Sloboda medija je ključna za funkcionisanje demokratskog društva, a Vlada Crne Gore je posvećena održavanju nezavisnosti medija i stvaranju okruženja koje podržava bezbjedan i neograničen rad novinara – navodi se u pismu Stalne misije Crne Gore pri Savjetu Evrope, koju predvodi ambasadorka Božidarka Krunić, objavljeno na Platformi o bezbjednosti novinara povodom brutalnog napada na novinarku Pobjede Anu Raičković.
Ova platforma Savjeta Evrope danas je objavila godišnji izvještaj slobode štampe &nbsp;u Evropi, koji su kreirale partnerske organizacije, pod nazivom „Evropski izvještaj o slobodi štampe: Suočavanje sa političkim pritiskom, dezinformacijama i erozijom nezavisnosti medija“. Na sajtu platforme nalazi se i slučaj napada na Raičković u novembru prošle godine, koji je u kategoriji „Napadi na fizičku bezbjednost i integritet novinara“, u okviru koje su ubistva, otmice, prijetnje i djela nasilja nad fizičkim integritetom novinara, članova njihovih porodica i drugih medijskih aktera, kao i napadi na novinarske izvore zbog njihove saradnje sa novinarima ili medijima.
<h2>Medijsko okruženje</h2>
U odgovoru Stalne misije Crne Gore pri Savjetu Evrope od 25. februara, a u vezi sa upozorenjem na ovoj platformi, navodi se da Crna Gora ističe ključnu ulogu slobode medija u demokratskom društvu, te da ostaje posvećena daljoj saradnji sa Platformom na unapređenju medijskog okruženja.&nbsp;
- Ulažu se kontinuirani napori da se unaprijedi sloboda medija i podrži bezbjednost i dobrobit novinara kroz efektivnu implementaciju nedavno usvojenih strategija i ažurirani pravni okvir – navodi se u odgovoru.
Kako su precizirali, novinarku „Pobjede“ Anu Raičković napao je u Podgorici 10. novembra uveče biznismen Zoran Bećirović, njegov sin Luka i član njihovog obezbeđenja Mladen Mijatović, koji je službenik Ministarstva unutrašnjih poslova.
- Na meti napadača su bili i članovi porodice Raičković koji su bili u njenoj pratnji, a nakon napada su vandalizovali i njen automobil. Nakon incidenta Raičković je prebačena u Urgentni centar – navodi se u pismu.
Policija je, kako dodaju, 11. novembra 2024. uhapsila Bećirovića i još tri osobe zbog sumnje da su počinili nasilničko ponašanje.&nbsp;
- Tužilac je Bećiroviću i Mijatoviću odredio pritvor do 30 dana koji je kasnije produžen odlukom Višeg suda. Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrenulo je disciplinski postupak protiv Mijatovića. Suđenje je počelo 31. januara u Osnovnom sudu u Podgorici, gdje je tužilac potvrdio kvalifikaciju djela kao nasilničko ponašanje – istaknuto je u pismu.
<h2>Nivo dva</h2>
Slučaj Raičković je na Platformi o bezbjednosti novinara Savjeta Evropa kategorisan kao „nivo dva“ koji, kako je precizirano, podrazumijeva „sve druge ozbiljne prijetnje slobodi medija, uključujući, ali ne ograničavajući se na fizičke napade koji uzrokuju stvarne tjelesne povrede, te djela zastrašivanja i uznemiravanja".
Drugi nivo podrazumijeva i kada javne ličnosti koriste prijeteći ili teško uvredljivi jezik prema članovima medija, kao i neopravdano oduzimanje ili oštećenje imovine ili opreme.
Ovaj nivo podrazumijeva i situacije kada zakoni i propisi neopravdano ograničavaju slobodu medija ili pristup informacijama, radnje koje ugrožavaju povjerljivost izvora ili nezavisnost emitera javnog sektora, te zloupotrebu ili nesrazmjernu upotrebu zakona.
Nivoom dva obuhvaćeni su i zloupotreba vladinih ili drugih ovlašćenja za usmjeravanje medijskog sadržaja ili za kažnjavanje medija ili novinara, miješanje u slobodu medija kroz vlasništvo, kontrolu i regulaciju, kao i druga djela koja predstavljaju ozbiljnu prijetnju slobodi medija – oflajn ili onlajn.
Predmet o napadu na Raičković je na Platformi za bezbjednost novinara formiran 18. novembra 2024.
<h2>Loši uslovi za rad</h2>
U godišnjem izvještaju se, pored ostalog, navodi da su među pozitivnim mjerama koje su preduzeli nacionalni sudovi donošenja presuda i kazni za pojedince koji su prijetili ili napali novinare, odnosno u slučaju Crne Gore to je presuda donijeta u slučaju verbalnog napada i prijetnji novinarki Milki Tadić Mijović.
Slučaj ubistva urednika dnevnog lista „Dan“ Duška Jovanovića navodi se u izvještaju među slučajevima o nekažnjavanju za ubistva novinara.
Crna Gora se pominje u godišnjem pregledu u dijelu loših uslova za rad u medijima.
- U Crnoj Gori, Hrvatskoj i Rumuniji, posebno u vezi sa uslovima rada, novinari bez formalnog statusa zaposlenog često i nemaju adekvatnu socijalnu zaštitu – ocijenili su iz Platforme za bezbjednost novinara Savjeta Evrope.
<h2>Ozbiljne prijetnje</h2>
U izvještaju se zaključuje da su rizici sa kojima su se novinari suočavali u izvještavanju o agresorskom ratu Rusije protiv Ukrajine ostali najhitnija briga u vezi sa bezbjednošću novinara u Evropi 2024.
Kao ozbiljne prijetnje identifikuju se i digitalno nadgledanje novinara i rizik koji to predstavlja za povjerljivosti izvora, transnacionalna represiju nad novinarima, posebno iz Rusije i Bjelorusije, te trend u pojedinim zemljama da vlade preuzimaju medije.
Izvještaj upozorava i na rastuću prijetnju dezinformacijama, uključujući sadržaje generisane vještačkom inteligencijom i državnu propagandu, koji se koriste za manipulisanje javnim mnjenjem i podrivanje nezavisnog novinarstva.
- U 2024. godini partneri platforme objavili su 266 upozorenja o fizičkim napadima, zastrašivanju, pritvoru, nekažnjivosti i drugim restriktivnim radnjama, nešto manje od broja upozorenja iz 2023, kada ih je bilo 285, ali znatno iznad nivoa prije pandemije koronavirusa. Zemlje sa najvećim brojem upozorenja bile su Ukrajina (40), a većina njih se odnosila na teritorije koje je okupirala Rusija ili je pripisana ruskim snagama, potom Rusija (32), Turska (28), Srbija (20) i Gruzija (18) – precizirano je u dokumentu.&nbsp;

Jasmina Beharovic

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Stalna misija Crne Gore pri SE o napadu na Raičković: Sloboda medija ključna u demokratskom društvu

Ukoliko se u narednom periodu svi društveni činioci ne ujedine oko našeg cilja, pristupanja Evropskoj uniji, bojim se da će Crna Gora vrlo brzo, uz svu volju i sa briselske, i sa naše strane biti u velikom problemu - kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, Luka Dedić iz NVO Građanski aktivizam.
Skupština Crne Gore bi trebala da bude osovina, kaže Dedić, evropske priče, jer kompletna legislativa, dodaje on, koja se usklađuje sa Evropskom unijom prolazi, kako kaže, kroz ruke poslanika.
- U parlamentu bi trebalo da postoji najveća širina u različitosti stavova, u razgovori o različitim temama, sa različitih aspekata, međutim, ono što smo vidjeli je svakako razočaravajuće. Ali, takođe se uklapa u trend opadanja kompletnog jednog sistema vrijednosti, koji je već dugo vremena urušen, jednostavno gubi se ono što je osnova, gubi se ono što je supstanca društva, nažalost. Mediji moraju biti osnova svakog zdravog društva, jer od medija zavisi i brzina informacije, i njihova tačnost, i samim tim njihova netačnost može izazvati brojne probleme. Kada se poslanici, koji su izabrani od građana, &nbsp;na takav način odnose prema medijima, nezavisno od toga slažu li se, ili ne slažu u svojim političkim stavovima sa uređivačkom politikom medija, mislim da je to veoma loša poruka. Skupština mora biti kohezioni momenat u ovom trenutku, iako slušamo brojne pomirljive poruke iz tog doma, mislim da u praksi to ne funkcioniše baš tako. Ukoliko se u narednom periodu svi društveni činioci ne ujedine oko našeg cilja, pristupanja Evropskoj uniji, bojim se da će Crna Gora vrlo brzo, uz svu volju i sa briselske, i sa naše strane biti u velikom problemu - rekao je Dedić.
Političke partije imaju jedan benevolentan i neodgovoran stav, cijeni Dedić, prema svim društvenim dešavanjima u Crnoj Gori, pa samim tim ne mogu ni oni &nbsp;društveni činioci, dodaje on, koji rade svakodnevno u svim oblastima crnogorskog društva biti zaštićeni, ili, kako kaže, imati sva svoja prava.
- Vjerujem da u ovom trenutku apsolutno sva odgovornost mora biti na svim političkim partijama, da mora biti pronađen najmanji zajednički sadržalac, oko kojega će se svi okupiti, kako bi ova evropska priča dobila puni sjaj. Međutim, ono što mene brine jeste napad na novinarku Pobjede, bojim se da ljudi već sada gube potpuno povjerenje u veći dio institucija u Crnoj Gori. To je veoma zabrinjavajuće, jer ipak su institucije nešto što čini osnovu svake države, nevezano od promjenljivosti političkih partija na vlasti. Ukoliko se vrlo brzo ne desi neka reakcija, na način što će sve institucije biti ojačane, profesiolizovane, i data prilika ljudima koji su stručni u tim oblastima da rade, mislim da će Crna Gora biti i tu u velikom problemu. Mislim, prije svega, da kao građani, a onda i kao ljudi, moramo biti zabrinuti &nbsp;što vidimo onakve napade, ono se može desiti svakome od nas, čak ne moraju biti samo novinari u pitanju, nego bilo koja branša u Crnoj Gori, i bojim se da smo negdje potpuno otupjeli na važnost dešavanja koja nam se dešavaju u odnosu na broj dnevno političkih dešavanja, kojima smo izloženi. Nadam se da će ovo društvo, koje postalo krajnje političko, u narednom periodu ipak svoj fokus malo pomjeriti i posvetiti se stvarnim problemima, jer vjerujem da zdravstvo, prosvjeta, ekonomija, treba da nose mnogo veću energiju u vrijeme političkih partija, poslanika, a samim tim i svih društvenih činioca, u odnosu na sve one političko populističke priče kojima smo izloženi - istakao je Dedić.
Javni diskurs je odavno postao zabrinjavajući, smatra Dedić, a prelazi u još težu kategoriju, ističe on, te kao primjer navodi ratne devedesete godine prošlog vijeka i tadašnje poslanike Skupštine Crne Gore koji su se ponašali, ističe on, drugačije, vodili diskusije na drugačiji način, dok danas parlament, kako kaže, na nivou reality show-a.
- Imamo jednu zabavu za široke narodne mase, a suštinski Crna Gora mnogo gubi na takav način gdje se poslanici ponašaju na način kako se ponašaju. Mislim da su lični i partijski interesi odavno prerasli državne i nacionalne interese, i to je veoma veliki problem. Ukoliko se vrlo brzo političke partije ne posvete rješavanju svih onih životnih problema, sa kojima se suočavamo, vjerujem da će društvena situacija biti samo gora. Ono što je negdje sada već neupitno jete to da se svi služe evropskim integracijama kao pokrivalaicom, ali kada u praksi treba da pokažemo sprovođenje nekih evropskih praksi i normi, onda smo tu veoma tanki. Dok deklarativnost bude vodila sve političke partije u njihovim naumima, a deklarativnost prati populizam koji je preplavio, u zadnjih nekoliko godina, crnogorsku političku scenu, mislim da ne možemo očekivati nikakav napredak, a kamoli da Crna Gora bude naredna zemlja članica - zaključio je Dedić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DL2gUpUBrHTo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

Dedić: Mediji moraju biti osnova svakog zdravog društva

Centar za građansko obrazovanje (CGO) najoštrije osuđuje jučerašnji događaj u Skupštini Crne Gore, kada su poslanik Dejan Đurović, kao i pojedinci na radu u Skupštini, pokušali nasilno udaljiti medije iz plenarne sale kako bi spriječili izvještavanje o skandaloznim scenama - kazao je saradnik na programima u ovoj nevladinoj organizaciji Nikola Obradović.
&nbsp;CGO, kako navodi, ocjenjuje da ovaj čin, koji odražava neosviješćenost o značaju slobodnih medija i transparentnosti institucija, svjedoči o udaljenosti od evropskih vrijednosti i produbljuje ionako snažnu polarizaciju društva.
- Posebno zabrinjava što ovakvo ponašanje nije naišlo na osudu unutar vladajuće koalicije, čime se legitimizuje agresivni odnos prema medijima i javnosti. Istovremeno, upravo izostanak te osude ukazuje da ovo nije izolovan incident, već dio šire strategije pritisaka na medije, s ciljem stvaranja atmosfere straha i autocenzure, čime se ugrožava pravo građana na objektivno informisanje - ističe Obradović.
&nbsp;CGO podsjeća da je sloboda medija jedan od stubova demokratije, zagarantovana Ustavom Crne Gore, kao i brojnim međunarodnim konvencijama koje je naša zemlja ratifikovala.&nbsp;
- Svaki pokušaj ograničavanja ovog prava predstavlja ozbiljan korak unazad u demokratskom razvoju Crne Gore i udaljava nas od evropskog puta. Novinari nisu tu da bi služili interesima političara ili skrivali njihove propuste, već da bi informisali javnost i držali vlast odgovornom za svoje postupke - kategoričan je Obradović.
&nbsp;Pozivaju rukovodstvo Skupštine da hitno preduzme konkretne mjere kako bi se ubuduće osigurao nesmetan rad medija u toj instituciji, uključujući i jasne protokole koji će garantovati slobodan pristup medija svim relevantnim događajima u Skupštini, ali i sankcije za one koji pokušaju da ograniče njihove slobode.
&nbsp;- CGO apeluje na sve političke subjekte da preispitaju svoj odnos prema medijima, jer je kritičko izvještavanje temelj funkcionalne demokratije. Interes javnosti da vidi ko se kako ponaša juče u Skupštini nesumnjivo je iznad partijskih kalkulacija, a dužnost institucija, posebno Skupštine, jeste da taj javni interes štite - naveo je Obradović.
&nbsp;CGO će nastaviti da prati situaciju i zalaže se za slobodu medija kao ključni kriterijum demokratskog napretka, a vinovnici ovakvih događaja sami sebe pozicioniraju u neprijatelje evropskih integracija.

Obradović: Vladajuća većina protiv slobode medija

Neostatak socijalnog dijaloga i kolektivnih ugovora u medijima, loši uslovi rada u redakcijama i pritisci koji dovode do cenzure i autocenzure prepoznati su u Izvještaju Evropske komisije (EK) za ovu godinu, saopšteno je iz Sindikata medija Crne Gore (SMCG). 
 
Oni su kazali da je Izvještaj EK, kada su u pitanju sloboda medija i uslovi rada u njima, u potpunosti potvrdio sve ono na šta SMCG uporno ukazuje, dodajući da je i dalje dug put do slobodnih i od politike oslobođenih medija. 
 
Kako su naveli iz SMCG, Izvještaj je prepoznao nedostatak socijalnog dijaloga i kolektivnih ugovora u medijima, loše uslove rada u crnogorskim redakcijama, pritiske koji dolaze sa više strana i dovode do cenzure i autocenzure, uz tradicionalna pitanja bezbjednosti. 
 
- Kada se svemu nabrojanom doda i alarmantno stanje u Javnom servisu do kojeg je došlo zbog dva pravosnažno potvrđeno nezakonita imenovanja generalnog direktora, o čemu se govori u Izvještaju, jasno je da je i dalje dug put do slobodnih i od politike oslobođenih medija - poručili su iz SMCG. 
 
Oni su pozdravili pažnju koja je u Izvještaju poklonjena kolektivnom pregovaranju, ističući da se ono dešava najviše na nacionalnom nivou i da „neki važni sektori su i dalje bez kolektivnih ugovora kao što su bankarski sektor i mediji“. 
 
Iz SMCG su podsjetili da je usvajanje granskog kolektivnog ugovora jedna od obaveza i iz Medijske strategije, ali da SMCG, i pored više pokušaja, nije uspio da ubijedi poslodavce da se taj dokument mora ispregovarati i potpisati. 
 
- Primjetno je i da je ove godine izostala rečenica koja se odnosi na izbalansirano izvještavanje Javnog servisa, koju je tokom cijele godine uporno rabio menadžment Radio Televizije Crne Gore (RTCG) prikrivajući ostali dio Izvještaja koji se odnosio na kritiku načinu na koji se bira čelni čovjek medija koji finansira država - naveli su iz SMCG. 
 
Kako su dodali, kroz jednu od preporuka, jasno piše da treba zaštititi Javni servis od bilo kakvog neprikladnog uticaja na uredničku, institucionalnu ili finansijsku nezavisnost. 
 
Iz SMCG su dodali da se u preporuci navodi i da RTCG treba u potpunosti da poštuje zakon i najviše standarde profesionalnog integriteta i odgovornosti. 
 
- Druge dvije preporuke se odnose na nastavak pružanja blagovremene i efikasne zaštite novinarima, kroz sprovođenje zakona i zastitu od svih oblika nasilja - kazali su iz SMCG. 
 
Oni su ukazali da nadležni treba da prioritetno istražuju i pravno rješavaju ključne stare slučajeve kao i obezbijede dosljednu primjenu svih zakona vezanih za medije i pridržavaju se politike nulte tolerancije prema bilo kojem obliku pritiska ili uznemiravanja novinara, uključujući i one od strane javnih službenika. 
 
- Podsjećamo da nijedan stari slučaj nije riješen, a da su u našoj bazi slučajeva napada na novinare ove godine evidentirana četiri slučaja čiji su vinovnici visokopozicionirani političari - kazali su iz SMCG. 
 
Oni su naveli da se nadaju da će se nadležne institucije konačno pozabaviti podatkom koji je naveden u Izvještaju, a odnosi se slab odziv javnog sektora i medija kada je u pitanju prijavljivanje javnog novca koji se uplaćuje medijima po osnovu oglašavanja i marketinga.

SMCG: Dug put do slobodnih i od politike oslobođenih medija

Problem sa Vučićem, i sa drugim "Vučićima" u Crnoj Gori je što se ponašaju kao da nijesu političari. Oni sebe doživljavaju kao ljude koji imaju misiju, oni brane državu, brane crkvu, brane tekovine ove ili one, i sa takvim ljudima teško možete pričati o javnom interesu, o tome šta će oni da urade za građane, ako on ima "borački staž" - kazao je u emisiji E uživo, na Televiziji E &nbsp;Predrag Nikolić iz Sindikata medija Crne Gore. Komentarišući seksistički ispad profesora Aleksandar Stamatovića, koji je novinarki Ireni Tatar uputio lascivne komentare, a &nbsp;Etički odbor Univerziteta Crne Gore je kazao da je profesor iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar, a takava izjava profesora nedopustiva i skandalozna, &nbsp;kaže generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Crne Gore Mila Radulović, a stav Etičkog odbora Univerziteta &nbsp;je sramotan.&nbsp; - Mi smo sami svjedoci, da su novinari, a posebno novinarke u elektronskim medijima, na televizijama, koje su svima vidljive i koje svi znaju, da su posebno na meti seksističkih i mizoginih komentara. To je kultura koja je nedopustiva u našem društvu i svi treba da se borimo protiv toga - rekla j Radulović. U cijelom slučaju je najviše sporno što je Univerzitet zauzeo takav stav, kaže Nikolić, jer je to ružna poruka, koja dolazi, kako kaže, od najviše visokoškolske ustanove u ovoj zemlji. - Mi imamo novinarstvo koje je sve više ženska profesija i u kome se sve više napadaju žene, zbog toga što su žene, što smetaju, što pišu, govore, izvještavaju kako izvještavaju. Znači, mnoge žuljaju i onda dolazimo do ovako banalnih i ružnih napada. Taj dio sa odgovorom Univerziteta mnogo je problematičniji, jer dolazi od jedne institucije koja obrazuje omladinu, tako da je to najcrnje u svemu ovome - rekao je Nikolić. Mi smo društvo koje je deklarativno za ravnopravnost, cijeni Nikolić, međutim, kako kaže, u praksi je očigledna duboka neravnopravnost, ne samo u novinarstvu, već, ističe on, na svim poljima. - &nbsp;Vidjeli smo da je žena više u Crnoj Gori, međutim, dobar dio njih je marginalizovan.Njih je vrlo malo na pozicijama odlučivanja, imamo činjenicu da više žena završava fakultete, više doktorira, više magistrira, ali džaba, jer je sva moć i dalje u rukama muškaraca, prije svega političara, koji su, sami vidimo, što se tiče njihove svijesti i osjećaja za te finese rodne, ali i za ostale demokratske - istakao je Nikolić. Bilo je jako ružno i neprijatno, kaže Radulović, slušati predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića kako se obraca novinarki Aleksandri Jovančević, nedopustivo kad to dođe sa najviše instance u državi, i to od, kako kaže, predsjednika koji je obećavao promjene, demokratičnost, pravnu državu i čovjek koji se deklarativno zalagao za slobodu izražavanja. - Mi smo kao Udruženje reagovali, Sindikat je to osudio, jer je nedopustivo na onakav način, vrlo neprijatan i vrlo nekulturan, da se predsjednik države ophodi prema novinaru - istakla je Radulović. Političari su dužni, zato što su na pozicijama na kojima su, poručuje Nikolić, da odgovaraju na pitanja, pa čak i novinara i medijskih kuća, dodaje on, koje im se ne sviđaju i mnogo će lakše biti kad se, kako kaže, &nbsp;emancipuju da nemamo tih problema. Sagovornica Televizije E kaže da joj je žao što je Udruženje propustilo da reaguje u slučaju kad se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić &nbsp;obrušio na novinara Vladana Šturanovića, i, dodaje ona, nedopustivo je da se na takav način bilo ko odnosi prema novinarima, a kamoli predsjednik jedne države. - Nema on poštovanja prema medijima. Mi smo svjedoci i na šta liče press konferencije u Beogradu. Vučić ima par medija gdje izađe i ispriča šta mu je volja, i koliko mu je volja, niko ne smije da ga prekida, niko ne smije da ga pita. Samo mi je žao što mi nijesmo reagovali, prosto nam je to promaklo - naglasila je Radulović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241023111020_40a8ee30cc07f2db76c48882b09783e7293d1e2baf5cd0b84f4b9073e62fead7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241023111020_40a8ee30cc07f2db76c48882b09783e7293d1e2baf5cd0b84f4b9073e62fead7" data-rendition-name="original" width="1053" height="592" loading="lazy" alt="Mila Radulović"> </figure>  Srbija je dobar primjer, poručuje Nikolić, kako to izgleda kad partije imaju svoje medije, dodaje on, i biznis elite &nbsp;koje &nbsp;imaju svoje medije, i, kaže on, kao izgleda kad se malo &nbsp;ulaže u profesionalne medije i profesionalne novinare. - Problem sa Vučićem i sa drugim ,, Vučićima” u Crnoj Gori je što se ponašaju kao da nijesu političari. Oni sebe doživljavaju kao ljude koji imaju misiju, oni brane državu, brane crkvu, brane tekovine ove ili one, i sa takvim ljudima teško možete pričati o javnom interesu, o tome šta će oni da urade za građane, ako on ima ,,borački staž” …Ta priča je nama problematična, što političke partije imaju, (neke, ne sve), tu rigidnu notu &nbsp;gdje su oni spasitelji, oni su zaslužni za sve, i onda im novinari samo smetaju, posebno novinari sa smislenim pitanjima, koja im ne odgovaraju. Oni bi, bukvalno, najviše voljeli da im se novinari dive i aplaudiraju - poručio je Nikolić. Sagovornik Televizije E problematizuje dostupnost raznih sadržaja širokim narodnim masama, pa s tim u vezi imamo ogroman postotak nevakcinisane djece, imamo veliki procenat javnosti koji smatra, ističe on, da su vakcine problematične. - U smislu edukacije mi smo jedno zapušteno društvo i naši susjedi u bivšoj Jugoslaviji, i tu treba puno truda, puno volje i napora da se to promijeni. Tačno se zna šta su provjerene informacije i kako do njih doći, a imamo društvene mreže koje su pune neistina, neprovjerenih informacija, imamo te nesretne ratove, pa imamo dosta lažnih informacija, bukvalno ispiranje mozga koje radi jedna strana koja je medijski jaka. Čini mi se da je ta medijska pismenost i opšte obrazovanje nasušno potrebno, a tu smo kao društvo vrlo zakazali, ne sa starijima koji imaju iskustvo iz devedesetih, više sa mladima, kojima se plasiraju razni sadržaji, i oni to, uglavnom, nekritički prihvata - naglasio je Nikolić Kad je započela svoj novinarski staž, prisjeća se Radulović, bilo je nedopustivo da novinar može da bude svako kome je to drago, i dodaje da ima ljudi koji ne znaju čime da se bave u životu, pa se, kako kaže, bave &nbsp;novinarstvom. - Ima neko ko želi da bude PR ili tako nešto, i onda dođe u medije da pokupi sve kontakte, i onda je normalno da mediji nijesu u službi javnosti i građana, jer ti početnici pojma i nemaju šta je uloga novinara, šta je uloga medija, šta piše u etičkom kodeksu. Redakcije danas imaju problem sa deficitom novinara i nemaju vremena da ih edukuju. Nekada je za posao novinara bila neophodna diploma fakulteta novinarstva ili nekog društvenog fakulteta, bio je uslov da je neko, najprije, obrazovan, da bi mogao da izvještava i da kreira javno mnjenje - istakla je Radulović. Da bi građani vjerovali medijima, kaže Radulović, novinar &nbsp;mora prvo sa sobom da raščisti da zna, dodaje ona, šta su njegove dužnosti i zbog čega se on bavi time, pa tek onda, kako kaže, da radi svoj posao. Drugi razlog degradacije novinarske profesije su niske zarade, podsjeća Radulović, jer su novinarske plate ispod državnog prosjeka, naglašava ona. - Podatak iz Sindikata, od juna proše godine, je da 60 posto novinara ima platu ispod prosjeka u Crnoj Gori, i to oni koji imaju sreće, dobar dio, kod lokalnih javnih emitera, ima kašnjenje plata od po mjesec, dva i više. Imamo i privatne medije gdje nekad plate kasne. Negdje je to najbolje regulisano u državnoj televiziji, u Javnom servisu, zahvaljujući tome što oni imaju Granski kolektivni ugovor. Mi u Sindikatu smo par godina pokušavali sa poslodavcima da napravimo dogovor oko Granskog kolektivnog ugovora koji bi poboljšalo stanje, to je bila nemoguća misija. To nije barijera, nego zid. To su samo fingirani pregovori, jer njima se ne isplati to, bolje da je stanje tako nerješivo, kao sad, kad im može biti - zaključio je Nikolić. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DGO3Fy6_b9J8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Nikolić: Političari bi najviše voljeli da im se novinari dive i aplaudiraju

Alsu Kurmaševa, novinarka Radija Slobodna Evropa koja je puštena u avgustu tokom velike razmjene zarobljenika između Rusije i Zapada, nalazi se među četiri reportera koji su nagrađeni prestižnom međunarodnom nagradom za slobodu štampe 2024. godine, saopštio je Komitet za zaštitu novinara (CPJ).
- Dobitnici Međunarodne nagrade za slobodu štampe CPJ simbolizuju vitalni posao koji novinari svuda obavljaju na izvještavanju o činjenicama suočenim sa žestokim pokušajima da se prikrije istina . rekla je izvršna direktorka CPJ Džodi Ginsberg u saopštenju od 19. septembra.
- U godini koja je bila poražavajuća za novinare i slobodu štampe, čast je stajati uz njih - rekla je Ginsberg.
Kurmaševa (47), će primiti nagradu u novembru zajedno sa ostala tri dobitnika, palestinskom novinarkom Shrouk al-Aila, gvatemalskim reporterom Kuimijem de Leonom i Samirom Sabou iz Nigera, navodi se u saopštenju CPJ.
Kurmaševa, dvojna rusko-američka državljanka, privedena je u junu 2023. dok je čekala povratni let za Prag iz Kazanja. Vlasti su joj oduzele oba pasoša i telefon. Puštena je, ali joj je zabranjeno da napusti zemlju.
Nakon pet mjeseci čekanja na odluku u svom slučaju, Kurmaševa je kažnjena sa 10.000 rubalja (109 dolara) jer nije prijavila svoj američki pasoš ruskim vlastima.
Pošto nije mogla da napusti Rusiju bez putnih isprava, Kurmaševa je u oktobru uhapšena, zatvorena i optužena da je neprijavljeni "strani agent".
Dva mjeseca kasnije, optužena je za širenje neistina o ruskoj vojsci.
U julu, sud u glavnom gradu Tatarstana, Kazanju, osudio je Kurmaševa na šest i po godina zatvora.
Ona je 1. avgusta puštena zajedno sa još dvojicom američkih državljana, Evanom Gerškovičem i Polom Vilanom.

Novinarka RSE među četvoro nagrađenih Međunarodnom nagradom za slobodu medija

U toku je 19. sjednica Odbora za rodnu ravnopravnost &nbsp;na kojoj je utvrđeno kontrolno saslušanje ministra pravde Bojana Božovića i ministarke kulture Tamare Vujović, na temu "Sajber nasilje nad ženama u politici".
Ministar pravde, Bojan Božović, saopštio je da se intenzivno radi na uvođenju novih zakonskih rješenja u cilju prevencije nasilja u digitalnom prostoru, uključujući i novo krivično djelo – seksualno uznemiravanje, koje je uvedeno u skladu sa Istanbulskom konvencijom.
- Najavljene su nove sankcije, a fokus je na prevenciji online nasilja. Realnost nas podstiče da zakone prilagođavamo savremenim izazovima. Naša odgovornost je da stvarnost oblikujemo kroz propise, ali i da ih dosljedno sprovodimo - poručio je ministar Božović.
Prema riječima Božovića, Ministarstvo pravde je preduzelo neke aktivnosti kako bi dodatno osnažilo ulogu pravosudnih institucija u krivično pravnom okviru, u smislu zaštite svih koji su na meti govora mržnje. 
 
- Ministarstvo pravde, podstaknuto sudskom praksom i nekim nedavnim odlukama, ali i preporukama od međunarodnih institucija, planira da u Krivični zakonik uvede novo krivino djelo teški govor mržnje - saopštio je Božović. 
 
On je objasnio da je teški govor mržnje u novom Nacrtu Krivičnog zakonika krivično djelo koje se ispoljava prema pripadnicima određenih grupa, ili njihovim članovima, određenim na osnovu nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovijesti, državljanstva, pola, jezika, boje kože, obrazovanja, društvenog položaja, seksualne orjentacije, rodnog identiteta ili invaliditeta, političkog ili drugog ubjeđenja ili drugog ličnog svojstva. 
 
Božović je rekao da će novim krivičnim djelom koje planiraju da uvedu u Krivični zakonik, ukoliko bude podrške poslanika, napraviti dinstikciju u odnosu na postojeći član 370 Krivičnog zakonika koji se odnosi na izazivanje etničke, rasne i vjerske mržnje. 
 
- Postojećim krivičnim djelom se tretira samo onaj koji podstiče na mržnju, a novim krivičnim djelom ćemo moći da procesuiramo svakog ko javno ispoljava mržnju - pojasnio je Božović. 
 
On je kazao da će to biti nadležnost Osnovnog državnog tužilaštva i Osnovnog suda čime će, kako je rekao, prohodnost tih postupaka biti veća. 
 
Božović je rekao da će za novo krivično djelo, ukoliko bude dio pozitivno pravnih propisa, biti predviđena sankcija od tri mjeseca do tri godine zatvora. 
 
- Mislimo da je vrijeme da se stane na kraj takozvanom junačenju po društvenim mrežama i da damo reakciju kakvu treba - rekao je Božović. 
 
Dodao da je sve još u formi Nacrta i da ga usaglašavaju sa Sekretarijatom za zakonodavstvo, nakon čega će biti poslat Evropskoj komisiji.
On je naglasio da Ministarstvo ne želi da ostane pasivni posmatrač problema.
- Želimo da budemo proaktivni i da budno pratimo dešavanja u društvu kako bismo stvorili inkluzivno i demokratsko okruženje - rekao je Božović.
Vujović: Osuda nasilja nad ženama mora biti jasna i glasna
Ministarka kulture i medija, Tamara Vujović, istakla je važnost osnivanja Ženskog kluba, ocijenivši to kao značajan korak ka jačanju institucionalne borbe protiv nasilja i diskriminacije nad ženama.
- To je važan iskorak, uz paralelna zakonska unapređenja. Stvorena je povoljnija društvena atmosfera. Iako su napadi na žene i govor mržnje i dalje prisutni, važno je što se jasno i nedvosmisleno osuđuju - kazala je Vujović.
Dodala je da borba protiv nasilja nad ženama ima i snažnu emotivnu dimenziju.
- Svaka žena u politici osjeća obavezu da doprinese ovoj borbi. Svi smo se, barem jednom, zapitali – zašto ovo radimo. Zato i poručujem: loše prakse ne smiju pobijediti - naglasila je ministarka.
Vujović je najavila da Ministarstvo kulture i medija radi na formiranju mreže koja će se sistemski baviti suzbijanjem ovih pojava.
Pavlićić: Analiziramo postojeće sudske prakse
Predsjednica Vrhovnog suda, Valentina Pavličić, ocijenila je da je postojeća sudska praksa kada je riječ o onlajn nasilju neadekvatna, budući da se takvi postupci uglavnom vode kao prekršaji i završavaju novčanim kaznama.
- Kao čelna pravosudna institucija, moramo pronaći odgovore, čak i u okviru postojećih zakonskih okvira. Iako se radi o prekršajima, neophodno je djelovati odmah, ne čekajući izmjene krivičnog zakonodavstva - poručila je Pavličić.
Ona je pozvala sve građane da prijavljuju nasilje, uz uvjerenje da institucije reaguju i da je vidljiv određeni napredak.
- Postupci se sve češće pokreću, što predstavlja pomak. Ovo se ne odnosi samo na novinare, već i na političare. Jasno je da je potrebna bolja sinhronizacija svih segmenata sistema. Vrhovni sud je posvećen ovoj temi i već smo započeli analize postojeće sudske prakse. Tema nasilja nad ženama biće posebno analizirana kroz prizmu sudske prakse i institucionalnog odgovora - istakla je Pavličić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Djc2gLuo0AFU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Božović: Uvodimo teški govor mržnje kao novo krivično djelo u borbi protiv online nasilja

Koncertno izvođenje opere “Toska” Đakoma Pučinija, u režiji Stefana Ferare, biće održano u četvrtak 15. maja na Velikoj sceni u 20 sati, u saradnji sa Ambasadom Republike Italije u Crnoj Gori.
Ova opera u tri čina je poznata po svom dramskom intenzitetu i ljepoti melodija. “Toska” spaja strast, intrigu i tragediju, a muzika uspijeva da prenese najdublje emocije likova. To je intenzivno i privlačno iskustvo koje nastavlja da osvaja publiku širom svijeta.
Libreto su napisali Đusepe Đakoza i Luiđi Ilika, a nastupaju: sopran Marija Jelić, tenor Vitalij Kovalčuk, bariton Omar Kamata, glumac Matija Memedović i pijanistkinja Nada Matijević.
Ulaznice se mogu kupiti putem našeg veb-sajta i na biletarnici, dok se o aktivnostima nacionalnog teatra publika može informisati na društvenim mrežama Facebook i Instagram, kao i Viber kanalu.

CNP: Koncertno izvođenje opere „Toska“ na Velikoj sceni

Cijene proizvoda i usluga lične potrošnje, mjerene indeksom potrošačkih cijena u aprilu su, u odnosu na isti mjesec prošle godine, u prosjeku bile više 3,4 odsto, pokazuju podaci Monstata. 
 
Potrošačke cijene su u aprilu u odnosu na mart u prosjeku bile više 0,8 odsto. 
 
- Najveći uticaj na mjesečnu stopu inflacije imali su rast cijena u grupama povrće, odjeća, voće, farmaceutski proizvodi, stvarne rente koje plaćaju stanari za primarno boravište, meso, restorani, kafei, cipele i ostala obuća - navodi se u saopštenju. 
 
Potrošačke cijene su u periodu januar-april, u poređenju sa istim prošlogodišnjim periodom, u prosjeku bile više 2,9 odsto. 
 
Posmatrano po glavnim grupama proizvoda i usluga prema namjeni potrošnje, u aprilu je, u odnosu na prethodni mjesec, zabilježen rast u grupama zdravlje 3,1 odsto, odjeća i obuća tri odsto, hrana i bezalkoholna pića 1,4 odsto, restorani i hoteli 1,3 odsto, rekreacija i kultura i ostala dobra i usluge po 0,6 odsto, namještaj, oprema za domaćinstvo i rutinsko održavanje stana 0,4 odsto, stanovanje, voda, struja, gas i druga goriva 0,3 odsto. 
 
Pad cijena zabilježen je u grupi prevoz 1,4 odsto, alkoholna pića i duvan jedan odsto i komunikacije 0,1 odsto. 
 
Cijene ostalih proizvoda i usluga nijesu se bitnije mijenjale.

Monstat: Inflacija u aprilu 3,4 odsto

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao je danas da je svjestan da mnogi zvaničnici u Evropskoj uniji (EU) ne odobravaju njegovu nedavnu posjetu Moskvi, ali da se nada da će imati razumijevanja i da će Beograd uskoro moći da otvori Klaster tri.
Vučić je u Palati Srbija, nakon razgovora sa predsjednikom Evropskog savjeta Antonijom Koštom kazao da je zadovoljan susretom i da je tokom sastanka bilo riječi o dijalogu sa Prištinom, očuvanju regionalnog mira, neophodnosti reformi u Srbiji i njegovom odlasku u prijestonicu Rusije.
- Veoma sam srećan što smo razgovarali, zadovoljan sam sadržajem naših razgovora. Košta je donio dobru volju u razgovore o pristupanju Srbije EU (…) EU je za nas partner od najvećeg značaja, imamo najveći obim trgovinske razmjene i razmjene usluga - &nbsp;kazao je Vučić.
Dodao je da je svjestan da atmosfera za otvaranje novih pregovaračkih poglavlja o pristupu EU “nije baš toliko dobra” zbog njegove posjete Moskvi, ali da će se Srbija potruditi da uradi sve šta je ranije dogovoreno.
Komentarišući novinarsko pitanje Košti da predsjednik Srbije “nije poslušao” zvaničnike EU u vezi odlaska na obilježavanje Dana pobjede u Moskvu, Vučić je rekao da je njegov posao da sluša i služi građanima Srbije, a ne bilo kom drugom.
- Nije moje da poslušam bilo koga, moje je da služim građanima ove zemlje. Tako sam se ponašao i uvijek ću se ponašati. Uvijek govorim ono što mislim i što je interes našeg naroda. Jasno je da smo u Moskvi obilježavali 80 godina pobjede nad fašizmom. U oktobru sam najavio gdje ću da idem, za razliku od drugih koji nisu najavljivali pa su tamo završili - kazao je Vučić.
Ponovio je da Srbija ostaje na evropskom putu i najavio da će zemlja “ubrzati reformski proces”.
- Srbija u Evropi jeste naš cilj i politička volja. Vjerujem i da će ljudi koji za godinu, dvije budu novi predsjednik i ministri bez ikakve sumnje nastaviti ovim putem - kazao je Vučić.
Prema njegovim riječima, ostvaren je napredak u oblasti medijskih zakona.
- Završili smo Zakon o javnom informisanju i dobili zeleno svjetlo Evropske komisije. Očekujemo pozitivno mišljenje EU u vezi sa prihvatanjem preporuka ODIHR u vezi sa izbornim zakonima i izbornim procesom, uključujući i registar birača - &nbsp;dodao je predsjednik Srbije.
Iz Evrope mi još niko nije tražio da raspišem izbore
Izjavio je da ga niko od evropskih zvaničnika nije pitao niti tražio da raspiše vanredne parlamentarne izbore, što su kao zahtjev nedavno iznijeli studenti u blokadi.
- Iz Evrope mi još niko nije tražio da raspišem izbore. Niko me to nije pitao, ni da li smo pustili na slobodu one koji su se bavili kriminalom ili upadali u institucije. Nisam čuo ni evropski zahtjev u vezi laži o zvučnom topu a ponajmanje šta sam radio u bolnici kada sam posjetio povrijeđene u požaru u Kočanima u Sjevernoj Makedoniji - kazao je Vučić na konferenciji za novinare u Palati Srbija.
Predsjednik Evropskog savjeta će danas u Beogradu razgovarati i sa premijerom Đurom Macutom, predsjednicom Skupštine Anom Brnabić i opozicionim poslanicima.
Košta boravi u višednevnoj posjeti zemljama Zapadnog Balkana.

Vučić: Svjestan sam da mnogi u EU ne odobravaju moju posjetu Moskvi, ali se nadam da će imati razumijevanja

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: sloboda-medija