvela grupa vojnika, poručivši da će odgovorni biti kažnjeni.
Talon je rekao da je "brza mobilizacija lolajnih snaga omogućila da se avanturisti zaustave" i dodao da "izdaja neće ostati nekažnjena", prenio je Rojters.
Portparol vlade Vilfrid Leandre Ungbedži ranije je saopštio da je do sada uhapšeno 14 osoba u vezi sa pokušajem puča, bez navođenja detalja.
- Oružane snage Benina i njihovo rukovodstvo ostali su vjerni zakletvi i posvećeni republici - izjavio je ministar unutrašnjih poslova Alasan Seidu u obraćanju na državnoj televiziji, nekoliko sati nakon što je grupa vojnika objavila da je zbacila predsjednika te zemlje Patrisu Talona.
Savjetnik predsjednika potvrdio je za BiBiSi (BBC) da se Talon nalazi na bezbjednoj lokaciji. Ranije danas, grupa vojnika u zapadnoafričkoj državi Benin koja sebe naziva Vojni komitet za obnovu, pod komandom potpukovnika Paskala Tigrija, saopštila je da je preuzela nacionalnu televizijsku stanicu i da je predsjednik Patris Talon smijenjen sa funkcije, a sve državne institucije raspuštene.
Situacija u najvećem gradu Kotou još je nejasna, nakon što su se tokom popodneva čule snažne eksplozije, za koje se smatra da su posljedica vazdušnih udara.
Podaci o praćenju letova pokazuju da su tri aviona iz susjedne Nigerije ušla u beninski vazdušni prostor, a potom se dva vratila u Lagos.
U isto vrijeme, francuski vojni avion kružio je iznad Kotoua, a francuska je demantovala navode da je Talon potražio utočište u ambasadi te zemlje.
Talon, 67, saveznik Zapada, trebalo bi da se povuče sljedeće godine po isteku drugog mandata, a izbori su zakazani za april.
Poznat kao "kralj pamuka", na vlast je došao 2016. godine i obećao da neće tražiti treći mandat. Kao svog nasljednika podržao je ministra finansija Romualda Vadagnija.
Uprkos ekonomskom rastu, Talonova administracija kritikovana je zbog ograničavanja političke konkurencije. U oktobru, izborna komisija zabranila je kandidaturu glavnog opozicionog kandidata.
Ekonomska zajednica država zapadne Afrike (ECOWAS) i Afrička unija (AU) osudili su pokušaj udara, a predsjednik Komisije AU Mahmud Ali Jusuf ponovio je "nultu toleranciju prema neustavnom mijenjanju vlasti".
Benin se posljednjih godina suočava i sa porastom džihadističkih aktivnosti, pošto se grupe povezane sa Islamskom državom i Al kaidom šire ka jugu, navodi BiBiSi. Benin, bivša francuska kolonija, važila je za jednu od stabilnijih demokratija u Africi.
Zemlja je jedan od najvećih afričkih proizvođača pamuka, ali spada među najsiromašnije države svijeta.

Predsjednik Benina: Spriječen pokušaj državnog udara, svi učesnici biće kažnjeni

Švajcarski skijaš Mark Odermat pobjednik je veleslaloma koji je za Svjetski kup vožen večeras u američkom Biver Kriku.
On je bio vodeći i nakon prve vožnje, a do pobjede došao je u ukupnom vremenu dva minuta, 20 sekundi i 59 stotinki.
To je četvorostrukom osvajaču Velikog kristalnog globusa 49. pobjeda u Svjetskom kupu u karijeri, a 28. u veleslalomu.
Ove sezone ima veleslalomski trijumf u Zeldenu, na otvaranju sezone, a pobijedio je i u superveleslalomu u Koper Mauntinu i spustu u Biver Kriku.
Sa 23 stotinke zaostatka kao drugoplasirani završio je Italijan Aleks Vinacer, dok je treći bio Norvežanin Henrik Kristofersensa 34 stotinke slabijim vremenom od pobjednika.
Na četvrtom mjestu završio je Norvežanin Henrik Breinštajner, peti je bio Lukas Braten Pineiro, a šesti Amerikanac Rimer Radamuš.
Odermat i Breinštajner dijele čelnu poziciju u plasmanu vozača sa po 200 bodova.
Kristofersen je treći sa 176 bodova.
Odermat zauzima i čelnu poziciju u generalnom plasmanu Svjetskog kupa sa 445 bodova.
Austrijanac Vinsent Krihmajer je drugi sa 227, dok devet bodova manje ima trećeplasirani Kristofersen.

Odermat nastavio dominaciju u Biver Kriku

Porodica Zaima Azemovića će, povodom manifestacije "Dani Zaima Azemovića 2025" koja se održava od 12. do 16. decembra, predati inicijativu da Narodna biblioteka Rožaje ponese ime ovog književnika, prosvjetitelja i hroničara duha Sandžaka (1935-2015).
Inicijativa će, kako navode u saopštenju, biti uručena predsjedniku Opštine Rožaje Rahmanu Husoviću i predsjedniku Skupštine Opštine Rožaje Almiru Avdiću.
&nbsp;- Ovaj prijedlog potpisalo je više od 100 istaknutih intelektualaca, pisaca, profesora, umjetnika i kulturnih stvaralaca iz Crne Gore i regiona, pripadnika bošnjačkog, crnogorskog, hrvatskog, albanskog i srpskog naroda, što pokazuje da je djelo Zaima Azemovića prepoznato kao zajedničko kulturno dobro koje nadilazi etničke i vjerske granice - ističu u saopštenju.
&nbsp;Za njihovu porodicu, ali i za cijelu zajednicu Rožaja, ova inicijativa, kako dodaju, ima duboko simboličko značenje.
- Zain Azemović je bio čovjek knjige, učitelj generacija, sakupljač narodnog govora i čuvar sjećanja jednog kraja. Svojim radom je svjedočio duhu multikulturalne Crne Gore, društva u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prepreka, nego kao bogatstvo koje oblikuje zajednički identitet. Njegova riječ je spajala, ne dijelila. Njegova knjiga je bila snažno vezana za sve. Njegova misija bila je da čuva ono što nas zbližava &nbsp;jezik, pamćenje, priču, tradiciju i ljudsku mjeru - naglasili su u saopštenju.
Zato vjeruje da je Narodna biblioteka Rožaje, kao dom pisane riječi, najprirodnije mjesto da ponese ime čovjeka koji je cijelog života služio knjizi, znanju Rožajama i Crnoj Gori.&nbsp;
- Ovaj čin ne predstavlja odavanje poštovanja prema jednom stvaraocu predstavlja i poruku mladima da se vrijednosti koje su oblikovale Crnu Goru znanje, dijalog, multikulturalizam i poštovanje prema drugome moraju čuvati i njegovati - navodi se u saopštenju.
Porodica Azemović se, kako dodaju, iskreno zahvaljuje svim potpisnicima inicijative, kao i svima koji su doprinijeli da se lik i djelo Zaima Azemovića sačuvaju u kolektivnom pamćenju njihovog grada i našeg naroda.&nbsp;
- Njegove knjige ostaju naš zajednički stub identiteta i poštovanja a biblioteka koja bi nosila njegovo ime dobila bi na još većem značaju - zaključili su u saopštenju.&nbsp;

Predložiće da Narodna biblioteka Rožaje ponese ime književnika Zaima Azemovića

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Mještani Botuna su sa današnjeg masovnom protesta pod sloganom “Protiv kolektora – da Zeta živi” poručili da neće odustati od borbe protiv izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u njihovom naselju, ističući da brane svoje domove, zdravlje i životnu sredinu, ali naglašavajući da su i dalje spremni na dijalog ukoliko postoji prostor za kompromis. Poručili su i da će svi reći NE ovom projektu na referendumu zakazanom za 14. decembar. Okupljeni su protest počeli minutom ćutanja preminulom komšiji Zoranu Vukčeviću koji je bio uz njih, kako su poručili organizatori, do zadnjeg trena. Na skupu su bili istaknuti transparenti, poput "Budućnost u kopačkama, a ne sa maskama! FK Cijevna", "Nećemo kolektor"... Okupljenima se obratila mlada Botunjanka Milica Stojanović koja je kazala da Botun nije neuspjeli eksperiment i boli ih što ovo mjesto svi hoće da iskoriste. Kako je kazala, godinama žive sa strahom od bazena crvenog mulja, a izgleda da to nije bilo dovoljno, nego žele da im nametnu još jedan teret i brigu i izvor straha - kolektor, prenosi Portal RTCG. - Pitamo zašto baš ovdje i zašto opet Zeta. Jesu li naši životi manje važni. Danas moramo biti glasni, jer ako budemo ćutali, Botun više neće imati ko da brani - poručila je ona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Njena vršnjakinja Anja Kažić je takođe naglasila da su godinama patili zbog industrije u ovom selu koji mladima truje živote i budućnost i poručila da neće dozvoliti kolektor i spalionicu u Botunu. Duško Stijepović je pozdravio i stanovnike drugih djelova Podgorice koji su došli da im daju podršku. - Mi nemamo nazad kud, uložili smo napor i ulažemo naše živote da istrajemo u ovoj borbi protiv krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija. Ima prostora još da neko izađe i kaže da može da se nađe kompromis, a do tada se nećemo pomjeriti ni pedalj odavde i davaćemo pasivni otpor - kazao je Stijepović. Slavko Vukčević je pitao da li je postrojenje koje planiraju da grade u Botunu isto kao ono pored kojeg je živio premijer Milojko Spajić u Japanu, prenosi Dan. - Siguran sam da će Botunjani pobijediti i ostaviti mladima primjer kako se čuva životna sredina - kazao je Vukčević. Očekuje da uz pomoć poslanika DNP-a Milana Kneževića i SNP-a Slađane Kaluđerović zaustave ovaj projekat i ostave dobar primjer mlađim generacijama kako se čuva životna sredine. On je pozvao sve da izađu na referendum 14. decembra i glasaju protiv ovog postrojenja na ovoj lokaciji. Mihailo Ćetković je kazao da se oko pitanja kolektora ujedinila cijela Crna Gora i poručio gradonačelniku Saši Mujoviću da su mještani ovog kraja "tvrd orah". - Mi smo podnijeli veliku žrtvu, a vi gradite kolektor gdje nikoga ne ugrožava- kazao je Ćetković. Protestu, pored lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, prisustvovali su predsjednici Opštine i Skupštine opštine Zeta, potpredsjednik Vlade Mihailo Asanović i Aleksandar Kojičić, bivši lider SNP-a i član DNP-a Predrag Bulatović... <h2>Asanović: Ovaj zagađivač gori od KAP-a</h2> Prvi čovjek Zete Mihailo Asanović poručio je da od borbe neće odustati. - Tvrdim da je ovaj zagađivač gori od KAP-a. Ako vide korist od spalionice, dozvoliće mulj i iz Evrope da se doprema ovdje - tvrdi Asanović, prenosi Dan. On je poručio gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću da mu ne šalje posrednike koji bi trebalo da ga ubijede da je projekat kolektora dobar. - Nude nam radna mjesta, ne želimo da zarađujemo na muci ovog naroda. Nudim Mujoviću da nam prevede zemlju, Ćemovsko polje, jer imamo firme koje bi tamo otvorile ne 50 radnih mjesta, nego mnogo više - kazao je Asanović i dodao da je 14. decembra ne glasaju za političke partije već za Zetu. - Zeta nam je jedina partija, pošaljimo poruku da se sa narodom ne mogu igrati - kazao je Asanović. Branko Novaković iz SNP-a Zeta pozvao je sve koji vjeruju u snagu zajedničke odluke da izađu na referendum. - Botun nije sredstvo za eksperiment, Botun je dom- kazao je on. Mještanin Jagoš Bećirović rekao je razočaran i da ga boli nebriga prema građanima. - Tužan sam što se iznad života stavlja novac.Ne ubijajte projektima, preko naših života se sticao novac, urazumite se. Pustite da liječimo ovu sredinu, država se brani brigom - poručio je Bećirović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: Srđa Boljević/Dan)</figcaption> </figure>  <h2>Krstović: Pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju</h2> Odbornik Demokrata Luka Krstović kazao je da pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju. - Napredovaćemo svakog dana sve više. Na referendum svi slobodno da izađemo, a nakon toga, ako treba i skupština ovdje da se održi - rekao je Krstović. Predsjednik SO Zeta Aleksandar Kojičić rekao je da su bili protiv izgradnje kolektora 40 godina i nada se da borbu oko postrojenja neće ostaviti mladim generacijama. - Hrabrosti i ljubavi imamo da se borimo za našu Zetu - poručio je on. Miroslav Brajović iz Nove srpske demokratije poručio je da današnji skup nije zbog ličnih ili partijskih interesa. - Tu smo samo da sačuvamo Botun. Spajiću je pružena šansa da učini nešto za Zetu - rekao je on i poručio premijeru da "prekine sa cirkusom i naredi da se postrojenje gradi u Podgorici". - Kakvu obavezu ima ja, sa mojom Zetom, prema svima vama, ako vi nemate obavezu prema referendumu?- pitao je. Svetozar Ulićević iz Prave Crne Gore pozvao je stanovnike Zete da izađu na referendum. - Izađimo na birališta, ne da biramo, jer nam ništa nije ponuđeno, nego da kažemo ne - rekao je Ulićević. <h2>"Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila"</h2> Kako su Botunjani naveli u pozivu za današnji skup, ovo je dan kada se pokazuje snaga naroda, jedinstvo komšija i ljubav prema mjestu u kojem žive. - Naš dom, naša voda, naša zemlja, naša budućnost. Niko je neće čuvati ako to ne učinimo mi - poručili su. Trenutak je, kako navode, kada stoje zajedno i kada se njihov glas čuje najjače. - Tada svako od nas znači. Zato pozivamo sve građane Botuna i cijele Zete da se okupe u što većem broju. Da zajedno i glasno poručimo: Ne damo rijeku, ne damo zemlju, ne damo život. Dođi ti. Dođi sa porodicom. Povedi komšije i prijatelje. Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila - naveli su u pozivu na protest. Mještani Botuna su 14. novembra podigli šator u ovom naselju u znak protesta protiv početka gradnje postrojenja dok se ne održi referendum u Zeti 14. decembra. Komunalna inspekcija je mještanima Botuna dva puta uručila rješenje kojim se nalaže uklanjanje šatora postavljenog uz gradilište. Botunjani su demontirali šatore, ali su nikli novi na lokaciji predviđenoj za gradnju postrojenja, a na teren su izveli i mehanizaciju. Nakon sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem, obje strane ostale su pri svojim stavovima – Glavni grad da je postrojenje neophodno, mještani da ga na toj lokaciji neće dozvoliti. Mujović je istakao da je cilj bio pokazati poštovanje prema građanima Botuna te ih upoznati sa planiranim benefitima projekta. – Ovo je prvenstveno zdravstveni projekat od značaja za Podgoricu i Zetu. Spremni smo da obezbijedimo sve garancije i kontrole kako bismo dokazali da nema štetnog uticaja – kazao je on. Mujović je najavio da bi, po završetku izgradnje, oko 30 odsto teritorije Zete bilo priključeno na postrojenje, te da se razmatra model zajedničkog upravljanja kako bi benefite imale obje opštine, uz mjerne standarde kvaliteta vazduha i povlačenje projekta ukoliko se pokaže štetnost. Podršku Glavnom gradu ponovo je izrazio i premijer Milojko Spajić. – Vlada stoji iza Glavnog grada i iza realizacije ovog projekta – kazao je Spajić. Rok za početak radova je 31. decembar. Odlaganje bi, prema riječima nadležnih, uzrokovalo značajne finansijske gubitke, ali i otvorilo pitanje kredibiliteta Crne Gore u procesu evropskih integracija.

Botunjani poručuju da neće odstupiti: "Protiv smo krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija, još ima mjesta za kompromis"

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: stefan-todorovic