Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan razgovarao je telefonom u subotu s predsjednikom Venecuele Nikolasom Madurom, naglašavajući važnost održavanja otvorenih kanala dijaloga između SAD-a i Venecuele te izražavajući nadu u smanjenje napetosti između ove dvije zemlje.
Prema izvorima iz turskog predsjedništva, razgovor je obuhvatio bilateralne odnose između Turske i Venecuele, kao i regionalna pitanja. Erdoganov poziv dolazi u trenutku dok su odnosi između Karakasa i Vašingtona i dalje napeti, a SAD su uvele ekonomske sankcije Venecueli.
Turska i Venecuela razvijaju sve bliže odnose od 2016. godine, uprkos minimalnoj interakciji tokom decenija nakon uspostavljanja diplomatskih veza 1950. godine.
Odnos je karakterizovan, kako analitičari navode, zajedničkim frustracijama dva lidera zbog zapadnih politika i američkih sankcija.
"Turkish Airlines" je u decembru 2016. godine pokrenuo direktne letove koji povezuju Istanbul i Karakas preko Havane, dok su ekonomska partnerstva između zemalja rasla.
Izvoz zlata iz Venecuele u Tursku porastao je sa nule na 900 miliona dolara u prvih devet mjeseci 2018. godine, a Rojters je izvijestio da je te godine iz Venecuele u Istanbul transportovano 23 tone rudnog zlata.
Ankara se pojavila kao ključni podržavalac Madura tokom predsjedničke krize u Venecueli, podržavajući ga u odnosu na lidera opozicije Huana Guaidoa. Kada je Guaido pokušao preuzeti predsjednička ovlašćenja 2019. godine, Erdogan je osudio taj potez putem društvenih mreža, navodeći da samo demokratski izbori mogu odrediti kako se zemlja upravlja.
Turski predsjednik posjetio je Karakas u decembru 2018. godine, čineći ga jednim od rijetkih značajnih svjetskih lidera koji su putovali u Venecuelu tokom političkih previranja.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Erdogan razgovarao s Madurom, pružio mu podršku tokom sukoba sa SAD-om

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan u ponedjeljak je osudio napade dronovima na naftne tankere koji su plovili prema Rusiji u blizini turske obale Crnog mora, za koje je Ukrajina preuzela odgovornost, nazvavši ih zabrinjavajućom eskalacijom koja rat dovodi u turske vode.
- Ni pod kojim okolnostima ne možemo prihvatiti ove napade, koji ugrožavaju sigurnost plovidbe, okoline i živote u našoj isključivoj ekonomskoj zoni - rekao je Erdogan nakon sastanka kabineta u Ankari, misleći na područje Crnog mora gdje Turska ima posebna prava nad prirodnim resursima prema međunarodnom pravu.
Komentari su uslijedili nakon napada ukrajinskih mornaričkih dronovima u petak naveče na dva tankera povezana s Rusijom, Kairos i Virat, dok su plovili prema ruskoj luci Novorosijsk kako bi utovarili naftu za izvoz.
<h2>"Flota u sjenci"</h2>
Brodovi, opisani u bazama podataka o sankcijama otvorenog koda kao dio ruske "flote u sjenci" koja se koristi za zaobilaženje zapadnih naftnih ograničenja, pogođeni su u brzom slijedu kod sjeverne obale Turske, izazvavši požare, ali nije bilo prijavljenih žrtava.
U subotu je portparol turskog ministarstva vanjskih poslova Oncu Keceli izjavio da su se napadi dogodili unutar turske ekskluzivne ekonomske zone i da "predstavljaju ozbiljne rizike za plovidbu, živote, imovinu i sigurnost okoline u regiji".&nbsp;
Dodao je da je Ankara započela razgovore s "relevantnim stranama" kako bi spriječila širenje sukoba preko Crnog mora i zaštitila turske ekonomske interese.
<h2>Tankeri bili legitimne mete ukrajinskim snagama</h2>
Ukrajinske sigurnosne službe kažu da su u operaciji koristile domaće mornaričke dronove Sea Baby, predstavljajući tankere kao legitimne mete povezane s ruskim prihodima od nafte, koji pomažu u finansiranju invazije velikih razmjera pokrenute 2022. godine.
Kijev je pozvao zapadne vlade da djeluju protiv "flote u sjenci" i prešao je s napada na rafinerije na ruskom teritoriju na napade na brodove na moru u nastojanju da ograniči izvozne kapacitete Moskve, prenosi "Turkish Minute".

Erdogan napade dronovima naziva "zabrinjavajućom eskalacijom"

Turski sud osudio je uglednog nezavisnog novinara Fatija Altajlija na četiri godine i dva mjeseca zatvora, zbog komentara u kojima je kritikovao vlast predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, prenijela je državna televizija TRT.
Presuda dolazi u trenutku šireg pritiska na opozicione ličnosti u Turskoj tokom protekle godine, uključujući i hapšenje gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamolua u martu, koji negira sve optužbe za korupciju.
Altajli, koji na YouTubeu ima više od 1,5 miliona pretplatnika, bio je u pritvoru sve do suđenja u junu, a teretili su ga zbog videa u kojem je govorio o anketi prema kojoj se većina građana protivi ideji da Erdogan vlada doživotno.
U tom snimku Altajli se pozvao na osmansku historiju, rekavši da su Turci u prošlosti "ubili" ili "utopili" vladare koje više nisu željeli na vlasti. Erdoganov saradnik Oktaj Saral tada je naveo da su Altajlijevi komentari "otišli predaleko".
Istanbulski sud saopštio je da se Altajli proglašava krivim zbog "prijetnje predsjedniku" i da ostaje u zatvoru, prenosi TRT.
Na ročištu je Altajli odbacio optužbe, navodeći da nije imao namjeru prijetiti Erdoganu te je zatražio oslobađanje, prema navodima turskih medija.
Njegov advokat Erinč Sagkan, koji je ujedno i predsjednik Unije turskih odvjetničkih komora, kazao je da je presuda potpuno "nezakonita" i da krši osnovne slobode, te najavio žalbu.
- Presuda predstavlja zastrašivanje cijele štampe i može postati alat za ugnjetavanje svih disidentskih glasova - izjavio je Sagkan ispred suda.
Organizacije civilnog društva već godinama upozoravaju na ozbiljna ograničenja medijskih sloboda u Turskoj. Reporteri bez granica rangirali su zemlju na 158. mjesto od 180 država u Indeksu slobode medija za 2024. godinu.

Novinar osuđen na četiri godine zatvora zbog komentara o Erdoganu

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan poručio je u ponedjeljak ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da je Ankara spremna da obnovi svoju ulogu posrednika i podržati sve diplomatske inicijative koje bi mogle približiti Moskvu i Kijev direktnom dijalogu.
Tokom telefonskog razgovora dvojice lidera, Erdogan je naglasio da je Turska spremna da ponudi „svu moguću pomoć“ u naporima za uspostavljanje pravednog i trajnog mira.
Kako se navodi u saopštenju Kremlja, Erdogan je ponovo izrazio spremnost da Istanbul posluži kao platforma za nove pregovore – kao što je bio slučaj u ranim fazama rata, kada je Turska ugostila tri kruga direktnih razgovora delegacija Rusije i Ukrajine. Ti sastanci, iako bez većeg diplomatskog proboja, doveli su do jedine značajnije konkretne odluke – razmjene ratnih zarobljenika.
Dvojica predsjednika saglasila su se da će pojačati kontakte o ukrajinskom pitanju na različitim nivoima. Erdogan je ponovio da će Ankara „nastaviti svoje napore“ kako bi se rat okončao „na pravedan i trajan način“, ističući da Turska ostaje jedna od rijetkih država koja održava komunikacione kanale otvorenim s obje zaraćene strane.
Prema navodima Direkcije za komunikacije Republike Turske, razgovor Erdogana i Putina obuhvatio je i šira regionalna i globalna pitanja, ali fokus je ponovo bio na traganju za putem ka miru, u trenutku kada se rat u Ukrajini nalazi u jednoj od najneizvjesnijih faza od 2022. godine.

Hoće li Erdogan pomiriti Ruse i Ukrajince: "Spremni smo da ponudimo svu moguću pomoć"

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan izjavio je danas da Turska vjeruje da je najrealnije rješenje za politički zastoj oko Kipra postojanje dvije države na tom etnički podijeljenom ostrvu.
Erdogan je na zajedničkoj konferenciji za medije sa novoizabranim predsjednikom kiparskih Turaka, Tufanom Erhurmanom podržao politiku dvije države, kako bi se okončala skoro 50 godina stara podjela ostrva.
- Kiparska grčka strana rješenje za Kipar vidi kao svođenje kiparskih Turaka na status manjine u partnerskoj državi, koja sada ne postoji - rekao je Erdogan, prenosi Tanjug.
Erhurman, koji je u svojoj prvoj inostranoj posjeti po tradiciji posjetio Tursku, koja jedina priznaje otcijepljenu tursku Republiku Severni Kipar, rekao je da obje strane na ostrvu moraju “naučiti lekciju” iz prošlih metoda, koje nisu dale rezultate ili su se završile neuspješno.
- Kiparski Turci su jedan od dva osnivačka partnera ostrva i ovaj status za moj narod nije ni otvoren za debatu, pregovore niti cenkanje. Niko ne bi trebalo da očekuje od nas da idemo putem koji je više puta pokušan u prošlosti i nije vodio nikuda - rekao je Erhurman.
Kipar je podijeljen na grčki i turski dio od 1974. godine a mirovni pregovori između kiparskih Grka i kiparskih Turaka su u zastoju od 2017. godine.
Republika Kipar, u kojoj živi grčko stanovništvo, članica je Evropske unije.

Erdogan: Najrealnije rješenje za Kipar je postojanje dvije države

Turski tužioci zatražili su potencijalnu kaznu zatvora od više od 2.000 godina za gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua.
Podsjećamo, Imamoglu je uhapšen u martu i suočava se s optužbama za korupciju koje on i njegova glavna opoziciona stranka poriču.
Optužnicom se Imamoglu i 401 drugih osoba terete za učešće u mreži korupcije koja je navodno prouzrokovala štetu državi od 160 milijardi lira (3,81 milijardi dolara) tokom perioda od 10 godina.
Stotine članova i izabranih lidera Imamogluove glavne opozicione Republikanske narodne stranke (CHP) suočavaju se s nizom optužbi za korupciju u obračunu koji stranka naziva politiziranim i antidemokratskim.
Imamoglu važi za najvećeg protivnika turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Njegovo hapšenje u martu izazvalo je najveće proteste u zemlji u posljednjih deset godina i dovelo do naglog pada turske lire.
Od Imamogluovog hapšenja, deseci zvaničnika iz općina pod kontrolom CHP-a suočili su se s talasima hapšenja u sklopu istraga o navodnom namještanju konkursa i podmićivanju.
Imamoglu je optužio pravosuđe da djeluje pod pritiskom vlade.

Tužilaštvo traži više od 2.000 godina zatvora za glavnog Erdoganovog rivala Imamoglua

Njemački kancelar Fridrih Merc vidi Tursku kao bliskog partnera Evropske unije i želi da razvija bilateralne ekonomske odnose, uključujući i sektor transporta, rekao je danas tokom svoje prve zvanične posjete toj zemlji.
- Lično ja, kao i njemačka vlada, vidimo Tursku kao bliskog partnera Evropske unije. Želimo da nastavimo da olakšavamo put ka Evropi - rekao je Merc na konferenciji za novinare sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom.
On je dodao da su razgovarali o migracijama i da žele da postignu dalji napredak u povratku osoba kojima je odbijen azil.
Erdogan je tokom zajedničke konferencije za medije kritikovao Njemačku zbog, kako je rekao, njenog neznanja o „genocidu“, gladi i napadima Izraela u Gazi.
On je rekao da Izrael posjeduje nuklearno i drugo oružje kojim prijeti i koristi protiv Gaze, dok palestinska militantna grupa Hamas nema ništa od toga. Dodao je da je Izrael ponovo napao Gazu u posljednjih nekoliko dana, uprkos primirju u enklavi.
- Zar Njemačka ovo ne vidi? - upitao je, dodajući da je humanitarna dužnost Turske, Njemačke i drugih zemalja da okončaju glad i masakre u Gazi.

Merc vidi Tursku kao bliskog partnera EU; Erdogan: Zar Njemačka ne vidi genocid Izraela u Gazi?

Isporuka turskih dronova-kamikaza Kosovu dovela je do nove, kratkotrajne krize u već napetim odnosima Beograda i Prištine, ali i do oštre izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na račun politike Ankare.
Iako je samo dan kasnije predsjednik Vučić ublažio retoriku, ova kriza je pokazala kakva je pozicija Turske i njene politike u regionu.
Turska je posljednjih godina povećala izvoz na Balkan, ali su ugovori iz oblasti vojske i odbrane sa različitim zemljama dospjeli u centar medijske pažnje.
Stručnjaci tvrde da ovakvi potezi predstavljaju značajno odstupanje od politike „meke moći“ usmjerene na kulturnu diplomatiju, koja je bila primjenjivana do prije jedne decenije.
BBC na turskom istraživao je kako se politika ove zemlje prema Balkanu promijenila posljednjih godina.
<h2>Sporazumi o odbrani umjesto stipendija za obrazovanje</h2>
Albanija, Kosovo, Rumunija i Srbija su među desetinama zemalja sa kojima je Turska nedavno proširila mrežu izvoza naoružanih bespilotnih letjelica.
Slično tome, Turska širi saradnju u ovoj oblasti potpisivanjem okvirnih vojnih sporazuma sa brojnim balkanskim zemljama.
Jedan od najznačajnijih takvih sporazuma bio je onaj potpisan 2024. godine između kompanije Otokar, koja posluje u okviru Koç Holdinga, i rumunskog Ministarstva odbrane, za tender za oklopna vozila vrijedan približno 857 miliona eura.
Neki stručnjaci smatraju da je ovaj razvoj događaja „značajna prekretnica u turskoj politici na Balkanu u posljednjoj deceniji“.
Tokom premijerskog mandata Ahmeta Davutoğlua, između 2014. i 2016. godine, na Balkanu se sprovodila politika „meke moći“ koja je davala prioritet kulturnim i vjerskim vezama.
Vuk Vuksanović, viši istraživač u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku, rekao je za BBC na turskom da je nakon pokušaja puča 2016. godine, koji je uslijedio poslije Davutoğluovog odlaska, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan „postao lice lične diplomatije“ i počeo da naglašava ekonomska ulaganja.
„Postoji više naznaka da Turska kroz bezbjednosnu saradnju i vojnu industriju pokušava da stekne isti uticaj koji je ranije imala kroz škole i stipendije“, kaže Vuksanović.
„To je trenutna filozofija turskih političara: davanje stipendija studentima za učenje turskog jezika je u redu, ali ako imate lokalnu odbrambenu saradnju, to stvara mnogo veći i jači politički uticaj.“
<h2>„Turska želi da bude efikasan i vidljiv akter u svakoj oblasti“</h2>
Turska saradnja na Balkanu nije ograničena samo na odbranu.
Mehmet Ugur Ekindži, istraživač u Fondaciji SETA, kaže da „tržište oblikuje investicije“.
„Turske kompanije ulaze na Balkan u oblastima u kojima su jake i imaju mogućnosti“, kaže on. Ekindži ističe da su turske kompanije uključene u projekat auto-puta Beograd–Sarajevo, gasovoda u Rumuniji, te brojne putne, željezničke i građevinske projekte u regionu.
„Ankara želi da bude uticajan i vidljiv akter u svakoj oblasti u regionu.
 Što više turskih kompanija posluje u regionu, to će veće biti ekonomsko prisustvo i vidljivost Turske“, komentariše on.
Ekindži naglašava da turske kompanije posluju i u oblastima transporta, rudarstva, bankarstva, turizma, energetike, zdravstva i telekomunikacija.
<h2>Bilateralni odnosi su toliko važni da se razlike brzo rješavaju</h2>
Napetosti između Srbije i Kosova su u srži turske politike na Balkanu.
Turska i Srbija vode dijametralno suprotne politike kada je riječ o Kosovu, što može dovesti do nestabilnosti u odnosima između Ankare i Beograda.
Napetosti na Kosovu između većinskog albanskog stanovništva i manjinskih Srba prisutne su dugo vremena.
Kosovo je u februaru 2008. godine jednostrano proglasilo nezavisnost od Srbije.
Turska je bila jedna od prvih zemalja koja je priznala Kosovo.
Danas Kosovo priznaje više od 100 zemalja, među kojima su Sjedinjene Američke Države i neke članice Evropske unije.
Srbija, uz podršku moćnog saveznika Rusije, ne priznaje Kosovo. Isto važi i za većinu etničkih Srba na Kosovu.
Turska nastavlja da njeguje bliske odnose sa Kosovom u različitim oblastima – od odbrane do kulture.
Takođe podržava pravo Kosova da osnuje sopstvenu vojsku kroz razne sporazume.
Kao dio dogovora Ankare i Prištine, nedavno je objavljeno da će Mašinska i hemijska industrija (MKE) osnovati pogon za proizvodnju metaka na Kosovu, sa godišnjim kapacitetom od 20 miliona jedinica.
 Završetak projekta planiran je za 2026. godinu.
Ekindži smatra da su bespilotne letjelice Skydagger, koje je Kosovo kupilo od Turske, dio ovog šireg trenda.
„Kosovo, čija bezbjednost u velikoj mjeri zavisi od NATO-a (KFOR), vidi Srbiju kao značajnu prijetnju.
 Stoga želi brzo da osnuje sopstvenu vojsku i to u skladu sa NATO standardima.“
Srbija, koja ne priznaje Kosovo, reaguje na ovakva dešavanja. Beograd je 2023. godine objavio da odustaje od kupovine turskih bespilotnih letjelica tokom slične krize.
„To je zato što se svaki potez Kosova da ojača vlastitu odbranu i bezbjednost – koliko god bio normalan i razuman za nezavisnu državu – prikazuje kao prijetnja Srbiji“, kaže za BBC na turskom Armend Bekaj, viši istraživač za studije mira i sukoba na Univerzitetu u Upsali.
<h2>„Srbija će uvijek ostati u centru“</h2>
Ipak, za razliku od nekih ranijih događaja, napetosti do sada nisu prouzrokovale trajnu štetu odnosima.
Tokom posjete Beogradu 2024. godine, Erdoğan je izjavio da dvije zemlje doživljavaju „zlatno doba“ u odnosima.
„S obzirom na teškoće sa kojima se Vučić trenutno suočava u domaćoj i spoljnoj politici, ne očekuje se da će napustiti dijalog i saradnju sa Turskom“, kazao je Ekindži.
Vuk Vuksanović ističe da su „bilateralni odnosi i dalje toliko važni da se razlike brzo rješavaju“.
„U Bosni i Hercegovini često postoji osjećaj razočaranja što Beograd dobija investicije, uprkos porukama o bliskosti iz Turske.
 Međutim, za Tursku, Srbija ostaje ključna zemlja na Balkanu i, uprkos svim problemima, vjerovatno ekonomski najfunkcionalnija među susjedima. Stoga će uvijek ostati u centru pažnje.“
Vuksanović podsjeća da Turska želi da poveća uticaj na Balkanu.
„To znači da [Turci] ne mogu da zanemare Albance, kao ni Srbe – a samim tim ni isporuku dronova.
 Zato trgovina i odnosi predstavljaju vrlo čudnu mješavinu ljubavi i mržnje.“
<h2>Erdoğanova prednost je što može da razgovara sa svima</h2>
Neki stručnjaci smatraju da je Erdoğanov stil vođenja države jedna od najvećih prednosti Turske u ovom regionu, gdje su prisutni i zapadni i ruski uticaj.
„Najveća prednost Turske na Balkanu je to što je Erdoğan lider orijentisan ka ciljevima i što može da komunicira sa svima.
 Može da sklapa sporazume sa svakom etničkom i vjerskom grupom pojedinačno, kako želi.“
Vuksanović smatra da je višestruka politika Turske – koja sarađuje i sa Zapadom i sa Rusijom – takođe „privlačna“ zemljama poput Srbije.
Srpska spoljnopolitička doktrina sa „četiri stuba“ promoviše uravnoteženu saradnju sa svim geopolitičkim akterima.
<h2>„Etničke i vjerske napetosti zahtijevaju oprez“</h2>
Etničke i vjerske napetosti u regionu predstavljaju jednu od najznačajnijih linija razdora za zemlje poput Turske, ocjenjuju stručnjaci.
„Problemi u regionu zahtijevaju od Turske da djeluje osjetljivo i uravnoteženo u odnosima.
 Kao i u nedavnim dešavanjima, angažovanje jedne strane može izazvati reakciju druge“, kaže Mehmet Ugur Ekindži.
Vuk Vuksanović opisuje rizike sa kojima se Turska suočava u tom pogledu.
„Ako Turska ode predaleko u podsticanju verzije političkog islama ili nacionalizma koju, na primjer, većinski hrišćanske zemlje Balkana ne odobravaju, mogla bi da se suoči sa rizikom da Grčka, Bugarska, Srbija i druge zemlje počnu da sarađuju protiv nje.“
<h2>Turska sebe vidi kao dio Balkana</h2>
U spoljnoj politici, Turska sebe definiše kao dio Balkana i ističe da preduzima korake za očuvanje mira.
Predstavnici Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije, Albanije i Kosova prisustvovali su Balkanskoj mirovnoj konferenciji održanoj u Istanbulu 26. jula.
U saopštenju nakon sastanka, ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je:
„Okupili smo se da pronađemo balkanska rješenja za balkanske probleme i da razvijemo konkretne projekte. Razgovarali smo o regionalnim pitanjima.“
<h2>Zabrinutost zbog vjerske radikalizacije</h2>
Radikalizacija, naročito među mladim muslimanima, predstavlja veliku zabrinutost za neke balkanske zemlje.
Tokom građanskog rata u Siriji, Kosovo je bilo među zemljama sa najvećim brojem boraca ISIS-a po glavi stanovnika u Evropi.
Prema istraživanju Ujedinjenih nacija iz 2017. godine, skoro 70 odsto stanovnika Kosova vjerovalo je da u njihovom društvu postoji problem radikalizacije.
Skoro četvrtina ispitanih rekla je da poznaje nekoga ko je bio radikalizovan.
Armend Bekaj kaže da ta zabrinutost i danas postoji i da nije ograničena samo na Kosovo.
„Postoji bojazan da vjerske inicijative koje potiču ili imaju podršku iz Turske mogu dovesti do radikalizacije mladih ljudi u zemljama poput Kosova, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine“, kaže on.
Ekindži tvrdi da turska ulaganja u vjerske projekte imaju suprotan efekat.
„Danas se Turska smatra važnim regionalnim akterom, posebno u pogledu ekonomije i bezbjednosti.
 Aktivnosti restauracije se pozitivno posmatraju jer doprinose očuvanju istorijskog nasljeđa regiona, a podrška vjerskim institucijama vidi se kao pozitivan korak u sprječavanju radikalnih pokreta.“

Koliko se promijenila politika Turske na Balkanu

"U centru pažnje je bilateralni razgovor sa gospodinom Erdoganom". To je, manje-više, sve što je jedan portparol Vlade u Berlinu bio spreman da kaže o boravku kancelara Fridriha Merca (69) u Turskoj ove srijede i četvrtka. Biće to prva kancelarska posjeta Merca domaćinu Redžepu Tajipu Erdoganu (71), piše Dojče vele.
Više puta su se njih dvojica sretali na marginama većih samita, recimo u maju u Tirani. Turska je važna članica NATO, ali vrlo udaljena od članstva u EU.
Merc je novajlija u poslovima upravljanja državom, dok je Erdogan u tome prekaljen. Dočekivao je prve posjete i prošlog kancelara Olafa Šolca i Angele Merkel davne 2006. godine.
Svo to troje kancelara bili su iz raznih razloga upućeni na Tursku. Merkel kako bi prevladala izbjegličku krizu 2015. godine, Šolc poslije ruske invazije na cijelu teritoriju Ukrajine u februaru 2022. Sada i Merc, jer računa na posredovanje Turske u Ukrajini i Gazi.
<h2>Druga vremena</h2>
Uloge su se bitno promijenile tokom decenija. Legendarni kancelar Helmut Kol (vladao od 1982. do 1998.) išao je u Tursku tek poslije tri godine mandata. Gerhard Šreder (1998-2005.) tek poslije pet i po godina.
Protivljenje Njemačke obilježilo je Turske napore za pridruživanje EU. Pristupanje je zatraženo još 1999, a formalni pregovori počeli su 2005. godine, ali nisu daleko odmakli.
Koordinate njemačke politike prema Turskoj su sada bitno drukčije, kaže Jašar Ajdin iz berlinske Fondacije za nauku i politiku (SWP). Kaže, u posljednje vrijeme su odnosi Berlina i Ankare „pragmatični“ i utemeljeni logikom geopolitike i moći.
Početak je, kaže Ajdin za Dojče vele, izbjeglički dil kancelarke Merkel o kojem se mnogo pričalo u Njemačkoj 2016. godine. Erdogan je trebalo da zaustavi slobodan prolaz izbjeglica iz Turske ka Grčkoj i Bugarskoj, u zamjenu za milijarde iz fondova EU i izgled za ukidanje viza za turske građane.
Takav odnos se nastavio oko rata u Ukrajini.&nbsp;
- To je "ja tebi, ti meni" - kaže Ajdin.&nbsp;
Odnosi su, kaže, drukčije nego u vremena kancelara Kola koji je zastupao recimo ograničenja u prodaji oružja Turskoj.
Dolazak Merca se, kaže Ajdin, uklapa u signale moći predsjednika Erdogana. U ponedjeljak ga je pohodio britanski premijer Kir Starmer, koji se pride odrekao susreta sa predstavnicima opozicione kemalističke CHP, iako je u pitanju sestrinska stranka britanskih laburista. Svečano je sa Erdoganom potpisao ugovor o nabavci dvadeset vojnih aviona Jurofajtera od Britanije.
Njemačka je pak bitna za Tursku kao najveća zemlja EU u kojoj živi tri miliona turskih migranata, te je i najveće izvozno tržište za Tursku. Erdogan se, smatra Ajdin, nada modernizaciji carinske unije sa EU.
<h2>Kraj otvorenih kritika</h2>
Posebno su njemački Demohrišćani vazda bili kritični prema Turskoj zbog uticaja koje ova ima na turske migrante u Njemačkoj. Dalje, jer turske vlasti kod kuće guše opoziciju. I doskorašnja zelena šefica diplomatije Analena Berbok više puta je oštro kritikovala Erdogana i izazivala reakciju Ankare.
U vladajućim krugovima u Berlinu čulo se ovih dana da Mercova posjeta ima veze sa ekonomijom, migracijama i bezbjednošću. U to paše i što je svega jedanaest dana ranije u Ankari bio ministar spoljnih poslova Johan Vadeful - i on, kao i Merc, demohrišćanin.
Vadeful je potcrtavao značaj Turske kao partnera i saveznika u NATO. Pričalo se o ratovima u Ukrajini i Gazi. Kritičkih tonova skoro da nije bilo.&nbsp;
- Želimo apdejt carinske unije, želimo viznu liberalizaciju. Želimo načelno pozitivnu agendu - rekao je Vadeful.
Moguće da je to fon na kojem će i Merc nastaviti.

1250x600

1084x550

Merc u Turskoj: Sad je neko drugo vrijeme

Bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg u svojim novoobjavljenim memoarima "On My Watch: Leading NATO in a Time of War" ("Na mojoj straži: Vođenje NATO-a u vrijeme rata") otkriva do sada nepoznate detalje o napetostima unutar Saveza nakon što je Turska 2015. godine oborila ruski ratni avion, kao i o razgovorima iza kulisa koji su se vodili tokom rata u Ukrajini.
Stoltenberg, koji je na čelu NATO-a bio skoro deset godina, u knjizi posebno ističe kompleksan odnos sa predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoganom, kojeg opisuje kao "čvrstog i odlučnog sagovornika" koji je često insistirao na razumijevanju turskih sigurnosnih prijetnji.
- Bilo je neosporno da je Turska jedna od članica NATO-a koja je najviše pogođena terorizmom - navodi Stoltenberg, prisjećajući se kako je više puta podržao Erdoganovu zabrinutost zbog terorističkih napada u zemlji i hiljada izgubljenih života.
Stoltenberg u knjizi otkriva da je unutar NATO-a postojala napetost oko odnosa prema kurdskim grupama PKK i YPG. Dok su Sjedinjene Američke Države i pojedine zapadne članice pravile razliku između njih, Turska je obje organizacije smatrala terorističkim.
- Nakon što su SAD i druge zemlje NATO-a naoružale YPG, više nije bilo moguće tvrditi da su teroristi - zapisao je Stoltenberg, ukazujući na to koliko je ova tema bila izvor neslaganja u Savezu.
<h2>"Kukuruz" s Erdoganom</h2>
U knjizi se nalaze i lični detalji iz susreta s turskim predsjednikom. Stoltenberg evocira jedno neobično sjećanje iz Ankare, kada mu je Erdogan tokom razgovora neočekivano ponudio kukuruz.
- Pitao me: 'Voliš li kukuruz?' Kad sam odgovorio da volim, rekao je: 'Onda ćemo jesti kukuruz' i dao nalog da se donese. Osmero do deset ljudi jelo je kukuruz zajedno - prisjetio se bivši generalni sekretar NATO-a.
Erdogan je, navodi Stoltenberg, tokom jednog susreta insistirao da Turska ima isto pravo kao i SAD da sprovodi vojne operacije u Siriji, podsjećajući ga da su hiljade turskih građana ubijene u terorističkim napadima.
- Još jednom, Erdogan je bio u pravu. Kroz koaliciju podržanu od NATO-a vodili smo opsežne operacije na kopnu i u zraku kako bismo uništili ISIL. Djelovali smo prema principu legitimne odbrane - zapisao je Stoltenberg.
<h2>Finska, Švedska i "ključ u Erdoganovim rukama"</h2>
Posebno poglavlje Stoltenberg posvećuje procesu pristupanja Finske i Švedske NATO-u, navodeći da je upravo Turska imala odlučujuću ulogu.
- Ključ je bio u Erdoganovim rukama - piše Stoltenberg, dodajući da je paljenje Kur’ana ispred turske ambasade u Stokholmu dovelo do privremenog zastoja u pristupanju Švedske.
U dijelu knjige koji se bavi ratom u Ukrajini, Stoltenberg opisuje razgovor s tadašnjim ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom tokom ljeta iz Kijeva. Porošenko je, kako navodi, bio zadovoljan turskom podrškom u vidu Bajraktar dronova, ali razočaran što zapadne sile nisu bile spremne isporučiti oružje.
Bivši šef NATO-a prisjetio se i posjete Ankari nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara 15. jula 2016. godine.
- U Velikoj narodnoj skupštini Turske vidio sam gomile betona i ruševina, s velikom rupom iznad mene koju je napravila bomba. Te noći je oko 300 ljudi izgubilo živote, a više od 2.000 ih je ranjeno - napisao je Stoltenberg.
Dodao je da su mnogi u Turskoj smatrali da je reakcija Zapada bila mlaka.
- Turski narod osjećao je da se prema njima postupa drugačije nego prema drugim saveznicima. Erdogan i javnost doživjeli su taj pokušaj puča kao teroristički čin i očekivali su snažniju podršku - napisao je bivši šef NATO-a.
Na kraju, Stoltenberg zaključuje da je Turska bila jedna od ključnih zemalja tokom njegovog mandata na čelu NATO-a, ne samo zbog borbe protiv ISIL-a, nego i zbog njenog značaja u procesu proširenja Saveza.
- Turska je postala fokus moje pažnje tokom mog vremena kao generalnog sekretara NATO-a - poručio je Stoltenberg u memoarima koji nude rijedak uvid u odnose unutar najmoćnijeg vojnog saveza svijeta i lične dileme jednog od njegovih najdugovječnijih lidera.

Bivši šef NATO-a u memoarima razotkrio sukobe unutar saveza: Erdogan je bio u pravu

Dok se Naftna industrija Srbije (NIS) nalazi pod američkim sankcijama, raste strah građana od mogućih nestašica goriva i njegovih cijena, ali i od nestašica gasa. Ugovor sa Rusima još nije potpisan, iako je prethodni, koji je važio 10 godina, istekao još u maju. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je juče da očekuje potpisivanje kratkoročnog ugovora sa Ruskom Federacijom, koji se, kako tvrde sagovornici Nova.rs, potpisuje na period od svega tri i maksimalno šest mjeseci. Pod znakom pitanja je i cijena.
Situacija sa NIS-om mogla bi mnogo toga da promijeni, jer bi prodaja ili preuzimanje ruskog udjela moglo da se odrazi i na gasni aranžman. Zapravo, vjerovatno već i ima veliki uticaj, jer ugovora sa Rusima još nema, a Vučić očekuje kratkoročni. Prethodni je trajao čak 10 godina uz cijenu koja je bila oko 30 odsto niža u odnosu na ostale države koje su imale ugovor sa Gaspromom, a novi bi, ukoliko se ispune očekivanja predsjednika, mogao da važi svega nekoliko mjeseci.
Miodrag Kapor, stručnjak za energetiku iz Udruženja „Monitor odgovornosti“, navodi da se ne bi oslanjao na sve što kaže predsjednik i da Rusija nije planirala da obustavi isporuku gasa.
- Kratkoročni ugovori se zaključuju na period od tri do šest mjeseci. Ne bih se oslanjao na sve što kaže predsjednik da je to stvarno tako. Ja bih prije ovo tumačio kao pokušaj da se i dalje objasni građanima da smo mi pod pritiscima zbog kojih nijesmo krivi. Ovdje se još uvijek stvara narativ, a posebno u posljednjih 10 godina, da mi navodno imamo veoma niske cijene prirodnog gasa od naših prijatelja, braće, kako god, i da zbog toga bilježimo dobre ekonomske rezultate između ostalog. Niti je jedno niti je drugo istina. Ta cijena je netransparentna, to zna samo Dušan Bajatović i njegov uzak krug saradnika. Pretpostavljamo da je nešto niža, ali to ne mora da znači - istakao je Kapor.
Smatra da je potpisivanje kratkoročnog ugovora dio strategije da se Srbija zadrži u ruskoj orbiti uticaja.
- Pokušava se predstaviti javnosti da je ovo neka bitka između Zapada i Istoka, gdje Srbija pokušava da ‘bude pametna, da bude neutralna’, i da Rusija prirodno štiti svoje interese… Pokušava da se prikaže da ona voli Srbiju, ali da mora da štiti svoje interese i da mi pažljivo biramo kako ćemo se odnositi prema toj Rusiji, te da zbog pritisaka Zapada moramo da preduzmemo neke nepopularne korake koji mogu da ugroze naše prijateljstvo sa Rusijom - naveo je Kapor.
Što se tiče cijene gasa u ovom kratkoročnom gasnom sporazumu, Kapor smatra da će ona ostati netransparentna i da neće biti nikakvog ucjenjivanja sa ruske strane oko NIS-a.
- Manje se ovdje radi o ekonomiji. Rusi bi se davno ratosiljali NIS-a i izvukli maksimalni mogući profit, a ne da puštaju da kompanija propada, konzervacijom Rafinerije i rizikovanjem prekida platnog prometa koji bi srušio akcije. U pitanju je politički uticaj. Cijena gasa će vjerovatno ostati netransparentna, tu neće biti ucjenjivanja. Mislim da se to ne dešava iza zatvorenih vrata Kremlja i Beograda, već da se razgovara kako da se u dovoljnoj mjeri zadovolji kolektivni Zapad, a da ostane postojeći politički poredak u Srbiji koji čvrsto stoji uz Rusiju. Ovo je predstava za javnost – ‘dobićemo jeftin gas, ugroženi smo’ – da se pokaže da se naše rukovodstvo bori sa pritiscima -naveo je Kapor.
Nezavisni energetski ekspert Dragan Vlaisavljević ističe da cijena gasa, iako je riječ o kratkoročnom sporazumu, ne bi trebalo da bude skuplja. On navodi da cijene tog energenta na berzama padaju i da su sada oko 28 eura po megavat-satu bez transporta.
- Ne očekujem da će biti skuplje, ali nije isključeno. Kratkoročnost ugovora već govori nešto drugo. To znači da je pozicija prodavca prema kupcu takva da on ne želi da zaključi dugoročan ugovor u ovom trenutku. To može da znači nepovoljniju poziciju po nas dugoročno, ali kratkoročno, za tih tri do šest mjeseci, nikakvih promjena neće biti - smatra Vlaisavljević.
Kada je riječ o uredbi Evropske unije o potpunoj zabrani ruskog gasa do 2027. godine, obojica sagovornika Nova.rs saglasni su da se ona neće odraziti na nas ni na eventualni kratkoročni ugovor koji je predsjednik Srbije spominjao.
- To važi za države Evropske unije, ne mora da znači da će se odnositi na nas. Bugarska ima pravo da zbog svoje nacionalne bezbjednosti obustavi dotok prirodnog gasa Srbiji, po međunarodnom pravu. To je uradila i Poljska, koja je odmah na početku agresije u Ukrajini obustavila dotok gasa prema Njemačkoj kroz Jamal gasovod. Bugarska to neće uraditi na svoju ruku bez dogovora sa EU i SAD. Ne postoje naznake da postoji prijetnja prekidu dotoka prirodnog gasa. Taj kratkoročni ugovor bi trebalo da se odvija nesmetano, osim ako Ukrajina, koliko vidimo, dronovima ne ugrozi snabdijevanje tako što će ugroziti infrastrukturu na ruskoj teritoriji ili na međunarodnim vodama. Postoji određena opasnost od prekida snabdijevanja koja je izvan moći EU i SAD - naveo je Kapor.
On smatra da je kod ove uredbe fokus na tome da EU prestane da uvozi ruske energente, prvo kratkoročno, a onda i dugoročno od 2027. godine. To se, po njegovom mišljenju, odvija po planu, tako da je sada Srbija manji fokus interesa, te da će taj kratkoročni ugovor koji bi Srbija trebalo da zaključi sa Rusijom vjerovatno neometano trajati do kraja.
Vlaisavljević ističe da bi ovaj kratkoročni ugovor vjerovatno važio najkasnije do ljeta sljedeće godine i da za to vrijeme neće biti nikakvog uticaja ove uredbe EU, već da će sve biti kao i do sada.
- Malo je vjerovatno da Bugarska prekine dotok gasa, jer taj neki dil koji je napravila EU za sada se ne odnosi na tranzite, tako da ne bi trebalo da bude problema. Ono što treba da bude od interesa jeste šta će se pregovarati od proljeća sljedeće godine za punjenje Banatskog dvora (jer će se on sada prazniti), odnosno koji će se gas koristiti i po kojoj cijeni. Tada kreće ona priča koja je malo dugoročnija – priprema za zimu 2026/2027 - naveo je Vlaisavljević.
Ono što nijesmo čuli od Aleksandra Vučića jeste da li će Srbija ući u pregovore sa nekim drugim partnerima o gasu, budući da nema dugoročnog sporazuma. Nismo obaviješteni ni šta je srpska strana tražila u tim pregovorima sa Rusima. Prema nekim informacijama, ranije je tražen ugovor na tri godine, ali se to mijenjalo zbog uredbe EU i moguće zabrane dotoka ruskog gasa kroz zemlje EU.

Cijena gasa bi mogla da ostane tajna, aranžman na samo šest mjeseci: Kakav kratkoročni ugovor Vučić očekuje od Rusa?

Inicijativa DPS-a da EU vodi proces provjere biračkih spiskova država Zapadnog Balkana u potpunosti je u duhu onoga što već godinama CeMI predlaže sa srpskim nevladinim organizacijama CRTA i CeSID. Naša inicijativa, jasno ukazuje da se birački spiskovi moraju uparivati regionalno, jer je problem prekograničnog glasanja sistemski, organizovan i ne može ga riješiti nijedna država sama – kazao je za Pobjedu analitičar i predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja Zlatko Vujović, pozivajući i druge partije u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i širom regiona da podrže tu inicijativu i da kroz svoje političke i evropske kontakte insistiraju da ona postane dio obaveznih EU uslova u procesu integracija.
DPS je najavio da će početkom naredne godine pokrenuti inicijativu u Briselu koja se tiče provjere i uparivanja biračkih spiskova u državama Zapadnog Balkana, da će tražiti da eksperti EU rade na uparivanju biračkih spiskova, te da svaka država – Srbija, BiH i Crna Gora – treba da otvori svoje spiskove i omogući njihovu međusobnu razmjenu, kako bi se spriječio nastavak izbornog turizma.
Na pitanje koliko je najavljena inicijativa DPS-a slična onoj koju je ranije podnio CeMI sa organizacijama CRTA i CeSID, Vujović je kazao da je ta inicijativa u potpunosti u duhu onoga što već godinama predlažu te tri organizacije.
<h3>PROBLEM</h3>
- Nakon krađe lokalnih izbora u Srbiji i masovnog nezakonitog upisivanja birača, posebno na tromeđi Srbija – Bosna i Hercegovina – Crna Gora, postalo je jasno da se radi o najvećem problemu integriteta izbora u regionu. I ne samo kada je riječ o ovim zemljama. Taj problem postoji, istina u manjem obimu i na tromeđi Albanija – Kosovo – Sjeverna Makedonija, ali i u Moldviji, Kakvkazu. To je postao dominantan trend kada je riječ o pokušajima prekrajanja izborne volje. Međutim, iako je ovakvih slučajeva bilo i decenijama unazad, niko to nije izveo u tolikom obimu, i uz angažovanje gotovo kompletne državne administracije kao srpske vlasti na lokalnim izborima u Srbiji. Tako da je problem dobio na vidljivosti i upalio alarm – kazao je Vujović.
Istakao je da njihova, zajednička inicijativa nevladinih organizacija, jasno ukazuje da se birački spiskovi moraju uparivati regionalno, jer je problem prekograničnog glasanja sistemski, organizovan i ne može ga riješiti nijedna država sama.
- U tom smislu, stav DPS-a vidim kao podršku inicijativi koju smo mi već pokrenuli, i dobro je što politički akteri prepoznaju njen značaj. Pozivam i druge partije u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i širom regiona da je podrže i da kroz svoje političke i evropske kontakte insistiraju da ona postane dio obaveznih EU uslova u procesu integracija – istakao je Vujović.
Upitan kakav ishod inicijative DPS-a očekuje, Vujović je rekao da vjeruje da će inicijativa dati podsticaj za ozbiljniji dijalog na nivou EU, posebno ako je velike evropske partijske porodice podrže.
- Međutim, suštinski, ishod zavisi od toga da li će se više političkih aktera u regionu jasno izjasniti da žele transparentne biračke spiskove i da se prekogranične zloupotrebe iskorijene.
Prema njegovim riječima, ono što je važno razumjeti jeste da se inicijativa CeMI-ja, CRTA-e i CeSID-a mora posmatrati kao grudva snijega bačena sa vrha planine.
- Te tri organizacije same po sebi nemaju političku snagu da nametnu rješenje državama u regionu, ali smo svjesno pokrenuli proces – pustili smo grudvu u nadi da će, uz naše stalne podsticaje, analize i javni pritisak, pokrenuti lavinu koja treba da dovede do stvarne političke i institucionalne promjene. U tom kontekstu, dobro je što se sada i politički akteri, poput DPS-a, priključuju toj temi. To samo potvrđuje da je inicijativa prodrla u javni i politički prostor. Pozivam i druge partije da je podrže i da kroz svoje partnere u Evropskom parlamentu pomognu da se pitanje regionalne provjere biračkih spiskova nametne kao obavezan kriterijum u procesu evropskih integracija – istakao je Vujović.
Na pitanje što očekuje u pogledu saradnje Srbije, BiH i Crne Gore po tom pitanju, posebno imajući u vidu da do sada nije bilo volje Srbije da sarađuje, Vujović je rekao da je realno očekivati da se ovaj problem ne može riješiti bez obavezujuće uloge Evropske unije.
- Do sada nije bilo političke volje, posebno ne u Srbiji, da se otvore spiskovi i provjere nezakonito prijavljeni birači. Danas imamo situaciju da se hiljade autobusa birača dovozi na tromeđu Srbija – BiH – Crna Gora, gdje veliki broj njih ima nezakonito prijavljeno prebivalište, često na adresama na kojima nikada nijesu živjeli. To je direktan napad na integritet izbora u sve tri zemlje. Zato i insistiramo da EU preuzme inicijativu da proces regionalne provjere biračkih spiskova postane moguć, jer jedino tako možemo doći do rezultata. Pod pritiskom EU, vjerujem da će i Srbija morati da sarađuje – kazao je Vujović.
On je, na pitanje zašto MUP Crne Gore nije reagovao na podatke koje je CeMI dostavio o biračima koji glasaju u više država, rekao da je to pitanje za institucije, ali je, kako je kazao, jasno da je nedostajala politička volja da se problem riješi.
<h3>KONKRETNO</h3>
- CeMI je MUP-u dostavio konkretne slučajeve, više od 3.000, sa dokazima da isti birači glasaju u Crnoj Gori, Srbiji, a ponekad i u Bosni i Hercegovini, što je zakonski nemoguće i mora rezultirati brisanjem iz biračkog spiska Crne Gore, jer biračko pravo proizilazi iz državljanstva i prebivališta. U slučaju Crne Gore i Srbije ne postoji mogućnost posjedovanja dvojnog državljanstva, tako da svi oni koji su se našli u oba biračka spiska nezakonito posjeduju crnogorsko državljanstvo i nezakonito glasaju. U slučaju provjere biračkog spiska za opštinu Herceg Novi utvrđeno je da je čak 10,5 odsto birača nezakonito upisano u birački spisak, a da postoje 82 slučaja lica koja glasaju u sve tri zemlje. Umjesto da institucije iskoriste priliku da otkriju i procesuiraju masovne zloupotrebe, desilo se suprotno – kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, Agencija za zaštitu ličnih podataka uključila se u proces na način koji je doveo do toga da naloži MUP-u da uništi dokumentaciju i dokaze o zloupotrebama biračkog prava i državljanstva.
- Prema informacijama koje smo dobili, MUP je taj nalog i izvršio. Na taj način su uništeni ključni dokazi o masovnim izbornim zloupotrebama i mogućem kriminalnom djelovanju, čime je nanesena ogromna šteta ne samo izbornom integritetu, već i mogućnosti da se ti slučajevi ikada do kraja istraže – rekao je Vujović.
Kazao je da su, istovremeno, i institucije u Srbiji doprinijele opstrukciji.
- Vlada Srbije je značajno otežala softversku provjeru prebivališta i biračkog prava, čime je praktično onemogućila istraživačima, organizacijama i zainteresovanoj javnosti da dođu do dokaza o postojanju ovih prekograničnih zloupotreba. Prema projekcijama iz studije CeMI-ja ukupan broj lica koja se bez pravnog osnova nalaze u biračkom spisku Crne Gore kreće se između 83.000 i 114.000 birača.
Do ove procjene dolazi se kombinovanjem dvije kategorije: prvo, između 21.000 i 22.000 crnogorskih državljana koji žive van države i čije je prebivalište „upitno“, odnosno faktički ne žive u Crnoj Gori, i drugo – 62.000 do 92.000 građana koji su nakon 3. juna 2006. godine stekli državljanstva Srbije, BiH, SAD ili država EU, a da, suprotno zakonu, nijesu brisani iz crnogorskog registra državljana. Studija jasno pokazuje da ukupni potencijalni uticaj ove kategorije na birački spisak iznosi do 114.000 upisa, što je razmjera koja duboko narušava zakonitost i integritet izbornog procesa u Crnoj Gori – istakao je Vujović.
Kazao je da je riječ o ogromnom problemu, a dosadašnja praksa, kako je istakao, pokazuje da institucije same od sebe neće riješiti problem, već da je potrebna spoljna, nezavisna kontrola – idealno kroz Evropsku uniju – kako bi se spriječile sistemske, organizovane manipulacije biračkog prava u regionu.
<h3>Čista politička kalkulacija</h3>
Na pitanje zašto godinama izostaje politička volja da se srede birački spiskovi, Vujović je rekao da je razlog vrlo jednostavan - radi se o čistoj političkoj kalkulaciji.
- Sve dok značajan broj birača može da glasa na osnovu fiktivnog ili nezakonitog prebivališta, postojala je procjena da takvo stanje ide u korist određenim političkim strukturama. Nekadašnja opozicija je godinama najglasnije zahtijevala da se ovaj problem riješi, ali od trenutka kada je postala vlast, to interesovanje je gotovo potpuno nestalo. Razlog je jasan: sada i nova vlast procjenjuje da joj ovakvo stanje može pomoći da zadrži ili ojača političku poziciju – kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, analize CeMI-ja i operativne procjene sa terena, pokazuju da dominantna većina onih koji nezakonito glasaju u Crnoj Gori jesu lica koja, pored srpskog, imaju i nezakonito crnogorsko državljanstvo, uz veliki broj onih koji imaju ne manje od dva prebivališta.
- Samo u Srbiji živi najmanje 30.000 takvih birača koji redovno dolaze u Crnu Goru i koriste biračko pravo, dok se dodatno ne računaju oni koji žive u Crnoj Gori, ali su nezakonito nosioci crnogorskog državljanstva. Procjena dijela političkih struktura – i bivših i sadašnjih – jeste da ova grupa birača u velikoj mjeri može opredijeliti ishod izbora. Umjesto da se taj problem zaustavi, sve češće se čuju inicijative dijela vlasti o uvođenju dvojnog državljanstva Crne Gore i Srbije, što bi vjerovatno dovelo do dramatične eskalacije postojećeg problema. U tom slučaju govorili bismo o stotinama hiljada birača sa pravom glasa u Crnoj Gori, iako ne žive u državi. To bi u potpunosti obesmislilo birački spisak i izborni proces. Zbog toga je jasno da se ovaj problem ne može riješiti bez snažnog evropskog angažmana. Samo EU, kroz obavezujuće standarde i stroge kontrole, koje podrazumijevaju upoređenje biračkih spiskova, moguće i na EU nivou, može natjerati države regiona da prekinu praksu masovnih zloupotreba. Ulaskom Crne Gore u EU taj proces će se vjerovatno ubrzati – istakao je Vujović.

Vujović: Proces regionalne provjere biračkih spiskova da bude obavezan kriterijum u procesu evropskih integracija

Bukurešt je na jučerašnjim lokalnim izborima izabrao liberalnog gradonačelnika, pokazali su djelimični rezultati, čime je premijer Ilije Boložan ojačao svoju poziciju unutar krhke proevropske vladajuće koalicije, dok je poraz doživio kandidat krajnje desnice koji je važio za favorita.
Uticajna funkcija bila je upražnjena od maja, kada je nezavisni centristički kandidat Nikušor Dan pobijedio na ponovljenim predsjedničkim izborima, godinu dana nakon što je započeo drugi mandat na mjestu gradonačelnika. Istraživanja su ranije pokazivala da Bukurešt prijeti da postane prva prijestonica Evropske unije koju vodi političar krajnje desnice.
Umjesto toga, Dana će zamijeniti Ciprijan Ćuku, blizak saveznik liberalnog premijera Boložana, koji je osvojio 35,4 odsto glasova, prema zvaničnim preliminarnim rezultatima zasnovanim na prebrojanih 90 odsto glasova.
Anka Aleksandresku, koju je podržala opoziciona krajnje desničarska Alijansa za ujedinjenje Rumuna (AUR), zauzela je drugo mjesto sa 22,35 odsto, što je i dalje značajan rezultat za najveći grad u zemlji koji ne važi za uporište krajnje desnice.
Stranka AUR, koja se prema anketama nalazi na prvom mjestu po popularnosti, protivi se vojnoj pomoći susjednoj Ukrajini, kritična je prema rukovodstvu Evropske unije i podržava politike američkog predsjednika Donalda Trampa, uključujući one u vezi sa energentima i imigracijom.
Naredni parlamentarni izbori u Rumuniji zakazani su za 2028. godinu.
Aleksandresku je tijesno nadmašila ljevičara Danijela Balutu, kandidata Socijaldemokratske partije, koja je najveća u vladajućoj koaliciji i koja je kritikovala Boložanove planove za smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru i budžetske potrošnje.
„Doći će do promjene odnosa snaga unutar vladajuće koalicije“, rekao je Sergiju Miškoj, profesor političkih nauka na Univerzitetu Babeš-Boljai. „Ova pobjeda… daje novi zamah Liberalnoj partiji i obezbjeđuje da vladajuća koalicija nastavi dalje svojim putem“.
Očekuje se da će vlada preživjeti glasanje o nepovjerenju kasnije ovog mjeseca povodom reforme sudijskih penzija, a pobjeda Ćukua dala je Boložanu dodatno oružje protiv budućih otpora.
- Osim ove pobjede, vjerujem da je dobro da se ova koalicija nastavi, jer je vlada obećala reforme i vrijeme je da se one sprovedu - rekao je Ćuku sinoć. „Sa svoje pozicije ću na političkom nivou pomoći da se te reforme ostvare“.
Jučerašnje glasanje održano je godinu nakon što je Rumunija poništila predsjedničke izbore zbog sumnje u rusko miješanje koje je išlo u korist krajnje desničarskom kandidatu.
Poništavanje izbora gurnulo je Rumuniju u najtežu političku krizu u posljednjih nekoliko decenija, otkrilo njenu duboku ranjivost na hibridne napade i dezinformacije, podijelilo birače, uzdrmalo tržišta i ugrozilo kreditni rejting zemlje.
- Glasao sam da se stvari ne promijene na gore. Čini se da je talas ekstremizma veoma opasan i da moramo učiniti sve što je moguće da ga zaustavimo - , rekao je 46-godišnji turistički vodič Šerban Riga.

Liberal pobijedio kandidata krajnje desnice i postao gradonačelnik rumunske prijestonice

U južnim i centralnim predjelima Crne Gore danas će biti pretežno sunčano, a na sjeveru mjestimično magla ili povećana niska oblačnost.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, tokom dana se i na sjeveru očekuje djelimično razvedravanje.&nbsp;
Vjetar će biti slab do umjeren, ponegdje kratkotrajno i pojačan, najčešće sjevernih smjerova.&nbsp;
Jutarnja temperatura od nula do deset, najviša dnevna od pet do 18 stepeni.

Danas pretežno sunčano, temperatura do 18 stepeni

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Mještani Botuna su sa današnjeg masovnom protesta pod sloganom “Protiv kolektora – da Zeta živi” poručili da neće odustati od borbe protiv izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u njihovom naselju, ističući da brane svoje domove, zdravlje i životnu sredinu, ali naglašavajući da su i dalje spremni na dijalog ukoliko postoji prostor za kompromis. Poručili su i da će svi reći NE ovom projektu na referendumu zakazanom za 14. decembar. Okupljeni su protest počeli minutom ćutanja preminulom komšiji Zoranu Vukčeviću koji je bio uz njih, kako su poručili organizatori, do zadnjeg trena. Na skupu su bili istaknuti transparenti, poput "Budućnost u kopačkama, a ne sa maskama! FK Cijevna", "Nećemo kolektor"... Okupljenima se obratila mlada Botunjanka Milica Stojanović koja je kazala da Botun nije neuspjeli eksperiment i boli ih što ovo mjesto svi hoće da iskoriste. Kako je kazala, godinama žive sa strahom od bazena crvenog mulja, a izgleda da to nije bilo dovoljno, nego žele da im nametnu još jedan teret i brigu i izvor straha - kolektor, prenosi Portal RTCG. - Pitamo zašto baš ovdje i zašto opet Zeta. Jesu li naši životi manje važni. Danas moramo biti glasni, jer ako budemo ćutali, Botun više neće imati ko da brani - poručila je ona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Njena vršnjakinja Anja Kažić je takođe naglasila da su godinama patili zbog industrije u ovom selu koji mladima truje živote i budućnost i poručila da neće dozvoliti kolektor i spalionicu u Botunu. Duško Stijepović je pozdravio i stanovnike drugih djelova Podgorice koji su došli da im daju podršku. - Mi nemamo nazad kud, uložili smo napor i ulažemo naše živote da istrajemo u ovoj borbi protiv krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija. Ima prostora još da neko izađe i kaže da može da se nađe kompromis, a do tada se nećemo pomjeriti ni pedalj odavde i davaćemo pasivni otpor - kazao je Stijepović. Slavko Vukčević je pitao da li je postrojenje koje planiraju da grade u Botunu isto kao ono pored kojeg je živio premijer Milojko Spajić u Japanu, prenosi Dan. - Siguran sam da će Botunjani pobijediti i ostaviti mladima primjer kako se čuva životna sredina - kazao je Vukčević. Očekuje da uz pomoć poslanika DNP-a Milana Kneževića i SNP-a Slađane Kaluđerović zaustave ovaj projekat i ostave dobar primjer mlađim generacijama kako se čuva životna sredine. On je pozvao sve da izađu na referendum 14. decembra i glasaju protiv ovog postrojenja na ovoj lokaciji. Mihailo Ćetković je kazao da se oko pitanja kolektora ujedinila cijela Crna Gora i poručio gradonačelniku Saši Mujoviću da su mještani ovog kraja "tvrd orah". - Mi smo podnijeli veliku žrtvu, a vi gradite kolektor gdje nikoga ne ugrožava- kazao je Ćetković. Protestu, pored lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, prisustvovali su predsjednici Opštine i Skupštine opštine Zeta, potpredsjednik Vlade Mihailo Asanović i Aleksandar Kojičić, bivši lider SNP-a i član DNP-a Predrag Bulatović... <h2>Asanović: Ovaj zagađivač gori od KAP-a</h2> Prvi čovjek Zete Mihailo Asanović poručio je da od borbe neće odustati. - Tvrdim da je ovaj zagađivač gori od KAP-a. Ako vide korist od spalionice, dozvoliće mulj i iz Evrope da se doprema ovdje - tvrdi Asanović, prenosi Dan. On je poručio gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću da mu ne šalje posrednike koji bi trebalo da ga ubijede da je projekat kolektora dobar. - Nude nam radna mjesta, ne želimo da zarađujemo na muci ovog naroda. Nudim Mujoviću da nam prevede zemlju, Ćemovsko polje, jer imamo firme koje bi tamo otvorile ne 50 radnih mjesta, nego mnogo više - kazao je Asanović i dodao da je 14. decembra ne glasaju za političke partije već za Zetu. - Zeta nam je jedina partija, pošaljimo poruku da se sa narodom ne mogu igrati - kazao je Asanović. Branko Novaković iz SNP-a Zeta pozvao je sve koji vjeruju u snagu zajedničke odluke da izađu na referendum. - Botun nije sredstvo za eksperiment, Botun je dom- kazao je on. Mještanin Jagoš Bećirović rekao je razočaran i da ga boli nebriga prema građanima. - Tužan sam što se iznad života stavlja novac.Ne ubijajte projektima, preko naših života se sticao novac, urazumite se. Pustite da liječimo ovu sredinu, država se brani brigom - poručio je Bećirović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: Srđa Boljević/Dan)</figcaption> </figure>  <h2>Krstović: Pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju</h2> Odbornik Demokrata Luka Krstović kazao je da pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju. - Napredovaćemo svakog dana sve više. Na referendum svi slobodno da izađemo, a nakon toga, ako treba i skupština ovdje da se održi - rekao je Krstović. Predsjednik SO Zeta Aleksandar Kojičić rekao je da su bili protiv izgradnje kolektora 40 godina i nada se da borbu oko postrojenja neće ostaviti mladim generacijama. - Hrabrosti i ljubavi imamo da se borimo za našu Zetu - poručio je on. Miroslav Brajović iz Nove srpske demokratije poručio je da današnji skup nije zbog ličnih ili partijskih interesa. - Tu smo samo da sačuvamo Botun. Spajiću je pružena šansa da učini nešto za Zetu - rekao je on i poručio premijeru da "prekine sa cirkusom i naredi da se postrojenje gradi u Podgorici". - Kakvu obavezu ima ja, sa mojom Zetom, prema svima vama, ako vi nemate obavezu prema referendumu?- pitao je. Svetozar Ulićević iz Prave Crne Gore pozvao je stanovnike Zete da izađu na referendum. - Izađimo na birališta, ne da biramo, jer nam ništa nije ponuđeno, nego da kažemo ne - rekao je Ulićević. <h2>"Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila"</h2> Kako su Botunjani naveli u pozivu za današnji skup, ovo je dan kada se pokazuje snaga naroda, jedinstvo komšija i ljubav prema mjestu u kojem žive. - Naš dom, naša voda, naša zemlja, naša budućnost. Niko je neće čuvati ako to ne učinimo mi - poručili su. Trenutak je, kako navode, kada stoje zajedno i kada se njihov glas čuje najjače. - Tada svako od nas znači. Zato pozivamo sve građane Botuna i cijele Zete da se okupe u što većem broju. Da zajedno i glasno poručimo: Ne damo rijeku, ne damo zemlju, ne damo život. Dođi ti. Dođi sa porodicom. Povedi komšije i prijatelje. Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila - naveli su u pozivu na protest. Mještani Botuna su 14. novembra podigli šator u ovom naselju u znak protesta protiv početka gradnje postrojenja dok se ne održi referendum u Zeti 14. decembra. Komunalna inspekcija je mještanima Botuna dva puta uručila rješenje kojim se nalaže uklanjanje šatora postavljenog uz gradilište. Botunjani su demontirali šatore, ali su nikli novi na lokaciji predviđenoj za gradnju postrojenja, a na teren su izveli i mehanizaciju. Nakon sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem, obje strane ostale su pri svojim stavovima – Glavni grad da je postrojenje neophodno, mještani da ga na toj lokaciji neće dozvoliti. Mujović je istakao da je cilj bio pokazati poštovanje prema građanima Botuna te ih upoznati sa planiranim benefitima projekta. – Ovo je prvenstveno zdravstveni projekat od značaja za Podgoricu i Zetu. Spremni smo da obezbijedimo sve garancije i kontrole kako bismo dokazali da nema štetnog uticaja – kazao je on. Mujović je najavio da bi, po završetku izgradnje, oko 30 odsto teritorije Zete bilo priključeno na postrojenje, te da se razmatra model zajedničkog upravljanja kako bi benefite imale obje opštine, uz mjerne standarde kvaliteta vazduha i povlačenje projekta ukoliko se pokaže štetnost. Podršku Glavnom gradu ponovo je izrazio i premijer Milojko Spajić. – Vlada stoji iza Glavnog grada i iza realizacije ovog projekta – kazao je Spajić. Rok za početak radova je 31. decembar. Odlaganje bi, prema riječima nadležnih, uzrokovalo značajne finansijske gubitke, ali i otvorilo pitanje kredibiliteta Crne Gore u procesu evropskih integracija.

Botunjani poručuju da neće odstupiti: "Protiv smo krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija, još ima mjesta za kompromis"

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: redzep-tajip-erdogan