Ratni zločinac Goran Jelisić, koji je sebe nazivao „srpskim Adolfom“ tokom ratova devesetih na teritoriji Bosne i Hercegovine, uputio je ponovo Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove molbu za prijevremeni otpust iz zatvora na koji je osuđen u trajanju od 40 godina, a za krivična djela ubistvo, okrutno ponašanje, pljačka i nehumana djela, navodeći da se kaje za svoja djela i da se u zatvorima resocijalizovao.
Jelisić, koji je osuđen za kršenje zakona i običaja ratova, te zločina protiv čovječnosti, i 2017. i 2021. tražio je prijevremeno puštanje na slobodu.
Predsjednik tadašnjeg Haškog tribula Teodor Meron je 2017. njegovu molbu odbio zato što nije bio odslužio dvije trećine zatvorske kazne, a istovjetnu odluku je 2021. donio i predsjednik ovog suda Ujedinjenih nacija Karmel Agius.
<h2>Ubijanje, pljačka, nehumana djela..</h2>
Jelisić, koji u molbi ističe da je odslužio dvije trećine kazne zatvora, kako se navodi na sajtu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, tokom maja i juna 1992. djelovao je po ovlašćenju policije u Brčkom, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom srpskih snaga. Nalazio se na položaju vlasti u logoru Luka, improvizovanom zatočeničkom objektu u Brčkom, gradu i opštini na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine.
Jelisić je, kako je utvrđeno u sudskom postupku, ubio pet osoba u policijskoj stanici u Brčkom i osam osoba u logoru Luka. Sud je ustanovio i da je 6. ili 7. maja sproveo nepoznatog zatočenika niz ulicu u blizini policijske stanice u Brčkom i pucao mu u potiljak iz automatskog pištolja marke „škorpion“.
- Sistematski je ubijao muslimanske zatočenike u autobuskom preduzeću „Laser“, policijskoj stanici u Brčkom i u logoru Luka. U blizini glavnog hangara u logoru Luka, bivšem lučkom objektu, 9. maja 1992. godine ili približno tog datuma pretukao je jednu zatočenicu policijskom palicom, a zatim je ubio iz vatrenog oružja. Jelisić je krao novac, ručne satove, nakit i druge dragocenosti zatočenika po njihovom dolasku u logor Luka, prijeteći smrću onima koji ne predaju sve što imaju – navode iz Međunarodnog rezidualnog mehanizama za krivične sudove krivičnog suda.
<h2>Priznao sve, osim genocid</h2>
Jelisić, u molbi upućenoj predsjednici Mehanizmi Grasijeli Gati Santani, navodi da je po optužnici optužen za 15 tačaka za zločine protiv čovječnosti, u 16 tačaka za kršenje zakona ili običaja ratovanja i u jednoj za genocid, sve u vezi sa zločinima počinjenim u maju 1992. u Brčkom, gradu u Bosni i Hercegovini.
- Uhapšen sam 22. januara 1998. i odmah sam prebačen u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija u Hagu. Izjasnio sam se krivim 29. oktobra iste godine po trideset i jednoj tački optužnice za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, a za genocid sam se izjasnio da nisam kriv – navodi Jelisić.
Pretresno vijeće Međunarodnog suda je, dodaje, privatilo njegovo potvrdno izjašnjavanje o krivici, te se sudski postupak vodio o samo jednoj tački optužnice - za genocid - 19. oktobra 1999.
- Pretresno vijeće donijelo je usmenu presudu na osnovu pravila iz Pravilnika o postupku i dokazima i proglasilo me krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, a oslobodilo me za genocid. Pretresno vijeće je 14. decembra 1999. donijelo presudu i izreklo mi kaznu zatvora od 40 godina. Žalbeno je vijeće je u julu 2001. potvrdilo presudu i kaznu Pretresnog vijeća – navodi Jelisić.
On je 29. maja 2003. iz Pritvorske jedinice prebačen na izdržavanje kazne zatvora u Republiku Italiju, od 18. aprila 2023. kaznu zatvora izdržava u Kraljevini Belgiji.
<h2>Kazna „adekvatna“</h2>
Jelisić u molbi navodi da je duboko svjestan da je osuđen za vrlo teška krivična djela za koja se izjasnio krivim.&nbsp;
- Kaznu zatvora u trajanju od 40 godina koja mi je izrečena smatram adekvatnom težini učinjenih krivičnih djela i privatio sam je kao realno odmjerenu kaznu iako sam u maju 1992. u hijerarhijskoj strukturi bio običan „pion“. Kajem se za učinjena krivična djela, svaki dan osjećam grižu savjesti prema žrtvama i njihovim porodicama i svaki dan se u sebi molim da mi oproste za bolove i patnje koje sam im nanio. Zato sam se, prilikom izdržavanja kazne zatvora, trudio i trudim da se dobro vladam i ponašam, ne samo prema osoblju zatvora, nego i prema svim zatvorenicima bez obzira na pol, vjeru ili rasu. Trudim se da budem što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije, da što više napredujem i smatram da sam u tome i uspio jer su mi italijanske vlasti skratile kaznu u iznosu od 1.845 dana, a to skraćenje mi je i uslovno prizato kako od Međunarodnog suda i Mehanizma svojim odlukama, bez prejudiciranja diskrecionog ovlašćenja predsjednika da skraćenja ne uzme u obzir pri izračunavanju ukupnog izdržanog vremena u neke druge svrhe – naveo je Jelisić.
O svojoj prošlosti, kako dodaje, ne priča baš opširno i ne poriče događaje koji su doveli do njegovog osuđivanja.&nbsp;
- Žao mi je zbog svega što se desilo u ratu i svakodnevno mislim na žrtve i njihove familije – rekao je Jelisić dodajući da ga mnogo muče noćne more i proživljavanja.
Ne zna kako je nešto mogao drugačije da uradi u ratu, ali veoma često misli na to.&nbsp;
- Kaže da je bio veoma mlad, imao je 26 godina. Zaključuje da bi, da je tada drugačije reagovao, možda i sam umro. On to naziva tragedijom. Razara ga osjećanje krivice. Rat u Ukrajini ga podsjeća na to. Ratove naziva besmislenim – navodi se u prilogu od 15. februara 2024.
Jelisić dodaje da će u vrijeme odlučivanja o njegovoj molbi za prijevremeno puštanje na slobodu biti jedan od zatvorenika koji je proveo najduži vremenski period u zatvoru, ali da je i pored toga svjestan da mu težina učinjenih krivičnih djela u nekoj mjeri ne ide u prilog.
- Svjestan sam i da sam se u potpunosti rehabilitovao i resocijalizovao, tako da sam spreman da se uključim u socijalne i društvene tokove i da postanem koristan i odgovoran član društvene zajednice koji će uvijek raditi na širenju tolerancije, razumijevanja, ljubavi, međusobnog mira i nenasilnog rješavanja bilo kakvih konflikata – poručio je Jelisić.
<h2>Rehabilitacija</h2>
Govoreći o svojoj rehabilitaciji, navodi da je 29. maja 2003. prebačen u Italiju radi izdržavanja ostatka kazne zatvora, a da je od 18. aprila u Beligiji.
- Dok sam bio na izdržavanju kazne zatvora u Italiji u raznim zatvorima odmah sam prihvatio da se što prije uključim u proces rehabilitacije i resocijalizacije, pa sam vrlo brzo prihvatio da budem radno angažovan i obavljao sam razne poslove. Radio sam u zatvorskim kuhinjama, kao krojač, popravljao espreso aparate, a na kraju boravka u Italiji u zatvoru „Massa“ radio sam u kol centru Ministarstva zdravlja Republike Italije zakazujući strankama termine kod specijalista, doktora iz raznih medicinskih oblasti i zakazivao sam operacije pacijentima. Smatram da sam na taj način obavljajući odgovorno svoj posao spasao mnoge živote, na šta sam posebno ponosan – kazao je Jelisić.&nbsp;
U tu prostoriju, kako ističe, ovlašćenje za ulazak jedino je imao on.
- To ovlašćenje nije imao ni upravnik zatvora u „Massi“. Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora trudio sam se da budem radno angažovan, zavisno od mogućnosti zatvora, pa sam čistio krug zatvora, dijelio obroke zatvorenicima, kuvao popodnevnu kafu i drugo – dodaje Jelisić.
<h2>Obrazovanje i obuke..</h2>
Dok je izdržavao kaznu u Italiji, kako navodi, vrlo brzo je shvatio i prihvatio da je u toku rata na području bivše Jugoslavije učinio vrlo teške zločine i za njih se iskreno pokajao i dan danas se kaje.
- Da bih sve to prevazišao, ako je to uopšte i moguće, uključio sam se u proces svog obrazovanja, stručnog usavršavanja i napredovanja. Tako sam stekao diplomu Fakulteta političkih nauka, završio elektrotehničku školu, srednju školu za električara, školu italijanskog jezika pri Univerzitetu u Sijeni, završio opštu školu obrazovanja, završio profesionalni kurs za kuvara, profesionalni kurs za šnajdera, profesionalni kurs za stolara, završio kurs i obuku za specijalnog tehničara za popravak i održavanje svih vrsta aparata za espreso kafu, završio specijalni kurs za rad u svim kuhinjama ugostiteljskih objekata i dobio sertifikat HACCP koji važi za sve države članice EU, završio više informativnih kurseva o lijepom ponašanju koje je organizovao zatvor „Massa“ – precizirao je Jelisić.&nbsp;
O svemu je, kako je kazao, dostavio dokaze sudu ranije. O njegovom radnom angažovanju u Italiji i njegovoj resocijalizaciji, kako ističe, najbolje govori pismo preporuke od 31. maja u kom se navodi „... Stoga bi nam bila namjera da zaposlimo Jelisića, nakon isteka zatvorskog perioda...“.
- Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora u (redigovano) nastavio sam da se obrazujem i usavršavam, te sam počeo pohađati nastavu holandskog jezika za strance u školskoj 23/24 godini. Moj nastavnik u potvrdi ističe: „Goran želi vrlo rado učiti holandski jezik i pored toga što je metoda učenja vrlo komplikovana. ... Mnogo vremena koje Goran ima u zatvoru dobro je iskorišteno za dnevno slušanje audio snimaka. Na času je on često koristio nove izraze koje je čuo i naučio preko audio snimaka. Zbog toga je nastavniku zadovoljstvo Goranu držati čas. Uz šolju kafe i mnogo strpljenja ide polako, ali sigurno naprijed“ – rekao je Jelisić.
Na izdržavanju kazne zatvora prema zatvorskom osoblju i drugim zatvorenicima uvijek je, kako navodi, bio korektan i njegovo vladanje je bilo primjereno, tako da nikad nije bio disciplinski kažnjavan.&nbsp;
- Koliko sam se rehabilitovao i resocijalizovao najbolje pokazuje sljedeći događaj. Dok sam još kaznu izdržavao u Italiji, 1. aprila 2022. u krugu zatvora došlo je do verbalnog koflikta, te je jedan zatvorenik fizički krenuo da napadne na (redigovano), koju sam ja uhvatio za ruku i stavio je iza mojih leđa tako da je mene zatvorenik pesnicama udario u predjelu ramenog pojasa, ali bez obzira na te udarce ja sam zaštitio smatrajući to mojom moralnom obavezom – kazao je Jelisić.
<h2>Pravilnik</h2>
Podsjeća da je predviđeno da osuđena osoba može predsjedniku Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove direktno uputiti molbu za pomilovanje, ublažavanje kazne ili prijevremeno puštanje na slobodu ako smatra da ispunjava uslove.
- Pravilnik o postupku i dokazima propisuje da prilikom utvrđivanja da li je primjereno osuđenog pomilovati, ublažiti mu kaznu ili ga prijevremeno pustiti na slobodu, predsjednik, između ostalog, uzima u obzir težinu krivičnog djela ili krivičnih djela za koje je zatvorenik osuđen, postupak prema zatvorenicima u sličnoj situaciji, u kolikoj mjeri je zatvorenik pokazao da se rehabilitovao, kao i eventualnu značajnu saradnju zatvorenika s tužiocem – naveo je Jelisić.
Molbu za prijevremeno puštanje na slobodu podnosi, kako dodaje, u vrijeme kada je izdržao dvije trećine izrečene kazne zatvora.
<h2>Vratio bi se u Srbiju</h2>
Ukoliko bude pušten na prijevremenu slobodu namjera mu je da živi u Srbiji.
- Trudim se da budem što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije, da što više napredujem i smatram da sam u tome i uspio, jer su mi italijanske viasti skratile kaznu od 1.845 dana – rekao je Jelisić.
Napominje i da je predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma 11. marta 2021. naveo da „se odluke o skraćenju kazne koje donosi država izvršenja kazne mogu pred sudom koristiti kao dokaz dobrog vladanja i napredovanja u procesu rehabilitacije u svrhu podnošenja molbe za pomilovanje, ublažavanja kazne ili prijevremenog puštanja na slobodu“.
On moli predsjednicu Međunarodnog rezidualnog mehamizma da, nakon prikupljenih i svih drugih potrebnih podataka za odlučivanje, usvoji njegovu molbu za prijevremeno puštanje na slobodu.
- Prihvatam sva ograničenja koja mi predsjednik izrekne za vrijeme trajanja mog prijevremenog puštanja na slobodu – dodao je Jelisić.

Jasmina Beharovic

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

"Srpski Adolf“ ponovo traži prijevremeni otpust iz zatvora: Žao mu zbog svega što se desilo u ratu, svakodnevno misli na žrtve i njihove familije

Akcija za ljudska prava ponavlja apel da se procesuiraju svi počinioci i nalogodavci ratnog zločina u Štrpcima, da se preduzmu konkretne radnje na pronalasku svih tijela ubijenih, a da se porodicama žrtava konačno obezbijedi status civilne žrtve rata i adekvatno obeštećenje zbog decenijskog kašnjenja u regulisanju tog statusa.
Iz ove nevladine organizacije, povodom obilježavanja 32 godine od ratnog zločina otmice putnika iz voza u Štrpcima, navode da su pripadnici Vojske Republike Srpske 27. februara 1993, na željezničkoj stanici Štrpci, u Bosni i Hercegovini, zaustavili voz 671 koji je saobraćao na liniji Beograd -Bar i iz njega izveli 20 putnika, koje su opljačkali i ubili samo zato što nijesu bili srpskog porijekla, a njihova tijela su bacili u Drinu.&nbsp;
- Ubijeni su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice afričkog porijekla. Najstarija žrtva imala je 59 godina, a najmlađa 16. Od dvadesetoro ubijenih, osam je bilo iz Crne Gore. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četvorice, Halila Zupčevića, Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava (HRA) apeluje na nadležna državna tužilaštva Republike Srbije i Crne Gore da procesuiraju nalogodavce i preostale neposredne izvršioce ovog zločina.&nbsp;
- Apelujemo na Komisije za nestale osobe Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Republike Srbije da zajednički preduzmu temeljnu potragu za posmrtnim ostacima žrtava u jezeru Perućac. Pozivamo poslanice i poslanike Skupštine Crne Gore da na današnjem zasjedanju jednoglasno usvoje izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, i prateće amandmane, kojima će se sve civilne žrtve rata sistemski prepoznati i njihovim porodicama u Crnoj Gori napokon dati prava na socijalnu zaštitu. Ista ta prava porodice palih boraca iz ratova devedesetih imaju još od 1998. godine, već 27 godina - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Usvajanjem ovog zakona Crna Gora bi, kako dodaju, priznala status civilnih žrtava rata svim stradalima u otmici u Štrpcima, što bi predstavljalo važan civilizacijski iskorak.&nbsp;
Bh. entitet Republika Srbija, kako navode, s druge strane, još nije ni blizu da to učini.
- Žrtve otmice je "kaznila" jer nisu stradali na teritoriji Republike Srbije, kao i zato što su stradali od vojske Republike Srpske, koju Srbija smatra prijateljskom vojskom - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Očekuju i da Vlada Crne Gore podrži obećanje ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damira Gutića da će porodice civilnih žrtava rata biti obeštećene zbog decenijskog kašnjenja zakonske regulacije, čime bi se makar djelimično ispravila nepravda prema njima.&nbsp;
- HRA je 2024. godine sprovela istraživanje javnog mnjenja, koje je pokazalo da je o zločinu u Štrpcima tačno informisano jedva nešto preko trećine građana (38,8 odsto). Smatramo da je neophodno da se lekcija o ovom zločinu uvrsti u nastavni program istorije, kako bi se obezbijedilo da ljudi u ovom regionu više nikada ne stradaju zbog svog porijekla - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Za zločin u Štrpcima do sada je, kako su precizirali, pravosnažno osuđeno 10 osoba – jedna u Crnoj Gori i devet u Bosni i Hercegovini.&nbsp;
- Suđenje u Srbiji pripadnicima paravojnih formacija bosanskih Srba – Ljubiši Vasiljeviću, Dušku Vasiljeviću, Gojku Lukiću, Jovanu Lipovcu i Dragani Đekić – započelo je 2019. godine. U međuvremenu su dvojica optuženih, Ljubiša Vasiljević i Jovan Lipovac, preminuli, zbog čega su postupci protiv njih obustavljeni. Prvostepenom presudom Višeg suda u Beogradu, Vasiljević i Lukić osuđeni su na po 10 godina zatvora za zločin protiv civilnog stanovništva, dok je Dragana Đekić osuđena na pet godina za isto djelo. Međutim, Apelacioni sud u Beogradu je 30. oktobra 2023. godine ukinuo ovu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Novo suđenje je trebalo da počne u januaru 2024, ali se to nije dogodilo, pa se postupak i dalje nalazi na samom početku - precizirano je u saopštenju.&nbsp;
U krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori utvrđeno je da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.&nbsp;
- Na sastanku kojem su prisustvovali načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova za Užice Baško Petrić, komandir milicije užičkog regiona Đorđe Kerić i iz ŽTP-a, Mitar Mandić, Drago Tadić i Vuko Mulina zaključeno je: “Potvrđuje se informacija o namjeri odvođenja putnika iz voza i dodaje se da je to strateška operacija srpske vojske radi stvaranja uslova za razmjenu zarobljenika i mrtvih…“. &nbsp;Dokumenta objavljena na suđenju u Bijelom Polju, koja je sakupio i objavio Fond za humanitarno pravo, upućuju na to da su i Ranisavljević i njegov komandant, Milan Lukić, bili izvršioci zločina čiji je nalogodavac bio neko drugi, iz vrha vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koju su činile Srbija i Crna Gora, u saradnji sa vlastima Republike Srpske. Međutim, do danas niko od nalogodavaca i organizatora ovog zločina nije optužen - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
HRA je prije tačno dvije godine zahtjevala da Specijalno državno tužilaštvo (SDT) proširi istragu u ovom predmetu na nove izvršioce, organizatore i naredbodavce ovog zločina, kao i one koji su unaprijed znali da će do otmice putnika doći, ali ništa nijesu učinili da je spriječe.&nbsp;
- Po tom zahtjevu je SDT pokrenulo izviđaj, koji i dalje vodi, i od koga još uvijek očekujemo konkretne rezultate. HRA je tada tužilaštvu dostavila i imena svih onih koje je Ranisavljević u svom svjedočenju pominjao kao učesnike u akciji: ,,Crnogorca’’, „Pijanog Slovenca“, Milana „Čačka“, Acu Šimšića, Željka Marjanovića, Bogdana Šekarića, Vidakovića, Tanovića, Gorana (romskog porijekla) i Mitra ,,Četnika“. Protiv njih su još 1998. godine krivičnu prijavu podnijeli advokati Dragan Prelević i Aleksandar Cvejić, koje je Fond za humanitarno pravo iz Beograda angažovao da zastupaju porodice žrtava - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Komandant „Osvetnika“, Milan Lukić, osuđen je pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima kao što su dva masovna ubistva civila koje je žive spalio u kućama na dvije lokacije u Višegradu.&nbsp;
- Za otmicu i ubistvo putnika iz voza u Štrpcima još mu nije suđeno, iako je 2019. godine optužen za taj zločin od strane Suda Bosne i Hercegovine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava je objavila odabrana svjedočenja o otmici putnika iz voza u Štrpcima u knjizi „Protiv zaborava“, gdje su predstavljeni iskazi: čovjeka koji se protivio odvođenju svog saputnika; rođaka otetog putnika koji je razgovarao sa Milanom Lukićem; žene koja je prisustvovala otmici svog supruga; konduktera i otpravnika vozova iz stanice Štrpci. Na kraju je predstavljen i iskaz osuđenog izvršioca Nebojše Ranisavljevića, koji je detaljno ispričao kako je zločin izvršen.&nbsp;
U znak sjećanja na žrtve otmice u Štrpcima, njihovi najbliži, prijatelji i građani danas polažu cvijeće na spomen-obilježja u Podgorici na Pobrežju u 10 sati i u Bijelom Polju u 13 sati.

Portal ETV

610x380

500x500

Akcija za ljudska prava o 32 godine od zločina u Štrpcina: Na strani pravde još ništa novo

Danas odajemo počast žrtvama zločina u Štrpcima, jednom od najmračnijih događaja naše novije istorije. Danas, više od tri decenije kasnije, bol nije manja, a praznina koju su stradali iza sebe ostavili i dalje je prisutna. Njihova jedina "krivica" bila je ime i prezime. Ništa više. I ništa manje - kazala je portparolka Savjeta muslimanskog naroda Crne Gore Emina Skenderović.
Crna Gora se, prema njenim riječima, nažalost, nije suočila s prošlošću.&nbsp;
- Koncept suočavanja s ratnim zločinima, koji je ključan za ozdravljenje društva, ovdje još uvijek nije zaživio. Još je teže prihvatiti činjenicu da su današnje političke elite sklonije ignorisanju ovih tema nego ikada ranije - ističe Skenderović.&nbsp;
Sve češće, kako navodi u saopštenju, čujemo poruke da su ovo "teme koje dijele", kao da bi guranje pod tepih moglo izbrisati bol i nepravdu.
- Neki to čine namjerno, svjesno i proračunato, dok drugi možda iz neznanja. No, posljedica je ista – zločini ostaju neprocesuirani, a žrtve se pokušavaju zaboraviti. Zato danas ispred Savjeta Muslimanskog naroda u Crnoj Gori, želimo naglasiti da je najvažnije da se žrtava sjećamo kao gradjana koji su nevino stradala, kao naših komšija, prijatelja,kumova rođaka - rekla je Skenderović.&nbsp;
Naše društvo se, kako dodaje, često suočava s iskušenjem da događaje iz prošlosti posmatra kroz prizmu nacionalnosti i identiteta.
- I dok je važno priznati i razumjeti istorijski i identitetski kontekst, još je važnije da ne dozvolimo da nas te odrednice dijele i udaljavaju od suštine – od ljudskosti. Zločin u Štrpcima nije bio samo napad na pojedince, već i na ideju zajedništva, mira i suživota. Njihovo stradanje nije bilo pitanje nacionalnosti, već pitanje ljudskosti - naglasila je Skenderović.
Žrtve zločina u Štrpcima, kako ističe, nisu samo broj, nisu samo ime na spisku, niti su pripadale samo jednoj naciji.
- One pripadaju svim nama – našoj zajedničkoj memoriji, našoj kolektivnoj odgovornosti i našoj ljudskosti. Naša odgovornost je da njihovo stradanje ne postane sredstvo za politička prepucavanja, već da ostane trajno upozorenje koliko zlo može biti veliko kada mržnja nadvlada razum - kazala je Skenderović.
Kao društvo, kako je naglasila, moramo graditi kulturu sjećanja koja se temelji na pravdi, istini i pomirenju.&nbsp;
- To znači da ne smijemo dozvoliti da se žrtve svojataju, niti da se njihova patnja koristi za političke ili nacionalističke svrhe. Moramo ih se sjećati kao ljudi koji su nevino stradali, kao simbola onoga što nikada više ne smije da se ponovi - poručila je Skenderović.

Skenderović povodom 32 godine od otmice iz voza u Štrpcima: Njihova jedina "krivica" bila je ime i prezime

U Crnoj Gori danas će biti obilježene 32 godine od zločina u Štrpcima kada su uniformisana osobe pod komandom Milana Lukića 1993. godine, izvele iz voza 20 civila, odveli ih u nepoznatom pravcu u ubili.
Zločin u Štrpcima izvršili su pripadnici Vojske Republike Srpske (RS), koji su na željezničkoj stanici Štrpci, na teritoriji Bosne i Hercegovine, zaustavili voz koji je saobraćao na redovnoj liniji Beograd-Bar.
I iz njega su izveli, a zatim opljačkali i ubili 20 putnika. Najstariji je imao 59 godina, a najmlađi samo 16.
Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić.
Stradali su i Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.
Za učešće u tom zločinu ukupno je osuđeno 14 osoba.
U Crnoj Gori je 2002. godine za zločin u Štrpcima pravosnažno osuđen pripadnik jedinice “Osvetnici” višegradske brigade Vojske RS-a Nebojša Ranisavljević, za učešće u otmici i ranjavanje jednog putnika.
Lukić je osuđen pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima
Povodom 32 godine, porodice otetih i prijatelji položiće cvijeće i kod spomenima u Podgorici i Bijelom Polju.
U Podgorici cvijeće će položiti kod spomen obilježja "Civilnim žrtvama" na Pobrežuju, a u Bijelom Polju kod spomenika Sahat života.

Danas 32 godine od otmice iz voza u Štrpcima

Centar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru edicije o procesu suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori, objavio je publikaciju u kojoj su dokumentovani sudski spisi iz predmeta poznatog kao “<a href="https://cgo-cce.org/2025/01/25/suocavanje-s-prosloscu-u-crnoj-gori-slucaj-porodica-klapuh/" target="_blank">Porodica Klapuh</a>”, koji se odnosi na brutalno ubistvo tri člana porodice Klapuh – Hasana, Feride i njihove kćerke Sene, 6. jula 1992. godine na mostu “Obrada Cicmila” u Plužinama, između brane na HE “Piva” i graničnog prelaza na Šćepan Polju.
Ovo je peta u nizu publikacija ovog tipa, a prethodno su objavljeni sudski spisi za predmete poznate kao “<a href="https://media.cgo-cce.org/2014/12/cgo-cce-proces-suocavanja-sa-prosloscu-u-cg-slucaj-morinj.pdf" target="_blank">Morinj</a>”, “<a href="https://media.cgo-cce.org/2020/05/Slucaj-Bukovica.pdf" target="_blank">Bukovica</a>”, “<a href="https://media.cgo-cce.org/2019/11/Kaludjerski-laz-publikacija.pdf" target="_blank">Kaluđerski laz</a>” i “<a href="https://media.cgo-cce.org/2020/05/Slucaj-Deportacija.pdf" target="_blank">Deportacija</a>”.
Kako su rekli iz CGO-a, pored sudskih spisa, koji uključuju i različite procesne akte, u ovoj publikaciji nalazi se i niz pratećih priloga koji pružaju uvid u brojne detalje ovog zločina.
Porodica Klapuh iz Foče, platila je poznanicima, pripadnicima specijalnog odreda “Dragan Nikolić” Vojske Republike Srpske da ih, kako bi pobjegli sa ratom zahvaćene teritorije, bezbjedno prevezu u Crnu Goru. Ubrzo nakon prelaska graničnog prelaza, pripadnici ove jedinice su izveli Hasana Klapuha, ubili ga i bacili preko mosta. Potom su teško ranili njegovu suprugu Feridu i ćerku Senu i bacilli ih obje u korito rijeke Pive. Sudski vještak je utvrdio da su njih dvije su preminule nakon nekog vremena, a od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem i povreda nastalih padom niz provaliju.
Njihova tijela je narednog dana pronašao putar. Crnogorska policija je brzo, uvidom u evidenciju sa graničnog prelaza, identifikovala osumnjičene za ovaj zločin i optužnica je podignuta februara 1993. godine. Tadašnje Više javno tužilaštvo je za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kao saizvršioce teretilo Janka Janjića, Zorana Simovića, Zorana Vukovića, Radomira Kovača i Vidoja Golubovića, dok optužnicom nije obuhvaćen brat Radomira Kovača, Milomir, koji je ubrzo nakon izvršenog zločina počinio samoubistvo. Presudom Višeg suda u Podgorici, svi su osuđeni na po 20 godina zatvora za krivično djelo ubistva, osim Golubovića, koji je osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela. Rješenjem Vrhovnog suda iz 1995. godine, postupak je vraćen na ponovno suđenje, a pravosnažno je okončan 1997. godine. Novom presudom, kazne su ostale istovjetne, uz drugačiju kvalifikaciju krivičnog djela, s obzirom da je sud uvažio navode optužbe i kvalifikovao ovo krivično djelo kao ratni zločin. Ovo je prva pravosnažna presuda u Crnoj Gori za ratni zločin.
Samo je Vidoje Golubović, koji je u prvostepenom suđenju bio dostupan pravosudnim organima, odslužio kaznu tokom trajanja pritvora, dok su je ostali osuđeni izbjegli. Janko Janjić je preminuo 2000. godine kada je prilikom pokušaja hapšenja od strane SFOR-a smrtno stradao, a ostali osuđeni nisu ni danas dostupni pravosudnim organima Crne Gore, niti postoji najava da će svoju kaznu odslužiti, imajući u vidu da bilateralni sporazum između Crne Gore i BiH ne daje mogućnost za njihovo izručenje niti prenos izvršenje kazne.
Dokumentovanjem ovih autentičnih dokumenata, CGO, kako su rekli u toj organizaciji, nastoji da istraživačima/cama, medijima i profesionalcima/kama iz oblasti prava, ali i svim zainteresovanim građanima/kama pruži bolji uvid u detalje ovog zločina i činjenice koje su u tom postupku utvrđene, čime se doprinosi boljoj analizi propusta i uspostavljanju konstruktivnijih institucionalnih i društvenih praksi u suočavanju s prošlošću.
Ova publikacija dio je projekta CGO-a „Obrazovanje za budućnost – tranziciona pravda za pomirenje“, a u okviru regionalnog programa Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, koji finansira Evropska unija i sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost CGO i ne odražava nužno EU niti UNDP stavove.

1250x600

1084x550

Slučaj porodice Klapuh - ratni zločin između dvije obale Pive

Specijalno tužilaštvo Kosova podiglo je 30. decembra optužnicu za ratne zločine protiv tri osobe - D. G, Ž. C. i Z. Š. – kojom se predlaže suđenje u odsustvu jer se ne može obezbijediti prisustvo optuženih.
Kako se navodi u saopštenju Tužilaštva, sumnja se da je D. G, u svojstvu službenog lica na teritoriji opštine Gnjilane, u periodu od januara do jula 1999. nije preduzeo nikakve radnje da spriječi ili prijavi ubistva ili ranjavanja albanskih civila, uzimanje talaca, premlaćivanje, maltretiranje i deportaciju.
Optuženom Ž. C. se na teret stavlja da je učestvovao u ubistvu osam albanskih civila, takođe u regionu Gnjilana.&nbsp;
&nbsp;- Konkretno, dvije od ovih žrtava su žive spaljene - navodi se.
Optuženi Z. Š. se tereti da u svojstvu ljekara regionalne bolnice u Gnjilanu nije pružio medicinsku pomoć oštećenom N. R. 5. aprila 1999, za koga tužilaštvo tvrdi da je bio povrijeđen samo zato što je bio Albanac.
Specijalno tužilaštvo je proteklih dana podiglo nekoliko optužnica u odsustvu, uglavnom za zločine počinjene tokom rata na Kosovu.
Takođe, Osnovni sud u Prištini je 26. decembra osudio u odsustvu Čedomira Aksića na 15 godina zatvora za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, počinjenih u periodu od januara do maja 1999. godine na teritoriji opštine Štimlje na Kosovu, odnosno u selima Račak, Malopoljce i Petrovo.
Suđenje u odsustvu pred kosovskim pravosuđem može da se održava samo pod uslovom da su tužilaštvo i sud iscrpjeli sva sredstva da obezbijede prisustvo optuženog.
Ehat Miftaraj iz nevladinog Kosovskog instituta za pravdu rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da će kosovske institucije, najvjerovatnije, na osnovu zakona na snazi izdavati crvenu Interpolovu poternicu za osobama koje su osuđene za ratne zločine u odsustvu.
Kosovo nije član Interpola, pa se potjernice raspisuju posredstvom Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK).
Ministarka pravde Aljbuljena Hadžiu izjavila je 23. decembra na konferenciji o tranzicionoj pravdi da je Odjeljenja za ratne zločine u Specijalnom tužilaštvu podiglo 67 optužnica.
Kako je precizirala, podignute optužnice su u 62 predmeta protiv 174 osoba, dok se u 10 predmeta sudi u odsustvu.
Ona je navela kako su suđenja u odsustvu važna "imajući u vidu da Srbija ne predaje ratne zločince".
Tokom rata na Kosovu, od 1998. do 1999. ubijeno je više od 13.000 civila, dok je na hiljade nestalo. Još se traga za oko 1.600 osoba, uglavnom iz albanske zajednice.

Podignute tri optužnice za ratne zločine kod Gnjilana na Kosovu

Francuska Vlada je danas odbila da odgovori na pitanje da li bi na svojoj teritoriji uhapsila predsjednika Rusije Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, koje je Međunarodni krivični sud (MKS) u Hagu optužio za ratne zločine.
Prošle nedjelje je MKS optužio Netanjahua za ratne zločine nad Palestincima u Pojasu Gaze, navodi AP.
Francuski premijer Mišel Barnije je izjavio u parlamentu da Francuska poštuje obaveze zasnovane na međunarodnom pravu.
Poslije toga je Ministarstvo spoljnih poslova u Parizu poručilo da Netanjahu ima imunitet, jer Izrael nije članica MKS u Hagu
Ministarstvo spoljnih poslova u Parizu je navelo da Francuska i Izrael imaju istorijske veze, kao demokratske države, opredijeljene za vladavinu prava i poštovanje nezavisnog pravosuđa.
Francuska namjerava da nastavi blisku saradnju sa Netanjahuom, radi ostvarenja mira na Bliskom Istoku, saopšteno je iz Pariza.

Francuska Vlada odbila da odgovori da li bi na svojoj teritoriji uhapsila Putina i Netanjahua

Ukidanje pritvora i puštanje na slobodu Slobodana Pekovića, optuženog za monstruozne ratne zločine, zbog isteka tri godine u kojima nije donešena prvostepena presuda predstavlja još jedan u nizu primjera kojima svjedočimo više od tri decenije a to je da pravosuđe u Crnoj Gori nije spremno da rješava slučajeve ratnih zločina na nacionalnom nivou, kazala je poslanica Bošnjačke stranke (BS) Kenana Strujić-Harbić.
Strujić-Harbić je kazala da ovaj skandal mora imati odgovor.
- Bilo da se radi o nedostatku volje nosilaca sudskih i tužilačkih funkcija da slučajeve ratnih zločina efikasno gone i da se sprovode efikasni sudski postupci, bilo da se radi o bolećivosti nosilaca sudskih i tužilačkih funkcija prema ratnim zločincima ili nekoj vrsti intimnog odobravanja istih ili o nesposobnosti tužilaca i sudija da gone i sude u slučajevima ratnih zločina činjenica da nakon tri godine nije donešena prvostepena sudska presuda u postupku sudjena za ratni zločin predstavlja prvorazredni skandal koji ne smije ostati bez odgovora - kazala je ona.
Strujić-Harbić je podsjetila javnost da je i u Izvještaju EK o napretku Crne Gore za 2023. godinu prepoznato da u ovoj oblasti nije ostvaren odgovarajući napredak ali i na javno izrečena obećanja nosilaca tužilačkih i sudskih funkija da će u narednom periodu osigurati efikasno gonjenje i sudjenja slučajeva ratnih zločina.
- Ako je rezultat te efikasnosti nedonošenje prvostepene presude ni nakon tri godine i ukidanje pritvora osumnjičenim za ratne zločine onda ste, gospodo, samo osigurali nastavak prakse nekažnjavanja za ova teška djela u Crnoj Gori koja traje još od Šahovića a koji je potvrdjen i nakon ratova devedesetih na prostorima bivše Jugoslavije ali i zločina na prostoru Crne Gore koji su i dalje bez krivca i kazne - poručila je Strujić-Harbić.
Poslanica BS je, kako zaključuju iz ove partije, kazala da će u narednim danima preduzeti konkretne korake u vezi sa ovim “skandaloznim postupkom jer je suočavanje sa prošlošću jedan od ključnih uslova za napredak Crne Gore i vladavinu prava a za suočavanje sa prošlošću neophodno je da se krivci suoče sa kaznom a javnost sazna istinu”.

Strujić-Harbić o ukidanju pritvora Pekoviću: Neprihvatljiv nastavak starih praksi

Viši sud u Podgorici ukinuo je pritvor okrivljenom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva Slobodanu Pekoviću, potvrdila je portalu ETV samostalna savjetnica za odnose sa javnošću Marija Raković.
Kako je pojasnila, pritvor Pekoviću je ukinut jer su od dana podizanja optužnice protekle tri godine bez donijete prvostepene presude
- Izrečene su mu mjere obaveznog povremenog javljanja nadležnom organu i privremeno mu je oduzeta putna isprava - rekla je našem portalu Raković.
Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Pekovića 21. oktobra 2021. godine.
Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović.&nbsp;
Nakon što je, piše u optužnici, Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića gdje ih je oboje ubio, pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je, prema optužnicu, zapalio Peković.
Peković je, navodi se u tom aktu, takođe i početkom septembra 1992. godine silovao ženu koja je dobila status zaštićenog svjedoka. Dodaje se da je s još nekoliko uniformisanih lica, iz sportske dvorane "Partizan" u Foči, u navodnoj namjeri da ih spasi, izveo zaštićenog svjedoka - oštećenu s maloljetnom ćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči, u kojem se nalazila grupa vojnika. Uz prijetnju, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju, nakon čega su je izveli iz te sobe.
Slobodan Peković ranije je negirao optužbe da je ubio Šabanoviće i silovao oštećenu A1 u septembru iste godine.

Tamara Klikovac

Ukinut pritvor optuženom za ratni zločin: Peković na slobodi jer nije donijeta prvostepena presuda

Suđenje Slobodanu Pekoviću, crnogorskom državljaninu koji je optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini, nastavljeno je juče u Višem sudu u Podgorici. On se tereti da je kao vojnik Vojske Republike Srpske ubio Muja i Eminu Šabanović u selu Hum kod Foče i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti 1992. godine.
Iz Akcije za ljudska prava navode da je ovo prvo suđenje u Crnoj Gori koje uključuje i optužbu za seksualno nasilje izvršeno tokom rata. Žrtva i još jedan svjedok tog nasilja imaju status zaštićenih svjedoka.
Zbog tehničkih problema u Sudu BiH, juče nije bilo moguće uspostaviti video-konferencijsku vezu, kako bi se saslušala dva predviđena svjedoka. Njihovo saslušanje je zbog toga sutkinja Nada Rabrenović odložila za sljedeće ročište.
- Sud je odlučivao o prijedlozima odbrane okrivljenog Pekovića. Odbijeni su prijedlozi odbrane u vezi e-mail komunikacije advokata odbrane Ratka Pantovića sa advokatom Ratka Mladića, Brankom Lukićem o ubistvima u selu Hum, kao i dokument objavljen na sajtu academia.edu, sastavljen na osnovu “poznatih informacija”, u kom su navedena navodna imena ubica Muja i Emine Šabanović, jer je sud zaključio da se ne radi o informacijama koje su bilo kako potkrijepljene. Sud je odbio i predloge da kao dokaze izvede medicinske izvještaje zaštićenih svjedokinja o njihovom psihičkom stanju, jer ih je neposredno saslušao i nije posumnjao u njihovu sposobnost da svjedoče, kao i medicinsku dokumentaciju okrivljenog Pekovića sastavljenu nakon predmetnih događaj kao irelevantnu za postupak - saopšteno je iz HRA.
Prihvaćen je prijedlog odbrane da se saslušaju četiri nova svjedoka u vezi tvrdnje Pekovića da se za vrijeme napada na selo Hum potukao s jednim od njih, Obrenom Gojkovićem, u kafani, zbog čega nije mogao izvršiti ubistva koja mu se stavljaju na teret.
U nastavku suđenja, podsjećaju u HRA, sud je odbio prijedlog advokata odbrane da Pekoviću ukine pritvor zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja.
Punomoćnik oštećene, advokat Dalibor Tomović, zahtjevao je da Sud odluči i o njegovom predlogu za sprovođenje vještačenja fizičkih i psihičkih bolova i umanjene opšte životne aktivnosti oštećene od strane neuropsihijatra u BiH. O zahtjevu će sud naknadno odlučiti, iako ovakav nalaz predstavlja osnov za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu oštećene.
Do Pekovićevog izlaska iz pritvora 21. oktobra, preostala su tri ročišta, zakazana za 27. septembar, 8. i 10. oktobar 2024. godine.
Advokat Dalibor Tomović oštećenu zastupa u okviru projekta NVO Akcija za ljudska prava “Zajedno do pravde – pravna, psihološka i društvena podrška žrtvama ratnih zločina“, koji podržava Evropska unija kroz regionalni projekat “EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

HRA: Nastavljeno jedino aktuelno suđenje za ratni zločin u Crnoj Gori

Velika Britanija i Francuska sazvale su za danas sastanak ministara odbrane iz oko 30 zemalja u kako bi nastavili s planovima za raspoređivanje trupa u Ukrajinu koje bi nadgledale eventualni mirovni sporazum sa Rusijom.
Sastanak u sjedištu NATO-a - prvi sastanak ministara odbrane takozvane “koalicije voljnih” - &nbsp;dolazi nakon prošlonedjeljne posjete Kijevu visokih britanskih i francuskih vojnih zvaničnika. Očekuje se da će se raditi na razradi sporazuma postignutog na ranijem sastanku lidera.
Kao i do sada na skupovima ove koalicije, Sjedinjene Američke Države neće učestvovati, ali uspjeh operacije koalicije zavisi od američke podrške u vidu vazdušnih snaga ili druge vojne pomoći. Međutim, Trampova administracija nije javno obećala da će to učiniti.
U uslovima te neizvjesnosti i američkih upozorenja da Evropa mora sama brinuti o svojoj i ukrajinskoj bezbjednosti u budućnosti, ove snage se smatraju prvim testom spremnosti kontinenta da se brani i zaštiti svoje interese.
Njihov sastav će zavisiti od prirode bilo kakvog mirovnog sporazuma, ali kontingent vjerovatno neće biti raspoređen na ukrajinskoj granici s Rusijom. Nalazio bi se dalje od linije primirja, možda čak i izvan Ukrajine, i bio bi raspoređen kao odgovor na bilo kakav ruski napad.
Formiranje snaga dovoljno velikih da djeluju kao vjerodostojno sredstvo odvraćanja predstavlja značajan napor za zemlje koje su smanjile svoje vojske nakon Hladnog rata, a sada se ponovo naoružavaju. Britanski zvaničnici su pominjali mogućnost angažovanja između deset i 30 hiljada vojnika.
Zemlje su takođe nevoljne da pošalju svoje osoblje bez američke podrške.
Zvaničnici ukrajinske vlade i vojni analitičari rekli su da se ruske snage pripremaju da pokrenu novu vojnu ofanzivu u Ukrajini u narednim nedjeljama kako bi izvršile dodatni pritisak na Kijev i ojačale pregovaračku poziciju Kremlja u razgovorima o prekidu vatre.
U petak će se predstavnici iz oko 50 zemalja okupiti u NATO-u kako bi prikupili vojnu podršku za Ukrajinu. Taj sastanak će voditi Velika Britanija i Njemačka. Američki sekretar za odbranu Pit Hegset se ne očekuje da će učestvovati.

Očekuju se šefovi odbrane iz oko 30 zemalja na razgovorima o budućim snagama za Ukrajinu

​Australija je odbila predlog Pekinga o zajedničkom radu na suprotstavljanju američkim tarifama, saopštivši umjesto toga da će nastaviti da pospješuje svoju trgovinu i smanjuje zavisnost od Kine, svog najvećeg trgovinskog partnera. 
 
"Nećemo se držati za ruke sa Kinom u vezi sa bilo kakvim sukobom koji se dešava u svijetu", rekao je zamjenik premijera Ričard Marls, reagujući na predlog kineskog ambasadora da dvije zemlje "zajedno rade" u oblasti trgovine. 
 
On je rekao da će Australija graditi svoju ekonomsku otpornost jačanjem trgovinskih veza sa Evropskom unijom, Indonezijom, Indijom, Velikom Britanijom i Bliskim istokom. 
 
Kineski ambasador u Australiji Sjao Ćijan pozvao je Kanberu da sarađuje sa Pekingom kako bi odbranili multilateralni globalni trgovinski sistem. 
 
"U novim okolnostima, Kina je spremna da se pridruži Australiji i međunarodnoj zajednici kako bi zajedno odgovorili na promjene u svijetu", rekao je Sjao. 
 
Američki predsjednik Donald Trump rekao je da će privremeno smanjiti visoke carine za desetine zemalja, ali da će nastaviti da cilja Kinu, podižući tarifu na 125 odsto sa 104. 
 
To bi moglo predstavljati rizik za Australiju, koja izvozi skoro trećinu svoje robe u Kinu. 
 
Izvoz u SAD čini manje od pet odsto ukupnog izvoza robe Australije. 
 
Premijer Entoni Albaneze je rekao da, iako carine za Australiju, ključnog bezbjednosnog saveznika SAD u Indo-Pacifiku, "nema osnova u logici", njegova vlada neće uzvratiti Vašingtonu.

Australija odbila predlog Kine da se suprotstave carinama SAD

Cijene sirove nafte pale su u srijedu na najniži nivo u više od četiri godine. 
 
Tržišta su zabrinuta da će se smanjiti potražnja za crnim zlatom zbog eskalacije globalnog trgovinskog rata, na čijem su čelu najmoćnije svjetske ekonomije, Sjedinjene Američke Države (SAD) i Kina, te da će na tržištu biti viška nafte, objavio je Reuters na svojim stranicama. 
 
Barel West Texas Intermediate sirove nafte od 159 litara za isporuku u maju trgovao se za 57,12 USD popodne po singapurskom vremenu, što je 2,46 USD manje nego u utorak. Sjevernomorska nafta Brent za isporuku u junu pala je 2,38 USD na 60,44 USD, prenosi SEEbiz. 
 
Cijene obje vrste nafte bile su na najnižem nivou od februara 2021. 
 
U subotu su u SAD-u stupile na snagu dodatne carine od deset odsto na uvoz robe iz cijelog svijeta u SAD, koje je najavio američki predsjednik Donald Trump pod nazivom recipročne carine za većinu zemalja i teritorija širom svijeta, uključujući i EU. Još veće carine u srijedu su stupile na snagu za oko 60 zemalja i EU. 
 
Najviše su SAD nametnule Kini. Nakon 20-postotnih carina uvedenih u martu, one treba da porastu još 34 postotna boda, ali kako je Kina odgovorila s 34-postotnim carinama na američku robu, Trump ih je povisio za još 50 postotnih bodova. Ukupno je na današnji dan 104 odsto. Peking je u utorak naglasio da će ići "do kraja" u trgovinskom ratu sa Sjedinjenim Državama, što će vjerovatno dodatno eskalirati trgovinski rat. 
 
Osim toga, proširena grupa proizvođača nafte OPEC+ prošle sedmice je odlučila povećati proizvodnju nafte 411 hiljada barela dnevno u maju, za što analitičari vjeruju da će tržište vjerovatno gurnuti u suficit.

Cijene nafte potonule na najniži nivo od februara 2021.

Iako su žene širom svijeta dokazale da mogu biti sposobni lideri, njihova zastupljenost u političkim strukturama i dalje nije proporcionalna njihovom značaju u društvu. Politički život još uvijek nosi veliku rodnu neravnotežu, a put žena ka liderskim pozicijama prepun je izazova. O tome zašto je važno da žene budu aktivne u politici, s kakvim se preprekama suočavaju i kako ih mogu prevazići, razgovarali smo s dr Jelenom Knežević iz Stranke evropskog progresa, odbornicom u Skupštini Glavnog grada. Knežević za Portal ETV ističe da prisutnost žena u politici ne donosi samo veću ravnopravnost, već i kvalitetnije odluke za društvo u cjelini. – Žene u politici su ključne za izgradnju pravednijeg i demokratičnijeg društva. Njihovo prisustvo donosi perspektive koje često ostaju zanemarene u dominantno muškim političkim strukturama. Rodna ravnopravnost nije samo pitanje pravičnosti, već i efikasnosti – brojne studije pokazuju da zemlje s većim brojem žena u vlasti ostvaruju bolje ekonomske rezultate, snažniju socijalnu politiku i stabilnije društvo – ikaže Knežević. Pored toga, smatra da veće učešće žena u politici pomaže razbijanju društvenih stereotipa i pruža uzore mlađim generacijama. – Djevojčicama se na taj način šalje poruka da mogu učestvovati u kreiranju odluka koje oblikuju njihovu budućnost. Zbog svega toga, od suštinske je važnosti da osiguramo jednake mogućnosti za žene i muškarce – ne samo zbog statističke ravnoteže, već zbog izgradnje boljeg, pravednijeg i prosperitetnijeg društva – naglašava ona. Iako su brojne žene odlučne da se angažuju u političkom životu, put do uspjeha, poručuje Knežević, nije jednostavan. – Žene koje žele da se bave politikom suočavaju se s brojnim izazovima, najčešće zbog duboko ukorijenjenih društvenih normi i rodnih stereotipa – objašnjava Knežević.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250201090224_8c409e4e93de3dbc1dc7e90891cab639fa2741e29807b1f599b5108418b30107.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250201090224_8c409e4e93de3dbc1dc7e90891cab639fa2741e29807b1f599b5108418b30107" data-rendition-name="original" width="800" height="534" loading="lazy" alt="Jelena Knežević"></figure>  Knežević izdvaja nekoliko ključnih problema: – I dalje postoji uvjerenje da politika nije „ženska oblast“ i da žene nisu dovoljno kompetentne za liderske pozicije. Mediji ih često procjenjuju kroz prizmu izgleda i privatnog života, umjesto kroz njihove stavove i politički doprinos - podsjeća ona. Zatim, dodaje, od žena se i dalje očekuje da preuzimaju većinu kućnih i porodičnih obaveza, što otežava njihovo političko angažovanje. – I na kraju, žene u politici češće su izložene seksističkim komentarima, prijetnjama i pokušajima diskreditacije, posebno na društvenim mrežama. Ipak, Knežević vjeruje da se situacija mijenja. – Sve veći broj žena ulazi u politiku i mijenja pravila igre. Ključno je da nastavimo s osnaživanjem i podrškom ženama u javnom životu – kaže ona. Povećanje zastupljenosti žena u politici zahtijeva konkretne sistemske promjene i širu društvenu podršku. Knežević ističe da je neophodno osigurati adekvatne programe obuke i resurse kako bi žene imale jednake šanse za politički angažman. – Zakoni moraju štititi žene od govora mržnje, uznemiravanja i političkog nasilja. Umjesto senzacionalizma i fokusiranja na sporedna pitanja, potrebno je promovirati žene kao sposobne i kompetentne lidere, dok javne debate, obrazovni programi i radionice mogu pomoći mladim ženama da steknu interesovanje za politiku - kaže Knežević. Takođe, smatra, lideri moraju biti saveznici u stvaranju prostora za žene u politici. – Ako želimo pravednije društvo, moramo stvoriti okruženje u kojem žene imaju jednake mogućnosti za političko djelovanje i napredak – poručuje Knežević. Za dr Jelenu Knežević, politika nije bila planirani karijerni put, već način da se izbori za bolje društvo. – U politiku sam ušla iz dubokog uvjerenja da promjene dolaze samo ako ih sami pokrenemo. Bila sam nezadovoljna načinom na koji se donose odluke – često bez stvarne brige za ljude. Vidjela sam kako se urušavaju institucije i kako obični građani nemaju oslonac u sistemu – kaže ona. Posebno je motivisala zabrinutost za budućnost mlađih generacija. – Želim da naša djeca odrastaju u uređenom društvu gdje će imati jednake šanse za obrazovanje, zapošljavanje i dostojanstven život. Politika ne smije biti prostor privilegovanih, već sredstvo kroz koje gradimo bolju budućnost za sve – poručuje Knežević. Učešće žena u politici nije samo pitanje rodne ravnopravnosti, već i ključni faktor za razvoj efikasnijeg, pravednijeg i stabilnijeg društva. Uklanjanjem prepreka i pružanjem podrške ženama koje žele da se aktivno bave politikom, stvaramo uslove za bolje donošenje odluka i kvalitetniji život za sve građane. Dr Jelena Knežević pokazuje da je hrabrost i posvećenost promjenama ključ za uspjeh, a njena priča inspiracija je za sve mlade žene koje žele da se uključe u politiku i budu pokretači promjena.

Knežević: Vrijeme je za pravedniju budućnost

Nepunih deset dana nakon što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore 25. marta zvanično odbacilo sve prijave na konkurs za direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću – uključujući i onu profesora fizičke kulture Radenka Adžića – isti kandidat je imenovan za vršioca dužnosti direktora te škole. Nastavno osoblje škole je o imenovanju obaviješteno 3. aprila u internoj email komunikaciji koju je poslao sekretar škole Slavko Đilas, u kojem se navodi da je Ministarstvo ipak imenovalo Adžića za privremenog rukovodioca škole. Ova odluka dolazi uprkos činjenici da je u zvaničnom dokumentu Ministarstva, datiranom 25. marta, jasno navedeno da su kandidati – Dušanka Vujičić i Radenko Adžić – eliminisani zbog slabog rezultata na pismenom testu. Ministarka Anđela Jakđić - Stojanović, nakon konkursa za izbor direktora škole koji je raspisan još 16. decembra prošle godine i dostavljanja prijava početkom januara, 20. februara formirala Komsiju za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata prijavljenih na konkurs u sastavu: Svetlana Drobnjak, ispred Ministarstva - predsjednica; Raba Hodžić ispred Zavoda za školstvo - članica; i Mladenka Perić, kao eksterni član sa Liste istaknutih stručnjaka iz oblasti obrazovanja. Komisija je 3. marta organizovala pisanu provjeru kandidata, a u izvještaju od 10. marta, na koju se poziva ministarka Jakšić-Stojanović u odluci o poništenju konkursa, konstatovala da nijedan od kandidata nije ostvario 70 odsto bodova, što je uslov za pristupanje drugoj fazi provjere, usmenom intervjuu. Radenko Adžić je na pisanom testu osvojio samo pet bodova, odnosno 25 odsto od maksimalnog broja bodova, što ga je automatski diskvalifikovalo u skladu s Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata. Članom 6 stav 1 Pravilnika propisano je da kandidat koji je ostvario više od 70 odsto od ukupnog broja bodova na testiranju, stiče uslov da pristupi usmenom intervjuu. - Imajući u vidu navedeno, kao i da nijedan od kandidata koji su pristupili pisanom testiranju nije ostvario više od 70% bodova na testiranju, pa nije ni ispunio uslov da pristupi usmenom intervjuu, odlučila sam da po Konkursu za izbor direktora JU Osnovna škola „Ratko Žarić“ Nikšić, ne izaberem direktora – napisala je ministarka u dokumentu 25. marta, čime je konkurs praktično poništen, a škola ostala bez izabranog direktora. Ipak, već naredne sedmice ministarka Jakšić-Stojanović je prelomila – i za v.d. direktora imenovala baš jednog od kandidata koji nisu zadovoljili kriterijume. I to kandidata sa gorim rezultatom na pismenom testu – njegova protivkandidatkinja je osvojila 50 odsto bodova. <h2>Političko-religijski profil i izborna matematika</h2> Pravno gledano, ministarka ima diskreciono pravo da imenuje v.d. direktora dok se ne završi nova konkursna procedura, ali imenovanje kandidata koji je već odbijen u istoj instituciji zbog nedostatka stručnih kvalifikacija otvara ozbiljna pitanja, poput onog da li je riječ o političko-ideološkom imenovanju, a ne stručnom i meritokratskom. Pravni vakuum ostavlja prostor za političke odluke koje se mogu predstavljati kao formalno ispravne, ali suštinski dovode u pitanje smisao same konkursne procedure. Pitanje je dodatno osjetljivo kada se zna da je profesor Adžić bio među prosvjetnim radnicima koji su 2020. godine javno podržali litije koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, u znak protesta protiv tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije su bile okosnica šireg političkog prevrata u Crnoj Gori, a peticije koje su potpisivali prosvjetni radnici - kao forma političkog profilisanja unutar obrazovnog sistema. Mnogi učesnici i potpisnici apela kasnije su nagrađivani funkcijama u državnoj upravi i obrazovnom sistemu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8" data-rendition-name="original" width="540" height="498" loading="lazy" alt="Podrška Adžić Litije"><figcaption>PODRŠKA LITIJAMA: Političko profilisanje unutar obrazovnog sistema</figcaption></figure>  Sve dobija dodatnu političku težinu imajući u vidu da se lokalni izbori u Nikšiću održavaju 13. aprila, deset dana nakon Adžićevog imenovanja, pa se ono može posmatrati i kao politička poruka, ali i potencijalni signal mobilizacije biračkih grupa koje se identifikuju s crkveno-nacionalnim narativima. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje o tome koliko su obrazovne ustanove u Crnoj Gori taoci političkih kalkulacija, te da li se konkursi za rukovodeća mjesta sprovode da bi se ispoštovala forma, a ne da bi se birali najbolji kandidati. Ako konkursi nemaju snagu da rezultiraju izborom, a odluke se donose mimo onoga što su pokazali rezultati testiranja, onda ne govorimo o v.d. mandatu – već o institucionalnoj hipokriziji, gdje se struka podređuje trenutnoj političkoj računici.

Pao na konkursu, pa imenovan za v.d. direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, deset dana uoči lokalnih izbora

Osnovni sud u Podgorici donio je prvu presudu u slučaju BIRN i ustanovio da su novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović povrijedile prava novinarke Tanje Pavićević u skandaloznom propagandnom uratku BIRN-a u kojem su je, uz osmoro drugih crnogorskih aktivista, u novembru 2022. godine, označile kao pripadnicu navodnih krajnje desničarskih i vjerskih ekstremističkih organizacija.
Zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, prema prvostepenoj presudi Osnovnog suda, Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna je da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović – bivša urednica Balkaninsighta - iznos od 1.000 eura.
One su obavezne i da presudu, nakon pravosnažnosti, o svom trošku objave u dnevnim novinama „Vijesti“ i „Dan“.
<h2>Presuda</h2>
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se u obrazloženju presude.
Sutkinja podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, da je sloboda izražavanja conditio sine qua non funkcionisanja svakog demokratskog društva i jemstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.&nbsp;
- U slučaju sukoba slobode izražavanja sa ostalim zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite drugog ljudskog prava zajemčenog Ustavom, može biti izuzetak od pravila ako je u demokratskom društvu dopušteno i u skladu sa članom 10 Evropske konvencije. Potrebno je ukazati i da sloboda izražavanja iz tog člana nije apsolutno pravo i može biti ograničena, pored ostalog, radi zaštite ugleda i prava drugih i ona spada u grupu tzv. kvalifikovanih prava i u članu 10 Evropske konvencije je prvim stavom definisana sloboda izražavanja, a drugim stavom su određena dozvoljena ograničenja te slobode i miješanje vlasti u ostvarivanje iste – navodi se u presudi.&nbsp;
Sud je našao da je Pavićević dokazala da su tužene povrijedile njeno pravo ličnosti, pa postoji potreba da se primijene građansko-pravne sankcije srazmjerno legitimnom cilju zaštite tih prava.
Sud je, između ostalog, cijenio neosnovanim i navode Jovanović i Tomović kako su se navodi koje je Pavićević osporila u tužbi kasnije pokazali kao tačni, jer je ona potpisnica peticije protiv ustoličenja mitroplota Joanikija.&nbsp;
- Činjenica je da je tužilja jeste potpisala navedenu peticiju, ali sud nalazi da to nije i ne može biti dokaz da je tužilja protagonista vjerskog ekstremizma. Cijenio je ovaj sud i ostale navode stranaka i provedene dokaze, ali je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava našao da su bez uticaja na drugačije presuđenje, pa pojedine nije posebno interpretirao, ni komentarisao – navodi se u obrazloženju.
I Općinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv Balkanske istraživačke mreže BIRN, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
<h2>CRNA PROPAGANDA</h2>
Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti uz podršku urednice Balkaninsight-a i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona.&nbsp;
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako je, u nepotpisanom tekstu – karaktarestično za tabloidno, neprofesionalno i neetično medijsko djelovanje – pod naslovom „Kontekst“, BIRN zapravo hranio narativ o „crnogorskom ekstremnom nacionalizmu“ koji je godinama plasirao koncern Vijesti i pokušavao da opravda raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta.
Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insisnuiralo kako su svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom - ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.&nbsp;
<h2>TUŽBE</h2>
Protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici, osim Pavićević, podnijeli su i novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.

PRESUDA: Jovanović i Tomović postupale nesavjesno - krive za klevetanje Tanje Pavićević

Nauka kaže da oko deset posto čitavog čovječanstva u odrasloj dobi ima određene psihoze, poput šizofrenije, poremećaja ličnosti ili slično. Ako bi samo polovina njih došla u situaciji da odlučuje o sudbini čovječanstva, ono bi bilo u ozbiljnom problemu. A ono danas, upravo zbog toga, jeste u ozbiljnom problemu, dodatno zahvaljujući tome što imamo sve pametnije gadžete, a sve gluplje korisnike, od čije volje zavisi ko će odlučivati o njima. Pored iskustva koje ljudi već imaju sa određenim opcijama, zasnovanim na populizmu, demagogiji, lažima, prevarama, vjerskim devijacijama, nepoštovanju ustava i zakona, oni opet glasaju za populizam, laži, kršenje zakona, zloupotrebi vlasti... Poput čovjeka koji svaki put upadne u istu rupu, vjerujući da je vlast tu rupu već zakrpila.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine"><figcaption>MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine(Photo: RTCG)RTCG</figcaption></figure>  Beogradskom televizijom N1 često kruži snimak u kojem je predśednik Srbije Aleksandar Vučić pośetio neko omanje mjesto u Vojvodini. Dok šeta sa prvim čovjekom toga mjesta pita ga koliko ima stanovnika? Ovaj odgovara da po popisu ima oko šest i po hiljada, a da birača ima oko osam hiljada i sedamsto. Nije stigao ni da završi rečenicu, Vučić ga prekida „Pusti to, to nije važno“! I ne da to nije važno u Srbiji, isti princip se primjenjuje i po Crnoj Gori, posebno među pristalicama i poštovaocima takvih evropskih veličina kao što su Vučić, Orban iz Mađarske i Fico iz Slovačke. Treba li trošiti riječi na kvalifikacije o kakvim osobama i ideologijama se radi? Neprihvatljivi revanšizam Jedan od najprominentnijih srpskih pravnika, pokojni Bojan Dimitrijević, davno je upozorio srpsku javnost da, ako pobijede radikali u Srbiji, nikada ih neće skinuti sa vlasti. Ubijeđen da Srbija tada može zaboraviti na fer i poštene izbore. Pokazuje se da je to pravilo ne samo u Srbiji, već u svim državama u kojima vlada autokratska vlast jednog čovjeka, bilo da je Mađarska, Slovačka ili Turska, ili više koalicionih partnera koje povezuje jedino manijakalna želja za opstankom na vlasti, kao što je u Crnoj Gori. Ali, bez obzira da li se radi o jednom čovjeku ili koaliciji više partija, princip je isti: potpuna kontrola sve tri grane vlasti. To se postiže masovnim zapošljavanjem svojih ljudi, bez obzira na njihov stepen obrazovanja, validnost njihovih diploma, stručnost ili (ne)etičke kvalifikacije. Śeća li se neko hapšenja 14. jula 2022. godine bivših članova Upravnog odbora Plantaža „13. jul“ - Veselina Vukotića, Seada Šahmana, Boža Mihailovića, Duška Perovića i Đorđija Rajkovića, zbog „užasnog zločina“, vansudskog poravnanja u vrijednost cca 300.000 eura. Pritvor im je prvo određen 30 dana, pa produžen još dva mjeseca. Do danas nemamo optužnicu, što govori o odgovornosti SDT i sudija koji su produžavali pritvor. Uhapšeni su i držani u pritvoru iz čistog revanšizma i rušenja ugleda, što je, takođe, kažnjivo Krivičnim zakonom. Pored toga, član 162. Krivičnog zakonika propisuje u stavu 1: „Ko drugog protivpravno zatvori, drži zatvorenog ili mu na drugi način protivpravno oduzme ili ograniči slobodu kretanja, kazniće se zatvorom do jedne godine“. Niko nije odgovarao!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca" data-rendition-name="original" width="1002" height="563" loading="lazy" alt="PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić"><figcaption>PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić(Photo: (Foto: PR Centar))(Foto: PR Centar)</figcaption></figure>  Ako bi nabrajali sve zloupotrebe vlasti i pravosuđa, bio bi to čitav roman. Ali 'ajde da se pozabavimo najkontroverznijim hapšenjem, polovinom marta 2024. godine, bivšeg glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, načinom postupanja prema njima u bespotrebnom pritvoru, posebno Katniću, ne bi li se, tobože, otkrila sva „nepočinstva bivšeg režima“, bazirana na bljuvotinama crnogorskih i srpskih tabloida (u žargonu nužnika), kao i konačno, iz trećeg puta, prihvaćenom šupljom optužnicom krajem marta ove godine. Zloupotreba moći Član 166. Krivičnog zakona, stav 1, glasi: „Službeno lice koje u vršenju službe upotrijebi silu ili prijetnju ili drugo nedopušteno sredstvo ili nedopušten način u namjeri da iznudi iskaz ili neku drugu izjavu od okrivljenog, svjedoka, vještaka ili drugog lica, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina“. U stavu 2 piše da ako su „nastupile naročito teške posljedice za okrivljenog“, „učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina“. A te itekako ozbiljne posljedice po zdravlje, dešavale su se sa Katnićem. Iskreno se nadam da Katnić neće odustati da „učinilac“ ubere plodove svoje zloupotrebe moći nakon što se nađe na slobodi. To je najbolji način da se bitange u vlasti i pravosuđu nauče redu i odstrane van. Još je, možda, teži slučaj u zdravstvenom smislu bivšeg savjetnika predśednika Crne Gore Veselina Veljovića, optuženog da je kriptovanim telefonom obavjestio kriminalca o policijskoj raciji, iako nije utvrđeno da je uopšte imao kriptovani telefon?! Osim toga, u vrijeme za koje je optužen uopšte nije bio zapošljen u policiji, pa se sumnja da se radi o običnoj namještaljki. Čovjek je prošao kroz višemjesečni pritvor, teško oboljenje i zatvorsku torturu, za koju neko mora odgovarati. Jedino tako se može stvoriti pravosuđe koje neće biti podguzna muva aktuelne vlasti. Svi koji su bespravno uhapšeni i koji kroz sudske procese dokažu svoju nevinost, ili su odslužili pritvor bez podignute optužnice, moraju pokrenuti sudske postupke protiv odgovornih lica, jer je to njihova patriotska dužnost. To je jedan od načina da se protuve izbace iz pravosudnog sistema i upristoji pravosuđe. Nažalost, sve zloupotrebe u Crnoj Gori, a njih je bezbroj, dešavaju se u prilikama koje odgovaraju autoritarnim bitangama i nedemokratskim režimima koji stoje iza njih. Evropa je daleko od proklamovanih vrijednosti, u nju sve više nadire profašistički šljam, nudeći olaka rješenja i olako pronalazeći krivce, zavodeći najneobrazovaniji dio stanovništva populističkim obećanjima o njihovom „zlatnom dobu“, dok iza sebe ostavljaju korupcionaške afere i sve veću bijedu. I to sve dok se sami bogate. Zajedno sa crkvama, jer, što je stanje gore, to ljudi više traže pomoć u metafizičkim maglama. Opšte ludilo Dva najveća izazova za današnji svijet su zločinačka agresija Rusije na Ukrajinu i pobjeda Donalda Trampa u Americi. Ne, ne zaboravljam genocid u Gazi, niti mu umanjujem značaj, ali on u globalnim događanjima nema težinu kao navedena dva. Nakon uvođenja nelogičnih i besmislenih carinskih stopa od strane USA, jasno je da imamo posla sa iracionalnim čovjekom, mada se to i prije toga znalo. Način na koji su određene stope, da su stope uvedene ostrvima na kojima su jedina živa bića pingvini, teatralni i pajački nastup Donalda Trampa kao „oslobodioca Amerike“, miriše na opšte ludilo koje možemo uskoro očekivati i propast trgovačkih pravila u svjetskoj trgovini. Trgovački sporazumi koji po WTO imaju otkazne rokove od šest mjeseci prekidaju se jednostrano i uvode se carinske stope koje su izračunate na komičan način, tako što se uvoz iz neke zemlje stavio u odnos sa izvozom u tu zemlju i podijelio sa dva. Koliko je to validno govori da Srbija ima deficit u robnoj razmjeni sa USA, odnosno USA ima suficit sa Srbijom i opet je Srbija dobila carinsku stopu od 37% plus opštu carinu za sve zemlje od 10%, što mu dođe 47%! Crna Gora je prošla sa opštom stopom od 10%. Odnosno, nula podijeljena sa nulom, pa podijeljeno sa dva.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8" data-rendition-name="original" width="1024" height="758" loading="lazy" alt="SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp"><figcaption>SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp(Photo: AP)AP</figcaption></figure>  Amerika je već jednom, 1930. godine, pokušala da svoj deficit riješi carinskim stopama od 60%. Rezultat toga je opšta recesija u svijetu i pad proizvodnje do nivoa od tridesetak posto u odnosu na prethodno stanje. To upravo znači da svijet opet čeka velika kriza, recesija, poskupljenja, jer je za očekivati da će sve zemlje, posebno najveće ekonomije, reagovati reciprocitetom. Smiješno je očekivanje Trampa koji se nada da zemlje kojima je uveo visoke carine neće reagovati reciprocitetom, jer je on zamislio da na teret drugih jača američku ekonomiju. Njegova očekivanja da će svi potrčati da grade fabrike po Americi kako bi izbjegli velike carine je nivo malog Perice. Čak i da poneko pođe tim putem, fabrike se ne grade preko noći, niti se proizvodnja i prodaja formiraju u kratkim rokovima. Dotle će Tramp otići na smetlište istorije, iako on, pazi sad, razmišlja o trećem mandatu i još jednoj kandidaturi. Ta sorta je potpuno nevjerovatna. Kad zajaše, nema namjeru da sjaše. Dok studenti iz Srbije biciklima odlaze u Strazburg da obavijeste Evropu da žele demokratsku državu, u kojoj funkcioniše podjela vlasti, u kojoj su institucije nezavisne, mediji slobodni, ljuska prava i slobode neprikosnoveni, crnogorskim studentima je teško da pređu stotinjak metara i da poruče crnogorskoj vladi da i oni žele to isto. Ako uopšte žele? Na kraju, ne mogu da ne poručim studentima u Srbiji dok slave Dan studenata i polažu cvijeće na mjestu na kojem je ubijen Žarko Marinović iz Očinića, da skinu kokarde sa šajkača i šubara i maknu ikone i vjerske zastave, jer može Žarko da ustane iz groba i pobaca im sve to.

„Pusti to, to nije važno“

Sukob u Demokratskoj Crnoj Gori između lidera ove partije Alekse Bečića i funkcionera Moma Koprivice u susret izborima u Nikšiću sve je snažniji, a najbliži Bečićev saradnik i stranački idelog Boris Bogdanović, kako tvrde izvori Portala ETV bliski nikšićkom odboru, pokušava na sve načine da privoli uticajne članove stranke iz grada pod Trebjesom i članove Odbora da se priklone centrali i uskrate podršku svom sugrađaninu. - Polarizacija između Bečića i Bogdanovića i njihovih pristalica sa jedne strane i Koprivice i njegovih pristalica sa druge sve je snažnija. Odnosi unutar ovoga odbora su dodatno usložnjeni nakon što je Koprivica saznao da Bogdanović pokušava da lobira kod pojednih članova da promijene stranu, odnosno da se priklone centrali stranke – kažu naši sagovornici. Ističu da, bez obzira na žestok sukob Koprivice sa čelnicima stranke, u Nikšiću nije moguć „budvanski scenario“. - Koprivica je i dalje otvoreni protivnik procrnogorskog, građanskog bloka, naročito DPS-a, te nije realno očekivati da bi mogao napraviti politički zaokret nakon izbora sličan onome kakav je uradio Nikola Jovanović u Budvi – kažu oni. Bečić i Koprvica su potpredsjednici Vlade. Bečić za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, a Koprivica za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju.&nbsp; Portal ETV objavio je prije nekoliko dana da je sukob u Demokratama eskalirao do tačke bez povratka i da su Bečić i Bogrdanović i njima bliski partijski funkcioneri „pripremili 'svilen gajtan' za Moma Koprivicu, koji već duže vrijeme ne podržava politiku partije“. &nbsp; - Svjesni su da njihov izborni rezultat u Nikšiću neće biti zadovoljavajući i to će iskoristiti da ga se riješe, jer je on insistirao da nosilac njihove liste bude Nemanja Vuković, aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikšić. Planiraju da njega optuže za neuspjeh u Nikšiću i počiste ga. U planiranoj rekonstrukciji Vlade za njega neće biti mjesta, odnosno, oni će insistirati kod premijera Milojka Spajića da poziciju potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju ponudi drugom kandidatu. Zbog toga se i odgađa rekonstrukcija Vlade, čekaju rezultate izbora u Nikšuću – rekli su naši izvori.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250301170352_a1b6eeb089871115c1c4dc1a497bb1187a58a5d5dfffbd81a508c2d6d5b9ca83.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250301170352_a1b6eeb089871115c1c4dc1a497bb1187a58a5d5dfffbd81a508c2d6d5b9ca83" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Koprivica i Vuković"> <figcaption>„BUDVANSKI SCENARIO“ NEMOGUĆ: Momo Koprivica i Nemanja Vuković(Photo: X/Momo Koprivica)</figcaption> </figure>  M portal objavio je 28. februara da je na partijskom sastanku u Nikšiću, povodom izbora u tom gradu, došlo do ozbiljnog sukoba i umalo fizičkog obračuna između Koprivice i Vukovića sa jedne strane i Bečićevih pristalica sa druge. Koprivici je čak prijećeno i izbacivanjem iz partije i razotkrivanjem njegovih navodnih veza sa ljudima koje Demokrate smatraju političkim neprijateljima. Sukob je izbio, jer je Koprivica insistirao da nosilac liste bude Nemanja Vuković, a Bečićeva struja da to bude dr Marko Mitrović, predsjednik OO Demokrata Nikšić. Sastanku nijesu prisustvovali Bečić i Bogdanović. Na kraju je odlučeno da Nemanja Vuković bude, ne samo nosilac liste, već i novi šef Opštinskog odbora, tako što je, kako je pisao Portal Standard, struja Koprivice uspjela preglasavanjem da sa te pozicije smijeni Bečićevog favorita Mitrovića. Demokrate je u julu prošle godine napuštio visoki funkcioner Vladimir Martinović, nakon što je smijenjen s pozicije ministra održivog razvoja i razvoja sjevera. Saopštio je da stranku napušta zbog načina na koji je smijenjen, jednoumlja i animoziteta jednog čovjeka prema njemu.

Tag: ratni-zlocin