Ministarstvo kulture i medija ne učestvuje u predlaganju i odlučivanju, niti ima ikakav uticaj na izbor nagrađenih Trinaestojulskom nagradom, dok žiri za dodjelu najvećeg državnog priznanja bira Skupština Crne Gore - kazala je čelnica ovog resora Tamara Vujović na kontrolnom saslušanju Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport.
Ona je istakla da Zakon o državnim nagradama ne ostavlja ni minimum ovlašćenja u dijelu odlučivanja o osnovanosti za dodjelu Trinaestojulske nagrade, te da žiri tvrđuje da li su svi prijedlozi u skladu sa zakonom, te je li dokumentacija koja je dostavljena potpuna.
- Mi samo prikupljamo predatu dokumentaciju, a i kad se aplicira žiriju se šalju prijedlozi - navela je Vujović.
Najveće državno priznanje, prema njenim riječima, nije nagrada samo za pojedinačni uspjeh, već državna nagrada za one koji talentom, radom i predanoćču to zaslužuju, te da je zbog toga svako pitanje na ovu temu legitimno.
- Kao resorno ministarstvo nemamo nadležnosti da ulazimo u odluke komisije. U skladu sa Zakonom o državnim nagradama ministarstvo vrši isključivo administrativne poslove, pružanje organizaciono-tehničke podrške, te obezbjeđivanja uslova za dodjelu nagrade - rekla je Vujović.
Ministarstvo je, govoreći o primjeni Zakona o izdavačkoj djelatnosti, kazala da se Nacionalna biblioteka "Đurđe Crnojević" može smatrati nadležnom da pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti, pošto ona neposredno primjenjuje materijalni propis ovog akta.
To, prema njenim riječima, podrazumijeva da je najmjerodavnija da ocijeni jesu li ispunjeni svi uslovi da bi se nešto smatralo prekršajem i za eventualno pokretanje nekog postupka.&nbsp;
Oni su od Ministarstva pravda tražili mišljenje ko može pokrenuti postupak.
- Kazali su da prema Zakonu o prekršajima postupak može pokrenuti organ u čijoj nadležnosti spada izvršenje ili nadzor izvršenja ili tužilac. O tome smo obavijestili NB "Đurđe Crnojević". Tužilac će utvrđivati eventualne krivične ili prekršajne odgovornosti - rekla je Vujović.
Ostaju otvoreni za dijalog.
- Jer vjerujemo da tako možemo jačati sistem kulturne politike. Na nama je vrijednosti da branimo kroz institucije, a svedemo na minimum stvaranje vještačkih podjela u društvu i aktiviranja određenih tema koje imaju taj kapacitet - poručila je Vujović.
Poslanica Demokratske partije socijalista Zoja Lalović Bojanić kazala je kako u Ministarstvu kulture i medija postoje brojni problemi.
- Vidjeli smo nedavno da je bilo ostavki zbog političkog pritiska. Naši hramovi koriste se kao skladišta u koja se smještaju spomenici ratnim zločincima - istakla je Lalović Bojanić.
Na njeno pitanje upućeno Vujović kakva je vizija i misija resora na čijem je čelu povodom kulture u Crnoj Gori predsjednik Odbora Nikola Rovčanin (Demokrate) kazao je kako to ne pripada temi o kojoj se danas raspravlja.
Vujović je odgovorila da se vizija i misija obično predstavljaju na razgovoru za posao, te da su njoj poslodavac građani Crne Gore koji su ovoj parlamentarnoj većini dali povjerenje.
- Na taj način sam zaslužila i obrazložila svoju viziju i misiju. Kome sam trebala viziju i misiju sam predstavila, već sam došla da vodimo argumentovani dijalog zbog pitanja o kom ima sporenja u crnogorskom društvu. Zbog toga sam tu da objasnim, ne da je kultura administrativna, nemam namjeru da navodim čime se sve bavimo, ali imam namjeru da objasnim da imamo zakone koje primjenjujemo - rekla je Vujović.&nbsp;
Poslanik Vaso Obradović (Nova srpska demokratija) kazao je da ne smiju više da dozvoljavaju da ionako uzburkanu javnost dodatno političkim primjesama dijele i izazivaju dodatne podjele.
- Moramo shvatiti da ako je problem kulturno predstavljanje, koje je temelj identiteta, da u ovoj državi žive ljudi različitih identiteta i to treba da bude kruna naše države, a ne da dozvoljavamo da nas te razlike dijele - rekao je, pored ostalog, Obradović.
Poslanica Aleksandra Despotović (DPS) pitala je zbog čega Poslovnik o radu žirija nije dostupan javno, te konstavoval da je Vujović iznijela opšta mjesta i potpuno druge odgovore od onih koje javnost traži.&nbsp;
- Šta su uopšte ingerencije ministarstva i treba li ono da postoji, kad već obavlja administrativne i tehničke poslove - upitala je Despotović.
Vujović je istakla da su od dosadašnjih dobitnika, njih 40ak, samo dvije žene.
- Da sam se ja pitala, po tom ženskom i naučnom principu, dala bih svoj glas za dvije naučnice koje su otkrile novu biljku Petrolamium crnojevicii. Shvatam koji je to veliki doprinos svjetskoj nauci. Uvijek sam isticala to kao nešto vanredno što se desilo. Ali ne želim da budem lična, želim da budem institucionalna. One su se visoko i kotirala, ali kada se svelo glasanje njihovih imena nije bilo među dobitnicima - rekla je Vujović.
Ima otpor prema bilo kakvoj jakoj retorici.
Poslanica Radinka Ćinćur pitala je što je Vujović uradila kad je saznala da knjiga dobitnika Trinaestojulske nagrade Bećira Vuković nije bila štampana u Crnoj Gori, niti legalno zavedena, što znači da nije mogla biti dostupna javnosti prošle godine, odnosno biti nominovana.
- Očigledno je da nagrade kod nisu rezevrisane za najbolje umjetnike, naučnike, privrednike - ocijenila je Ćinćur.
Poslije ovoga Trinaestojulska nagrada, kako dodake, postaje samo materijalna korist, jer kako drugačije objasniti da čovjek koji se izruguje Crnoj Gori, pa i kroz svoju knjigu, prihavata najznačajniju nagradu u visini od 12 prosječnih zarada i doživotno primanje u visini prosječne nagrade.
- Falsifikovanje podataka o izdanju knjige je neviđeni i endemski skandal koji se samo kod nas događa - ističe Ćinćur.
Vujović je odgovorila da je žiri odabrao dobitnike, te da je žiri odabran u parlamentu.
- Žiri može da promijeni Zakon o državnim nagradama ako misli da nešto nije kako treba. U dijelu dodjele nisam mogla ništa da uradim, jer bih se time miješala u autonomnost rada žirija. Najbolje da pogledate u zakonodavni dom i da se zapitate što možete učiniti da se izmijeni na bolje nešto ako postoje loše u zakonu. Endemski skandal, kako ste opisala, bila je stvar žirija da utvrdi - navela je Vujović.
Ćinćur je odgovorila da je sekretarka žirija bila u obavezi da utvrdi sve detalje, te da misli da je službenica Vujović bila odgovorna.
- Još je veći skandal da su naučnice koje su otkrile novu biljku nisu ni ušle u neki izbor, a ušli su ljudi koji su falsifikovali podatke na svojoj knjizi da bi dobila nagradu - rekla je Ćinćur.
Poslanik Adrijan Vuksanović (Hrvatska građanska inicijativa) kazao je da je Trinaestojulska nagrada izraz državnog poštovanja, a da je ironija da država daje ovo priznanje umjetniku koji je ne priznaje.
- To samo govori o društveno-političkom ambijentu u kom jesmo - dodaje Vuksanović.
Pluralizam, kako je rekao, vidi se posljednjih dana na crnogorskim ulicama.
- Mogli ste se ministarko odrediti prema Vukoviću, kao što ste se odredili prema šest medija za koje ste rekli da raspiruju vjersku i nacionalnu mržnju. Očekivao sam da će se na tom spisku medija naći oni koji su stvarno raspirivači nacionalne i vjerske mržnje, oni mediji koji bez ikakve konsekvence donose naslove da "Hrvat nije nacija, nego dijagnoza", da Hrvati u Boki ne postoje i njihovo djelovanje protiče bez ikakvih sankcija i daju snažan doprinos svemu ovome što gledamo na ulicama Podgorice - naveo je Vuksanović.
Poslanik Milica Rondović (NSD) rekla je, pored ostalog, da je napad na Vukovića napad na cjelokupan srpski narod.
- Smatram da većinska Crna Gora Vukovića cijena kao najvećeg živog srpskog pjesnika - rekla je Rondović.
Vujović je rekla da će se u zavisnosti od toga kako se odrede pravosudni organi biti određivanja o eventualnom oduzimanju nagrade.
Odgovarajući Vuksanoviću rekla je da je njena izjava uslijedila nakon što je iz Specijalnog državnog tužilaštva saopšteno da je pokrenuta istraga, dodajući da su svi dužni da svjedoče istini.
- Ako bude nekih drugih naredbi za sprovođenje istraga i targetiraju neke druge medije i urednike, pred zakonom su svi jednaki i nema povlašćenih, da se ne možemo kriti iza toga što smo pripadnici medijskog sektora - navela je Vujović.
J. B.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dt3N4apdCSDU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Ćinćur: Falsifikovanje podataka o izdanju knjige Vukovića neviđeni i endemski skandal; Vujović: Žiri odabrao dobitnike, njih ste birali vi

Ukoliko istorija religije ne zadovoljava zahtjeve onih koji insistiraju da vjeronauka bude dio obrazovnog sistema, onda to nije ni stručni, ni društveni interes, niti odgovara sekularnoj, demokratskoj državi kakva je Crna Gora, nego je to isključivo politički interes. Praksa kod vjeroispovjednih učenja kazuje da te programe rade religijske zajednice, crkva, a nastavu izvode oni koje je crkva obučila - kazala je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 sasta Televizijie E poslanica Demokratske partije socijalista, Zoja Bojanić Lalović.
Kontinuirano se, smatra Bojanić Lalović, urušavaju institucije sistema. Ne preza se, kaže, od donošenja protivustavnih odluka, pa je dodatan oprez nužan kada je riječ o pitanju uvođenja vjeronauke u formalno obrazovanje.
- To je zahtjev koji bi, sigurna sam, urušio obrazovni sistem. Najproblematičnije je to što bi došlo do urušavanja dobrih odnosa u obrazovno-vaspitnim ustanovama, kako među učenicima, tako i među nastavnicima. Da biste govorili o zdravoj atmosferi, u kojoj se obrazuju mladi, onda morate da imate atmosferu zajedništva, tolerancije, razumijevanja, samo ne podjela. Na Odboru za prosvjetu trebalo je da se izjasnimo o inicijativi koju smo dobili od nekog o kome ne znamo ništa, osim imena i prezimena. Istina, postoji 6.000 potpisa građanki i građana, a raspravljajući o inicijativi, došli smo do zaključka da je inicijativa protivustavna i da je ne možemo proslijediti Vladi na odlučivanje - podsjeća Bojanić Lalović.
Napominje da Ustav Crne Gore jasno nalaže da su vjerske zajednice odvojene od države.
- Sličan primjer desio se u Sloveniji, kada se dio roditelja obratio Ustavnom sudu te države sa zahtjevom da se uvede vjeronauka u obrazovni sistem. Međutim, sud je odlučio da to nije u skladu sa Ustavom Slovenije, jer Ustav tu državu tretira kao sekularnu. Istu odluku bi trebalo da donese i Ustavni sud u Crnoj Gori, u slučaju da dođe do bilo kakve dileme kada je riječ o uvođenju ovog predmeta - poručuje Bojanić Lalović.
Na Odboru za prosvjetu poslanici su se pozivali na evropsku praksu, koja podrazumijeva dva vida religijskog obrazovanja. Jedno je, objašnjava Bojanić Lalović, religijsko obrazovanje vjeroispovjedno, gdje se promoviše vjera, a dugo je učenje o religijama.
- Naravno, svaka zemlja u odnosu na svoje ustavno uređenje odlučila je na koji način će uvesti ovo obrazovanje u škole. Konkretno, kada je riječ o religijskom obrazovanju koje se odnosi na sekularne države, tu se misli na obrazovanje o religijama i ovakav vid učenja poznat je u Sloveniji, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, u Švedskoj, Danskoj. U Crnoj Gori postoji predmet istorija religije - istakla je Bojanić Lalović.
Podsjeća i da je istorija religije obavezan izborni predmet, koji se izučava u devetom razredu osnovne škole.
- Nastavu izvode obučeni nastavnici koje angažuje škola, odnosno Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Najčešće su to profesori filozofije, jer je to najbliskije njima. Moje bogato iskustvo iz obrazovanja govori da su to vrlo zanimljivi časovi, da nastavnici kreativno predaju ove predmete, a učenici se upoznaju sa različitim religijama, religijskim tradicijama i razvijaju vlastite stavove - naglasila je Bojanić Lalović.
Objašnjava da su istorija religije i vjeronauka dva suprotstavljena odnosa prema religiji. Ako je već zastupljena istorija religije kao predmet, postavlja se pitanje da li je vjeronauka - politički interes.
- Ukoliko istorija religije ne zadovoljava zahtjeve onih koji insistiraju na ovome (uvođenju vjeronauke u formalno obrazovanje), onda to nije niti stručni, ni društveni interes, niti odgovara sekularnoj, demokratskoj državi, kakva je Crna Gora - poručila je Bojanić Lalović.
Riječ je, decidna je ona, isključivo o političkom interesu.
- Praksa kod vjeroispovjednih učenja kazuje da te programe rade religijske zajednice, crkva, a nastavu izvode lica koje je crkva obučila. Ukoliko je riječ o obrazovanju o religijama, onda te programe radi Ministarstvo prosvjete, u saradnji sa lokalnom zajednicom, a nastavu izvode nastavnici koje angažuje škola. Ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je naše društvo sekularno, a Ustav jasan, postavlja se pitanje da li je vjeri mjesto u školi? Ukoliko neko želi, može vjerski da se obrazuje u vjerskim školama - zaključila je Bojanić Lalović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D-yJh-9cUx94&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bojanić-Lalović o inicijativi za uvođenje vjeronauke u škole: Kontinuirano se urušavaju institucije sistema, nužan dodatan oprez

Anja Ivanović

Odbor neće proslijediti Vladi peticiju o uvođenju vjeronauke u škole, Rovčanin će se konsultovati sa sekretarijatom kako da ih obavijeste

Ukupno 114 nevladinih organizacija i devet građanskih aktivista stalo je u odbranu sekularnog javnog obrazovanja u Crnoj Gori. Oni su, kako su saopštili, uputili Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport dopunjeni spisak peticije kojom se protive uvođenju vjeronauke u škole.
- Ovim povodom podsjećamo da se organizacije civilnog društva koje su stale iza ove inicijative oštro protive uvođenju vjeronauke u javne vaspitno-obrazovne ustanove, smatrajući takav prijedlog suprotnim temeljnim ustavnim vrijednostima građanske, sekularne države Crne Gore, kao i najboljim interesima djece i mladih - istakli su u nevladinom sektoru.
Decidni su da obrazovni sistem mora ostati prostor zajedništva, učenja i razvoja zasnovanog na nauci, umjesto podjela zasnovanih na dogmatskoj vjerskoj osnovi.
- Vjerska nastava je zabranjena članom 5 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, a pokušaji da se ona ukine predstavljaju ozbiljno ugrožavanje sekularnog karaktera države - ukazali su oni.
Ustvrdili su i da u crnogorskom obrazovnom sistemu postoji predmet Istorija religije, koji učenicima omogućava da uče o svim religijama i njihovim običajima, čime se podstiče interkulturalizam i zajedništvo, dok bi vjeronauka odvojila djecu vjernika od djece ateista, a i djecu vjernika dodatno razdvojila na različite vjeroispovijesti, i dodatno naglasila podjele zasnovane na etničkoj i vjerskoj distanci u crnogorskom društvu, koje su već izražene.
- Posebno zabrinjava činjenica da je Skupština Crne Gore peticiji za uvođenje vjeronauke dala status prioriteta, iako je prikupljanje potpisa za tu inicijativu i dalje u toku, sve do 10. maja 2025. godine. Ovo predstavlja presedan i nepoštovanje principa ravnopravnog tretmana svih građanskih inicijativa, budući da su ranije peticije sa dovoljnim brojem potpisa čekale mjesece na razmatranje - ili nikada nijesu ušle u skupštinsku proceduru - podvukli su u NVO sektoru.
Oni pozivaju Skupštinu Crne Gore da postupi odgovorno i u skladu sa Ustavom, zakonima i najboljim interesima djece i mladih.
- Državne škole ne smiju postati prostor za vjerske podjele - obrazovanje mora ostati zasnovano na nauci i kritičkom razmišljanju, kao i vrijednostima zajedničkog života u građanskom društvu - jasni su u NVO sektoru.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6265%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fobrazovanje-mora-ostati-sekularno-skole-su-mjesto-znanja-a-ne-podjela&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1250x600

1084x550

Ukupno 114 NVO i devet aktivista stalo u odbranu sekularnog obrazovanja: Odboru dostavljen spisak potpisnika inicijative protiv uvođenja vjeronauke u škole

Sjednica Odbora na kojoj će se odlučivati da li će vjeronauka biti predmet u školama održava se danas. Mislim da to uliva strah da imamo neku namjeru - i ne bi nas iznenadilo da Odbor da zeleno svjetlo za tu peticiju i da na taj način uvede vjeronauku u formalni obrazovni sistem - kazao je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, &nbsp;programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović.
Ova peticija se našla na dnevnom redu Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport pošto je više od 6.111 građana potpisalo.
CGO je reagovao na prijedlog uvođenja vjeronauke u škole, kaže Đukanović, jer postoji mnogo razloga zašto ona ne bi trebalo da bude dio formalnog obrazovanje, a kao najznačajnije ističe očuvanje svjetovnog karaktera obrazovnog sistema.
- Čitavo društvo je ustroje ustavno tako da su vjerske zajednice odvojene od države, pa bi tako trebalo da bude i u formalnom obrazovnom sistemu. Sa druge strane, vjersko obrazovanje i sloboda vjeroispovijesti je zagarantovana &nbsp;svakome, znači svaki roditelj koji želi da njegova djeca pohađaju vjeronauku to može da ostvari van onoga što je nastavni proces u okviru vjerskih zajednica, koje svakako organizuju te neke različite oblike vjerskog obrazovanja. Ministarstvo prosvjete je u prethodnom periodu u nekoliko navrata sa različitim ministrima, i ministarka Jakšić Stojanović, ali i njen prethodnik su takođe naglasili da uvođenje vjeronauke kao takve u obrazovni sistem nije neophodno, to je bio stav i Zavoda za školstvo, i to je nešto sa čim smo mi saglasni - rekao je Đukanović.
Zabrinjavajuća je, poručuje Đukanović, hitna reakcija Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, koji je peticiju čije potpisivanje traje do sredine maja uvrstio na razmatranje.
- Danas se održava ta sjednica Odbora na kojoj će se odlučivati da li će vjeronauka biti predmet u školama. Mislim da to uliva strah da imamo neku namjeru, i ne bi nas iznenadilo, da Odbor da zeleno svjetlo za tu peticiju i da na taj način uvede vjeronauku u formalni obrazovni sistem - istako je Đukanović.
Formalni obrazovni sistem, objašnjava Đukanović, bi trebalo da bude oslobođen uticaja religije i vjere, što je prepoznato u Ustavu i zakonima.
- U Zakonu o slobodi vjeroispovjesti se takođe kaže da bi vjeronauka kao pouka vjeri trebalo da bude nešto što bi trebalo da se odvija isključivo u vjerskim objektima, vjerskim institucijama i zajednicama, i van onog vremena koje učenici provode u redovnoj školskoj nastavi - naveo je on.
Misli da nema nikakvog temeljitijeg obrazloženja zašto bi vjeronauka u ovom trenutku trebala da uđe u obrazovni sistem.
- Ono što je naš stav jeste da ona svakako treba da bude dio te slobode vjeroispovijesti koju građani mogu upražnjavati u okviru svojih vjerskih zajednica, a da se o religiji ili vjeri, u formalnom obrazovnom sistemu uči sa nekog naučnog, drugačijeg, kritičkog stanovišta, jer religija jeste važan fenomen koja obilježava na posredan, ili neposredan način živote svih nas, ali bi mladima trebalo pružiti mogućnost da se oni kroz formalni obrazovni sistem više upoznaju sa tim koje religije postoje u Crnoj Gori, religijske vjerske zajednice, kako god ih nazvali, šta religija kao fenomen znači uopšte za čovjeka, ali sa nekog kritičkog stanovišta, jer prosto mislimo da mladi ljudi treba da razmišljaju i da propituju taj uticaj religije koji postoji, nesporno, u društvu - naglasio je Đukanović.
Opasnost uvođenja vjeronauke je, objašnjava Đukanović, potencijalna indoktrinacija đaka, a kao kontra tom stavu potežu se argumenti da vjeronauka postoji u nekim razvijenim društvima.
- Mislim da uvođenje vjeronauke kao pouke o vjeri može definitivno da doprinese tome da dođe do indoktrinacije. Kad hoćemo da uvodimo neku javnu politiku, a ovo je uvođenje jedne promjene u javnu politiku obrazovnu, moramo da razmišljamo o tome u kakvom kontekstu mi živimo i kako zapravo izgleda taj religijski život - istakao je Đukanović.
Svjedoci smo, ustvrdio je on, da su ovdje religija i vjera osnova nekih podjela.
- Nego što zbližavaju ljude, da su dosta kontaminirane tim neprimjerenim bliskim odnosom između religije i politike i slično, i u tom smislu bi trebalo da budemo jako oprezni. Osjetljiva je tema, postoji mnogo stvari sa kojima bi se moglo manipulisati i koji bi mogli da budu osnova za neku vrstu indoktrinacije mladih, što nije interes svih nas, ukoliko želimo da nastavimo da se ovo društvo demokratski razvija - zaključio je Đukanović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.

Đukanović: Zabrinjava hitna reakcija Odbora koji je uvrstio peticiju za uvođenje vjeronauke u škole - iako potpisivanje traje do sredine maja

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: odbor-za-prosvjetu-nauku-kulturu-i-sport