Crnogorski PEN centar izražava ozbiljnu zabrinutost zbog načina na koji Ministarstvo kulture i medija, na čelu sa ministarkom Tamarom Vujović, postupa prema Crnogorskom društvu nezavisnih književnika (CDNK), ali i zbog šire slike selektivne primjene zakona, procedura i javnog interesa u oblasti kulture.
- Dok se CDNK, jedna od rijetkih organizacija koja dosljedno zastupa savremenu crnogorsku književnost i kulturni pluralizam, eliminiše s konkursa pozivanjem na navodne proceduralne propuste, u isto vrijeme se Udruženje književnika Crne Gore, čiji predśednik i brojni članovi dosljedno plutaju na valu velikosprske ideologije i ratnohuškačke prošlosti koju su etablirali 90-ih, finansira direktno iz tekuće budžetske rezerve Vlade Crne Gore, dakle izvan redovne konkursne procedure - naveli su u PEN Centru.
Takva praksa, cijene oni, ozbiljno dovodi u pitanje argumentaciju Ministarstva da se odluke donose isključivo na osnovu formalno‑pravnih kriterijuma.
- Posebno zabrinjava činjenica da Ministarstvo pokazuje potpunu administrativnu i inspekcijsku inertnost u slučajevima koji se tiču otvorenog istorijskog revizionizma i javne rehabilitacije zločinačkih ideologija – od neadekvatnog postupanja u vezi sa spomenikom Pavlu Đurišiću, do izostanka reakcije na imenovanje ulice u Pljevljima po Pavlu Bulatoviću, kao i kroz netransparentno i sporno prekrajanje odluka o spomeniku Ristu Radoviću – da o skandaloznoj dodjeli Trinaestojulske nagrade i ulozi Ministarstva u tom sramnom činu i ne govorimo - naglasili su u PEN Centru.
Cijene da, u tom kontekstu, opravdanja Ministarstva o „proceduralnoj dosljednosti“ u slučaju CDNK‑a postaju krajnje neuvjerljiva.
- Crnogorski PEN centar smatra da se ovđe više ne radi o administrativnim greškama, već o sistemskoj pristrasnosti u kulturnoj politici, u kojoj se jedni subjekti strogo formalno eliminišu, dok se drugi politički i ideološki preferiraju direktnim budžetskim intervencijama - jasni us oni.
PEN pita Vujović o kojim kriterijumima se iz tekuće budžetske rezerve finansira jedno književno udruženje.
- Ako su propisi prema svima jednaki, zašto ne primjenjuje zakonske mehanizme u slučajevima javne rehabilitacije fašističkih i ratnohuškačkih figura? - dodali su oni.
Crnogorski PEN centar upozorava i da se ovakvim postupanjem ozbiljno urušavaju principi ravnopravnosti, povjerenja u institucije i demokratski karakter kulturne politike.
- Posebno je zabrinjavajuće što Ministarstvo reaguje na javne prigovore CDNK‑a optužujući ih za narušavanje ugleda, čime se dodatno obeshrabruje svaka legitimna kritika. Umjesto da preispita transparentnost i dosljednost sopstvenih odluka, Ministarstvo pokušava da delegitimiše one koji na te odluke ukazuju. No, ukoliko Ministarstvo kulture i medija zaista brine o svom ugledu, onda mora znati da taj ugled daleko više urušava ćutanje pred spomenicima ratnim zločincima, institucionalna tolerancija simbola fašizma i podrška organizacijama koje baštine ideološko nasljeđe devedesetih od javnog protesta protiv selektivne i politički motivisane raspodjele sredstava u kulturi - jasni su u PEN Centru.
Zaštita kulturnoga pluralizma, antifašističkih vrijednosti i dosljedna primjena zakona ne mogu, podvlače oni, biti selektivne.
- Stoga će PEN nastaviti da javno prati i kritički reaguje na svaki oblik institucionalne pristrasnosti, ideološkog favorizovanja i erozije kulturne autonomije - zaključili su u saopštenju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

PEN Centar: Ministarstvo kulture sprovodi ideološku selekciju u oblasti književnosti

Iz Crnogorskog PEN centra danas su upozorili da se nastavlja režimska farsa čije su žrtve potpredśednik Crnogorskoga PEN centra, pjesnik, prevodilac i esejista Sreten Vujović, te grupa građana koji se kriminalizuju zbog korišćenja svog Ustavom zagarantovanog prava na protest.
Kako su pojasnili, pisac Sreten Vujović s grupom građana tereti se za "napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti", odnosno izazivanje incidenta uoči promocije tadašnjeg kandidata za predśednika Jakova Milatovića ispred Sportskoga centra na Cetinju u proljeće 2023. godine.
- Uzalud se javnost na osnovu svjedočenja prisutnih novinara i snimka događaja mogla uvjeriti da je incident posljedica neprofesionalnog ponašanja policije i Milatovićeva obezbjeđenja, režim je u svom nemilosrdnom obračunu s političkim neistomišljenicima krivce pronašao u jednom piscu i grupi građana koja je koristila svoje ustavno pravo na iskazivanje protesta - naveli su u PEN centru.
Još su, kažu, svježe uspomene na nedavni incident na Zabjelu koji je, prema njihovim riječima, bjelodano pokazao kako policija umjesto da uspostavlja javni red i mir zapravo potpomaže rasplamsavanje ksenofobije i nasilja, privođenjem pogrešnih osoba, lažnim informacijama koje plasira javnosti i, u konačnom, izigravanjem pratnje grupi huligana koja poziva na linč stranih državljana koliko i "domaćih" vjerski nepodobnih građana.
- Ta i takva vlast koja do danas nije iskazala ni jedan jedini gest odgovornosti za masovna ubistva, obračune klanova i talas nasilja koji je zapljusnuo crnogorsko društvo danas na stub srama, uz prijetnju zatvora do 5 godina, stavlja pisca čiji je emancipatorski društveni aktivizam dobro poznat crnogorskoj javnosti još od početka devedesetih godina 20. vijeka - istakli su oni,
Crnogorski PEN centar preuzeće, poručuju oni, sve mjere da zaštite pisca Sretena Vujovića od progona aktuelnog režima.
- A o sramnom progonu intelektualaca koji se odbijaju pokoriti genocidnoj ideologiji svetosavlja i hrabro brane vrijednosti otvorenoga društva, obavijestiće relevantne svjetske organizacije koje se bavi pitanjima ljudskih prava i sloboda - zaključili su u saopštenju.

Crnogorski PEN: O sramnom progonu Sretena Vujovića i grupe građana obavijestićemo relevantne svjetske organizacije

Crnogorski PEN centar i Fakultet za crnogorski jezik i književnost izražavaju duboku zabrinutost zbog porasta govora mržnje i nasilnih istupa koji su posljednjih dana zabilježeni u Crnoj Gori. Pozivi poput „Turci napolje“ i „Ubij Turčina“, koje su javno uzvikivali učesnici nereda i huligani, nisu usmjereni samo prema državljanima Republike Turske koji se nalaze u Crnoj Gori, već predstavljaju i prijetnju prema domicilnim građanima koje ti isti akteri označavaju kao „Turke“.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
"Da povici "Turci napolje", "Ubij Turčina" i slične pomiriteljske parole koje je kroz usta uličnih huligana uzvikivala ovih dana aktuelna crnogorska vlast nijesu (samo) upućene građanima Turske koji borave u Crnoj Gori no prije svega domaćim "Turcima", upozorili smo odmah nakon objavljivanja scena nabujaloga velikosrpskog fašizma.&nbsp;
Javnosti je prvo plasirana gomila dezinformacija - od one da je Crna Gora pritisnuta stotinom hiljada Turaka do one da su bahati Turci maltene zaklali podgoričkoga mladića. Tome su uslijedile poruke o samoorganizovanoj odbrani od turske sile, o naoružavanju itd. Svega tri dana nakon nemiloga događaja otkriva se da je mladić ipak samo lakše povrijeđen, da ima nekolike ogrebotine, da kavgu izgleda nijesu ni započeli migranti te da se nije radilo o mirnim i nenaoružanim podgoričkim mladićima koji su žrtve osionih Turaka. Ispostavilo se čak da je od četvorice osumnjičenih migranata samo jedan državljanin Turske.
Nijedna od pobrojanih činjenica ne da nije spriječila hajku niti izazvala smirivanje strasti, ili nedajbože navela gradonačelnika Podgorice da se obrati građanima zbog straha koji izaziva njegova pastva na ulicama, da ne pominjemo da je navela na razmišljanje putujućega premijera da preispita svoju štetnu odluku o ekspresnom ukidanju bezviznoga režima s Turskom.
Naprotiv. S paljenja auta, restorana i prodavnica u vlasništvu Turaka prešlo se na domaće "Turke". Crnogorski reis gdin Rifat Fejzić primio je gomilu prijetećih poruka od strane onih koji su zabrinuti za mir i sigurnost građana Crne Gore. Reis Fejzić u njihovu poimanju stvarnosti nije crnogorski građanin no samo jedan od Turaka koje treba eliminisati iz (javnoga?) života.
Za ovakvu nimalo neočekivanu atmosferu koja prijeti još jačom eskalacijom najmanje je kriva gomila koja prijeti linčom, pali i lomi. Krivi su oni kojima ta gomila služi kao instrument za postizanje svojih fašističkih ciljeva.
Crnoj Gori duže od sto godina ne prijeti nikakva opasnost od Turske. Jedina realna opasnost za današnju Crnu Goru jeste velikosrpski fašizam koji je ne skreće samo s puta u EU već je čini mjestom nesigurnim za život svih koji se ne pokoravaju toj genocidnoj ideologiji. Današnja Crna Gora opasno je mjesto za život svih koji se suprotstavljaju vladajućem fašizmu. Zato se i prijeti reisu Fejziću a ne poslušnome ministru Ibrahimoviću koji je napad na reisa ispratio saopštenjem koje kao da stiže iz pozicije predstavnika kakve nevladine udruge a ne ministra u Vladi Crne Gore: "U okviru institucija pokrenućemo sve mehanizme kako bismo utvrdili ko stoji iza pokušaja destabilizacije Crne Gore u završnici procesa EU integracija." Ministar Ibrahimović će i nasumičnim pogledom u svoje društvo funkcionera vlasti lako ugledati krivca. Krivci su oni koji su osokolili najnoviji lov na "Turke". Juče su to bili turski migranti, danas je to reis crnogorske Islamske zajednice, śutra to može biti bilo koji drugi "turčin" ali ne i onaj koji poslušno slijedi beogradsku agendu satiranja Crne Gore koju provodi naša poslušnička vlast.
Ako iz ove očigledno organizovane harange kao društvo možemo izvući pouku, to je da ne smijemo dozvoliti nametnuti narativ ksenofobije i zatvaranja u plemenske torove, već povući jasnu crtu - između one Crne Gore zasnovane na demokratskim tekovinama pluralnosti i građanskome ustrojstvu i one kojoj je cilj širenje mržnje i nasilja, desubjektivizacija države i razaranje njenih temeljnih vrijednosti. Ova vlast je podilazeći najnižim šovinističkim strastima rulje instruirane iz centara moći izvan Crne Gore da siju strah i nasilje, pokazala đe pripada.
Ako imaju imalo političkoga ili kakvoga drugog morala, oni kojima je na srcu emancipovana i demokratska Crna Gora a ne provincijalni šovinistički provizorij, moraju se jasno odrediti prema opstanku ovakve profašističke vlasti u kojoj dobrovoljno participiraju i poslati poruku da ipak postoji neka crvena linija za koju nam godinama već obećavaju da je neće preći".

„Turci napolje“ i linč ulica: PEN i FCJK upozoravaju - ksenofobija, dezinformacije i velikosrpski fašizam prijete državi

Kad se u Crnoj Gori poslanica javno, pred kamerama, uz smijeh hvali kako je nekad babi izmakla stolicu, u policiji završi čovjek koji pita: „Je li ovo stvarno smiješno?“ - ukazali su u Crnogorskom PEN centru nakon što je mimer Radosav Vrbica saopštio da je ponovo dobio poziv da se javi u podgorički Centar bezbjednost, ovog puta zbog prijave poslanice Pokreta Evropa sad (PES) Jelene Nedović zbog objave na Instagramu.
Radosav Vrbica, kako su ustvrdili, u ovoj objavi nije prijetio, vrijeđao, izazivao paniku, niti koristio govor mržnje - nego ironično ponovio poslaničinu riječ „presmiješno“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63.1119%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fradosava-vrbicu-opet-zvali-u-policiju-prijavila-me-je-nedovic-zbog-objave-na-instagramu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Kad građanin u ironičnome ključu napiše „PrEsmiješno“, ponavljajući poslaničin javni osvrt na sopstveno ponižavanje svoje babe, i zbog toga biva pozvan na informativni razgovor u Centar bezbjednosti, nije u pitanju samo sloboda javne riječi. U pitanju je očit primjer političkoga nasilja - naglasili su u PEN centru cijeneći da je ova prijava policiji simptom opresivnoga refleksa režima - straha od javne riječi i zabrane moralne reakcije.&nbsp;
Poznati mimer učinio je, kažu oni, zapravo ono što se u svakome odgovornom društvu podrazumijeva.
- U jednoj jedinoj riječi postavio je pitanje mjere. Đe je granica javnoga govora? Što je dostojanstvo drugoga čovjeka? Može li odrasla osoba koja se smije padu svoje babe, koji je sama namjerno izazvala, predstavljati građane u najvišem državnom domu, izigravati elitu, procjenjivati što je dobro a što loše u jednome društvu? - naveli su u PEN centru.
Očito je, decidni su oni, da režim svako preispitivanje sramnih postupaka javnih djelatnika tretira kao „trovanje crnogorskoga prostora“.
- No možda je baš ovaj postupak gospodarice uvrijeđenoga autoriteta usmjeren ka jačanju Mandićeve ideje da se ide „na formiranje jednog specijalnog suda koji bi se bavio tim pitanjima kako da se Crna Gora oslobodi ljudi koji su negdje dominantno zatrovali crnogorski prostor“ - dodali su u PEN centru.&nbsp;
Ovakav čin, prema njihovim riječima, ima samo jedan cilj: da pošalje poruku da građanin nema pravo na moralni sud, na kritičko tumačenje, na ironiju, na neslaganje.
- A društvo koje ukine pravo na neslaganje, ubrzo ukida i pravo na pitanje. U konačnici, ukine i pravo na misao. Stoga ova situacija od nas ne traži retoričku osudu, nego jasnu etičku liniju. Ne radi se o Radosavu kao pojedincu, već o odgovornosti svih nas: Hoćemo li pristati da se kritika tretira kao zločin? Hoćemo li pristati na travestiju stvarnosti u kojoj se ironiji stavljaju lisice? - jasni su u PEN centru.
Možda je, dodaju, krajnje vrijeme da se zapitamo: Ako institucije preispituju komentare onoga ko podśeća na dostojanstvo, a ne onoga ko ga baca sa stolice, što smo zapravo usput izgubili?

PEN centar o prijavi Nedović protiv Radosava Vrbice: Političko nasilje, cilj da se pošalje poruka da građanin nema pravo na moralni sud, kritičko tumačenje i neslaganje

Kad je Radomir Uljarević, očito ministar kulture u śenci i već dokazani majstor zakulisnih igara, lani Milutina Mićovića nazvao „piscem po moranju“, ta procjena nije bila samo kompliment. To je u stvari bio nacrt strategije: pisac po moranju postao je istaknuti kulturni stvaralac po moranju - ocijenili su u Crnogorskom PEN centru i Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK).
Nije, podvlače oni, nagrađen zato što je morao zaslužiti - nego jer je odlučeno da mora dobiti.
- Procedura je zapravo jednostavna: između četiri podobna zida donijeta je odluka, a Ministarstvo kulture i Vlada Crne Gore odradili su isporuku. Kao kakav institucionalni Glovo za državne nagrade i statusne apanaže. Klikne se „dostava“, i stiže povelja i doživotna mjesečna naknada. Plaćaju, naravno, građani Crne Gore: oni koje Mićović naziva „otpadom modernog svijeta“, kojima prijeti „kašenje i gaženje“, oni Crnogorci kojima bi zabranio ime, oni što su „nula ljudi“ ako kažu da nijesu Srbi. Plaćaju i Muslimani, i Hrvati, i Albanci, kojima novi istaknuti kulturni stvaralac uporno negira identitet, uvjeravajući i njih i svijet da su svi oni samo otpali Srbi, otpadnici od porijekla, istine i svjetlosti, pali „u bezobrazije, smrtni zaborav i izdajstvo“ - naveli su u PEN centru i FCJK.
To su, ističu oni, stavovi na koje bi se u svakoj pravnoj državi primijenili članovi 47 i 50 Ustava - zabrana govora mržnje, zabrana diskriminacije. Ali, kako su kazali, u današnjoj Crnoj Gori za širenje mržnje dobijate državne nagrade i doživotnu mjesečnu naknadu.
- Možda je status istaknutoga kulturnog stvaraoca Mićović zavrijedio svojim mizoginim i vulgarnim Fejsbuk obračunima, u kojima razmatra o tome koja je žena dostojna silovanja a koja ne, ili o tome kako poslanica u Parlamentu Crne Gore „kriči“ kao „samozvana pravoslavna ćurka“. Možda je tačku 4 člana 2 <a href="https://etv.me/drustvo/zirojevic-zlonamjerno-je-status-istaknutih-kulturnih-stvaralaca-davati-mrziteljima-crne-gore">Uredbe o kriterijumima i načinu dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaralac</a> ispunio i kad je povodom svirepoga ubistva dvanaest nedužnih Cetinjana slavio riječi Peđe Vukića: „O nesrećni grade, pun zlobe i mržnje, nečovječnog duha, bez srca i duše, nek ti Gospod sudi u pepelu, plamu, sinovima tvojim što dušmanu služe“ pa je time „doprinio razvoju kulturnih vrijednosti Crne Gore i njenoj međunarodnoj afirmaciji“ - naveli su u PEN centru i FCJK.
Oni su ustvrdili da je član komisije za dodjelu ovoga statusa Branko Baletić objavio da Komisija nije donijela takvu odluku, te da mu je status dodijeljen mimo procedura - ali uz jasan politički nalog. Isto, kako su konstatovali, onako kako je ljetos dodijeljena i Trinaestojulska nagrada Bećiru Vukoviću, uprkos kršenju propisa i uprkos žestokim reakcijama kulturne javnosti.&nbsp;
- Projekat nagrađivanja i doživotnog honorisanja onih koji Crnu Goru vide kao „državni eksperiment“ zasad je posve uspješan, iako je u koliziji s pozitivnim pravnim i ustavnim normama. Milutin Mićović je u tome projektu prvo dobio državnu nagradu Miroslavljevo jevanđelje, a sada putem statusa istaknutog kulturnog stvaraoca i budžetsku svijeću. A koliko Ministarstvo kulture i medija, na čelu s ministarkom iz reda Demokrata, fizijatricom Tamarom Vujović ima veze sa svojim poslom i uopšte s crnogorskom kulturom, sasvim je razvidno iz reagovanja koje je MKM ovim povodom proslijedilo medijima. U tome se saopštenju halucinira da je Matica crnogorska Milutinu Mićoviću dodijelilo nagradu, i to nagradu zornoga imena „Luča“, da valjda i nečim crnogorskim osvijetli mrak koji Mićović širi - istakli su u PEN centru i FCJK.
No, kako su dodali, javnost, za razliku od MKM, zna ili se lako može informisati da ovakvu nagradu Mićović nikad dobio nije.
- Doduše, nije to jedina laž u saopštenju MKM. Pokušaj da se problematizovanje dodjele statusa Milutinu Mićoviću podvede pod priču o njegovoj nacionalnoj pripadnosti, osim što je klasični spin, novi je prilog raspirivanju toksičnih podjela u društvu. Takva nam je i državna i kulturna politika: što više raspiruješ plam mržnje, to si više na ljestvici podobnih. Zato se ne treba iznenaditi ako śutra Glavni grad Nagradu „19. decembar“ dodijeli piromanima - za „afirmaciju vatre i poseban doprinos ljetošnjim požarima“ - zaključili su u reagovanju.

1250x600

1084x550

PEN centar i FCJK: MKM i Vlada su institucionalni Glovo za državne nagrade i statusne apanaže

Crnogorski PEN centar ponovo upozorava na eroziju medijskog prostora u zemlji, ističući da se i javni i privatni mediji sve češće koriste za promociju velikosrpske ideologije umjesto za njegovanje kulturnog pluralizma. Kao najnoviji primjer navode emisiju "Etnopis" na podgoričkom javnom servisu, u kojoj je gost Milinko Mihailović izjavio da je Sveti Stefan Piperski bio “oslonac očuvanja nacionalne svijesti i kulture cjelokupnog srpskog naroda u Crnoj Gori”.
Saopštenje prenosimo u cjelosti:&nbsp;
Slobodni i nezavisni mediji predstavljaju jedan od temelja svakog demokratskog društva. Njihova uloga nije samo u informisanju građana, već i u obezbjeđivanju pluralizma mišljenja, kritičke debate, edukacije građana i nadzora nad radom institucija vlasti. Stoga je za demokratizaciju društva od nemjerljivog značaja nezavisnost javnih servisa i lokalnih medija koje finansiraju građani, jer samo kroz slobodne i profesionalne medije oni mogu donositi informisane odluke i aktivno učestvovati u društvenom i političkom životu.
Kad dođe do okupacije medijskog prostora od strane političkih i interesnih grupa koje promovišu ideologije i sadržaje suprotne ustavnim načelima i vrijednostima demokratije, dolazi do ozbiljne prijetnje demokratskom poretku. Umjesto pluralizma, društvu se nameće jednoumlje i propaganda; umjesto slobodne debate njeguje se manipulacija i polarizacija javnog mnjenja, a umjesto tačnog i edukativnog informisanja – krivotvore se činjenice i stvaraju lažni kulturni i istorijski narativi. Takva praksa vodi urušavanju povjerenja građana u institucije, potiskivanju slobode izražavanja i slabljenju procesa demokratizacije.
Već duže navedeni negativni procesi se odvijaju u crnogorskoj medijskoj sferi. Crna Gora je izložena ozbiljnoj eroziji medijskog prostora, kako u privatnim, tako i u javnim medijima, na šta je crnogorski PEN centar više puta upozoravao domaću i međunarodnu javnost.
Jedan od najnovijih primjera jeste emisija Etnopis koja se prikazuje na podgoričkom javnom servisu, a koja, umjesto da obrazuje i promoviše kulturni pluralizam, propagira velikosrpsku ideologiju u Crnoj Gori. U emisiji posvećenoj Ćeliji Piperskoj, njen gost Milinko Mihailović, potpisan kao hroničar Pipera, izjavio je da je Sveti Stefan Piperski „pružao svesrdnu podršku za očuvanje nacionalne svijesti i srpske samobitnosti ovoga naroda“ i da je poput crnogorskih mitropolita, u periodu bez organizovane državne vlasti, zajedno s njima predstavljao “oslonac očuvanja nacionalne svijesti i kulture cjelokupnog srpskog naroda u Crnoj Gori“.
Takve izjave jasno potvrđuju prisustvo velikosrpske matrice u javnom servisu Podgorice. Kroz ovakve narative Sveti Stefan Piperski prestaje da bude crnogorski svetac i simbol crnogorske duhovnosti, dok se crnogorski mitropoliti i Petrovići predstavljaju kao čuvari srpske, a ne crnogorske državne i nacionalne svijesti. Riječ je o poznatoj propagandi koja je u direktnom sukobu sa crnogorskom istorijskom i kulturnom istinom.
Stoga, očekujemo od crnogorskih kulturnih i naučnih institucija, poput Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Istorijskog instituta i Univerziteta Crne Gore da reaguju na krivotvorenje činjenica, da jasno osude zloupotrebu duhovnosti, kulture i istorije u političke i ideološke svrhe i da zahtijevaju uklanjanje spornih sadržaja. Kao i pozivanje na odgovornost autora i uredništva emisije te menadžmenta javnog servisa koji sredstva svih građana Podgorice koristi za promociju interesa druge države i tuđe crkve sa śedištem u Beogradu.
Institucije nauke i kulture imaju obavezu da, u situacijama kada su ugrožene ustavne vrijednosti i demokratski poredak, aktivno učestvuju u javnom životu i štite društvo od ideoloških manipulacija. Samo zajedničkim djelovanjem nevladinog sektora i akademskih institucija može se ojačati otpornost crnogorskog društva na propagandu i dezinformacije koje se plasiraju uz pomoć i zaštitu lokalnog i državnog vrha. Međutim, ukoliko akademske, naučne i istraživačke institucije ostanu nijeme na slučajeve poput navedenog, koje sve učestalije gledamo, onda se s pravom postavlja pitanje da li su i rukovodioci tih institucija dio iste, maligne i velikosrpske agende u Crnoj Gori.
Slobodni i profesionalni mediji su uslov stabilnog, pluralnog i demokratskog društva, i zato njihova zaštita mora biti prioritet svih koji vjeruju u budućnost Crne Gore kao građanske i demokratske države.
Crnogorski PEN centar će i o ovom slučaju obavijestiti relevantne međunarodne organizacije i institucije koje se bave slobodom medija i prate procese demokratizacije crnogorskoga društva, kako bi se dodatno skrenula pažnja na ozbiljnost problema i potrebu hitne reakcije.

Kako RTV Podgorica kroz kulturnu emisiju propagira velikosrpsku agendu

Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Crnogorski PEN centar uputili su poruku dubokog poštovanja prema žrtvama i solidarnosti sa svima pogođenima tragedijama koje su u protekle tri godine obilježile Cetinje i Crnu Goru.
- Hrabrost onih koji, uprkos nezamislivom bolu, istrajno traže istinu i pravdu, obavezuje cijelu Crnu Goru. Istina se mora izgovoriti, odgovorni moraju odgovarati, a nijedna porodica i nijedno dijete nikada više ne smiju proći kroz ono što su oni prošli. Ćutanje institucija ne smije biti odgovor na ljudsku patnju. Kao odgovorno društvo, moramo prekinuti tišinu koja prijeti da preraste u zaborav. Ne smijemo dozvoliti da se tragedije svedu na statistiku, niti da se bol mjeri trajanjem medijske pažnje - navodi se u saopštenju.
Dodaju da sjećanje na žrtve nije samo čin pijeteta, već i jasan izraz otpora ravnodušnosti.
- To je poruka da su životi, dostojanstvo i istina važniji od političkog komfora ili institucionalne šutnje. Zato ćemo 12. avgusta biti na Cetinju – da pokažemo da pamtimo, da stojimo uz porodice stradalih i da potvrdimo da Crna Gora može biti društvo koje život cijeni iznad svega - poručuju iz FCJK i Crnogorskog PEN centra.

FCJK i PEN centar: Istina se mora izgovoriti, odgovorni moraju odgovarati

Kad je jutros Metodije Ostojić u Gornjem Zaostru kod Berana najavio da će spomenik zločincu Pavlu Đurišiću unijeti u crkvu đe će se, kako kaže, vjernici okupljati „u Pavlovo ime“, jasno je demonstrirao da to nije crkvena služba. To je otvoreno idolopoklonstvo masovnom ubici - ukazali su u Crnogorskom PEN Centru.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmetodije-spomenik-pavlu-durisicu-cemo-staviti-u-crkvu-pa-neka-dodu-da-je-ruse&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ostojić je, kako su konstatovali, pozvao vjernike da rade protiv države, koja je, makar deklarativno, istakla da spomenik treba ukloniti.
- Pozvao je vjernike da se okupe u ime čovjeka čije su ruke ogrezle od krvi petnaest hiljada nevinih muslimana, Roma, antifašista, od kojih su većina bili nemoćni civili - žene, đeca i starci. Najavljenim prenošenjem bronzane skulpture u crkvu Metodije je pokazao da nije u pitanju spomenik - on pravi oltar. Ne čuva pamćenje - on kreira kult - jasni su oni.
Ova zločinačka beatifikacija koljača otkriva, ističu u PEN Centru, što je uistinu Crkva Srbije.
- Ona nije hrišćanska, već četnička organizacija koja svetost mjeri brojem leševa koje je neko ostavio za sobom. Ali ne zavaravajmo se da je ovo priča o podjelama iz prošlosti - dodali su u PEN Centru.
Svaki put kad neko uđe u tu crkvu, svaki put kad se pomoli pred tim spomenikom, klanja se, cijene oni, ideji nestanka Crne Gore. Zato su i, podvlače u PEN Centru, intonirali zvaničnu himnu Srbije - da obilježe teritoriju.
- Crkva Srbije je postala logistička baza za konačno rješenje crnogorskoga pitanja, oružje za uništenje crnogorske državnosti. Metodije nije episkop, već politički operativac radikalnoga Beograda u mantiji - kazali su u PEN Centru.
Ističu i da ne bi trebalo da se zavaramo ni da su državne institucije iskreno protiv nepomenikova spomenika i protiv ove akcije Crkve Srbije.
- Dok Metodije najavljuje idolopoklonstvo zločincu, bezbjednosni sektor koji je ne tako davno nemilice trošio biber sprej na mirne demonstrante pravi se neinformisan, kao da nema ko i nema čime da razagna šaku neobrazovanih i zavedenih što otvoreno podrivaju ustavne temelje države. Jasno je odavno sve: mogu i znaju, ali neće, jer oni su, kao i premijer Spajić i brojni ministri u Vladi, izašli ispod Metodijeve mantije - naglasili su u PEN Centru.
Izbor je, podvlače, očit: ili si s Crnom Gorom ili s Metodijem i njegovim kultom smrti.
- Neutralnost ne postoji - zaključili su u PEN Centru.

PEN Centar: Zločinačka beatifikacija koljača otkriva što je uistinu Crkva Srbije, prenošenje spomenika Pavlu Đurišiću je otvoreno idolopoklonstvo masovnom ubici

Komisija koju su činili predstavnici familije prof. dr Milenka A. Perovića i predstavnici Crnogorskoga PEN centra donijela je jednoglasnu odluku da Nagrada "Milenko A. Perović" za 2025. godinu za najbolji esej na temu "Sloboda je moj izbor", u konkurenciji velikog broja vrijednih eseja, pripadne studentkinji Fakulteta političkih nauka Vasilisi Minić, navodi se u saopštenju PEN-a.
Kako je istaknuto u saopštenju, nagrada "Milenko A. Perović" je utemeljena kao nagrada koju će Crnogorski PEN centar dodjeljivati jednom godišnje na osnovu konkursa za najbolji esej iz neke od oblasti koje su bile predmet interesovanja uglednoga profesora filozofije, esejiste i predśednika Crnogorskoga PEN centra prof. dr Milenka A. Perovića.
Pravo učešća na konkursu imaju studenti svih visokoškolskih ustanova koje djeluju u Crnoj Gori, a prvonagrađeni esej će biti objavljen na zvaničnim stranicama Crnogorskoga PEN centra.
- Novčanu nagradu u iznosu od 500€ za laureta obezbijedila je familija prof. Milenka A. Perovića, dok će terminu svečanosti povodom uručenja nagrade javnost naknadno biti obaviještena- zaključeno je u saopštenju.

PEN centar: Nagrada Milenko A. Perović pripala Vasilisi Minić, studentkinji političkih nauka

Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade, čiji je dobitnik ove godine i negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković, brutalno je prekršio Zakon o državnim nagradama.
Na to su ukazali u crnogorskom PEN Centru ističući da taj Zakon jasno precizira da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“ - a da sva tri laureata godišnje nagrade za 2025. godinu dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
- Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje se građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“. Stavom 3 istoga člana propisano je da „u jednoj oblasti se može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“ - citirali su Zakon u PEN Centru.
Izvjesno je, kako su istakli, da su članovi Žirija grubo prekršili Zakon i još jednom derogirali najznačajniju državnu nagradu u Crnoj Gori.
Predsjednik žirija, inače, je Nikola Rakočević, a članovi Želidrag Nikčević, David Kalaj, Radoslav Stanišić, Miodrag Živković, Danilo Marunović i Dragan Koprivica.
<h2>KAMPANJA „PREUMLJAVANJA“</h2>
U PEN Centru su, stoga, ocijenili da brutalnost kojom se sprovodi kampanja „preumljavanja“ - kako ovaj proces nazva promoter nacifašističkih zločinaca, mitropolit Srpske pravoslavne crkve Joanikije Mićović - ogleda upravo i u djelovanju žirija za dodjelu najvišeg državnog priznanja koji je Skupština Crne Gore delegirala da obavi sramni posao.
- Taj je žiri bez zazora prekršio Zakon o državnim nagradama, što zahtijeva hitnu reakciju javnosti i nadležnih pravosudnih institucija - jasni su u PEN Centru.
Oni su pozvali predstavnike akademske javnosti i civilnog sektora, ali i političke predstavnike građana u Skupštini Crne Gore, te nadležne pravosudne ustanove da se suprotstave ovom eklatantnom primjeru izrugivanja zakonima i narušavanju dostojanstva države Crne Gore.
<h2>VRJEDNOSNI SUNOVRAT</h2>
Oni nijesu ostali nijemi na činjenicu da je negator svih vrijednosti koje simbolizuje Trinaesti jul - Bećir Vuković ove godine nagrađen. Decidni su da je takva odluka žirija skandalozna, te još jedan od primjera društvenog i vrjednosnog sunovrata u režiji crnogorskog režima.
- Ako su uslov za dodjelu nagrade „rezultati od izuzetnog značaja za Crnu Goru“, kako to propisuje Zakon o državnim nagradama, odlukom da Bećir Vuković dobije najznačajnije državno priznanje aktuelni režim šalje poruku da se vrijednosti koje u svom radu promoviše ovaj laureat - ksenofobija, islamofobija, kulturrasizam, anticrnogorstvo, slavljenje ratnih zločinaca, negiranje genocida i sl. - danas standardizovane kao „doprinos razvoju i afirmaciji Crne Gore“ - naveli su u PEN Centru.&nbsp;
To je, kažu, dakle neka nova Crna Gora na koju nas ćeraju da se naviknemo gušeći slobodu misli i govora, brutalno gazeći Ustav i zakone, forsirajući klerikalizaciju i fašizaciju društva, targetirajući novinare, intelektualce i umjetnike, kriminalizujući ideju suverene Crne Gore i slično.
<h2>ŠTELOVANJE NAGRADE VUKOVIĆU</h2>
Jedan od članova žirija, reditelj Danilo Marunović juče je u <a href="https://etv.me/drustvo/smetnja-srpskom-rezimu-u-crnoj-gori-su-svi-suverenisti-nato-im-je-prepreka-za-potpuno-preuzimanje-kontrole">intervjuu za Portal ETV</a> rekao da je nagrada Bećiru Vukoviću štelovana.
- To mi je bilo jasno od početka i borio sam se u okvirima onoga što su moje mogućnosti unutar tog žirija. Žiri je formiran je kao refleksija parlamentarne strukturte, odnosa snaga u parlamentu. To je ekvivalent tog odnosa snaga, uvijek kroz istoriju dodjele te nagrade. I ako meni neko uputi kritiku kako sam ja mogao da stanem iza te odluke, mora znati da nijesam. Ja sam galasao za svoje kandidate i borio se za njih, većina je presudila - rekao je Marunović.
To je isto, cijeni on, kao da se kritikuju opozicioni crnogorski politički akteri zašto učestvuju u radu parlamenta.
- Dio javnosti apsolutno iz neznanja, iz površnog posmatranja naše realnosti donosi tako brzoplete i nerelane komentare - dodao je Marunović.
Tu su, kaže, suprotstavljena dva koncepta.
- Jedan je da li mi kao lojalisti građanske, suverene, evropske Crne Gore treba da ignorišemo prisustvo u žirijima te nagrade i da dozvolimo njima potpunu kontrolu nad nagradom koja nosi naziv 13. jula ili možemo da svojim prisustvom unutar žirija obezbijedimo u određenoj mjeri da nagradu dobiju i ljudi koji je zaista i zaslužuju. Fajter sam po prirodi, pristao sam da budem član toga žirija kroz ambiciju i želju da zaista tu nagradu dobuju ljudi koji su je zaslužili. Danas mogu sa sigurnošću da saopštim da je moje i prisustvo određenih kolega u Žiriju naša zasluga što je nagradu dobio jedan Miloš Karadaglić, uprkos njegovoj ingenioznosti kao izvođača i međunardnoj reputaciji, vjerovatno najpoznatijeg Crnogorca na planeti, da niije nas bilo u tom žiriju to se ne bi desilo - naveo je Marunović.
<h2>„BUKSOVCI“ IZGUBILI NAGRADU JER JER SE ČLAN ŽIRIJA, LOJALAN VUČIĆU, PREDOMISLIO</h2>
Jedan od kandidata koje je glasao su „The Books of Knjige“, a oni, prema tvrdnjama Marunovića, nijesu pobijedili „isključivo zbog nevjerovatnog spleta okolnosti“.
- Jedan od članova žirija lojalan režimu u Podgorici koji je pod kontrolom Aleksandra Vučića, svoje mišljenje promijenio u toku samog glasanja. U jednom trenutku je argumentovano bio za „Buksovce“, da bi to mišljenje promijenio u sljedećem krugu glasanja, sve u roku od 15 minuta - ispričao je Marunović juče Portalu ETV.&nbsp;
Tako je, ističe on, izmakla šansa da nagrade jednu briljantnu umjetničku grupu kao što su „Buksovci“.
- Umjesto toga, prevagnula je politička odluka inspirisana ideološkim motivima - zaključio je on.
<h2>VUKOVIĆEV SRAMNI URADAK</h2>
Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.
- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.
Naveo je da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.
- Da ironija bude veća, mladi monah Joanikije sahranio je Đilasa. Na sahrani nije bilo sinova komunista, bili su sinovi četnika. U petak 20. avgusta, u kući Radenovića u Podbišću, dvadesetak Mojkovčana, i prijatelja iz Pive i Pljevalja, razgovaralo je o prekipjeloj muci srpskoj koja u kontinuitetu traje od Đilasove crnogorske nacije do raspopovih komita… Sjedio sam u istoj sobi, na istom mjestu na kojem sam sjedio i poslije Đilasove sahrane. Kakve li ironije - piše Bećir Vuković koji je te godine izabran za predsjednika žirija za dodjelu najveće državne nagrade, a čiji je sada dobitnik.
Vuković je u istom uratku napisao i da je današnja Crna Gora „ironija istorije“.
- U nedelju 22. avgusta, na Cetinju, održan je protest novokomponovanih komita na čelu sa svučenim policajcem iz Podbišća. Ironija ironiju stiže i prestiže… Kako god premišljali, današnja Crna Gora nije ništa drugo nego epilog - ironije istorije. Na mitingu spiker je zamolio da se mnogo ne maše krstovima, jer to vrijeđa neke - Crnogorce. Koje, nije rečeno. Ako su u pitanju kakvi konvertiti, ispada da je i konvertite izmislila Kominterna… Nekoliko trenutaka prije nego ga je transparent mlatio po glavi, iznad direktora NVO crnogorske crkve, vijorila se zastava SAD-a, sa 50 zvezdica. Nije manje zvijezda prebrojio ni raspop u crnoj spavaćici… A, Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu. Malo je reći da je u pitanju samo ironija - napisao je, pored ostalog, Vuković.

Anja Ivanović

Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: pen-centar