Vasiljević: Mogu da pronađu statuu Pavla Đurišića ali ne žele jer je štiti Crkva; Epilog kad se ne bude bavila političkim i državnim stvarima

Mogu li pronaći statuu ratnog zločinca Pavla Đurišića - mislim da mogu, ali da ne žele da je pronađu zbog toga što je štiti Crkva (SPC), kazao je fotoreporter Stevo Vasiljević u informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E.

Od postavljanja bronzane statue ratnom zločincu i četničkom komandantu prošla je godina.

Prema riječima Vasiljevića, osnovni problem je zbog čega je i ko je odobrio da ta statua uopšte bude uklonjena i sklonjena, a kasnije i da „bježi po Crnoj Gori“.

- Država, policija i svi mi smo znali, vidjeli i gledali tu statuu, nakon što je njeno postavljanje okarakterisano kao krivično djelo i nakon što je postojao nalog za njeno uklanjanje i uzimanje kao dokaza. Osnovni problem je zbog čega je i ko je odobrio da ta statua uopšte bude uklonjena i sklonjena, a kasnije i da „bježi po Crnoj Gori“. Znači, po meni je to osnovna logika, jer svi znamo da je prva stvar kad se na nekom mjestu počini neko krivično djelo da se prvo postavi ograda, izuzmu dokazi, s tim da to nije urađeno sa tom bistom, statuom Pavla Đurišića – dodao je Vasiljević.

Njegovo prvo pitanje je, podvlači, zašto je i ko je dozvolio da ona uopšte napusti mjesto nastanka krivičnog djela.

Osnovni sud u Beranama je prvostepeno oslobodio Danka Femića koji je bio optužen za krivično djelo prinuda. Vasiljević je uložio žalbu na tu presudu, ali niko nije optužen za napad koji se dogodio tog dana.

Na pitanje da li se na taj način institucionalizuje tolerancija nasilja nad novinarima, Vasiljević je mišljenja da se ne institucionalizuje već da postoje određene institucije u Crnoj Gori koje imaju veću moć od same države na pojedinim djelovima teritorije.

„DRŽAVA NA TOM PROSTORU NEMA KONTROLU“

- Kojima zakon i Ustav države Crne Gore i sve to drugo što nas na institucionalnom nivou štiti, nas novinare, ne znači ništa, jer država na tom prostoru nema kontrolu. Oni govore šta može, a šta ne može da se uradi i, ako pričamo o institucionalizaciji napada na novinare, ako i kažemo da postoji, to nije institucionalizacija na nivou države, nego na nivou nekih paradržavnih ili drugih institucija koje su snažnije od države. I to je osnovni problem. Pri tome gospodin Femić je optužen za prinudu. Gospodin Femić nije optužen, makar u mom slučaju, za nasilje, za prijetnje. Meni je, realno, što će se s tim gospodinom Femićem na kraju dogoditi, potpuno svejedno, što procijene sudije, advokati, branioci, tužilaštvo, jer on nije fizički napao mene – pojasnio je Vasiljević.

Ipak, kako dodaje, interesuje ga zašto nije pokrenut nijedan jedini postupak za fizički napad.

- Jer se gore na mene nije zaletio jedan čovjek, nego 20 ljudi. Oćete da mi kažete da policija u Beranama za par sati sazna da je neko ukrao biciklo ili plug ispred kuće, polomio saobraćajni znak na ulici, za dva-tri sata ima policijske metode da sazna ko je to uradio, a sad odjednom nemaju policijske metode da saznaju ko nas je napao – rekao je Vasiljević.

Vasiljević je, radi naknade nematerijalne štete zbog povreda prava ličnosti, kao i materijalne štete koju je pretrpio uništavanjem fotografske opreme, tužio Upravu policije i Eparhiju budimljansko-nikšićku zbog propusta tokom događaja.

- Jedini oblik na koji po zakonu, kao građanin, kao pojedinac, mogu, jeste za naknadu materijalne i nematerijalne štete, što je, naravno, čista forma, jer jedino na taj način mogu da krenem u taj postupak. A zapravo sam u čitav postupak krenuo da pokušam da dokažem ono što bi trebalo da dokažu tužilaštvo i država. To jest, mene interesuje ko je organizator skupa i ko je omogućio da se taj skup održi suprotno uputstvima i odlukama koje su u tom momentu bile aktivne u državi. Ako ćemo da se podsjetimo - taj skup nije dozvoljen, i okej, nije jedini koji nije dozvoljen od strane policije, a ipak se održao. Ali kad se to desi, u tom slučaju policija nadzire te skupove, snima, obezbjeđuje javni red i mir, možda ne unutar samog skupa, ali na obodima tog skupa. Sve je to izostalo u Beranama. Po čijem nalogu? – upitao je Vasiljević.

„MORA DA POSTOJI GLAVNA DRŽAVNA IDEOLOGIJA“

Na pitanje kako vidi aktuelni politički trenutak i činjenicu da je sistem nemoćan pred ideološkim podjelama, Vasiljević naglašava da je mišljenja da ideološke podjele nijesu loša stvar.

- Ideologija nam daje cilj za koji se borimo, ukazuje nam na način na koji se borimo i, u principu, i u političkoj teoriji nije negativna stvar. Problem što mi nemamo državnu ideologiju, ideologiju pod koju bi sve ostale ideologije koje postoje unutar države, partijske, organizacione, ovakve, onakve, bile pod jednom krovnom ideologijom, a to je: štitimo i gradimo našu državu. Onda mi možemo unutar sebe da se borimo, hoćemo li, ne znam, da budemo libertarijanci, da ćemo da budemo konzervativci, ovakvi, onakvi, ali mora da postoji glavna državna ideologija. Naš trenutni problem je upravo u tome što oni koji obnašaju neke od najvećih funkcija u državi zapravo nemaju nikakvu ideologiju. Naš premijer nema ideologiju. Njemu je potpuno svejedno sve ovo što ostatak naroda i političkih partija tišti. I zbog toga puno stvari prolazi ispod radara – decidan je Vasiljević.

Prema njegovim riječima, država - pojedini elementi države, i te kako forsiraju svoje ideologije.

- Ali nije to ništa novo i nije to ništa neobično. I oni koji su bili prije su ćerali neke svoje ideologije, pa i oni prije njih neke svoje. Ideologija nije loša. Problem je ako ne postoji ta krovna ideologija, glavna ideologija, po kojoj su sve ove podređene, u smislu ideološkog pristupa državi. Šta mi hoćemo da napravimo od ove države, kako mi hoćemo da izgleda ova država, a poslije kako ćemo mi do toga da dođemo, to ćemo na ovim nižim ideološkim nivoima i tim razlikama da utvrdimo – poručuje Vasiljević.

„DOK SE CRKVA NE VRATI U SVOJ KOLOSJEK, OVO SE NEĆE RIJEŠITI“

Epilog ove situacije, kako ističe, će da se dogodi u momentu kad se Crkva opet bude bavila crkvenim stvarima, a ne politikom i državnim.

U tom momentu će, naglašava, i ova situacija da se riješi.

- Dok se Crkva ne bude vratila u pravi pravac, u kolosjek, na poziciju koja joj pripada unutar države, ovo se neće riješiti, jer ona je ovo uradila. Nije taj spomenik došao sedmog ili šestog, da se razumijemo. Evo, možete da pogledate prostor na kojem je taj spomenik napravljen prije 2006. godine, prema snimcima sa satelita. On je upisan u katastarsku knjigu 2010. godine. Spomenik je tamo već postavljan 2012. godine. Ta tamo parcela je katastarski ograđena oko tog prostora. I mi se svi pravimo blesavi. To se nije desilo prošle godine. Prošle godine je samo eskaliralo – podsjetio je Vasiljević.

Podsjetimo, bez najave institucijama i mimo zakonom propisanih procedura, u selu Gornje Zaostro kod Berana 7. avgusta prošle godine je postavljen spomenik Pavlu Đurišiću, četničkom komandantu iz Drugog svjetskog rata, poznatom po saradnji sa okupatorima i masakrima nad civilima.

Bronzana statua u prirodnoj veličini, montirana na betonski postament, otkrivena je u neposrednoj blizini mjesta gdje se održava sabor uz prisustvo mještana i poštovalaca četničkog pokreta.

Tokom postavljanja statue ratnom zločincu, kada su novinarske ekipe izvještavale, došlo je do incidenta u kojem su napadnuti fotoreporteri Vasiljević i Boris Pejović, kao i novinar Balša Rudović. 

Pavle Đurišić je bio jedan od najozloglašenijih četničkih komandanata u Crnoj Gori i širem regionu. U brojnim dokumentima, uključujući i njegov lični izvještaj Draži Mihailoviću, priznaje se odgovornost za pogrom nad muslimanskim civilima u Sandžaku, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Njegove jedinice bile su odgovorne za smrt hiljada nevinih ljudi – žena, djece i staraca – u cilju stvaranja etnički "čistih" teritorija.