Navijačke tribine jesu ogledalo društva – ali ne ravno ogledalo, već više ogledalo koje uvećava i deformiše ono što već postoji. Na tribini se, u kratkom roku, kondenzuju tri stvari: identitet (mi – oni), jaka emocija (uzbuđenje, adrenalin, osjećaj pripadanja) i osjećaj anonimnosti u masi. U takvoj kombinaciji, političke i identitetske podjele koje inače tinjaju ispod površine isplivaju brže i brutalnije nego u „normalnom“ javnom prostoru. Zato se često čini da tribine „prednjače“ – ali one prije svega rade ono što masa svuda radi: samo glasnije, vulgarnije i vidljivije. To je za Pobjedu kazao Radoje Cerović, komentarišući nacionalističke istupe gostujućih navijača na utakmici Crna Gora – Hrvatska.
Takva navijačka koreografija nije strana niti je novost, a ipak je nešto konačno osvjetlalo obraz Crnoj Gori, a to je poruka crnogorskih navijača: „Ustaše i četnici, zajedno ste bježali“, čime su jasno stavili do znanja da nema mjesta govoru mržnje niti šovinizmu kada se bodri svoja zemlja.
Na pitanje u kojoj mjeri su dešavanja na stadionima krajem 80-ih i početkom 90-ih, posebno Zvezda – Hajduk, bila rani indikator nadolazećih nacionalističkih tenzija, Cerović odgovara:
“Ako se vratimo na kraj osamdesetih i početak devedesetih, navijački sukobi – uključujući Zvezda – Hajduk i druge, možda još poznatije epizode – bili su rani indikator nadolazećih nacionalističkih tenzija, ali ne i njihov uzrok. To je bila ona posuda sa kukuruzom o kojoj govorim: neko društvo „podgrijava“ godinama – ekonomskom neizvjesnošću, slabljenjem institucija, agresivnom propagandom – a stadioni su bili mjesta gdje je pojedino zrno prvo „puklo“”.
Cerović smatra da se tu najranije vidjelo ono što je već postojalo kao napetost u društvu: prepakovane istorijske uvrede, mitovi, parole, simboli.
Da li je sport iskorišćen za politizaciju masa, ili su tribine prirodno mjesto gdje potisnuti identiteti izbijaju?
CEROVIĆ: I jedno i drugo. Sport je u suštini „igra rata“: sublimisana borba, jasno podijeljene strane, himne, zastave, pobjednici i poraženi. U takvoj strukturi, svaki identitetski konflikt lako nađe svoje „mjesto“ na tribini. Ali u jednom trenutku to više nije spontano. Politički akteri vrlo brzo shvate da su navijačke grupe već organizovane, hijerarhizovane, navikle na sukob i mobilizaciju. Odatle kreće ono što bih nazvao „outsourcing nasilja“: umjesto da država, policija ili partija nešto uradi direktno, koriste se tribine i navijači kao neformalni alat pritiska.
Da li se na Balkanu navijačke grupe ponekad koriste kao zamjena za institucije sile – kao neformalna produžena ruka politike kad treba obaviti posao koji država ne smije otvoreno da preuzme?
CEROVIĆ: Na Balkanu su navijačke grupe često korišćene kao neka vrsta zamjene za institucije sile. Kada imate slabe, politizovane i korumpirane institucije, vlastima je često „zgodnije“ da za prljave poslove koriste grupe koje formalno nijesu dio države. Vidjeli smo u raznim gradovima regiona situacije gdje navijači „čuvaju“ mitinge, rastjeruju protivnike, pokrivaju kriminalne poslove u vezi sa drogom, reketiranjem, obezbjeđenjem klubova. Tada dobijamo začarani krug: navijačke grupe postaju zaštićeni od države i politike ali i njeni povremeni izvršioci na terenu.
Ko danas ima veću stvarnu moć u pojedinim gradovima regiona – institucije države ili vođe navijačkih grupa koji kontrolišu stotine mladih ljudi spremnih na mobilizaciju?
CEROVIĆ: Formalno, naravno, država. Ali u praksi, u nekim kvartovima i gradovima, vođa navijača koji kontroliše stotine mladih ljudi spremnih na mobilizaciju i povezan je sa kriminalnim strukturama, ima vrlo ozbiljnu moć nad „ulicom“. Ako policija i pravosuđe znaju da će svako diranje u te strukture podići dio grada na noge, ako se šalju poruke tipa „ne diraj njega, taj je naš“, onda se ta realna moć dijeli. I obični građani to vrlo brzo osjete: znaju da nije svejedno s kim ste u sukobu, pa makar govorili o parking mjestu, a ne o ideologiji.
U kojoj mjeri politički akteri koriste navijačke grupe kao instrument pritiska, zastrašivanja ili političke mobilizacije?
CEROVIĆ: Politički akteri navijačke grupe koriste kao instrument pritiska, zastrašivanja i mobilizacije na više načina. Nekad je to otvoreno – transparenti i skandiranja koja jasno idu u korist jedne politike ili protiv neke druge. Nekad je suptilnije: pojavljivanje „momaka sa tribine“ na protestima, upadi na gradske sjednice, tihi pritisak na aktiviste, novinare ili sudije. Prednost za političare je što uvijek mogu reći: „To nijesmo mi, to su navijači, to je spontano“. Poruka je poslata, a potpis je formalno čist.
Što se događa kada država pravi „kompromis“ sa vođama navijača – bilo u vezi sa kriminalom, bilo u vezi sa političkom podrškom – i kakve dugoročne posljedice to ostavlja na institucije?
CEROVIĆ: Najopasnije postaje kada država ulazi u „kompromis“ sa vođama navijača, bilo u vezi sa kriminalom, bilo u vezi sa političkom podrškom. To je, u stvari, truli kompromis koji razara same temelje institucija. U trenutku kada vođa navijača zna da mu se pojedini prekršaji ili krivična djela „gledaju kroz prste“ zato što je politički koristan, prestaje da važi ideja da je zakon isti za sve. Poruka mladima je vrlo jasna: isplati se biti dio te grupe, isplati se biti nasilan i lojalan, a ne pošten i stručan. Dugoročno, to vodi u privatizaciju države: umjesto da institucije budu neutralni arbitar, one postaju samo još jedan igrač u mreži neformalnih moći.
Još je opasnije kada kompromis uopšte nije potreban – kada se svjetonazor države i navijačkih grupa već prirodno poklopi. Kada isti ljudi koji odlučuju o budžetu, školstvu i zakonima dijele isti imovinski, politički i ideološki interes sa onima koji kontrolišu tribine, tada država prestaje da bude korektiv najnižih poriva, a počinje da ih podgrijava i nagrađuje. Umjesto da koči agresiju, pojednostavljeno „mi – oni“ razmišljanje i jezik mržnje, ona ih preuzima kao svoj glavni komunikacioni alat. U takvoj situaciji policija više ne štiti zakon, nego „naše momke“, pravosuđe ne štiti žrtvu nego pazi na „našu stranu“, a javni diskurs se svodi na parole i navijačke pjesme. To je trenutak kada institucije spolja i dalje liče na državu, ali iznutra funkcionišu po logici tribine.
Da li je simbioza politike, navijačkih grupa i kriminalnih struktura posebno opasna u državama sa slabim demokratskim institucijama, poput onih na Balkanu?
CEROVIĆ: Simbioza politike, navijačkih grupa i kriminalnih struktura je posebno opasna u državama sa slabim demokratskim institucijama – a Balkan nažalost dobrim dijelom spada u tu kategoriju. Gdje nema stabilnog pravosuđa, profesionalne policije i nezavisnih medija, takve simbioze stvaraju nešto što liči na paradržavu: sistem u kojem pravi centri moći nijesu vidljivi u ustavu, nego na tribini, u kafiću ili u nekoj „bezbjednosnoj strukturi“ koja je napola legalna, napola kriminalna.
Zašto navijačke grupe u Srbiji i Hrvatskoj imaju snažniji uticaj nego u Crnoj Gori – ili je taj uticaj u Crnoj Gori samo manje vidljiv?
CEROVIĆ: Prvo, riječ je o većim zemljama, većim klubovima i većim novcima. Drugo, u Srbiji i Hrvatskoj navijačke grupe su igrale važnu ulogu tokom ratova devedesetih – i kao simboli, i kao regrutni bazen za paravojne formacije. Treće, duže i sistematičnije su povezivane sa službama bezbjednosti i organizovanim kriminalom. U Crnoj Gori je scena manja, klubovi su manji, pa je i navijačka moć manje spektakularna, ali to ne znači da je nema. Ona je možda manje vidljiva, više raspoređena „ispod radara“, ali i kod nas postoje veze između navijača, kriminala i politike – samo su u manjoj mjeri institucionalizovane.
Kako se crnogorske političke i identitetske podjele odražavaju na navijačku scenu, i koliko ona zapravo gravitirа modelima iz Srbije i Hrvatske?
CEROVIĆ: Crnogorske političke i identitetske podjele neminovno se preslikavaju i na navijačku scenu. Dio navijača identitetski gravitira ka klubovima iz Srbije, preuzima njihove parole, ikonografiju, ponekad i njihov jezik mržnje. Ali istovremeno, crnogorske tribine su više puta pokazale iznenađujuće zdrav refleks i otpornost prema najgorim fašističkim narativima koji su u okruženju dobrim dijelom normalizovani.
Skandiranje „Zajedno ste bježali“ u odnosu na ustaše i četnike je, po meni, fantastičan primjer kako navijačka duhovitost i jedan autentični antifašistički refleks mogu da pobijede retrogradni nacionalizam, makar na trenutak. To nije mala stvar u regionu u kojem se i dalje rado maršira pod ikonografijom poraženih ideologija. Ipak, pritisak modela iz regiona je jak, i ako institucije nastave da slabe, biće sve teže dugoročno održati tu distancu i taj, za naše prilike, dragocjeni otklon od otvorenog fašizma.
Koliko kriminalni segment navijačkih grupa utiče na stabilnost u regionu i koliko je ta sprega postala institucionalni problem?
CEROVIĆ: Kriminalni segment navijačkih grupa vrlo konkretno utiče na stabilnost u regionu. Te grupe danas nijesu samo „momci koji se tuku iza stadiona“. Oni su često dio lanaca trgovine drogom, oružjem, reketiranja, pranja novca. Povezani su preko granica, u kontaktu sa kriminalnim grupama iz regiona i šire, i mogu da budu instrument i domaćih i stranih službi u raznim hibridnim operacijama. Kada to jednom uđe u naviku, to postaje i institucionalni problem: policija i tužilaštvo počinju da kalkulišu kome smiju, a kome ne smiju da priđu, sudije osjećaju pritisak, a građani gube povjerenje u ideju pravde.
Može li se radikalizacija mladih odvijati upravo preko tribina, i gdje je granica između navijačke subkulture i ideološkog ekstremizma?
CEROVIĆ: Apsolutno. Tribina je „socijalna mreža uživo“: ona nudi identitet, pripadnost, status, rituale, sapunicu „mi protiv njih“. Mladi ljudi, naročito oni koji dolaze iz nesigurnih socijalnih uslova, vrlo lako u tome nađu osjećaj smisla. Ideologija se ne uči iz knjiga, već iz pjesama, grafita, simbola, priča starijih navijača. Granica između navijačke subkulture i ideološkog ekstremizma prelazi se u trenutku kada se sport praktično izgubi iz fokusa, a primarna svrha grupe postane mržnja, zastrašivanje i spremnost na nasilje prema „unutrašnjem“ ili „spoljnom“ neprijatelju. Tada više ne govorimo o navijanju, nego o ekstremističkom organizovanju.
Kada govorimo o psihologiji mase – postoji li način da se destruktivna energija navijačkih grupa preokrene u nešto društveno korisno i da se sport vrati u sferu zdravog rivaliteta? Da li je toga ikada i bilo?
CEROVIĆ: Da li tu energiju možemo preokrenuti u nešto društveno korisno? Teoretski – da. U praksi – veoma teško, ali ne i nemoguće. Navijačke grupe imaju snažnu unutrašnju koheziju, osjećaj solidarnosti i spremnost na akciju. Sve su to resursi koji bi, u nekom normalnijem društvu, mogli da budu iskorišćeni za humanitarne akcije, volontiranje, lokalne projekte, podršku djeci, ekologiju. Već smo ponekad vidjeli navijačke grupe koje organizuju dobrovoljno davanje krvi, prikupljanje pomoći, akcije čišćenja gradova. Problem je što je mnogo lakše političarima tu energiju usmjeriti u destrukciju – u strah i podjele – nego u konstruktivne projekte koji traže vrijeme, planiranje i saradnju sa institucijama.
A da li je ikada postojao period „čistog“ sporta, samo zdravog rivaliteta? Ne bih idealizovao prošlost. Sport je oduvijek imao i funkciju simboličkog rata među grupama, gradovima i nacijama. Razlika između stabilnih i nestabilnih društava nije u tome da li postoji rivalitet, nego u tome da li su institucije dovoljno jake da taj rivalitet drže u civilizovanim okvirima. Kada imate povjerenje u sud, policiju, klub i državu, onda možete sebi da dozvolite da su vam komšije „ljuti rivali“ samo 90 minuta. Kada tog povjerenja nema, onda tribine lako postanu još jedan front u raspadnutom društvu, a ne ventil koji nas rasterećuje.
Zato, ako hoćemo da se pozabavimo navijačima, ne možemo to raditi samo kroz policiju i stadionske kazne. Moramo se baviti istim onim stvarima o kojima stalno govorim: ekonomskim raslojavanjem, nepravdom, nefunkcionalnim institucijama i političkim elitama koje žive od podjela. Dok god je posuda sa kukuruzom na šporetu, uvijek će neko zrno da pukne. Na nama je da odlučimo hoće li to biti kokica na tribini – ili nešto mnogo gore u stvarnom životu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Navijačke grupe čuvaju političarima čiste ruke u prljavom poslu

Ne smije se "jahati" i politički zloupotrebljavati potreba ljudi u strahu za bezbjednost da zaštite sebe i sugrađane — to je prije svega etički neispravno, politički zlonamjerno i to je manipulacija ljudima, rekao je psiholog Radoje Cerović gostujuči u centralnoj Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E.
Incident u kojem je povrijeđen crnogorski državljanin, a kojem je prethodila tuča sa trojicom turskih državljana, kako je ocijenio Cerović, zloupotrijebljen je zbog loše reakcije MUP-a i iskorišćen je kao sredstvo za skretanje pažnje sa drugih političkih pitanja.
- To je skretanje pažnje ka nečemu što je, potpuno klasično u teoriji komunikacije, traženje žrtvenog jarca: „Hajde da nađemo nekoga, neko je tu kriv“ - pa sad su neki Turci krivi i „ajmo ih progoniti, napraviti noć vještica kao u Salemu. Nesumnjivo je da je crnogorska imigraciona politika pogrešna i da je potrebno ozbiljno pristupiti migraciji, pogotovo u zemlji od 600.000 stanovnika. Nesumnjivo je i da je bezbjednosna situacija narušena tom pogrešnom politikom i da se neadekvatno njome upravlja - rekao je Cerović.
On je podsjetio da su već duže bili vidljivi signali o mogućim incidentima, na koje, tvrdi, niko adekvatno nije reagovao.
- Sve su to ozbiljne stvari kojima bi se trebala pozabaviti država - Vlada, vlast, bezbjednosne službe i imigraciona politika, a ne građani ili mladi ljudi na Zabjelu. Ti ljudi su, s punim pravom, bili ogorčeni, to niko ne dovodi u pitanje, ali rješavanje takvih problema nije u domenu građana već u domenu vlasti koja treba da upravlja tim procesom - da razumije šta se događa unaprijed i da ima mehanizme da spriječi incidente, a kada se dogode da zna kako njima upravljati - rekao je Cerović.
Cerović je posebno istakao da tokom dana nijedno tursko dijete koje živi u Crnoj Gori nije pošlo u školu, iako ta djeca nijesu kriva za događaje.
On je ocijenio da su incidenti tipična matrica ideološkog desnog tipa, jer, kako je rekao, partije desnice jedva čekaju da targetiraju nekoga ko je po nečemu drugačiji.
- Partije na vlasti jedva čekaju nekoga drugačijeg, idealno nacija i vjera, da bude kriv za nepovoljna događanja. Tako se opravdani revolt i ljutnja zbog loših uslova i neadekvatnog upravljanja usmjeravaju prema spoljašnjem neprijatelju. To je fenomen i psihološki mehanizam desnice - zbog straha u odnosu na različitost desnica napreduje u cijeloj Evropi. Jedna ovakva zloupotreba događaja je više od nespremnosti - to je kada ste 50 ljudi postrojili uza zid kao da ćete ih strijeljati - o čemu se tu radi? Ko su ti ljudi, zašto tih 50, jesu li oni učestvovali u tome, jesu li neki od ranije kriminalci? Zašto smo sad odlučili da ih hapsimo ili da pokažemo da postoji zajednica koja je zlo na koje svi treba da skrenemo pažnju, umjesto da obraćamo pažnju na suštinske probleme, uključujući probleme bezbjednosnog sektora s kojima se Crna Gora susreće već godinama - istakao je Cerović.
Ljudi koji imaju potrebu da se zaštite, objašnjava Cerović, mogu lako biti zloupotrebljeni, te dodaje da zloupotrebljavanje njihovih emocija nije etički.
- Krivi su ovi, krivi su oni &nbsp;„ajmo protiv njih“, „ajmo da se izborimo“, „ajmo da ih poubijamo“ i tome slično. Ne smije se jahati na tom talasu niti politički zloupotrijebiti takve emocije - &nbsp;zaključio je Cerović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F_Rj0WDuOhVc%3Fsi%3DNRmvFuyg4VeHeA_1&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

1250x600

Cerović: Nijedno tursko dijete danas nije pošlo u školu -politizacija straha je manipulacija

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati, pogledajte: 
 
Tema dana - Ksenofobija u Crnoj Gori 
 
- Položaj državljana Turske u Crnoj Gori. Poruke koje su se čule sa okupljanja građana na Zabjelu. Reakcije nadležnih organa.
- Kamionski prevoznici protestovali ispred zgrade Ministarstva finansija. Ukoliko u naredne dvije sedmice ne ispune njihove zahtjeve radikalizovaće proteste
- Poplave u Ulcinju napravile probleme mještanima
Gosti večerašnje emisije su psiholog i komunikolog Radoje Cerović i politički analitičar Marko Savić.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi Vladan Šturanović.

Informativna emisija 24 sata: Gosti Radoje Cerović i Marko Savić

Politički pejzaž savremenih zapadnih društava ima jedno upečatljivo obilježje: drastičan pad ljevice. Zašto? Koji su korijeni ovog debakla? Klasična politička nauka nudi različita objašnjenja, ali ona uglavnom ostaju površna, često opterećena dobro poznatom pristrasnošću – pretjeranim oslanjanjem na kulturne i socijalne faktore, uz zanemarivanje instinktivnih, biološki usađenih programa koji oblikuju ljudsko ponašanje.
Jedan od najčešće citiranih razloga promjene političke orijentacije zapadnog društva, je promjena u biračkom tijelu ljevice. Nekada čvrsto ukorijenjena u borbama industrijske radničke klase, savremena ljevica se sve više obraća obrazovanim, urbanim i često imućnijim slojevima društva.&nbsp;
Ovaj trend, koji se često naziva „gentrifikacijom ljevice“, predstavlja ozbiljan otklon od njenih istorijskih temelja i otvara pitanje – koliko je i dalje privlačna ljevičarska priča?&nbsp;
Kako se radnička klasa raspala kao politički blok, lijeve partije su potražile nove izborne baze, često se okrećući identitetskim politikama ili globalističkim vrijednostima. Slabljenje podrške kejnzijanskom konceptu ekonomije, pad uticaja marksističke misli i pritisci globalizacije dodatno su razvodnili klasične socijalno-ekonomske narative ljevice.&nbsp;
Pored gentrifikacije, ponuđena su objašnjenja vezana za rast postmaterijalističkih vrijednosti ili za osjećaj izdaje od strane ljevičarskih elita.&nbsp;
U koncipiranju sopstvenih politika, ljevica polazi od ideje da je čovjek izrazito „plastično biće“ – da se ljudski um može, do krajnjih granica, oblikovati putem normi, jezika i socijalnog uslovljavanja. Ova pretpostavka, međutim, dovodi do ignorisanja duboko ukorijenjenih instinktivnih programa koji i dalje upravljaju većinom našeg ponašanja.
Uprkos široko rasprostranjenom uvjerenju da se politička orijentacija oblikuje prvenstveno kroz obrazovanje i kognitivne procese, kroz izlaganje određenim ideološkim učenjima - dokazi ukazuju na suprotno.&nbsp;
Naše genetsko nasljeđe („nature” tj. priroda“) u interakciji s okolinskim uticajima („nurture” ili odrastanje“) oblikuje bihevioralne sisteme. Razlike između pojedinaca koji naginju „egalitarizmu“ i „socijalnoj pravdi“ i onih koji više cijene „tradiciju“ i „hijerarhiju“ nijesu samo ideološke – one su često ukorijenjene u neurobiologiji. Studije su otkrile strukturne i funkcionalne razlike u emocionalnim centrima mozga – posebno u limbičkom sistemu i amigdali – između konzervativnih i liberalnih birača.&nbsp;
Ovi instinktivni programi evoluirali su tokom milenijuma, oblikovani uslovima oskudice, trajnih sukoba i bolesti. Dizajnirani su kroz proces evolucije, da omoguće preživljavanje. U savremenom dobu, nauka, medicina i stabilne institucije (poput zdravstvene zaštite, penzionih sistema i sudstva) dramatično su promijenili našu sredinu, na što ukazuje iakronimom WEIRD (Western, Educated, Industrialized, Rich, Democratic). Iako su ti uslovi omogućili stvaranje društava koje su kolaborativnija i zasnovana na većem stepenu povjerenja, oni predstavljaju samo kratki treptaj u evolutivnoj vremenskoj liniji.
Dakle, ključne dimenzije objašnjenja ovih trendova, mada veoma rijetko razmatrane, kriju se u oblasti evolucione psihologije.
<h2>1. Bihejvioralni imuni sistem: strah od “drugačijeg”</h2>
Ljudi su evolucijom razvili psihološki odbrambeni mehanizam poznat kao bihejvioralni imuni sistem – skup kognitivnih i emocionalnih reakcija usmjerenih na izbjegavanje potencijalnih prijetnji, posebno infektivnih bolesti. Ovaj sistem je izuzetno osjetljiv na „devijacije“ od sopstvene grupe, uključujući kulturne i fizičke razlike.&nbsp;
Evolutivni princip je zasnovan na činjenici da stranci koji dolaze izdaleka mogu da nose na sebi patogene koje imuni sistemi lokalne zajednice ne prepoznaju i pred kojima su nemoćni. To je dovelo do potrebe (posebno izražene u društvima koja su na udaru migracija poput Balkana) da zajednica ima određeni broj instinktivno ksenofobnih jedinki koje će odvraćati od kontakta sa strancima, koje će migrante progoniti i težiti njihovom odstranjivaju ili ograničavanju njihove slobode kretanja.&nbsp;
To bi, u nekadašnjim uslovima, dovelo do prednosti za tu zajednicu i za njeno preživljavanje. S drudge strane u stabilnim uslovima i u izostanku pandemija, njihova uloga bi bila negativna jer bi ograničavali protok znanja i funkcionalno važnih kulturnih tekovima i dovodili bi to izolacije i stagnacije društva.&nbsp;
Istraživanja pokazuju da osobe s izraženijom osjetljivošću na gađenje (osobe kod kojih se refleks gađenja lakše aktivira), kao i one sa većom reaktivnošću amigdale (moždani centar čiji zadatak je, između ostalog, aktiviranje stanja “alarma”) češće pokazuju autoritarne i desničarske stavove. Osjećaj straha, kao i osjećaj gađenja povećavaju privlačnost desničarskih ideologija, a oni koji su tim instinktivnim reakcijama inače više skloni, pokazuju i jasnu sklonost desničarkim idejama.&nbsp;
Liberalni projekat otvorenih granica i humanitarnog pristupa migracijama – iako moralno uzvišen – nenamjerno je aktivirao ove drevne odbrambene mehanizme. Efekti su naročito izraženi u društvima s tradicionalnim normama ili visokim nivoom ekonomske nesigurnosti.&nbsp;
Paradoksalno, čak i sami migranti su skloni da razvijaju ksenofobične stavove prema domicilnom stanovništvu, kao dio odbrane „svoje“ nove grupe. Pandemija COVID-19 dodatno je pojačala ove instinkte, dodatno vezujući koncept “stranca” i “zarazne bolesti” u podsvjesnim obrascima cjelokupnog stanovništva planete.
<h2>2. Evolutivna koaliciona psihologija i konkurencija</h2>
Desničarski populizam vješto koristi našu urođenu sklonost da definišemo „svoje“ i branimo ga od „drugih“. U uslovima ekonomske nesigurnosti i društvenih previranja, ti instinkti se pojačavaju, a strategije političke komunikacije zasnovane na porukama o snazi, autoritetu i čistoti (dakle u skladu s obrascima desničarskog autoritarizma) dobijaju na značaju.&nbsp;
Poznato je da se u uslovim političke i društvene nesigurnosti pojavljuje tendencije da birači favorizuju kandidate čije fizičke karakteristike ukazuju na visoke nivoe testosterona (npr “kvadratna vilica”), ili na sposobnosti fizičke dominacije (visoki i snažni). Slično važi i za njihovo ponašanje - favorizuju se agresivni izrazi, takmičarski i nepokolebljivi stavovi (te zato često i desno-ekstremistički).
Brze društvene promjene, masovne migracije i rast kulturnog pluralizma dodatno raspiruju ove instinkte. Kada većinska populacija percipira da manjine dobijaju neku veću simboličku ili institucionalnu moć, to se nesvjesno doživljava kao gubitak statusa – što pothranjuje narative poput teorije „velike zamjene“.&nbsp;
Psiholozi poput Hajdta i Josta pokazali su da evolucioni psihološki mehanizmi češće bolje predviđaju političko ponašanje ljudi, u odnosu na predviđanja bazirana na racionalnom interesu ciljne grupe.&nbsp;
Čak je i marksistički koncept klasne borbe u svojoj suštini oslanjanje na iste koalicione instinkte – podjela na klase samo je jedan oblik drevnog principa razlikovanja „nas“ i „njih“.
<h2>3. Biopsihološki efekti nejednakosti</h2>
Posljednjih decenija unutrašnja nejednakost porasla je u većini zapadnih zemalja, što pokazuje GINI indeks. Preko 80% građana OECD zemalja smatra da su razlike u prihodima prevelike. U SAD je GINI koeficijent porastao sa 0,38 (1980) na 0,49 danas, dok su zarade niže obrazovanih stagnirale.
Dio ove percepcije nejednakosti proizilazi i iz većeg izlaganja siromaštvu koje, unutar tradicionalno bogatih društava, možemo da povežemo s naglim prilivom siromašnih ljudi - migranata. Vidljivo prisustvo ekonomski ugroženih grupa pojačava sveukupni osjećaj razlike (percepcija raslojenosti) i lako budi ogorčenost, ali i strah.&nbsp;
Istraživanja Vilkinsona i Piket potvrđuju da izloženost hijerarhijskim društvenim sistemima podstiče agresiju, kompetitivnost i nepovjerenje – osobine koje se lakše uklapaju u konzervativne političke platforme. Dakle, nejednakost ne podriva samo socijalnu pravdu, već aktivira instinkte koji birače pomjeraju ka isključivosti i autoritarizmu.
<h2>Zaključak: objašnjenje na nivou vrste?</h2>
Inverzija političkih ideologija u 21. vijeku ne može se razumjeti bez uvažavanja evolucionog dizajna ljudske psihe. Naši tribalni instinkti, averzija prema patogenima i potreba za kohezivnim grupama nijesu relikti prošlosti – oni i dalje oblikuju naše političke izbore.
Klasična objašnjenja – promjena biračke baze, izdaja elita ili ideološka konfuzija – ostaju validna, ali zanemaruju biološku podlogu ponašanja. Ona pretpostavljaju da je čovjek racionalni akter koga oblikuju obrazovanje i argumenti. No, istina je da političke preferencije često nastaju u emocionalnom, limbičkom dijelu mozga.
Ovdje se ne odbacuje politička nauka, već dopunjuje. Ljevica, želi li da povrati teren, mora shvatiti da migracije nijesu samo moralno ili ekonomsko pitanje – već i biopsihološki okidač. Integracija manjine i migranata mora biti postepen, proaktivan i strateški koordiniranan proces, nikako stihijski i ostavljen da se odvija na spontan način.&nbsp;
Takođe, ako ljevica bude razumjela kako društveni uslovi oblikuju političke stavove, onda će politike aktivnog smanjenja ukupnih socijalnih i ekonomskih nejednakosti (kao i ublažavanje posljedica tih nejednakosti) postati prioritet.
Snaženje povjerenja u institucije poput policije, siocijalnih službi i sudova dovodi do povećanja stepena spremnosti na saradnju i povjerenje i time pomjera “ulijevo” biračko tijelo.&nbsp;
Ljevica mora prestati da se obraća isključivo razumu i etici – i početi da adresira emociju i evoluciju. Strah, anksioznost zbog statusa i tribalizam nijesu moralne slabosti, već biološke realnosti. Budućnost progresivne politike zavisi od toga hoće li naučiti da živi s tim – i da ih kanališe umjesto da ih poriče.
(Tekst je, po dogovoru sa autorom, prilagođen i preuzet sa njegovog naloga na platformi Medium)

Duboki psihološki razlozi debakla ljevice na Zapadu

Ovo je vrlo jasno pakovanje realnosti za crnogorske građane i nametanja nekog dvojnog identiteta da bi se u sljedećem koraku napravilo nametanje jedinstvenog identiteta - ocijenio je za informativnu emisiju "24 sata" Televizije E psiholog Radoje Cerović komentarišući promotivni spot srpske nacionalne avio kompanije "Air Serbia" koji je izazvao burne reakcije. „Ovaj dio Jadrana mnogi zovemo svojim“ - tako počinje promotivni spot srpske nacionalne avio kompanije, posvećen crnogorskom turizmu. Uz slike crnogorskog mora i planina šalje se poruka o istom jeziku, ali i srcu sa pozadinom srpske trobojke. Sagovornici Televizije E, ovu reklamu ne vide kao klasičnu promociju direktnih letova ka Crnoj Gori, već kroz marketing pažljivo osmišljenu političku kampanju. Cerović smatra da sama činjenica da jedno državno preduzeće, kao što je kompanija "Air Serbia", pravi ili ulaže u taj spot i da se unutar tog spota plasiraju makro poruke kao što je „To je naša zemlja“ ili „To zovemo našom zemljom", kao i pojavljivanje zastave sa 4S, ukazuje na to da je sve to dio koordinirane strategije . <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-air-serbia-u-videu-o-crnoj-gori-promovise-srpske-trobojke-i-isti-jezik&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Cerović navodi da je vrlo jasno da iza tog državnog preduzeća, kao iza mnogih, stoji državna politika koja ima ogromnu količinu resursa da namijeni za propagandu. Upozorava da je posebno zabrinjavajuće to što Crna Gora već duži period nema razvijene mehanizme odbrane da odgovori na "identitetski virus koji se nameće propagandom". - Ne postoji institucionalna reakcija. Sve je to u redu, sve tako mora i sve se to podrazumijeva i polako se navikavamo na plasirane, kao što se navikavamo na reviziju istorije, tako i na reviziju državnih simbola. U suštini, svaka propaganda je kreiranje realnosti, neka vrsta pakovanja realnosti, u skladu sa "mojim željama" - naveo je Cerović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250716190736_44c4e7f638fa5b6b724a1370381c4d3cff5da1817e7d09bb8ccc75fc4b4e2c03.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250716190736_44c4e7f638fa5b6b724a1370381c4d3cff5da1817e7d09bb8ccc75fc4b4e2c03" data-rendition-name="original" width="1917" height="1051" loading="lazy" alt="Nina Redžepagić"> <figcaption>Nina Redžepagić(Photo: TV E)</figcaption> </figure>  Komunikološkinja Nina Redžepagić za Televiziju E kaže da je lijepo to što je neka kompanija pokazala dio naših ljepota uz jedan lijep narativ, ali kako ističe, nažalost obojen srpskim simbolima, a ne crnogorskim. - Upravo zbog toga mi je teško da povjerujem da je riječ o neznanju. Više sam mišljenja da je u pitanju kampanja vrlo tendenciozna i da ima jasan cilj negiranje crnogorskog identiteta i jezičke posebnosti. I, nažalost, ulazi u jedan prostor za koji se može reći da je neetički - ocijenila je Redžepagić. Stručnjaci za našu televiziju kažu da svaka promotivna kampanja mora biti usklađena sa lokalnim zakonodavstvom, kulturološkim kontekstom i identitetskim specifičnostima zemlje u kojoj se emituje. Vjeruju da bi Nacionalna turistička organizacija trebalo da reaguje. - Nacionalna turistička organizacija treba da objavi smjernice za upotrebu nacionalnog identiteta u promotivnim materijalima i da ukoliko se te smjernice ne postuju ukažu partnerima kako da koriste zvanične podatke - kategorična je Redžepagić. Identitetski pritisak kroz propagandne poruke u Crnoj Gori, kažu sagovornici Televizije E, sve je vidljiviji.&nbsp; Podsjećamo, u Nikšiću je postavljen bilbord povodom obilježavanja Dana državnosti Crne Gore - 13. jula uz navođenje da je „150 godina od Nevesinjske puške“, uz istaknute boje srpske zastave.&nbsp; Redžepagić zaključuje da bi Agencije za audiovizuelne medijske usluge za elektronske medije trebalo da razmotri mogućnost uvođenja kontrole promotivnog sadržaja i sankcionisanja korišćenja simbola koji nijesu u skladu sa crnogorskim zakonodavstvom.

Cerović o promotivnom spotu "Air Serbia": Sve dio koordinirane strategije; Redžepagić: Kampanja vrlo tendenciozna, cilj negiranje crnogorskog identiteta

Neefikasne institucije, slaba participacija građana, površne reforme i politička instrumentalizacija javnog sektora među glavnim su uzrocima demokratske stagnacije, ocijenjeno je na okruglom stolu Otpornost demokratije u vremenu polarizacije i populizma: od izbora do građanske participacije koji je organizovao Atlantski savez Crne Gore.
Profesorica Olivera Komar sa Fakulteta političkih nauka ocijenila je da crnogorska demokratija ne uspijeva da razvije snažno civilno društvo.&nbsp;
- To što postoji par nevladinih organizacija koje su prilično aktivne i bučne, to ne znači da mi imamo civilno društvo. Ako pogledate bilo koju definiciju političke kulture, mi tu padamo odmah – kazala je ona.
Komar upozorava da društvu nedostaje i minimalni konsenzus.
- Jedini konsenzus koji mi imamo, jeste da želimo u Evropsku uniju, ali kad malo čačnete šta to za ljude znači, onda vidite zapravo da ljudi na drugačiji način doživljavaju šta je to. Dakle, koji god da uzmete parametar, mi po tim parametrima zapravo doživljavamo ponovo jednu vrstu krize demokratije – kazala je ona.
Politički analitičar i predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring Zlatko Vujović smatra da je percepcija o višem stepenu demokratije varljiva jer su politički akteri slabi, ali moćni u blokadama.
- Sada imamo veći broj slabih aktera, ali i slabi akteri veoma često imaju veto moć. Moji strahovi govore da sve ono što je obećavano u izbornoj reformi se neće desiti – kazao je on.
Ističe i da institucije nisu razvijene niti otporne na politički uticaj.
- I tužilaštvo i sudstvo usaglašavaju svoje stavove sa onim što je volja vladajuće većine, čak i bez većeg pritiska. Oni moraju da pokažu da su otporni na one koji vladaju – kazao je Vujović.
Komunikolog i psiholog Radoje Cerović ocijenio je da se Crna Gora iz plemenskog modela preselila u partitokratski, bez stvarnog zajedničkog interesa.
- Političke partije se ponašaju na način na koji se ponašaju plemenske starješine. Ta vrsta pomirenja sa činjenicom da ne postoji res publica stvorila je prepreke da se izgradi ono što su preduslovi za pridruživanje EU – ocijenio je Cerović
Dodao je da emocionalni mehanizmi kontrole stvaraju dodatne društvene pukotine.
- Sva ta dugmad su vrlo jako pritisnuta da bi se dovelo do što većeg cijepanja društvenog tkiva... postoji duboka rezignacija, osjećaj da je prljav teren baviti se politikom – kazao je on.
Direktorica Instituta za medije Crne Gore Olivera Nikolić ukazala je na problem političkog miješanja u medijski prostor.
- Uoči sjednice Parlamenta Vlada je na brzinu promijenila određene medijske zakone, konkretno način i uslove za izbor generalnog direktora Javnog servisa, jedne od najznačajnijih institucija u država. To je ogolilo tendenciju ovih vlasti za političkom kontrolom ključnih medijskih institucija u zemlji – kazala je ona.
Nikolić upozorava da i pored solidnog zakonodavnog okvira, nepoštovanje zakona i sudskih odluka ugrožava medijske slobode.
- &nbsp;U ovih godinu imamo jednu bahatost na čelnoj funkciji koja se ogleda u tome da se ne poštuju sudovi i odluke sudova ove države. Mi na djelu imamo nepoštovanje zakona od ključnih medijskih institucija u državi. Imamo uporno odlaganje izbora članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge. To važno tijelo je u riziku da ne može da obavlja svoj posao jer je mandat dvojici članova u Savjetu istekao. Mi imamo vrlo solidan zakonodavni okvir što se tiče medijske scene, ali nemamo primjenu zakona, a tu su i opstrukcije i politička kontrola, te tendencija da se tako i nastavi - kazala je Nikolić.&nbsp;

Institucije slabe, reforme površne, demokratija u stagnaciji

ChatGPT i vještačka inteligencija su svima dostupni, dok su ljudski talenti ono što pravi razliku - rekao je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, klinički psiholog i komunikolog Radoje Cerović.
Prepoznati značaj i mogućnosti vještačke inteligencije, smatra on, od ekstremne je važnosti jer je u današnjem vremenu Chat GPT dio procesa razmišljanja.&nbsp;
- Prvo je da ljudski talenti shvate da su talenti, jer ako vi to ne shvatate onda ne idete u tom pravcu. I sa strane poslodavaca, i sa strane zaposlenih je potrebno na neki način se vrati valorizaciji ljudskih sposobnosti, i to posebno onih ljudskih sposobnosti kao što je empatija, kreativnost, koji ne mogu biti zamijenjeni bilo kakvim mašinskim učenjem. U tom trenutku idemo u pravcu koje diktira ovo vrijeme - zaključio je Cerović.
Krajnji autput našega odlučivanja i donošenja planova je, prema njegovim riječima, u svakom slučaju potpomognut od ChatGPT-a.
- Do skoro je bila velika priča da će određene profesije da nestanu, do skoro je bila velika priča oko radiologa, a radiolozi u medicini uz pomoć vještačke inteligencije mogu da prepoznaju stvari koje oko ne može da prepozna, vještačka inteligencija prepozna, i onda je jedno vrijeme kružila priča da će ta specijalnost da nestane. Na bazi toga rezon je da će nestati radiolozi koji ne koriste vještačku inteligenciju, i nestaće oni profesionalci koji ne koriste vještačku inteligenciju. Nijedna od tih profesija, u ovom trenutku, mi ne vidimo da nestaje, ali zahtijeva da se do kraja upoznamo, uključimo u sve procese vještačku inteligenciju i da ona postane stabilno dio procesa - rekao je Cerović.
Preplitanje vještačke i ljudske inteligencije je nešto što nije bilo na prvi pogled jasno.
- Iako nijesu fizički prepleteni, de facto jesu i to je nastavak ljudskog mozga koji se zove vještačka inteligencija. Oni koji dobro razmišljaju i koriste vještačku inteligenciju će imati najbolji krajnji output. U tom nekom opštem takmičenju u kome se kvalitet odluka i kvalitet razmišljanja dramatično podiže opet imate jedno novo takmičenje u kome svi imaju vještačku inteligenciju. Vještačka inteligencija neće napraviti sama po sebi razliku između uspješne kompanije i uspješnog profesionalca, opet će biti neophodno da mi itekako razmišljamo - istakao je Cerović.
Kombinujući &nbsp;vještačku inteligenciju i psihometriju, objašnjava on, zadatak je pomoći firmama HR menadžerima preduzeća da velikom brzinom prepoznaju strukturu mekih vještina kod kandidata za posao.
- To je ekstremno važno kad imate ljude koji su u kontaktu sa klijentom i veoma je važno kad znamo da ovi načini kako mi obično radimo selekciju personala, razgovarate sa nekim i taj neko bi trebalo da pretpostavi kakve su vaše sposobnosti, iako često imamo utisak da to možemo da prepoznamo, nauka nam govori da to apsolutno nije tačno, i da postoje neke posebne kategorije ljudi, posebno toksični, posebno problematični, koje mi nećemo prepoznati, čak naprotiv imaćemo o njima vrlo pozitivan stav. To su, na primjer, narcisoidne osobe, antisocijalne osobe, manipulativne osobe, koje ostavljaju sjajan utisak na prvi pogled. I vještačka inteligencija, i psihometrijska nauka imaju načine da prepoznaju takve ljude i u jednom trenutku mi dozvoljavamo da mašina nam da određene informacije, ne da bi mašina odlučivala, nego kada nam da te informacije onda nam ukazuje da smo mi, vjerovatno, u prisustvu takve osobe - naglasio je Cerović.

Cerović: Chat GPT i vještačka inteligencija su svima dostupni, ljudski talenti su ono što pravi razliku

Improvizacija, neodgovornost i politizacija osjetljivih tema karakterisale su obraćanja predstavnika Vlade Crne Gore i ostalih zvaničnika, vezana za tragediju na Cetinju, kazao je klinički psiholog Radoje Cerović gostujući i emisiji Drugačija radio veza.&nbsp;
Cerović je posebno istakao nelogičnosti u obrazloženju nedovoljnog broja policajaca na &nbsp;Cetinju, ukazujući na kontrast s ustoličenjem mitropolita, kada ih nije &nbsp;nedostajalo. On je takođe osudio premijerovo targetiranje osoba sa &nbsp;psihijatrijskim dijagnozama, nazivajući takve izjave višestruko &nbsp;besmislenim, štetnim stereotipima i neprimjerenim za najviše državne &nbsp;funkcije.
- Kada nešto nazivate fenomenom znači da je to nevjerovatan izuzetak. Čak i &nbsp;da je ta osoba imala neku dijagnozu, a po svemu sudeći nije imala &nbsp;nikakvu dijagnozu, relevantnu, svakako ne bi bila medicinski fenomen. &nbsp;Medicinski fenomen je kada imate izuzetak od pravila, pa se medicina &nbsp;zabrine šta je to i istražuje takvu stvar. Ono što je on htio da kaže – &nbsp;da je uzrok te problematike u psihijatrijskoj dijagnozi koju je ta osoba &nbsp;imala – ako mu je to bila namjera, a očigledno jeste, prekršio je niz &nbsp;pravila, prvo, zdravog razuma, a onda i na vrlo ozbiljan način &nbsp;targetirao jednu populaciju koja po svojoj suštini nije opasnija nimalo &nbsp;od 'normalne' populacije, koja nema dijagnozu- rekao je on.
Cerović je naglasio da je vjerovatnoća da nasilje počini osoba koja &nbsp;ima dijagnozu potpuno ista kao vjerovatnoća da ga počini osoba koja je nema, naglasivši da nasilnici koji se nalaze u zatvoru nijesu ljudi s &nbsp;psihijatrijskim dijagnozama.
- Ono što je laičkoj javnosti važno je da kad se dogodi nešto ovako &nbsp;strašno mi želimo da imamo neku ideju o razumijevanju da bismo se na taj &nbsp;način lakše nosili s neizvjesnošću, pa nam je najjednostavnije da &nbsp;kažemo da je to neko ko je lud, ko je psihijatrijski bolesnik, jer mi u &nbsp;principu kao laici imamo strah od toga – to je nešto drugačije, nešto sa &nbsp;pravilima funkcionisanja koja mi ne poznajemo, neko ko nema kontrolu &nbsp;nad sobom... Taj strah je nešto što je vrlo lako zloupotrijebiti i to je &nbsp;upravo ono što je uradio premijer Spajić – to da zloupotrijebite taj &nbsp;strah i na taj način skinete sa sebe neku vrstu odgovornosti ili da na &nbsp;jedan potpuno nespretan i etički neprimjeren način targetirate &nbsp;populaciju ljudi sa psihijatrijskim dijagnozama- precizirao je &nbsp;Cerović, dodavši da je ova vrsta povlačenja linije između onih koji &nbsp;su „ludi“ i onih koji su „normalni“ elementarno nepoznavanje sistema &nbsp;koji se može oprostiti nekome ko je laik, ali nikako najvišim &nbsp;institucijama u državi i funkcionerima kao što je premijer.
Govoreći o ulozi institucija Cerović je rekao da je djelovanje &nbsp;institucija nakon zločina 1. januara na Cetinju bilo adekvatnije u &nbsp;odnosu na djelovanje institucija nakon masovnog ubistva 12. avgusta &nbsp;2022.
- Detektovano je prisustvo nekog neovlašćenog naouružanja, to oružje &nbsp;je zaplijenjeno, pokrenut je sudski postupak... Međutim, postoji jedna &nbsp;potpuno očigledna stvar. Ministar je rekao da je na Cetinju bilo &nbsp;nedovoljno policajaca 'jer, znate, mi smo morali da obezbjeđujemo dočeke &nbsp;Nove godine u svim gradovima Crne Gore'. Pa i na Cetinju je bio doček. &nbsp;Ko je mogao da pomisli, teorijski, da jedan grad, i da nije u pitanju &nbsp;doček, možete da obezbijedite sa toliko policajaca? Ta izjava je kao da &nbsp;kažete 'mi nemamo instituciju policije', a kao opravdanje što ste &nbsp;razgradili policiju čujete 'oni su svi povezani s kriminalnom grupom', &nbsp;što je takođe jedno olako targetiranje- istakao je Cerović.
On je precizirao da, čak i da su svi policajci povezani s kriminalnim &nbsp;grupama, prvo bi trebalo da postoje sudske presude, pa da se na osnovu &nbsp;njih dalje postupa.
- Čisto sumnjam da bi mogli da objasne na koji način, kad je bilo &nbsp;ustoličenje mitropolita, svi ti isti policajci, povezani ili nepovezani, &nbsp;hiljade njih, nijesu izašli iz stroja ni za tren, već su postupali po &nbsp;svim naređenjima. Zašto tada nije falilo policajaca, a sad je falilo? To &nbsp;je vrlo ozbiljno pitanje koje bi neko trebalo da se zapita. Onoga &nbsp;momenta kada ja opravdam da nemam policajaca, moja obaveza je bila da &nbsp;spriječim da se te noći odvija bilo kakav javni skup. Drugo, nije smjelo &nbsp;da se dogodi da Crna Gora nema policajaca. To je poput metafore da ste &nbsp;zapalili kuću da izgore miševi. Suočavanje sa tranzicijom, ako je to bio &nbsp;toliki problem, je nešto što nije smjelo da se dogodi na takav način. &nbsp;To sve govori o amaterizmu, improvizaciji, političkom revanšizmu, &nbsp;neodgovornosti i nekompetentnosti- naglasio je on.
U tom kontekstu Cerović se potom osvrnuo i na targetiranje osobe koja &nbsp;je pritom pogrešno označena kao kćerka jednog biznismena, dodavši da &nbsp;Ministarstvu unutrašnjih poslova i bezbjednosnim službama takvo nešto &nbsp;nikako ne bi smjelo da se dogodi.
On je naglasio i da se može povući paralela između načina na koji su &nbsp;institucije u Crnoj Gori postupale u ovom slučaju i načinu na koji &nbsp;vlasti u Beogradu postupaju u sličnim situacijama.
- Sličnosti u njihovim ideološkim matricama, spoljnopolitičkim &nbsp;odnosima, načinima razmišljanja o politici uopšte su nedvojbene, &nbsp;međutim, imamo situaciju da se u ovom trenutku u Crnoj Gori i Srbiji &nbsp;dešavaju vrlo slični fenomeni i sa tačke gledišta vlasti i sa tačke &nbsp;gledišta protesta- dodavši da se na isti način odvija tzv. demonizacija &nbsp;učesnika protesta, kojima se spočitava da su ih za te potrebe okupile &nbsp;kriminalne grupe, politički oponenti ili strani centri moći.
Cerović je posebno naglasio da kada govorimo o aspektima &nbsp;ličnosti ne govorimo o dijagnozama na način na koji to laička javnost &nbsp;percipira, dodavši da uspostaviti vezu između nekog poremećaja ličnosti i &nbsp;nekog ekstremnog ponašanja je nešto za što sudska praksa, baveći se &nbsp;onim što se naziva „insanity defense“, pronalazi isključivo u onim &nbsp;situacijama kada je osoba potpuno nesvjesna da je počinila zločin.
- Da li ja mogu da isključim da je postojala neka nedetektovana &nbsp;dijagnoza – ne, ali sasvim sigurno ću da isključim da imamo bilo kakvo &nbsp;pravo da tom čovjeku pripisujemo dijagnoze- poručio je Cerović, dodavši &nbsp;da je fokusiranje na ovakve stvari u suštini pokušaj da se neprimjereno &nbsp;i neetički skrene pažnja sa onoga što je suština problema.On je naglasio da je veliki propust što nakon tragedije u &nbsp;Medovini institucije ništa nijesu ni preduzele, ni naučile.
On je naglasio da je neposredno nakon tragedije na društvenim mrežama &nbsp;primijetio ogromnu lavinu manipulatorskih izjava koje su dolazile ne &nbsp;samo od botova, već i od tabloida iz Srbije.
- Srbijanski tabloidi ili su bili bolje informisani od naših medija &nbsp;ili su bili više beskrupulozni, pa su išli u morbidne detalje sa &nbsp;neprovjerenim ili provjerenim informacijama. targetiranja Cetinja i &nbsp;Cetinjana, zloupotreba vjerskih osjećanja – da se kaže da je to &nbsp;prokletstvo, da je potrebno vratiti kapelicu na Lovćen, ta spremnost i &nbsp;brzina da se targetiraju na takav način, potreba da se na takav apsurdan &nbsp;način objasni ta realnost govori o činjenici da to nije u potpunosti &nbsp;spontani čin, već da tu postoji jedna vrsta intencije, namjere, &nbsp;oblikovanja – a krajnji cilj svega toga ne može da bude ništa drugo nego &nbsp;cijepanje socijalnog tkiva i podizanje bijesa. Kažu 'vidjeli smo govor &nbsp;mržnje sa obje strane'. Tačno, jer govor mržnje izaziva govor mržnje, &nbsp;jer onoga momenta kada pričate govorom mržnje vi ste pobjednik jer ste &nbsp;dobili, sasvim sigurno, natrag govor mržnje i to je krajnji cilj jedne &nbsp;vrlo osmišljene strategije, jer to uopšte nijesu spontani procesi- &nbsp;pojasnio je Cerović.
On je skrenuo pažnju na to da je u crnogorskom društvu u posljednje &nbsp;vrijeme evidentan porast svih oblika nasilja – od vršnjačkog, preko &nbsp;rodno zasnovanog, do femicida, dok istovremeno imamo nikada veće &nbsp;raslojavanje društva, uz suštinski izostanak kompenzatornih mehanizama, &nbsp;poput dobrih socijalnih službi, dobrog penzionog i zdravstvenog sistema.
Naš sagovornik je naglasio i da je društvo koje je izloženo ovakvim &nbsp;događajima – društvo koje dobija neku vrstu emocionalne traume.
- Nakon ovoga ne možemo da ne računamo da će desetine ili stotine &nbsp;ljudi, a to za Crnu Goru nije malo, imati simptome anksioznosti, nemira, &nbsp;suočavajući se sa realnošću koja je tim ljudima bačena u lice. Mi inače &nbsp;imamo situaciju u kojoj je mentalno zdravlje zapostavljena činjenica – &nbsp;ppristup i mogućnost dobijanja pomoći u domenu mentalnog zdravlja je &nbsp;ograničena na nekoliko funkcionalnih mehanizama psihijatrijske službe, &nbsp;međutim, postoje vrlo ozbiljne prepreke koje ograničavaju i tim, &nbsp;nedovoljnim, resursima- ocijenio je Cerović tokom gostovanja.

Cerović: Improvizacija, neodgovornost i politizacija osjetljivih tema nedopustivi

Sve veće i veće udaljavanje raznih političkih, vjerskih, nacionalnih jedinica jednih od drugih. Sve veće nepovjerenje, sve veći jaz. Taj trend, koji traje već više godina, &nbsp;i vrlo je suprotan onome što mnogi političari tvrde da je došlo do nekog pomirenja i približavanja, upravo suprotno, došlo je do velikog udaljavanja i cijepanja - kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, komunikolog Radoje Cerović.
Ono što je obilježilo komunikaciju u Crnoj Gori, kaže Cerović, iako ne izgleda kao komunikacijski fenomen prvog reda, dodaje on, to je s psihološke i komunikacijske tačke gledišta, objašnjava on, sve veća frangmentacija identiteta.
- To je sve veće i veće udaljavanje raznih političkih, vjerskih, nacionalnih jedinica jednih od drugih. Sve veće nepovjerenje, sve veći jaz. Taj trend, koji traje već više godina, &nbsp;i vrlo je suprotan onome što mnogi političari tvrde da je došlo do nekog pomirenja i približavanja, upravo suprotno, došlo je do velikog udaljavanja i cijepanja. Taj fenomen ima višestruke posljedice, komunikacijski gledano. Iako to djeluje kao samo politička stvar, u jednom trenutku, svako cijepanje imovinskih slojeva sa jedne strane, i identitetskih slojeva sa druge strane, dovodi do fragmentiranja društva, i ima vrlo duboke posljedice na svakoga od nas, iako mi nemamo utisak da utiče na nas pojedinačno, niko od nas taj utisak subjektivno nema, radi se o jednom makro psihološkom fenomenu, koji cijelo vrijeme utiče na naše ponašanje i na naše instinkte. Pojačanje, ili povećanje stepena nasilja, vršnjačkog nasilja, nasilja nad ženama, femicida, jedan od ključnih faktora, možda ne jedini, ali jedan od ključnih faktora je upravo ta fragmentacija društva. Tu se aktiviraju određeni instinkti koji su primjereni ljudima, koji su dio ljudskog arsenala instinkta, koji aktiviraju kometiciju, koji aktiviraju takmičenje, te stoga i nasilje, i svi smo u većoj ili manjoj mjeri podložni takvim fenomenima - rekao je Cerović.
Komunikacija dobija na značaju, kaže Cerović, u većoj mjeri postaje oružje, ističe on, a u manjoj mjeri alat, jer, dodaje on, u konstelaciji stvari u kojoj su identiteti, kako kaže, iscjepkani svaka rečenica može da izazove polarizaciju.
- Svaka inicijativa može da izazove polarizaciju, i, ako ćemo pravo, i izaziva. Društvo postaje sve manje koheziono, sve manje ujedinjeno, i sve manja je vjerovatnoća da se neki pozitivni procesi solidarnosti, koji su neophodni jednom društvu, na pravi način u takvom društvu aktiviraju - istakao je Cerović.
Vještačka inteligencija i tehnologije uopšte, podsjeća Cerović, su sasvim sigurno obilježile 2024.godinu, i to na dva plana, ističe on, razmjena informacija i komunikacija u smislu, kako kaže, međuljudskih odnosa.
- Mi danas imamo vrlo interesantne alate, i ta digitalna transformacija, na kojoj mi često u kompaniji radimo kao konsultanti, je upravo da pomognemo klijentima da digitalizuju procese interne komunikacije i na taj način podignu na viši nivo svoje poslovanje. Sa druge strane, u jednom opštem, medijskom smislu, ono što se događa je da postoji &nbsp;trenutak kad možete da kreirate sve, i tom ,,svemu” mogu da budu akteri koje vi izaberete. S jedne strane to je strašan alat za manipulaciju, to je nevjerovatan alat za manipulaciju, i mi ćemo toj manipulaciji progresivno biti sve više i više izloženi. Sa druge strane, ono što očekujem, je ta neka desenzibilizacija u odnosu na slike, da ćemo slikama sve manje vjerovati. Mi u ovom trenutku, više manje, možemo da pretpostavimo da li je neka slika kreirana vještačkom inteligencijom, do neke određene granice, ali je pitanje do kad će to biti moguće…Suštinski, veoma jak emocionalni alat, koji su bile slike, te stoga televizija, te stoga mediji, odjednom dobija jednu dimenziju koja može da bude ekstremno manipulativna, što će da dovede do sve manjeg povjerenja u odnosu na slike, iz godine u godinu. Ono što je takođe važno, u uslovima fragmentacije, polarizacije, imaćete one koji će ekstremno da vjeruju slikama, koje su u skladu sa njihovim mišljenjem, ili da ekstremno ne vjeruju i omalovažavaju sve one slike koje to &nbsp;nijesu - naglasio je Cerović.
Verbalna komunikacija &nbsp;jeste jedan od najmoćnijih oblika komunikacije, podsjeća Cerović, ali slika dominira u ljudskoj percepciji, ističe on, te je stoga upotreba, ili zloupotreba slike, naglašava, ključni alat informacije, odnosno, kako kaže, dezinformacije.
- Manipulisati slikom znači manipulisati emocijama ljudi, i to je veoma važna stvar. Mi često koristimo izraz medijska pismenost, znači da je dio medijske pismenosti da ja prepoznam, ne moraju sve slike da budu istina, ne mora sve ono.što prenose mediji da bude istina, da postoji fake news, i to je nama vrlo teško, pogotovu ako se radi o nekim važnim stvarima, vrlo nam je teško da relativizujemo sliku, slika je za nas strašno važna. Ono.što će biti dio mudrosti nekih novih generacija je sposobnost da relativizuju slike, sposobnost da toj slici ne vjeruju nekritično, apriori, već da je preispituju, i to će biti sposobnost koja će biti neminovna i neophodna svim budućim generacijama, i to je apsolutno u ovom trenutku prisutno, a očekujem.da će biti trend koji će da se nastavi - rekao je Cerović.
Obrazovni sistem ozbiljno kaska, smatra Cerović, jer pozitivne mogućnosti vještačke inteligencije i novih tehnologija, dodaje on, je u minimalnoj mjeri iskorišteno, kako tvrdi, od strane obrazovnog sistema.
- Uz dužno poštovanje prema onim entuzijastima koji su našli način da uključe razne tutorijale, razne načine. Znanje je najdostupnija stvar u ovom trenutku. Mi smo stvorili sistem, ne samo mi, mnogo države su stvorile obrazovne sisteme koji su bili u skladu sa onim što je trebalo 19.vijeku, da standardizujete neka znanja, da vi budete neka kockica koju mogu da uklopim u neki proizvodni proces, ali to više nema smisla, to je apsurdno. Pravimo od djece kockice, umjesto da pravimo nešto što.će imati smisla za njih i za sve nas u budućnosti. Ne kažem da je to samo crnogorski problem, to je problem svih obrazovnih sistema u ovom trenutku, i mi očekujemo neku ozbiljnu revoluciju koja mora da nastupi u obrazovnim sistemima, ali u Crnoj Gori posebno znamo da je to jedna puštena situacija, i vrlo bi bilo dragocjeno da se nova krv novih tehnologija uvede, međutim, to je za sada samo i isključivo na nivou pojedinačnih i entuzijastičnih inicijativa pojedinih nastavnika - zaključio je Cerović.

Cerović: Fragmentacija društva ima duboke posljedice na svakoga pojedinačno

Tragedija koja je 1. januara potresla Cetinje i cijelu Crnu Goru, gdje je u masovnom ubistvu koje je počinio Aleksandar Martinović izgubljeno 12 života, ostavila je duboke rane u cijelom društvu. Ovaj stravičan događaj otvorio je brojna pitanja o uzrocima nasilja, psihološkom stanju pojedinaca i zajednice, ali i o tome kako kao društvo možemo raditi na prevenciji sličnih tragedija.
Ovim povodom, za Portal Analitika komunikolog i psiholog Radoje Cerović ukazuje kako da bolje razumijemo psihološke faktore koji mogu dovesti do ovakvih ekstremnih situacija, kakve posljedice ovakvi događaji ostavljaju na društvo, ali koje je korake potrebno preduzeti kako bismo se kao društvo suočili s ovom situacijom i prevenirali buduće slične tragedije.
Koji psihološki faktori mogu dovesti do toga da pojedinac počini masovno ubistvo, kako je izvršio Aleksandar Martinović na Cetinju 1. januara? 
Cerović: Prvo ne smijemo zaboraviti da populacija sa psihijatrijskim tegobama nije statistički “opasnija” od onih koji nemaju nikakvu dijagnozu. Naprotiv, kada insitucionalni mehanizmi funkcionišu kako treba ovi slučajevi se mogu predvidjeti i prevenirati mnogo lakše.
Iako nas mentalni poremećaji ili tegobe i ljudi koji se s njima suočavaju često plaše, oni statistički ne predstavljaju veću prijetnju od onih koji nemaju dijagnoze. Ovakvo masovno ubistvo svrstava Martinovića u tzv. “porodične anihilatore”.
Psihologija prepoznaje četiri kategorije ili tipa: 1.”Pravednik”, 2. “Razočaran”, 3. “Anomičan”, i 4. “Paranoidan”. 
Iako nemamo u ovom trenutku dovoljno elemenata da znamo u koju kategoriju spada ovaj ubica, svakako je vjerovatno da je posrijedi i neki od sljedećih poremećaja: teška depresija sa suicidnim elementima, paranoidni psihotični poremećaj, kao i teški poremećaj ličnosti poput narcisoidnog ili antisocijalnog poremećaja (sa tzv. tamnom trijadom).
Vjerovatan je i tzv. borderline poremećaj u ovakvim slučajevima, koji karakteriše izostanak kontrole nad bijesom i emocijama uopšte.
Postoje li zajedničke karakteristike ili obrasci ličnosti kod osoba koje počine ovakve zločine? Koji su najčešći signali upozorenja u ponašanju osobe koja bi mogla postati nasilna?
Cerović: Ogorčeni, iritabilni, osjetljivi, s osjećajem usamljenosti ili izolovanosti. Nezadovoljni, često fanatični u svojim uvjerenjima i ideološki ekstremni, znaju biti i poklonici sekti ili ekstremni vjernici, skloni alkoholu ili nekim vrstama psihoaktivnih supstanci.
Znaju da budu opsjednuti oružjem koje im daje osjećaj moći i snage nasuprot osjećaju nemoći i ogorčene bespomoćnosti koju osjećaju.
Na koji način porodica, prijatelji ili zajednica mogu prepoznati i reagovati na ove znakove? Kako se može pomoći osobi za koju postoji sumnja da je potencijalno opasna? 
Cerović: Efikasna borba sa ovakvim pojavama podrazumijeva da postoji cijela mreža različitih institucija i mehanizama. Porodice su tu sasvim nedovoljne i nemoćne osim da eventualno aktiviraju institucionalne mehanizme.
Bilo bi vrlo teško opisati ovdje sve te mehanizme, ali u načelu neophodno bi bilo jačanje kapaciteta niza službi (bezbjednosnih, socijalnih, obrazovnih, itd.) kao i uvezivanje u standarne šeme razmjene informacija. Ovaj drugi dio je katastrofalno nerazvijen u Crnoj Gori.
Alarmiranje psihijatrijskih institucija bi trebalo da bude samo početak lanca događaja.
Kakve psihološke posljedice događaji poput masakra na Cetinju ostavljaju na preživjele i zajednicu u cjelini? 
Cerović: Opšti nivo instinktivnih mehanizama alarma će biti podignut kod skoro svih, ali će neki imati vrlo konkretne i neprijatne posljedice.
Najtipičnije posljedice su akutne anksiozne forme poput napada panike i fobija, i naravno tzv. PTSD ili post traumatski stresni poremećaj.
Koji su najbolji načini za pružanje podrške preživjelima i porodicama žrtava? Kako zajednica može da se oporavi i povrati osjećaj sigurnosti nakon masovnog ubistva kakvo je zadesilo Crnu Goru prvog dana 2025? 
Cerović: Veoma konstruktivni koraci koje su preduzeli kolege psihijatri i psiholozi, iz Klinike za psihijatriju KCCG i Udruženja psihologa su nažalost kap u moru mogućih incijativa.
Ovdje ne postoji jedna stvar - neophodno je strateški sagledati i stvoriti cijeli sistem. Stvoriti solidarno, inkluzivno i empatično društvo je veliki poduhvat kome naši politički lideri nisu dorasli…
U međuvremenu bi bilo od pomoći osnivanje centara za psihološku podršku koji bi bili diskretniji od Domova zdravlja i koji bi uključivali multidisciplinarne timove i višekanalne pristupe; telefonom, videoconference kanalima i lično. Njihova uloga bi morala biti aktivno promovisana i proaktivna, nikako ne bi smjeli da se ograniče na reagovanje u slučaju nevolje.
Koliko društvena izolacija, ekonomski problemi ili društveni pritisci mogu doprinijeti ovakvim tragedijama? Koje su ključne strategije za prevenciju nasilnih činova na individualnom i društvenom nivou? 
Cerović: Mi znamo da postoje neki socijalni parametri koji aktiviraju agresivnost i podižu opšte nivoe nasilnosti. Reklo bi se da svjedočimo takvim skupnim fenomenima. Ne smijemo posmatrati ovo ubistvo, koliko god bilo strašno, kao izolovan slučaj već moramo ukazati na opšti trend povišene agresije.
Evoluciona psihologija posebno ukazuje na dva fenomena. Naime, u pitanju je fragmetacija društvenog tkiva. Ona nastaje pod dejstvom dva faktora socijalno-ekonomskog raslojavanja, tj. eksplozije socijalnih razlika i izostanka kompenzacionih mehanizama i politika koje ublažavaju takav jaz i njegove posljedice na pojedince. A tu je i identitetsko cijepanje po vjerama i nacijama kojem obilato pribjegava novo političko rukovodstvo (i zovu ga “pomirenje”).
Uz nedostatak institucionalnih mehanizama kontrole i prevencije ova dva mehanizma objašnjavaju ono sa čim se zadnjih godina suočavamo: vršnjačko nasilje, femicid, nasilje zasnovano na identiteskim podjelama, pa i ubistva… Sukobi OKG i kriminalaca dodaju mračne note ovoj slici, ali su plod djelimično različitih uzročno posljedičnih mehanizama.

Cerović: Masovno ubistvo na Cetinju ne smijemo posmatrati kao izolovan slučaj, moramo ukazati na opšti trend povišene agresije

Speleolozi slovenačkog kluba "Kostanjevica na Krki" nakon punih 60 godina traganja uspjeli su da dođu do velikog otkrića - probili su se do podzemnog toka rijeke Studene i otkrili veliki sistem jama sa pećinskim nakitom i dvoranama visokim više desetina metara.
Brane Čuk, sekretar kluba, za slovenačke medije je rekao da novootkrivene pećine imaju komore koje su visoke nekoliko desetina metara i dugačke oko 50 metara, dok se najveći speleotem (pećinski ukrasi) poklapa sa najvećim u Kostanjevičkoj pećini.
Kako je istakao, pećinski sistem je najvjerovatnije povezan sa Kostanjevičkom pećinom jer rijeka Studena teče dva kilometra od ulaza u pećinu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FKJKostanjevicanaKrki%2Fposts%2F908488194849077%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Ovo su bili snovi više generacija speleologa - dodali su iz kluba koji aktivno djeluje još od 1964. godine
Članovi su decenijama fokusirali napore na istraživanje 2,5 kilometra duge Kostanjevičke pećine, ali su ih u daljem napredovanju zaustavljala duboka jezera i sifoni.
Zbog toga su donijeli odluku da u sistem pokušaju ući sa vrha, preko provalija na planini Gorjanci.
Ključni trenutak dogodio se prije četiri godine, kada su u snijegu uočili rupu iz koje je izbijao topli vazduh. Jamu su nazvali "Gorjanc" i postepeno je istraživali, ali su prije dvije godine ostali bez prolaza za dalje napredovanje.
Nova nada pojavila se 17. januara ove godine kada su u nastavku jame otkrili velike dvorane, a samo sedmicu dana kasnije uslijedio je najveći uspjeh - pronalazak kanjona rijeke Studene na dubini od 305 metara, ispunjenog slapovima i bočnim kanalima.
Čuk procjenjuje da je novootkriveni sistem vjerovatno duži od same Kostanjevičke pećine i da predstavlja najveći jamski kompleks u najdubljem dijelu Dolenjske.

(FOTO) Veliki podzemni kompleks u Sloveniji: Dvorane visoke desetine metara i spektakularni pećinski nakit

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu izjavio je danas da neće dozvoliti obnovu Gaze prije potpune demilitarizacije, niti će pristati na uspostavljanje palestinske države, ističući da će politički i bezbjednosni interesi Izraela biti ispunjeni.
Netanjahu je govorio povodom druge faze plana američkog predsjednika Donalda Trampa za Gazu, naglašavajući da će izraelski politički i bezbjednosni interesi biti u potpunosti zadovoljeni.
- Sada smo fokusirani na završetak dvije preostale misije: zaplijenu oružja Hamasa i potpunu demilitarizaciju Gaze, uključujući uklanjanje oružja i tunela - rekao je Netanjahu.
U nastavku je odbacio ideju o prisustvu međunarodnih snaga u Pojasu Gaze.
- Čujem da se pominje dovođenje turskih i katarskih vojnika u Gazu. Ni to se neće desiti. Kako sam se dogovorio s predsjednikom Trampom, postoje samo dvije mogućnosti: ili će se to ostvariti na lakši ili na teži način, ali u svakom slučaju – to će se dogoditi - poručio je Netanjahu.
Dodao je da neće prihvatiti rješenje koje podrazumijeva palestinsku državnost, navodeći da se „to nije dogodilo i da se neće dogoditi“.
- Mislim da svi znate da sam ja osoba koja je, zajedno sa svojim kolegama u vladama koje sam predvodio, više puta spriječila uspostavljanje palestinske države. Ni danas ni sjutra to nećemo dozvoliti - zaključio je Netanjahu.

Netanjahu: Nema obnove Gaze prije razoružanja, niti prihvatanja palestinske države

Turska razmatra uspostavljanje tampon-zone na iranskoj strani granice u slučaju najgoreg scenarija, odnosno potpunog kolapsa vlasti u Teheranu, objavio je Middle East Eye (MEE).
Prema navodima MEE-a, visoki zvaničnici turskog Ministarstva vanjskih poslova su u četvrtak, na zatvorenom sastanku u parlamentu, informisali poslanike da Ankara priprema više mogućih scenarija u vezi s Iranom. Te informacije su ovom portalu prenijela dvojica učesnika sastanka.
<h2>„Tampon-zona“</h2>
Jedan od izvora naveo je da su turski zvaničnici koristili termin „tampon-zona“ kako bi opisali namjeru Ankare da učini sve što je moguće da spriječi novi talas izbjeglica da uđe u zemlju.
Drugi učesnik sastanka, međutim, istakao je da taj izraz nije eksplicitno korišćen, iako je izražena spremnost da se preduzmu mjere izvan uobičajenih procedura.
– U suštini, kazali su da smatraju kako sve moguće mjere na iranskoj strani granice treba preduzeti kako bi oni koji bi eventualno krenuli tokom migracija tamo i ostali – rekao je drugi izvor.
Tursko Ministarstvo odbrane je ranije ovog mjeseca saopštilo da je Ankara dodatno ojačala bezbjednost duž granice s Iranom, duge 560 kilometara, kroz tehnološki unaprijeđen sistem fizičkih barijera.
Mjere uključuju 203 elektrooptičke kule, 43 kule s liftovima, modularni betonski zid u dužini od 380 kilometara, kao i 553 kilometra odbrambenih kanala.
Ministarstvo je navelo i da su pogranična područja pod stalnim nadzorom izviđačkih i nadzornih sistema, uključujući dronove i avione.
Jedan turski medij objavio je da su tokom istog sastanka zvaničnici obavijestili poslanike da je tokom nedavnih krvavih protesta protiv vlasti u Iranu poginulo oko 4.000 ljudi, dok je više od 20.000 ranjeno.
Protesti su izbili zbog naglog rasta inflacije i snažnog pada vrijednosti iranske valute, a zatim su se brzo proširili širom zemlje. Iako je bilo nasilnih incidenata od strane dijela demonstranata, više istraga i snimaka ukazuje na to da su vlasti u Teheranu koristile nesrazmjernu silu kako bi ugušile proteste. Istovremeno je uvedena i blokada interneta.
<h2>Američko vojno jačanje u regionu</h2>
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je u petak za televiziju da se Ankara protivi bilo kakvoj stranoj intervenciji u Iranu i pozvao američku administraciju da krizu rješava diplomatskim putem.
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp u početku je zaprijetio Teheranu zbog nasilnog gušenja protesta, ali je kasnije poručio da je otvoren za razgovore s iranskim rukovodstvom.
Ipak, Vašington razmatra mogućnost preciznih udara na „visokorangirane“ iranske zvaničnike i vojne komandante koje smatra odgovornima za smrt demonstranata, rekao je za MEE jedan zvaničnik iz Zaliva upoznat s internim razgovorima.
Tokom posljednjih dana Sjedinjene Američke Države rasporedile su borbene avione, sisteme protivvazdušne odbrane i ratne brodove u regionu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, čime je Donaldu Trampu data opcija napada na visoke iranske zvaničnike.
Jačanje vojne prisutnosti, kako se čini, dostiže vrhunac. U ponedjeljak je nosač aviona USS Abraham Lincoln uplovio u vode Bliskog istoka.
<h2>Moguće posljedice</h2>
Turske vlasti su svjesne posljedica operacija promjene režima i ratova, imajući u vidu destabilizujuće efekte američke invazije na Irak 2003. godine, kao i, u novije vrijeme, građanskog rata u Siriji od 2011. do 2024. godine.
Ti sukobi doveli su do dolaska stotina hiljada izbjeglica u Tursku, što je dodatno opteretilo ključne sektore poput energetike i trgovine.
Tursko društvo ostaje izrazito osjetljivo na prisustvo izbjeglica, naročito oko 2,7 miliona Sirijaca, od kojih se mnogi sada vraćaju u Siriju nakon pada režima Bašara al-Asada.
Middle East Eye je u junu izvijestio da turski zvaničnici procjenjuju kako bi potpuni rat između Izraela i Irana mogao gurnuti i do milion iranskih izbjeglica ka turskoj granici.
Izvori su tada naveli da je malo vjerovatno da bi Ankara prihvatila bilo kakve izbjeglice, osim onih kojima je neophodna hitna humanitarna pomoć.
MEE je takođe objavio da Turska više neće primjenjivati politiku „otvorenih vrata“ prema susjednim državama u slučaju novih izbjegličkih talasa. Iranski državljani trenutno mogu ulaziti u Tursku bez vize.
Dodatni problem koji komplikuje ove planove jeste prisustvo azerbejdžanskih Turaka u Iranu, kojih prema procjenama ima najmanje 12 miliona.
Još nije jasno kako bi Ankara reagovala u slučaju masovnog dolaska pripadnika ove zajednice na granicu, što bi moglo izazvati snažan unutrašnji pritisak da im se omogući ulazak u zemlju.

Turska razmatra uspostavljanje tampon-zone na iranskoj strani

Kuba će "propasti" u bliskoj budućnosti, jer ova karipska zemlja više ne dobija naftu iz Venecuele, izjavio je predsjednik SAD Donald Tramp.
- Kuba će uskoro propasti. Kuba je zaista zemlja koja je veoma blizu propasti. Znate da su dobijali novac od Venecuele. Dobijali su naftu od Venecuele. Više je ne dobijaju - rekao je Tramp novinarima, prenosi Srna.
Portal Politico pisao je prošle sedmice da Trampova administracija razmatra uvođenje potpune blokade uvoza nafte na Kubu da bi podstakla promjenu vlasti u toj zemlji.
Tramp je ranije ovog mjeseca rekao da će zaustaviti dotok nafte i novca iz Venecuele na Kubu.

Tag: radoje-cerovic