Vlada Crne Gore je, na danas održanoj 102. sjednici kojom je predsjedavao potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić, imenovala Snežanu Jonicu za generalnu konzulku u Njujorku, dok je Amer Cikotić imenovan za generalnog konzula u Njemačkoj, sa sjedištem u Frankfurtu, dok je Nikola Vukčević postavljen za savjetnika potpredsjednika Vlade za međunarodne odnose.
Vlada je donijela više kadrovskih rješenja:
1. Rješenje o imenovanju Dubravke Mihailović za zamjenicu glavnog revizora Revizorskog tijela,
2. Rješenje o razrješenju predsjednika i članova Upravnog odbora Akreditacionog tijela Crne Gore, u sastavu: prof. dr Aleksandar Vujović, predsjednik, i članovi: Jelena Jovanović, Dragan Vukčević, Jovan Nikolić i Danijela Šuković,
3. Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog odbora Akreditacionog tijela Crne Gore, u sastavu: prof. dr Aleksandar Vujović, predsjednik, i članovi: Bujar Hasangjekaj, Milica Bečić, Miomir Vulić i Bekim Çoba,
4. Rješenje o prestanku mandata direktora ranije Uprave za dijasporu Predraga Mitrovića,
5. Rješenje o imenovanju Jovana Bojovića za člana Savjeta za vladavinu prava,
6. Rješenje o razrješenju člana Biroa za operativnu koordinaciju Janka Lakovića, i Rješenje o imenovanju pukovnika Milana Bigovića za novog člana ovog Biroa,
7. Rješenje o prestanku vršenja dužnosti v. d. direktora Uprave za gazdovanje šumama i lovištima Miloša Rajkovića,
8. Rješenje o određivanju Miloša Rajkovića za vršioca dužnosti direktora Uprave za gazdovanje šumama i lovištima,
9. Rješenje o imenovanju mr Veselina Klikovca za izvršnog direktora Društva za promet roba i usluga „Montenegro Bonus“ d. o. o. Cetinje,
10. Rješenje o opozivu Amera Cikotića sa dužnosti generalnog konzula u Generalnom konzulatu Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama, sa sjedištem u Njujorku,
11. Rješenje o postavljenju Snežane Jonice za generalnu konzulku u Generalnom konzulatu Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama, sa sjedištem u Njujorku,
12. Rješenje o postavljenju Amera Cikotića za generalnog konzula u Generalnom konzulatu Crne Gore u Saveznoj Republici Njemačkoj, sa sjedištem u Frankfurtu i
13. Rješenje o imenovanju Nikole Vukčevića za savjetnika potpredsjednika Vlade za međunarodne odnose.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kadrovska rješenja Vlade: Jonica generalna konzulka u Njujorku, Cikotić u Frankfurtu

"Jutro s Majom" na Televiziji E i ove nedjelje obilježiće pregršt zanimljivih tema i gostiju. U okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture Univerziteta Crne Gore – FUNK 2025, Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje obilježava jubilej – dvije decenije studiranja filmske i TV režije u Crnoj Gori, kroz bogat dvodnevni program pod nazivom „Dvije decenije studiranja FTV režije u Crnoj Gori: Promjena paradigme“.&nbsp; Tim povodom naš gost je Nikola Vukčević reditelj i profesor, rukovodilac studijskog programa Film i mediji.&nbsp; Bili smo na Adriatic Film Awards - dodjeli nagrada najznačajnijim filmskim ostvarenjima i TV serijama s područja bivše Jugoslavije koji se održavao u Porto Montenegro u Tivtu.&nbsp; Gošće/panelistkinje ovog jutra su glumice Jovana Brnović i Ivona Raković i producentkinja Milena Đukić. Budite uz Televiziju E od devet sati!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021036_864001cc900577bcbdb8e5b484e4688b6d0fb0a6a0333c544ff69128f5acee20.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026021036_864001cc900577bcbdb8e5b484e4688b6d0fb0a6a0333c544ff69128f5acee20" data-rendition-name="original" width="1080" height="1920" loading="lazy" alt="najava"> </figure>

1250x600

1084x550

Jutro s Majom: Dvije decenije studiranja filmske i TV režije u Crnoj Gori, Adriatic Film Awards...

Gost 60. emisije “Ne pričam ti o tome” je Nikola Vukčević, početkom devedesetih vrlo aktivan na rock sceni Podgorice kao bubnjar bendova “Vatrena srca” i “Ročni mir”, danas priznati režiser, autor ovogodišnjeg crnogorskog kandidata za Oskara - filma “Obraz”.&nbsp;
U emisiji će biti riječi o korištenju rock muzike u njegovim filmovima, pojavljivanju Rundeka i Urbana u glumačkoj podjeli, naročito o tri verzije pjesme “Ne brini” u ostvarenju “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”, zatim o nastanku nekoliko desetina muzičkih spotova koje je kreirao za crnogorske muzičare, od Marijane Zlopaše do Zorana Kalezića, osmišljavanju i snimanju video kampanja u sklopu njegove “Galileo produkcije”.
&nbsp;Poseban segment priče posvećen je saradnji sa svjetski priznatim pijanistom i kompozitorom Jankom Nilovićem.
&nbsp;O njemu je Vukčević snimio film, čija se premijera očekuje do kraja godine. 
 
Urednik i voditelj emisije je &nbsp;Željko Milović.&nbsp;
Gostovanje Nikole Vukčevića u emisiji ''Ne pričam ti o tome'' pogledajte na Televiziji E večeras od 21 sat.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FKXGskpmlru4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Emisija “Ne pričam ti o tome”: Gost Nikola Vukčević

- Najmoćnija umjetnost je ona koja vas natjera da se zapitate - šta bih ja uradio na njegovom mjestu?- kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) crnogorski reditelj Nikola Vukčević opisujući srž svog novog filma "Obraz".
Radnja filma iz Drugog svjetskog rata, zasnovana na istinitom događaju, prati dječaka koji pronalazi utočište u kući Albanca Nura Doke pred kojim je teška odluka - predati dijete neprijatelju i tako sačuvati svoju porodicu, ili rizikovati sve kako bi zaštitio dječaka i sačuvao obraz.
Film, inspirisan pričom crnogorskog akademika Zuvdije Hodžića, osvojio je nagradu za najbolju režiju i scenario na međunarodnom filmskom festivalu u Saragosi.
Za Vukčevića, kako kaže, to nije samo film, već "lična, profesionalna i umjetnička misija."
- Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme i prostor- ističe reditelj.
U razgovoru otkriva zašto ga je ova priča privukla, kako je gradio "Obraz", koje sličnosti uočava sa savremenim društvom ali i šta je za njega umjetnost "koja ne žmuri pred istinom".
RSE: Kada ste došli u kontakt sa pričom akademika Zuvdije Hodžića i šta Vas je motivisalo da od nje napravite film 'Obraz'? Jeste li "na prvu" odlučili ili je trebalo da sazri?
Vukčević: Ono što me privuklo ovoj priči o čojstvu i junaštvu jeste njena univerzalna poruka: čovjek i čovjekoljublje kao temeljne vrijednosti, posebno u vremenima razaranja i rata.
U njoj sam prepoznao jezgro antičke tragedije, duboko ukorijenjeno u balkansku stvarnost, kao i snažan, autentičan glas humanosti iz našeg kulturnog prostora.
Put do ove priče bio je neobičan. Prvo sam je čuo, a ne pročitao, uvjeren da je riječ o istinitom događaju iz ratnih devedesetih. Bila je to gotovo mitološka pripovijest o čovjeku koji, vođen kodeksom časti, štiti dijete druge vjere i nacije, po cijenu uništenja sopstvene porodice.
Tek nekoliko godina kasnije, zahvaljujući prijatelju iz Zagreba, Danilu Iveziću, došla mi je u ruke knjiga Zuvdije Hodžića, u kojoj sam pročitao Obraz, priču smještenu u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali sa istim sadržajem.
Tada mi je postalo jasno koliko moralne dileme iz prošlosti i dalje snažno odjekuju u našem vremenu.
To nije samo priča o pojedincu, već i o zajednici, nasljeđu i složenim moralnim pitanjima koja oblikuju čovjekovu suštinu. Njena univerzalna tema, čast, porodica, odgovornost, u okviru naše tradicije, činila mi se i relevantnom i duboko potresnom.
Htio sam da napravim film koji će govoriti iz cijelog mog bića - bića jedne osakaćene jugoslovenske generacije koja vapi za tolerancijom.
Ova priča je nosila poetsku snagu i sirovu istinu. To sam želio prenijeti na filmsko platno- da publika ne posmatra, već osjeti težinu izbora s kojima se likovi suočavaju.
RSE: U središtu priče je Nur Doka, Albanac koji za vrijeme Drugog svjetskog rata pruža utočište pravoslavnom djetetu. Kako bi danas ljudi reagovali na takvu dilemu?
Vukčević: Danas, iako živimo u drugačijim okolnostima, pitanje da li sačuvati tuđi život po cijenu nesigurnosti vlastite porodice, ali uz očuvanje moralnog mira budi snažne emocije i otvara duboke dileme.
Mnogi bi se divili takvoj vrsti hrabrosti, ali pitanje rizika je izuzetno kompleksno, jer svijest o sopstvenim odgovornostima često biva potisnuta savremenim društvenim pritiscima i interesima.
U našem filmu, tu složenost nastojali smo prikazati kroz dileme svih članova porodice, dajući emocionalnu i psihološku punoću nizu detalja koji su mi bili i tematski i vizuelno inspirativni.
Kada kažem mi, mislim prvenstveno na autorke scenarija – Anu Vujadinović i Melinu Pota Koljević – koje su izuzetno studiozno preuzele taj ključni dio stvaralačkog procesa, artikulišući svijet priče kroz niz važnih i precizno razrađenih dodatnih linija radnje.
Put do ove priče bio je dug i zahtjevan.
Na filmu smo strpljivo radili još od 2016. uključujući i izazovni period pandemije tokom kojeg se odvijao veći dio snimanja i to s budžetom znatno ispod potrebnog da se ostvari zamišljeni kvalitet.
Ipak, zahvaljujući posvećenosti cijelog tima, upornosti i vjeri u važnost ove priče, uspjeli smo da joj udahnemo život i da na filmskom platnu otvorimo dijalog o toj univerzalnoj dilemi: kako bi ljudi danas reagovali na istu situaciju?
RSE: I koliko je realno očekivati pojedinca koji će napraviti izbor poput Nurovog?
Vukčević: Takvi herojski izbori, poput onog koji donosi Nur Doka zaista su rijetki ali nisu nemogući. Film nas podsjeća da je ljudskost u vremenu nasilja i rata najhrabriji čin koji pojedinac može učiniti.
Upravo zato ova priča ima univerzalnu vrijednost: ne idealizuje heroizam, već ga smješta u realan kontekst ljudske slabosti, straha, dilema – i hrabrosti da se uprkos svemu postupi ispravno.
Rizik o kome govorimo, onaj da neko rizikuje život svoje porodice zbog djeteta koje nije njegovo, predstavlja srž moralne dileme u filmu.
Glavna radnja filma se odvija u intenzivnih 36 sati, ali u tom kratkom periodu publika ulazi duboko u unutrašnji svijet glavnih likova, posebno Nura Doke. Bilo mi je važno da publika ne samo razumije, već i osjeti težinu njegove odluke – da dijeli njegove sumnje, strahove, ali i impuls ljudskosti koji u njemu raste.
Trudio sam se da balansiram između lične drame i šireg istorijskog konteksta, bez da jedno zasjeni drugo.
Istorija je tu kao pozadina, kao pritisak koji oblikuje okolnosti, ali u fokusu su ljudi sa svojim slabostima i vrlinama. To su likovi koji se ne doživljavaju kao simboli ili ideali, već kao stvarni ljudi, zahvaljujući izuzetnim glumačkim interpretacijama koje donose emocionalnu dubinu i nijansu.
Svi glumci, predvođeni Edonom Rizvanollijem i mladim Elezom Adžovićem, donijeli su vjerodostojne, snažne i ranjive izvedbe koje nas podsjećaju da su ovakve priče moguće i da ih trebamo čuti.
Emocionalna uvjerljivost, tišina između replika, pogledi koji govore više od riječi – sve doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj publika počinje vjerovati da su takvi izbori, iako rijetki, istinski mogući.
Na kraju, najvažnije pitanje koje film postavlja nije "da li je realno", već "šta bi ja uradio?".
Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme ili mjesto. To je ono što ga čini živim u svakoj kulturi u kojoj je prikazan do sada, jer pitanja savjesti, hrabrosti i ljudskosti prevazilaze granice jezika, nacije ili religije.
RSE: Radnja filma je smještena u Drugi svjetski rat. Kakav efekat može imati u današnjem društvu koje se suočava sa pokušajima revizionizma?
Vukčević: U vremenu kada se istorijske činjenice sve češće relativizuju, preispituju, pa i svjesno revidiraju, ovaj film ipak ne može igrati važnu ulogu u očuvanju kolektivne svijesti i poštovanja prema istini, jer ovo više nije vrijeme ni sovjetske rane ere, niti doba Leni Rifenštal.
Takođe, jer film je fikcija. Ali njegova emotivna i empatijska snaga je ono što daje važnost kinematografiji u okolnostima pitanja koje ste postavili.
"Obraz" se ne bavi ideologijama, vojnim formacijama ili velikim bitkama. To je film o ličnoj hrabrosti, o moralnoj snazi čovjeka koji se suprotstavlja nasilju i snazi jačeg, uprkos cijeni koju zbog toga plaća.
Ovo je ratna priča bez partizana i četnika; dakle, jako smo daleko od bilo kakvog pogleda na pojam revizije istorije u današnjim tokovima, niti je to naš predmet pažnje.
Mi smo iz tog narativa izuzeli simbole koji su decenijama dominirali našim predstavljanjem rata i u centar priče stavili čovjeka, pojedinca. Njegovu dilemu, njegovu čast, savjest.
Vjerujem da "Obraz" neće samo evocirati prošlost, već će podstaći i savremeni dijalog o tome šta znači biti čovjek u vremenu kada ljudskost nije popularna vrijednost.
I vjerujem da upravo ta univerzalna poruka može da čini ovaj film važnim u kontekstu današnjeg društva, gdje je potreba za empatijom, odgovornošću i otporom prema manipulaciji možda veća nego ikad.
RSE: Je li slučajno što se vaš film desio u vrijeme sve češćeg vraćanja tim temama i to u jednoj netolerantnoj atmosferi? Da li je ovo doprinos toleranciji?
Vukčević: Na ovom filmu radio sam osam godina, i mnoge stvari koje danas oblikuju društveni i politički kontekst nijesam mogao da predvidim kada smo počinjali.
Ipak, čini se da je film svojim temama, možda i nesvjesno, stigao u pravi trenutak – u vrijeme kada nas sve glasnije stare podjele, istorijski revizionizam i netolerancija podsjećaju koliko je važno govoriti o ljudskosti.
Duboko vjerujem da su primjeri hrabrosti, empatije i moralne postojanosti koje ova priča donosi snažan odgovor na atmosferu netrpeljivosti.
Film ne nudi proklamacije, već podsjeća na vrijednosti koje nadilaze ideološke, etničke i političke okvire – i upravo u tome vidim njegov doprinos kulturi tolerancije i pomirenja u regionu, i šire.
RSE: Da li ljudi iz različitih korpusa( nacionalnih, vjerskih ...) različito reaguju na film?
Vukčević: Film je pogledala raznolika publika, od Njemačke, preko Bliskog istoka i Indije, dijela Balkana na Sofia Film Festivalu, pa do Španije, Mađarske, a uskoro i Italije i Argentine.
Ponosan sam jer svjedočim da film dosljedno ostvaruje misiju: uspijeva da probudi empatiju i razumijevanje, prelazeći granice etničkog, vjerskog i kulturološkog identiteta.
Uprkos različitim istorijskim i društvenim iskustvima publike, film funkcioniše kao most koji povezuje različite perspektive i podstiče dijalog i upravo je to razlog mog dubokog zadovoljstva.
Vjerujem da, zahvaljujući univerzalnosti i svevremenoj aktuelnosti, može doprijeti do različitih ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku ili društvenu pripadnost.
Ta sposobnost da se empatija prepozna i doživi širom različitih kulturnih konteksta predstavlja dodatnu vrijednost "Obraza" što su i dosadašnje projekcije na različitim stranama svijeta jasno potvrdile.
RSE: Koje se paralele mogu izvući sa današnjim vremenom ?
Vukčević: Paralele između tadašnjih i današnjih vremena postoje, posebno kroz prizmu rastućih tenzija, jačanja nacionalizama i duboke društvene polarizacije.
Svijest o tome koliko samo jedan snažan negativni uticaj može duboko posijati razdor i mržnju među ljudima zaista izaziva zabrinutost.
Ipak, vjerujem da dobro, kroz vrijednosti kao što su hrabrost, empatija i solidarnost, ima svoju trajnu i ključnu ulogu. Upravo one su snaga koja može prevazići sukobe i podjele, i zato vjerujem u njihovu moć da donesu promjenu - na ličnom i društvenom nivou.
Moja nada leži u toj mogućnosti da se upravo kroz umjetnost, dijalog i razumijevanje - njeguju vrline, i da nas one podsjete da, bez obzira na izazove, zajedništvo i ljudskost ostaju naš najvažniji putokaz.
RSE: Koliko je važno da se u Crnoj Gori i regionu više snimaju filmovi koji se bave pozitivnim ličnim pričama?
Vukčević: U regionu duboko opterećenom ljudskim žrtvama i krvlju nevinih ljudi, prošlošću, traumama i složenim istorijskim nasljeđem, filmovi koji kroz lične, priče promovišu ljudskost, vrlinu, toleranciju, misli oslobođene predrasuda i nadu, imaju posebnu važnost.
Takve priče pomažu nam da bolje razumijemo sebe, ali i druge i da gradimo mostove razumijevanja.
Svjestan sam da su mnoge rane i dalje otvorene, da su devedesete još žive u našim sjećanjima, i da mnogima zbog ličnih i porodičnih gubitaka nije lako.
Još pamtim rat, izbjeglice, žrtve, ali i nemaštinu, kao i ratne profitere koji su se prvi uzdigli iznad vjerskog i nacionalnog, samo na pogrešnim moralnim premisama.
Nisam siguran koliko umjetnost zaista može zaliječiti te rane ili dati glas onim tišinama koje istorija ponekad zanemaruje. Današnja dešavanja u svijetu me navode na sumnju u tu snagu.
Ipak, izabrao sam da se bavim ovom temom kroz "Obraz" i uložio sam u taj film osam godina svog života, vjerujući u njegovu važnost.
Vjerujem da pozitivne, humane priče nisu samo putokaz već i lijek. One nas podsjećaju da je moguće pronaći ljepotu i snagu u ljudskosti, čak i u najtežim okolnostima.
Smatram da je njihov značaj u Crnoj Gori i cijelom regionu ogroman - kroz njih gradimo budućnost zasnovanu na razumijevanju, solidarnosti i zajedničkoj odgovornosti.
Vidjećemo da li sam bio u pravu, ali znam da sam se trudio najbolje što mogu, sa svim mojim saradnicima i prijateljima bez kojih se ovaj film ne bi mogao iznijeti.
RSE: Da li Vam je bila namjera da kroz film podstaknete prevazilaženje religijskih i nacionalnih razlika?
Vukčević: Namjera filma je upravo bila da istakne kako su naše zajedničke ljudske vrijednosti mnogo snažnije od svih religijskih i nacionalnih razlika koje nas često dijele.
Kroz priču želimo pokazati da samo kroz razumijevanje, empatiju i poštovanje jednih prema drugima možemo graditi društvo u kojem razlike ne predstavljaju prepreku, već bogatstvo.
Film poziva na prevazilaženje podjela i na pronalaženje zajedničkog jezika u humanosti jer je to jedini put ka miru i istinskom napretku.
RSE: Film je već prikazan na međunarodnim festivalima i osvojio nagradu. Kako vidite njegov dalji život u regionu i šire?
Veoma nam je važno što je film već ostvario dio svoje misije na međunarodnim festivalima, što mu daje snagu i kredibilitet da dopre do šire publike, naročito kod nas.
U regionu bivše Jugoslavije, gdje su rane i dalje svježe, želja sa ovim filmom je da on postane platforma za otvoreni razgovor o prošlosti, ali i o zajedničkoj budućnosti.
Film podstiče ljude da razmotre svoju ulogu u izgradnji tolerantnijeg društva. "Obraz" ne promoviše samo ove vrijednosti – on je nastao na njima, kroz dugogodišnji rad ljudi koji su učestvovali u projektu.
Okupiti tako raznovrsnu i talentovanu ekipu u vrlo skromnbim finansijskim uslovima bio je izazov, ali i proces ispunjen velikim entuzijazmom i međusobnim povjerenjem.
Kada imate priču koja nosi univerzalnu snagu i dubinu, ona prirodno privuče ljude koji žele da doprinesu nečemu značajnom. "Obraz" je od samog početka prepoznat kao projekat koji istražuje univerzalne teme kroz specifičnu i autentičnu regionalnu perspektivu, što je privuklo saradnike iz različitih krajeva regiona pa i Evrope.
Imali smo privilegiju da radimo s vrhunskim profesionalcima iz regiona i šire, kako ispred, tako i iza kamere.
Među glumačkom ekipom su crnogorski glumci Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković, doajen crnogorske glume Zef "Bato" Dedivanović (antologijski Joksim iz Živkove Đekne) u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi.
Glavnu ulogu tumači Edon Rizvanolli (Kosovo/Holandija), dok su tu i Nikola Ristanovski (Sjeverna Makedonija), Igor Benčina (Srbija), Alban Ukaj (Kosovo/BiH), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo)
Uloge djece tumače Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović.
Sniman je pretežno u Baru i na rijekama oko Skadarskog jezera.
Prije premijernih festivalskih projekcija u Kotbusu, Kairu i Goi – koje su sve bile u novembru 2024, "Obraz" je predstavljen i na filmskom festivalu u Kanu (Marche du Films 2023) sa dvije zatvorene projekcije, a zatim je selektovan i u posebnu selekciju filmova u produkciji (Work in Progress International) na festivalu u Talinu – u grupi od samo pet filmova iz cijelog svijeta.
RSE: Kakav prijem očekujete kod mlađe publike, posebno imajući u vidu predrasude prema drugim vjerama i nacijama?
Vukčević: Iz mog iskustva, mladi su mnogo otvoreniji i oslobođeniji predrasuda nego što to često mislimo. Njihove misli i stavovi su često svježiji, tolerantniji i spremniji za prihvatanje različitosti, što me iskreno raduje i daje nadu za budućnost.
Ono što mladi ljudi u Srbiji artikulišu budi nadu i raduje. Nadam se da će "Obraz" probuditi radoznalost i empatiju, te pomoći da kroz priču koju pričamo razbijemo predrasude i shvatimo koliko je važna zajednička ljudskost temelj za mirnije i složnije društvo.
Vjerujem da je film moćan medij koji može doprijeti do mladih na emotivnom i intelektualnom nivou, produbiti njihovo razumijevanje i prenijeti poruku ovog filma novim generacijama.
Za mene je "Obraz" bio prilika da umjetnički progovorim o temama koje se često prećutkuju, ali i da dam glas običnim ljudima i njihovim borbama, koje ostaju nezabilježene u zvaničnoj istoriji.
Reakcije publike na međunarodnim festivalima, posebno među mladima, kao i pozitivni tekstovi kritike, potvrđuju da smo uspjeli uspostaviti snažnu komunikaciju i razumijevanje.
To me ispunjava i daje mi vjeru da će film imati uticaj i kod mlađe publike, koja je ključna za izgradnju društva bez predrasuda.

Vukčević: ''Obraz'' je ogledalo naše savjesti

Reditelj Nikola Vukčević gostovao je u emisiji "Srećan dan" na Televiziji E, gdje je govorio o svom novom dokumentarnom filmu "The sample: Povratak Janka Nilovića". Film prikazuje život Janka Nilovića, muzičara sa izuzetnom međunarodnom karijerom koji se u poznim godinama vraća u Crnu Goru u potrazi za svojim korijenima.
- Kada smo Milorad Radenović, moj kolega, potom Ilija Šćepanović iz Barskog ljetopisa i Vladimir Maraš koji je urednik Džez festivala na Barskom ljetopisu, i uz pomoć gradonačelnika Bara Dušana Raičevića, uspjeli da nekako pokrenemo mogućnost da Janko nastupi, sve nas je to vrlo inspirisalo da ispričamo tu priču o čovjeku koji traži sebe, koji ima svojevrsnu potragu za svojom rodnom kućom, ne da bi nekako došao do imovine već da bi osjetio energiju ili taj zid, tu kuću, to ognjište odakle je njegov otac - rekao je Vukčević.
Vukčević je istakao da je imao sreću da, zahvaljujući konkursima Filmskog centra Crne Gore, realizuje većinu dokumentarca o Janku Niloviću, koji je sniman u Francuskoj, Turskoj i Crnoj Gori, a u maju se nastavlja u Barseloni. Film je još u fazi produkcije.
- Snimili smo njegov nastup u Baru, kao fantastičan kraj dokumentarca, ušli u scenario i u jednom trenutku osvojili neki novac na konkursu Filmskog centra Crne Gore i to je bio povod da uđemo u ovu avanturu. To je zapravo priča o pripadnosti, kako ko neko ko vuče naše korijene, rođen u Istanbulu, od oca koji je radio u francuskoj ambasadi, i ta činjenica je Janku omogućila da ima francusko državljanstvo i da sa nekih 18 godina nastavi studije muzike u Parizu, da u Francuskoj ostvari jednu ozbiljnu karijeru, dakle 30 plus 20 albuma raznih žanrova muzike, uključujući i ozbiljnu muziku, i da čitavo vrijeme ima nastupe širom svijeta i širom Balkana, ali baš nikada u Crnoj Gori - istakao je reditelj.
Govoreći o svom filmskom opusu, Vukčević se osvrnuo i na film "Ti mene nosiš", hrvatski film u kojem je bio koproducent, kao i na film "Pogled sa Ajfelovog tornja", koji ove godine obilježava 20 godina od nastanka.
- U filmu "Pogled s Ajfelovog tornja" je nešto u šta sam ušao kao mladi momak sa značajnom količinom entuzijazma, sa osjećanjem da bi mi u Crnoj Gori mogli da napravimo nezavisni film, kad kažem nezavisni film to je nešto što je van državnih firmi, državnih institucija i uz pomoć nekoliko konkursa na kojima smo osvojili taj početni kapital da snimamo filmove. "Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa" su došli, od 2011. do 2014. godine je trajala njihova produkcija, nije jednostavno snimati film u Crnoj Gori. Trenutno "Obraz" putuje po svijetu i ja sa njim, taj film je imao svoju premijeru u novembru 2024. godine."
Film "Obraz", kako kaže, cjelovečernji je igrani film na kome se radilo osam godina.
- Taj film će početkom iduće nedjelje imati svoju špansku premijeru, vrlo sam sretan zbog toga, 29. aprila u Saragosi. Prethodno smo bili na nizu nekih relevantnih festivala što mi vrlo znači, Kotbus u Njemačkoj, festival u Kairu, u Indiji, nekoliko festivala u tom dijelu svijeta, Sofija film festival nedavno završen na kome smo bili u selekciji Best Balkan Film Award, i lijepo mi je što taj trud komunicira - zaključio je Vukčević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FSmz26eYS4b0%3Fsi%3DLT6A4x8rd998i4_O&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vukčević: "Povratak Janka Nilovića” je priča o pripadnosti

Dugometražni igrani film „Obraz“ ("The Tower of Strength"), crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića, uvršten je u takmičarsku selekciju „Best Balkan Film Award“ na 29. Međunarodnom filmskom festivalu u Sofiji. U ovoj kategoriji takmiči se dvanaest balkanskih filmova, prenosi Antena M.
Međunarodni filmski festival u Sofiji („Sofia International Film Festival“) održaće se od 13. do 23. marta 2025. godine, a Vukčević će predstaviti film publici 20. i 21. marta.
U filmu igraju Edon Rizvanolli, Nikola Ristanovski, Igor Benčina, Alban Ukaj, Selman Jusufi, Xhejlane Terbunja, Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković i Zef Bato Dedivanović.
- Film je inspirisan istinitim događajem prema motivima koje je napisao akademik Zuvdija Hodžić, po scenariju Ane Vujadinović i Meline Pote. Produkciju filma potpisuje Milorad Radenović („Galileo production Montenegro“), uz koproducente iz Srbije, Hrvatske i Njemačke- prenosi Antena M.
„Obraz“ je nastao uz podršku Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, RTVCG i CEKUM-a.
Podsjećaju da je film „Obraz“ prethodno &nbsp;imao svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Kotbusu (Njemačka), nakon čega je prikazan na festivalima u Kairu, Goi, Daki i Džaipuru. Na 17. Jaipur International Film Festival-u, direktor fotografije Đorđe Stojiljković osvojio je nagradu za najbolju kameru.
Ovo je treći dugometražni film reditelja Nikole Vukčevića, nakon filmova „Pogled sa Ajfelovog tornja“ (2005) i „Dječaci iz Ulice Marxa i Engelsa“ (2014), koji je bio crnogorski kandidat za Oskara.

''Obraz'' Nikole Vukčevića u takmičarskoj selekciji za najbolji balkanski film

Novi crnogorski dugometražni igrani film "Obraz", u režiji Nikole Vukčevića, uspješno je premijerno prikazan na prestižnom festivalu u Kairu /Cairo International Film Festival/, jednom od festivala "A" kategorije.
Film je nastao pod pokroviteljstvom Filmskog centra Crne Gore i u međunarodnoj ko-produkciji Crna Gora-Srbija-Hrvatska-Njemačka.
Iz Galileo produkcije saopšteno je da je premijerna sala u Kairu bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta a da je nakon projekcije uslijedio dugotrajan aplauz i vrlo emotivan razgovor sa publikom, koja je sa puno razumijevanja reagovala na radnju filma.
Navodi se da je uoči premijere, u festivalskom katalogu, kritičar FIPRESCI-ja Zein Alabedin Khairy o filmu napisao da je to istorijska drama smještena u period Drugog svjetskog rata, koja istražuje duboka ljudska pitanja, spajajući intimnu priču i napetost.
Khairy je napisao da film odražava sukob između hrabrosti i straha, humanosti i brutalnosti.
- Priča se razvija otkrivajući kako dječak i njegov domaćin prolaze kroz psihološke i moralne izazove rata – dječak simbolizuje nadu i nevinost, dok Doka oslikava složenost preživljavanja usred korupcije i nasilja - istakao je on.
Nakon projekcije filma reditelj i autori su odgovarali na pitanja publike.
Producent Milorad Radenović istakao da su na premijeri osjetili na koji način je film uticao na emocije gledalaca tog prestižnog festivala.
- To su oni trenuci kada steknete uvjerenje da vam se isplatio čitav osmogodišnji trud rada na jednom filmu. Iskren da budem – osjećamo se veoma ispunjeno i zahvalno - rekao je Radenović.
Vukčević je istakao da je kao reditelj, krenuo s namjerom da ovim filmom ispričam priču o pojedincu koji se usudio da se suprotstavi moćnijem, vođen moralnim uvjerenjem i nadom za promjene, ma koliko mu to bilo teško i izazovno.
- Danas, dok ratovi razaraju društva i nevini stradaju do istrebljenja u ime pobjede nad "neprijateljem", prisjećam se tragedije moje domovine, nekadašnje Jugoslavije, i dubokih ožiljaka koje je ta tragedija ostavila među narodima te zemlje - rekao je Vukčević.
On je poručio da je ponosan što su kroz ovaj film okupili Crnogorce, Srbe, Albance, Hrvate, Makedonce, Slovence i Bosance – ujedinjene oko snažne poruke humanosti.
- Uprkos sukobima koji su obilježili naš region, ovaj film pokazuje da univerzalne ljudske vrijednosti mogu nadjačati čak i najdublje podjele, sa osjećanjem da u vremenima rata, ljudskost je važnija nego ikada! I čini nas ispunjenima da ovdje, u dalekom svijetu, naša priča nailazi na jak emocijonalan odgovor - rekao je Vukčević.

Iz Galileo produkcije potvrdili su da je film selektovan za najveći filmski festival u Aziji – Međunarodni filmski festival IFFI Goa u Indiji.

Film "Obraz" premijerno prikazan u Kairu

U okviru Crnogorskog festivala filma o ljudskim pravima UBRZAJ, sinoć je, pred brojnom publikom u Crnogorskoj kinoteci, umjetnik Ilija Šoškić predstavio svoj rad „PPP. Devet sati poslije“, jedinstveni fotografski ciklus nastao svega devet sati nakon brutalnog ubistva italijanskog reditelja Pjera Paola Pazolinija. Ove fotografije, nastale na samom mjestu zločina, predstavljaju dragocjen i potresan istorijski dokument, ali i intimno svjedočanstvo o vezi dva umjetnika.
Poznat po svojim radikalnim gestovima, ali i performativnim akcijama koje je izvodio u renomiranim evropskim galerijama upravo na godišnjicu Pazolinijevog stradanja, Šoškić je konačno i u Crnoj Gori, i to na festivalu Ubrzaj, na 50. godišnjicu Pazolinijeve smrti, izveo specijalnu akciju istim povodom. Unutar samog prostora izložbene postavke on je s publikom, koja je imala priliku da doživi njegov rad i neposredno, komunicirao sjećanja na taj tragični događaj.
Nakon performansa prikazan je i dokumentarni film - art biografija Ilije Šoškića, Si e No – Da i ne, autorke Sanje Blečić, dugogodišnje urednice TVCG, autorke brojnih dokumentarnih filmova i dobitnice dvije nagrade Barskog TV festivala. Kroz arhivske materijale, izjave i analize umjetnika i teoretičara, ovaj film oslikava njegovu stvaralačku eru i lične narative.
Program je zaokružen razgovorom o Šoškićevoj povezanosti s Pazolinijem i njegovom političkom, umjetničkom i društvenom značaju u Italiji sedamdesetih godina o čemu su govorili reditelj Andro Martinović i istoričarka umjetnosti Nela Gligorović.
“Saradnja sa Ilijom je promijenila i preoblikovala moju kustosku praksu. On je umjetnik čija produkcija samog rada je produkcija života”, istakla je Nela Gligorović.
Kako dodaje, Šoškićeva praksa je konceptualna i obilježena intermedijalnošću. “Ilija je praktičar deontološke etike - etike dužnosti. U ovom svijetu, koji prijeti da pojede sam sebe, izgleda da društvo očekuje od nas, i svih koji radimo u kulturi, da istaknemo nužnost primjene etičkih principa. Na kraju filma, Ilija je pomenuo drugost i drugačijost, jer je svaka drugost varijanta fundamentalne kategorije društvenog iskustva - lakmus te drugosti“, navodi Gligorović.
I pored svega što se dešava u Crnoj Gori, opseg i značaj Šoškićevog opusa ostaju izvan svakodnevnog okvira. „Monumentalnost opusa jednostavno izmiče našoj sredini. Njegov rad pruža mladima primjer da je moguće misliti i djelovati drugačije, a stvari iz njegove prakse ne samo iz umjetnosti, već i u politici, filozofiji, životu su nepresušna teritorija koja je poprilično autonomna”, napomenula je Gligorović.
“Umjetnost kojom se bavi Ilija Šoškić je takva da svaka izvedba predstavlja neki novi čin. Mislim da su zato ove stvari važne, i čestitao bih autorki filma Sanji Blečić“, rekao je Andro Martinović.
On se osvrnuo na više impresija koje je kod njega izazvao film, Ilijin rad i vezu sa Pazolinijem. Izdvojio je tri ključna pitanja, tri zajednička imenitelja ova dva umjetnika: mjesto, smisao i tijelo.
Pazolini je izgubio svoje “mjesto”, a Ilija bilježi slike bez senzacionalizma. „Zašto je išao tamo? Zbog duha mjesta – to je mjesto koje je smrću preoblikovano“, naglasio je Martinović.
Pitanje smisla je centralno u Pazolinijevim filmovima. „On ga vidi u borbi, i to ima veze sa Ilijinim radom i guranjem kamena kao Sizif. Pazolini u svojoj ‘trilogiji života’, baziranoj na velikim književnim djelima, uzima velike teme i pokušava dokučiti suštinsko pitanje”, objasnio je Martinović.
Pitanje tijela, na kojem Ilija računa kao atleta i umjetnik, bilo je isto važno i Pazoliniju. “Tijelom se bavio na različite, često provokativne načine svodeći ljudsko tijelo na stvar, na robu – što duboko povezuje pitanje uvjerenja i onoga što donosi kapitalizam, a što nije odvojivo od fašizma“, zaključio je Martinović.
Publika je s velikim oduševljenjem dočekala Šoškića, pokazujući koliko cijeni njegov dugogodišnji rad i doprinos afirmaciji Crne Gore na međunarodnoj kulturnoj sceni. Topao prijem i snažne reakcije publike bile su dirljiva potvrda da njegov profesionalni integritet i uspjesi odjekuju kod onih koji prepoznaju vrijednost njegovog autentičnog stvaralaštva.
Festival UBRZAJ otvoren je do 14. decembra, a detaljan program Festivala i sve dodatne informacije mogu se pronaći na sajtu <a href="https://ubrzaj.me/">https://ubrzaj.me/</a>

Ilija Šoškić gost festivala Ubrzaj, publika oduševljena fotografijama i dokumentarnim filmom o umjetniku

Crnogorska muzičarka Mila Nikić biće gošća astropsihološkog talk show programa „Znak – Podznak“, koji se emituje ove subote na &nbsp;Televiziji E.
Gledaoci će imati priliku da kroz razgovor u ovom formatu saznaju više o njenom umjetničkom putu, ličnim inspiracijama i aspektima ličnosti sagledanim kroz prizmu astropsihologije.
Emisija „Znak – Podznak“ biće emitovana večeras od 22 sata na Televiziji E.

Mila Nikić gošća emisije „Znak – Podznak“

- Ovo nije partnerstvo, odnosno istorijski sporazum sa Vladom Crne Gore, ovo je istorijsko poniženje jedne opštine. Kakav apsurd od lokalne vlasti sa dugoročnim štetnim posljedicama po Opštinu Ulcinj i njene resurse - saopštio je danas predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.
On je reagovao nakon što je saopšteno da je postignut konačan dogovor između Vlade i Opštine Ulcinj o formiranju upravljača jednim od najvrednijih resursa u zemlji – Parkom prirode Ulcinjska solana.
- Smanjiti sopstvenom voljom ingerencije opštine, kao u davna vremena za koja smo mislili da su prošla, može samo ova lokalna vlast na čelu sa predsjednikom Opštine.
Od 100 posto upravljača Ulcinjske solane svojom voljom, vizijom i znanjem su prihvatili da budu manjinski posmatrači od 40 posto u zajedničkom preduzeću sa Vladom Crne Gore. Ludilu i neznanju nije ni tu kraj, jer moramo za to i dodatno da platimo 1,6 miliona eura iz budžeta Opštine. Kakav javašluk!? Opština opet postaje nebitna institucija na svojoj teritoriji i to svojom voljom odnosno voljom partija na vlasti. Samo da podsjetimo da je Vlada Dritana Abazovića vratila čitavi prostor Solane, odnosno oduzela tajkunima koji su je uništili. Zar je malo 15 miliona metara kvadratnih da se prepušta na ovaj način? Zar nijeste ništa naučili od tridesetogodišnje vladavine DPS-a nad ovim gradom? Zar je opština kriva za pljačku Solane? Zar smo se džaba borili da Opština Ulcinj polako postane ravnopravna sa drugim opštinama? Zar opet da prihvatite diskriminaciju nad jednom opštinom zarad dvije fotelje? Dokle? A možda i najvažnije pitanje koje niko ne tretira uopšte, kada će početi proizvodnja soli? - &nbsp;naveo je Bajraktari u saopštenju.&nbsp;

Barjaktari: Istorijsko poniženje Ulcinja, Opština prihvatila da bude manjinski upravljač Solane

Mještani Zete uputili su otvoreno pismo gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću povodom izjava sa pres-konferencije, na kojoj je pored njega govorio i ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić.
Pismo prenosimo integralno:
Poštovani gospodine Mujoviću,
Obraćamo Vam se javno povodom teksta na portalu Borba, u kojem se prenosi Vaša izjava, kao i izjava Ministra ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjana Ćulafića sa konferencije za medije koju ste održali povodom „situacije u Botunu“.
Odmah na početku želimo da vam kažemo: „Sram vas bilo!“ Ono što je izrečeno tokom ove konferencije je toliko sramotno da je nedostojno pozicije jednog gradonačelnika. Onim što ste rekli na ovoj konferenciji, ponizili ste građane Zete.
Kako biste branili projekat kolektora i spalionice, vi ste se opredijelili za strategiju obmanjivanja, patetisanja i poluistina.
Prije svega – nudite nam vlasnički udio u postrojenju, priključke, mjesto predsjednika Upravnog odbora za postrojenje i prednost pri zaposlenju u Spalionici. Pa čekajte – da li vi stvarno mislite da bismo mi prodali svoju budućnost i zdravlje naše djece zarad funkcija i plata? Sram Vas bilo, gospodine Mujoviću! Ovim ste pljunuli u lice svih građana Zete.
Odjednom ste se sjetili značaja saniranja bazena crvenog mulja i kažete da kolektor i spalionica neće biti otvoreni dok se bazen ne sanira. Sad ste se sjetili, kada vam gori pod nogama? Sram vas bilo! Nismo mi djeca kojoj obećavate igračke i slatkiše kada ih vodite kod doktora. Vrijeđate našu inteligenciju gospodine Mujoviću.
Vaša tvrdnja za „izduvne gasove dva kamiona“ bi bila komična, da je ne koristite kako biste obmanuli građane Zete o stvarnim opasnostima. Kako ste uspjeli da u isti koš stavite produkte sagorijevanja fekalnog otpada i emisiju štetnih gasova iz kamiona?
Prvo, ako su to samo „dva kamiona“, pa napravite spalionicu ispred svoje kuće! Drugo, poredite „babe i žabe“. Zagađivači iz motornih vozila nisu isti kao štetne materije koje nastaju sagorijevanjem otpada. Dioksini i furani, koji nastaju sagorijevanjem fekalnog mulja, su visoko toksični i rizični.
Obećavate da ćete gasiti spalionicu ukoliko dođe do prekoračenja praga „emisije štetnih gasova“. Međutim, prag o kom pričate je samo pravni prag. Ispod tog praga rizik se smatra „prihvatljivim“, ali i dalje postoji. Globalne studije i analize su pokazale da spalionice fekalnog mulja nisu „bezopasne“, već da su postrojenja visokog rizika. Opasnost je najveća za radnike i ljude koji žive u neposrednoj blizini.
Nije istina da „negiramo ono što već postoji u EU“. Ovdje ste jedino vi negirali naše pravo da odlučujemo o stvarima koje se nas tiču, što je jedan od osnovnih principa Evropske unije. Mi nismo protiv razvoja i protiv EU. Ali, niko ne smije da koristi razvoj i put u EU kao opravdanje da nam ispred kuća izgradi nešto što će nas trovati.
Izjava ministra Ćulafića „da su svi uzeli učešće u odlukama Vlade za pomenuto postrojenje“ je još jedan šamar za građane Zete. Koji su to svi ministre? O našim životima su izgleda odlučivali svi drugi osim nas. O budućnosti Zete mogu da odlučuju samo građani Zete. Ne gradonačelnici Podgorice, ne ministri u Vladi, ne ambasadori Evropske unije. Tačka.
Jedna od rijetkih tačnih tvrdnji koje su izrečene je da je „prilikom sastanaka sa mještanima Botuna naš stav bio glasan. Nema gradnje postrojenja u Botunu“. Mi nećemo odustati od borbe za budućnost naših porodica. Mi podržavamo prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici, ali ne po cijenu zdravlja mještana Zete.
Spalionice i kolektora u Zeti neće biti!
Na kraju, da vam odgovorimo na pitanje koje ste postavili tokom ove konferencije: „Ako idem da uništim nekoga, gdje će mi ostatak života?“ Mi taj ostatak, nakon svega što ste uradili i izgovorili, svakako ne vidimo na poziciji gradonačelnika glavnog grada.

Građani Zete pisali Mujoviću: Vrijeđate našu inteligenciju, zar mislite da bismo prodali budućnost i zdravlje djece zarad funkcija i plata?

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: nikola-vukcevic