Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Miraš Dušević

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Đole Lutovac: Opština Berane nema veze sa spomenikom Pavlu Đurišiću — poštujemo Ustav i zakon

Ima nešto bizarno u priči o rehabilitaciji četnika, podizanju spomenika Pavlu Đurišiću koji se šetka po bogomoljama, u celoj toj ujdurmi koja traje već decenijama. Većini ljudi u Srbiji i diljem Srpskog sveta danas je nemoguće dokazati da su četnici Draže Mihailovića bili saradnici okupatora, kolaboranti, kvislinzi i zločinci. Uprkos tome što se radi o elementarnim činjenicama koje se mogu lako utvrditi prostim uvidom u četnička dokumenta iz Drugog svetskog rata. Ili uvidom u nemačka dokumenta u kojima na primer, ubrajaju četnike u svoje regularne snage.
Ili jednostavnim iščitavanjem jezivog spiska žrtava četničkog pokolja iz februara 1943. godine u opštini Pljevlja, gde se ređaju imena 1.370 žrtava, od kojih su prvih 13-oro bebe rođene iste, 1943. godine, pa zatim narednih 16 beba rođenih prethodne 1942. godine, pa onda 39-oro dečice rođene 1941. godine i tako redom, do kraja jezivog spiska od kog se muti pred očima, zastaje dah a utroba se podiže. Neshvatljivo i monstruozno.
<h2>Masovna podrška masovnim zločinima</h2>
Svakome ko je iole dobronameran dovoljno je da ovlaš zaviri u par istorijskih dokumenata i da mu jednom zasvagda bude jasno ko su četnici. I da je smešno i sramno čak i pomišljati na nekakvu rehabilitaciju, a nekmoli sprovoditi je u delo. Pa u čemu je onda problem? Zašto je tako teško objasniti elementarne činjenice? Zato što je objašnjavati da su četnici zločinci isto što i objašnjavati da je trava zelena, a nebo plavo. Naizgled ništa lakše od toga. Problem je u tome što to treba objasniti daltonistima.
Publika kojoj se obraćamo nije sačinjena od ljudi koji imaju nekakvu humanističku lestvicu etičkih vrednosti koje se drže. Naprotiv. Mi se obraćamo saučesnicima u zločinu. U zločinu koji je po mnogo čemu nalik upravo na zločin Draže Mihailovića. Građani Srbije su krajem osamdesetih i početkom devedesetih zdušno stali na stranu ideologije krvi i tla čiji je zagovornik bio Slobodan Milošević, uz veliku pomoć dobrog dela tzv. opozicije. Mržnja prema drugim narodima postala je sastavni deo pogleda na svet, opšteprihvaćena činjenica u koju se ne sumnja, osim ako niste izdajnik ili strani plaćenik, autošovinista, slučajni Srbin, dakle - neprijatelj srpstva.
Masovni zločini koji su usledili, uključujući otvaranje stotina logora po Bosni, uništavanje Vukovara, četvorogodišnje granatiranje i snajperisanje Sarajeva, masovna silovanja, genocid u Srebrenici... imali su podršku građana Srbije. Većina je podržavala zločine u skladu sa svojim mogućnostima, neko ličnim učešćem, neko otvorenom podrškom, glasanjem za Miloševića ili Šešelja, ili u najgorem slučaju ćutanjem. Ali bez masovne podrške masovni zločini nikada ne bi bili izvršeni. Sećate li se kako su se obični, fini, pristojni ljudi odjednom pretvorili u ljudoždere žedne muslimanske, hrvatske, albanske krvi? Ili ste i vi bili jedan od njih? Ako ste rođeni kasnije, pitajte roditelje. Nije to bilo tako davno, setiće se. Ili sebe ili svojih prijatelja, komšija, rođaka, kolega sa posla.
<h2>Isto klanje, drugo pakovanje</h2>
Kada se artistička ratna akcija završila, kada su mrtvi strpani u hladnjače i masovne grobnice, nastupila je grobna tišina. Ćutanje se nastavlja, samo drugim sredstvima. Ćutanje kao saučesništvo u zločinu i u njegovom prikrivanju, poricanju i zaboravu. Hiljade činjenica koje su izašle na videlo nisu skoro ništa promenile u svesti srpskog naroda. Čak ni snimak iz Srebrenice na kome se jasno vide Škorpioni kako ubijaju golobrade dečake nije pomogao. Posle kratkotrajnog šoka sve se vratilo u morbidnu normalu. U tavorenje i ništavilo malograđanina običnog.
Ispostavilo se da su činjenice jedino što građani Srbije ne žele da znaju. Činjenice su opscene, skaredne, subverzivne; činjenice podrivaju našu borbenu gotovost; činjenice ugrožavaju naš društveni poredak; činjenice nam rade o glavi; činjenice su vekovni neprijatelji srpskog naroda. I to činjenice koje se odnose na neposrednu prošlost, koje se svi sećamo. Kako onda utvrditi činjenice o istorijskim događajima koji su se odvijali pre osamdeset i kusur godina? Pogotovo što su činjenice iz oba perioda naše neslavne i sramne istorije istog krvavog sastava. I što ih svi zapravo znaju, samo se ne usuđuju da to priznaju, čak ni samima sebi. Jer nije lako pogledati u ogledalo i ugledati zver.
Niko neće biti iznenađen kad sazna da su sva imena sa pomenutog spiska žrtava u opštini Pljevlja – bošnjačka. I da taj spisak podseća na jedan drugi spisak, nastao pola veka kasnije, u Srebrenici. Kao što veli instrukcija Draže Mihailovića, Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću 20. decembra 1941. godine u kojoj se navode ciljevi četničkog pokreta: "Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije - Crne Gore - Bosne i Hercegovine - Srema - Banata i Bačke." Ili "Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata." Ili: "Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa."
Ili: "U krajevima očišćenim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne nacionalne ispravne i poštene porodice)" – neobično podseća na popularnu teoriju humanog preseljenja Dobrice Ćosića i na ubilačku praksu etničkog čišćenja koju su sprovodili JNA, paravojne formacije, Vojske Republike Srpske i Republike Srpske Krajine tokom ratova devedesetih. Isto klanje, drugo pakovanje.
<h2>Pripadnici istog pogleda na svet</h2>
Nije moguće dokazati da su četnici zločinci upravo zato što svi znaju da su zločinci. Ili u najgorem slučaju to slute i doživljavaju četnike kao svoje. Kao pripadnike istog pogleda na svet. Koji su bili dovoljno hrabri da okrvave ruke, a ne da samo navijaju iz prikrajka. Ili bar istovremeno i znaju i ne znaju, kao što kaže profesor Stenli Koen za stanje poricanja. Da nisu činili zločine, četnike niko ne bi rehabilitovao niti bi ih smatrao bliskim. Upravo su klanje i saradnja sa nacistima ono što četnike kvalifikuje za miljenike srpske javnosti. Jer srpsku javnost čine ljudi koji su saučesnici u zločinima devedesetih. I njihovi dobrovoljni naslednici, oni koji se ponose svojim precima i njihovim nedelima.
Jedini problem je što to ne može otvoreno da se kaže. Nije više 1991. godina kad se pevalo u horu "Ko je drugi, ja sam prvi, da pijemo turske krvi". A retki su oni koji su osvestili svoje potajne žudnje, pa priznali sebi i celom svetu "Žudnja za zločinom u mojoj duši, nepojamna za mene, navukla je masku patriotizma", kao što je to učinio dr Miloš Perović na samrtničkoj postelji, sagledavši jasno i surovo realno svoju prošlost u trenucima lucidnosti, dok mu se smrt približavala.
Zato danas priča o mogućoj povezanosti Aleksandra Vučića sa Sarajevo safarijem nije tema. Nikom ne pada na pamet da ga ruši na tome, čak se takozvana opoziciona javnost pomalo i ljuti što neki zlobnici željni senzacija navode vodu na tu krvavu vodenicu. A u toj priči uopšte nije važno da li je Vučić u ruci držao pušku ili kišobran ili stativ kamere. Zapravo, njegov posao nije ni bio da nosi pušku.
<h2>Nepodobne činjenice</h2>
Udruženi zločinački poduhvat je ozbiljna stvar, tu postoji jasna podela posla. Ne mogu svi da budu izvođači zločinačkih radova, neko mora da se bavi i drugim segmentima projekta kao što su: ideološka priprema za zločin, medijsko pravdanje ubica, politička podrška snajperistima koji ubijaju decu, ratno huškanje, bodrenje div-junaka da istraju u pravednoj borbi protiv žena, dece i staraca. Činjenica je da je Vučić bio deo tog zločinačkog poduhvata od početka, i pre nego što je ušao u Srpsku radikalnu stranku, nebitno je koja su mu konkretno bila zaduženja u okviru tog projekta.
Međutim, ta činjenica slabo koga interesuje u Srbiji. Učešće u zločinačkom poduhvatu koji je pobio preko 130 hiljada ljudi, raselio milione, uništio nebrojene živote i razorio celu jednu zemlju – nije razlog za obaranje sa vlasti. Ta činjenica gotovo nikog ne interesuje, upravo zato što većina ima razumevanja za Memorandum-dum politiku koja je devedesetih sprovođena ognjem i mačem, tenkom i haubicom. Kao što ni činjenice o četničkim zločinima i kvislinškim aktivnostima malo koga zanimaju, jer su i one deo istog projekta, samo u njegovoj prethodnoj fazi, koja je nastavljena devedesetih godina, čim su se za to stvorili uslovi.
Svo to zlo koje je naša politička i nacionalna zajednica počinila – naprosto nije predmet interesovanja iste te zajednice. Kao da se ništa naročito nije dogodilo, ni četrdesetih, ni devedesetih godina prošlog stoleća. I ta ravnodušnost govori sve o suštini našeg društva, o onome što ga utemeljuje i određuje, o našem kolektivnom preobražaju u naciju saučesnika.

Portal ETV

1250x600

1084x550

Nacija saučesnika

Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pozvao je sve nadležne institucije da daju precizne zvanične odgovore na pitanje kako je moguće da nelegalno postavljeni spomenik Pavlu Đurišiću, koji je bio u postupku, bio fotografisan i medijski dokumentovan, iznenada prestane da postoji u institucionalnom vidokrugu, i zašto se u ovom slučaju zakoni i obaveze državnih organa mjesecima ne primjenjuju. 
Takođe, u CDT-u su pozvali poslanike i poslanice Skupštine Crne Gore, da bez obzira na partijsku pripadnost i bez bilo kakve politizacije ovog slučaja, pokrenu postupak kontrole postupanja državnih organa u ovom slučaju. Smatraju da je ovo tema od prvorazrednog javnog interesa i da se u državi, koja je “na pragu EU”, mora utvrditi činjenično stanje o postupanjima u ovom slučaju. 
- Ove činjenice je dodatno važno utvrditi nakon što je, prema pisanju Vijesti, ANB saopštila da je nadležnima blagovremeno dostavljala informacije u vezi sa dešavanjima u Gornjem Zaostru, što dodatno otvara pitanje kako je uprkos tome došlo do ovakvog ishoda i zahtijeva jasno objašnjenje institucija - kazao je izvršni direktor CDT-a Dragan Koprivica.
Umjesto jasnog i odgovornog postupanja, Koprivica konstatuje da već mjesecima gledamo sliku nemoći koju institucije same proizvode.
- Nestanak spomenika postao je simbol nestajanja pravne države: svi znaju gdje je spomenik bio, svi znaju ko ga je postavio, svi znaju da je stajao u prostoru manastira, ali ga, po službenoj verziji, niko ne može pronaći. Nevjerovatno je da bezbjednosne institucije, koje redovno obavještavaju javnost da prate situaciju i poznaju aktivnosti ekstremističkih grupacija, sada nijesu u stanju da utvrde ni elementarnu činjenicu - gdje je završio predmet javne kontroverze - istakao je Koprivica.
On podsjeća da je riječ o masivnoj bronzanoj statui, fizički većoj od prosječne osobe, kakvu je nemoguće neprimijećeno izmjestiti. 
- Ipak, prema institucionalnim verzijama, ovaj predmet je jednostavno “nestao”, kao da se radi o nečemu što se može skloniti u fioku, a ne o veoma masivnoj konstrukciji. Ako naše bezbjednosne službe nijesu u stanju da utvrde gdje je završilo ovako veliko i teško obilježje, teško je imati povjerenje u njihove sposobnosti da se nose sa ozbiljnijim bezbjednosnim izazovima - navodi Koprivica.
Prema njegovim riječima, dodatnu zabrinutost izaziva niz kontradiktornih odluka i postupanja nadležnih organa, u kojima se institucije čas pozivaju na svoje nadležnosti, čas ih prebacuju jedne na druge, ostavljajući javnost bez mogućnosti da shvati šta se zapravo dešava i ko je u pravu, kao da je cilj da se stvori što veća konfuzija.
- Ovo odavno ne liči na pravnu dilemu, nego na političku procjenu - da je lakše povući se nego preuzeti odgovornost i suočiti se sa radikalnom desnicom - naglasio je on.
Koprivica kaže da se u ovom slučaju posebno vidi društvena selektivnost u reagovanju na ekstremizam. 
- Kada su navijači na nedavnoj utakmici uzvikivali ustaške parole, reakcije su bile ispravne, brze, glasne i jedinstvene. Ali kada se veliča četnički komandant odgovoran za saradnju sa fašistima i nacistima i za masovne zločine nad civilnim stanovništvom, nastaje neprirodna i veoma neprijatna tišina i beskrajno razvlačenje postupaka. Takva dvostruka mjerila normalizuju ekstremizam koji je politički prihvatljiv dijelu vlasti i pokazuju da se deklarisane vrijednosti primjenjuju selektivno - kazao je Koprivica.
Ako se ovome doda da je u čitavom slučaju bilo i nasilja nad novinarima, koje je naknadno negirano, Koprivica ističe da dvostruki aršini postaju nešto što ne smije biti tolerisano. 
On poručuje da Crna Gora ne može graditi demokratiju i vladavinu prava na praksama u kojima jedni oblici ekstremizma izazivaju hitnu institucionalnu reakciju, dok se drugi pretvaraju u višemjesečnu institucionalnu avanturu koja završava “nestankom” dokaza.
- Vladavina prava podrazumijeva jednaku zaštitu žrtava, jednako sankcionisanje veličanja zločina i jasnu granicu prema onima koji relativizuju nasilje i istorijske činjenice. Ovo više nije pitanje jedne biste. Ovo je pitanje povjerenja u institucije, njihove sposobnosti da zaštite javni interes i njihove spremnosti da se suoče sa ekstremizmom, bez kalkulisanja i dvostrukih aršina - poručio je Koprivica.

Koprivica: Postupanje institucija u slučaju spomenika Pavlu Đurišiću zahtijeva parlamentarnu istragu

Predmet koji se tiče napada na fotoreportere i uništavanje njihove opreme u Gornjem Zaostru, tokom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže kako Crkva Srbije nije iznad države i zakona.
To je, gostujući u Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E, ocijenio istoričar Vukota Vukotić.
Navikli su građani, kaže Vukotić, da je Crkva Srbije iznad države - a posebno iznad sudskih organa.
- Pa je suđenje napadačima na novinare i snimatelje u Gornjem Zaostru pravi test za državu. Na ovom primjeru crnogorsko sudstvo ima veliku šansu da stane na put takvoj praksi i da se jedan put pokaže da Crkva Srbije ne može biti iznad države - naglasio je on.
<h2>POKUŠAJ PRANJA BIOGRAFIJE SRBIJE</h2>
Izjave svjedoka u ovom slučaju su, cijeni Vukotić, potpuno besmislene.
- Jer je potpuno nelogično da su novinari i snimatelji pili i veselili se na radnom zadatku, to je potpuno nemoguće jer bi onda to povlačilo njihovu krivicu, makar disciplinsku. Samim tim vidimo da su to izgovori kojima se služe zato što su ponovili riječi mitropolita broj dva – Metodija. Tako da je teško komentarisati takve stvari, ali u svakom slučaju jedna velika šansa da se takvoj praksi stane na put, da se jednom sudskom presudom Crkva Srbije postavi na svoje mjesto - rekao je Vukotić.
On smatra da se veličanjem presuđenog četničkog komandanta zločinca Pavla Đurišića pokušava oprati biografija Srbije – što, kako je rekao, konkretno nema veze sa tim dokazanim ratnim zločincem.
- Postoji bezbroj arhivskih dokumenata, svjedočenja, i stav istorijske nauke o njemu i njegovom djelovanju tokom Drugog svjetskog rata... Međutim ovdje je u pitanju jedan pokušaj promjene narativa koji se nameće u Crnoj Gori, i ne samo kod nas, jer vidimo da je takvo nešto prošlo u Srbiji. Pretpostavljamo da prolazi i u onom dijelu Bosne i Hercegovine i sada nekako mi dolazimo na red. Stvar je u tome što će oni stalno insistarati na tome, u stvari to već rade godinama - naveo je Vukotić.
<h2>BESMISLENE TEZE KOJE NAMEĆE AUTORITET</h2>
To su, ukazuje on, besmislene teze, ali je problem u tome što se pokušavaju nametnuti putem autoriteta.
- E tu je problem, da se odmaknemo od autoriteta i dođemo na polje činjenica takve politike nemaju nikakvu šansu - istakao je Vukotić.&nbsp;
On cijeni i da ideja Crkve Srbije o rehabilitaciji četničkog pokreta nigdje nije naišla na veći otpor nego u Crnoj Gori.&nbsp;
- Čega su duboko svjesni i zbog toga ulažu iznimne napore. Zbog toga su ovi spomenici od tone, ikonografija... To godinama već traje, a nažalost smo dobili „oslobodilačku vlast“ koja oslobađa istoriju od činjenica i prilagođava narativ svojim političkim potrebama – naglasio je istoričar.
To je, decidan je on, nešto što crnogorsko društvo ne može da dopusti sebi.
- Jer ako tu pokleknemo: mi bukvalno gubimo pravo postojanje. To je ta posljednja stepenica na kojoj se brani crnogorski identitet koji se zasnivao na antifašizmu - jasan je Vukotić.
<h2>BRUTALNO PREKRAJANJE ISTORIJE</h2>
Osvrnuvši se na Rezoluciju i glasanje u Ujedinjenim nacijama (UN) o fašizmu, neonacizmu, nacizmu i rasizmu, ukazuje na postojanje dva antifašizma.
- Jedan je evropski, afirmisan posle 1941. godine i na kojem počiva današnje savremeno društvo i drugi - sumanuti program Rusije iz glave Dugina, čiji su sljedbenici na vlasti u Crnoj Gori – naveo je on.
Dodaje da se u Crnoj Gori ne radi o klasičnom revizionizmu, jer ne postoji revizija istorije koja bi podrazumijevala drugačiji pogled na osnovu novih činjenica.
- Mi ovdje imamo brutalno prekrajanje istorije, neko pokušava da nas ubijedi da nešto jeste, a svi znamo da nije - iako ne postoji nikakav dokaz to se pokušava uraditi samo na osnovu autoriteta – rekao je Vukotić.
Te stvari su, upozorava istoričar, izuzetno opasne za svako društvo.
- Ne postoji društvo koje može sebi da dozvoli takvo što za bilo koji segment istorije sa se tako brutalno prekraja. Nažalost, mi vidimo ovdje da se radi o prekrajanjima koja nijesu ni konkretno naša, ona su nama nametnuta spolja, to dolazi iz druge države, od nekih drugih ljudi i institucija druge države, što je još opasnije - rekao je Vukotić.
<h2>PREKO ŽRTAVA NE MOŽEMO DA PREĐEMO</h2>
Ističe primjer prijedlog Pokreta Evropa sad (PES) da se iz Zakona o distaniji Petrović ukloni riječ „nasilna“ u odnosu na aneksiju 1918. godine.
- Nijesu sve aneksije nasilne, postoje i nenasilne: a primjer je BiH 1908. godine koja je nenasilno anektirana od Austrougarske. To je bila potpuno nenasilna, jer je Austrougarska bila donosilac modernosti u odnosu na Osmansko carstvo koje je zvanično di tada bilo. Ima i drugih primjera, naravno, međutim stvar je u tome što se i to iskrivljuje i savija istina - i nekako upodobi prema trenutnim političkim potrebama - istakao je Vukotić.
Decidan je da se 1918. godine desila okupacija - i to je, poručuje on, pravi termin.
- Jer je došla od strane srpskih trupa kojima su pomagale francuske trupe, pa su nakon toga te okupacione vlasti održale neku veliku narodnu skupštinu i to srpskog naroda. Na samoj toj skupštini jedan od delegata Savo Fatić kaže ,,mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Samo učesnici te skupštine priznaju da je postojao crnogorski narod, a sa druge strane isti taj narod nije pitan, nego je to izjašnjavanje srpskog naroda u zgradi opkoljenoj srpskim bajonetima pa su oni svi jednoglasno glasali – naveo je Vukotić.
Problem brisanja riječi „nasilna“ aneksija je, kaže on, cilj da se potre ono što je bilo posle toga - svi zločini koji su napravljeni u Crnoj Gori.
- Drugom dijelu vlasti ni taj prijedlog nije bio dovoljan, već ne smije ni da stoji aneksija, nego mora da bude dobrovoljno ujedinjenje, da smo sve dočekali raširenih ruku. Ali, šta ćemo sa žrtvama, preko žrtava ne možemo da pređemo, to je ono što pamtimo - zaključio je Vukotić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIC-85Fvpv_o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Slučaj napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže da Crkva Srbije nije iznad države i zakona

Predsjednik Osnovnog suda u Beranama zvanično je obaviješten da nije pronađena statua Đurišića prilikom pretresa konaka manastira Đurđevi stupovi.
To je Portalu ETV potvrđeno iz Osnovnog suda u tom gradu.
Podsjećamo, ranije danas su službenici policije ušli u manastir sa sudskim rješenjem o privremenom oduzimanju spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću.
Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama uvažilo je juče žalbu tamošnjeg tužilaštva i naredilo policiji da privremeno oduzme kip Đurišića. Time je preinačena odluka sutkinje beranskog suda Dubravke Popović, koja je u petak, po peti put, odbila zahtjev tužilaštva za privremeno oduzimanje spomenika saradniku okupatora u Drugom svjetskom ratu.

Marija Žižić

Nije pronađena statua Pavla Đurišića u manastiru Đurđevi stupovi

Inspektori beranske policije ušli su oko 12.30 časova u konak manastira Đurđevi stupovi i uručili mitropolitu budimljansko-nikšićkom Metodiju rješenje o privremenom oduzimanju spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, prenosi TV Vijesti.
Prema nezvaničnim saznanjima TV Vijesti, Metodije je nakon uručenja sudskog rješenja omogućio ulaz u prostorije konaka manastira i u toku je pretres prostorija.
Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama uvažilo je juče žalbu tamošnjeg tužilaštva i naredilo policiji da privremeno oduzme kip Đurišića. Time je preinačena odluka sutkinje beranskog suda Dubravke Popović, koja je u petak, po peti put, odbila zahtjev tužilaštva za privremeno oduzimanje spomenika saradniku okupatora u Drugom svjetskom ratu.

Policija ušla u manastir Đurđevi stupovi, Metodiju uručili rješenje o privremenom oduzimanju spomenika Đurišiću

Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama uvažilo je žalbu Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i preinačilo rješenje sutkinje Dubravke Popović kojom je odbijen prijedlog za privremeno oduzimanje spomenika četničkom komandantu i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću.
Iz Osnovnog suda je saopšteno da je kao osnovan ocijenjen zahtjev ODT-a za privremeno oduzimanje predmeta spomen-obilježja Đurišiću od mitropolita Mitropolije budimljansko-nikšićke Ljubiše Ostojića Metodija.
- Mitropolit Mitropolije budimljansko-nikšićke Metodije dužan je da preda spomen obilježje Pavla Đurišića koji se nalazi u prostorijama i ostalim objektima koji su sastavni dio Manastira Đurđevi Stupovi u Beranama te, ukoliko isto odbije, može se kazniti novčanom kaznom do 1.000 eura, a u slučaju daljeg odbijanja, može se zatvoriti - navedeno je u saopštenju suda.
Sud je naložio privremeno oduzimanje spomenika iz prostorija i ostalih objekata koji su sastavni dio Manastira Đurđevi Stupovi, navodeći da predmet može poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku protiv okrivljenog Vujadina Dobrašinovića zbog krivičnog djela povreda i nedozvoljeno podizanje spomen-obilježja u saizvršilaštvu.
- Oduzeti predmet predaje se na čuvanje Upravi policije, Regionalnom centru bezbjednosti „Sjever“, Odjeljenju bezbjednosti Berane. Rješenje izvršava Uprava policije, Regionalni centar bezbjednosti „Sjever“, Odjeljenje bezbjednosti Berane. Javnost će biti blagovremeno obavještavana o daljem toku postupka i preduzetim radnjama - kazali su iz Osnovnog suda u Beranama.

Osnovni sud Berane: Metodije dužan da preda spomenik Đurišiću, u suprotnom novčana kazna ili zatvor

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) Berane uložilo je žalbu na odluku Osnovnog suda da ponovo odbije prijedlog za privremeno oduzimanje spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, prenose Vijesti.
Sutkinja Osnovnog suda u Beranama Dubravka Popović prije nekoliko dana je peti put odbila da preinači odluku o odbijanju zahtjeva tamošnjeg ODT-a da se privremeno oduzme spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu.
Tužilaštvo je, kada je u Gornjem Zaostru postavljen spomenik četničkom komandantu, naložilo njegovo privremeno oduzimanje cijeneći da može biti dokaz u krivičnom postupku protiv Vujadina Dobrašinovića za nedozvoljeno podizanje spomen-obilježja u saizvršilaštvu. Sutkinja Popović je odbila, kako prvi - tako i svaki naredni zahtjev, a Vanraspravno vijeće ukinulo je njenu odluku i predmet joj vratio na ponovno odlučivanje.
Ona je, tako, ostala pri istom stavu, pa je Vanraspravno vijeće i 1. oktobra donijelo odluku da se žalba tužilaštva uvaži, odnosno da se spomenik iz konaka privremeno oduzme od starješine Manastira. Ta akcija bila je neuspješna pošto spomenik nije pronađen u Manastiru Đurđevi stupovi, a Tužilaštvo je onda 8. oktobra od suda zatražilo da se odobri oduzimanje spomenika iz konaka.
Akcija za ljudska prava (HRA) je 4. novembra Komisiji za Etički kodeks sudija podnijela inicijativu u odnosu na sutkinju Popović zbog sumnje da je ponovljenim odbijanjem prijedloga ODT Berane za privremeno oduzimanje spomenika, uprkos odlukama vijeća koja su ukidala njene odluke, postupala protivno načelima stručnosti, savjesnosti i nepristrasnosti, propisanim Etičkim kodeksom sudija.
Da je spomenik Pavlu Đurišiću iz crkve u Gornjem Zaostru prenijet u manastir u Beranama objavila je Radio-televizija Srbije u TV magazinu „Oko“ u avgustu.
Novinar je tada u reportaži naveo da je „ono što je poznato jeste da neće biti ovih dana vraćen u Zaostro, selo koje je u Crnoj Gori za Đurišića predstavljalo isto što i Ravna Gora za Dragoljuba Mihailovića u Srbiji - komandni štab“.
RTS je emitovao i kadrove iz manastira Đurđevi Stupovi u Beranama koji pripada Eparhiji budmiljansko-nikšićkoj kojom komanduje novoproizvedeni mitropolit Crkve Srbije Metodije Ostojić.
U reportaži nije otkriven tačan datum prenošenja spomenika iz crkve Svete Mati Paraskeve u Gornjem Zaostru gdje je Metodije sklonio totem Pavla Đurišića 8. avgusta kada je poručio crnogorskim vlastima „pa neka dođu da ruše crkvu“.
- Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede - izjavio je on tada.Dok su se institucije u javnosti preganjale je li takozvani Temeljni ugovor iznad Zakona o krivičnom postupku, a tužilaštva i policija prebacivali odgovornost jedni na druge zbog čega spomenik zlikovcu i četničkom koljaču Đurišiću nije izuzet kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, „institucija“ koja očigledno ima kontrolu nad dijelom teritorije Crne Gore organizovala je njegov transport na „sigurnije“ mjesto - u manastir u kojem stoluje iguman Danilo Romanov koji je prošle godine Berance nazvao „kriminalcima, kockarima i drogašima“, ali i koji se nedvosmileno pozicionirao kao još jedan glasnogovornik četničke ideologije pod plaštom crkvenog autoriteta.
Osim toga, fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boris Pejović fizički su napadnuti ispred crkve u Gornjem Zaostru - u trenutku kada je spomenik Pavlu Đurišiću uklanjan i premještan u crkvu.
Tokom napada razularene mase, Vasiljeviću je uništen fotoaparat i oštećen značajan dio opreme. Nakon što su Vasiljeviću oduzeli, pa potom polomili dio opreme, nasilno su ga uveli u šator i više ljudi je počelo da ga udara i da mu prijeti.
Zahvaljujući prisebnoj reakciji par mještana izbjegnuto je ozbiljnije nasilje, pa čak i mogući linč. Vasiljević i Pejović kao i novinar Balša Rudović, koji nije fizički napadnut, su, vidno potreseni, hitno evakuisani iz Gornjeg Zaostra. Fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću je prijećeno da, ukoliko bilo što „izađe na Vijesti“ da će ga ubiti golim rukama.
Ovaj skup su „obezbjeđivala“ svega dva policajca u civilu, a cijeli incident se dogodio pred njihovim očima.

Nova žalba ODT Berane na odluku Popović da odbije prijedlog da se oduzme spomenik Pavlu Đurišiću

Sutkinja Osnovnog suda u Beranama Dubravka Popović juče je ponovo odbila da preinači odluku o odbijanju zahtjeva tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) da se iz Manastira Đurđevi stupovi privremeno oduzme spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću.
To je Portalu ETV potvrđeno iz beranskog suda.
Sada bi Vanraspravno vijeće suda trebalo preinači ili potvrdi njenu odluku, a prema našim informacijama, postoji i zakonska mogućnost da joj ovaj predmet bude oduzet.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsutkinja-ponovo-odbila-zahtjev-odt-a-da-se-spomenik-durisicu-privremeno-oduzme-iz-manastira-durdevi-stupovi&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Tužilaštvo je, kada je u Gornjem Zaostru postavljen spomenik četničkom komandantu, naložilo njegovo privremeno oduzimanje cijeneći da može biti dokaz u krivičnom postupku protiv Vujadina Dobrašinovića za nedozvoljeno podizanje spomen-obilježja u saizvršilaštvu. Sutkinja Popović je odbila, kako prvi - tako i svaki naredni zahtjev, a Vanraspravno vijeće ukinulo je njenu odluku i predmet joj vratio na ponovno odlučivanje.
Ona je, tako, ostala pri istom stavu, pa je Vanraspravno vijeće i 1. oktobra donijelo odluku da se žalba tužilaštva uvaži, odnosno da se spomenik iz konaka privremeno oduzme od starješine Manastira. Ta akcija bila je neuspješna pošto spomenik nije pronađen u Manastiru Đurđevi stupovi, a Tužilaštvo je onda 8. oktobra od suda zatražilo da se odobri oduzimanje spomenika iz konaka.
Akcija za ljudska prava (HRA) je, inače, 4. novembra Komisiji za Etički kodeks sudija podnijela inicijativu u odnosu na sutkinju Popović zbog sumnje da je ponovljenim odbijanjem prijedloga ODT Berane za privremeno oduzimanje spomenika, uprkos odlukama vijeća koja su ukidala njene odluke, postupala protivno načelima stručnosti, savjesnosti i nepristrasnosti, propisanim Etičkim kodeksom sudija.
Da je spomenik Pavlu Đurišiću iz crkve u Gornjem Zaostru prenijet u manastir u Beranama objavila je Radio-televizija Srbije u TV magazinu „Oko“ u avgustu.
Novinar je tada u reportaži naveo da je „ono što je poznato jeste da neće biti ovih dana vraćen u Zaostro, selo koje je u Crnoj Gori za Đurišića predstavljalo isto što i Ravna Gora za Dragoljuba Mihailovića u Srbiji - komandni štab“.
RTS je emitovao i kadrove iz manastira Đurđevi Stupovi u Beranama koji pripada Eparhiji budmiljansko-nikšićkoj kojom komanduje novoproizvedeni mitropolit Crkve Srbije Metodije Ostojić.
U reportaži nije otkriven tačan datum prenošenja spomenika iz crkve Svete Mati Paraskeve u Gornjem Zaostru gdje je Metodije sklonio totem Pavla Đurišića 8. avgusta kada je poručio crnogorskim vlastima „pa neka dođu da ruše crkvu“.
- Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede - izjavio je on tada.
Činjenica da je ovaj transfer dvometarskog bronzanog totema, dug preko sedam kilometara, ponovo prošao ispod radara crnogorskih državnih institucija, prije svega bezbjednosnog sektora, dovoljno govori o tome da je Crkva Srbije još jednom pokazala da je jača od države.
Dok su se institucije u javnosti preganjale je li takozvani Temeljni ugovor iznad Zakona o krivičnom postupku, a tužilaštva i policija prebacivali odgovornost jedni na druge zbog čega spomenik zlikovcu i četničkom koljaču Đurišiću nije izuzet kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, „institucija“ koja očigledno ima kontrolu nad dijelom teritorije Crne Gore organizovala je njegov transport na „sigurnije“ mjesto - u manastir u kojem stoluje iguman Danilo Romanov koji je prošle godine Berance nazvao „kriminalcima, kockarima i drogašima“, ali i koji se nedvosmileno pozicionirao kao još jedan glasnogovornik četničke ideologije pod plaštom crkvenog autoriteta.
Osim toga, fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boris Pejović fizički su napadnuti ispred crkve u Gornjem Zaostru - u trenutku kada je spomenik Pavlu Đurišiću uklanjan i premještan u crkvu.
Tokom napada razularene mase, Vasiljeviću je uništen fotoaparat i oštećen značajan dio opreme. Nakon što su Vasiljeviću oduzeli, pa potom polomili dio opreme, nasilno su ga uveli u šator i više ljudi je počelo da ga udara i da mu prijeti.
Zahvaljujući prisebnoj reakciji par mještana izbjegnuto je ozbiljnije nasilje, pa čak i mogući linč. Vasiljević i Pejović kao i novinar Balša Rudović, koji nije fizički napadnut, su, vidno potreseni, hitno evakuisani iz Gornjeg Zaostra. Fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću je prijećeno da, ukoliko bilo što „izađe na Vijesti“ da će ga ubiti golim rukama.
Ovaj skup su „obezbjeđivala“ svega dva policajca u civilu, a cijeli incident se dogodio pred njihovim očima.

Anja Ivanović

Popović ponovo odbila zahtjev tužilaštva za izuzimanje spomenika Pavlu Đurišiću

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović kazala je da je njen resor adekvatno i promtno reagovao u slučaju nelegalnog postavljanja spomenika četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću.
- Za nas je taj postupak doveden do kraja, za razliku od drugih institucija. Za nas je to spomen-obilježje dekomponovano. Postament je urušen, ploče nema. spomenik se ne nalazi u kulturnom dobru - rekla je Vujović, odgovarajući na pitanje poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandre Vuković Kuč.
Vujović je rekla da je na drugim institucijama sada da pronađu spomen obilježje.
Vuković Kuč je rekla da ne može biti ministar onaj ko nema hrabrosti, znanja i odgovornosti da se suprotstavi kerofašizmu u Crnoj Gori i kaže da Pavlu Đurišiću nije mjesto ni u jednom objektu jer je to ratni zločinac.
- Ministar ne može biti onaj ko ne smije da ne dozvoli da se gradi spomenik mitropolitu Amfilohiju, bez obzira na pijetet. Spomenik Amfilohiju postavlja se spomenik nakon pet godina, a Ljubu Čupiću se gradio decenijama nakon njegove smrti - konstatovala je Vuković-Kuč.
Poručila je ministarki da pokazuje da je crkva ona koja vladajuću većinu drži na okupu.
- Pokazujete da nemate ni hrabrosti, ni političkog kredibiliteta koji bi Vas učinio ličnošću koja će se pamtiti zbog svoje odlučnosti da se suprotstavi zlu, jer je zlo devasticija nečega što je sakralna baština, što je potvrda naše državnosti i mentaliteta. To su crnogorske crkve i manastiri, džamije, katolički objekti - istakla je Vuković Kuč.
Ovo, kako je rekla, nema veze sa hrišćanstvom, već velikodržavnom politikom kojoj služi vladajuća većina i kojoj ne smiju da se suprotstave.

Tamara Klikovac

Vujović: Spomenik Pavlu Đurišiću dekomponovan, za nas je taj postupak završen; Vuković Kuč: Ministar ne može biti onaj ko nema hrabrosti i znanja da se suprotstavi kerofašizmu

U Srećnom danu govorimo o prvom solističkom koncertu izuzetno nadarenog gitariste Petra Nikolića koji će biti održan u okviru jubilarnog, desetog Međunarodnog festivala Dani gitare u Podgorici. Petar, već prepoznat kao jedan od najperspektivnijih mladih gitarista u Evropi, govori o pripremama, muzici koja ga oblikuje i očekivanjima pred veliki nastup u KIC-u „Budo Tomović“.
Najavićemo i Podgoričke priče u KIC-u Budo Tomović i razgovarati o tome kako se danas oblikuje savremena vizuelna umjetnost u Crnoj Gori. Gost je Dejan Kalezić, fotograf, koji otkriva svoj stvaralački put, međunarodna iskustva, razvoj umjetničke scene i zašto je fotografija moćan medij izražavanja.
Ponedeljkom jutarnji ritual koji volite – Vježbajte sa Sanjom. Instruktorka joge Sanja Čolić vodi vas kroz jednostavne pokrete za razbuđivanje tijela i uma.
Gledajte Srećan dan od devet do 11 sati na Televiziji E.

U Srećnom danu o koncertu Petra Nikolića, Podgoričkim pričama, vizuelnoj umjetnosti...

Iako Crna Gora bilježi mali broj osuđenih za nasilni ekstremizam, sistem mora biti spreman i zasnovan na stabilnim, dugoročnim mehanizmima podrške i nadzora, kazala je Dragana Kažanegra Stanišić, zamjenica nacionalnog koordinatora Na regionalnoj konferenciji „Podrška nakon puštanja na slobodu – kontinuitet podrške i zaštitnih mjera nakon puštanja na slobodu nasilnih ekstremističkih prestupnika na Zapadnom Balkanu“, održanoj u Sarajevu u organizaciji Savjeta Evrope i u okviru zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope „Horizontal Facility“, Crnu Goru su predstavljali Kažanegra Stanišić, Petar Koprivica, nacionalni koordinator za suzbijanje nasilnog ekstremizma, terorizma, pranja novca i finansiranja terorizma i Dragica Rajković ispred Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Konferencija je okupila predstavnike institucija pravosuđa, zatvorskih sistema, probacije, policije, socijalnih službi i organizacija civilnog društva iz regiona, s ciljem razmjene iskustava u oblasti postpenalne podrške i reintegracije. Na četvrtoj sesiji konferencije, posvećenoj međuinstitucionalnoj saradnji i multisektorskim timovima, državna sekretarka Kažanegra Stanišić predstavila je crnogorski model koordinacije i ključne reforme koje se sprovode u ovoj oblasti. Istakla je da je uloga Nacionalnog operativnog tima da poveže sve institucije uključene u postpenalnu fazu – od zatvorskog sistema i probacije, preko policije, socijalnih i zdravstvenih službi, do obrazovnih ustanova i civilnog sektora.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207141244_3aea2f0833246a37297a1afbef33099f9e91706c7bcb43c3fc68e1f4e39aa868.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207141244_3aea2f0833246a37297a1afbef33099f9e91706c7bcb43c3fc68e1f4e39aa868" data-rendition-name="original" width="1599" height="1600" loading="lazy" alt="sa događaja"> </figure>  Naglasila je da, iako Crna Gora bilježi mali broj osuđenih za nasilni ekstremizam, sistem mora biti spreman i zasnovan na stabilnim, dugoročnim mehanizmima podrške i nadzora. Kao primjer dobre prakse, predstavila je predotpusni program namijenjen zatvorenicima koji nose rizik radikalizacije ili nasilnog ekstremizma razvijen od strane Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, a koji uključuje individualne post-penalne planove, procjenu rizika, preporuke za intervencije i jasne faze vođenja slučaja. Sekretarka je ukazala na značaj formiranja multisektorskih lokalnih timova na nivou lokalnih samouprava i njihovu ulogu u ranom prepoznavanju rizika, pružanju psihosocijalne podrške i uključivanju povratnika u život zajednice. Najavila je i da će nova Strategija za sprečavanje i suzbijanje terorizma, radikalizacije i nasilnog ekstremizma 2025-2030 čiji je nacrt teksta u završnoj fazi, predvidjeti obavezno formiranje ovih timova u svim opštinama, uz standardizovane protokole razmjene informacija i procedure reintegracije. - Naš cilj je model koji kombinuje bezbjednost, društvenu podršku i dugoročne reintegracijske mjere. Svaki povratnik treba da ima jasnu putanju reintegracije, a zajednica jasne mehanizme zaštite i praćenja - poručila je Kažanegra Stanišić, naglašavajući da se balans između nadzora i podrške postiže individualnim procjenama, proporcionalnim mjerama i bliskom saradnjom svih aktera. Nacionalni koordinator Petar Koprivica istakao je da do sada u Crnoj Gori nijesu postojali multisektorski lokalni timovi koji bi na terenu pratili rane pojavne oblike nastanka radikalizacije i koordinisali rani odgovor institucija, što je dovodilo do fragmentisanih aktivnosti i nedovoljnog ranog prepoznavanja rizika.&nbsp; Takođe, raniji Tim za pomoć i zaštitu, iako formalno uspostavljen, nikada nije zaživio jer je bio koncipiran od istih članova koji su činili Nacionalni operativni tim, čime je bio onemogućen njegov operativni rad. - Novi model koji se planira sada uvesti formiranjem međusektorskih lokalnih timova u gotovo svim opštinama i Tima za pomoć i zaštitu, predviđa jasno razdvojene nadležnosti operativnih struktura, čime se otklanjaju ranija sistemska ograničenja i uspostavlja održiv, reaktivan i terenski zasnovan mehanizam institucionalnog odgovora - istakao je Koprivica. Učesnici konferencije saglasili su se da je postpenalna faza jedan od najosjetljivijih segmenata borbe protiv nasilnog ekstremizma i da održivi modeli reintegracije predstavljaju ključ za smanjenje rizika i dugoročnu bezbjednost zajednica u regionu.

Kažanegra Stanišić: Iako bilježimo mali broj osuđenih za nasilni ekstremizam, sistem mora biti spreman

U Budilniku na Televiziji E analiziramo na koji način sistem treba da reaguje na zabrinjavajući podatak da svaka treća osoba u Crnoj Gori poseže za alkoholom? 
Govorimo i o završenoj obuci za zaštitare u školama – koliko mogu dprinijeti većoj bezbjednosti djece? 
Pitamo i koliko je važno to što je osoba sa autizmom govorila u Skupštini i da li će njen glas biti zaista shvaćen i pretočen u konkretne promjene. 
Na kraju, pitamo i može li Bečki model socijalnog stanovanja zaživjeti i u Crnoj Gori?
Budite uz Televiziju E od sedam do devet sati!

Teme Budilnika: Zabrinjavajući podaci o konzumiranju alkohola, zaštitari u školama, glas osoba sa autizmom...

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Grupa građana koja protestuje na Kruševom ždrijelu saopštila je da će privremeno obustaviti proteste nakon što su u policiji potvrdili da Goran Jokić više nije načelnik RCB Centra. Poručili su da je njihova mala pobjeda tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju.
Na žalost, kako je grupa građana navela u saopštenju, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, odgovornoj za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju.
Na drugoj strani, oni su, kako kažu, pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, te poručuju da neće stati na ovome.&nbsp;
- Vjerujemo da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vidu našu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti naš povratak na Kruševo ždrijelo. Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodišnjih praznika privremeno obustavljamo protest,sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese - poručili su u saopštenju za javnost.
Zahvalili su se svima koji su im dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su, kako kažu, izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali nekoliko minuta i dali riječ podrške.
- Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni inpuls, kad smo se kupilim u daleko većem broju. Posebnu zavalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - zaključili su u saopštenju.

Privremeno obustavljene blokade na Kruševom ždrijelu: "Naša mala pobjeda tek korak ka onome što će se desiti kroz sudske i druge procese"

06.12.
12:56h
Kada mi je čuvena Ana Vuković pročitala dio krivične prijave MUP-a RCG, koju je potpisao onomad Dževad Kožar, a odobrio Rajko Malović, u kojoj je pisalo da sam Moldavku S.Č. kupio u Baru za 2000 maraka (malo li je) od Bajrama Orahovca, vjerujte mi na riječ, manje sam bio iznenađen od onoga što sam čuo juče.
Kada su mi dvojica specijalnih tužilaca nakon što je saslušan posljednji svjedok u krivičnom predmetu protiv Ubović Ranka i Ivanović Vladana i nakon što sam im kazao da obavijeste sudije da je otpao pritvorski osnov, kazali - citiram:
"A, ne, postoje i neki uslovni razlozi za njega".
Dakle, drage kolege, na znanje vam.
Da postoje razlozi za pritvor i van norme iz člana 175 ZKP. Čisto da ste upućeni.
Dobro, nigdje nikada zakoni svjetski to ne pominju, ali smo ih juče uveli.
Koji ti je pritvorski osnov, pita pritvorenik cimera u Spužu. Ovaj odgovara - uslovni.
Onda onome ko je postavio pitanje ne bude dobro. Iako je, recimo, po zanimanju šumar.
Priznajem.Na mah sam pomislio da su Ubović i Ivanović možda tražili da ostanu i kad osnov određen rješenjem o određivanju pritvora otpadne.
Jednostavno, dopalo im se. I sljedstveno tome, ne izlazi otud.
Meni je iskreno samo jedno žao. A to je što pristojni, obrazovani i uljudni momci koji znaju svoj posao - tako olako bez neke, gaje kod sebe nagon koji zbog funkcije koje obnašaju može da bude pretežak za ljude.
Ili to zavisi - ko su ljudi. Ko je čovjek.
Ugodi zakonu - a ne nekim ljudima. Makar bili Demokrate.
P.S: Pekić u "Kako upokojiti vampira" napisa "Najbolje ideje se često dave u odvratnom mulju lojalnog odobravanja".
I jedna digresija za P.S.2: 
Pročitao sam juče saopštenje za javnost B. Bogdanovića oko Aca Mijajlovića i protesta povodom masakra na Cetinju i iznova se sjetih Kundere: "Na Vroclavskom trgu jedan čovjek povraća. Potpuno te razumijem, dobaci mu prolaznik".

Tag: spomenik-pavlu-durisicu

Đole Lutovac: Opština Berane nema veze sa spomenikom Pavlu Đurišiću — poštujemo Ustav i zakon

Nacija saučesnika

Koprivica: Postupanje institucija u slučaju spomenika Pavlu Đurišiću zahtijeva parlamentarnu istragu

Slučaj napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže da Crkva Srbije nije iznad države i zakona

Nije pronađena statua Pavla Đurišića u manastiru Đurđevi stupovi

Policija ušla u manastir Đurđevi stupovi, Metodiju uručili rješenje o privremenom oduzimanju spomenika Đurišiću

Osnovni sud Berane: Metodije dužan da preda spomenik Đurišiću, u suprotnom novčana kazna ili zatvor

Nova žalba ODT Berane na odluku Popović da odbije prijedlog da se oduzme spomenik Pavlu Đurišiću

Popović ponovo odbila zahtjev tužilaštva za izuzimanje spomenika Pavlu Đurišiću

Vujović: Spomenik Pavlu Đurišiću dekomponovan, za nas je taj postupak završen; Vuković Kuč: Ministar ne može biti onaj ko nema hrabrosti i znanja da se suprotstavi kerofašizmu

Đole Lutovac: Opština Berane nema veze sa spomenikom Pavlu Đurišiću — poštujemo Ustav i zakon

U Srećnom danu o koncertu Petra Nikolića, Podgoričkim pričama, vizuelnoj umjetnosti...

Kažanegra Stanišić: Iako bilježimo mali broj osuđenih za nasilni ekstremizam, sistem mora biti spreman

Teme Budilnika: Zabrinjavajući podaci o konzumiranju alkohola, zaštitari u školama, glas osoba sa autizmom...

PRATITE TVe UŽIVO