Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski kritikovao je Evropu zbog njenog odgovora na proteste u Iranu i pozvao da se učini više kako bi se zaustavio izvoz ruske nafte, obraćajući se učesnicima Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu u četvrtak.
- Bilo je mnogo govora o protestima u Iranu, ali su oni ugušeni u krvi. Svijet nije dovoljno pomogao iranskom narodu, i to je istina. Ostao je po strani. Ako režim opstane, to šalje jasnu poruku svakom nasilniku: ubijte dovoljno ljudi i ostaćete na vlasti - rekao je u svom govoru.
Iako je izrazio zahvalnost liderima Evropske unije zbog zamrzavanja ruske imovine u Evropi, predsjednik je rekao da to nije dovoljno da se oslabi ruska ratna mašinerija.
- Zašto predsjednik Tramp može da zaustavi tankere iz takozvane flote u sjenci i zaplijeni naftu, a Evropa ne može? Ruska nafta se transportuje tik uz evropske obale. Ta nafta finansira rat protiv Ukrajine. Ta nafta pomaže destabilizaciji Evrope. Zato ruska nafta mora biti zaustavljenpozvao a, zaplijenjena i prodata u korist Evrope - poručio je Zelenski.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Zelenski: Svijet nije dovoljno pomogao iranskom narodu; Evropa mora učiniti više kako bi se zaustavio izvoz ruske nafte

Velike djelove ukrajinske prijestonice Kijev u subotu su zahvatili prekidi u snabdijevanju strujom, vodom i grijanjem poslije još jedne noći ruskih napada dronovima.
Restrikcije struje je uslijedila poslije zahtjeva državnog elektrooperatera Ukrenerho da se smanji potrošnja i nadovezale su se na redovne višesatne nestanke struje uvedene tokom rata kako bi se sačuvale preostale zalihe električne energije. Kompanija je u saopštenju na društvenim mrežama navela da radi na obnavljanju usluga.
Očekuje se da će temperature pasti i na minus 15 stepeni Celzijusa tokom vikenda, a gradske vlasti su saopštile da su postavile oko 1.200 centara za grijanje.
Posljednji nestanci struje uslijedili su poslije višednevnih teških ruskih napada na Ukrajinu.
U masovnom napadu raketama i dronovima u petak na Kijev poginule su četiri osobe, a 26 je ranjeno. Oštećeno je i 20 stambenih zgrada, uključujući i jednu u kojoj se nalazi ambasada Katara, u jednom od najvećih napada na prijestonicu u posljednjih nekoliko mjeseci.
Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko kasnije je potvrdio da je uslijed tog napada polovinu svih stambenih zgrada u Kijevu ostala bez grijanja i pozvao je sve građane da ako mogu odu iz grada zbog prekida u snabdijevanju strujom.
Komentarišući nedavne ruske napade, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u petak je rekao da "Moskva pokušava da iskoristi hladno vrijeme kao sredstvo terora".
Savet bezbjednosti UN sastaće se 12. januara kako bi razgovarao o Ukrajini. Ukrajinski ambasador u UN Andrij Meljnik u pismu Savjetu bezbjednosti naveo je da je "Ruska Federacija dostigla zastrašujući novi nivo ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti svojim terorom nad civilima".
Rusija negira da je namjerno gađa civile u Ukrajini uprkos široko rasprostranjenim dokazima o suprotnom od pokretanja invazije u februaru 2022. godine.

Kijev bez struje i vode poslije novih ruskih napada tokom noći

Dok ruska agresija na Ukrajinu uskoro ulazi u petu godinu, a mirovni pregovori ne donose konkretne rezultate, dok rastu euroskepticizam i desnica i u srcu Evropske unije, čini se da evropski lideri nemaju jedinstveno rješenje za bezbjednosnu krizu koja potresa evropsko tlo. Državni vrh Poljske, koja je kroz istoriju dobro zapamtila razornu snagu ruske dominacije, opravdano strahuje da bi se, nakon Ukrajine, i ova država mogla naći na meti ruskih osvajanja. O tome kako se Poljska nosi sa provokacijama koje dolaze iz Rusije i Bjelorusije, sabotažama na državnim granicama, pojačanim antiukrajinskim raspoloženjem i mogućnošću rata u budućnosti, za Portal ETV govori profesor savremene istorije na Šleskom univerzitetu u Katovicama i specijalista za srednjoevropska pitanja i Balkan, dr Mateuš Sokulski. Poljska je ove godine izabrala novog predsjednika, Karola Navrockog, koji dolazi iz desne stranke Pravo i Pravda, dok je premijer Donald Tusk iz redova centrista. Kakvi su stavovi poljskih lidera prema spoljnopolitičkim izazovima? Građanska koalicija, koja je od 2023. godine na vlasti predvođena je premijerom Donaldom Tuskom i okuplja dominantno politički centar. Sa druge strane je trenutno opoziciona desničarska Pravo i Pravda, koja je u godinama 2015-2023. držala vlast, ali iz koje dolazi novoizabrani predsjednik. Obje stranke, kao i većina građana Poljske, iskazale su dosljednu podršku Ukrajini. Malo je drugačija situacija konkretno sa novim predsjednikom Karolom Navrockim, koji po uzoru na Donalda Trampa govori o „recipročnosti“ u spoljnjoj politici, a time i u pomoći Ukrajini. Njegov se stav međutim može objasniti time, što je na predsjedničkim izborima pobjedio i zahvaljujući glasovima najradikalnijih birača antiukrajinskog stava. Na spoljnopolitičkom planu, Poljska nastavlja da pruža snažnu podršku istočnom susjedu, a ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski intenzivnom diplomatskom aktivnošću promoviše prozapadnu i proukrajinsku politiku. Postali su čuveni postali njegovi govori u Ujedinjenim Nacijama u kojima je otvoreno i argumentovano kritikovao ruske predstavnike i njihovu propagandu u UN-u. Svijet proteklu godinu prati pojačana djejstva Rusije na teritorije zemalja Evropske unije, upade dronovima u vazdušni prostor evropskih država, a i evropski političari sve glasnije upozoravaju na opasnost koja prijeti iz Rusije. I Poljska se tokom prethodne godine suočila se više provokacija na njenoj teritoriji, od upada letjelica u njen vazdušni prostor do kopnenih prelazaka. Kako komentarišete bezbjednosnu situaciju u Poljskoj i raspoloženje koje vlada i kod političara i u narodu? U Poljskoj je tokom prethodne godine bilo nekoliko slučajeva sabotaže. Prvi slučajevi sabotaže počinju u proljeće 2024. godine, u tržnim centrima u Varšavi. Najveći od njih je bio veliki požar u jednom od tržnih centara, kada je izgorjela cijela jedna hala. Tom prilikom uhapšeni su počinioci kojima su izrečene kazne iako glavni organizator još uvijek nije uhapšen. Jedan od prvih slučajeva ove godine bio je ljetos, za koji se ozbiljno sumnja da je bio akt ruske sabotaže, u gradiću Zombki, blizu Varšave. Naime, u jednoj stambenoj zgradi izbio je požar za koji poljski bezbjednosni organi sumnjaju da je podmetnut po naređenju ruskih službi. Tokom napada na Ukrajinu u septembru 2025. godine u poljski vazdušni prostor doletjelo je osam dronova. Srećom, nije bilo žrtava, a ozbiljno je oštećena jedna kuća. Poljske vlasti su na ovu provokaciju reagovale ozbiljno-oboreno je svih osam dronova, a konsultovani su i NATO saveznici. Ministar spoljnih poslova Sikorski uručio je notu upozorenja otpravniku poslova ruske ambasade da Poljska neće tolerisati ovakve provokacije. Najozbiljiji slučaj sabotaže desio se u novembru 2025, kada je na željeznici između Varšave i Lublina oštećena pruga što je ozbiljno ugrozilo bezbjednost putnika. Na svu sreću i tu nije bilo žrtava. Ipak, sve ovo nam pokazuje da Rusija konstantno nastavlja svoje provokacije prema zemljama Zapadne Evrope, sa ciljem narušavanja evropskog poretka zasnovanog na demokratiji i uspostavljenog nakon završetka Hladnog rata. Poljska bilježi učestale prodore na granici sa Bjelorusijom. Možete li nam detaljnije pojasniti o čemu se tu radi? Već više godina režim Aleksandra Lukašenka, bliskog saradnika Vladimira Putina, sprovodi politiku dovođenja migranata na granicu Poljske i Bjelorusije. Ovakvi potezi vršeni su i prema baltičkim državama. Kao što su potvrdili poljski zvaničnici, mnogi migranti imaju samo ruske vize. Radi se o dovođenju ljudi, sa Kube, Bliskog Istoka, Afrike, sa globalnog juga, kojima se obećava ulazak u Evropsku uniju. Bjeloruske službe ih dovode na granicu i ostavljaju ih da sami prođu. Međutim, poljske službe im ne dozvoljavaju prelazak granice i odbijaju im ulazak. Poljske službe onemogućavaju ulazak, duž cijele granice sagrađena je ograda koja čini vrlo efikasnu prepreku za prelazak. To je odgovor na poteze Minska i Moskve. Poljska već neko vrijeme organizuje vojnu obuku i pojačava vojsku- da li to znači da mogućnost rata nije isključena? U Poljskoj se govori o potrebi vraćanja obavezne vojne obuke od koje se odustalo prije već skoro 20 godina. Odluka o tome ipak nije donesena. Čujemo mnogo upozorenja od strane raznih analitičara i političara da treba da se spremamo za rat sa Rusijom i da on u skorijoj budućnosti nije isključen. Ja bih rekao da, kao i u slučaju dalekog putovanja kolima, treba da vodimo računa o tehničkom stanju vozila. Tako i u slučaju ruskih prijetnji, zdravoumno je da se pripremamo za eventualno odbranu, ali da ne paničimo. Poljska je prilično uspješna država sa relativno jakom ekonomijom, da navedem samo da smo ušli ove godine među 20 najjačih ekonomija svijeta. Što se tiče bezbjednosti, Poljska je ozbiljno pristupila programu naoružavanja, kupujemo modernu svjetsku opremu iz SAD-a, Švedske, Koreje. Vojni analitičari govore o promišljenoj politici nabavke oružja i vojne opreme.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330100316_2596f75909ce981db10c24ffbbf165cb466980119a3f4ef87ca8ca78fddda15b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250330100316_2596f75909ce981db10c24ffbbf165cb466980119a3f4ef87ca8ca78fddda15b" data-rendition-name="original" width="3888" height="2592" loading="lazy" alt="poljska vojska"><figcaption>Ilustracija(Photo: Shutterstock)Copyright (c) 2015 De Visu/Shutterstock. No use without permission.</figcaption></figure>  Znamo šta je stav Poljske. Međutim, šta je sa ostalim srednjoevropskim državama? Vidimo da ima evropskih lidera koji su, blago rečeno, tolerantni prema Rusiji? Drugi primjeri podrške Ukrajini su baltičke države Litvanija, Letonija i Estonija, koje su žestoko iskusile decenije pripadnosti SSSR-u. Ove zemlje su prozapadno nastrojene, a zbog blizine Rusije i stalnih prijetnji pružile su od početka bezrezervnu podršku Ukrajincima. Naravno, slučajevi stava Mađarske ili u posljednje vrijeme Slovačke su drugačiji. Treba ipak imati na umu da Viktor Orban, pod čijom je vlašću Mađarska znatno ekonomski oslabila, o demokratiji da ne govorim, na predstojećim izborima vjerovatno gubi vlast. Kod Orbana međutim vidi se težnja ka reviziji granica čime bi Mađarska pripojila djelove susjednih država, međutim to se čini nemogućim. U Slovačkoj na izborima pobjedio je Robert Fico koji se protivi pomoći Ukrajini. Kao i Orban, Fico računa na korisne sporazume o isporuci gasa. U Češkoj na parlamentarnim izborima pobjedio je Andrej Babiš koji je takođe skeptičan prema pomoći Ukrajini, dok predsjednik Petr Pavel nastavlja da podržava Kijev. Navedeni slučajevi kao i uspjesi populista iz AfD-a u Njemačkoj i Narodnog fronta u Francuskoj, govore da ima naznaka da je Evropa postala malo umorena neprestanim pomaganjem Ukrajini i ugroženošću od strane Rusije. Međutim treba imati na umu da su upravo Njemačka i Francuska napravile veliki preokret u svojoj politici prema Moskvi. Obustavljeni su dugoročni programi rusko-njemačke saradnje, po kojima je Berlin dobijao jeftine sirovine. Obustavljen je veoma kontroverzan projekat Nord Stream, odnosno Sjeverni tok za gas, a francuski predsjednik aktivno pregovara o okončanju rata u Ukrajini. Vrijedi napomenuti da je Rusija, kojoj su veliki dio budžeta činili prihodi od prodaje gasa i nafte u Evropi, izgubila svoje veliko tržište. U Srednjoj Evropi sve vrijeme uprkos uspjesima populista, podrška Ukrajini ne prestaje. Iako su proruski glasovi sve jači u Evropi, ne vjerujem da će oni postati dominantni. Prema novim istraživanjima, antiukrajinsko raspoloženje u Poljskoj, koja je jedan od najpostojanijih saveznika Ukrajine, skočilo je za 100 %. Koji su, po Vama, razlozi za to? Nažalost, antiukrajinsko raspoloženje je poraslo posljedjnih godina. Tu je umnogome uticala ruska propaganda, ruski botovi i trolovi, koji su sveprisutni na internetu, na društvenim mrežama. Kao primjer navešću situaciju nakon ulaska drona u poljski vazdušni prostor u septembru, kad se odjednom pojavio veliki broj komentara, lažno optužujući Ukrajince za ulazak dronova. Ima i lažnih informacija u javnom prostoru, na primjer o tome da Ukrajinci opterećuju poljski budžet i zdravstveni sistem i da zbog toga mora duže da se čeka na usluge ljekara. Zapravo, istraživanja pokazuju nešto suprotno- ukrajinske izbjeglice koje rade u Poljskoj (od kojih je većina zaposlena) uplaćuju mnogo više u zdravstveni sistem kroz poreze nego što koriste zdravstvene usluge. Tu je i još jedna bitna stavka- da nema radnika iz Ukrajine, na građevinske usluge ili kućne poslove moralo bi da se čeka jako dugo, jer Poljska ima problem sa manjkom radne snage. Ima i još jedan razlog antiukrajinskog raspoloženja. Naime, dio poljskog društva naivno smatra da bi neka vrsta sporazuma sa Rusijom na račun Ukrajine obezbjedila dugotrajnu bezbjednost. To vam je međutim, ako pogledamo ranije navedene ciljeve Putinove Rusije, jednako kao što je tadašnji britanski premijer Nevil Čemberlen smatrao da predaja Čehoslovačke u Minhenu 1938. godine može sačuvati mir. Antiukrajinsko raspoloženje nije samo slučaj Poljske, već se rast antiukrajinskog raspoloženja bilježi u cijeloj Evropi. Dezinformacije koju Ruska federacija protura putem društvenih mreža imaju efekta, iako donekle ograničenog. Za mnoge populiste na Zapadu, Putin je oličenje snažnog vođe, a Rusija zemlja tradicionalnih vrijednosti. Ne treba zanemariti ni porast populističke politike u Evropi vezano uz problem migracija ili rasta životnih troškova.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121421124_f3ac9f11dce740f7ca7f9538f6a000358ad81f0aaa29f00d8284e8eeedf061ec.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121421124_f3ac9f11dce740f7ca7f9538f6a000358ad81f0aaa29f00d8284e8eeedf061ec" data-rendition-name="original" width="765" height="511" loading="lazy" alt="Poljska Ukrajina"></figure>  Šta je (ratni) cilj Rusije i šta je to od čega evropski lideri strahuju? Ruska je vlast pretpostavljala da će za par dana uspjeti da osvoji Ukrajinu, uđe u Kijev i uspostavi marionetsku, prorusku vlast. Ukrajinci su uspjeli da odbrane svoju nezavisnost i teško je da se zamisli bilo kakvo potčinjavanje te države Rusiji u budućnosti. Ruski ciljevi, iako neki naivno tvrde da se samo radi o prisvajanju istočnih dijelova Ukrajine su daleko širi. Naime radi se o opovrgavanju poretka uspostavljenog padom Berlinskog zida i pokušaju da se ponovo izgradi zona uticaja u Srednjoj Evropi, te oslabi Zapad. Mislim da vrijedi da se vratimo na čuveni Dug telegram iz 1946. u kojem je Džordž Kenan, američki sekretar za spoljnu politiku objasnio sovjetsku spoljnju poilitiku kao izraz prevazilaženja unutrašnje slabosti društva, odnosno- ekspanzionizam je trebalo da služi kao odgovor na slabost države. I dan danas imamo tu situaciju. Uprkos velikim prihodima od prodaje sirovina, ruski političari nikad nijesu bili zainteresovani za modernizaciju države. Rusija nema moderne tehnologije, njen koncept velesile prilično je anahroničan. Vratiću se na Putinovu izjavu da je pad Sovjetskog Saveza najveća tragedija 20. vijeka. Zapravo, Rusija ne pristaje na prihvatanje realne situacije da su baltičke države, bivše članice SSSR-a, danas moderne, tehnološki razvijene i prosperitetne, u potpunosti evropski orjentisane. Kao apsurdne treba tretirati izjave ruskih političara kako male baltičke države sa stanovništvom od 2 do 4 miliona ugrožavaju rusku bezbjednost. Isti je slučaj sa bivšim satelitima Moskve od Baltika do Crnog mora. Agresivni potezi se primjenjuju i prema skandinavskim zemljama. Podsjetiću na incidete sa dronovima iznad aerodroma u Kopenhagenu, ali i u Norveškoj. Možemo da vidimo prijetnje, prekoračanje vazdušnog prostora, dovođenje emigranata na granice kao elemente hibridnog rata. Vrijedi da se napomene da, iako su rusko-bjeloruske vježbe „Sjever“ u septembru prošle godine trebalo da čine predstavu moći ruske vojske, one su bile znatno manje nego one iz 2021. ili 2017. godine. Putin želi da se vrati imperijalnoj politici, građenoj na nasilju, ali kao što vidimo uprkos velikim gubicima Ukrajinci se uspješno brane, a rat koji su Rusi planirali da završe za 4 dana traje već bezmalo 4 godine. Vi ste istoričar, možete li nam ukratko pojasniti poljsko-ruske odnose u prethodnom vijeku? Naše iskustvo sa ruskim imperijalizmom seže duboko dalje od XX vijeka. Međutim tek su XX vijek i boljševički prevrat 1917. godine predstavljali početak iskustva sa totalitarizmom. Poljska je u odbrambenom ratu 1919-1921. godine uspjela da sačuva svoju nezavianost. Simbol te pobjede je udarac koji je zadat boljševicima u Varšavskoj bici 1920. godine pod vođstvom Jozefa Pilsudskog. Ova se bitka broji među najvažnije u istoriji poljsko-ruskih odnosa, budući da su Lenjin i Trocki računali na širenje komunističkog uticaja i naravno računali su na prevrat u Njemačkoj. Međutim 23. avgusta 1939. sklopljen je pakt Ribentrop- Molotov, koji je odlučio o tjesnoj njemačko -sovjetskoj saradnji i rasparčavanju Srednje Evrope. SSSR i nacistička Njemačka bili su bliski saradnici sve do 22. juna 1941. Sovjetska okupacija istočnih djelova Druge Poljske Republike obilježena je represijama, uništavanjem inteligencije čiji je simbol Katinjski zločin, kada je po Staljnovom naređenju 1940. strijeljano preko 20 hiljada pripadnika poljske inteligencije raznih nacionalnosti. Uz to, Sovjeti su poslali oko 350 hiljada poljskih državljana u sklopu deportacija na Sibir i i Kazahstan, na daleki istok SSSR. Da li vidite kontinuitet u ruskoj politici nakon Drugog svjetskog rata prema zemljama Varšavskog pakta i današnjoj politici koji u Kremlju kreira Vladimir Putin? Ponoviću Putinovu izjavu da je pad SSSR-a najveća tragedija XX vijeka. Ovdje treba napomenuti da uspostavljanje komunističkih vlasti nije nailazilo na odobrenje u zemljama Istočnog Lagera, te da su Rusi, uz prisustvo i pritisak sovjetske vojske preuzimali vlast širom Srednje Evrope. Htio bih da kao primjer ovdje predstavim prilike u Poljskoj. Ulazak sovjetskih trupa 1944/1945. godine na teritoriju Poljske obilježen je nametanjem komunističke vlasti, iako je legitimna vlast postojala u Londonu, imala svoje predstavništvo u Poljskoj (Poljska podzemna država) i rukovodila Zemaljskom vojskom (Armia Krajowa) koja je uspostavljena jos 1939. kao Savez oružane borbe. Ulazak Sovjeta obilježen je represijom prema nekomunističkim strankama, građanima Poljske koji su u ratu bili u podzemnim organizacijama, prvenstveno u Zemaljskoj vojsci. Nametanje komunizma nije naišlo na odobrenje društva. Iako se režim počeo mijenjati nakon Staljinove smrti 1953. godine, a naročito nakon preloma 1956. godine, on nikad nije nailazio na stvarno prihvatanje u poljskom društvu, tu je opšte poznat pokret Solidarnost, koji je započeo iz brodogradilišta u Gdanjsku. Slična je situacija bila i u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, za baltičke države i Ukrajinu, koje su uvučene u sam SSSR da ne govorim. Pad komunizma, i oslobođenje Poljske od te vlasti dočekani su sa velikim zadovoljstvom. Ulazak u NATO 1999. godine i u Evropsku uniju 2004. predstavljali su ostvarenje ciljeva integracije sa Zapadom. Srednja Evropa čini danas sastavni i važan dio zapadnih struktura. Ruski imperijalisti ne prihvataju prozapadnu orijentaciju tog dijela svijeta. Upravo te Putinove manipulacije, imperijalno ponašanje, namjera da se Srednja Evropa liši NATO pakta svjedoče o ruskoj želji da se vrati na podređenje Srednje Evrope politici Moskve, iako suverene odluke naroda od Talina preko Kijeva, Varšave, sve do Sofije svjedoče ili o privrženosti zapadnim vrijednostima ili o želji priključenja zapadnom svijetu, kao što je slučaj Ukrajine.

Božena Miljić

Sokulski: Cilj Rusije je da opovrgne poredak uspostavljen padom Berlinskog zida i slabeći Zapad, ponovo izgradi zonu uticaja u Srednjoj Evropi

Američki i ukrajinski pregovarači ponovo će razmatrati teritorijalna pitanja i sudbinu nuklearne elektrane Zaporožje, koja se nalazi pod ruskom kontrolom, saopštio je danas predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, navodeći da su to najproblematičnije tačke pregovora o eventualnom okončanju rata s Rusijom.
- Očekujemo da će se posebno razmatrati najteža pitanja osnovnog okvira za okončanje rata, prije svega ona koja se odnose na nuklearnu elektranu Zaporožje, kao i pitanja teritorija- naveo je Zelenski na društvenoj mreži Iks, najavljujući treću rundu pregovora ukrajinske i američke delegacije u Parizu za dva dana, prenosi Rojters.
Ukrajina je bila tema jučerašnjeg samita Koalicije voljnih u Parizu, na kojem je usvojena deklaracija koja predviđa „snažne bezbjednosne garancije za čvrst i trajan mir“, uključujući i raspoređivanje multinacionalnih snaga nakon prekida vatre. Taj dokument podržalo je 35 zemalja.
Zelenski je, nakon sastanka Koalicije voljnih — koju čine evropske zemlje koje podržavaju Ukrajinu — rekao da su u razgovorima američkih i ukrajinskih zvaničnika razmatrane „određene ideje“ u vezi s teritorijalnim pitanjima. Specijalni američki izaslanik Stiv Vitkof takođe je potvrdio da je pitanje teritorija bilo predmet razgovora, izrazivši nadu da će biti postignut kompromis.
Kijev je do sada odbijao da se povuče iz industrijalizovanog regiona Donjeck, koji je Rusija gotovo u potpunosti zauzela. Zelenski je naveo da je Vašington iznio ideju o uspostavljanju zone slobodne trgovine na teritorijama s kojih bi se Ukrajina povukla, a koje bi i dalje bile pod njenom kontrolom.
Zelenski je ranije isticao da bi svaki eventualni kompromis u vezi s teritorijama morao biti predmet odlučivanja na referendumu.

Zelenski: Teritorije i nuklearna elektrana Zaporožje najteže tačke pregovora s Rusijom

Napad na Dramsko pozorište u Mariupolju bio je jedan od najzloglasnijih ruskih zločina tokom gotovo četvorogodišnje invazije na Ukrajinu, a prema izvještajima, tom prilikom ubijene su stotine civila – uključujući djecu – koji su se sklanjali u podrumu, dok je uništen jedan od kulturnih simbola grada.
Sada su ruske okupacione vlasti u Mariupolju organizovale glamuroznu ceremoniju povodom ponovnog otvaranja pozorišta, ali postoji problem: za sada nije zakazana nijedna predstava.
Prema riječima bivšeg savjetnika gradonačelnika, Petro Andriuschenka, rekonstrukcija zgrade nije završena. Za Radio Slobodna Evropa izjavio je da su obnovljeni samo javni djelovi objekta: ulaz, gledalište i pozornica.
- Dvije trećine pozorišta – garderobe, tehničke prostorije i razne druge stvari – nisu ni blizu spremne- rekao je Andrjuschenko, koji sada vodi Centar za proučavanje okupacije, nevladinu organizaciju.
Na web stranici pozorišta dostupne su ulaznice, ali stoji da se predstave održavaju na potpuno drugoj adresi – u koncertnoj dvorani filharmonije.
<h2>Šta se desilo s pozorištem?</h2>
Napad na pozorište dogodio se dok su ruske snage napredovale u Mariupolj na početku invazije, u martu 2022. godine.
Civili su ga koristili kao sklonište, a ispred je bio postavljen veliki natpis "Djeca".
Dokumentovano je najmanje 12 smrtnih slučajeva, ali gradske vlasti su tvrdile da je ubijeno oko 300 ljudi, dok je kasnija istraga Associated Pressa zabilježila 600 žrtava.
Napad je široko osuđen kao ratni zločin. Rusija je negirala da je izvela napad.
Međutim, 28. decembra sve je to zaboravljeno kada su ruske okupacione vlasti priredile predstavu s muzikom i kostimiranim izvođačima na novoj pozornici. Glumci iz Sankt Peterburga bili su obučeni kao pirati, harlekini i dame iz 18. vijeka, dok je pjevač nastupao u smokingu.
Građevinari iz Sankt Peterburga došli su da obnove zgradu, a njen gradonačelnik Aleksandr Beglov rekao je publici da je "ovo pozorište simbol i duša Mariupolja".
Nova zgrada možda izgleda slično staroj, ali postoje mnoge razlike.
Fotografije objavljene tokom rekonstrukcije pokazale su da je napravljena od cigle prekrivene malterom. Original je bio građen od bijelog kamena iz Krima, dijela Ukrajine koji je Rusija takođe zauzela.
Sve osim jedne skulpture na vrhu fasade uništene su nakon ruskog napada. Devet novih, izrađenih u ruskom gradu Rostov-na-Donu, izgleda drugačije.
- Pozorište ima malo drugačiju boju, staklene površine su promijenjene, neki konstruktivni elementi su izmijenjeni. Nisu čak uspjeli napraviti statue da izgledaju približno kao originali", rekao je Denis Kochubei, koji je bio zamjenik gradonačelnika Mariupolja kada je Rusija napadala- za RSE.
<h2>'Lakše je zaboraviti'</h2>
Prostor ispred pozorišta, koji je nekada bio pješački trg, sada je parking.
Prokremaljski kanali na društvenim mrežama hvale unutrašnjost, tvrdeći da je "modernija", s elementima poput rampi za osobe u invalidskim kolicima, liftova i prostranijeg prostora za prodaju karata.
- Oni grade vlastita sjećanja na ovaj rat- rekao je Andrjushenko. "U tim sjećanjima… neće biti tragedije, neće biti ničega. Lakše je zaboraviti."
Konstantin Batozsky, politički analitičar i direktor Agencije za razvoj Azovske regije, nevladine organizacije, slaže se.
- Ne postoji bombardovano pozorište – to znači da nije bilo tragedije. Poenta svega ovoga je da se osigura da u sjećanju ljudi ova tragedija, u kojoj su civili poginuli, jednostavno nikada nije postojala. Ne vidite bombardovano pozorište – to znači da se nikada nije desilo.- rekao je.
Pozorište je bilo samo jedna od mnogih zgrada koje su devastirane kada su ruske snage opsjedale Mariupolj u prvim mjesecima 2022. godine, prije nego što su ga potpuno zauzele u maju.
Od tada, ruski mediji prikazuju projekte obnove u gradu.
Batozsky kaže da rekonstrukciju pozorišta treba posmatrati u tom kontekstu – kao propagandu.
- Većina građana još uvijek nije dobila smještaj i živi u ruševinama- rekao je. "Iza fasade centra grada, koji oni 'obnavljaju' ubrzanim tempom, nalaze se samo kulise ruševina, u kojima ljudi nekako preživljavaju. Dakle, njima apsolutno nije stalo do ovog pozorišta."

Kremlj 'ponovo otvara' pozorište u Mariupolju koje je uništio, bez ijedne zakazane predstave

Poljski premijer Donald Tusk ocijenio je danas poslije razgovora sa evropskim liderima da je mir u Ukrajini na vidiku a da nadu da se rat završi za nekoliko nedjelja daje to što su SAD po prvi put pokazale spremnost da daju garancije bezbjednosti Ukrajini i to uključući prisustvo američkih vojnika.
- Ključni efekat posljednjih dana je deklaracija američke spremnosti da SAD učestuvuju u garancijama bezbjednosti za Ukrajinu. Uključujući i prisustvo američkih trupa, npr. na granici ili na liniji podjele Ukrajine i Rusije. Te prilično izričite deklaracije pojavile su se prvi put- kazao je Tusk.
Evropski lideri zajedno sa predstavnicima NATO i premijerom Kanade ocijenili su danas na onlajn sastanku prvu rundu, kako je Tusk ;kazao sada već ozbiljnih mirovnih razgovora i sastanka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trampa ovog vikenda.
- Mir je na vidiku. Govorim o predstojećim nedjeljama, ne mjesecima ili godinama- rekao je Tusk pred sjednicu poljske vlade.
Poljski premijer naglasio je da je mir tek na pomolu i da nije sto posto da će se te nade i ostvariti.
- Vidjećemo kako će biti dosljedni naši partneri s druge strane Atlantika. Predsjednik Zelenski je tu pokazao zaista dobru volju. Nužno je po njemu, što je razumljivo, da bude referendum. Ukrajinski narod morao ;bi da se složi kada je riječ o odluci o teritorijama.- rekao je Tusk i upozorio da istovremeno teritorijalna pitanja iziskuju spremnost Ukrajine da ide na kompromis.

Tusk: Mir na vidiku, prekretnica spremnost SAD da pošalju vojnike u Ukrajinu

Kremlj jedanas saopštio da Ukrajina treba da povuče svoje vojnike iz djelova Donbasa koje i dalje kontroliše ukoliko želi mir, upozorivši da bi, u suprotnom, mogla izgubiti još teritorije ako se ne postigne dogovor.
Ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov američki kolega Donald Tramp razgovarali su juče, uoči Trampovog sastanka s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da je planiran još jedan telefonski razgovor u skorije vrijeme. Odbio je da komentariše ideju o slobodnoj ekonomskoj zoni u Donbasu ili sudbinu nuklearne elektrane Zaporožje, kojom upravlja Rusija, navodeći da Kremlj takve teme smatra neprimjerenim.
Rusija drži oko 90 odsto Donbasa
Na pitanje o izjavama Putinovog savjetnika za vanjsku politiku Jurija Ušakova, koji je rekao da Ukrajina treba da donese brzu odluku o teritoriji u Donbasu, Peskov je odgovorio da Kijev mora povući vojsku iz djelova regiona koje još drži pod kontrolom.
- Govorimo o povlačenju oružanih snaga režima iz Donbasa- kazao je Peskov. Na pitanje da li se to odnosi i na Zaporošku i Hersonsku oblast, odbio je da ulazi u detalje.
Prema ruskim procjenama, Rusija trenutno kontroliše oko petine teritorije Ukrajine, uključujući Krim, koji je anektirala 2014. godine, oko 90 odsto Donbasa, 75 odsto Zaporoške i Hersonske oblasti, kao i manje djelove Harkivske, Sumske, Mikolajivske i Dnjepropetrovske oblasti. Moskva polaže pravo na Donbas, Zaporošku i Hersonsku oblast, iako su te regije međunarodno priznati dio Ukrajine.
Peskov je naveo i da se u ovom trenutku ne razmatra telefonski razgovor između Putina i Zelenskog.

Kremlj poručuje: Ukrajina mora povući vojsku iz Donbasa ako želi mir

Kako bi se osiguralo da se ruski predsjednik Vladimir Putin ne usudi da napadne nijednu državu članicu NATO-a, ključno je maksimalno ojačati Ukrajinu, izjavio je generalni sekretar Alijanse Mark Rute.
Rute je naglasio da takav pristup podrazumijeva i povećanje izdvajanja za odbranu u samim državama članicama NATO-a. Objasnio je da bi ispunjavanjem ta dva uslova – jačanjem Ukrajine i većim ulaganjima u odbranu – Savez postao dovoljno snažan da se odbrani, čime bi Putin bio odvraćen od preuzimanja takvog rizika.
Podsjetio je i da je ranije upozoravao kako se NATO mora pripremiti za rat razmjera kakve su doživjeli naši djedovi i pradjedovi. Sa tom procjenom, međutim, nije se složio njemački ministar odbrane Boris Pistorijus, koji je izrazio skepticizam u vezi sa scenarijem sveobuhvatnog rata između Rusije i NATO-a.

Rute: Jačanje Ukrajine ključno za odvraćanje Rusije od napada na NATO

Rusija će zatražiti značajne izmjene nacrta mirovnog plana koji su dogovorile Ukrajina i Sjedinjene Američke Države, tvrdeći da predloženi dokument ne uzima u obzir ključne ruske interese. Izvor iz Kremlja naveo je za Bloomberg da Moskva plan od 20 tačaka vidi samo kao polaznu osnovu za dalje pregovore.
Prema tom izvoru, ruska strana smatra da plan ne sadrži važne odredbe za Rusiju, posebno kada je riječ o garancijama da se NATO neće dalje širiti na istok, kao i o neutralnom statusu Ukrajine u slučaju njenog članstva u Evropskoj uniji. Moskva traži i ograničenja veličine ukrajinskih oružanih snaga, jasne garancije za status ruskog jezika u Ukrajini, ukidanje zapadnih sankcija i rješavanje pitanja ruske imovine zamrznute na Zapadu.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prethodno je predstavio plan od 20 tačaka, naglasivši da Ukrajina ne pristaje na odricanje od članstva u NATO-u, ali da je spremna na određene teritorijalne i bezbjednosne kompromise. Nacrt sporazuma predviđa sigurnosne garancije SAD-a i evropskih država, obnavljanje sankcija u slučaju nove ruske agresije, kao i poslijeratni ekonomski oporavak Ukrajine.
Kontrola teritorija ostaje najspornije pitanje, a Zelenski je najavio mogućnost nacionalnog referenduma kao konačne potvrde mirovnog sporazuma, uz uslov trajnog prekida vatre. Moskva je poručila da će svoje naredne poteze definisati nakon daljih kontakata s američkom stranom, ističući da ne želi javno raspravljati o detaljima pregovora.

Putin odbacuje novi mirovni plan: Rusija traži izmjene mirovnog plana SAD-a i Ukrajine

Glavni spoljnopolitički savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, Jurij Ušakov, kazao je da do sada niko nije ozbiljno raspravljao o inicijativi Kijeva za trilateralnim pregovoima, tvrdeći da se ona čak ni ne priprema, ali da je ruski predjsednik spreman za razgovor sa francuskim kolegom.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski saopštio je da su Sjedinjene Američke Države predložile trilateralne pregovore Ukrajine, Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, najavljujući pritom i mogućnost učešća Evropljana u takvim pregovorima.&nbsp;
Posljednji direktni ukrajinsko-ruski pregovori održani su u Istanbulu prije šest mjeseci. Zelenski je podržao takav prijedlog. Kremlj je, očekivano, po ko zna koji put odbio prijedlog direktnih razgovora sa Zelenskim.&nbsp;
Iako Zelenski kaže da je riječ o inicijativi Vašingtona, u Moskvi tvrde da je u pitanju prijedlog Ukrajinaca. Glavni vanjskopolitički savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, Jurij Ušakov, kaže da do sada niko nije ozbiljno raspravljao o inicijativi Kijeva, tvrdeći da se ona čak ni ne priprema. Ruska strana takođe odbacuje bilo kakve razgovore u prisustvu Evropljana, iako su predstavnici tri evropske države — Njemačke, Francuske i Britanije — već učestvovali u pregovorima na Floridi, ali sa Ukrajincima i Amerikancima. Iako je Rusija ta koja je pokrenula invaziju na Ukrajinu i koja tu invaziju ne želi da okonča, u Kremlju Evropljane nazivaju „ratnim huškačima“, pokušavajući da evropske lidere prikažu kao najodgovornije za to što rat i dalje traje, iako je odluka o ratu i miru isključivo u Putinovim rukama. Ušakov pritom naglašava da promjene za koje su Evropljani i Ukrajinci odgovorni u američkim prijedlozima za okončanje rata ne povećavaju izglede za mir.
Inače, Amerikanci su puni hvale za razgovore koje sa ruskom i ukrajinskom stranom vode Trampov specijalni izaslanik Stiv Vitkof i Trampov zet Džered Kušner, iako su pregovori već mjesecima u slijepoj ulici, i to isključivo zbog ruskog odbijanja svih mirovnih prijedloga, dok američka strana pokušava da primora Ukrajince na što veće ustupke. I Sjedinjene Američke Države i Ukrajinci opisuju američko-ukrajinske razgovore na Floridi kao „produktivne“ i „konstruktivne“, a Vitkof nakon razgovora s Putinovim izaslanikom Kirilom Dmitrijevim takođe tvrdi da Rusija ostaje „u potpunosti posvećena postizanju mira u Ukrajini“. Ta izjava ponovo svjedoči o nedovoljnoj kapacitiranosti i nerazumijevanju ruske pregovaračke taktike, i to ne samo Vitkofa lično, već i kruga ključnih ljudi oko Donalda Trampa u administraciji, koji ne shvataju da Rusija ne pregovara da bi okončala rat, već isključivo da bi odugovlačila i u tom odugovlačenju razbila koaliciju koja pomaže Ukrajini i tako došla do svog stvarnog cilja — kapitulacije Ukrajine.
I dok ne želi da razgovara sa Zelenskim, Putin je, kako je saopštio portparol Kremlja Dmitrij Peskov, izrazio spremnost za razgovore s francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom, koji je nakon evropskog samita u Briselu u petak izjavio da bi bilo korisno da Evropa i Ukrajina ponovo razgovaraju s Putinom kako bi se mogle direktno uključiti u pregovore, umjesto da te pregovore same vode Sjedinjene Američke Države. Makronov kabinet odmah je pozdravio Putinovu spremnost da se sastane s Makronom, iako još nije jasno kada će do susreta doći.&nbsp;
- Pozdravljamo činjenicu da je Kremlj javno pristao na ovu inicijativu. U narednim danima odlučićemo kako je najbolje dalje postupiti- poručeno je iz Pariza.
Makron i Putin razgovarali su telefonom 1. jula, prvi put nakon tri godine. Makron je bio među posljednjima koji su u Moskvi, uoči pokretanja sveobuhvatne invazije prije četiri godine, bezuspješno pokušavali da Putina ubijede da odustane od rata. Zašto Putin ne želi da razgovara sa Zelenskim, dok mu je razgovor s Makronom prihvatljiv? Putinov cilj je uništenje ukrajinske države i njenog suvereniteta, a Zelenski je simbol te države. Zbog toga Putin konstantno pokušava da delegitimizuje Zelenskog, tvrdeći da ukrajinski predsjednik nema mandat i da Ukrajinci moraju na izbore — što je prihvatio i Donald Tramp — pa Zelenski po toj logici ne može biti legitiman sagovornik. Kada bi razgovarao sa Zelenskim, Putin bi priznao da Ukrajina i dalje funkcioniše kao suverena država, a time i sopstveni poraz. S druge strane, razgovor s Makronom mu je prihvatljiv jer se i u tom slučaju radi o razgovoru o Ukrajini bez Ukrajine, iako Makron uvjerava da će se svi razgovori voditi „u potpunoj transparentnosti“ prema ukrajinskom predsjedniku i evropskim liderima. Putin želi da Ukrajinu prikaže isključivo kao marionetu Zapada, a ne kao suverenu državu s vlastitom političkom voljom. Zbog toga Peskov kaže da se, ukoliko postoji obostrana politička volja, na razgovore Putina i Makrona može gledati samo pozitivno.
Peskov je takođe poručio da američke obavještajne službe griješe ukoliko vjeruju da Putin želi da zauzme cijelu Ukrajinu i djelove Evrope koji su nekada bili dio Sovjetskog Saveza. Tu informaciju je ovih dana objavila agencija Rojters, pozivajući se na čak šest neimenovanih izvora, prema kojima Putin nije odustao od namjere da osvoji cijelu Ukrajinu i obnovi sovjetski imperijalni prostor. Takvi zaključci američkih obavještajaca u oštroj su suprotnosti s tvrdnjama predsjednika Donalda Trampa, koji je uvjeren da Putin iskreno želi kraj rata, zbog čega je takve navode demantovala i direktorica američke obavještajne zajednice Talsi Gabard, koju brojni kritičari često optužuju za naklonost Kremlju.
Međutim, ruske tvrdnje treba uzeti s rezervom. Nesporno je da Putin u februaru 2022. godine nije poslao svoju vojsku ka Kijevu samo zbog Donbasa, tim prije što se ruska invazija na Ukrajinu fokusirala na osvajanje Donbasa tek nakon neuspjeha u zauzimanju Kijeva. Osim toga, u Kremlju se konstantno naglašava da rat neće biti završen dok Rusija ne ostvari svoje ciljeve u Ukrajini, a među tim ciljevima su i „demilitarizacija“ i „denacifikacija“ Ukrajine, odnosno promjena vlasti u Kijevu i pretvaranje Ukrajine u vazalnu državu. Iako Kremlj taj cilj u ovom trenutku nije u stanju da ostvari vojnim putem, to ne znači da to neće pokušati u budućnosti, naročito u slučaju prethodne „demilitarizacije“ Ukrajine, što od Ukrajinaca zahtijevaju i Sjedinjene Američke Države.

Bez Kijeva za stolom: Putinova strategija odugovlačenja mirovnih pregovora

Speleolozi slovenačkog kluba "Kostanjevica na Krki" nakon punih 60 godina traganja uspjeli su da dođu do velikog otkrića - probili su se do podzemnog toka rijeke Studene i otkrili veliki sistem jama sa pećinskim nakitom i dvoranama visokim više desetina metara.
Brane Čuk, sekretar kluba, za slovenačke medije je rekao da novootkrivene pećine imaju komore koje su visoke nekoliko desetina metara i dugačke oko 50 metara, dok se najveći speleotem (pećinski ukrasi) poklapa sa najvećim u Kostanjevičkoj pećini.
Kako je istakao, pećinski sistem je najvjerovatnije povezan sa Kostanjevičkom pećinom jer rijeka Studena teče dva kilometra od ulaza u pećinu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FKJKostanjevicanaKrki%2Fposts%2F908488194849077%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Ovo su bili snovi više generacija speleologa - dodali su iz kluba koji aktivno djeluje još od 1964. godine
Članovi su decenijama fokusirali napore na istraživanje 2,5 kilometra duge Kostanjevičke pećine, ali su ih u daljem napredovanju zaustavljala duboka jezera i sifoni.
Zbog toga su donijeli odluku da u sistem pokušaju ući sa vrha, preko provalija na planini Gorjanci.
Ključni trenutak dogodio se prije četiri godine, kada su u snijegu uočili rupu iz koje je izbijao topli vazduh. Jamu su nazvali "Gorjanc" i postepeno je istraživali, ali su prije dvije godine ostali bez prolaza za dalje napredovanje.
Nova nada pojavila se 17. januara ove godine kada su u nastavku jame otkrili velike dvorane, a samo sedmicu dana kasnije uslijedio je najveći uspjeh - pronalazak kanjona rijeke Studene na dubini od 305 metara, ispunjenog slapovima i bočnim kanalima.
Čuk procjenjuje da je novootkriveni sistem vjerovatno duži od same Kostanjevičke pećine i da predstavlja najveći jamski kompleks u najdubljem dijelu Dolenjske.

(FOTO) Veliki podzemni kompleks u Sloveniji: Dvorane visoke desetine metara i spektakularni pećinski nakit

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu izjavio je danas da neće dozvoliti obnovu Gaze prije potpune demilitarizacije, niti će pristati na uspostavljanje palestinske države, ističući da će politički i bezbjednosni interesi Izraela biti ispunjeni.
Netanjahu je govorio povodom druge faze plana američkog predsjednika Donalda Trampa za Gazu, naglašavajući da će izraelski politički i bezbjednosni interesi biti u potpunosti zadovoljeni.
- Sada smo fokusirani na završetak dvije preostale misije: zaplijenu oružja Hamasa i potpunu demilitarizaciju Gaze, uključujući uklanjanje oružja i tunela - rekao je Netanjahu.
U nastavku je odbacio ideju o prisustvu međunarodnih snaga u Pojasu Gaze.
- Čujem da se pominje dovođenje turskih i katarskih vojnika u Gazu. Ni to se neće desiti. Kako sam se dogovorio s predsjednikom Trampom, postoje samo dvije mogućnosti: ili će se to ostvariti na lakši ili na teži način, ali u svakom slučaju – to će se dogoditi - poručio je Netanjahu.
Dodao je da neće prihvatiti rješenje koje podrazumijeva palestinsku državnost, navodeći da se „to nije dogodilo i da se neće dogoditi“.
- Mislim da svi znate da sam ja osoba koja je, zajedno sa svojim kolegama u vladama koje sam predvodio, više puta spriječila uspostavljanje palestinske države. Ni danas ni sjutra to nećemo dozvoliti - zaključio je Netanjahu.

Netanjahu: Nema obnove Gaze prije razoružanja, niti prihvatanja palestinske države

Turska razmatra uspostavljanje tampon-zone na iranskoj strani granice u slučaju najgoreg scenarija, odnosno potpunog kolapsa vlasti u Teheranu, objavio je Middle East Eye (MEE).
Prema navodima MEE-a, visoki zvaničnici turskog Ministarstva vanjskih poslova su u četvrtak, na zatvorenom sastanku u parlamentu, informisali poslanike da Ankara priprema više mogućih scenarija u vezi s Iranom. Te informacije su ovom portalu prenijela dvojica učesnika sastanka.
<h2>„Tampon-zona“</h2>
Jedan od izvora naveo je da su turski zvaničnici koristili termin „tampon-zona“ kako bi opisali namjeru Ankare da učini sve što je moguće da spriječi novi talas izbjeglica da uđe u zemlju.
Drugi učesnik sastanka, međutim, istakao je da taj izraz nije eksplicitno korišćen, iako je izražena spremnost da se preduzmu mjere izvan uobičajenih procedura.
– U suštini, kazali su da smatraju kako sve moguće mjere na iranskoj strani granice treba preduzeti kako bi oni koji bi eventualno krenuli tokom migracija tamo i ostali – rekao je drugi izvor.
Tursko Ministarstvo odbrane je ranije ovog mjeseca saopštilo da je Ankara dodatno ojačala bezbjednost duž granice s Iranom, duge 560 kilometara, kroz tehnološki unaprijeđen sistem fizičkih barijera.
Mjere uključuju 203 elektrooptičke kule, 43 kule s liftovima, modularni betonski zid u dužini od 380 kilometara, kao i 553 kilometra odbrambenih kanala.
Ministarstvo je navelo i da su pogranična područja pod stalnim nadzorom izviđačkih i nadzornih sistema, uključujući dronove i avione.
Jedan turski medij objavio je da su tokom istog sastanka zvaničnici obavijestili poslanike da je tokom nedavnih krvavih protesta protiv vlasti u Iranu poginulo oko 4.000 ljudi, dok je više od 20.000 ranjeno.
Protesti su izbili zbog naglog rasta inflacije i snažnog pada vrijednosti iranske valute, a zatim su se brzo proširili širom zemlje. Iako je bilo nasilnih incidenata od strane dijela demonstranata, više istraga i snimaka ukazuje na to da su vlasti u Teheranu koristile nesrazmjernu silu kako bi ugušile proteste. Istovremeno je uvedena i blokada interneta.
<h2>Američko vojno jačanje u regionu</h2>
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je u petak za televiziju da se Ankara protivi bilo kakvoj stranoj intervenciji u Iranu i pozvao američku administraciju da krizu rješava diplomatskim putem.
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp u početku je zaprijetio Teheranu zbog nasilnog gušenja protesta, ali je kasnije poručio da je otvoren za razgovore s iranskim rukovodstvom.
Ipak, Vašington razmatra mogućnost preciznih udara na „visokorangirane“ iranske zvaničnike i vojne komandante koje smatra odgovornima za smrt demonstranata, rekao je za MEE jedan zvaničnik iz Zaliva upoznat s internim razgovorima.
Tokom posljednjih dana Sjedinjene Američke Države rasporedile su borbene avione, sisteme protivvazdušne odbrane i ratne brodove u regionu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, čime je Donaldu Trampu data opcija napada na visoke iranske zvaničnike.
Jačanje vojne prisutnosti, kako se čini, dostiže vrhunac. U ponedjeljak je nosač aviona USS Abraham Lincoln uplovio u vode Bliskog istoka.
<h2>Moguće posljedice</h2>
Turske vlasti su svjesne posljedica operacija promjene režima i ratova, imajući u vidu destabilizujuće efekte američke invazije na Irak 2003. godine, kao i, u novije vrijeme, građanskog rata u Siriji od 2011. do 2024. godine.
Ti sukobi doveli su do dolaska stotina hiljada izbjeglica u Tursku, što je dodatno opteretilo ključne sektore poput energetike i trgovine.
Tursko društvo ostaje izrazito osjetljivo na prisustvo izbjeglica, naročito oko 2,7 miliona Sirijaca, od kojih se mnogi sada vraćaju u Siriju nakon pada režima Bašara al-Asada.
Middle East Eye je u junu izvijestio da turski zvaničnici procjenjuju kako bi potpuni rat između Izraela i Irana mogao gurnuti i do milion iranskih izbjeglica ka turskoj granici.
Izvori su tada naveli da je malo vjerovatno da bi Ankara prihvatila bilo kakve izbjeglice, osim onih kojima je neophodna hitna humanitarna pomoć.
MEE je takođe objavio da Turska više neće primjenjivati politiku „otvorenih vrata“ prema susjednim državama u slučaju novih izbjegličkih talasa. Iranski državljani trenutno mogu ulaziti u Tursku bez vize.
Dodatni problem koji komplikuje ove planove jeste prisustvo azerbejdžanskih Turaka u Iranu, kojih prema procjenama ima najmanje 12 miliona.
Još nije jasno kako bi Ankara reagovala u slučaju masovnog dolaska pripadnika ove zajednice na granicu, što bi moglo izazvati snažan unutrašnji pritisak da im se omogući ulazak u zemlju.

Turska razmatra uspostavljanje tampon-zone na iranskoj strani

Kuba će "propasti" u bliskoj budućnosti, jer ova karipska zemlja više ne dobija naftu iz Venecuele, izjavio je predsjednik SAD Donald Tramp.
- Kuba će uskoro propasti. Kuba je zaista zemlja koja je veoma blizu propasti. Znate da su dobijali novac od Venecuele. Dobijali su naftu od Venecuele. Više je ne dobijaju - rekao je Tramp novinarima, prenosi Srna.
Portal Politico pisao je prošle sedmice da Trampova administracija razmatra uvođenje potpune blokade uvoza nafte na Kubu da bi podstakla promjenu vlasti u toj zemlji.
Tramp je ranije ovog mjeseca rekao da će zaustaviti dotok nafte i novca iz Venecuele na Kubu.

Tag: rat-u-ukrajini