Plenković i Obuljen nastaviće da finansiraju lijeve uhljebe, udruge, medije, SNV i Pupovca. Jer moraju. Zauzvrat, oni će njega i HDZ rušiti zbog “fašizacije”.
Da, da. Ipak njih boli Vukovar i vukovarske žrtve. Uvijek nekako s novembrom počinju da kljucaju po simbolizmu Vukovara, koji za njih održava taj nacionalni osjećaj i prkos Hrvata, njima toliko nepodnošljiv. Ove su se godine posebno raskokodakali, ali su pametniji. Više ne rade to, što bi rekli Dalmatinci, grezo, grubo i primitivno, kao prije par godina, kada su čak psovački poručili: “Jebo vas Vukovar.” Psovki sada nema, ali “satira” je ostala. Kažu sada lijevi uhljebi iz kulturnjačkih udruga i medija da je njima svima, kao i Srbima u Hrvatskoj, suspendovana sveobuhvatna sloboda, ukinuta im ljudska i kulturna prava, pravo na slobodu izražavanja, otkazane brojne izložbe, tribine, književne večeri i folklorne manifestacije.
Jer je novembar. Ne kažu, međutim, da im državni novac i dalje uredno pristiže. A pritječu im stotine miliona eura svake godine. I u novembru. O tome da njihovo postojanje, djelovanje i slobodu izražavanja godinama finansira država — konkretno već tri mandata HDZ-a — oni neće reći ni riječ. Pogotovo ne sada, kada su u “slobodarskom” i “revolucionarnom” zanosu usmjereni baš na rušenje Plenkovićeve koalicione vlasti HDZ-a i DP-a, zbog “fašizacije”, suspendovanja Republike, demokratije, Ustava. Kako sada spominjati taj novac, jer, zaboga, kakva je to “ustaška vlast” koja i dalje redovno finansira sve te silne lijeve uhljebe, njihove kulturnjačke događaje, festivale, zabave, književne večeri, tribine, knjige i prevode. I da, nastavlja finansirati izgradnju oko 40 srpskih kulturnih centara širom Hrvatske, bez obzira na kontroverzne sadržaje koji iz tih centara sada izbijaju kao gljive nakon kiše.
Ostaje pitanje: da li je do polarizacije u hrvatskom društvu došlo nakon Thompsona, ili je Thompsonovo ljeto 2025. reakcija na polarizaciju koja je došla slijeva i koja bi Hrvatsku opet željela vidjeti, ako ne kao neki regionalni privjesak, onda kao “modernu”, anacionalnu i ateističku državu. Polarizacija ostaje i sada je već jasno da će se ona nastaviti produbljivati. To će svakako imati uticaja na političku scenu i formiranje oštro suprotstavljenih tabora, čemu ćemo svjedočiti na parlamentarnim izborima 2028. ili ranije. Polarizacija koja bi ideološki bila sve ekstremnija ne odgovara vladajućem HDZ-u, jer se smanjuje prostor i mogućnost za nastavak politike umjerenog desnog centra. Ona, pak, odgovara bloku SDP–Možemo!, koji će nastaviti širiti svoj lijevi cordon sanitaire prema “snagama fašizacije”. I dok će s jedne strane Plenkovićev HDZ optuživati zbog fašizacije, s druge strane desnije političko i biračko tijelo Hrvatske sve će ih više prozivati zato što finansiraju anacionalnu političku ljevicu i gradnju 40 srpskih kulturnih centara, što kod tog biračkog tijela izaziva veliku sumnjičavost.
Činjenica je da Vlada RH velikim novcem redovno finansira stotine kulturnjačkih udruga koje su, ispostavilo se, u ogromnoj većini ljevičarske, čak ultraljevičarske. Država to čini jer joj je dužnost finansirati i tzv. civilno društvo. Hrvatska je posebnost u tome što su se u te udruge uglavnom infiltrirali ljevičari. Otkako se pojačalo finansiranje, stvorena je cijela paukova mreža raznih takvih udruga, tribina, manifestacija, filmskih i drugih festivala, koja je prekrila cijelu Hrvatsku. Da nije bilo frke oko onog festivala u Benkovcu, ne bi se ni znalo da su se lijevi infiltrirali čak i u jednom Benkovcu, u kojem živi ortodoksno desni birački puk. Desnih kulturnjačkih udruga, pak, mnogo je manje, ako ih uopšte ima, i one prolaze daleko trnovitiji put do državnog novca. Stoga nije čudno da ritam kroz medije i kulturu nameće ljevica. Koja će tu uvijek spomenuti i Pupovčeve Srbe. Uzeće ih u zaštitu čak i kada naprave izložbu posvećenu jednom od tvoraca Memoranduma SANU, Medakoviću će tepati da je bio dobri, nježni djedica, a sigurno će naći koju lijepu riječ i za manifestaciju SKC-a iz Pule, gdje je Vlaho Bukovac smješten među srpske slikare. Namjera je da se Pupovac prebaci u antihadezeovski tabor.
Plenković i Obuljen su, dakle, izdašno finansirali brojne lijeve uhljebe smatrajući valjda da će ih udobnost uspavati. Isti je pristup prema SNV-u i Pupovcu. Morali su izaći iz Vlade, ali zato su dobili koji milion eura više.
Što se hrvatske ljevice tiče, ona ne prihvata ni novije istorijske lekcije. Prije nekoliko godina, prije nego što je postao patrijarh SPC-a, Porfirije je bio od njih proglašavan čovjekom mira i s tim se “mirotvorcem” svakog vikenda družilo. Bila je stvar prestiža u zagrebačkim i hrvatskim kulturnjačkim krugovima reći da te je pozvao Porfirije. A kada se Porfirije preselio u Beograd i pretvorio u jednog od glavnih protagonista velikosrpstva, u tim krugovima prestalo se o njemu govoriti. Ne mogu ga kritizirati, jer bi priznali da ih je “mirotvorac” namagarčio, a sami ispali tragično naivni. Frustraciju i ljutnju radije su preusmjerili na “fašistoide” iz Banskih dvora. Boli ih briga, novac i dalje pristiže, jer bi suspenzija bila “gušenje slobode izražavanja”. To se nekada zvalo saradnja s režimom.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Sjetite se Porfirija, kada su hrvatski ljevičari ispali tragično naivni

U Beogradu je sinoć održana proslava u u Narodnom pozorištu povodom obilježavanja Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, kao i jubileja – 150 godina od „Nevesinjske puške“, simbola prkosa i slobode srpskog naroda, u ime SNP Crne Gore prisustvovao je predsjednik partije Vladimir Joković, saopšteno je iz ove stranke.
Pored lidera SNP-a, svečanosti su prisustvovali premijeri Srbije i Republike Srpske, prof. dr Đuro Macut i Savo Minić, patrijarh srpski Porfirije, kao i brojni članovi Vlade Srbije – ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, ministar kulture Nikola Selaković, ministar pravde Nenad Vujić, ministarka privrede Adrijana Mesarović, ministar omladine i sporta Zoran Gajić i drugi.&nbsp;
Među zvanicama je bio i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.
SNP u saopštenju posebno naglašava značaj jubileja „Nevesinjske puške“, kao događaja koji je označio početak ustaničkog otpora i slobodarskog pokreta srpskog naroda.
Ističu da su slobodarske tradicije Crne Gore neraskidivo povezane sa tim istorijskim momentima, a naš narod je kroz vjekove doprinosio očuvanju ideala slobode, dostojanstva i zajedništva.
- Uvjereni smo da se čuvanjem ovih vrijednosti mladim generacijama ostavlja snažna poruka i trajna inspiracija – da sloboda, jedinstvo i zajedništvo ostaju temelj našeg identiteta i našeg puta u budućnost - zaključeno je u saopštenju

500x500

Proslavi Dana srpskog jedinstva prisustvovao i crnogorski ministar Joković, sa patrijarhom Porfirijem, srpkim premijerom i ministrima

Pola Srbije ustane, dođe pred Skupštinu i tu stane. Ovo društvo je paralizovano. Izgubilo je vitalnu snagu, istrošilo se u jurišanju na istorijske vjetrenjače i u krstaškim ratovima protiv realnosti, kaže za Nova.rs Svetislav Basara.&nbsp;
- Nakon što je moj poslednji roman „Rekapitulacija“ – u kojem sam iznio pojedinačne optužnice protiv osumnjičenih u zavjeri za ubistvo Zorana Đinđića – uprkos opstrukcijama novog menadžmenta JP Službeni glasnik izašao iz takozvane štampe, nakon što se Više javno tužilaštvo, uprkos obilju podastrtih dokaza, nije oglasilo, niti je bilo (makar negativnih) reakcija javnosti, postade mi jasno da su svi punoljetni građani Srbije – dead or alive, što rekle western potjernice – pasivni saučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu za ubistvo Zorana Đinđića, i povukoh se u dobrovoljni egzil u selo B. da ližem rane i da poradim na konceptu neke radikalnije poetike…- navodi Basara.
E tu radikalniju poetiku Svetislav Basara predstavio je u novom romanu „Minority Report – podcast”. Roman je označio i još jedan „transfer“ književnika, ovoga puta iz državne kuće – Službeni glasnik, u manju, i privatnu – Deretu. I opet je, i s novim romanom, Basara bio u užim ili širim izborima za književne nagrade…
A u djelu „Minority Report – podcast“ piše kako je srpski jezik kontraindikovan za poeziju i prozu, da je mučilište pisaca, masovni ubica srpskih pesnika… I kako se onda već toliko godina nosi s istim tim jezikom Svetislav Basara objašnjava:
– Srpski jezik, ako i nije baš kontraindikovan, nije naročito podesna alatka za poeziju i prozu. Po ovdašnjem ustaljenom običaju, od svih mogućih srpskih jezika, odabran je najgori, najprostiji, najneduhovniji, onaj iz Vukove selendre. Srpski je jezik koji nema dubinu. Isto govore – posljedično isto i misle – Arkan i akademik Ćosić. Predsjednik republike i pijačna prodavačica. Standardni, takozvani književni jezici nisu govorni, narodni jezici, to su konstrukti. Stvoreni su u književnim radionicama i akademijama nauka. Kod nas to nije bio slučaj. I to je naš veliki, nevidljivi problem. Ako nemate riječi za stvari kao što su „čekič“ i „ekser“ – koje bi se, kad bi se malo pročeprkalo, našle u zaboravljenom jezičkom fondu – ako ste izbacili mnoge glagolske oblike, ako su još neke bazične riječi strane, onda ste vi, kako to Hajdeger kaže, „siromašni svijetom“, onda ne razumete ni svijet ni sami sebe- poručio je Basara.
Intervju za Novu prenosimo integralno:
Podsećate na jedan od svojih pređašnjih romana – „Kontraendorfin“. Prisećate se, iako ste verovatno iz zle namere dobili NIN-ovu nagradu (?), izazivanja anafilaktičkog šoka u ovdašnjoj javnosti. A priznajete i da je taj roman istovremeno kažnjen i nagrađen. Da li ste onda kažnjenik ili dvostruki NIN-ov laureat?
– Okanimo se nagrada i kazni. Zadržimo se na anafilaktičkim šokovima. Ovdašnja javnost zapada u anafilaktičke šokove zbog stvari koje nisu šokantne – poput, na primer, (istinite) anegdote o dupetu Desanke Maksimović u „Kontraendorfinu“, dok sa druge strane uopše ne primećuje – tačnije: pretvara se da ne primećuje – mnoštvo šokantnih, jezivih i odvratnih stvari. Dugo ću pamtiti vapaj jedne zavetnice na onoj neodržanoj književnoj večeri u Aranđelovcu (predstavljanje knjige „Kontraendorfin“ u okviru smotre „Mermer i zvuci“ sprečili su avgusta 2021. upadom na književno veče pripadnici aranđelovačkih „Zavetnika“, prim.aut.), koja mi se sva usplahirena, unosila u lice i ponavljala: „Ali gospodine, zašto u dupe, zašto u dupe?“ Malo je falilo da joj kažem: „A zašto ne.“
&nbsp;Delite li sud vašeg živopisnog junaka iz Srema Ogriskovića da je srpski svet početak kraja sveta?
– Da li je početak kraja sveta, to ne znam, ali je megalomanska ideja srpskog sveta sigurno krupan korak u pravcu srljanja u još jednu avanturu koja bi mogla završiti transformacijom Srbije u Južnu Belorusiju.
Zašto neko nije pravi Srbin ako je, primera radi, filozof i nema oružje u ruci?
– Evo zašto… Zato što se u Srbiji, kad se neko proserava, kaže da taj filozofira, a kad neko izgovori/napiše nešto pametno, onda se kaže da taj sere. Vrlo kratko. Vrlo jasno. Siguran sam, recimo, da će najmanje 60 odsto onih koji pročitaju ovaj intervju pomisliti: „Evo ga, Basara, opet nešto sere“. Ovaj narod je naprosto formatizovan da njime gospodare neuke siledžije, idioti i pokvarenjaci.
Provejava kroz roman rečenica da su „Srbi, Srpkinje i pravoslavlje nestabilan trokomponentni imploziv, koji razara i Srbe i Srpkinje i pravoslavlje“, a tu je i opaska da je i za članove svetosavskog Kju Kluks klana samo mrtav Đinđić mogao biti koliko-toliko dobar Srbin. Ako je zaista tako, šta biste sad rekli o SPC?
– Prvo bih i ja nešto pitao: šta je uopšte SPC? Postoji u Srbiji, kao i svugde uostalom, nevidljiva crkva, duhovna zajednica muškaraca i žena koji veruju da je Isus Hristos „put, istina i život“, da će „nebo i zemlja proći ali da njegove reči neće proći“ i da će, po obećanju „sve novo tvorim“, na kraju vremena presazdati tvorevinu i vratiti je u pretpadno (a možda i bolje) stanje. Za jedan deo tih muškaraca i žena – ne i za mene – zemaljska SPC je tzv. „carski put“, mentalni egzoskelet, usmeravač, korektor, neka vrsta turističkog vodiča. Za mnoge te muškarce i žene i ovakva SPC delimično, ali ipak solidno obavlja taj posao. Ali ima tu još jedna SPC, najmanja, ali najvidljivija i najagresivnija. Kad se u Srbiji kaže „crkva“ automatski se misli na Porfirija, Irineja, još nekoliko stand-up episkopa i njihovu administrativnu i pridvorsku služinčad. Podozrevam da i oni o sebi misle kao o kvintesenciji crkve. Ali u mojoj optici pomenuta gospoda su sekta – ne baš kao ona Džima Džonsa, ali ne ni predaleko od nje – dobrano zagazila u jeres etnofiletizma, pomahnitalog klerikalizma i najprimitivnijeg politikanstva. Ta gospoda su – da se izrazim teološki – krst i žalac u mesu velikom broju sjajnih monaha, mirskih sveštenika, veroučitelja i laika koji nemaju kud. Ili ne znaju kud bi. Za mene lično, oni su čir na dupetu. Pre tri-četiri godine sam se zbog tog čira ozbiljno nosio mišlju da pređem u katoličku crkvu, ali sam se opsetio da me je Proviđenje s dobrim razlogom postavilo da pravim budalu od sebe na mestu na kome jesam, pa sam odustao. Marketinški posmatrano: nema bolje reklame za bezbožništvo i borbeni ateizam od Irineja, Porfirija, Sergija i Davida i sličnih. Ništa tu nije čudno. U propalom društvu, podjednako propadaju i fudbal i crkva.
Moramo raditi sa ovim što imamo pa kud puklo da puklo. Ovo je poslednja šansa za Srbiju, kazuje u vašem romanu Zoran Đinđić Bebi Popoviću, koji ga upozorava na opasnosti uoči 5. oktobra… Zašto je zalud bilo njegovo ubeđenje da će izvesti revoluciju i dovesti Srbiji demokratiju? I stoji li onaj Monicin sud da „5. oktobar nije bio prevrat, nego kolektivno spotaknuće, izazvano domino-efektom; da su svi u Srbiji popadali, i nikada neće ustati“?
– Monica se to samo zajebava, tj. ja se zajebavam sa padom Miloševića kao posledicom domino-efekta izazvanog saplitanjem udbaša kome je Velja Ilić zavalio šamar. Sve ostalo je samrtno ozbiljno. Peti oktobar – sam po sebi nebitan datum, stvar je završena veče pre – i period do 12.3.2003. godine zaista su bili poslednja šansa za Srbiju. Bar poslednja za jedan veoma, veoma dug period, najverovatnije zauvek. Sad dobro slušajte. Velikom delu populacije Srbije, koja se smatra proevropskom i građanskom – i koja sada huška studentariju da smeni Vučića – uopšte se nije svidelo što je Đinđić bio zaista čvrsto naumio da iskoreni korupciju, nepotizam, burazersko poslovanje, razbacivanje para poreskih obveznika i sivu ekonomiju. Očekivali su deobu ratnog plena. Kad su videli da od toga nema ništa, pridužili su se hajci privremenih gubitnika, SPS-a i radikala, i građanske ljotićevske bagre okupljene oko višestrukog državnog udarnika Koštunice. Pučisti se nikada ne bi osmelili da ubiju Đinđića da nije imao svega sedam odsto podrške i da nije bio omražen od svih i svuda.
Posledice će trpeti generacije potomaka, koje će morati da otplate karmički dug predaka. Već ih trpimo – evo, Srbija, tj. pola Srbije ustane, dođe pred Skupštinu i tu stane. Ovo društvo je paralizovano. Izgubilo je vitalnu snagu, istrošilo se u jurišanju na istorijske vetrenjače i u krstaškim ratovima protiv realnosti.
I u ovom romanu, kao i u prethodnim, cepate u froncle „Večernje novosti“ i „Politiku“, pišete kako je davati izjavu za RTS isto što i hodati kroz kordon revidiranih golootočana koji te šibaju govnjivim motkama. Dokle će ti mediji biti „verna slika Srbije“?
– Kaže se da život piše romane, ali nije u životu sve kao u romanima. „Novosti“ nisam uzeo u ruke, kamoli ih pocepao, pa tako…negde od 1967. godine, a „Politiku“ sam – dok sam je još kupovao zbog Kulturnog dodatka – koristio u vikendici kao podmetač, da ne bih prljao stolnjak. Kad pojedem obrok, smotam otpatke u štampani otpadak i sve skupa bacim u kantu za smeće. Ali da, „Politika“ i „Novosti“ su i dalje verna slika Srbije. Nisu, međutim, ta dva štampana đubreta napravila Srbiju ovakvom kakva je. Ona su ogledalo Srbije. Latinka Perović je rekla veliku istinu, koju niko ne želi da čuje: Nemojte Srbiju objašnjavati Miloševićem, Miloševića objasnite Srbiji. Tako i ja poučen Latinkom godinama govorim: Nemojte loše stanje u zemlji pripisivati samo Vućiću. Pripišite bar deo sopstvenoj lenjosti, šljampavosti, neorganizovanosti i odsustvu artikulisane politike bitno drugačije od Vučićeve.
Za koga je danas Vučić Vrhovno Biće, kako ga oslovljavate u kolumnama?
– Kako za koga… Za neke je objekat obožavanja – i izvor prihoda – za neke je zli demijurg. Neki ga obožavaju, neki ga mrze, neki čak odbijaju da se voze autoputem koji je, navodno, on sagradio. Kakogod, svi su fascinirani. A fascinacija – bila ona pozitivna ili negativna – uvek zaslepljuje, sputava i paralizuje fascinirane. Pa zar se to ne vidi? Nema ništa neučinkovitije i jalovije od moralne panike, samosažaljenja, samoviktimizacije i pljuvanja pod prozor. Hajde da se malo našalimo: kolikogod ona zavetnica naricala „ali gospodine, zašto u dupe“, Desanka ga je u romanu primila u bulju. Kolikogod građanske narikače kukale „ali zašto Vučić, otkuda Vučič“, Vučić i dalje opstaje zahvaljujući činjenici da jedini politiku shvata ozbiljno i da uspeva da organizuje stranku.
&nbsp;Komentarišući novu Vladu Srbije, potcrtali ste kako je deo ministara dizajniran tako da se uvuče u studentsko dupe, dočim je drugi deo tu da studentariji pripreti. Ko se uvlači, a ko preti za sada i dokle će Ministarstvo kulture ovde biti jedno od onih ministarstva-sendviča, a ministar istog raznositi tacne?
– Nisam komentarisao novu vladu, komentarisao sam samo ministra prosvete. Pojma nemam – niti imam nameru da imam – ko je još u vladi osim premijera Macuta i Vuka Dejana Stankovića. Nikada nisam imao pojma ko je bio ko u bilo kojoj vladi, osim što sam znao da je premijer Ana Brnabić, posle Vučević, a da – Dačić uvek mora biti ministar nečega. Svi u svim vladama, ne samo ministri kulture – uključujući i Tadićeve i Koštuničine vlade – iznose tacne, s tim što neki dobiju sendvič, a neki ferari. Pa zar vi mislite da ja nemam pametnija posla nego da mislim ko je ministar u kojoj vladi?
Nedavno ste konstatovali da je „protestna studentarija još uvek velika tajna, velika gotovo kao Srbija, a istovremeno i veliko čudo, jer na ovdašnjoj histeričnoj političkoj sceni nije bilo političkog gibanja bez preglasnog zasenjivanja prostote, obećanja bez krčmara i, uopšte, arlaukanja, vike i dreke“. I kako će se ta tajna rasplesti?
– To ćemo tek da vidimo, ali rasplitanje će potrajati. Sve češće sumnjam da će se tu nešto bitno rasplesti. Vidim masu, vidim energiju, ali ne vidim kuda je ta energija usmerena, pogotovo to ne vidim otkako je masa sve okićenija Prigožinovim barjacima. Ne vidim, nadalje, nikog u toj famoznoj opozicionoj građanskoj Srbiji ko sagledava – studenti nemaju ni životnog ni političkog iskustva da bi to mogli sagledati – da Vučić, koji jedva da dobija manji publicitet u vašim novinama nego u „Informeru“, nije problem, nego posledica neprekinutog niza problema koje je Zoran Đinđić pokušao da razreši i zbog toga bio javno streljan.
U prethodnom razgovoru za Nova.rs istakli ste da će Vučić biti na vlasti, ako se drugačije ne naredi, dok god se protiv njega budu „borili“ amateri iz beogradskih kafića i kupleraja. A šta sad kažete, posle petomesečnih protesta?
– A šta se to promenilo od prethodnog razgovora i šta posle petomesečnih protesta, osim što je društvena atmosfera dodatno zatrovana. Da vam nešto kažem: niko ovde nema nameru ništa da menja osim Vučića. Sve što sam rekao u prethodnom razgovoru i dalje važi. Vućić će ostati na vlasti dok mu se ne suprotstavi politika dijametralno suprotna njegovoj. Ili dok mu ne dosadi.
U Đinđićevom grobu smo svi živi sahranjeni i tu u neredu čekamo red za voskresenije, uviđate prilikom prve posete Đinđićevom grobu. A kakav je to onda život i da li je nada za vaskrsenjem besmislena?
– Kakav je ovo život? Upravo onakav kakav smo zaslužili. Za sve što nam se događa sami smo krivi. Ako ne verujete meni, verujte Mao Cedungu, koji je nekom aparatčiku – koji je hteo da mu se uvuče u dupe i avanzuje izgovarajući rečenicu: „Druže Mao, u provinciji toj i toj se događaju stvari koje ne treba da se događaju“ – rekao sledeće: druže Taj i Taj, niste u pravu, događaju se isključivo stvari koje MORAJU da se događaju.
Drug Taj i Taj je – kaže apokrif – završio na prevaspitavanju. I mi smo na prevaspitavanju, samo se ne prevaspitavamo.
Nedavno su otišli Filip David i Ljuba Simović, a u knjizi se sećate odlazaka Davida Albaharija i Gorana Petrovića. Beležite kako ste mislili da ako vi umrete prvi – za šta su šanse dugo bile na vašoj strani – da posmrtni govor napiše Albahari; potom citirate i Nenada Prokića, koji vam na vest o smrti Petrovića, piše: „Što nisi umro ti, ti si bio na redu, ispunjavao si sve uslove“. Vi i jeste bili na redu, smatrate…
&nbsp;– Savremena srpska književnost je u poslednje dve godine desetkovana. A zašto sam mislio da su šanse da umrem prvi bile na mojoj strani? Zato što jesu. Iako nisam bio nešto bolešljiv, niti sam dolazio u neke ozbiljne opasnosti, od adolescencije pa do danas nemam nimalo poverenja u pouzdanost i trajnost ljudskog organizma. Pravo je čudo poživeti 24 časa – svaki će vam fiziolog to reći – kamoli 70-80 godina. Pravo je čudo što postoji nešto – nema nikakvog razloga (a ni svrhe) da postoji – a ne ništa. A opet, sve postoji. Okruženi smo sve samim čudima, a vreme traćimo na razmatranja o ministrima.
I to bi bilo to. Nadam se da sam lepo srao.

Svetislav Basara: Nema bolje reklame za bezbožništvo od Irineja i Porfirija

Sindikat medija Crne Gore (SMCG) daje punu podršku i solidariše se sa Nemanjom Živaljevićem, novinarom koji je napustio je Newsmax Balkans televiziju nakon što je cenzurisan njegov intervju sa bivšim premijerom Zdravkom Krivokapićem u dijelu u kojem kritikuje patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirija Perića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fzivaljevic-napustio-tv-newsmax-balkans-zbog-cenzure-intervjua-sa-krivokapicem&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
U SMCG su poručili da je Živaljević hrabro i javno progovorio o cenzuri, te ukazali da je opisao način na koji su nadređeni intervenisali i suštinski izmijenili intervju koji je uradio, a iza kojeg više nije mogao da stoji u profesionalnom smislu.
- Poznavajući crnogorske medije, a i one iz regiona koji ovdje posluju, znali smo da je pitanje dana kada će neko konačno javno da ukaže na cenzuru kojoj su novinari i novinarke izloženi. Sva naša istaživanja iz godine u godinu pokazuju da su cenzura i autocenzura najveći problemi u novinarstvu. Takođe, istraživanja govore i da uticaj na novinare i novinarke vrše urednici i vlasnici medija, što je i kolega Živaljević potvrdio - istakli su u SMCG.
U Zakonu o medijima, a na inicijativu Sindikata medija Crne Gore, još od 2020. godine postoje odredbe koje štite novinare i novinarke, njihovu autonomiju i profesionalan odnos prema poslu, tako što se zabranjuje uredničko intervenisanje u tekstovima i prilozima koji suštinski mijenjaju novinarski rad.
Oni su podvukli da Televizija NewsMaxBalkan, shodno članu 43 Zakona o medijima, nije smjela da objavi intervju sa bivšim premijerom Crne Gore Zdravkom Krivokapićem jer autor nije bio saglasan sa izmjenama. 
- Naprotiv, oštro i kontinuirano se protivio, a cenzurisani intervju je emitovan uprkos otporu koji je Živaljević pružao. Imajući u vidu da je na ovaj način, kako i sam kaže i doživljava ovu situaciju, Živaljeviću nanijeta šteta, on može zahtijevati da mu ona bude nadoknađena - ustvrdili su u SMCG.
Oni su, kako su poručili, spremni kroz servis besplatne pravne pomoći da pomognu Živaljeviću i svim članovima i članicama koji se nađu u sličnoj situaciji.
- Cenzura je problem protiv kojeg se možemo izboriti samo ako smo solidarni, javno govorimo o tome i preduzimamo sve zakonske mjere koje su nam na raspolaganju i za koje smo se izborili - zaključili su u SMCG.

1084x550

SMCG: Spremni smo da pomognemo Živaljeviću kroz servis besplatne pravne pomoći, protiv cenzure se možemo izboriti samo ako smo solidarni

Naša pozicija kada je riječ o Kosovu, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, mislim i osjećam da zavisi i od stava Ruske države, Ruske Federacije, na globalnom nivou - izjavio je patrijarh srpski Porfirije Perić tokom razgovora sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Rekao je da, u slučaju nove geopolitičke podjele, želi da bude blizu ruskog okruženja.
- Moja želja, kao i želja većine u našoj crkvi, jeste da u perspektivi - ako dođe do nove geopolitičke podele - budemo blizu tog ruskog okruženja, u ruskom, pravoslavnom svijetu - dodao je on.
Iz Patrijaršije je saopšteno da je Porfirije istakao i da srpski narod prema ruskom narodu osjeća potpunu duhovnu bliskost, te da je „nemjerljivi značaj toga što predsjednik Putin zastupa, štiti i promiviše hrišćanske vrijednosti“.
- Odnos patrijarha Porfirija prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi i ruskom narodu, koji odlikuje ljubav i želja za što bliskijom saradnjom, istovjetan je odnosu njegovih prethodnika, blaženopočivših patrijaraha Pavla i Irineja. Takav odnos ima i punoća Srpske pravoslavne crkve - naveo je Patrijarh Porfirije.
Predsjednik Rusije je o međusobnim odnosima dva naroda i države govorio u duhu razumijevanja i veoma dobrog poznavanja prilika na Balkanskom poluostrvu, ističući da Ruse i Srbe spajaju pravoslavna vjera i na njoj zasnovana zajednička kultura.
- Nedavno održani Svesrpski sabor dobar je način za čuvanje jedinstva i identiteta pravoslavnih Srba - rekao je Putin.
On je pozdravio najavljeno učešće predsjednika Srbije na proslavi osamdesete godišnjice pobjede nad fašizmom, 9. maja u Moskvi.
Patrijah moskovski i sve Rusije Кiril, govoreći o vezama dva naroda i dvije crkve, je rekao da se radi o najbližim bratskim narodima i vjernim saveznicima, uvijek u svim okolnostima vjernim jedni drugima.
Svi sagovornici su jednodušno izrazili nadu da će se Evropa, kao i cijeli zapadni svijet, vratiti hrišćanskim vrijednostima i načinu života, ističući kao vrijedan primjer novoupokojenog papu Franja, koji se za to zalagao.

Porfirije sa Putinom: Naša pozicija kad je riječ o Kosovu, RS i Crnoj Gori zavisi i od stava Rusije na globalnom nivou

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije biće svečano dočekan u Herceg Novom u petak, 27. septembra, u 18 sati kada je planirano osveštanje krsta na mjestu budućeg sabornog hrama u Bijeloj.
Kako su ranije najavili iz Mitropolije crnogorsko-primorske, Porfirije će od petka do nedjelje boraviti u Herceg Novom i Kotoru povodom hiljadu godina oltara i dva vijeka od izgradnje Crkve Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj.
- Svečana akademija, posvećena ovom velikom jubileju, biće održana u Domu kulture u Bijeloj, sa početkom u 19 sati - navedeno je u saopštenju.
Predviđeno je i da Porfirije prisustvuje liturgiji u Hramu Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj, svečanoj akademiji u Crkvi Svetog Nikole u Кotoru, a sam će održati službu u nedjelju u tom gradu.

Porfirija svečano dočekuju u Bijeloj, Dom za kulturu na usluzi SPC

Patrijarha Crkve Srbije Porfirija Perića u Bijeloj će dočekati transparenti dobrodošlice.
Na transparentima okačenim iznad magistrale mogu se pročitati poruke: „Doborodošli vaša svetosti“ i „Blagosloven koji dolazi u ime gospodnje“.

On će u Crnoj Gori boraviti od petka 27. do nedjelje 29. septembra - kada će biti održani lokalni izbori u Podgorici i Kotoru.
Kao razlog posjete iz crkve Srbije su naveli da je u pitanju „kanonska pojseta Mitropoliji crnogorsko-primorskoj“.

1250x600

Porfirija u Bijeloj dočekuju transparentima dobrodošlice, na dan izbora u Kotoru služiće liturgiju

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije posjetiće Crnu Goru 27. i 28. septembra.
On će tih dana boraviti u Bijeloj, saopšteno je iz crkvene opštine SPC topaljsko-hercegnovske.
Povod posjete je proslava hiljadu godina oltara i dva vijeka od izgradnje crkve Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj.
- Doček Porfiriju planiran je za 27, septembar, a tada će biti upriličeno i osveštanje krsta na mjestu budućeg hrama u Bijeloj - navedeno je u saopštenju.

Porfirije sljedeće sedmice u Crnoj Gori

Nedavne secesionističke poruke predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša idu u korist onima koji hoće tenzije u Crnoj Gori, usmjerene na izazivanje tenzija i na stalno podgrijavanje strasti kad su u pitanju nacionalna osjećanja, kazao je u emisiji „Načisto“ na Televiziji „Vijesti“ poslanik Pokreta Evropa sad (PES) i predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Miodrag Laković.&nbsp;
Podsjetimo, Vraneš je nakon završetka dionice Mijakovići-Vrulja kazao je da je narod već dao imena mostovima koji se nalaze na toj dionici.
- Narod je već dao ime ovom dužem mostu - most kralja Aleksandra Karađorđevića - ujedinitelja. Ovaj drugi most, dužine 128 metara, građani već nazvaše most kralja Petra I Karađorđevića - oslobodioca... Želja naroda živi. Ona se nekad čeka godinama, decenijama, pa i vjekovima sigurno. Uvijek na kraju bude ostvarena. Želja za ujedinjenjem živi - poručio je tada Vraneš.
Laković, ipak, smatra da ova izjava nema nikakav značaj.
- Nema nikakav značaj ako on kaže: “narod je dao" ili "građani su dali ime”. U kojoj proceduri su oni dali ime? Niko njemu nije rekao da je narod dao to ime, nego je on to ime sam htio - kazao je Laković.&nbsp;
Istakao je da on lično nema razumijevanja za to što PES još podržava Vraneša u Pljevljima, navodeći da Vranešove izjave ne idu u korist ni Novoj srpskoj demokratiji (NSD).
- Ovo odstupa od našeg koalicinog sporazuma, vidimo da Nova srpska demokratija toleriše - iako ovo odstupa. Mislim da ovakvo ponašanje ni njima u ovom trenutku ne ide u prilog. Oni promovišu evropske integracije – dodao je Laković.&nbsp;
On je pojasnio da Pokret Evropa sad prati ponašanje Nove srpske demokratije.&nbsp;
- Mi, naravno, kao dio parlamentarne većine i kao njihovi partneri pratimo to kako će se oni ponašati u odnosu na važna državna pitanja - koja su u ovom trenutku tema broj jedan po važnosti – naveo je Laković.&nbsp;
Ubijeđen je, kaže, da ta partija ne „vodi kolo“.&nbsp;
- Mi zajedno kao palamentarna većina donosimo odluku kada je u pitanju integracioni proces. Institucije ozbiljno prate ono što se govori iz usta političara. I Marko Kovačević je govorio na Grahovcu, a za taj govor je kasnije uspostavljeno da se radi o prekršajnom djelu – naglasio je Laković. &nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.0117%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvranes-narod-mostove-u-pljevljima-nazvao-kralj-petar-i-i-kralj-aleksandar-karadjordjevic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Laković: Ne razumijem zašto PES još podržava Vraneša u Pljevljima - njegove izjave idu u korist onima koji hoće tenzije u Crnoj Gori

Rusija i njen bliski saveznik Bjelorusija obratile su se u četvrtak problematičnom venezuelanskom lideru Nikolasu Maduru, dok predsjednik SAD-a Donald Tramp pojačava pritisak na njegovo uklanjanje, što otvara mogućnost da bi Maduro mogao potražiti utočište u inostranstvu.
Maduro je u telefonskom razgovoru sa Trampom 21. novembra rekao da je spreman napustiti Venecuelu pod uslovom da on i njegova porodica dobiju punu pravnu amnestiju, naveli su izvori za Reuters.
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko u četvrtak je održao drugi sastanak u 17 dana sa Hesusom Rafaelom Salazarom Velaskesom, venecuelanskim ambasadorom u Moskvi.
Prema bjeloruskoj državnoj novinskoj agenciji Belta, Lukašenko je 25. novembra rekao izaslaniku da je Maduro uvijek dobrodošao u Bjelorusiju i da je vrijeme da posjeti zemlju.
U četvrtak je Belta citirala Lukašenka koji je podsjetio Velaskesa da su se na prvom sastanku dogovorili da će usaglasiti određena pitanja sa Madurom.
- Dogovorili smo se da ćete, nakon rješavanja određenih pitanja, naći vremena da dođete kod mene i ponovo se sastanemo kako bismo mogli donijeti odgovarajuću odluku, koja je u našoj nadležnosti. A ako bude potrebno, tada ćemo uključiti i predsjednika Venecuele - naveo je on.
Reuters je zatražio komentar iz Lukašenkovog ureda o značaju sastanaka i o tome da li bi Bjelorusija bila spremna ponuditi utočište Maduru ako podnese ostavku, ali nisu odgovorili.
Kremlj je saopštio da je predsjednik Vladimir Putin u telefonskom razgovoru sa venecuelanskim liderom u četvrtak ponovo potvrdio svoju podršku politici vlade Nikolasa Madura, usmjerenoj na zaštitu nacionalnih interesa i suvereniteta suočenih sa rastućim spoljnim pritiscima.
Trampova administracija saopštila je da ne priznaje Madura, koji je na vlasti od 2013. godine, kao legitimnog predsjednika Venecuele. Maduro je tvrdio da je pobijedio na prošlogodišnjim izborima, koje su SAD i druge zapadne vlade odbacile kao lažne. Nezavisni posmatrači rekli su da je opozicija uvjerljivo pobijedila.
Tokom posljednjih mjeseci, Tramp je pojačao pritisak na Venezuelu, posebno masovnim vojničkim raspoređivanjem u Karibima.

Lukašenko i Tramp: Maduro potencijalno traži utočište dok SAD pojačava pritisak

Više od 600 predmeta velike kulturne vrijednosti ukradeno je iz arhive muzeja u Bristolu, saopštila je policija, prenosi britanska televizijska mreža Bi Bi Si (BBC). 
 
Vojni suveniri, nakit, predmeti iz istorije i rezbarene figurice od slonovače, bronze i srebra ukradeni su iz arhive u ranim jutarnjim satima 25. septembra.
Policija je objavila slike četvorice muškaraca snimljenih na video nadzoru nakon što je dio muzejske kolekcije Britanske imperije i Komonvelta ukraden.
Filip Voker šef kulture i kreativnih industrija u Gradskom vijeću Bristola, koje upravlja muzejom, rekao je da je krađa bila „razarajuća“ i dodao da je krađu otkrilo osoblje sljedećeg dana.
&nbsp;- Bilo je kutija koje su bile otvorene i bačene. Sadržaj – ako nije bio odnijet – prosut je po podu, police su bile u neredu, a kolekcije razbacane okolo. Dakle, to je bio prilično razarajući prizor - rekao je Voker.
Predmeti su bili iz kolekcije bivšeg Muzeja britanske imperije i Komonvelta, koja je poklonjena muzeju u Bristolu posle njegove likvidacije 2013. godine.
Iako artefakti nisu bili izloženi u muzeju u Bristolu, Voker je rekao da su pomogli u stvaranju važne veze između grada i njegove istorije.
- Ti predmeti su bili dio kolekcije koja dokumentuje veze Velike Britanije i zemalja koje su ranije bile dio Britanskog carstva od kraja 18. do kraja 20. vijeka - rekao je Voker.
&nbsp;BBC nije naveo zašto se ta pljačka nije ranije pominjala u medijima.

Pljačka muzeja u Bristolu, stotine vrijednih eksponata ukradeno

Rusija i njen bliski saveznik Bjelorusija razgovarali su s predsjednikom Venecuele Nikolasom Madurom i njegovim predstavnicima, dok američki predsjednik Donald Tramp pojačava pritisak da Maduro napusti vlast.
Prema saznanjima Reutersa, Maduro je 21. novembra u telefonskom razgovoru poručio Trampu da je spreman da napusti zemlju ako on i njegova porodica dobiju potpunu amnestiju.
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko održao je drugi sastanak u manje od tri sedmice sa veneuelanskim ambasadorom u Moskvi, Jesusom Rafaelom Salazarom Velasquezom. Prema navodima bjeloruske agencije Belta, Lukašenko je ambasadoru poručio da je Maduro uvijek dobrodošao u Bjelorusiju i da je vrijeme da tu zemlju posjeti. Takođe je podsjetio da su ranije dogovorili koordinaciju određenih pitanja u vezi sa Venecuelom.
Reuters je zatražio komentar Lukašenkovog kabineta o tim susretima i eventualnoj spremnosti Minska da pruži utočište Maduru, ali odgovor nije dostavljen.
Kremlj je saopštio da je predsjednik Vladimir Putin u razgovoru s Madurom ponovio podršku politici njegove vlade u zaštiti „nacionalnih interesa i suvereniteta“ u uslovima sve jačeg spoljnjeg pritiska.
Administracija Donalda Trampa ne smatra Madura legitimnim predsjednikom, navodeći da su izbori na kojima je on proglasio pobjedu bili neregularni. Nezavisni posmatrači tvrde da je opozicija ubjedljivo pobijedila.
Tramp je posljednjih mjeseci pojačao pritisak na Venecuelu, uključujući i raspoređivanje vojnih snaga u Karipskom basenu. U nedavnom intervjuu izjavio je da su Madurovi „dani odbrojani“, ali nije želio da odgovori da li razmatra slanje američke vojske.
Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova izrazila je nadu da će SAD izbjeći otvoreni sukob, upozoravajući na moguće „nepredvidljive posljedice“ za cijelu zapadnu hemisferu.
Lukašenko održava bliske veze s Karakasom, ali je ove godine otvorio dijalog i sa Vašingtonom nakon dugog perioda izolacije zbog stanja ljudskih prava u Bjelorusiji i njegove podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu. Trampova administracija je počela ublažavati sankcije Minsku, a prošlog mjeseca imenovan je posebni izaslanik John Coale za pregovore o oslobađanju političkih zatvorenika.

Bjelorusija nudi utočište Maduru?

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Sulejmanović: Vraneš nije pozvan lično, njegov dolazak moguća najava promjene političkih stavova

Ovo više nije pitanje jednog protesta - već elementarne pravne sigurnosti svakog građanina - poručeno je sa konferencije Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA) koja je organizovana nakon što je policija prekršajno procesuirala 35 učesnika protestnog okupljanja koje je u julu održano zbog nezakonite dodjele Trinaestojulske nagrade negatoru crnogorske nacije Bećiru Vukoviću za knjigu koja ne postoji. Institucije, kako su podvukli članovi STEGA, ne štite zakon - već interese i rade selektivno.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113128_dcfb013f7fdc1ed737124dbab24f90066aab3bc218a0810ffe3214b028a5b505.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025121113128_dcfb013f7fdc1ed737124dbab24f90066aab3bc218a0810ffe3214b028a5b505" data-rendition-name="original" width="1350" height="1800" loading="lazy" alt="STEGA PRES"> <figcaption>Sa konferencije(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  <h2>ZA STRAH POTREBNO MNOGO VIŠE</h2> Reditelj i jedan od procesuiranih Danilo Marunović je poručio da su se okupili da brane zakonitost i pravdu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211131220_9c14842acbecf825db1219b1d895470d1373851fcdc8af8b841132ba4de2ce7e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251211131220_9c14842acbecf825db1219b1d895470d1373851fcdc8af8b841132ba4de2ce7e" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Danilo Marunović"> <figcaption>Danilo Marunović(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  - Umjesto da svih 35 procesuiranih budu pohvaljeni zbog svog aktivizma, novi oslobodioci nas oslađaju od prava na borbu da Crna Gora bude normalno društvo. Poručujemo im: No pasaran. Ovo je naša crvena linija. 19. decembra ćemo biti tu i podvući crtu između slobodarske Crne Gore i one koja to nije - poručio je on. Novinar i građanski aktivista Darko Ivanović je poručio da će se pojavljivati na svim protestima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211131224_7021b4958f58c3c0dc06cd5ba51b932bdcc1c41f37bcd7908732e6fce4252996.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251211131224_7021b4958f58c3c0dc06cd5ba51b932bdcc1c41f37bcd7908732e6fce4252996" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Darko Ivanović"> <figcaption>Darko Ivanović(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  - I jedva čekam da me uhapsite i procesuirate. Staćemo u odbranu svega onoga u što vjerujemo. Nećemo se pomaći, pa - što bi rekli Cetinjani, neka dođu - decidan je Ivanović. Politikolog Alek Barović je istakao da će iza Bećira Vukovića ostati nenapisana knjiga i ukradeni telefon. - Istorija će zapisati da je od 2020. godine postojala vlast koja je nagrađivala lopove i lažove - ukazao je Barović. Ne može se, podvlači on, sa malo suzavca udariti na Crnogorce.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211131224_f8c6143655eaec84db7f2b754a9d8c347429fd665fc54228f43a17da51867628.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251211131224_f8c6143655eaec84db7f2b754a9d8c347429fd665fc54228f43a17da51867628" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Alek Barović"> <figcaption>Alek Barović(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  - Moraće da probaju nešto mnogo jače da bi nas uplašili - poručio je Barović. <h2>REPRESIJA NIJE OGLEDALO SNAGE NEGO NEMOĆI</h2> Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Aleksandar Radoman je ocijenio da pokušavaju unijeti strah i sumnju i zaustaviti svaki vid otpora.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211131228_2964daaadaabcb5038295ade4fbfe5c1679072a3dca5e9ce7c7fb6608bb808d1.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251211131228_2964daaadaabcb5038295ade4fbfe5c1679072a3dca5e9ce7c7fb6608bb808d1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Aleksandar Radoman"> <figcaption>Aleksandar Radoman(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  - Ali im poručujemo da represija nije ogledalo snage već nemoći. Vidimo se 19. decembra i No pasaran - dodao je Radoman. On je naveo da je prije tri i po decenije jedan crnogorski intelektualac rekao da će posljednji Staljinov brk bit obrijan u Crnoj Gori. - Aktuelni režim nas uvjerava da je Staljin u Crnoj Gori zabradatio - dodoa je Radoman. Pokušali su, kako je rekao, prije neki mjesec da usvoje protivustavni zakon o zabrani okupljanja. - Pod velikim pritiskom građanske javnosti ipak su odustali. Sad to isto rade, kako bi vojvoda Mandić rekao, drugim sredstvima. Doduše ne hemijskim kao 8. jula kad su građane zasipali ogromnim količinama biber spreja ne da bi ih dezorijentisali no da bi im nanijeli povrede i dugoročna oštećenja. Sad to rade kvazipravnim sredstvima - prekršajnim prijavama. Pokušavaju unijeti strah i sumnju, pokušavaju spriječiti svaki vid otpora. Ali su im zalud i hemija i mehanizmi represivnog aparata - naglasio je dekan FCJK. Računica im je, cijeni on, falična. - Jer ko god udari na antifašizam, brzo slomi zube. Zato im i danas odavde poručujemo - nije ova represija ogledalo vaše snage no vaše nemoći. I nemate posla s nas 35 no s idejom koju ne možete slomiti - podvukao je Radoman. <h2>PERFORMANS</h2> Slobodna umjetnica Iva Nešić je izjavila da joj je čast biti među 35 prekršajno procesuiranih građana.&nbsp; - U državi u kojoj nikada nije procesuiran nijedan počinilac nasilja u Gornjem Zaostru, u kojoj nema procesuiranih za dva masakra na Cetinju, &nbsp;u kojoj se najteži zločini završavaju ćutanjem institucija - procesuirati 35 građana koji su protestovali za najveće državno priznanje govori dovoljno samo za sebe - navela je ona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211131236_5098829564269f93dcd73bbc48d3a7248cfb38d7d88666d2f0d6aa295b8ad81d.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251211131236_5098829564269f93dcd73bbc48d3a7248cfb38d7d88666d2f0d6aa295b8ad81d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Iva Nešić"> <figcaption>Iva Nešić na konferenciji(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  Ako je borba za ustavni poredak i javni interes danas prekršaj onda je, kaže, ponosna što ga je počinila zajedno sa ovim ljudima. - A sada ono zbog čega sam ja lično na spisku. Moje gašenje cigarete o policijski štit bio je performans. Vidljiv svima koji su htjeli da ga vide. To nikad ne bih uradila da je taj štit branio interese moje države. I ako jedan spontani, vaninstitucionalni umjetnički gest može da napravi toliku pometnju u bezbjednosnim strukturama, onda je jasno: umjetnost je moć, i umjetnost jeste pokretačka snaga promjena. I zato otvoreno kažem: Onaj mali rozi “sobranje” ćik uradio je više za zaštitu crnogorskog Ustava i odbranu legitimiteta najvećeg državnog priznanja, nego što je u tom trenutku radio štit crnogorske policije - navela je Nišić. Na kraju se, kaže, mora postaviti jedno pitanje. - Zašto štitovi crnogorske policije brane najveće crnogorsko državno priznanje - od Crnogoraca? - pitala je Nešić.

Istorija će zapisati da je od 2020. postojala vlast koja je nagrađivala lopove i lažove, oslobađaju nas prava na borbu da Crna Gora bude normalno društvo

Tag: patrijarh-porfirije