Albanski državljanin R.O. (59) uhapšen je na graničnom prelazu Božaj nakon što je policija utvrdila da su na kolima „VW Touran“ njemačke registarske oznake koje pripadaju drugom vozilu.
- Utvrđeno je nepoklapanje broja šasije vozila sa brojem navedenim u saobraćajnoj dozvoli - dodali su u policiji.
R.O. je, nakon sprovedene kriminalističke obrade, po nalogu državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivično djelo falsifikovanje isprave.
- Imenovani će danas, uz krivičnu prijavu, biti priveden Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici - zaključili su u policiji.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Albanski državljanin uhapšen jer je vozio kola sa tuđom registracijom

Protiv D.N. (42) iz Berana podnijeta je krivična prijava jer je vozio kola sa registracijama koja pripadaju drugom vozilu.
Njega je policija kontrolisala u Tivtu.
- Preduzimajući operativno taktičke mjere i radnje, juče u mjestu Kalimanj - opština Tivat, pripadnici tivatske policije kontrolisali putničko motorno vozilo marke “Mercedes” barskih registarskih oznaka, kojim je upravljao D.N. Detaljnim provjerama koje su preduzeli pripadnici tivatske policije utvrđeno je da registarske oznake ne pripadaju ovom već drugom vozilu - kazali su u policiji.
Na ove okolnosti od D.N. su prikupljena obavještenja na zapisnik kada je policija došla do sumnje da je D.N. pomenute registarske oznake postavio iako znajući da ne pripadaju ovom vozilu.
- Sa događajem je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru koji je kvalifikovao krivično djelo falsifikovanje isprava te je protiv ovoga lica podnijeta krivična prijava - dodali su u policiji.

1250x600

Berancu krivična prijava jer je vozio kola sa registracijama drugog vozila

U Crnoj Gori svakodnevno saobraća više od 306.000 vozila sa domaćim tablicama, a evidentiran je i značaj porast broja registracija tokom 2024. godine. Takav trend dodatno opterećuje inače nedovoljno razvijenu putnu mrežu i infrastrukturu, pogotovo u urbanim sredinama, i utiče na bezbjednost u saobraćaju.
To pokazuju podaci iz Izvještaja o stanju bezbjednosti saobraćaja na putevima iz prošle godine, a koji je Vlada usvojila na jučerašnjoj sjednici.
<h2>Najviše registracija u Podgorici</h2>
Broj registrovanih motornih i priključnih vozila u Crnoj Gori na kraju 2024. godine iznosio je 306.665 vozila, 21.392 više u odnosu na 2023. U toku 2024. godine u Crnoj Gori prvi put je registrovano 36.870 motornih i priključnih vozila, što je više od 5,5 hiljada u odnosu na 2023. &nbsp;
Registrovano je 2.498 motocikala, 28.891 putničkih automobila, 146 autobusa, 2.950 teretnih vozila, 581 specijalno i radno vozilo, 247 vučnih vozila, 1.055 priključnih vozila i 502 traktora 502.&nbsp;
Najviše po prvi put registrovanih motornih i priključnih vozila bilo je u Podgorici 12.377, zatim u Nikšiću 3.414, Baru 2.847, Budvi 2.264, Bijelom Polju 2.051...
U Izvještaju se konstatuje i da primijetna tendencija porasta broja vozila koja iz drugih država dolaze u Crnu Goru. Najveći broj vozila sa stranih registarskih područja u Crnu Goru dolazio je u toku ljetnjih mjeseci.
U toku 2024. na našim graničnim prelazima registrovan je prelazak 7.178.972 vozila, što je 7,1 &nbsp;odsto više nego u 2023. Najveći promet &nbsp;registrovan je na graničnim prelazima Sukobin, Dobrakovo, Debeli Brijeg, Božaj i Sitnica.
<h2>Neispunjeni bezbjednosni kriterijumi</h2>
Kada je u pitanju stanje saobraćajnica u Crnoj Gori, u Izvještaju za prošlu godinu se navodi da većina ne zadovoljavaju bezbjednosne kriterijume i zahtjeve modernog saobraćaja, niti su predviđene i projektovane da prime i opsluže broj i vrste vozila koja su svakodnevno u upotrebi u Crnoj Gori.&nbsp;
Povećane saobraćajne gužve, pa čak i povremeni ''saobraćajni kolapsi'' osim na magistralnim putevima karakteristični su i za gradove i to u prvom redu Podgoricu i Nikšić tokom cijele godine i pogotovu u saobraćajnim špicevima.&nbsp;
Pored toga, sve veći problem u posljednje vrijeme predstavlja nedostatak mjesta za parkiranje, što je naročito karakteristično za veće urbane sredine i turistička mjesta u toku sezona.&nbsp;
<h2>Gužve na naplatnim rampama</h2>
- Saobraćajne gužve i nepregledne kolone vozila su i prošle godine bile karakteristika svih primorskih gradova i magistralnih puteva koji vode ka njima za vrijeme turističke sezone, naročito u vrijeme kad su smjene turista, kad turisti idu ili se vraćaju sa plaža, kao i u vrijeme održavanja raznih kulturno-zabavnih i sportskih manifestacija. Pristupi zimskim ski centrima Kolašin 1450 i Kolašin 1600 bili su zbog neadekvatnih saobraćajnica i nedostatka potrebnog broja parking mjesta, pogotovo u dane vikenda, veoma otežani pa čak i onemogućeni - istaknuto je u dokumentu.
Saobraćajne gužve su bile prisutne i na pojedinim djelovima relativno novih i savremenih saobraćajnica, prvenstveno na pristupnim putevima auto-putu i naplatnim rampama, kako auto-putu ''Princeza Ksenija'' tako i tunelu ''Sozina''.&nbsp;

Tamara Klikovac

Crnogorski putevi ne prate tempo: Svakodnevno na ulicama 306.000 vozila, saobraćajnice preopterećene

Aktuelna vlast nastavlja da iritira najširu javnost, što počinje obuhvatati i građane sa neznatnom političkom pameću, ocijenili su iz Građanske inicijative "21. maj".
Kako kažu, u duhu prethodnih vlada koje su bile zbir neukosti, populizma i litijaške neuroze, djeluje i sadašnja u cjelini podgojena i rastrojena, a dijelom i agenturna izvršna vlast.
- Sjetimo se Bratićke i njene štetočinske i nezakonite "sječe direktora", pa nebuloznog programa “Evropa sad 1”, pa Dritanovog temeljnog ugovora i tunela do sudskog depoa bez krivaca i krivice, pa blokiranih EU integracija. Da bi nakon svega toga stigli do neurasteničnog “Evropa sad 2”, beskičmenog odnosa prema Vučićevom intervencionizmu, milionskog granta petokolonaškoj i nacionalističkoj SPC, plitkoumnog sukoba sa Hrvatskom, botunske rapsodije i na kraju do odbjeglog "Pavla Đurišića" i Miloša Medenice koji se narugao policijskim vlastima - podsjećaju iz GI "21. maj".
Saberemo li realne domete ove Vlade u unutrašnjoj politici primijetićemo, ističu, da ni razvučeno zatvaranje pregovaračkih poglavlja sa EU nije za utjehu.

GI "21. maj": Ne može ni Brisel zamaskirati provincijalni podgorički cirkus

Narodna banka Ukrajine snizila je referentnu kamatnu stopu sa 15,5 na 15 odsto, jer inflatorni pritisci u zemlji slabe, a rizici spoljnog finansiranja se smanjuju.&nbsp;
Godišnja inflacija u Ukrajini je krajem prošle godine usporila na oko osam odsto, kako potrošačka, tako i bazna, prije svega zahvaljujući dobrim poljoprivrednim prinosima, ublažavanju pritisaka na tržištu rada i stabilnoj situaciji na deviznom tržištu, prenosi Tanjug.&nbsp;
Prema procjenama banke, inflacija u Ukrajini će nadalje padati u prvoj polovini ove godine, s tim da će u drugoj polovini privremeno porasti.&nbsp;
Inflacija bi ove godine trebalo da se spusti na oko 7,5 odsto, zatim na šest odsto krajem naredne, dok se povratak na ciljnu vrijednost od pet odsto očekuje tokom 2028. godine.&nbsp;
Narodna banka Ukrajine očekuje privredni rast od oko 1,8 odsto u ovoj godini, a nakon toga ubrzanje na tri do četiri odsto u periodu 2027–2028, pod uslovom da se energetska infrastruktura oštećena u ratu obnovi, a investicije ojačaju.&nbsp;
- Značajnu ulogu u makroekonomskoj stabilnosti ima spoljašnja finansijska pomoć - navodi se na sajtu banke.&nbsp;
Evropska unija (EU) je krajem prošle godine odlučila da Ukrajini obezbijedi oko 90 milijardi EUR podrške u periodu 2026–2027, dok su u toku i pregovori o novom aranžmanu sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) za 8,1 milijardu USD.&nbsp;
Kako ocjenjuje banka, međunarodne devizne rezerve Ukrajine trebalo bi da dostignu oko 65 milijardi USD do kraja ove godine.&nbsp;
Glavni rizik za ekonomski oporavak Ukrajine prevashodno predstavlja rat s Rusijom, ali i potencijalna nova budžetska opterećenja, nedostatak radne snage usljed migracija i rastuća geopolitička fragmentacija.

Ukrajina snizila kamatnu stopu

Američki predsjednik je u objavi na svojoj društvenoj mreži Trut naveo da Kanada „neopravdano, nezakonito i uporno“ odbija da izda sertifikate američkim mlaznjacima Golfstrim 500, 600, 700 i 800.
Zbog toga je najavio da će opozvati sertifikate kanadskih aviona Bombardije, kao i „svih aviona proizvedenih u Kanadi“, i zaprijetio carinama od 50 odsto na druge avione proizvedene u Kanadi.
- Ovim opozivamo sertifikaciju njihovih poslovnih mlaznjaka Bombardije Global Ekspres i svih aviona proizvedenih u Kanadi, sve dok Golfstrim, velika američka kompanija, ne dobije punu sertifikaciju - napisao je Donald Tramp.
„Hiljade privatnih i komercijalnih aviona izgrađenih u Kanadi svakodnevno lete u Sjedinjenim Državama. Nadamo se da će se ova situacija brzo riješiti kako bi se izbjegao značajan uticaj na vazdušni saobraćaj i putnike“, saopštila je Bombardije u izjavi za AFP.
Kompanija je dodala da je „u kontaktu s kanadskom vladom“ povodom tog pitanja. FlajtRadar24 je u petak objavio da je više od 400 aviona kanadske proizvodnje letjelo ka i iz američkih aerodroma oko 13 sati.
Nije jasno kako će Tramp oduzeti sertifikat avionima, budući da je to u nadležnosti Federalne uprave za vazduhoplovstvo, ali je u prošlosti davao slične izjave koje su na kraju sprovele nadležne agencije.
Prema globalnim pravilima vazduhoplovstva, zemlja u kojoj je avion projektovan – Sjedinjene Države u slučaju Golfstrima – odgovorna je za primarnu sertifikaciju, poznatu kao tipski sertifikat, koji garantuje bezbjednost dizajna.
Druge zemlje obično potvrđuju odluku primarnog regulatora, dopuštajući avionu ulazak u svoj vazdušni prostor, ali imaju pravo da odbiju ili zatraže dodatne podatke. Nakon krize s Boingom 737 Maks, evropski regulatori su odložili odobrenje nekih američkih odluka o sertifikaciji i vršili pritisak za dalje promjene dizajna, što je izazvalo tenzije s FAA.
Takođe nije jasno da li Federalna uprava za vazduhoplovstvo može da opozove sertifikate za avione na osnovu ekonomskih razloga ili šta bi to značilo za američke vlasnike aviona i da li bi ih to spriječilo da posluju u Sjedinjenim Državama. FAA može da opozove sertifikat aviona iz bezbjednosnih razloga.
Ta prijetnja bi, ukoliko se sprovede, imala drastičan uticaj i na američke prevoznike poput Amerikan Erlajnsa i Delta Er Lajnsa, koji se za mnoge svoje regionalne usluge oslanjaju na avione kanadske proizvodnje.
Prema podacima kompanije za analizu vazduhoplovstva Sirijum, američke avio-kompanije koriste 648 putničkih mlaznjaka proizvedenih u Kanadi. Planirano je da ti avioni obavljaju više od 2.600 letova dnevno, s ukupno 175.000 dostupnih putničkih sjedišta svakog dana.
Bombardije upravlja s više servisnih centara u Sjedinjenim Državama i ima pogon u Vičiti u Kanzasu, gdje razvija svoje poslovanje. Sjedinjene Države su najveće svjetsko tržište za poslovno vazduhoplovstvo, a kanadska kompanija tamo ima oko 3.000 zaposlenih.

Tramp najavio oduzimanje sertifikata kanadskim avionima i nove carine

Kako se pred našim očima „izmišlja“ tradicija, ništa nam bolje ne može poslužiti za ilustraciju od mjeseca januara. Od Badnjega do Savindana prelati Beogradske patrijaršije i njihova prateća kvazimedijska menažerija ne propušte ni jednu jedinu priliku da Crnu Goru ne označe jednonacionalnom i jednovjerskom, njenu istoriju i identitet anomalijom, a sve koji se ne uklapaju u taj hegemonijski okvir – otpatkom. Koristi se, pritom, svaka prilika da se Hrist skloni s oltara, a na njegovo mjesto posade sveta telad krvi i tla. I sve to uz milozvučni pjev o povratku tradiciji.
Među pseudomedijskim promoterima takve nakaradne propagandistike čelno mjesto, već deceniju i kusur, pripada Rektorovom čedu, trovačnici pod imenom IN4S. Tako je i ove godine, valjda nezadovoljna ovogodišnjim mlakim odjekom Joanikijevih etnofiletističkih i šovinističkih beśeda, redakcija IN4S-a posegla za manipulativnom strategijom zloupotrebe prošlosti u svrhu promocije svojih hegemonijskih projekata. Ovoga puta, doduše, Rektorova je trovačnica poslužila samo kao posrednik za promociju teksta s manje čitanog, opskurnog Barskoga portala.&nbsp;
Članak „Sveti Sava u Gluhom dolu“ tako već naslovom nagovještava kontekst svetkovanja ili memorijalnoga prisustva jednog kulta u naznačenom crmničkom selu. Takav kontekst nagovještava i početna rečenica teksta: „U Crmnici se nekada nije raspravljalo o tome ko smo i kome pripadamo. To se znalo.“ Potom se prelazi na razradu zadate teme, pa se nasuprot duboko ukorijenjenom srpskom identitetu kao navodno izvorno narodnom postavljaju komunisti: „Komunistički period, kao što je opštepoznato, sproveo je sistematski ideološki obračun sa pravoslavljem i srpskim identitetom, uklanjanjući iz javnog i prosvjetnog prostora sve što je podsjećalo na duhovne i nacionalne korijene. Taj proces nije bio izraz volje naroda, već rezultat nove ideologije koja je nastojala da prekine kontinuitet i nametne zaborav kao normu.“ Eto ga. Sve jasno.
Neko je svoju hipotezu, iako ničim potkrijepljenu, prvo definisao kao „opštepoznato“, a potom iz nje izvukao željeni zaključak. Ispalo bi tako da su komunisti, umjesto što su obavili složeni postupak dislokacije Pivskoga manastira, ovaj jednostavno potopili. Ispalo bi da su umjesto što je u njihovo vrijeme obavljen do danas nedostižni zahvat konzervacije, restauracije i zaštite sakralnih spomenika, osobito nakon zemljotresa 1979. godine, sve to sravnili sa zemljom da zatru svaki trag pravoslavnog, a to, dabome, znači, srpskog nasljeđa. Ispalo bi da su državni projekat izrade Istorije Crne Gore povjerili „crnogorskim nacionalistima“, a ne mahom srpskim istoričarima, pa bi još ispalo da su iz tog projekta uklonili svaki pridjev srpski, a ne tim projektom štedro finansirali i promovisali rezultate hegemonijske istoriografije u kojoj izvan srpstva i srpskog u Crnoj Gori nema ni ledine ni mogile. Ispalo bi, velim, da je onako kako tvrdi autor, ali što da se radi kad tako nije.&nbsp;
Nasuprot tom strašnom komunizmu koji „čisti“ sve srpsko i pravoslavno, autor postavlja vrijeme koje doživljava kao uzor slobodnog promišljanja i djelovanja – međuratni period, pa veli: „Dokumenta iz međuratnoga perioda to (srpski identitet Crmnice – A. R.) potvrđuju bez ostatka. Imenovanje škola u Crmnici nije bio rezultat bilo čije prisile, već odraz jasnog kulturnog i duhovnog samorazumijevanja lokalnih zajednica. Narod je sam birao svoje uzore i svoje svetionike.“ Pa da bi to ilustrovao, navodi kako je 1931. godine „na izričiti zahtjev mještana“ škola u Dupilu dobila ime Osnovna škola „Stevan Vojislav“, po, kako veli autor teksta, srpskom knezu Duklje i Travunije, premda je Vojislav, kako nam svjedoče verifikovani istoriografski nalazi, bio dukljanski, a ne srpski vladar.
Kao drugi primjer narodnoga samoiskaza navodi to što je „Država prihvatila“ „narodnu“ volju pa školi u Gluhome Dolu dala ime „Sveti Sava“: „Za te ljude Sveti Sava nije bio apstraktan pojam, niti ideološki znak. On je bio temelj pismenosti, morala, duhovnog poretka. Bio je ime koje se izgovaralo s poštovanjem, bez zadrške i bez straha.“ Tako nam nadahnuti autor opisuje što je sve ponukalo Glu(h)odoljane da školi te 1933. godine, „bez prisile“, nađenu ime po prvome arhiepiskopu srpskih zemalja i pomorskih. Za autora tih redaka međuratni je period, za razliku od komunističkog, svojevrsna povijesna Arkadija.
Zanemarimo to što je u tome periodu Srbija nasilno anektirala Crnu Goru, što su je vlasti, vojska i žandarmerija Aleksandra Karađorđevića popalile i opljačkale, zanemarimo to što je više ili manje intenzivan otpor toj sili pružan gotovo cijelu jednu deceniju, uzmimo da kralj Aleksandar, samo koju godinu prije no će Crmničani krenuti da „bez prisile“ daju nazive svojim školama, nije uveo diktaturu, pa razmotrimo samo ono što nam ovaj tekst želi dokazati – da imenovanje škole po Svetome Savi 1933. ilustruje viševjekovnu narodnu tradiciju svetkovanja Svetoga Save u Crmnici.&nbsp;
Izuzme li se jedan dokument crmničkih glavara iz sredine XVIII vijeka, kao odraz tadašnje učene a ne tradicijske kulture, stvari sa svetkovanjem Svetoga Save u Crmnici, a i šire, do sredine XIX vijeka stoje bitno drugačije od onoga kako bi nam to htjeli prikazati propagatori kolonijalnih istorijskih predstava.&nbsp;
O fenomenu širenja kulta Svetoga Save ključno je zapažanje donio Pavle Apolonovič Rovinski u svojoj Etnografiji Crne Gore, đe veli da Sv. Savu „u zadnje vrijeme sa posebnom svečanošću proslavljaju škole, a preko njih slavljenje sve više i više ulazi u narod“. Jedan drugi marljivi istraživač crnogorske starine, Andrija Jovićević, u svojoj monografiji o Riječkoj nahiji, potvrđuje da je Ivan Crnojević jedina ličnost iz starije istorije zapamćena u narodnoj tradiciji; „...i mi vjerujemo, da je 16. vijek naselio Crnu Goru, pa i ovu nahiju, koja je svagda bila nerazdvojna cjelina sa starom i najstarijom Crnom Gorom; a što predanje kaže, da se to doseljavanje izvršilo samo za Ivanova doba, vrlo je pojimljivo, jer svaki želi, da svoje pretke dovede u vezu sa istorijskim imenom Ivana Crnojevića, čije jedino ime iz davne naše prošlosti i pamti narodno predanje.“
I Rovinski i Jovićević u svojim knjigama donose izvjesna „predanja“ o Svetome Savi, no nakon ovih konstatacija očito je da je riječ o pričama koje se – pod uticajem formiranja crkveno-prosvjetnoga ceremonijala vezanog za Svetoga Savu od 1856. godine na Cetinju, i nešto ranije na Primorju – oblikuju u njihovo vrijeme. Tada se i drevne tradicije o srednjovjekovnome zaštitniku Budve, Svetome Sabi Osvećenom, pripisuju Svetome Savi srpskom, istovremeno i druga stara predanja mijenjaju prvobitne protagoniste pa je Cara Dukljana, Svetoga Nikolu, Svetoga Iliju ili neke druge svece potiskivao Sveti Sava, a Svetoga Martina Tûrskog kao krsnu slavu pojedinih bratstava – Sveti Stefan Dečanski. Da je Sveti Saba Osvećeni bio poštovan u Budvi, svjedoči u svojim analima još 1650. godine don Krsto Ivanović, a crkva posvećena tom svecu spominje se još u XII vijeku, preciznije, prema natpisu koji je pronađen nakon zemljotresa 1979. godine – 1141. godine. Antun Kojović u svojim memoarima, započetim početkom XIX vijeka, veli da je Sveti Saba Osvećeni bio „u davna vremena zaštitnik Budve“.&nbsp;
Samo je po sebi razumljivo da je poštovanje ovoga sveca moralo podrazumijevati i prepisivanje i popularizovanje tekstova posvećenih njemu, a isto tako i postojanje izvjesnih obreda u njegovu čast, što je mogla biti i osnova da kontaminacijom kultova od XIX vijeka Svetoga Sabu Osvećenog potisne njegov znatno mlađi imenjak. Ima pretpostavki i da je prvobitna crkva najvjerovatnije iz XI vijeka na Savini, kraj Herceg Novog, oko koje će se docnije razviti manastirski kompleks, bila posvećena Svetome Sabi Osvećenom. Zanimljiva zapažanja o kultu jednoga drugog Save, Svetoga Save Sedmočislenika, u Crnoj Gori dao je u skorije vrijeme crnogorski istoričar Vukota Vukotić.
Za period ranoga novoga vijeka redovno se u (re)interpretacijama brkaju crkvena („učena“) i narodna kultura, iako je riječ o dva koegzistirajuća fenomena toga vremena, koja se ponegđe dodiruju, ali znatno češće razmimoilaze.&nbsp;
Pišući o kosovskoj tradiciji u Crnoj Gori, istoričar Gligor Stanojević je primijetio: „Tako je tradicija o Crnojevićima bila narodna tradicija. Ali pored ove tradicije postojala je, tačnije razvijala se, i kosovska tradicija. Nosilac ove tradicije bila je cetinjska mitropolija.“ Stanojević je zapravo skicirao postojanje dviju paralelnih kultura ranoga novovjekovlja, od kojih bi se jedna, starijom terminologijom, nazvala narodnom, a druga crkvenom. I dok se prva, narodna, odnosno tradicijska kultura prenosi dominantno usmenim putem i uobličava u usmenoknjiževnim tekstovima i običajnim praksama, druga, crkvena, posredovana je u prvome redu rukopisima, vezana za uže krugove sveštenstva i monaštva, i ostvarena na crkvenoslovenskome jeziku, pa su tekstovi nastali u njezinu okrilju, bez obzira na to jesu li s bugarskoga, makedonskoga, crnogorskoga, srpskoga ili bosanskoga prostora, cirkulisali unutar te kulturno-jezičke cjeline, koja bilježi, naravno, i svoje specifičnosti u svakoj od naznačenih sredina.
Tek kad se ima u vidu ova krucijalna razlika između narodne i crkvene tradicije, neki se procesi i fenomeni mogu pouzdanije tumačiti. Otud se jedini spomen Svetoga Save u Crmnici prije sredine XIX vijeka, pismo Crmničana Paštrovićima, nastalo između 1739. i 1742. godine, u kojem se „Sava srbski“ spominje kao neko ko je „u(t)vrdio vjeru i zakon“, može tumačiti isključivo kao refleks učene odnosno crkvene, ne i narodne, kulture koja je funkcionisala po drevnim tradicijskim pravilima, nesputanim normiranom „vjerom i zakonom“.
To, međutim, ne znači da se prije sredine XIX vijeka u Crmnici, i šire, kao dio tradicijske kulture nije svetkovao Sveti Sava. O tome nam najvjerodostojnije svjedočanstvo donosi risanski pop Vuk Vrčević u knjizi „Tri glavne narodne svečanosti Božić, krsno ime i slava“, objavljenoj u Pančevu 1883. godine. Bilježeći najvažnije tradicijske svetkovine u „Boki-kotorskoj, Crnoj-gori i Ercegovini“, Vrčević veli: „Posle pokladâ, narod svečano i najveselije proslavi tri zasebna sveca, t. j. Varindan, Savindan i Nikoljdan (4. 5. 6. Dek.) (...) Po sijelima u ove tri noći ne pjeva se, jer se, narod veli, uz post ne smije pjevati; ali nema ni muškog ni ženskog čeljadeta koji nezna narodom izmišljenu pjesnu ovim trima svecima. Evo je:&nbsp;
Var-varica vari (Sveta velikomučenica Varvara)&nbsp;
Sav-savica ladi (Sveti Sava osvećeni)&nbsp;
A Nikola kusa (Sveti čudotvorac Nikola).“
Sveti Sava i Savindan, dakle, postojali su u crnogorskoj tradicijskoj kulturi i prije sredine XIX vijeka. No taj je Sveti Sava poštovan 5. decembra po julijanskome, odnosno 18. decembra po gregorijanskome kalendaru, a ostao je upamćen kao Sveti Saba Osvećeni, kapadokijski kaluđer i svetitelj s početka VI vijeka, čiji se kult u Crnoj Gori može dokumentovati još od sredine XII vijeka, iz vremena kad Rastko Nemanjić, potonji Sveti Sava srpski, još nije bio ni rođen.

Tag: registracija

Albanski državljanin uhapšen jer je vozio kola sa tuđom registracijom

Berancu krivična prijava jer je vozio kola sa registracijama drugog vozila

Crnogorski putevi ne prate tempo: Svakodnevno na ulicama 306.000 vozila, saobraćajnice preopterećene

GI "21. maj": Ne može ni Brisel zamaskirati provincijalni podgorički cirkus

Ukrajina snizila kamatnu stopu

Tramp najavio oduzimanje sertifikata kanadskim avionima i nove carine

Manipulativni narativi Rektorove trovačnice

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO