U Crnoj Gori svakodnevno saobraća više od 306.000 vozila sa domaćim tablicama, a evidentiran je i značaj porast broja registracija tokom 2024. godine. Takav trend dodatno opterećuje inače nedovoljno razvijenu putnu mrežu i infrastrukturu, pogotovo u urbanim sredinama, i utiče na bezbjednost u saobraćaju.
To pokazuju podaci iz Izvještaja o stanju bezbjednosti saobraćaja na putevima iz prošle godine, a koji je Vlada usvojila na jučerašnjoj sjednici.
<h2>Najviše registracija u Podgorici</h2>
Broj registrovanih motornih i priključnih vozila u Crnoj Gori na kraju 2024. godine iznosio je 306.665 vozila, 21.392 više u odnosu na 2023. U toku 2024. godine u Crnoj Gori prvi put je registrovano 36.870 motornih i priključnih vozila, što je više od 5,5 hiljada u odnosu na 2023. &nbsp;
Registrovano je 2.498 motocikala, 28.891 putničkih automobila, 146 autobusa, 2.950 teretnih vozila, 581 specijalno i radno vozilo, 247 vučnih vozila, 1.055 priključnih vozila i 502 traktora 502.&nbsp;
Najviše po prvi put registrovanih motornih i priključnih vozila bilo je u Podgorici 12.377, zatim u Nikšiću 3.414, Baru 2.847, Budvi 2.264, Bijelom Polju 2.051...
U Izvještaju se konstatuje i da primijetna tendencija porasta broja vozila koja iz drugih država dolaze u Crnu Goru. Najveći broj vozila sa stranih registarskih područja u Crnu Goru dolazio je u toku ljetnjih mjeseci.
U toku 2024. na našim graničnim prelazima registrovan je prelazak 7.178.972 vozila, što je 7,1 &nbsp;odsto više nego u 2023. Najveći promet &nbsp;registrovan je na graničnim prelazima Sukobin, Dobrakovo, Debeli Brijeg, Božaj i Sitnica.
<h2>Neispunjeni bezbjednosni kriterijumi</h2>
Kada je u pitanju stanje saobraćajnica u Crnoj Gori, u Izvještaju za prošlu godinu se navodi da većina ne zadovoljavaju bezbjednosne kriterijume i zahtjeve modernog saobraćaja, niti su predviđene i projektovane da prime i opsluže broj i vrste vozila koja su svakodnevno u upotrebi u Crnoj Gori.&nbsp;
Povećane saobraćajne gužve, pa čak i povremeni ''saobraćajni kolapsi'' osim na magistralnim putevima karakteristični su i za gradove i to u prvom redu Podgoricu i Nikšić tokom cijele godine i pogotovu u saobraćajnim špicevima.&nbsp;
Pored toga, sve veći problem u posljednje vrijeme predstavlja nedostatak mjesta za parkiranje, što je naročito karakteristično za veće urbane sredine i turistička mjesta u toku sezona.&nbsp;
<h2>Gužve na naplatnim rampama</h2>
- Saobraćajne gužve i nepregledne kolone vozila su i prošle godine bile karakteristika svih primorskih gradova i magistralnih puteva koji vode ka njima za vrijeme turističke sezone, naročito u vrijeme kad su smjene turista, kad turisti idu ili se vraćaju sa plaža, kao i u vrijeme održavanja raznih kulturno-zabavnih i sportskih manifestacija. Pristupi zimskim ski centrima Kolašin 1450 i Kolašin 1600 bili su zbog neadekvatnih saobraćajnica i nedostatka potrebnog broja parking mjesta, pogotovo u dane vikenda, veoma otežani pa čak i onemogućeni - istaknuto je u dokumentu.
Saobraćajne gužve su bile prisutne i na pojedinim djelovima relativno novih i savremenih saobraćajnica, prvenstveno na pristupnim putevima auto-putu i naplatnim rampama, kako auto-putu ''Princeza Ksenija'' tako i tunelu ''Sozina''.&nbsp;

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crnogorski putevi ne prate tempo: Svakodnevno na ulicama 306.000 vozila, saobraćajnice preopterećene

Piše: Vuk Vuković, producent i univerzitetski profesor&nbsp;
Nakon čitanja sociološke studije Prognani pojmovi<a href="https://clio.rs/proizvodi/agora/prognani-pojmovi-neoliberalna-pojmovna-revizija-misli-o-drustvu_109156"> </a>Todora Kuljića<a href="https://clio.rs/proizvodi/agora/prognani-pojmovi-neoliberalna-pojmovna-revizija-misli-o-drustvu_109156"> </a>intenzivno sam počeo da razmišljam o pojmovima koji određuju savremeno društvo, a posebno o onima koji istražuju nejednakosti u društvu. Ili, da ovdje parafraziram Kuljića - kako prepoznati društvene uslove novog opojmljavanja istorijskog i savremenog iskustva? Čini se da kao indikator za ovu analizu možemo uzeti niz pojmova koji se pojavljuju, iz godine u godinu, kao riječi koje su obilježile određeni period: brain rot (2024),&nbsp;
generative artificial intelligence (2023), AI (2023), doomscrolling (2020), cancel culture (2019), sharing economy (2015), #blacklivesmatter (2014)... Ova adhoc analiza nam, izgleda, nudi zaključak da su ključni pojmovi savremenog društva nužno vezani za digitalnu kulturu, odnosno - da je trend „opojmljavanja savremenog iskustva“ u direktnoj vezi sa fenomenima medijske kulture. Ako ovu leksičku analizu svedemo na jedan pojam - zajednički imenitelj bi bio onaj koji objedinjuje sve pomenute prakse i fenomene: njegovo veličanstvo Algoritam. &nbsp;
<h2>Vrijeme algoritma&nbsp;</h2>
Iako (vjerovatno) potiče iz 9. vijeka i suštinski pripada polju koje je ograničeno matematikom kao formalnom i egzaktnom naukom, pojam algoritma je vremenom migrirao i u polje društveno-humanističkih nauka, posebno zadirući u oblast digitalne humanistike. Upravo zbog toga, set precizno definisanih koraka za rješavanje problema (što je jedna od definicija algoritma), otvorio je niz društvenih problema koje, sagledane u kontekstu medijske pismenosti, Svetlana Jovetić Koprivica naziva Tortura algoritma<a href="https://www.medijskapismenost.me/svetlana-jovetic-koprivica-tortura-algoritma-nasa-nova-istina/">.</a> I možda se upravo u procesu medijskog opismenjavanja krije spoj rigoroznih STEM disciplina i kritičke refleksije društvenih nauka. Iz tog spoja rodile su se, između ostalog, i - etičke dileme i ono što nezgrapno prevodimo - algoritamska pristrasnost (algorithm bias). &nbsp;
<h2>Kako algoritmi biraju umjesto nas?&nbsp;</h2>
Međutim - kako uopšte algoritam danas funkcioniše, šta su bila očekivanja algoritamskog funkcionisanja, a šta smo dobili kao realnost? Algoritamska personalizacija ili personalizovana algoritamska selekcija je obilježila posljednje dvije decenije, a posebno eru društvenih medija. Još otkako je Google 2004. godine uveo personalizovanu pretragu (od 2009. godine - kao standard za sve korisnike, čak i one koji su izlogovani sa svojih računa, a ni brisanje "kolačića" neće mnogo pomoći), niz medijskih platformi (Facebook, Instagram, TikTok...) je ušao u trku - ko će ponuditi „bolji“ algoritam.&nbsp;
Kvalitet algoritma, suštinski gledano, procjenjivan je na osnovu dva kriterijuma: koliko dugo zaokuplja pažnju korisnika (ekonomija pažnje) i koliko novca donosi platformama/oglašivačima.&nbsp;
Takvi kriterijumi, ukratko, dehumanizuju proces personalizovane selekcije sadržaja i svjedoče o dominaciji lukrativnih obrazaca produkcije sadržaja čiji je osnovni cilj - eksploatacija korisnika. Ipak, algoritamska personalizacija kao kompleksan mehanizam obrade velikih podataka o ponašanju korisnika na internetu nastao je kao odgovor na ubrzanu akumulaciju medijskog materijala: neki podaci<a href="https://www.digitalsilk.com/digital-trends/how-much-data-is-generated-per-day/#:~:text=402.74%20million%20terabytes%20of%20data,consumed%20information%20across%20the%20world."> </a>ukazuju da se danas, dnevno, generiše preko 400 terabajta (TB) sadržaja zbog čega se opravdano postavlja pitanje - šta mi radimo sa toliko medijskog sadržaja?&nbsp;
Ideja da platforme same, u naše ime i na osnovu naših podataka, selektuju sadržaje koji su nam korisni ili zadovoljavaju naše potrebe možda je svojevremeno mogla da se tumači kao strategija koja bi nam omogućavala da pristupamo sadržajima koji su za nas najrelevantniji, odnosno da apsolutnu kontrolu nad personalizacijom imamo mi kao korisnici.&nbsp;
Prediktivna analitika, u praksi, ispostavilo se da radi isključivo za velike korporacije koje imaju kontrolu nad procesom selekcije sadržaja, ali i nad podacima koje im, voljno i nevoljno, dajemo na raspolaganje. O tome svjedoči i hipoteza da je ključnu ulogu u kontekstu referenduma u Velikoj Britaniji (Brexit) imalo upravo algoritamsko filtriranje i distribucija informacija<a href="https://www.theguardian.com/technology/2018/mar/17/facebook-cambridge-analytica-kogan-data-algorithm"> </a>koji su oblikovali način na koji je javnost percipirala ključna pitanja migracija, suvereniteta, ekonomije i EU birokratije.&nbsp;
<h2>Kada algoritmi postanu nepravedni &nbsp;</h2>
Distopijska slika algoritma ne iscrpljuje se samo u personalizovanoj selekciji i manipulaciji našim podacima, već i u sistemskim, ponavljajućim „greškama“ kojima ne upravlja (isključivo) čovjek niti veliki centri moći. Greške su, ustvari, nepravedni i diskriminatorni rezultati koje tendenciozno daje automatizovani sistem, pri čemu favorizuje jednu grupu podataka na račun druge. Ovakva diskriminacija nije (nužno) u funkciji akumulacije kapitala, ali ona jeste dokaz da algoritam nije neutralan, odnosno da je pristrasnost integrisana kroz dizajn algoritma, podatke ili način primjene/obrade podataka. &nbsp;
Google je 2015. godine uveo aplikaciju za prepoznavanje sadržaja na slikama i otvorio polje digitalnih stereotipa: tamnopute osobe algoritam je prepoznavao i obilježavao kao gorile, zbog čega se Google izvinio. Godinama kasnije, Google, a ni ostale globalne korporacije poput Applea, ne omogućavaju prepoznavanje gorila jer su tu oznaku blokirali u svojim algoritmima, čime su samo zaobišli problem i umjesto rješenja ponudili prividnu neutralnost. Sličnu pristrasnost je pokazivao i algoritam COMPAS koji je korišćen za procjenu rizika od ponovnog činjenja krivičnog djela u nekim državama SAD: istraživačka analiza je pokazala da je algoritam češće davao lažno visoke ocjene rizika afroameričkim optuženicima (u poređenju sa bjelcima), odnosno da su oni dvostručko češće označavani kao budući prestupnici, dok su bijelci češće (pogrešno) ocjenjeni kao nisko-rizični.&nbsp;
Amazon je razvijao AI alat za pregled radnih biografija koje je trebalo rangirati na osnovu uspješnosti, ali je brzo otkriveno da algoritam diskriminiše žene. Podaci na kojima je algoritam „treniran“ bili su istorijski uslovljeni okolnošću da je dominacija muškaraca u tehnološkom sektoru vodila tome da rezimei kandidatkinja dobijaju „kaznene“ bodove. Amazon je obustavio primjenu projekta, zbog opasnosti da bi se slične greške mogle ponoviti. Ovakvu polnu i rodnu diskriminaciju imali su i kodovi za ciljano oglašavanje (Facebook) ili kreditno bodovanje (Apple Card) koji su, takođe, favorizovali određeni pol, iako im to nije zadato kao namjera.&nbsp;
Iako postoji niz primjera koji se, u akademskim krugovima, već odavno tretiraju kao naučni i etički problem, regulativa sporo sustiže tehnologiju i njen razvoj. Američka administracija prije nekoliko godina objavila je dokument naslovljen Blueprint for an AI Bill of Right sa nizom neobavezujućih principa koji se tiču vještačke inteligencije, od kojih se dio posebno tiče zabrane od algoritamske diskriminacije. Neka od ovih pitanja evropska regulativa pokušala je da tretira kroz Opštu uredbu o zaštiti podataka (GDPR), Akt o digitalnim uslugama (DSA) ili Akt o vještačkoj inteligenciji (AI Act), ali je otvoreno pitanje kako će sve ovo zemlje članice EU (i one koje deklarativno to žele da postanu) sprovoditi u svakodnevnoj praksi. Crnogorsko zakonodavstvo pasivno prati i one medijske standarde koji se tiču i tradicionalnih medija, te nije za očekivati da pitanje vještačke inteligencije i algoritamske pristrasnosti bude tačka dnevnog reda nadležnih institucija, prije svega - Vlade i Skupštine Crne Gore.&nbsp;
Ono što je očigledno iz ovih primjera je da razvoj tehnologije, iako potiče iz egzaktnih nauka, nije neutralan, već jako odražava i odslikava društvene prilike i okolnosti. Algoritamska pristrasnost je, dakle, samo digitalizovana diskriminacija koja decenijama i vjekovima postoji u društvu, po svim osnovama - polnom, rodnom, klasnom, seksualnom, rasnom, itd. Tako digitalizovana, diskriminacija više nije samo vremenska kategorija, već je postala i prostorna - time što se proširila na sve medije kao produžetke naših čula, kako bi to rekao Maršal Makluan. Ipak, kao takva, ona je opasnija: upravo zbog pretpostavke da su računarske odluke objektivne i egzaktne, one dobijaju povjerenje koje ne zaslužuju, a njihova pristrasnost je teže uočljiva. Otkrivanje prividne neutralnosti zadatak je svih nas, svakodnevno i svuda - i to ne samo da bi AI sistemi bili pravedniji, transparentniji i bezbjedniji za društvo. Možda će tako, bar u digitalnom društvu, diskriminacija biti jedan od - prognanih pojmova.&nbsp;
Ovaj tekst je pisan za sajt medijskapismenost.me u okviru programa Agencije za audiovizuelne medijske usluge.

U čijim rukama je vaša pažnja? Priča o algoritmu potlačenih

Vlada će uskoro odgovoriti na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koje joj je tražilo dokumentaciju u vezi sa nedavno potpisanim sporazumom sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, saznaju Vijesti iz više nezvaničnih izvora. 
 
Vlade Crne Gore i UAE krajem marta su potpisale sporazume o ekonomskoj i o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina na svečanosti organizovanoj u Predsjedničkoj palati u Abu Dabiju. Dokumente su potpisali crnogorski premijer Milojko Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar vanjskih poslova, šeik Abdulah Bin Zajed Al Nahjan, u prisustvu predsjednika šeika Muhameda bin Zajeda Al Nahjana. 
 
Jedan od izvora Vijesti objasnio je da je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) 10. aprila uputila SDT-u inicijativu da ispita sve okolnosti u vezi sa pripremom tog sporazuma, navodeći sumnje da bi taj proces mogao povlačiti i krivičnu odgovornost za određene aktere. U dopisu se traži da Tužilaštvo identifikuje odgovorne i spriječi eventualnu štetu po državni budžet i javni interes. 
 
- U dopisu MANS-a se, između ostalog, navodi da je predsjednik države Jakov Milatović 9. aprila iznio ozbiljne optužbe na račun Sporazuma koji je premijer potpisao i koji je poslat parlamentu na usvajanje. Uz to, iz dopisa MANS-a proizilazi da je Milatović izjavio da sporazum koji se odnosi na turizam predstavlja kršenje crnogorskih zakona, Ustava i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, te da zbog toga neko mora da snosi krivičnu odgovornost - naveo je izvor lista. 
 
On je dodao da, iako se u dopisu MANS-a to izričito ne navodi, iz njegove sadržine po ocjeni SDT-a proizilazi da se visoki javni funkcioneri iz Vlade prijavljuju za krivična djela korupcije iz člana 3, stav 1, tačka 2 Zakona o SDT-u. 
 
- Kako podaci MANS-a ne pružaju dovoljno osnova za donošenje i na zakonu zasnovane odluke, SDT je tražio od izvršne vlasti da se dostavi u što kraćem roku sva raspoloživa dokumentacija na kojoj je zasnovano potpisivanje tog Sporazuma, kao i pisano izjašnjenje - rekao je izvor Vijesti. 
 
Iz poslaničkog klub Građanskog pokreta URA u aprilu su predali krivičnu prijavu SDT-u protiv predsjednika Vlade Milojka Spajića i drugih N.N. lica zbog potpisivanja međudržavnog sporazuma. 
 
Međutim, iz SDT-a nema zvaničnog odgovora na pitanja šta su uradili povodom ovog dopisa MANS-a. Nema ni informacija o tome šta je preduzeto povodom krivične prijave koju je podnio poslanički klub URA protiv premijera Milojka Spajića i drugih nepoznatih, takođe u vezi sa ovim Sporazumom. 
 
List je uputio pitanja SDT-u o tome koje su aktivnosti preduzete povodom inicijative MANS-a i krivične prijave URA, kao i da li su u vezi sa Sporazumom zaprimljene još neke prijave. 
 
- MANS je 10. aprila uputio dopis SDT-u za inicijativom za sprovođenje mjera iz nadležnosti SDT-a, a u vezi sa sumnjama iznijetim u javnosti da priprema Sporazuma u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE povlači i krivičnu odgovornost onih koji su u tome učestvovali. Očekujemo da SDT do kraja ispita pozadinu kreiranja jednog ovakvog dokumenta, identifikuje sve odgovorne i pravovremeno spriječi moguću štetu po državni budžet i javni interes - kazao je Vijestima direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac. 
 
On je dodao da nakon upozorenja Evropske komisije, nevladinog sektora i domaće javnosti, činjenica da i SDT sada ispituje pojedinosti koje su dovele do zaključivanja ovakvog Sporazuima, trebalo bi da bude dovoljno motivišuća za crnogorske poslanike da odbiju da glasaju za ovaj dokument dok ne budu rasvijetljene sve kontroverze koje ga prate od prvog dana. 
 
Predsjednik države Jakov Milatović nije potpisao Zakon o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između vlada Crne Gore i UAE i vratio ga je krajem aprila Skupštini na ponovno odlučivanje. 
 
Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između vlada Crne Gore i UAE na prvi pogled nije suprotan pravu Evropske unije (EU), niti Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Crne Gore EU (SSP), jer nema dovoljno detalja, ali nepravilna primjena i tumačenje nekih njegovih odredbi mogli bi dovesti do kršenja propisa u oblasti javnih nabavki i diskriminacije evropskih i crnogorskih kompanija u korist potencijalnih investitore iz UAE. 
 
List saznaje da je ovo suština odgovora evropske komesarke za proširenje Marte Kos na zahtjev Milatovića da od nje dobije zvanično mišljenje o usklađenosti ovog sporazuma sa pravnom tekovinom EU, SSP-om i vrijednostima koje ona njeguje. Milatović je mišljenje tražio kako bi mu to pomoglo da odluči da li da proglasi Zakon o potvrđivanju ovog sporazuma.

Vlada za SDT sprema dokumentaciju o ugovoru o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina

Ispred hotela Hilton u kojem se jutros u Podgorici održava konferencija na kojoj govori investitor Mohamed Alabar, predstavnici civilnog sektora i građanski aktivisti organizovali su performans pod nazivom „Darovi za Alabara“, kako bi izrazili protest protiv sporazuma koji Vlada Crne Gore potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
- Jedino što može besplatno da dobije je šaka crnogorske zemlje - poručila je Vanja Ćalović Marković iz MANS-a ukazujući na simbolični poklon u tegli na kojoj je pisalo „Gratis“, poručujući da će sve ostalo morati da dobije na javnom tenderu, u skladu s pravilima Evropske unije.
- Riječ je o investitoru koji, kažu iz Vlade, nije izabran da radi na projektu gdje će navodno biti tender. To je taj nivo apsurda sa kojim se suočavamo kada je u pitanju nova vlast i kada je u pitanju ovaj posao. Mi smo ovdje došli da danas gospodinu Alabaru damo jednu šaku zemlje Crngorske i to je jedino što može besplatno da dobije građana Crna Gore. Sve drugo će morati da dobije na tenderu. Isključivo na tenderu, isključivo po pavilima Evropske unije. Beskrajno smo zahvalni Evropskoj uniji što nas štiti od odluka našeg premijera i odluka naše Skupštine – kazala je Ćalović Marković.
Ona je dodala i da su beskrajno zahvalni Specijalnom državnom tužilaštvu što je, kako je kazala, pored svih ogromnih poslova koje radi otvorilo i ovo pitanje.&nbsp;
- I nadamo se da će to biti dovoljna poruka poslanicima aktuelne većine da sačekaju sa usvajanjem ovoga sporozuma. Imamo tri poruke iz Evropske unije. Imamo pismo Marte Kos, imamo stav Evropskog parlamenta, imamo stav predsjednika Evropskog savjeta, koji su vrlo jasni da je ovaj sporozum nije suprotan evropskim standardima samo ako ostane mrtvo slovo na papiru. Zašto onda usvajaju sporozum da bi on ostao mrtvo slovo na papiru? Mi ne želimo kao građani Crne Gore da čekamo trenutak kada će premijeru ponovo da padne na pamet da djelova tog sporozuma aktuelizuje – kazala je ona.
Zbog toga, kako je rekla, &nbsp;su Alabaru danas, pored zemlje u tegli, donijeli na poklon ugovor, Ustav i zakone koji se suspenduju ovim sporazumom.
- Pozivam vas da pitate premijera je li konačno dobio pismo komesarke Marte Kos. Podsjetiću vas kad je rekao da pismo nije vidio ali da je odgovor Evropske komisije „fenomenalan“. E, pošto su juče sreo sa gospodinom Koštom, zna li sad kakav je odgovor Evropske komisije? Mi znamo i jasno nam je - taj odgovor kaže ako se ovaj posao bude sprovodio sa gospodinom Alabarom na način na koji je to zamislio premijer to će blokirati ulazak Crne Gore u Evropsku uniju – kazala je Ćalović-Marković.
Sanja Orlandić iz NVO Green Home, podsjetila je na ekološki aspekt problema posebno naglašavajući značaj očuvanja Velike plaže, gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog kompleksa.
– To je prostor izuzetne vrijednosti – jedinstven po biodiverzitetu, brojnosti i očuvanosti staništa, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou. Riječ je o području koje ispunjava uslove za mrežu Natura 2000 – najveću mrežu zaštićenih područja u Evropi – kazala je Orlandić.
Dodala je da bi narušavanje tog prostora bilo nepopravljivo, ne samo sa stanovišta životne sredine, već i u smislu kršenja međunarodnih obaveza koje je Crna Gora preuzela.
– Ovo je teritorija koja zahtijeva najviši stepen zaštite, ne dodatno betoniranje i privatizaciju – zaključila je Orlandić.

Jedino što Alabar može dobiti besplatno je šaka zemlje

Niški studenti koji su sinoć blokirali zgradu suda u tom gradu, jutros su se nakon dolaska policije, uputili ka zgradi MUP-a kako bi pružili podršku privedenom veteranu, javlja reporter N1.
Studenti u Nišu prenoćili su ispred zgrade suda gdje su sinoć blokirali ulaze. 
 
Jutros oko pola 7 došla je žandarmerija. 
 
Zaposleni u zgradi suda uspijevali su da uđu sporednim ulazima koji su tokom noći bili blokirani. 
 
Redari su pozvali okupljene da se upute ka zgradi policije kako bi pružili podršku jednom od veterana koji je priveden.
Ispred suda su ostvaljeni tragovi crvenih ruku.

Žandaremerija prekinula blokadu suda u Nišu, priveden veteran, studenti krenuli ka MUP-u

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

U Regionalnom vodovodu Crnogorsko primorje problemi se gomilaju, a zapošljeni u kontinuitetu upozoravaju na nezakonita postupanja predsjednika Odbora direktora u ostavci Zorana Lakušića i prošle godine nezakonito izabranog izvršnog direktora Krsta Radovića. Sada se javnosti obratio smijenjeni rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove Vladimir Ružičić, koji je otvoreno pismo dostavio i premijeru Milojku Spajiću, ministru ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjanu Ćulafiću, ombudsmanu Siniši Bjekoviću, predsjedniku Sindikata Regionalnog vodovoda Igoru Anastasovu, zahtijevajući zaštitu svojih i prava njegovih kolega iz radnog odnosa koja se, kako je istakao, u kontinuitetu ugrožavaju. <h2>Otvoreno pismo</h2> U dopisu tvrdi da od kada je za izvršnog direktora imenovan Krsto Radović počinju progon i mobing. Piše da je on tada sa funkcije rukovodioca postavljen na nižu poziciju - saradnika, dok je kolega sa mjesta šefa jedne službe „spušten“ na mjesto saradnika, a drugi kolega sa mjesta savjetnika na mjesto referenta. Da je sve to nezakonito, konstatovala je, tvrdi, Inspekcija rada. Ističe i kako se „Radović nije zaustavio na tome, već je nastavio da sprovodi svoju samovolju“ i pokrenuo „po dva montirana i izmišljenja disciplinska postupka“ protiv njega i još jednog kolege, a samo sa jednim ciljem - da im nezakonito da otkaze. On citira Radovića koji navodno komentariše: „...kad se vrate preko suda, ja svakako neću biti tu“. On od Spajića i Ćulafića traži da hitno preduzmu mjere protiv Odbora direktora ove državne kompanije i izvršnog direktora (koji formalno ne ispunjava uslove za to radno mjesto), budući da se radi o privrednom društvu koje je u vlasništvu države Crne Gore i čija aktivna vrijednost iznosi 140 miliona eura. Upozorava i da od ove kompanije zavisi ljetnja turistička sezona, kao najznačajnija privredna grana u Crnoj Gori. Smatra da je Odbor direktora nezakonito razriješio tri izvršna direktora - Gorana Jevrića, Josipa Đuraškovića i Borislava Ivankovića i nezakonito imenovao Krsta Radovića, „lice koje nema potrebno radno iskustvo od pet godina sa VII1 stepenom na rukovodećim pozicijama“. - ...zloupotreba prava i zlostavljanje zaposlenih i njihova diskriminacija od strane Krsta Radovića je iz dana u dan sve veća i gora – piše on u dopisu. Od ombudsmana Bjekovića traži da pokrene postupak zbog zloupotrebe prava izvršnog direktora prema zapošljenima. Ružičić piše kako mu je 3. maja izvršni direktor Radović dostavio Upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti broj 25-1934/2 od 23. aprila na što je on u zakonskom roku dostavio zahtjev za usmeno izjašenjenje na, kako je istakao, „sramni, montirani i nezakoniti postupak utvrđivanja odgovornosti“, konstatujući da mu je na teret stavio dvije teže povrede radne obaveze, a za koje on, kako tvrdi, ne može biti odgovoran. Radović tereti Ružičića da je napravio težu povredu radne obaveze jer se nije pojavio na rasprave održane 3. marta u kotorskom sudu, u slučaju dvije tužbe protiv Regionalnog vodovoda. Kao drugu težu povredu naveo je da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio tekst odluka o novčanim pomoćima zapošljenima koji nije u skladu sa Statutom kompanije, a nije ukazao izvršnom direktora da je za donošenje tih Odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor. U dokumentu koji je dostavio uz otvoreno pismo – Prijedlog za obustavljanje postupka i zahtjev za usmeno izajšnjenje na upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze, Ružičić je kategoričan da je Radović napravio niz nezakonitih radnji.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Vodoizvorište Bolje sestre"><figcaption>REGIONALNI VODOVOD U OZBILJNIM PROBLEMIMA: Vodoizvorište Bolje sestre(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  <h2>„Zaboravljena“ komunikacija</h2> Prvu procesnu grešku, kako j istakao, napravio je jer mu je uz upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze dostavio i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti, ne ostavljajući mu prostor za izjašnjenje, čime je, kako ističe, povrijedio njegovo Ustavom i Evropskom konvencijom za ljudska prava, zagarantovano pravo na pretpostavku nevinosti, odnosno prekršio je načelo prezumpcije nevinosti. On je u pismu ukazao da je za prvi postupak koji je Radović pokrenuo protiv njega donio nezakonitu odluku 14. aprila, a da nije prethodno donešena odluka o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obaveze. - ...prvi postupak je pokrenut nakon što je direktor Radović priznao izvršenje prekršaja, iako nije bilo osnova za to, pa je sakrio prekršajne naloge iz kojih bi se to dalo vidjeti. Tačnije, kao zapošljeni protiv kojeg se vodio postupak nijesam imao pravo uvida u te prekršajne naloge – napisao je Ružičić. Tvrdi i da su u prvom postupku protiv njega pribavljali dokaze nakon održane rasprave, na koje se nije mogao izjasniti, kao i da su promijenili kvalifikaciju djela nakon rasprave, što je zaključio iz odluke koju je dobio. U pismu je Ružičić decidiran da je za dva ročišta pred kotorskim osnovnim sudom, 3. marta, po tužbama Milana Janovića i Ivana Špadijera, za koje tvrdi da su Radovićevi najbliži saradnici, uputio dopis sudu da neće doći, jer je bio bolestan, za što ima i dokaze, jer je otvorio biolovanje 26. februara. Decidiran je da je o svemu bio obaviješten i lično Radović, s kojim je imao i usmenu i mejl komunikaciju, te da mu je ovaj rekao: „Nema veze odlaži sva ročišta dok Laki, tačnije advokat Lazar Armenko ne potpiše ugovor“. Ružičić je naglasio i da je na bolovanju do 30. maja, jer je u kompaniji psihički maltretiran, nezakonito raspoređen na nižu poziciju, žrtva je pokretanja montiranih disciplinskih postupaka, te mobinga. Za drugu tačku Radovićeve „optužnic“, koja se odnosi na to da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio odluke o novčanoj pomoći zapošljenima koje nijesu u skladu sa Statutom Društva i nije ukazao izvršnom direktoru da je za donošenje tih odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor, Ružičić, takođe, tvrdi da je neargumentovana. Upozorio je Radovića i da je povrijedio pravo zapošljenih na privatnost, a pogotovo za jednog kolegu u čijem je slučaju odluka završila na oglasnoj tabli kompanije, a pomoć je dodijeljena zbog bolesti, pa je to moglo da pročita više od stotinu ljudi koji tuda prođu, a „što je školski primjer kršenja ličnih podataka“. <h2>Probijanje rokova</h2> Ističe i da je svaku od tih odluka potpisao bivši izvršni direktor i da posljednja datira od 10. aprila prošle godine?! - Znači više od godinu dana od dana dostavljanja upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze broj 25-1934/1, a rok zastare za povrede radne obaveze je tri mjeseca, odnosno šest mjeseci shodno članu 152 Zakona o radu Crne Gore, a Zoran Lakušić kao predjsednik Odbora direktora je za sve ovo znao, jer su mu sve odluke više puta dostavljane i o istima ga je upoznavao Borislav Ivanković (bivši izvršni direktor p.a). Pri tom posebno ukazujem na to da su odluke donijete u skladu sa Kolektivnim ugovorom kod poslodavca broj 23-2798/1 od 21.06.2023. godine (u dijelu koji se odnosi na pravo poslodavca da zaposlenom da novčanu pomoć) i Granskim kolektivnim ugovorom za stambeno-komunalne djelatnosti (Sl. List CG broj 2/12, 32/12, 93/23) u dijelu visine novčane pomoći obzirom da su Granskim kolektivnim ugovorm predviđena veća prava za zapošljenog u odnosu na naš kolektivni ugovor – istakao je Ružičić u pismu. Ponovio je da je Zoran Lakušić imao sve te informacije, iako „može reći da se ne sjeća toga, isto kao što se ne sjeća sastanka koji je organizovao sa predstavnicima Exploringa DOO na koji nas je pozvao on i njegov savjetnik Željko Raičević, a o čemu postoji pisani i vjerovatno audio zapis“. - ...čak je i komisija koju je formirao Odbor direktora čiji je predsjednik bio član Odbora direktora Zdravko Čurović dala svoj stav i konstatovala da o novčanim pomoćima odlučuje izvršni direktor – piše on, pored ostalog.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3" data-rendition-name="original" width="1600" height="1053" loading="lazy" alt="Zoran Lakušić"><figcaption>KONTINUITET NEZAKONITIH ODLUKA: Zoran Lakušić(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  Precizira da je sve novčane pomoći zapošljenih, do potpisivanja Kolektivnog ugovora, dodjeljivao je Odbor direktora, nakon čega je to ovlašćenje prenešeno na izvršnog direktora. - ...kako može Vi znati da bivši izvršni direktor nije obaviješten o nečemu što je dobrovoljno potpisao, pri tom u dogovoru sa Zoranom Lakušićem, isto kao što sada Vi sa Zoranom Lakušićem dogovarate dodjelu pomoći fudbalskim klubovima, mjesnim zajednicama, NVO organizacijama, portalima, itd – piše Ružičić. Bura u Regionalnom vodovodu traje duže od pola godine, ali u Vladi još ne reaguju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Zgrada Vlade Crne Gore"><figcaption>U IZVRŠNOJ VLASTI ĆUTE: Zgrada Vlade Crne Gore(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption></figure>  Portal ETV u kontinuitetu izvještava o dešavanjima u ovoj državnoj kompaniji, a preduzeće je bilo tema i na skupštinskom zasijedanju 16. aprila, kada je poslanik Boris Mugoša postavio pitanja ministru Ćulafiću - od nezakonitog izbora za direktora Krsta Radovića do ostavke Lakušića. I tek tada javnost je dobila potvrdu nezvanične informacije koju je Portal ETV objavio još 19. februara – da je Lakušić podnio ostavku, koja, inače, do danas nije konstativana na Vladi. Lakušić je na čelo Odbora direktora ove kompanije imenovan u maju 2021, nakon partijske raspodjele funkcija između proruskih i prosrpskih stranaka koje su pobijedile na izborima u avgustu 2020.

Tag: registracija

Crnogorski putevi ne prate tempo: Svakodnevno na ulicama 306.000 vozila, saobraćajnice preopterećene

U čijim rukama je vaša pažnja? Priča o algoritmu potlačenih

Vlada za SDT sprema dokumentaciju o ugovoru o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina

Jedino što Alabar može dobiti besplatno je šaka zemlje

Žandaremerija prekinula blokadu suda u Nišu, priveden veteran, studenti krenuli ka MUP-u

PRATITE TVe UŽIVO