Budalaština je povezivati Ivana Meštrovića sa ustašama, jer je bio dvorski umjetnik, vajar i tvorac Spomenika neznanom junaku na Avali, od koga je Aleksandar Karađorđević tražio da napravi mauzolej na Lovćenu, a koji je malo "stisnuo kesu" i nije htio da finansira to - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, publicista i kolumnista Slobodan Jovanović.
- Inače ne znam šta bi tada rekli Joanikije i sva gospoda koja govore da to nije crkveni objekat, šta bi rekli da je tada podignut mauzolej Ivana Meštrovića, a to mogu da pronađu na internetu - postoji - kazao je Jovanović.
Ne sjeća se da je ikad vidio ili čuo od starijih da je u Crnoj Gori bila tradicija plivanja za časni krst u januaru, iako se to pokušava predstaviti kao tradicija.&nbsp;
- Bilo bi dobro da nam srpski istoričari iz Crne Gore objasne od kad je ta tradicija u Crnoj Gori, mene isto zanima. Mada moram reći da to nešto duže kupanje u januaru traje i u Srbiji iako to ni u Srbiji nije tradicija, ne znam tačno koje godine, ali siguran sam da to ni u Srbiji ne traje preko 10 - 15 godina - rekao je Jovanović.
Vjeruje da je svima poznato da sam termin svetosavlje datira od polovine četrdesetih godina prošlog vijeka, a takođe i predavanje koje je držao, podsjeća on, vladika SPC Nikolaj Velimirović u Kolarcu.&nbsp;
- Na tom predavanju je uporedio Svetog Savu sa Adolfom Hitlerom, jer je pravoslavlje ideologija koja je stvorena na nepostojećem nacionalizmu Svetog Save, jer Sveti Sava nikad se nije bavio u svojim tipicima nacionalizmom, niti je pominjao uopšte Srbe termin, tako da je to potpuno jedna izmišljena konstrukcija da je Sveti Sava bio nacionalista i da je svetosavlje nastalo na osnovu njegovog nacionalizma. Poznato je takođe da je Nikolaj Velimirović, koji se smatra jednim od glavnih duhovnika crkve Srbije, da je bio ideolog pokreta Dimitrija Ljotića i Najdanović koji je bio tvorac tog termina svetosavlje. U toku Drugog svjetskog rata crkva Srbije je apsolutno podržala četnički pokret, radi se o nečemu što mi u žargonu zovemo nokat i meso, tako da nimalo ne čudi što se pjevaju četničke pjesme, što se pjevaju pjesme koljačima - istakao je Jovanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DZkOiDUfFTlc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Jovanović: Šta bi rekli Joanikije i ostala gospoda da je Karađorđević podigao mauzolej na Lovćenu

There is a real possibility that Montenegro could become a member state in 2028, not only because of the solid progress it has made, but also because the European Union, from a geopolitical perspective, has a need to secure the integration of the Western Balkans - said British historian and professor at De Montfort University in Leicester, Dr Kenneth Morrison, in an interview with Portal ETV. We spoke with Professor Morrison about Montenegro’s progress in European integration and its position within the broader European context, turbulent developments at the global level, as well as his new book „Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce?“, which was recently presented to the Montenegrin public and which he co-authored with Boston University professor Vesko Garčević.&nbsp; Portal ETV: As someone who has closely followed political developments in Montenegro for many years, how would you assess the performance of the current parliamentary majority? Do you see its heterogeneity at this moment as an advantage or a drawback? MORISON: Montenegro faces challenges, like any other European country. However, although internal challenges and political crises of varying intensity are constantly present, Montenegro remains one of the most stable countries in the Western Balkans and the only one with realistic prospects of joining the European Union in the coming years. From the perspective of an external observer, I am optimistic about Montenegro’s future, because if we distance ourselves from the often overheated internal political situations and events, the country’s overall direction of travel is more favourable compared to its neighbours. The heterogeneity of the government is both an advantage and a risk. This government, led by Movement Europe Now (Pokret Evropa sad), is very diverse and difficult to keep together, although it has managed to do so since 2023. The most recent decision by the Democratic People's Party (Demokratska narodna partija) to leave the government and the ruling coalition in Podgorica, over issues such as language, citizenship and state symbols, is nothing particularly new and should be viewed as part of Montenegro’s internal political dynamics, which will remain a permanent factor. Nevertheless, it highlights the difficulties of forming a coalition government composed of parties with quite different political agendas. Governing through coalitions is always demanding, but in the absence of political parties that can independently secure a parliamentary majority, a coalition government remains the only possible path. And while such a model can lead to occasional rifts, it can also encourage better cooperation, compromise and greater transparency - at least in theory. Portal ETV: How do you assess Montenegro’s progress on its path towards membership in the European Union? MORISON: It now appears likely that Montenegro will be the next member of the European Union, and the recent closure of a further five negotiating chapters represents an additional positive step in that direction. The only question is when this will happen. The year 2028 seems the most plausible date, but we have found ourselves in similar situations before, with deadlines continually being pushed into the future. This time, however, I believe there is a real possibility that Montenegro could become a member state in 2028, not only because of the solid progress it has made, but also because the European Union, from a geopolitical perspective, has a need to ensure the integration of the Western Balkans. Montenegro’s success in this process would be a strong signal to other countries in the region aspiring to membership that the enlargement policy is still alive. However, the question remains whether there is genuine readiness among citizens of EU member states for further enlargement at a time when they themselves are facing numerous challenges. Moreover, the European Union that Montenegro may eventually join is significantly different from the one that existed when the Stabilisation and Association Agreement (SAA) entered into force in 2010. In the meantime, Brexit has occurred (with the United Kingdom having been one of the stronger advocates of enlargement within the EU), divisions have emerged within the Union over the war in Ukraine, and anti-EU political parties have strengthened in many member states. Accession to the European Union is the right strategic goal for Montenegro, but it will not be a miracle cure for all the problems the country faces. Portal ETV: You have also extensively researched church-state relations, particularly in the Balkans. How would you define today the relationship between the Church - primarily the Serbian Orthodox Church - and the Montenegrin state? MORISON: The Serbian Orthodox Church represents a significant factor in Montenegrin social and political life, although the degree of its influence has varied over time. During the 2020 religious processions, it played a clearly expressed role in shaping the political climate that led to the fall of the Democratic Party of Socialists (Demokratska partija socijalista) in August of that year. After the death of Metropolitan Amfilohije and the signing of the Basic Agreement in 2022, its activity in the public sphere became somewhat more restrained, although it is not difficult to observe that the influence of the Serbian Orthodox Church in Montenegro has increased in recent years. It is undoubtedly a more visible and assertive institution than it was, for example, two decades ago. At the same time, the influence of the Montenegrin Orthodox Church (MOC) has weakened, which made it particularly interesting to read this week statements by Russia’s foreign intelligence service, the SVR, accusing the Ecumenical Patriarchate and Patriarch Bartholomew of „sowing discord“ within the so-called „Russian Orthodox world“ through cooperation with the governments of the Baltic states, and alleging that the Ecumenical Patriarch is preparing to grant autocephaly to the Montenegrin Orthodox Church as a form of retaliation against the Serbian Orthodox Church. Therefore, although these processes are not always visible in everyday political life, the question of the role of the Serbian Orthodox Church in Montenegro, as well as the issue of the autocephaly of the Montenegrin Orthodox Church, remain extremely important and sensitive topics. Portal ETV: Let us turn briefly to the broader European context. How do you assess the threat that Russia poses to Europe’s stability, and do you see disagreements within NATO itself? MORISON: We are witnessing a period of pronounced geopolitical turbulence, and what we experienced during the first two weeks of 2026 is enough to make even those inclined to a more relaxed view of such situations feel concerned. The threat of a wider European war is probably more pronounced than at any time since the end of the Second World War. A peaceful resolution to the war in Ukraine, despite the efforts of the United States and the European Union, still appears very distant, and Russia has made it clear that it would consider any deployment of European troops in Ukraine to monitor a ceasefire as a hostile act, and that such forces would be legitimate military targets. Furthermore, the ability of European states to enter into an open conflict with Russia is questionable, particularly given the evident tensions within the transatlantic partnership and the views of the U.S. administration on Europe expressed in the recently published National Security Strategy. In addition, the populations of European countries are not sufficiently prepared for such a scenario, although citizens of Poland and the Baltic states may be more aware of the threat and psychologically more prepared than others. Although we all hope that a direct, kinetic war will be avoided, we cannot ignore the fact that NATO, and especially its European members, are already engaged in a kind of „shadow war“ or „grey zone“ conflict with Russia, in which cyberattacks, covert operations, espionage, disinformation campaigns, economic pressure and destabilisation activities have become almost routine. There are also serious concerns about the future of NATO, which would be deeply shaken by any U.S. moves regarding Greenland, given that the Alliance has been the cornerstone of European security for almost eight decades. As for the impact of these processes on Montenegro, it is almost certain that it is not spared, although it is not an exception but part of a broader geopolitical chessboard and a state with a certain geostrategic significance. Accordingly, Montenegro is as vulnerable as other countries, as it cannot remain immune to these global processes. In any case, there are numerous potential flashpoints that could lead to far greater instability, but we must hope that reason will prevail and that a wider, direct war will be avoided. Europe must not, as it did in the summer of 1914, unknowingly step into catastrophe, although the current geopolitical crisis bears more similarities to the 1930s. Still, I hope that the darkest lessons of the conflicts of the 20th century will be taken into account - which is why, as a historian, I cannot stress enough the importance of studying history among younger generations, because, whether we like it or not, we sometimes remain trapped in its patterns.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260116220140_66c3fad336b41b1190d58758323ff4b076afde2c38feb35bffe5a08ef2dc302a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260116220140_66c3fad336b41b1190d58758323ff4b076afde2c38feb35bffe5a08ef2dc302a" data-rendition-name="original" width="852" height="1278" loading="lazy" alt="KNJIGA"> </figure>  Portal ETV: Your new book, which you co-authored with Professor Vesko Garčević, „Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce?“, was recently presented in Podgorica. Can you tell us more about the book, the period it covers, and the key moments you identify in the turbulent relationship between the two countries? MORISON: The book that Professor Vesko Garčević and I wrote essentially represents an analysis of how Montenegro and Serbia converged and diverged from the late 1980s onward. We address several key moments - from the „anti-bureaucratic revolution“ and the fall of the Montenegrin League of Communists, the breakup of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and the creation of the Federal Republic of Yugoslavia in 1992, through the internal divisions within the Democratic Party of Socialists (DPS) in 1997, to the referendum on Montenegro’s independence in 2006. A significant part of the book focuses on the (often complex) bilateral relations between Podgorica and Belgrade, the divergence of the two states’ foreign policy approaches since then, with particular attention to the recognition of Kosovo, NATO and EU membership, and relations with countries such as Russia and China. The book also includes an analysis of the role played by the Serbian Orthodox Church in Montenegro. As we approach the marking of two decades since the restoration of Montenegrin independence, we considered it necessary to document the trajectory of this relationship and reflect on the turbulent four decades that have shaped both Montenegro and Serbia.

Božena Miljić

Morrison: EU accession is the right strategic goal for Montenegro, but it is not a miracle cure for all the problems the country faces

Kompletna dokumentacija o okolnostima smrti bogoslova u Crkvi Srbije Milića Blažanovića, u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine, dostavljena je na međunarodnu forenzičku analizu – kazao je Portalu ETV bivši đakon ove vjerske zajednice Bojan Jovanović koji se godinama bori da užasavajući slučajevi pedofilije u Crkvi Srbije dobiju sudski epilog. On je kategoričan da je Blažanović od 1997. godine bio žrtva silovanja i seksualnog iživljavanja tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende i da se tada devetnaestogodišnji mladić nije ubio, kako je to saopštila zvanična istraga, već da je surovo ubijen. <h2>AUTORITET - PARAVAN ZA DUGOTRAJNO ZLOSTAVLJANJE </h2> - Slučaj ubistva djeteta u manastiru SPC predstavlja paradigmatičan primjer načina na koji institucionalna zatvorenost i autoritet mogu da posluže kao paravan za dugotrajno zlostavljanje i nasilje. Prema raspoloživoj dokumentaciji, dijete je duži vremenski period bilo izloženo kontinuiranom psihičkom pritisku, izolaciji, ponižavanju i seksualnom zlostavljanju, što je stvorilo stanje potpune zavisnosti, straha i nemogućnosti da potraži pomoć – kaže Jovanović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517070548_80550b222afd0482b1c5dc28e4f711a09fae2fcd35a7eced05fd3b5416b8f889.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250517070548_80550b222afd0482b1c5dc28e4f711a09fae2fcd35a7eced05fd3b5416b8f889" data-rendition-name="original" width="952" height="588" loading="lazy" alt="Vasilije Kačavenda"><figcaption>BRUTALNI SILEDŽIJA: Vasilije Kačavenda</figcaption></figure>  Dokumentacija koja je proslijeđena na forenzičko vještačenje, dodaje on, obuhvata i svjedočenja, interne zapise, vremenske linije događaja, kao i materijalne tragove koji omogućavaju rekonstrukciju posljednjih dana i sati života đeteta. - Upravo takva rekonstrukcija razotkriva pokušaje prikrivanja, propuste u reagovanju odgovornih lica i moguće saučesništvo kroz ćutanje ili pasivnost. Upućivanje predmeta na nezavisno forenzičko vještačenje i uključivanje međunarodnih institucija predstavlja presudan trenutak, jer se time slučaj izmješta iz okvira lokalne kontrole i institucionalne samoodbrane. Standardi koji se primjenjuju u saradnji sa međunarodnim istražnim tijelima omogućavaju da se svaki dokaz obradi prema jasnim protokolima, čime se sprječava selektivno tumačenje ili odbacivanje nepovoljnih nalaza – ističe Jovanović. U ovakvim slučajevima, kaže on, forenzika ne razotkriva samo neposrednog izvršioca, već i širi sistem odgovornosti: ko je znao, ko je morao znati, i ko je svjesno odlučio da ne reaguje. <h2>FORENZIKA – GLAS ĐETETA KOJE VIŠE NE MOŽE DA GOVORI</h2> - Upravo ta dimenzija čini ovaj slučaj posebno teškim i društveno relevantnim. U situaciji u kojoj je žrtva ubijena, forenzički dokazi postaju njen jedini glas. Oni svjedoče o trpljenju, vremenu, mjestu i načinu nasilja, ali i o okolnostima koje su omogućile da se ono nastavi. Zbog toga forenzičko vještačenje u ovom slučaju nije samo dokazni postupak, već i moralna obaveza - prema djetetu, ali i prema potencijalno drugoj djeci koja bi mogla biti izložena istom obrascu nasilja – naglašava Jovanović. Ako se ovaj slučaj sagleda kroz Maslovljevu hijerarhiju potreba, objašnjava on, jasno je da su đetetu bile uskraćene najniže i najosnovnije potrebe: fizička sigurnost, zaštita i osjećaj da nije ugroženo.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026011607014_547dc321dc65fe572b4d4915c9dba68c0aa1bf718c9774a32ef1ab3e07767b02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026011607014_547dc321dc65fe572b4d4915c9dba68c0aa1bf718c9774a32ef1ab3e07767b02" data-rendition-name="original" width="4048" height="2272" loading="lazy" alt="Manastir Papraća u Bosni i Hercegovini"><figcaption>Manastir Papraća u Bosni i Hercegovini (Photo: Dokumentovano.ba)</figcaption></figure>  - Kada dijete bude ubijeno u okruženju koje bi po definiciji trebalo da garantuje sigurnost i brigu, dolazi do potpunog sloma sistema vrijednosti, ne samo pojedinačnog već i društvenog. Slučaj ubistva djeteta u manastiru SPC predstavlja test zrelosti institucija i društva u cjelini. Forenzičko vještačenje je jedini mehanizam koji može da presiječe lanac poricanja, relativizacije i institucionalne zaštite počinilaca. Istina utvrđena dokazima nije čin osvete, već preduslov pravde i minimalni uslov da se spriječi ponavljanje ovakvih zločina. Društvo koje ne dozvoli da forenzika govori u ime najranjivijih prihvata saučesništvo; društvo koje insistira na dokazima bira odgovornost, čak i kada je istina teška i razorna – zaključio je Jovanović. <h2>INTERPOL ISTRAŽUJE ZLOČIN</h2> Bivši đakon Crkve Srbije Bojan Jovanović duže od decenije pokušava da dokaže da je Blažanović brutalno ubijen. U maju prošle godine je na zahtjev Interpola, o čemu je Portal ETV pisao, dao izjavu u beogradskoj policiji, kada je iskazao nadu da će uznemirujuće informacije koje decenijama zataškavaju Crkva Srbije i pravosudni organi u Srbiji i Bosni i Hercegovini o užasavajućim slučajevima pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici konačno biti rasvijetljene. Prema zvaničnoj verziji, kako smo pisali, tada 19-ogodišnji Blažanović ubio se u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvanično – njegovo svirepo ubistvo organizovao je tadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem je izložio ovog bogoslova, u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026011607014_7b36c185cd6aa7710d01bc5f2f539c3c27c6e0be4169a3b8e4dfa1d4c4f96867.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2026011607014_7b36c185cd6aa7710d01bc5f2f539c3c27c6e0be4169a3b8e4dfa1d4c4f96867" data-rendition-name="original" width="468" height="316" loading="lazy" alt="Milić Blažanović"><figcaption>Milić Blažanović(Photo: Dokumentovano.ba)</figcaption></figure>  U to vrijeme, pisali smo, Jovanović je služio upravo kod Kačavende, a nekoliko godina nakon zločina pred srpskim i BiH pravosuđem pokrenuo je više postupaka, ali uzalud. Uzaludni su ostali i pokušaji da privoli velikodostojnike ove vjerske zajednice da reaguju na pedofiliju. U izjavi koju je 12. maja prošle godine dao inspektorima beogradske policije, ispričao je da je poznavao Blažanovića koji je bio bogoslov i koji je, kako je kazao, još kao dječak došao u manastir. Svjedočio je da mu je svještenik koji je služio u manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore. Nedugo potom, kako je ispričao Jovanoviću, začuo je zvono na vratima, onda i korake, a ubrzo potom odjeknula je i eksplozija... I Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća ubrzo poslije zločina, jer su znali da zvanična verzija nije tačna i da se Blažanović nije ubio, kako je glasila službena verzija, već je ubijen. Kačavenda je penzionisan tek 2013, iako je Crkvi Srbije 2012. dostavljen video snimak na kojem se vidi kako seksualno opšti sa jednim dječakom. Tek kada su se u javnosti pojavili i drugi snimci on je penzionisan. U junu 2024. godine episkop šumadijski Jovan odlikovao je Kačavendu ordenom šumaričkih mučenika?! Jovanović je tvrdi da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović. Dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju pedofilije u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije Jovanović je dostavio i crnogorskom tužilaštvu.

Kaćuša Krsmanović

Jovanović: Saznaće se ko je znao, ko je morao znati, i ko je svjesno odlučio da ne reaguje

Neki inostrani mediji nastavljaju da komentarišu saopštenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR), koja je prekjuče, 12. januara izašla u javnost sa popisom teških diskvalifikacija protiv vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja, te procjenom, između ostalih:
„Kako bi zadao udarac ‘posebno tvrdoglavoj’ Srpskoj pravoslavnoj crkvi, namjerava dati autokefaliju nepriznatoj ‘Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi’”.
„Novi koordinisani i drski napad ruske SVR protiv vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja prevazilazi sve prethodne granice političke vulgarnosti i ‘crkvene’ drskosti. SVR – državno tijelo, koje je očigledno sada preuzelo i ‘crkvene dužnosti’, optužuje Njegovu Svesvetost za navodnu saradnju sa britanskim tajnim službama i organizovanje planova za narušavanje ruskoga crkvenog uticaja u Ukrajini, Baltiku i na Balkanu”, piše „Φως Φαναρίου” (fosfanariou.gr), portal blizak Vaseljenskoj patrijaršiji.
„Ovo nije prvi put da Moskva pokušava da cilja Vaseljenskog Patrijarha grubim lažima, teorijama zavjere i vulgarnim karakterizacijama. Ali ovoga su puta čak i najmračnija vremena crkvenoga raskola prevaziđena. Uključivanje državnih službi u napade na Majku-Crkvu Carigrada upravo pokazuje paniku i pad crkvenoga sistema koji je postao pratnja autoritarnoga režima”.
„Φως Φαναρίου” piše da „Vartolomej, uvijek posvećen cilju pravoslavnog jedinstva, nikada nije djelovao po političkim kriterijumima; on je duhovni otac svih, nepokolebljivi branilac kanoničnosti, slobode pomjesnih crkava i ekumenskoga služenja Fanara, koje ne podliježe pritisku, niti se predaje geopolitičkim interesima”.
„Uprkos kontinuiranim napadima od 2018. godine – kada je kanonska autokefalija data Ukrajinskoj crkvi – Fanar je izabrao tišinu dostojanstva, umjesto puta sukoba. Isto čini i danas! Smiren, ali nepokolebljiv stav patrijarha Vartolomeja ukazuje ne na slabost, već na snagu i herojsku izdržljivost. Istrajnost, koja proizilazi iz Predanja, Vjere i Svjedočanstva Crkve kroz vijekove. Njegova Svesvetost stoji tamo đe ga je Božja Promisao postavila: kao Prvi među jednakima, bez svjetovnih zavisnosti, bez ‘leđa moći’, već po Božjoj milosti i sa svjedočanstvom Krsta”.
„Neka Moskva i njezini dvorjani bjesne”, poručuje „Φως Φαναρίου”.
„Patrijarh Vartolomej, sa svojim nenadmašnim etosom, svojim duhovnim sjajem, svojim univerzalnim prihvatanjem i srcem vazda okrenutim ka jedinstvu i ljubavi, nastaviće da služi Vaseljeni”.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 1223px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 89.6958%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fstorage-dev.medialib.dev%2Fmedia%2Fantenam%2F2026%2F01%2F14%2F1768375445xhatuf61mofh84vn.jpg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
„Napad Moskve na Vaseljenskog Patrijarha je sve samo ne slučajan”, ocjenjuje „Newsbomb” (newsbomb.gr).
U tekstu pod naslovom „Fanar - Moskva: Novi ‘raskol’ u pravoslavlju – Spor oko Crkve u Crnoj Gori” i podnaslovom Prema ruskoj strani, glavna meta Vartolomeja je Srpska pravoslavna crkva”, ovaj grčki portal citira:
„Vaseljenska patrijaršija, kao prva po časti, eksplicitno je priznala autokefaliju (αυτοκεφαλία) Pravoslavne crkve u Crnoj Gori (Ορθόδοξης Εκκλησίας του Μαυροβουνίου), što je dokumentovano u Sintagmi (Σύνταγμα), zvaničnom spisku autokefalnih pravoslavnih crkava, izdatom 1855. godine u Atini: tu je Pravoslavna crkva u Crnoj Gori navedena kao autokefalna sa brojem 9. Taj dokument jasno zahtijeva od Crkve da poštuje kanonska pravila i samostalno reguliše unutrašnju strukturu u oblasti svoje jurisdikcije”.
„Nije malo onih koji vjeruju da će Fanar učiniti u Crnoj Gori ono što je uradio sa Ukrajinskom crkvom, što je izazvalo reakciju Moskve do tačke prekida zajedništva”, piše „Newsbomb”.
---
Razrađujući SVR teze iz prekjučerašnjeg saopštenja, srpske „Вечерње новости”, glasilo Vučićeve propagande, lansiraju „stručnjaka za crkveno pravo” dr Zorana Čvorovića koji – naglašavajući pośete Fanaru dvojice predśednika Crne Gore, Đukanovića i Milatovića – tvrdi da „Fanar, odnosno Zapad kao njegov nalogodavac, nikada nije odustao od ideje formiranja autokefalne Crkve u Crnoj Gori”.
„Uvijek u nekim nezgodnim situacijama, uz podršku lokalnih političkih vlasti u Crnoj Gori, ono što nam se danas čini nemogućim može da postane moguće. SVR Rusije svakako raspolaže sa više podataka nego što mi imamo, tako da ovu informaciju treba uzeti u obzir”, prenose „Вечерње новости”.
---
Prema komentaru koji objavljuje „HuffPost” (huffingtonpost.gr) – još jedan portal na grčkome – „spor oko autokefalije Ukrajinske pravoslavne crkve je dugotrajan i složen, pri čemu Carigrad traži nezavisnost za ukrajinsku crkvenu zajednicu, a Moskva snažno reaguje, smatrajući da gubi kontrolu nad tradicionalnim crkvenim regionima slovenskoga pravoslavlja”.
„Novo saopštenje SVR uklapa se u ovaj širi kontekst i odražava tenzije koje vladaju ne samo na vjerskom nivou, već i na geopolitičkom. Kritike patrijarha (Vartolomeja) uključuju i optužbu da promoviše destabilizaciju u regionima u kojima Moskva održava snažan crkveni uticaj, i da patrijarhove akcije pojačavaju vanjske sile koje žele da ograniče sferu uticaja Rusije”.
„Pitanje autokefalnosti u Crnoj Gori, dešavanja u Ukrajini i akcije u baltičkim zemljama oslikavaju intenzivnost sukoba između Carigrada i Moskve, sa Vaseljenskim Patrijarhom u centru konfrontacije. Očekuje se da će eskalacija uticati ne samo na crkvene odnose u Evropi, već i na geopolitičku ravnotežu u regionu, jer Rusija pokušava da održi svoj uticaj i spriječi dalje ’gubitke’ u oblasti pravoslavlja”.
Tekst objavljen na <a href="https://www.antenam.net/clanak/fanar-vs-moskva">portalu Antena M.</a>

Fanar vs. Moskva

Nakon što je napisao autorski tekst kakav je napisao, za očekivati je da Miloš Đuričković javno uputi inicijativu Evropskom savezu da napušti vlast u Bdvi i na Cetinju ili da sam Đuričković napusti Evropski savez - ocijeno je odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Opštine Budva i potpredsjednik SM DPS Crne Gore Lazar Vujačić.
Jedino tako bi, cijeni on, dokazao da tekst nije "čista farsa".
- U čijim okvirima tradicionalne koalicione partnere stranke čiji je funkcioner - Socijaldemokrata, naziva pogrdnim imenima, insinuirajući nekakvu saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom - naveo je on.
On je kazao da je, u ime Evropskog saveza, koji je dio vlasti u Budvi, Petar Odžić gromoglasno najavljivao da će biti protiv Budžeta Opštine Budva za 2026. godinu, te da će preispitati učešće u vlasti.
- A nakon glasanja se postavlja pitanje i da li su iz ES uopšte bili uzdržani. Takođe, ako je Đuričković kratkog pamćenja, mi nijesmo - na Cetinju vlast, čiji najveći dio čini Evropski savez, opstaje zahvaljujući podršci Demokrata i URA, čije odnose sa popovima iz SPC je suvišno komentarisati. Zato umjesto što se predstavlja kao moralna vertikala u političkom životu Crne Gore, prije nego se nađe pozvan da prebira po suverenističkom bloku i odvaja, kako kaže, žito od kukolja, Đuričković neka pokaže dosljednost u onome što je, za nekoliko desetina lajkova, napisao, pa počne od Cetinja, a završi sa odvajanjem partijskog kolege od fotelje drugog čovjeka Opštine Budva - naveo je Vujačić.

1250x600

Vujačić: Đuričković da inicira napuštanje vlasti u Budvi i na Cetinju ili da napusti Evropski savez

Evropski put Crne Gore odvija se u ambijentu snažnih regionalnih i globalnih potresa. Dok Podgorica ostaje najdalje odmakla država Zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija, paralelno se suočava sa otvorenim i prikrivenim pritiscima koji dolaze iz Srbije. U tom kontekstu, politika Aleksandra Vučića, uloga Srpske pravoslavne crkve, kao i rastući ruski uticaj, predstavljaju ozbiljan test za političku stabilnost i strateško opredjeljenje Crne Gore. O tim pitanjima, ali i o mogućim promjenama na političkoj sceni Srbije, stanju u srpskom društvu, protestima, represiji vlasti, kao i energetskoj zavisnosti Beograda od Moskve, za Portal ETV govorila je predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.&nbsp; Portal ETV: Da li smatrate da će Beograd i Aleksandar Vučić pokušati, na sve moguće načine, da zaustave evropski put Crne Gore i njeno članstvo u Evropskoj uniji? BISERKO: Vučić će sigurno nastaviti sa opstrukcijom Crne Gore i njenog ubrzanog kretanja ka članstvu u EU. Međutim, treba imati u vidu da je situacija u Srbiji veoma fragilna i da će od toga zavisiti kakve su Vučićeve mogućnosti da djeluje u tom pravcu. Kada je riječ o Crnoj Gori, od nje same zavisi koliko je suštinski zainteresovana za članstvo. Čini se da određeni krugovi nijesu i da se trude da zadrže status quo. Ipak, vjerujem da će prevagnuti trezvenost crnogorskih građana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250317230336_c2cd640f011faf8b505ffa28f8f77b665723ad8b13480de95348e23551ea65d8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250317230336_c2cd640f011faf8b505ffa28f8f77b665723ad8b13480de95348e23551ea65d8" data-rendition-name="original" width="1493" height="867" loading="lazy" alt="Aleksandar Vučić"> <figcaption>Aleksandar Vučić(Photo: AP)</figcaption> </figure>  <h2>Uloga SPC, BIA i ruskog faktora</h2> Portal ETV: Mislite li da bi u tom poduhvatu ulogu mogli imati Srpska pravoslavna crkva i Bezbjednosno-informativna agencija (BIA)? Šta, po vašem mišljenju, možemo očekivati u tom kontekstu? BISERKO: SPC je najvažniji eksponent Beograda i od 2020. godine imala je ključnu ulogu u formiranju svih crnogorskih vlada do sada. Međutim, treba imati u vidu da je i ruski uticaj veoma važan i da će, moguće, biti sve veći, jer je Zapadni Balkan poprište na kojem se prelamaju različiti interesi. Rusi Zapadni Balkan lako mogu destabilizovati, jer imaju jaku bazu u Srbiji, Republici Srpskoj, ali i u Crnoj Gori. <h2>Da li 2026. donosi politički preokret u Srbiji?</h2> Portal ETV: Da li je 2026. godina ona u kojoj bi neminovno moglo doći do promjena na političkoj sceni Srbije? Da li Vučić odlazi? BISERKO: Beograd će nastaviti sa svojom politikom, ali ipak treba imati u vidu da je Vučićeva politika doživjela krah na međunarodnom i unutrašnjem planu. Pitanje je kakav će biti njen epilog i ko će se nametnuti kao glavni akter nakon što on ode. To može potrajati, ali nema povratka na staro. Nažalost, do sada još nije došlo do jasne proevropske orijentacije. Poslije višedecenijske nacionalističke i populističke politike, društvo se osvješćuje, ali je jasno da je za to potrebno vrijeme. Rekla bih da je u pitanju proces koji će eventualno iznjedriti nove aktere. <h2>Pad Vučića – nemiri ili spor proces promjena?</h2> Portal ETV: Može li eventualni pad Vučića dovesti do nestabilnosti ili nemira u Srbiji? BISERKO: Da li će biti nemira – vlast je na proteste reagovala represijom, otpuštanjem sa posla svih onih koji su podržali studente, hapšenjima i podizanjem optužnica, kao i medijskim hajkama. Dakle, Srbija je kontinuirano u nekoj vrsti opsade. Ono što je značajno jeste da je strah razbijen. Strah je promijenio stranu. Režim reaguje panično i arogantno. Uglavnom se oslanja na lojaliste sa kriminalnim backgroundom, jer nema povjerenja u sopstveno okruženje. U toku je i paralelni proces u okruženju Vučića – u tužilaštvu, sudovima, ali i drugim institucijama. Za sada još uvijek čvrsto drži kontrolu nad medijima, koji su njegov važan instrument uticaja. Međutim, društvene mreže su postale ključne za komunikaciju studenata i demonstranata. Suštinske promjene biće spore. Ali da bi se to desilo, neophodan je veliki angažman svih ujedinjenih proevropskih aktera, naravno uz snažnu podršku Evropske unije. <h2>Sudbina NIS-a i ruski pritisak</h2> Portal ETV: Kako očekujete da će se završiti situacija sa NIS-om? Kakav potez, prema Vašem vašem mišljenju, može povući ruska strana? BISERKO: Sudbina NIS-a još uvijek je neizvjesna. Moskva nije pokazala namjeru da izađe u susret Vučiću, čemu se on nadao, i zato nije preduzimao mjere da diversifikuje nabavku energenata, uprkos preporukama Evropske unije, od koje je dobio i finansijsku podršku za to. To pokazuje da ne razumije međunarodni kontekst i da je daleko precijenio svoj međunarodni značaj. Osim toga, politički je kukavica da donese jedinu racionalnu odluku, a to je nacionalizacija NIS-a. Time je Srbija dovedena u poziciju ruskog taoca. Spekuliše se da bi Mađarska mogla biti kupac, ali to ne rješava problem Srbije, jer je jasno da iza toga stoji Moskva. Živimo u veoma dramatičnim vremenima i teško je anticipirati budući razvoj događaja.

Miraš Dušević

Biserko: Ova godina je test za Crnu Goru, sve jači udarci Vučića, SPC i Moskve

Profesorica crnogorskog jezika i odbornica DPS-a u Skupštini Glavnog grada mr Mirjana Radulović jedna je od onih prosvjetnih radnica čiji profesionalni put najbolje otkriva dubinu institucionalnog udara kojem je sektor obrazovanja bio izložen. U intervjuu za naš portal oštro kritikuje aktuelnu vlast zbog, kako kaže, selektivnih odluka, identitetskog inženjeringa, institucionalne samovolje i dvostrukih standarda. Govori o poklanjanju gradske zemlje SPC, diskriminaciji jotovane varijante jezika, Megatrend diplomama, alarmantnom rastu vršnjačkog nasilja, te podsjeća na nezakonitu smjenu 260 direktora koju je naložila Vesna Bratić.&nbsp; „Kad čovjeku pokušaju da uzmu dostojanstvo, uzimaju mu i dušu. To nikada neću dopustiti“ Portal ETV: &nbsp;Skupština je podržala prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića da se zemljište na Koniku ustupi Srpskoj pravoslavnoj crkvi za gradnju crkve Sv. Vasilija Ostroškog. Što takva odluka &nbsp;znači za lokalnu zajednicu, ako imamo u vidu da u Podgorici postoji 18 parohija SPC, u okviru kojih je devet hramova i par desetina manjih crkava? - Odluka da se još jedno gradsko zemljište na Koniku pokloni SPC za novu crkvu prije svega ima političko‑identitetski, a tek onda realni pastoralni i urbanistički značaj. U kontekstu već veoma razvijene mreže hramova SPC u Podgorici, takav potez šalje jasnu poruku o tome čije potrebe gradska vlast stavlja u prvi plan. Konik je jedno od najgušće naseljenih i socijalno najosjetljivijih područja Podgorice, sa izrazito mješovitom etničkom i vjerskom strukturom i velikim brojem Roma, Albanaca, Bošnjaka i drugih manjina.U takvom ambijentu poklanjanje atraktivne parcele dodatno narušava osjećaj ravnopravnosti kod zajednica koje već godinama ukazuju na infrastrukturne i socijalne probleme, od kanalizacije do stanovanja. Trenutno nedostaje najmanje 13 škola, vrtića, domova zdravlja i drugih javnih servisa što &nbsp;ukazuje na disbalans između duhovnih i osnovnih javnih potreba. Skupština treba da &nbsp;šalje poruku da je spremna da gradi neutralne, inkluzivne prostore od kojih koristi imaju svi građani, bez obzira na vjeru. Za većinu stanovnika Konika odluka ne rješava nijedan ključni problem svakodnevice – obrazovanje, zdravstvo, saobraćaj, kanalizaciju i socijalnu zaštitu već produbljuje osjećaj nejednakog tretmana umjesto da služi kao povod za &nbsp;razvoj Konika kao simbolično „najpodgoričkijeg“ i najraznovrsnijeg naselja u gradu. &nbsp;&nbsp;&nbsp; Portal ETV: Vlada je nedavno obustavila priznavanje diploma stečenih na Univerzitetu Megatrend, iako je nesporno da brojni vlasnici ovog sertifikata sjede i u skupštinskim klupama. Da li je to početak sistemskog sređivanja stanja ili samo privid? &nbsp;Da li ste učestvovali u nekoj raspravi ili inicijativi koja se tiče kontrole validnosti diploma nastavnog osoblja i nastavnih kadrova? - Obustava priznavanja diploma sa Megatrenda važan je, ali nedovoljan korak ako istovremeno izostaje ono što je ranije obećano – sistemska provjera svih diploma, uključujući i diploma javnih funkcionera. Kada se jedna visokoškolska ustanova „presiječe“ pod pritiskom skandala, a paralelno ćuti o desetinama sumnjivih sertifikata u vrhu vlasti i uprave, borba protiv lažnih diploma ostaje selektivna i više liči na politički manevar nego na ozbiljnu reformu. Upravo u tom raskoraku između najavljenog „čišćenja“ sistema i stvarnog stanja krije se loša poruka za mlade: šalje se signal da se znanje i rad ne vrednuju jednako za sve, već da za povlašćene postoje prečice i izuzeci. Umjesto da Megatrend bude početak sveobuhvatnog „češljanja“ diploma, djeluje kao alibi mjera – simbolička žrtva koja zadržava postojeću hijerarhiju moći i štiti one koji su svoje karijere gradili na upitnim zvanjima da bi danas pokrivali važne državne funkcije. &nbsp;Ako se za nastavnike uvode striktnije kontrole, a za funkcionere one ostaju mrtvo slovo na papiru, šalje se poruka da su standardi dvostruki: jedni moraju dokazivati svaku stranicu svog obrazovanja, dok se nad diplomama drugih prećutno zažmuri. &nbsp;U takvom ambijentu lažne i sumnjive diplome ne nestaju, već se samo povlače u sjenku, dok mladi vide da se „snalažljivost“ i politička lojalnost često više isplate od rada i učenja, što direktno urušava povjerenje u obrazovni sistem i motivaciju da se u njega ulaže.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251231171228_6dac60605fe1e87e2e6f896a32166782084bda40c12382ddcd298983f5020ca2.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251231171228_6dac60605fe1e87e2e6f896a32166782084bda40c12382ddcd298983f5020ca2" data-rendition-name="original" width="1292" height="750" loading="lazy" alt="mirjana radulović"> </figure>  Portal ETV: Nedavno je Narodna biblioteka odbila da štampa knjigu Danila Burzana na jotovanoj verziji crnogorskog jezika. Reagovali ste pozivom da se poštuje odredba jezičke ravnopravnosti i podrži objava knjige na obje varijante nakon čega ste bili meta ličnih napada i "otrovnih strelica" direktorice. Kako vidite taj incident? - Odbijanje jotovane verzije knjige i naknadne prijetnje doživljavam kao zabrinjavajući spoj institucionalne samovolje i ličnog obračuna, a ne kao argumentovanu stručnu polemiku. U tom smislu, to je pitanje sistema i vrijednosti, a ne mog ličnog animoziteta prema bilo kome. Ovdje se ne radi samo o jednoj knjizi Danila Burzana, nego o stavu gradske biblioteke prema Ustavom i Zakonom priznatim elementima crnogorskog jezičkog standarda, među kojima su i jotovani oblici i posebna slova. Ako javna ustanova kulture poručuje da joj je „neprihvatljiva“ jedna legalna varijanta crnogorskog jezika, to je već oblik institucionalne diskriminacije, bez obzira kako se to retorički umotava u priču o „estetskim kriterijumima“.&nbsp; Kao odbornica i kao osoba koja se profesionalno bavi jezikom i književnošću, obavezna sam da reagujem kada javna ustanova, koju finansiraju svi građani, de facto relativizuje jezičku ravnopravnost i pluralizam crnogorske norme. Umjesto da se vodi stručna i argumentovana rasprava o ulozi biblioteke i standarda crnogorskog jezika, uslijedili su lični napadi, etiketiranja i pokušaji diskreditacije mene kao „crnogorske tetke“, „nacionalistkinje“ i slično, i to preko društvenih mreža i medija bliskih trenutnoj vlasti u gradu. Takav rječnik i način komunikacije govori o osobi koja vodi &nbsp;gradsku biblioteku i šalje poruku da je svako ko traži poštovanje crnogorskog jezika i identiteta, legitimna meta uvreda.&nbsp; Kada se dopusti da se „nepoželjnom“ proglasi jedna normativno utemeljena varijanta crnogorskog jezika, sjutra može biti „suvišan“ i sam crnogorski jezik. Prijetnje i „otrovne strelice“ doživljavam kao potvrdu da je tema pogodila živac onih koji bi da javni prostor ostane bez crnogorskog jezika u njegovom punom kapacitetu, ali me takve reakcije neće odvratiti od toga da tražim poštovanje ustavnih načela i profesionalnih standarda u kulturi. U krajnjoj liniji, ako gradska biblioteka u Podgorici nema snage da stane u zaštitu jezičke ravnopravnosti, onda je na nama – odbornicima, autorima, javnosti – da je na to jasno i uporno podsjećamo. Portal ETV: - Prema podacima UP u posljednja četiri mjeseca u Crnoj Gori je registrovano 47 slučajeva vršnjačkog nasilja. To je jasno upozorenje da za ovaj problem ne postoji adekvatan tretman u državi. Koliko je ozbiljna situacija i koje su posljedice? - Fenomen nasilja u crnogorskim školama sve više zaokuplja pažnju stručne i šire javnosti, jer prevazilazi okvire pojedinačnih incidenata i upućuje, na dublje društvene disfunkcije. Dosadašnje institucionalne mjere, poput uvođenja školskih zaštitara, pokazale su se kao parcijalna i nedovoljno efikasna rješenja. &nbsp;Nasilje nije samo bezbjednosno, već i duboko društveno pitanje. Ono nije samo fizičko, već i izrazito socijalno, verbalno, psihološko i sajber, te je stoga neophodna snažnija sistemska reakcija kroz jačanje stručnih službi, psihološke podrške i jasne protokole odgovornosti.Pristup njegovom rješavanju mora biti interdisciplinaran, uključujući ne samo sektor obrazovanja, već i socijalne službe, zdravstvene ustanove, lokalne zajednice i medije. Ključni izazov leži u izgradnji školskog okruženja koje afirmiše emocionalnu pismenost, empatiju i međusobno poštovanje. Dugoročno samo takvi modeli doprinose smanjenju nasilnih obrazaca ponašanja. Portal ETV: Skupština Glavnog grada odlučivala je i o imenovanju novih ulica u Podgorici. Kako vidite poruke koje ta odluka šalje i što smatrate najvažnijim? - Odluka o novom imenovanju ulica u Podgorici nosi snažnu simboličku i identitetsku poruku, jer kroz izbor imena pokazujemo &nbsp;kako vidimo prošlost, sadašnjost i budućnost glavnog grada. Ulice će nositi imena Šarla Bodlera, Aristotela, Josefa Holočeka... kao i imena &nbsp;crnogorskih i jugoslovenskih aktera kao što su Jovo Bećir, Mašo Vrbica, Borо Begović, Nikola Raičević, Pero Ivanović, Koča Popović.&nbsp; Poruka je da Podgorica želi da se predstavi kao grad koji pripada evropskom kulturnom kanonu, ali da istovremeno reafirmiše sopstvenu istoriju i lokalne zaslužne pojedince. Pozitivno je što se konačno rješava status brojnih ulica koje godinama nijesu imale ime ili su imale privremene nazive, što je i administrativni i identitetski problem grada. Takođe, ovo je način da očuvamo crnogorsku istoriju i afirmišemo vrijednosti antifašističke &nbsp;baštine u srcu našeg glavnog grada.Svaka ulica postaje živi spomenik generacijama koje su se borile za našu slobodu gradeći most &nbsp;između prošlosti i budućnosti. Portal ETV: Vašu profesionalnu biografiju obilježila je i nezakonita smjena direktora &nbsp;iz vremena ministarke Vesne Bratić. Da li je, po vašem mišljenju, taj model političke čistke i danas prisutan u sistemu? - U roku od dva dana, bez analize, kriterijuma ili trunke stida, poslato je tipsko – copy-paste rješenje – na adrese oko 260 direktora škola, vrtića i studentskih domova širom Crne Gore. Jedini kriterijum bio je: ‘Nisi naš’. Niko nije pitao za rezultate, posvećenost, obrazovanje, niti da li su ti ljudi uopšte živi – pojedina rješenja bila su upućena i preminulima. Država je, voljom jedne žene kojoj je moć postala važnija od zakona, sebi proizvela štetu od pola miliona eura, a te presude su plaćene iz džepa građana, umjesto da odgovaraju oni koji su ih izazvali. I sama sam bila među onima koji su se usudili da tu nepravdu nazovu pravim imenom: tužila sam Ministarstvo prosvjete i dobila spor, jer kad čovjeku pokušaju da uzmu dostojanstvo, uzimaju mu i dušu. To nikada neću dopustiti. Nisam tužila iz inata, već zbog pravde – da dokažem da zakon postoji i da ga ničiji ego ne može pregaziti. Danas se, iz opozicionih klupa, borim za istu vrijednost koju sam uvijek zagovarala – funkcionalnu i pravednu Podgoricu. Ne vidim svoju ulogu kroz podjele, već kroz odgovornost. Kao rođena Podgoričanka, želim grad u kojem rukovodeće pozicije pripadaju ljudima od znanja, ugleda i integriteta, a ne nepotizmu, populizmu primitivizmu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251231171228_72d3e0868e6bf7ccfac483a2d67ae8a89c03922fdaeb0239bc5117e78020bb60.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251231171228_72d3e0868e6bf7ccfac483a2d67ae8a89c03922fdaeb0239bc5117e78020bb60" data-rendition-name="original" width="697" height="750" loading="lazy" alt="mirjana radulović"> </figure>  &nbsp;

Danijela Jovanović

Radulović: Gradska vlast produbljuje nejednakost, u obrazovanju i dalje vlada logika ‘nisi naš’

Da klerikalizacija države Crne Gore metastazira i prijeti njenom uništenju kao sekularne i građanske države potvrđuje i najnovija odluka Vlade Crne Gore od 29.12. 2025. godine da nastavi da finansira rad vjerskih škola Medrese „Mehmed Fatih“ i vjerske škole Gimnazija „Sveti Sava”. Za 2025. godinu Vlada svakoj od ovih škola iz budžeta dodjeljuje po 800 hiljada eura.
Za svoju odluku Vlada se pozvala na član 139 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i član 56, stav 2, Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Oba Zakona predviđaju da licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore. Imaju pravo!
Ovdje se logično nameće pitanje da ako licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore, da li privatne licencirane laičke škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju isto pravo? Da napomenem da je Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (član 8 Ustava).
Ustavni sud bi morao da razmotri ustavnost članova ovih Zakona koji predviđaju finasiranje rada vjerskih škola u odnosu na član Ustava 14 o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dobro bi bilo da razmotre po ovom pitanju rješenja sudova u Sjedinjenim Američkim Dražavama, Francuskoj i Sloveniji.
Pošto pomenuti zakoni predviđaju da vjerske škole imaju pravo na finansiranje iz budžeta, postavlja se pitanje ko je odlučio da se ovim školama dodijeli novac, da ostvare to pravo? Odgovor je: Vlada, ali na osnovu čega? Na osnovu ispunjenja neustavnih zakonskih rješenja? Ne treba zaboraviti da je Vlada finansirala za osnivanje školu "Sveti Sava" i u godini kada nijesu imali učenika i nastave.
Očigledno je da Vlada oboljela od Crkva Srbije, da je klerikalizacija države u fazi metastastke bolesti. Crkvi Srbije se poklanja zemlja diljem Crne Gore, dodjeljuju joj se sredstva iz budžeta i evo gradi vjerska škola.
Ministar pravde koji će potpisati rješenje o transferu novca školama trebalo bi da odgovori na sljedeća pitanja: sa kim Vlada sklapa sporazum o finansiranju škole, sa vjerskom zajednicom ili sa školom? Opštim zakonom o obrazovanju je propisano da se taj ugovor potpisuje sa školom. Potpisuje li se sa Medresom? Da li je Medresa dobila licencu da bi imala pravo na finansiranje? Da li se zna, kada je u pitanju licenca, koliki broj učenika može da godišnje upiše vjerska gimnazija "Sveti Sava"? Ne zna, jer toga u licenci nema, ali to ne smeta ni Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su Vlada i ministar pravde donijeli odluku da se "Medresi" i vjerskoj gimnaziji za godinu dodijeli isti iznos sredstava? Postoji li neki pravilnik za dodjelu sredstava za finansiranje rada škola, da li Ministar pravde zna da ove škole imaju različite uslove za rad, da imaju različit broj učenika i angažovanih nastavnika? Da li je Ministru poznato da Zakon o slobodi vjeroispovijeti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da se vjerske škole finansiraju srazmjerno broju učenika?
Ministarstvo finansija se pridružuje ovom bezakonju i daje pozitivno mišljenje za podršku vjerskim obrazovnim ustanovama, iako u budžetu za 2025. nijesu bila predviđena sredstva za to.
I na kraju, nešto neočekivano i neviđeno do sada. "U konačnom, ministar pravde mr Bojan Božović zaključiće sa vjerskim školama Ugovore o finansiranju tih obrazovnih ustanova u narednom petogodišnjem periodu."
Ko je došao na ideju i zašto da se uradi ovako nešto i može li to da se uradi i bude zakonito? Mandat ova Vlade prestaje 2027. godine, a Vlada potpisuje ugovor o finansiranju škola do 2030? Jedan od odgovora može biti ono što sam već napisao da je ova Vlada oboljela od Crkve Srbije i da se oni ne liječe od te bolesti.

Ima li kraja bezakonju?

Lider i odbornik grupe građana “Pokret za Grad” Đorđe Zenović objavio je podatak da je Nacrtom budžeta Opštine Budva za 2026. godinu predviđeno 1.150.000 eura vjerskim zajednicama, od čega samo milion za Mitropoliju crnogorsko-primorsku.
Zenović je ukazao da je 150.000 eura za ostale vjerske organizacije naknadno dodato u budžet.
- Ova stavka u budžetu je za par dana narasla sa milion za još 150.000 eura. To je “kompromis” kojim će DPS, ES i URA podržati budžet. I ovih 150.000 će se razdijeliti na 22 registrovane vjerske organizacije, što znači da će ove tri partije, odnosno koalicije, zarad ostanka u foteljama dignuti ruku da se ostalim vjerskim organizacijama uplati po 6.818,00 eura, a MCP 1.000.000 - naveo je Zenović u Fejsbuk objavi.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 138.6667%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fdjordje.zenovic1%2Fposts%2Fpfbid0rBpaaot5RGeovNYe6BSRmZjxsABgXQtNBX64CBdzoLFndpHz1jvo73Qwm5atVfw2l&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je ironično naveo da su velika odricanja državotvornih partija, "posebno kad znamo da su zbog vjerskih pitanja izgubili vlast te 2020. godine". 
- Projektno će se ovo sve podržati. Da ne pričamo o njihovim žalopojkama na državni budžet, urušavanje zdravstvenog sistema, nedostatak ljekova i osnovnih medicinskih sredstava, partijska zapošljavanja itd. Nema tu uopšte razlike - naveo je on.
Zenović je ocijenio da se "doslovno raspada".
- Ali srećne vam projektne fotelje, Miloviću i Tičiću, Ivane Vujoviću, Mugoša Borise i Huter Oskare - poručio je Zenović.

Zenović: Za SPC milion, ostalim vjerskim zajednicama ukupno 150.000 eura

Državni arhiv je veoma važna institucija, ona čuva nacionalno blago iz oblasti kulture. Zato je mnogo upitno kad se počnu popovi uvoditi u institucije kulture i obrazovanja, dok su, sa druge strane, zaposleni u tom arhivu ljudi od kredibiliteta i izuzetne profesionalne odgovornosti na koju se društvo može osloniti da se ništa iz arhiva neće otuđiti - poručila je direktorica NVO Centra za građanska prava Svetlana Pajović-Musić.
Ona je, gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, naglasila da je Centar za građanska prava tražio sastanak sa direktorom Državnog arhiva Danilom Mrvaljevićem sa ciljem da u dobroj namjeri i želji pronađu rješenje koje bi bilo u obostranom interesu.
- U interesu i institucija: da ne uvode popove, kao što se to radilo, &nbsp;kao što želi crkva da utiče na sve segmente našeg društva... I da se umiri javnost i da se sumnje otklone ukoliko bi gospodin Mrvaljević bio voljan da uradi nešto što bi vodilo ka tome. Međutim, s obzirom na naše prijedloge, koji su bili apsolutno zakonski utemeljeni, dobili smo optužbe ,,da ga neće ucjenjivati nevladina organizacija”. To je potpuno pogrešno shvatio, naš pokušaj je da se umiri crnogorska javnost. Pošli smo sa namjerom da je čovjek Cetinjanin, Crnogorac i da će imati sluha za vox populi, međutim, omalovažavao je glas naroda govorivši da je to mali broj ljudi nebitan, da to uopšte nije bitno i da ne vidi ništa sporno u tome da se angažuju popovi crkve Srbije kao volonteri - rekla je ona.
Sporno je, podvlači Pajović-Musić, što je to praksa koja do sada nije postojala.
- Sporono je što volonteri do sada nijesu radili u državnom arhivu, a pogotovo ne iz crkvenih institucija i sporno je to što se uvodi praksa uvođenja popova, danas će biti dva, sjutra će biti pet i uvode se u sistem i niko ne možete da garantuje da ti ljudi pošto polože ispit za arhivare da neće konkurisati na tim mjestima i da se neće zaposliti u državnim institucijama - istakla je Pajović-Musić.
Naglašava da zaposleni u Državnom arhivu uopšte nijesu bili upoznati da bi popovi trebalo da volontiraju, iako je direktor izričito tvrdio suprotno.&nbsp;
- Tako da se ispostavilo da je odluka o tom volonterizmu isključivo njegova. Mi smo pitali da li su arhivu potrebni popovi - nijesu potrebni, to nije bila institucionalna potreba, to je bio njegov lični argument i njegova lična percepcija, njegova lična odluka. Zaposleni nijesu znali i to je bilo njima šokantno, bilo im je šokantno kad su se pojavili da potpišu te ugovore i nijesu bili obaviješteni. On je nama na sastanku izričito insistirao da su zaposleni znali, ali mi znamo da zaposleni nijesu - decidna je Pajović-Musić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DVKPipw-bHCo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Pajović-Musić: Popovi volonteri u Državnom arhivu nijesu institucionalna potreba, to je lična odluka direktora Mrvaljevića

Nacionalna turistička organizacija (NTO) predstavlja objedinjenu turističku ponudu na međunarodnom sajmu turizma FITUR u Madridu, tokom kojeg je ocijenjeno da je unaprijeđena avio povezanost između Crne Gore i Španije.
Iz NTO-a je saopšteno da je riječ o sajmu koji ima snažan međunarodni karakter i jedan je od najvećih turističkih sajmova u Evropi po broju izlagača i posjetilaca.&nbsp;
- Projekcije kažu da će ovogodišnje izdanje sajma FITUR u pet dana okupiti preko 250 hiljada posjetilaca, od kojih je 155 hiljada profesionalaca iz oblasti turizma - navodi se u saopštenju.
Delegaciju Crne Gore predvodila je ministar turizma, Simonida Kordić, koja je istakla kontinuirani rast interesovanja turista iz Španije.
- Sajam u Madridu je za Crnu Goru od posebnog značaja, jer bilježimo snažan i kontinuiran rast interesovanja sa španskog tržišta. Tokom prvih 11 mjeseci prošle godine, našu zemlju je posjetilo 21 odsto više turista iz Španije u odnosu na isti period 2024, dok je broj noćenja porastao čak 40 odsto - rekla je Kordić.
Ovi rezultati, kako je navela, jasno potvrđuju da se Crna Gora sve snažnije pozicionira kao atraktivna i prepoznatljiva destinacija za španske putnike.&nbsp;
- Dodatni impuls ovom trendu daje i najava uvođenja direktnih avio-linija iz Madrida i Barselone ka Tivtu i Podgorici tokom ove godine, što će još više unaprijediti povezanost i otvoriti nove mogućnosti za dalji rast turističke razmjene - poručila je Kordić.
Član Izvršnog odbora NTO-a, Nikola Jablan, istakao je značaj učešća na sajmu turizma u Madridu.
- Tokom sajma fokusirani smo na promociju održivog turizma, autentičnih doživljaja i raznovrsne turističke ponude, kao i na jačanje saradnje sa postojećim i novim partnerima. Vjerujemo da će ostvareni kontakti i prezentacije doprinijeti daljem rastu turističkog prometa i dodatnom prepoznavanju naše destinacije na međunarodnom tržištu - kazao je Jablan.
Tokom sajma realizovan je veliki broj sastanaka sa predstavnicima turoperatora i turističkih agencija, a na štandu avio-kompanije Iberia najavljen je i novi let na relaciji Madrid – Tivat.
Ovim povodom organizovan je prigodan promotivni program koji je uključivao predstavljanje crnogorske tradicionalne kuhinje, kao i tradicionalnih nošnji Crne Gore i Boke.
Direktor prodaje za Španiju i Portugal, Antonio Linare, kazao je da u Iberiji nastavljaju da uvode nove destinacije kako bi putnicima ponudili sveobuhvatniju, raznovrsniju i atraktivniju mrežu letova.
- Zato ćemo ovog ljeta pokrenuti novu liniju za Tivat i Crnu Goru, rastuću destinaciju na obali Jadranskog mora, čime proširujemo našu ljetnju ponudu. Ova linija će saobraćati dva puta sedmično, utorkom i subotom, u periodu od 18. jula do 15. septembra. U Iberiji želimo da nastavimo da približavamo naše putnike destinacijama sa sopstvenim identitetom i velikim potencijalom, a otvaranje ove linije predstavlja još jedan korak u tom pravcu - naveo je Linare.
Pored najavljene nove linije, kompanija Vueling će nastaviti sa letovima na relaciji Barselona – Tivat tokom ljetnje IATA sezone, tri puta sedmično, utorkom, četvrtkom i subotom.
Takođe, kompanija Wizz Air otvoriće novu liniju između Barselone i Podgorice, koja će saobraćati tri puta sedmično, ponedjeljkom, srijedom i petkom, počev od 1. juna.

Unaprijeđena avio povezanost između Crne Gore i Španije

Evropska unija (EU) predložila je sankcije protiv iranskog ministra unutrašnjih poslova i još 14 visokih zvaničnika zbog njihove uloge u nasilnom gušenju masovnih protesta krajem decembra prošle godine, pokazuju dokumenti do kojih je došao Radio Slobodna Evropa.
Protesti su izbili 28. decembra zbog teške ekonomske situacije, uključujući kolaps valute, ali su se brzo pretvorili u proteste protiv režima, na koje su vlasti odgovorile smrtonosnom silom.&nbsp;
Ministri vanjskih poslova EU mogli bi usvojiti ove mjere, koje uključuju zamrzavanje imovine i zabrane putovanja, na sastanku u Briselu 29. januara.
Da bi sankcije bile usvojene, sve države članice moraju glasati "za".
Predlog, datiran 20. januara i distribuiran unutar Vijeća EU, usmjeren je protiv ministra unutrašnjih poslova Eskandara Momenija, koji nadgleda iranske Snage za provođenje zakona, kao i protiv sigurnosnih jedinica Iranske revolucionarne garde, koje se smatraju odgovornima za smrt stotina demonstranata.
Glavni tužilac Mohammad Movahedi-Azad suočava se sa sankcijama zbog prijetnji demonstrantima smrtnom kaznom pod optužbom za "neprijateljstvo prema Bogu" tokom nemira.
Prema dokumentima EU, Momeni, koji je ujedno i zamjenik vrhovnog komandanta, komandovao je snagama koje "guše ulične proteste", pri čemu je zabilježen veliki broj žrtava.

EU planira sankcije protiv iranskog ministra i čelnika bezbjednosti zbog gušenja protesta

Uprava policije Crne Gore, na čelu sa direktorom Lazarom Šćepanovićem, saopštenjem u crnogorskim medijima, dotiče dno i uvodi više nego opasnu praksu - javno i otvoreno institucionalno crtanje mete novinarima koji insistiraju da policija poštuje zakon i međunardne standarde, radi svoj posao i otkriva i procesuira nalogodavce i počinioce zastrašivanja i pritisaka na novinare, bez obzira o kome se radi - poručila je glavna i odgovorna urednica portala Volim Podgoricu Vesna Radojević.
Ona je reagovala na jučerašnje saopštenje Uprave policije u kojem su naveli da su netačni njeni navodi o reakciji policije na slijetanje vojnog helikoptera u njeno dvorište.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.5882%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fup-neistiniti-navodi-o-cutanju-povodom-slijetanja-vojnog-helikoptera-u-gornjim-breznima-preduzeli-smo-sve-mjere-i-radnje&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Saopštenje Uprave policije od 23. januara nijednom riječu nije "demanti“, već opasan pokušaj institucionalne diskreditacije mog ljudskog i novinarskog kredibiliteta i normalizacije bezbjednosnog incidenta bez presedana - slijetanja vojnog helikoptera sa civilnim licima u njemu, u privatno dvorište novinarke koja istražuje i javno razotkriva nezakonitosti u projektima vrijednim stotine miliona eura - navela je Radojević.
Podvukla je da je ovakvo ponašanje policije više nego opasno.
- U Crnoj Gori, državi koja već 20 godina nije u stanju, ili ne želi, da otkrije ko je ubio novinara i urednika Dana Duška Jovanovića, i koja odbija da pokrene adekvatnu istragu o aferi "Možura" &nbsp;djelimično povezanoj sa ubistvom španske novinarke Dafne Karuana Galicije, ovakvo ponašanje policije je više nego opasno i ima posebnu težinu. Umjesto da odgovori na pitanja ko su vinovnici bezbjednosnog incidenta i procesuira ih, Uprava policije se bavi odlukom osnovnog tužioca u Nikšiću Radoša Šoškića da u slijetanju vojnog helikoptera u privatno dvorište, bez prethodne najave, odobrenja i bezbjednosne procjene u skladu sa jasnim letačkim pravilima, "nema krivičnog djela" - navela je Radojević.
Uprava policije se, ističe ona, u svom saopštenju niti jednom riječju ne osvrće na formalni i suštinski sadržaj teksta koji navodno demantuje.&nbsp;
- Saopštenje Uprave policije nije samo pokušaj diskreditacije mene, novinara i medija koji uređujem. Saopštenje Uprave policije na čelu sa Lazarom Šćepanovićem je javna poruka nalogodavcima i izvršiocima zastrašivanja da su bezbjedni i da ih štite Uprava policije i njen prvi čovjek. &nbsp;Saopštenje Uprave policije je javni poziv nalogodavcima i počiniocima da mirno nastave sa "upozorenjima" kako bih odustala od svog novinarsko istraživačkog rada - naglasila je ona.
Direktor Uprave policije Crne Gore Lazar Šćepanović koji, kako je kazala, voli da se u javnosti predstavlja kao "vrhunski profesionalac" odlično zna, tvrdi ona, kuda to vodi.
- Ukoliko ne ustuknem i ne podlegnem pritiscima, i stoga još jednom naglašavam da, nakom brojnih urgenicija i zahtjeva da me policija zaštiti, koje je ignorisao, lično snosi odgovornost za moju bezbjednost. Uprava policije Crne Gore u svom saopštenju, koje je odobrio direktor Lazar Šćepanovič, iznosi niz brutalnih laži. Tvrdnja da su "svi navodi neistiniti“ je brutalna laž. Tvrdnja da su me obavještavali o toku istrage je brutalna laž. Tvrdnja da su "preduzeli sve mjere“ je brutalna laž. Uprava policije će na sudu morati da dostavi dokaze sa sve izrečeno, i time se neću ovdje baviti, jer bi zahtijevalo previše prostora - poručila je Radojević.
Jedina istina je, kaže, da Uprava policije za osam mjeseci nije preduzela nijednu mjeru zaštite, nije tražila procjenu ugroženosti, nije ispitala bezbjednosni kontekst i nije odgovorila ni na jedno ključno pitanje.
- Policija i njen direktor se pokušavaju sakriti iza odluke osnovnog tužioca, iako je javnosti poznato - i pravno nesporno - da bezbjednosna zaštita novinara nema nikakve veze sa krivičnom kvalifikacijom događaja. Skandalozno je što crnogorska policija za osam mjeseci nije ni pokušala da utvrdi, odnosno saopšti: ko su civilna lica koja su bila u vojnom helikopteru koji je sletio u dvorište moje porodične kuće, ko je naložio i odobrio let, u čijem interesu i sa kojim ciljem - dodala je Radojević.
Ove činjenice, brojne urgenicije koje je slala, kao i protok vremena, otvaraju, cijeni ona, više nego ozbiljnu sumnju da policiija nije slučajno propustila da uradi ono što je po zakonu i međunarodnim standardima obavezna.
- Već da je njen čelni čovjek, samostalno ili pod pritiskom i sugestijama, donio odluku da ne postupi po zakonu i time opasno ugrozio moju bezbjednost. Uprava policije nije postupila ni po još dvije bezbjednosne prijave koje sam podnijela, a koje ukazuju da incident sa helikopterom nije slučajnost niti izolovan slučaj, već da postoji obrazac i kontinuitet - rekla je Radojević.
Tvrdi da je, za razliku od Uprave policije, uradila svoj posao.
- Istražila, dokumentovala i prikupila sve informacije i dokaze o tome ko je tražio, a ko naložio i odobrio let, ko je bio u helikopteru, ko je tražio prikrivanje dokumentacije i ćutanje, i ko je iz političkog i bezbjednosnog vrha tražio da se po ovom slučaju ne postupa. Kompletna dokumentacija nalazi se na bezbjednom mjestu sa jasnim instrukcijama u slučaju da se meni bilo šta dogodi. Ovo, gospodo iz Uprave policije i gospodine Šćepanoviću, više nije moj lični slučaj. Ovo je test da li u Crnoj Gori institucije štite novinare i javni interes - ili štite moćnike, nalogodavce i strukture koje zloupotrebljavaju položaj u cilju prikrivanja nezakonitih radnji - rekla je Radojević.
Osmomjesečno ćutanje policije je, kaže ona, već bilo opasno.
- Saopštenje koje je Uprava policije plasirala javnosti je - direktno ugrožavanje od strane policije. Kao što sam najavila nedavno, o slučaju, sa relevantnim kontekstom i podacima, sam informisala relevantne međunarodne adrese. Ja sam sada u situaciiji, ne samo da nemam institucionalnu zaštitu svoje države, već da crnogorska policija kriminalcima šalje javnu poruku da sam "slobodna meta" i da policija neće ništa preduzimati protiv onih koji me ugrožavaju - zaključila je Radojević.

Radojević: Šćepanović mi crta metu, umjesto da radi svoj posao i otkrije ko me zastrašuje vojnim helikopterom

Službenici Odjeljenja bezbjednosti Kolašin uhapsili su G. B. (37) iz Budve zbog sumnje da je u jednoj vikendici omogućio dvojici sugrađanina i državljaninu Republike Srbije uživanje kokaina, saopšteno je iz Uprave policije.
On se tereti da je izvršio krivično djelo omogućavanje uživanja opojnih droga.
- Osumnjičeni G. B. će, uz krivičnu prijavu, biti priveden postupajućem državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kolašinu - najavili su iz Uprave policije.
Poručuju da će sprečavanje, otkrivanje i procesuiranje svih oblika zloupotrebe opojnih droga i u narednom periodu biti jedan od prioritetnih aktivnosti službenika Policije.

U Kolašinu uhapšen Budvanin: Osumnjičen da je dvojici sugrađanina i državljaninu Srbije omogućio uživanje kokaina

Novi pokušaj čišćenja ANB-a od politički nepodobnih

Politika

Mirjana Pajković podnijela ostavku u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava

Hronika

Lazović, Jaredić i Đoković oslobođeni optužbi za zlostavljanje

Društvo

(FOTO) Asanović: Kod Mujovića postoji želja da otvorimo razgovore već sljedeće nedjelje; Spremni smo da učestvujemo u troškovima ako se gradnja kolektora obustavi

Tag: spc