Pola Srbije ustane, dođe pred Skupštinu i tu stane. Ovo društvo je paralizovano. Izgubilo je vitalnu snagu, istrošilo se u jurišanju na istorijske vjetrenjače i u krstaškim ratovima protiv realnosti, kaže za Nova.rs Svetislav Basara.&nbsp;
- Nakon što je moj poslednji roman „Rekapitulacija“ – u kojem sam iznio pojedinačne optužnice protiv osumnjičenih u zavjeri za ubistvo Zorana Đinđića – uprkos opstrukcijama novog menadžmenta JP Službeni glasnik izašao iz takozvane štampe, nakon što se Više javno tužilaštvo, uprkos obilju podastrtih dokaza, nije oglasilo, niti je bilo (makar negativnih) reakcija javnosti, postade mi jasno da su svi punoljetni građani Srbije – dead or alive, što rekle western potjernice – pasivni saučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu za ubistvo Zorana Đinđića, i povukoh se u dobrovoljni egzil u selo B. da ližem rane i da poradim na konceptu neke radikalnije poetike…- navodi Basara.
E tu radikalniju poetiku Svetislav Basara predstavio je u novom romanu „Minority Report – podcast”. Roman je označio i još jedan „transfer“ književnika, ovoga puta iz državne kuće – Službeni glasnik, u manju, i privatnu – Deretu. I opet je, i s novim romanom, Basara bio u užim ili širim izborima za književne nagrade…
A u djelu „Minority Report – podcast“ piše kako je srpski jezik kontraindikovan za poeziju i prozu, da je mučilište pisaca, masovni ubica srpskih pesnika… I kako se onda već toliko godina nosi s istim tim jezikom Svetislav Basara objašnjava:
– Srpski jezik, ako i nije baš kontraindikovan, nije naročito podesna alatka za poeziju i prozu. Po ovdašnjem ustaljenom običaju, od svih mogućih srpskih jezika, odabran je najgori, najprostiji, najneduhovniji, onaj iz Vukove selendre. Srpski je jezik koji nema dubinu. Isto govore – posljedično isto i misle – Arkan i akademik Ćosić. Predsjednik republike i pijačna prodavačica. Standardni, takozvani književni jezici nisu govorni, narodni jezici, to su konstrukti. Stvoreni su u književnim radionicama i akademijama nauka. Kod nas to nije bio slučaj. I to je naš veliki, nevidljivi problem. Ako nemate riječi za stvari kao što su „čekič“ i „ekser“ – koje bi se, kad bi se malo pročeprkalo, našle u zaboravljenom jezičkom fondu – ako ste izbacili mnoge glagolske oblike, ako su još neke bazične riječi strane, onda ste vi, kako to Hajdeger kaže, „siromašni svijetom“, onda ne razumete ni svijet ni sami sebe- poručio je Basara.
Intervju za Novu prenosimo integralno:
Podsećate na jedan od svojih pređašnjih romana – „Kontraendorfin“. Prisećate se, iako ste verovatno iz zle namere dobili NIN-ovu nagradu (?), izazivanja anafilaktičkog šoka u ovdašnjoj javnosti. A priznajete i da je taj roman istovremeno kažnjen i nagrađen. Da li ste onda kažnjenik ili dvostruki NIN-ov laureat?
– Okanimo se nagrada i kazni. Zadržimo se na anafilaktičkim šokovima. Ovdašnja javnost zapada u anafilaktičke šokove zbog stvari koje nisu šokantne – poput, na primer, (istinite) anegdote o dupetu Desanke Maksimović u „Kontraendorfinu“, dok sa druge strane uopše ne primećuje – tačnije: pretvara se da ne primećuje – mnoštvo šokantnih, jezivih i odvratnih stvari. Dugo ću pamtiti vapaj jedne zavetnice na onoj neodržanoj književnoj večeri u Aranđelovcu (predstavljanje knjige „Kontraendorfin“ u okviru smotre „Mermer i zvuci“ sprečili su avgusta 2021. upadom na književno veče pripadnici aranđelovačkih „Zavetnika“, prim.aut.), koja mi se sva usplahirena, unosila u lice i ponavljala: „Ali gospodine, zašto u dupe, zašto u dupe?“ Malo je falilo da joj kažem: „A zašto ne.“
&nbsp;Delite li sud vašeg živopisnog junaka iz Srema Ogriskovića da je srpski svet početak kraja sveta?
– Da li je početak kraja sveta, to ne znam, ali je megalomanska ideja srpskog sveta sigurno krupan korak u pravcu srljanja u još jednu avanturu koja bi mogla završiti transformacijom Srbije u Južnu Belorusiju.
Zašto neko nije pravi Srbin ako je, primera radi, filozof i nema oružje u ruci?
– Evo zašto… Zato što se u Srbiji, kad se neko proserava, kaže da taj filozofira, a kad neko izgovori/napiše nešto pametno, onda se kaže da taj sere. Vrlo kratko. Vrlo jasno. Siguran sam, recimo, da će najmanje 60 odsto onih koji pročitaju ovaj intervju pomisliti: „Evo ga, Basara, opet nešto sere“. Ovaj narod je naprosto formatizovan da njime gospodare neuke siledžije, idioti i pokvarenjaci.
Provejava kroz roman rečenica da su „Srbi, Srpkinje i pravoslavlje nestabilan trokomponentni imploziv, koji razara i Srbe i Srpkinje i pravoslavlje“, a tu je i opaska da je i za članove svetosavskog Kju Kluks klana samo mrtav Đinđić mogao biti koliko-toliko dobar Srbin. Ako je zaista tako, šta biste sad rekli o SPC?
– Prvo bih i ja nešto pitao: šta je uopšte SPC? Postoji u Srbiji, kao i svugde uostalom, nevidljiva crkva, duhovna zajednica muškaraca i žena koji veruju da je Isus Hristos „put, istina i život“, da će „nebo i zemlja proći ali da njegove reči neće proći“ i da će, po obećanju „sve novo tvorim“, na kraju vremena presazdati tvorevinu i vratiti je u pretpadno (a možda i bolje) stanje. Za jedan deo tih muškaraca i žena – ne i za mene – zemaljska SPC je tzv. „carski put“, mentalni egzoskelet, usmeravač, korektor, neka vrsta turističkog vodiča. Za mnoge te muškarce i žene i ovakva SPC delimično, ali ipak solidno obavlja taj posao. Ali ima tu još jedna SPC, najmanja, ali najvidljivija i najagresivnija. Kad se u Srbiji kaže „crkva“ automatski se misli na Porfirija, Irineja, još nekoliko stand-up episkopa i njihovu administrativnu i pridvorsku služinčad. Podozrevam da i oni o sebi misle kao o kvintesenciji crkve. Ali u mojoj optici pomenuta gospoda su sekta – ne baš kao ona Džima Džonsa, ali ne ni predaleko od nje – dobrano zagazila u jeres etnofiletizma, pomahnitalog klerikalizma i najprimitivnijeg politikanstva. Ta gospoda su – da se izrazim teološki – krst i žalac u mesu velikom broju sjajnih monaha, mirskih sveštenika, veroučitelja i laika koji nemaju kud. Ili ne znaju kud bi. Za mene lično, oni su čir na dupetu. Pre tri-četiri godine sam se zbog tog čira ozbiljno nosio mišlju da pređem u katoličku crkvu, ali sam se opsetio da me je Proviđenje s dobrim razlogom postavilo da pravim budalu od sebe na mestu na kome jesam, pa sam odustao. Marketinški posmatrano: nema bolje reklame za bezbožništvo i borbeni ateizam od Irineja, Porfirija, Sergija i Davida i sličnih. Ništa tu nije čudno. U propalom društvu, podjednako propadaju i fudbal i crkva.
Moramo raditi sa ovim što imamo pa kud puklo da puklo. Ovo je poslednja šansa za Srbiju, kazuje u vašem romanu Zoran Đinđić Bebi Popoviću, koji ga upozorava na opasnosti uoči 5. oktobra… Zašto je zalud bilo njegovo ubeđenje da će izvesti revoluciju i dovesti Srbiji demokratiju? I stoji li onaj Monicin sud da „5. oktobar nije bio prevrat, nego kolektivno spotaknuće, izazvano domino-efektom; da su svi u Srbiji popadali, i nikada neće ustati“?
– Monica se to samo zajebava, tj. ja se zajebavam sa padom Miloševića kao posledicom domino-efekta izazvanog saplitanjem udbaša kome je Velja Ilić zavalio šamar. Sve ostalo je samrtno ozbiljno. Peti oktobar – sam po sebi nebitan datum, stvar je završena veče pre – i period do 12.3.2003. godine zaista su bili poslednja šansa za Srbiju. Bar poslednja za jedan veoma, veoma dug period, najverovatnije zauvek. Sad dobro slušajte. Velikom delu populacije Srbije, koja se smatra proevropskom i građanskom – i koja sada huška studentariju da smeni Vučića – uopšte se nije svidelo što je Đinđić bio zaista čvrsto naumio da iskoreni korupciju, nepotizam, burazersko poslovanje, razbacivanje para poreskih obveznika i sivu ekonomiju. Očekivali su deobu ratnog plena. Kad su videli da od toga nema ništa, pridužili su se hajci privremenih gubitnika, SPS-a i radikala, i građanske ljotićevske bagre okupljene oko višestrukog državnog udarnika Koštunice. Pučisti se nikada ne bi osmelili da ubiju Đinđića da nije imao svega sedam odsto podrške i da nije bio omražen od svih i svuda.
Posledice će trpeti generacije potomaka, koje će morati da otplate karmički dug predaka. Već ih trpimo – evo, Srbija, tj. pola Srbije ustane, dođe pred Skupštinu i tu stane. Ovo društvo je paralizovano. Izgubilo je vitalnu snagu, istrošilo se u jurišanju na istorijske vetrenjače i u krstaškim ratovima protiv realnosti.
I u ovom romanu, kao i u prethodnim, cepate u froncle „Večernje novosti“ i „Politiku“, pišete kako je davati izjavu za RTS isto što i hodati kroz kordon revidiranih golootočana koji te šibaju govnjivim motkama. Dokle će ti mediji biti „verna slika Srbije“?
– Kaže se da život piše romane, ali nije u životu sve kao u romanima. „Novosti“ nisam uzeo u ruke, kamoli ih pocepao, pa tako…negde od 1967. godine, a „Politiku“ sam – dok sam je još kupovao zbog Kulturnog dodatka – koristio u vikendici kao podmetač, da ne bih prljao stolnjak. Kad pojedem obrok, smotam otpatke u štampani otpadak i sve skupa bacim u kantu za smeće. Ali da, „Politika“ i „Novosti“ su i dalje verna slika Srbije. Nisu, međutim, ta dva štampana đubreta napravila Srbiju ovakvom kakva je. Ona su ogledalo Srbije. Latinka Perović je rekla veliku istinu, koju niko ne želi da čuje: Nemojte Srbiju objašnjavati Miloševićem, Miloševića objasnite Srbiji. Tako i ja poučen Latinkom godinama govorim: Nemojte loše stanje u zemlji pripisivati samo Vućiću. Pripišite bar deo sopstvenoj lenjosti, šljampavosti, neorganizovanosti i odsustvu artikulisane politike bitno drugačije od Vučićeve.
Za koga je danas Vučić Vrhovno Biće, kako ga oslovljavate u kolumnama?
– Kako za koga… Za neke je objekat obožavanja – i izvor prihoda – za neke je zli demijurg. Neki ga obožavaju, neki ga mrze, neki čak odbijaju da se voze autoputem koji je, navodno, on sagradio. Kakogod, svi su fascinirani. A fascinacija – bila ona pozitivna ili negativna – uvek zaslepljuje, sputava i paralizuje fascinirane. Pa zar se to ne vidi? Nema ništa neučinkovitije i jalovije od moralne panike, samosažaljenja, samoviktimizacije i pljuvanja pod prozor. Hajde da se malo našalimo: kolikogod ona zavetnica naricala „ali gospodine, zašto u dupe“, Desanka ga je u romanu primila u bulju. Kolikogod građanske narikače kukale „ali zašto Vučić, otkuda Vučič“, Vučić i dalje opstaje zahvaljujući činjenici da jedini politiku shvata ozbiljno i da uspeva da organizuje stranku.
&nbsp;Komentarišući novu Vladu Srbije, potcrtali ste kako je deo ministara dizajniran tako da se uvuče u studentsko dupe, dočim je drugi deo tu da studentariji pripreti. Ko se uvlači, a ko preti za sada i dokle će Ministarstvo kulture ovde biti jedno od onih ministarstva-sendviča, a ministar istog raznositi tacne?
– Nisam komentarisao novu vladu, komentarisao sam samo ministra prosvete. Pojma nemam – niti imam nameru da imam – ko je još u vladi osim premijera Macuta i Vuka Dejana Stankovića. Nikada nisam imao pojma ko je bio ko u bilo kojoj vladi, osim što sam znao da je premijer Ana Brnabić, posle Vučević, a da – Dačić uvek mora biti ministar nečega. Svi u svim vladama, ne samo ministri kulture – uključujući i Tadićeve i Koštuničine vlade – iznose tacne, s tim što neki dobiju sendvič, a neki ferari. Pa zar vi mislite da ja nemam pametnija posla nego da mislim ko je ministar u kojoj vladi?
Nedavno ste konstatovali da je „protestna studentarija još uvek velika tajna, velika gotovo kao Srbija, a istovremeno i veliko čudo, jer na ovdašnjoj histeričnoj političkoj sceni nije bilo političkog gibanja bez preglasnog zasenjivanja prostote, obećanja bez krčmara i, uopšte, arlaukanja, vike i dreke“. I kako će se ta tajna rasplesti?
– To ćemo tek da vidimo, ali rasplitanje će potrajati. Sve češće sumnjam da će se tu nešto bitno rasplesti. Vidim masu, vidim energiju, ali ne vidim kuda je ta energija usmerena, pogotovo to ne vidim otkako je masa sve okićenija Prigožinovim barjacima. Ne vidim, nadalje, nikog u toj famoznoj opozicionoj građanskoj Srbiji ko sagledava – studenti nemaju ni životnog ni političkog iskustva da bi to mogli sagledati – da Vučić, koji jedva da dobija manji publicitet u vašim novinama nego u „Informeru“, nije problem, nego posledica neprekinutog niza problema koje je Zoran Đinđić pokušao da razreši i zbog toga bio javno streljan.
U prethodnom razgovoru za Nova.rs istakli ste da će Vučić biti na vlasti, ako se drugačije ne naredi, dok god se protiv njega budu „borili“ amateri iz beogradskih kafića i kupleraja. A šta sad kažete, posle petomesečnih protesta?
– A šta se to promenilo od prethodnog razgovora i šta posle petomesečnih protesta, osim što je društvena atmosfera dodatno zatrovana. Da vam nešto kažem: niko ovde nema nameru ništa da menja osim Vučića. Sve što sam rekao u prethodnom razgovoru i dalje važi. Vućić će ostati na vlasti dok mu se ne suprotstavi politika dijametralno suprotna njegovoj. Ili dok mu ne dosadi.
U Đinđićevom grobu smo svi živi sahranjeni i tu u neredu čekamo red za voskresenije, uviđate prilikom prve posete Đinđićevom grobu. A kakav je to onda život i da li je nada za vaskrsenjem besmislena?
– Kakav je ovo život? Upravo onakav kakav smo zaslužili. Za sve što nam se događa sami smo krivi. Ako ne verujete meni, verujte Mao Cedungu, koji je nekom aparatčiku – koji je hteo da mu se uvuče u dupe i avanzuje izgovarajući rečenicu: „Druže Mao, u provinciji toj i toj se događaju stvari koje ne treba da se događaju“ – rekao sledeće: druže Taj i Taj, niste u pravu, događaju se isključivo stvari koje MORAJU da se događaju.
Drug Taj i Taj je – kaže apokrif – završio na prevaspitavanju. I mi smo na prevaspitavanju, samo se ne prevaspitavamo.
Nedavno su otišli Filip David i Ljuba Simović, a u knjizi se sećate odlazaka Davida Albaharija i Gorana Petrovića. Beležite kako ste mislili da ako vi umrete prvi – za šta su šanse dugo bile na vašoj strani – da posmrtni govor napiše Albahari; potom citirate i Nenada Prokića, koji vam na vest o smrti Petrovića, piše: „Što nisi umro ti, ti si bio na redu, ispunjavao si sve uslove“. Vi i jeste bili na redu, smatrate…
&nbsp;– Savremena srpska književnost je u poslednje dve godine desetkovana. A zašto sam mislio da su šanse da umrem prvi bile na mojoj strani? Zato što jesu. Iako nisam bio nešto bolešljiv, niti sam dolazio u neke ozbiljne opasnosti, od adolescencije pa do danas nemam nimalo poverenja u pouzdanost i trajnost ljudskog organizma. Pravo je čudo poživeti 24 časa – svaki će vam fiziolog to reći – kamoli 70-80 godina. Pravo je čudo što postoji nešto – nema nikakvog razloga (a ni svrhe) da postoji – a ne ništa. A opet, sve postoji. Okruženi smo sve samim čudima, a vreme traćimo na razmatranja o ministrima.
I to bi bilo to. Nadam se da sam lepo srao.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Svetislav Basara: Nema bolje reklame za bezbožništvo od Irineja i Porfirija

Sindikat medija Crne Gore (SMCG) daje punu podršku i solidariše se sa Nemanjom Živaljevićem, novinarom koji je napustio je Newsmax Balkans televiziju nakon što je cenzurisan njegov intervju sa bivšim premijerom Zdravkom Krivokapićem u dijelu u kojem kritikuje patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirija Perića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fzivaljevic-napustio-tv-newsmax-balkans-zbog-cenzure-intervjua-sa-krivokapicem&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
U SMCG su poručili da je Živaljević hrabro i javno progovorio o cenzuri, te ukazali da je opisao način na koji su nadređeni intervenisali i suštinski izmijenili intervju koji je uradio, a iza kojeg više nije mogao da stoji u profesionalnom smislu.
- Poznavajući crnogorske medije, a i one iz regiona koji ovdje posluju, znali smo da je pitanje dana kada će neko konačno javno da ukaže na cenzuru kojoj su novinari i novinarke izloženi. Sva naša istaživanja iz godine u godinu pokazuju da su cenzura i autocenzura najveći problemi u novinarstvu. Takođe, istraživanja govore i da uticaj na novinare i novinarke vrše urednici i vlasnici medija, što je i kolega Živaljević potvrdio - istakli su u SMCG.
U Zakonu o medijima, a na inicijativu Sindikata medija Crne Gore, još od 2020. godine postoje odredbe koje štite novinare i novinarke, njihovu autonomiju i profesionalan odnos prema poslu, tako što se zabranjuje uredničko intervenisanje u tekstovima i prilozima koji suštinski mijenjaju novinarski rad.
Oni su podvukli da Televizija NewsMaxBalkan, shodno članu 43 Zakona o medijima, nije smjela da objavi intervju sa bivšim premijerom Crne Gore Zdravkom Krivokapićem jer autor nije bio saglasan sa izmjenama. 
- Naprotiv, oštro i kontinuirano se protivio, a cenzurisani intervju je emitovan uprkos otporu koji je Živaljević pružao. Imajući u vidu da je na ovaj način, kako i sam kaže i doživljava ovu situaciju, Živaljeviću nanijeta šteta, on može zahtijevati da mu ona bude nadoknađena - ustvrdili su u SMCG.
Oni su, kako su poručili, spremni kroz servis besplatne pravne pomoći da pomognu Živaljeviću i svim članovima i članicama koji se nađu u sličnoj situaciji.
- Cenzura je problem protiv kojeg se možemo izboriti samo ako smo solidarni, javno govorimo o tome i preduzimamo sve zakonske mjere koje su nam na raspolaganju i za koje smo se izborili - zaključili su u SMCG.

1084x550

SMCG: Spremni smo da pomognemo Živaljeviću kroz servis besplatne pravne pomoći, protiv cenzure se možemo izboriti samo ako smo solidarni

Naša pozicija kada je riječ o Kosovu, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, mislim i osjećam da zavisi i od stava Ruske države, Ruske Federacije, na globalnom nivou - izjavio je patrijarh srpski Porfirije Perić tokom razgovora sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Rekao je da, u slučaju nove geopolitičke podjele, želi da bude blizu ruskog okruženja.
- Moja želja, kao i želja većine u našoj crkvi, jeste da u perspektivi - ako dođe do nove geopolitičke podele - budemo blizu tog ruskog okruženja, u ruskom, pravoslavnom svijetu - dodao je on.
Iz Patrijaršije je saopšteno da je Porfirije istakao i da srpski narod prema ruskom narodu osjeća potpunu duhovnu bliskost, te da je „nemjerljivi značaj toga što predsjednik Putin zastupa, štiti i promiviše hrišćanske vrijednosti“.
- Odnos patrijarha Porfirija prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi i ruskom narodu, koji odlikuje ljubav i želja za što bliskijom saradnjom, istovjetan je odnosu njegovih prethodnika, blaženopočivših patrijaraha Pavla i Irineja. Takav odnos ima i punoća Srpske pravoslavne crkve - naveo je Patrijarh Porfirije.
Predsjednik Rusije je o međusobnim odnosima dva naroda i države govorio u duhu razumijevanja i veoma dobrog poznavanja prilika na Balkanskom poluostrvu, ističući da Ruse i Srbe spajaju pravoslavna vjera i na njoj zasnovana zajednička kultura.
- Nedavno održani Svesrpski sabor dobar je način za čuvanje jedinstva i identiteta pravoslavnih Srba - rekao je Putin.
On je pozdravio najavljeno učešće predsjednika Srbije na proslavi osamdesete godišnjice pobjede nad fašizmom, 9. maja u Moskvi.
Patrijah moskovski i sve Rusije Кiril, govoreći o vezama dva naroda i dvije crkve, je rekao da se radi o najbližim bratskim narodima i vjernim saveznicima, uvijek u svim okolnostima vjernim jedni drugima.
Svi sagovornici su jednodušno izrazili nadu da će se Evropa, kao i cijeli zapadni svijet, vratiti hrišćanskim vrijednostima i načinu života, ističući kao vrijedan primjer novoupokojenog papu Franja, koji se za to zalagao.

Porfirije sa Putinom: Naša pozicija kad je riječ o Kosovu, RS i Crnoj Gori zavisi i od stava Rusije na globalnom nivou

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije biće svečano dočekan u Herceg Novom u petak, 27. septembra, u 18 sati kada je planirano osveštanje krsta na mjestu budućeg sabornog hrama u Bijeloj.
Kako su ranije najavili iz Mitropolije crnogorsko-primorske, Porfirije će od petka do nedjelje boraviti u Herceg Novom i Kotoru povodom hiljadu godina oltara i dva vijeka od izgradnje Crkve Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj.
- Svečana akademija, posvećena ovom velikom jubileju, biće održana u Domu kulture u Bijeloj, sa početkom u 19 sati - navedeno je u saopštenju.
Predviđeno je i da Porfirije prisustvuje liturgiji u Hramu Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj, svečanoj akademiji u Crkvi Svetog Nikole u Кotoru, a sam će održati službu u nedjelju u tom gradu.

Porfirija svečano dočekuju u Bijeloj, Dom za kulturu na usluzi SPC

Patrijarha Crkve Srbije Porfirija Perića u Bijeloj će dočekati transparenti dobrodošlice.
Na transparentima okačenim iznad magistrale mogu se pročitati poruke: „Doborodošli vaša svetosti“ i „Blagosloven koji dolazi u ime gospodnje“.

On će u Crnoj Gori boraviti od petka 27. do nedjelje 29. septembra - kada će biti održani lokalni izbori u Podgorici i Kotoru.
Kao razlog posjete iz crkve Srbije su naveli da je u pitanju „kanonska pojseta Mitropoliji crnogorsko-primorskoj“.

1250x600

Porfirija u Bijeloj dočekuju transparentima dobrodošlice, na dan izbora u Kotoru služiće liturgiju

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije posjetiće Crnu Goru 27. i 28. septembra.
On će tih dana boraviti u Bijeloj, saopšteno je iz crkvene opštine SPC topaljsko-hercegnovske.
Povod posjete je proslava hiljadu godina oltara i dva vijeka od izgradnje crkve Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj.
- Doček Porfiriju planiran je za 27, septembar, a tada će biti upriličeno i osveštanje krsta na mjestu budućeg hrama u Bijeloj - navedeno je u saopštenju.

Porfirije sljedeće sedmice u Crnoj Gori

Direktor Doma zdravlja Budva, mr Blažo Radoman, u emisiji "Budilnik" na Televiziji E, pozvao je građane da dođu u ovu zdravstvenu ustanovu i informišu se o dostupnim izabranim doktorima opšte prakse, kako bi na vrijeme obezbijedili zdravstvenu zaštitu.
- Preporučujem da se građani jave u Dom zdravlja, da izvrše uvid u spisak izabranih doktora za odrasle, da vide ko ima slobodnih mjesta za osiguranike koji mogu da se prijave. Pravilnikom je određeno da jedan izabrani doktor ima minimum 1.200, a maksimum 2.000 osiguranika, s tim da je neki prosjek oko 1.600 - &nbsp;kazao je Radoman.
On je naglasio da Budva ima specifičnu situaciju kada je broj stanovnika i osiguranika u pitanju.
- Iako je posljednji popis pokazao da Budva ima oko 27.000 stanovnika, kada se pogleda baza podataka Fonda za zdravstveno osiguranje, vidimo da je broj osiguranika oko 40.000. Naša procjena je da se na dnevnom nivou u Budvi nalazi između 55.000 i 60.000 ljudi - istakao je on.
Zbog nedostatka pedijatara, Dom zdravlja Budva je, prema preporuci Fonda za zdravstveno osiguranje, u septembru 2024. godine donio odluku da djeca starija od 16 godina prelaze pod nadležnost ljekara opšte prakse.
- Svi koji trebaju zdravstvenu uslugu dobiće je u Domu zdravlja Budva, naravno. I nevezano za to da li im je trenutno potrebna usluga, preporučujem da dođu i prijave se kod izabranog doktora za odrasle - &nbsp;rekao je Radoman.
Trenutno, u budvanskom Domu zdravlja rade dva pedijatra, iako je Pravilnikom predviđeno četiri.
- Tražićemo proširenje broja radnih mjesta nakon konačnih rezultata popisa. Od juna očekujemo jednog pedijatra na određeno vrijeme. Prošle godine smo imali tri pedijatra, ali je jednom istekao ugovor. Konkurs za prijem još dva je u pripremi - kazao je Radoman.
On očekuje da će do 10. juna Dom zdravlja ponovo imati tri pedijatra, a tokom turističke sezone moguće je angažovanje dodatnog kadra.
- U pregovorima smo sa ustanovama iz regiona da po osnovu ugovora o dopunskom radu tokom sezone angažujemo još jednog ili dva pedijatra, koji bi uz naše, radili dodatna četiri sata dnevno - rekao je on.
Bez obzira na izazove, Radoman poručuje da niko neće biti uskraćen za zdravstvenu uslugu.
- Ljekari stižu da svima pruže zdravstvenu uslugu. Na odjeljenju izabranih doktora za odrasle prosjek je skoro 400 usluga dnevno. Iako normativ predviđa 30 do 33 pregleda dnevno po ljekaru, često se dešava da imaju i preko 70 kontakata dnevno - zaključio je Radoman.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dx53aGZIRA5U&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radoman: Niko neće ostati uskraćen za zdravstvenu uslugu u Budvi, iako je veliki pritisak na zdravstveni sistem

Njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer danas je, tokom sastanka sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom u Jerusalimu, pozvao na mirno riješenje sukoba u Pojasu Gaze i naglasio potrebu da se predstave političke perspektive za okončanje rata.
On je naglasio “hitnu potrebu ponovnog uspostavljanja pristupa humanitarnoj pomoći za stanovništvo u Gazi”, prenosi Dojče vele. Štajnmajer je rekao da je njegova posjeta usledila u trenutku “koji je težak za Izrael, ali i pokreće pitanja za prijatelje Izraela”, zbog čega, kako je naveo, razgovora sa izraelskim predstavnicima, od kojih očekuje objašnjenja o njihovim namjerama “na srednji i dugi rok” na palestinskim teritorijama.
Sastanak Štajnmajera i Netanjahua održan je u okviru višednevne posjete njemačkog predsjednika Izraelu povodom 60. godišnjice uspostavljanja diplomatskih odnosa Izraela i Njemačke.
U ponedjeljak je izraelski predsjednik Isak Hercog posjetio Berlin.
Dvostrukom posjetom objema zemljama, predsednici su željeli da naglase svoje blisko prijateljstvo, navodi njemački medij.
Organizacija za ljudska prava “Amnesti internešenel”, između ostalih, pozvala je Štajnmajera da otkaže sastanak sa Netanjahuom jer je Međunarodni krivični sud (ICC) izdao nalog za hapšenje izraelskog premijera zbog ratnih zločina u Pojasu Gaze.
Samo nekoliko sati prije sastanka, izraelski premijer je najavio da će u narednim danima “punom snagom” napredovati u Pojasu Gaze i poručio da mu je cilj “razbijanje” i “uništenje” militantne islamističke palestinske organizacije Hamas.
Štajnmajerova posjeta Izraelu počela je u utorak na aerodromu “Ben Gurion” u Tel Avivu, gdje ga je izraelski predsjednik dočekao uz vojne počasti, a zatim su zajedno posjetili Nacionalnu biblioteku u Jerusalimu.
Štajnmajer se danas sastao sa opozicionim liderom Benijem Gancom i bivšim generalom Žairom Golanom, prenosi Tanjug.

Štajnmajer pozvao Netanjahua: Okončajte rat u Gazi

U Elektrotehničkoj školi “Vaso Aligrudić” u Podgorici stigla je dojava o postavljenoj bombi, potvrđeno je Portalu ETV.
Jutros je, kako saznajemo, prekinuta nastava i u Cetinjskoj gimnaziji i Srednjoj likovnoj školi „Petar Lubarda", &nbsp;zbog dojave o podmetnutoj eksplozivnoj napravi, nakon čega su učenici napustili objekat, a nakon pregleda prostorija ispostavilo se da je dojava koja je putem mejla stigla na adresu ovih škola, bila lažna.
Kako prenosi RTNK, mejl sa prijetećom sadržinom da je postavljena eksplozivna naprava stigao je i na adresu Prve srednje stručne škole u Nikšiću, nakon čega su službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić brzo su reagovali i evakuisali učenike i nastavno osoblje i, nakon detaljnog pregleda objekta, konstatovali da je dojava bila lažna.

U srednjoj školi “Vaso Aligrudić” u Podgorici dojava o postavljenoj bombi

Ukupni troškovi štete koju je bivši predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja Pljevlja Milan Lekić napravio pijan izazivajući udes službenim kolima u oktobru prošle godine iznosi više od 11 i po hiljada eura, saznaje ETV.
U odluci o likvidaciji štete SAVA osiguranja od 10. januara, u koju je ETV imala uvid, se navodi da je ukupni trošak 11.620,73 eura, te da će taj iznos Rudniku uglja isplatiti u roku od 14 dana od prijema urednog odštetnog zahtjeva.
Lekić je 11. oktobra slupao službeno vozilo „infiniti“ - luksuzni brend kompanije Nissan, u Ulici Volođina u Pljevljima. Tada je alkotestiranjem utvrđeno da je upravljao vozilom pod dejstvom više od jednog promila alkohola u krvi. On je isprva prekršajno gonjen iako je Krivičnim zakonikom definisano da kazna do tri godine prijeti učesnicima u saobraćaju koji se ne pridržavaju propisa i dovode u opasnost život ili tijelo ljudi, ili imovinu čija vrijednost prelazi 20.000 eura, „pa usljed toga kod drugog nastupi laka tjelesna povreda ili drugom prouzrokuje imovinsku štetu koja prelazi 3.000 eura“.
Uprkos tome, Lekiću je, nakon što je noć proveo na triježnjenju u policiji i saslušanja u bjelopoljskom Sudu za prekršaje, samo izrečena kazna od 750 eura i zabrana upravljanja vozilom u trajanju od tri mjeseca.
Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima tek je danas podnijelo optužni prijedlog protiv njega zbog krivičnog djela ugožavanje javnog saobraćaja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fodt-pljevlja-podnijelo-optuzni-prijedlog-protiv-lekica-zbog-udesa-koji-je-izazvao-pijan&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Okrivljenom M.L. stavlja se na teret da je, u Pljevljima, u raskrsnici ul. Volođina i ul. Durmitorska, upravljajući vozilom marke ,,Infinity", vlasništvo RU PV, pod dejstvom alkohola, izazvao saobraćajnu nezgodu u kojoj je laku tjelesnu povredu zadobio oštećeni V.G. iz Pljevalja - saopšteno je iz pljevaljskog ODT-a.
Lekić je pod pritiskom javnosti i poziva na odgovornost tadašnjeg ministra energetike Saše Mujovića bio prinuđen da podnese ostavku na poziciji predsjednika Odbora direktora, ali je ostao u Odboru, iz kojeg je smijenjen tek krajem decembra.
Lider pljevaljskog odbora Nove srpske demokratije (NSD) je u saopštenju za javnost 14. oktobra naveo da odluku donosi kao odgovoran čovjek, smatrajući da je, uzevši u obzir sve okolnosti, to jedino adekvatno rješenje. On je, inače, i obećao da će platiti štetu pričinjenu na službenom vozilu.
Lekiću ovo nije prvi put da pravi prekršaj u saobraćaju. On je privođen u maju prošle godine takođe zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola.

Lekić pijan službenim kolima napravio štetu za više od 11 i po hiljada eura

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

U Regionalnom vodovodu Crnogorsko primorje problemi se gomilaju, a zapošljeni u kontinuitetu upozoravaju na nezakonita postupanja predsjednika Odbora direktora u ostavci Zorana Lakušića i prošle godine nezakonito izabranog izvršnog direktora Krsta Radovića. Sada se javnosti obratio smijenjeni rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove Vladimir Ružičić, koji je otvoreno pismo dostavio i premijeru Milojku Spajiću, ministru ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjanu Ćulafiću, ombudsmanu Siniši Bjekoviću, predsjedniku Sindikata Regionalnog vodovoda Igoru Anastasovu, zahtijevajući zaštitu svojih i prava njegovih kolega iz radnog odnosa koja se, kako je istakao, u kontinuitetu ugrožavaju. <h2>Otvoreno pismo</h2> U dopisu tvrdi da od kada je za izvršnog direktora imenovan Krsto Radović počinju progon i mobing. Piše da je on tada sa funkcije rukovodioca postavljen na nižu poziciju - saradnika, dok je kolega sa mjesta šefa jedne službe „spušten“ na mjesto saradnika, a drugi kolega sa mjesta savjetnika na mjesto referenta. Da je sve to nezakonito, konstatovala je, tvrdi, Inspekcija rada. Ističe i kako se „Radović nije zaustavio na tome, već je nastavio da sprovodi svoju samovolju“ i pokrenuo „po dva montirana i izmišljenja disciplinska postupka“ protiv njega i još jednog kolege, a samo sa jednim ciljem - da im nezakonito da otkaze. On citira Radovića koji navodno komentariše: „...kad se vrate preko suda, ja svakako neću biti tu“. On od Spajića i Ćulafića traži da hitno preduzmu mjere protiv Odbora direktora ove državne kompanije i izvršnog direktora (koji formalno ne ispunjava uslove za to radno mjesto), budući da se radi o privrednom društvu koje je u vlasništvu države Crne Gore i čija aktivna vrijednost iznosi 140 miliona eura. Upozorava i da od ove kompanije zavisi ljetnja turistička sezona, kao najznačajnija privredna grana u Crnoj Gori. Smatra da je Odbor direktora nezakonito razriješio tri izvršna direktora - Gorana Jevrića, Josipa Đuraškovića i Borislava Ivankovića i nezakonito imenovao Krsta Radovića, „lice koje nema potrebno radno iskustvo od pet godina sa VII1 stepenom na rukovodećim pozicijama“. - ...zloupotreba prava i zlostavljanje zaposlenih i njihova diskriminacija od strane Krsta Radovića je iz dana u dan sve veća i gora – piše on u dopisu. Od ombudsmana Bjekovića traži da pokrene postupak zbog zloupotrebe prava izvršnog direktora prema zapošljenima. Ružičić piše kako mu je 3. maja izvršni direktor Radović dostavio Upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti broj 25-1934/2 od 23. aprila na što je on u zakonskom roku dostavio zahtjev za usmeno izjašenjenje na, kako je istakao, „sramni, montirani i nezakoniti postupak utvrđivanja odgovornosti“, konstatujući da mu je na teret stavio dvije teže povrede radne obaveze, a za koje on, kako tvrdi, ne može biti odgovoran. Radović tereti Ružičića da je napravio težu povredu radne obaveze jer se nije pojavio na rasprave održane 3. marta u kotorskom sudu, u slučaju dvije tužbe protiv Regionalnog vodovoda. Kao drugu težu povredu naveo je da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio tekst odluka o novčanim pomoćima zapošljenima koji nije u skladu sa Statutom kompanije, a nije ukazao izvršnom direktora da je za donošenje tih Odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor. U dokumentu koji je dostavio uz otvoreno pismo – Prijedlog za obustavljanje postupka i zahtjev za usmeno izajšnjenje na upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze, Ružičić je kategoričan da je Radović napravio niz nezakonitih radnji.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Vodoizvorište Bolje sestre"><figcaption>REGIONALNI VODOVOD U OZBILJNIM PROBLEMIMA: Vodoizvorište Bolje sestre(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  <h2>„Zaboravljena“ komunikacija</h2> Prvu procesnu grešku, kako j istakao, napravio je jer mu je uz upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze dostavio i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti, ne ostavljajući mu prostor za izjašnjenje, čime je, kako ističe, povrijedio njegovo Ustavom i Evropskom konvencijom za ljudska prava, zagarantovano pravo na pretpostavku nevinosti, odnosno prekršio je načelo prezumpcije nevinosti. On je u pismu ukazao da je za prvi postupak koji je Radović pokrenuo protiv njega donio nezakonitu odluku 14. aprila, a da nije prethodno donešena odluka o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obaveze. - ...prvi postupak je pokrenut nakon što je direktor Radović priznao izvršenje prekršaja, iako nije bilo osnova za to, pa je sakrio prekršajne naloge iz kojih bi se to dalo vidjeti. Tačnije, kao zapošljeni protiv kojeg se vodio postupak nijesam imao pravo uvida u te prekršajne naloge – napisao je Ružičić. Tvrdi i da su u prvom postupku protiv njega pribavljali dokaze nakon održane rasprave, na koje se nije mogao izjasniti, kao i da su promijenili kvalifikaciju djela nakon rasprave, što je zaključio iz odluke koju je dobio. U pismu je Ružičić decidiran da je za dva ročišta pred kotorskim osnovnim sudom, 3. marta, po tužbama Milana Janovića i Ivana Špadijera, za koje tvrdi da su Radovićevi najbliži saradnici, uputio dopis sudu da neće doći, jer je bio bolestan, za što ima i dokaze, jer je otvorio biolovanje 26. februara. Decidiran je da je o svemu bio obaviješten i lično Radović, s kojim je imao i usmenu i mejl komunikaciju, te da mu je ovaj rekao: „Nema veze odlaži sva ročišta dok Laki, tačnije advokat Lazar Armenko ne potpiše ugovor“. Ružičić je naglasio i da je na bolovanju do 30. maja, jer je u kompaniji psihički maltretiran, nezakonito raspoređen na nižu poziciju, žrtva je pokretanja montiranih disciplinskih postupaka, te mobinga. Za drugu tačku Radovićeve „optužnic“, koja se odnosi na to da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio odluke o novčanoj pomoći zapošljenima koje nijesu u skladu sa Statutom Društva i nije ukazao izvršnom direktoru da je za donošenje tih odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor, Ružičić, takođe, tvrdi da je neargumentovana. Upozorio je Radovića i da je povrijedio pravo zapošljenih na privatnost, a pogotovo za jednog kolegu u čijem je slučaju odluka završila na oglasnoj tabli kompanije, a pomoć je dodijeljena zbog bolesti, pa je to moglo da pročita više od stotinu ljudi koji tuda prođu, a „što je školski primjer kršenja ličnih podataka“. <h2>Probijanje rokova</h2> Ističe i da je svaku od tih odluka potpisao bivši izvršni direktor i da posljednja datira od 10. aprila prošle godine?! - Znači više od godinu dana od dana dostavljanja upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze broj 25-1934/1, a rok zastare za povrede radne obaveze je tri mjeseca, odnosno šest mjeseci shodno članu 152 Zakona o radu Crne Gore, a Zoran Lakušić kao predjsednik Odbora direktora je za sve ovo znao, jer su mu sve odluke više puta dostavljane i o istima ga je upoznavao Borislav Ivanković (bivši izvršni direktor p.a). Pri tom posebno ukazujem na to da su odluke donijete u skladu sa Kolektivnim ugovorom kod poslodavca broj 23-2798/1 od 21.06.2023. godine (u dijelu koji se odnosi na pravo poslodavca da zaposlenom da novčanu pomoć) i Granskim kolektivnim ugovorom za stambeno-komunalne djelatnosti (Sl. List CG broj 2/12, 32/12, 93/23) u dijelu visine novčane pomoći obzirom da su Granskim kolektivnim ugovorm predviđena veća prava za zapošljenog u odnosu na naš kolektivni ugovor – istakao je Ružičić u pismu. Ponovio je da je Zoran Lakušić imao sve te informacije, iako „može reći da se ne sjeća toga, isto kao što se ne sjeća sastanka koji je organizovao sa predstavnicima Exploringa DOO na koji nas je pozvao on i njegov savjetnik Željko Raičević, a o čemu postoji pisani i vjerovatno audio zapis“. - ...čak je i komisija koju je formirao Odbor direktora čiji je predsjednik bio član Odbora direktora Zdravko Čurović dala svoj stav i konstatovala da o novčanim pomoćima odlučuje izvršni direktor – piše on, pored ostalog.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3" data-rendition-name="original" width="1600" height="1053" loading="lazy" alt="Zoran Lakušić"><figcaption>KONTINUITET NEZAKONITIH ODLUKA: Zoran Lakušić(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  Precizira da je sve novčane pomoći zapošljenih, do potpisivanja Kolektivnog ugovora, dodjeljivao je Odbor direktora, nakon čega je to ovlašćenje prenešeno na izvršnog direktora. - ...kako može Vi znati da bivši izvršni direktor nije obaviješten o nečemu što je dobrovoljno potpisao, pri tom u dogovoru sa Zoranom Lakušićem, isto kao što sada Vi sa Zoranom Lakušićem dogovarate dodjelu pomoći fudbalskim klubovima, mjesnim zajednicama, NVO organizacijama, portalima, itd – piše Ružičić. Bura u Regionalnom vodovodu traje duže od pola godine, ali u Vladi još ne reaguju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Zgrada Vlade Crne Gore"><figcaption>U IZVRŠNOJ VLASTI ĆUTE: Zgrada Vlade Crne Gore(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption></figure>  Portal ETV u kontinuitetu izvještava o dešavanjima u ovoj državnoj kompaniji, a preduzeće je bilo tema i na skupštinskom zasijedanju 16. aprila, kada je poslanik Boris Mugoša postavio pitanja ministru Ćulafiću - od nezakonitog izbora za direktora Krsta Radovića do ostavke Lakušića. I tek tada javnost je dobila potvrdu nezvanične informacije koju je Portal ETV objavio još 19. februara – da je Lakušić podnio ostavku, koja, inače, do danas nije konstativana na Vladi. Lakušić je na čelo Odbora direktora ove kompanije imenovan u maju 2021, nakon partijske raspodjele funkcija između proruskih i prosrpskih stranaka koje su pobijedile na izborima u avgustu 2020.

Tag: patrijarh-porfirije