Ukidanje crnogorske nezavisnosti 1918. nije bilo ni legitimno i legalno, kao i na pravednim osnovama. Suprotno ne mogu potvrditi ni izvori srpske provenijencije, rekao je za Portal Radio Slobodna Evropa istoričar Milan Šćekić. Da li je 1918. godine dinastija Petrović Njegoš detronizovana nasilnom aneksijom ili se radilo o dobrovoljnom ujedinjenju Crne Gore i Srbije? O tom istorijskom i političkom pitanju će se raspravljati u crnogorskom parlamentu, nakon što su poslanici Pokreta Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića predložili izmjene Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš. Traže izmjenu postojećeg Zakona u kome se konstatuje da je dinastija Petrović Njegoš detronizovana 'aktom nasilne aneksije države 1918. godine', tako što će se izbrisati termin 'nasilna'. PES je ocijenio da sama 'aneksija' podrazumijeva prisilu, te će se brisanjem riječi 'nasilna' "smanjiti polarizacija društva, a promovisati pomirenje". Ipak njihov koalicioni partner, prosrpska Socijalistička narodna partija (SNP) amandmanom je zatražila da se iz Zakona briše i riječ "aneksija" i da se umjesto nje unese "ujedinjenje Crne Gore i Srbije". Dok opozicija tvrdi da je 'nasilna aneksija' jedini ispravan termin koji se odnosi na događaje u Crnoj Gori iz 1918. Na pitanje da li se sa istorijsko-pravnog aspekta 1918. godine dogodila nasilna aneksija, aneksija ili ujedinjenje Crne Gore i Srbije, istoričar Milan Šćekić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je te godine crnogorska teritorija bila okupirana, a potom prisajedinjena Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730060748_606a1518cf376c24120aacc2866c8909d6db64626539bb7365f9bdd2a4deb3aa.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250730060748_606a1518cf376c24120aacc2866c8909d6db64626539bb7365f9bdd2a4deb3aa" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Milan Šćekić"> <figcaption>Milan Šćekić(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  - I kao dio Srbije, Crna Gora je ušla u sastav novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Budući da je prisajedinjenje nasilan čin, nema dileme da je 1918. godine izvršena aneksija Crne Gore - kaže profesor Šćekić. <h2>Nestanak države Crne Gore 1918.</h2> Više od sto godina političari i istoričari ne mogu da daju jedinstvenu kvalifikaciju o tome šta se dogodilo nakon Prvog svjetskog rata, kada je Crna Gora jedina izgubila status nezavisne države, a vladarska porodica Petrović Njegoš protjerana iz zemlje. Iako je Crna Gora u ratu bila na strani saveznika, po njegovom završetku u novembru 1918. je održana Podgorička skupština na kojoj su donijete odluke o ukidanju suvereniteta, pripajanju Crne Gore Srbiji i detronizovanju kraljevske porodice. Tadašnjem kralju Nikoli Petroviću, koji je bio u egzilu, zabranjen je povratak u Crnu Goru. Naredne godine su u Crnoj Gori bile obilježene oružanim sukobima novih vlasti pod komandom srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića i komitskih - crnogorskih oružanih formacija koje nisu pristale na bezuslovno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji i čiji su pripadnici ostali lojalni prognanom kralju Nikoli I. Crnoj Gori je vraćena državnost tek nakon Drugog svjetskog rata, kada je dobila ravnopravan status Republike u višečlanoj zajednici bivše Jugoslavije. Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije, crnogorski parlament je 2011. usvojio Zakon o statusu potomaka Petrović Njegoš. U prvom članu tog Zakona je navedeno da je dinastija detronizovana 1918. aktom 'nasilne aneksije države Crne Gore i protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru (iz 1905.). Tada je parlamentarnu većinu predvodila Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, koju je 2020. na izborima pobijedila trojna koalicija proruskog Demokratskog fronta (DF), Demokrata i Pokreta URA. Upravo pridjev "nasilna" vladajući PES želi da izbaci izmjenama Zakona, dok druge prosrpske članice vladajuće većine SNP i stranke bivšeg DF-a smatraju da ne treba u zakonu da stoji ni 'aneksija' jer smatraju da je ujedinjenje Crne Gore i Srbije bilo dobrovoljno. <h2>Šćekić: Ukidanje žele da predstave legitimnim</h2> A da je 1918. godine izvršena aneksija Crne Gore od strane Srbije, profesor Milan Šćekić dokazuje citirajući navode samih srpskih istoričara kao što je Vladimir Ćorović. - U knjizi "Naše pobede" Ćorović tvrdi da je u Podgorici 1918. "Crnogorska Skupština izvršila prisajedinjenje Crne Gore Srbiji". Istini za volju, ogromna većina Crnogoraca je 1918. bila za ujedinjenje sa Srbijom, ali to ne znači da je ono izvršeno na legitiman i legalan način, kao i na pravednim osnovama - kaže Šćekić za RSE. Komentarišući namjeru vlasti da u Zakonu izmjene istorijski kontekst brišući termine "nasilna" i "aneksija", profesor Šćekić kaže da su za njih podjednako neprihvatljiva oba termina. - Jasno je da ukidanje crnogorske državne nezavisnosti žele da predstave kao legitiman i demokratski čin izglasan slobodnom voljom građana, što ni izvori srpske provenijencije ne mogu da potvrde - istakao je Šćekić. <h2>Princ Nikola Petrović Njegoš o nasilnoj aneksiji</h2> Povodom javne polemike o izmjeni Zakona, oglasio se i praunuk kralja Nikole, princ Nikola Petrović Njegoš, koji je u pismu javnosti konstatovao da je termin "nasilna" izazvao polemike i kada je usvojen 2011. A termin "aneksija" smatra ispravnim. - Za mene, tada kao i danas, riječ "aneksija" ostaje istorijska činjenica koja je izbrisala Crnu Goru sa mape i bacila moju porodicu u bol izgnanstva. Predviđa se brisanje riječi "nasilna", a da se zadrži termin "aneksija", koji to već sam po sebi podrazumijeva - rekao je princ Nikola. Takođe je naveo da vjeruje vlastima, da izmjenama Zakona žele da ujedine građane. - Možda ćete me smatrati naivnim, ali namjera predsjednika Vlade (Spajića) da smiri strasti i pronađe nove kompromise učinila mi se iskrenom - dodao je on. Princ Nikola Petrović se sastao sa premijerom Spajićem 21. septembra, desetak dana prije nego što je PES podnio predlog o izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš. Tada mu je Spajić obećao da će dinastija do kraja godine "biti u potpunosti rehabilitovana". <h2>Skupštinski Odbor pokazao razlike</h2> O izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš raspravljalo se 12. novembra na skupštinskom Odboru za politički sistem. Jedan od predlagača izmjena, poslanik PES Miloš Pižurica, saopštio je da brisanjem termina 'nasilna' za aneksiju Crne Gore ne žele da sprovode istorijski revizionizam već da istaknu poštovanje prema vladarskoj porodici Petrović Njegoš i njihovim potomcima. A poslanik Nove srpske demokratije Jovan Vučurović se založio da se iz Zakona izbriše kompletan stav koji govori o aktu aneksije Crne Gore, iako on smatra da su se 1918. godine Crna Gora i Srbija dobrovoljno ujedinile. Dok je poslanik opozicionog DPS-a Andrija Nikolić konstatovao da se eventualnim unošenjem termina o 'ujedinjenju Crne Gore i Srbije' u Zakon - falsifikuju istorijske činjenice. Zbog različitih stavova partija vladajuće većine odloženo je glasanje o ovim izmjenama. <h2>Dodjela objekata potomcima dinastije</h2> PES je predložio da se potomcima dinastije dodijeli dvorac Kruševac u Podgorici sa pripadajućim zemljištem, ali bez prava prodaje. Ovome se usprotivio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, čiji je kabinet saopštio da dvorac 'na Kruševcu' ima poseban značaj za kulturni identitet Crne Gore i da bi njegovo prenošenje u privatno vlasništvo bilo "suprotno principima očuvanja kulturne baštine i odgovorne politike upravljanja imovinom".

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Šćekić: Ukidanje crnogorske nezavisnosti 1918. nije bilo ni legalno ni legitimno, suprotno ne mogu tvrditi ni srpski izvori

Iz NVO Crnogorski forum poručuju da se kroz predložene izmjene Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš pokušava pravnim manipulacijama opravdati istorijska nepravda i okupacija Crne Gore, te upozoravaju da bi brisanje termina „nasilna aneksija“ predstavljalo pravnu podlogu za novu, ovaj put mirnodopsku, aneksiju države.
- Crna Gora je 1918. godine vojno okupirana od strane dinastije Karađorđević, a zatim nasilno pripojena Srbiji. Kralju Nikoli I Petroviću bilo je zabranjeno da se vrati u svoju državu, a Crna Gora je brisana s mape Evrope i svijeta. Taj zločin i ta istorijska nepravda danas se pokušava opravdati pravnim izmjenama i manipulacijama, kroz koje se Karađorđevićima želi omogućiti povraćaj imovine stečene na pljački i okupaciji - navodi se u saopštenju Crnogorskog foruma.
Kako ističu, predložene izmjene Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, kojima se briše termin „nasilna aneksija“, nijesu samo tehnička promjena, već pravna podloga za novu nasilnu aneksiju Crne Gore drugim sredstvima, jer se time poništava istina o okupaciji i otvara put da potomci okupatora dobiju imovinu koja nikada nije bila njihova.
- Podsjećamo da je predmet zahtjeva Karađorđevića za povraćaj imovine (Miločer, kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića) prije petnaestak–dvadeset godina vodila advokatica Ana Đukanović-Kolarević, koja ga je potom iznenada predala drugom advokatu, kako i zašto to ne znamo. Do danas se ne zna zašto je to učinila, ali se vjeruje da je uočila da nastavak tog postupka u tom trenutku nije bio politički koristan za strukture kojima je bila bliska. Dakle, ne zato što je prepoznala nepravdu prema Crnoj Gori, već zato što tada nije bilo pogodno vrijeme da se pitanje imovine Karađorđevića javno otvara? - navodi se.
Iz Foruma ocjenjuju da se, umjesto da Karađorđevići i Srbija vrate Crnoj Gori ratne reparacije u iznosu od najmanje 2,8 milijardi eura, sada vodi proces kroz koji oni i njihovi nasljednici, zajedno s Crkvom Srbije, „otimaju crnogorsku zemlju, svetinje i kulturnu baštinu“.
- Sramno je što su DPS i SDP sve to dopustili, iako su znali kakva je istorijska i pravna pozadina. Oni su, dok su bili na vlasti, morali da tu imovinu stave pod zaštitu kao kulturno dobro, što bi učinila svaka vlast koja poštuje sopstvenu državu. Umjesto toga, današnja vlast, pod jakim uticajem Srbije i Rusije, nastavlja da radi protiv interesa Crne Gore - ističe se u saopštenju.
Poseban skandal, dodaju, predstavlja to što danas „DPS i tzv. Evropski savez u Budvi, umjesto da se bore za izgradnju bolnice, vrtića i škola, časte Joanikija placevima za gradnju srpskog hrama“.
- Ovo važi i za Vladu Crne Gore. Dakle, umjesto da ulažu u zdravlje i budućnost građana Budve i Crne Gore, oni poklanjaju zemlju uzurpatorima, dok Crkva Srbije već drži pod svojom kontrolom manastire, crkve i ogromne površine zemlje koje pripadaju Crnoj Gori - poručuju iz Crnogorskoga foruma.&nbsp;
Podsjećaju i da je prilikom razdvajanja Crne Gore i Srbije dogovoreno da sve što se nalazi na teritoriji jedne države pripada toj državi, te da je svaki pokušaj prenosa imovine Karađorđevićima ili Crkvi Srbije „protivustavan i nezakonit“.
- Tražimo od princa Nikole Petrovića i nasljednika dinastije i svih javnih ličnosti povezanih s ovim zahtjevima da odmah daju javnu i dokumentovanu izjavu o svom stavu prema izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, jer podržati brisanje 'nasilna aneksija' je sraman čin - ističe se u saopštenju.
Iz NVO Crnogorski forum pozivaju i državne institucije da zahtijevaju potpunu transparentnost i jasno pravno obrazloženje prije nego bilo ko pokuša izmijeniti istinu o istorijskoj okupaciji i pravnom statusu crnogorske imovine.
- Takođe pozivamo Vrhovno državno tužilaštvo i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore da ovo dobro prate i zaštite. U protivnom, odgovornost za eventualne pravne i političke posljedice moraće se tražiti kod onih koji svojim djelovanjem omogućavaju reviziju istorije i pljačku države - poručuju.
Na kraju saopštenja upozoravaju da će protiv svakog poslanika, ministra, premijera ili bilo koga drugog ko bude radio protiv interesa Crne Gore i njene imovine podnositi krivične prijave.
- Crna Gora nije ničija prćija. Ona je suverena, međunarodno priznata država i mora se braniti od svakog novog oblika okupacije, bilo političke, pravne ili crkvene - zaključuju iz Crnogorskog foruma.

Crnogorski forum: Karađorđevići ponovo nasrću na Crnu Goru, vlast ćuti

Danas se oglasio i princ Nikola Petrović Njegoš. Njegove riječi podsjećaju sve nas da je revizija ovog zakona postala neophodna jer prethodne vlasti nikada nijesu ispunile ono što su potpisale. Najvažnija obaveza — dodjeljivanje rezidencije porodici Petrović Njegoš — ostala je mrtvo slovo na papiru više od decenije, kazao je nekadašnji ambasador Crne Gore u Argentini i poslanik Pokreta Evropa sad Gordan Stojović.
Stojović je u objavi na Iks mreži naveo podsjećanje princa Nikole u kojem kaže da je "proces koji je doveo do donošenja Zakona iz 2011. trajao sedam godina – sedam godina teških pregovora čiji je najbitniji rezultat bio moralna i istorijska rehabilitacija dinastije Petrović-Njegoš“.
Prema riječima Stojovića, i tada, kao i danas, polemike o terminima pokušavaju da zasjene suštinu.&nbsp;
- A suština je jednostavna: pravda se ne mjeri riječima, već djelima. &nbsp;Za princa, riječ „aneksija“ ostaje istorijska činjenica – ona koja je Crnu Goru izbrisala sa mapa i njegovu porodicu bacila u izgnanstvo. Ali današnji zakon nije o brisanju istorije, već o vraćanju dostojanstva - poručuje Stojović.&nbsp;
Kako je dodao, dinastija Petrović Njegoš ne traži privilegije – već poštovanje.
- I zato je dobro da se princ oglasio - zaključuje Stojović.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprinc-nikola-aneksija-ostaje-istorijska-cinjenica-mnogo-vise-brinem-o-buducnost-crne-gore-nego-o-njenoj-bolnoj-proslosti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Stojović: I princ pozdravlja zakon koji ispravlja nepravdu

Ako je aneksija kako kažete izazvala “bol izgnanstva” vašoj porodici kako nije bila nasilna, upitao je poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Branislav Nenezić povodom saopštenja Nikole Petrovića - nasljednika dinastije Petrović-Njegoš i praunuka kralja Nikole Petrovića.
- Očigledno je da se kako kaže, 35-ogodišnji angažman Nikole Petrovića praunuka kralja Nikole Petrovića na očuvanje mira i ljudskih prava na teritoriji bivše Jugoslavija sveo na “ neispunjenje određenog broja obaveza, od kojih je za nas najvažnija – dodjeljivanje rezidencije našoj porodici”! - dodaje Nenezić. 
Nenezić ističe da se postavlja pitanje da li je Petrović u 35 godina pregalačkog rada na povraćaju rezidencije njihovoj porodici, posjetio porodice ljudi koji su do smrti ostali vijernik njegovom prađedu - mnogi od njih svoje živote završili van terotorije naše Crne Gore, mnogima neznajući groba, a ostalima kosti ostale na grobljima po Italiji. 
- Da li ste se angažovali da se obnovi neka od preko 5000 spaljenih “rezidencija” crnogorskih rodoljuba koji su platili cijenu jer su branili slobodu, čast i nezavisnost Crne Gore - upitao je Nenezić. 
Očigledno je, kaže Nenezić da Petrović čita "verziju događaja" koja mu je dostavljena.
- Očigedno da čitate “verziju događaja” koja vam je dostavljena, a mi neki ćemo ipak ostati vijerni pričama i tradicijama naših porodica, neke rane ne mogu zaliječiti “rezidencije” - zaključuje Nenezić. 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprinc-nikola-aneksija-ostaje-istorijska-cinjenica-mnogo-vise-brinem-o-buducnost-crne-gore-nego-o-njenoj-bolnoj-proslosti&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Nenezić princu Petroviću: Neke rane ne mogu zaliječiti “rezidencije”

Polemika izazvana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka Dinastije Petrović Njegoš iz 2011. godine duboko me rastužuje, kazao je Princ Nikola, pranunuk kralja Nikole, oglasivši se povodom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka Dinastije Petrović Njegoš iz 2011. godine.
On je podsjetio da je revizija ovog zakona postala neophodna zbog neispunjenja određenog broja obaveza, od kojih je za njih najvažnija – dodjeljivanje rezidencije toj porodici.
- Moje angažovanje već 35 godina za mir i ljudska prava tokom teškog perioda sukoba u bivšoj Jugoslaviji, a zatim i za priznanje Crne Gore i njene nezavisnosti, poznato je svima. Djelovao sam, u svojoj savjesti i srcu, tokom cijelog tog perioda, samo iz želje da budem od koristi Crnoj Gori i da odam počast uspomeni svojih slavnih predaka. Sukobi i politička rivalstva, koji razdiru našu dragu Crnu Goru, obilježili su sve to vrijeme, i ponovo konstatujem da je teško izbjeći njihovom uticaju - naveo je u saopštenju.&nbsp;
Kako kaže, podsjeća, da je proces koji je doveo do donošenja Zakona iz 2011. godine trajao sedam godina.&nbsp;
- Sedam godina teških pregovora, čiji je najbitniji rezultat bio moralna i istorijska rehabilitacija naše Dinastije, zahvaljujući i neumornom angažovanju, uz mene, moje savjetnice i dugogodišnje vjerne prijateljice naše porodice, Tanje Turquin-Spičanović. Ono što mi je tada bilo najvažnije bila je pravda – pravda ukazana dinastiji koja je branila slobodu, čast i nezavisnost Crne Gore. Da, bili smo veoma ponosni kada je usvojen Zakon iz 2011. godine - pojasnio je princ Nikola. &nbsp;
Prema njegovim riječima, već tada je termin „nasilna“ izazvao polemike i spriječio da zakon bude usvojen većinom glasova poslanika...
- Za mene, tada kao i danas, riječ „aneksija“ ostaje istorijska činjenica koja je izbrisala Crnu Goru sa mapa i bacila moju porodicu u bol izgnanstva. Što se ostalog tiče, prepuštam istoričarima da raspravljaju o događajima koji su se desili prije skoro 127 godina. &nbsp;Ipak, želim da podsjetim na jednu važnu činjenicu – da je Francuska, tokom zvaničnog govora u Ministarstvu spoljnih poslova u Kej d’Orseju, koji je održala gospođa Manžen 2017. godine, prilikom uručenja ordena viteza Legije časti, priznala veliku nepravdu učinjenu Kralju Nikoli i Crnoj Gori - istakao je princ Nikola.&nbsp;
Bili su, kako dodaje, ponosni i ganuti do suza, jer je i to bio rezultat naših neprekidnih napora da se konačno na najvišem mjestu izgovori Istina, tamo gdje je ranije bila stvorenajedna druga verzija istih događaja.
- Dozvolite mi da prenesem najvažniji dio tog govora – onaj koji je zaključio našu potragu za moralnom rehabilitacijom mojih predaka - kazao je on.&nbsp;
“« Stalo mi je prije svega da Vam kažem da ovdje u Kej d’orseju (Ministarstvu vanjskih poslova Francuske) smo imali neku vrstu drevnog moralnog duga prema Vašoj porodici.Neću podsjećati na čitavu istoriju Vaše zemlje koja se, sama na jugoistoku Evrope, pobjedonosno odupirala tokom više od tri vijeka otamanskim pritiscima. Ali i pored toga mi smo ovdje, među ovim zidovima, u pobjedničkoj euforiji 1918.žrtvovali Kraljevinu Crnu Goru onome što cinično zovemo “viši interesi”. Vaš prađed, kralj Nikola, je od samog početka rata 1914, bio saveznik koji se hrabro borio protiv brojčano nadmoćnog neprijatelja, za šta je bio loše nagrađen, na Versajskoj mirovnoj konferenciji jeto zaboravljeno. Odlučili smo u tom periodu da rekonstruišemo jednu novu Evropu i da stvorimo veliku Jugoslaviju koja je trebalo da postane stub jednog novog i jakog političkog i vojnog saveza, Mala Antanta, predodređena da se suprostavi svim osvetničkim i revizionističkim pokušajima onih koji su prethodno potučeni. A to je učinjenuna vašu štetu.
Uzimajući za izgovor sjednicu jedne skupštine na brzinu sazvane i jednog “referenduma ” organizovanog u Vašoj zemlji, takođe,na brzinu, naš tadašnji Ministar, Stefen Pišon, je bio zadužen da ovakoKralju objavi užasnu vijest “pošto se Vaš narod izjasnio, Vlada Rapublike Francuske nema više razloga zbog kojih bi nastavila da održava odnose sa Njegovim Veličanstvom kraljom Nikolom i njegovom Vladom.“Suveren koji je odabrao upravo našu zemlju da u njoj nastavi borbu i da zastupainterese Crne Gore, sa Vladom koja je sa ministrimavijećala u Neiju.
Biće potrebno 70 godina da se počne sa ispravljanjem nepravde, kada će Vlada zemlje koja je još uvijeksocijalistička republika Crna Gora organizovati povratak u postojbinu posmrtnih ostataka kralja, koji je u međuvremenu umro u skromnom i otuđenom egzilu u Antibima,veoma daleko od svoje Prijestonice. »
- Evo to su „moje“, činjenice…..- poručio je princ Nikola.&nbsp;
U predlogu izmjena zakona predviđa se brisanje riječi „nasilna“, a da se zadrži termin „aneksija“, koji to već sam po sebi podrazumijeva.
- Možda ćete me smatrati naivnim, ali namjera predsjednika Vlade da smiri strasti i pronađe nove kompromise učinila mi se iskrenom. Njegova namjera da ispoštuju crnogorsku dinastiju i vraćanjem jednog simboličnog mjesta – takođe. Imati u svojoj zemlji svoj dom, onaj koji je pripadao mom djedu Mirku, a u kojem je rođen moj otac Mihajlo, za mene i moju porodicu predstavlja jedno pravedno poštovanje odredbi zakona iz 2011. godine, koje nisu bile sprovedene evo već 15 godina - istakao je princ Nikola.&nbsp;
Zna, pojašnjava, da su naše memorije i sjećanja selektivni i da su povezani sa pričama i tradicijama naših porodica. Međusobne rane su teško premostive.
- Selektivni su i istorijski izvori, jer biramo ono što potvrđuje naša već formirana mišljenja. Rijetki su oni koji mogu da se oslobode tih veza i prihvate da čuju, vide ili pročitaju verziju događaja koja nije njihova. A ništa nije bliži istini od laži. &nbsp;Usuđujem se nadati da bi, povodom ove nove polemike, konačno mogli započeti konstruktivni dijalozi. Sa svom snagom i ubjeđenjem pozivam glasove koji će tražiti ono što nas spaja, a ne ono što nas razdvaja Lično, mnogo više brinem o budućnosti Crne Gore nego o njenoj bolnoj prošlosti, koju, nažalost, ne možemo promijeniti. Kako zajedno izgraditi održivu budućnost za našu djecu i nove generacije – to je za mene jedino pravo pitanje. Ime Petrović Njegoš treba da ujedinjuje Crnogorce, a ne da ih razdvaja - zaključuje se u saopštenju princa Nikole.&nbsp;

Princ Nikola: Aneksija ostaje istorijska činjenica, mnogo više brinem o budućnost Crne Gore nego o njenoj bolnoj prošlosti

Nasilna aneksija je istorijska činjenica za koju sve više ljudi zna, za način kako je izvršena, stradanja crnogorskih porodica od srbijanske žandarmerije i način na koji je oteta crnogorska država. To je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, rekla predsjednica Centra za građanska prava Svetlana Pajović-Musić.
Smatra da je prijedlog brisanja riječi nasilna, u kontekstu aneksije iz 1918. godine, u Zakonu o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, kojom žele da maskiraju sve loše stvari koje se događaju i koja će izazvati još veće podjele.
- Njihova namjera je bila navodno manje podjela, a ovo je jedna riječ koja izaziva revolt, zbog toga što nasilna aneksija jeste bila i to je istorijska činjenica za koju je bitno da se zna. Sve više ljudi u Crnoj Gori ima pristup informacijama koja su sve stradanja crnogorskih porodica bila, šta je radila srbijanska žandarmerija, kako je nasilno oteta država i kako je nasilno stupila u tu državu 1918.godine, poslije Prvog svjetskog rata. Ovo što trenutno radi PES je pokazatelj da su produžena ruka Demokratskog fronta, tako da mogu s takvim dogovorom da trljaju ruke, ali ne može im služiti na čast - rekla je Pajović-Musić.
Podsjetila je na skorašnje zasjedanje bjelopoljskog parlamenta na kome se glasalo o oduzimanju književne nagrade “Risto Ratković” Radovanu Karadžiću, na kom je, kaže, jedna odbornica Pokreta Evropa sad branila lik i djelo Radovana Karadžića.
I to što se ne može pronaći i oduzeti “odbjegli” spomenik četničkom zločincu Pavlu Đurišiću odavno je, dodaje ona, prestalo da bude komično i duboko je zabrinjavajuće.
- Zabrinjavajuće je mnogo toga što se dešava. Upravo ova hajka koja se dešava i propaganda, načini, sredstva i ciljevi su apsolutno slični Vučićevim metodama. Živimo u vremenu informacija u stilu Pinka i Informera, Zadruge, reality show-a gdje se ljudima zalazi u privatne živote, podilazi se najnižim ljudskim porivima, sve to služi kao jedna maska za sve ono što se dešava - istakla je Pajović-Musić.
Podsjetila je i na proteste koje su građanski aktivisti održali povodom hapšenja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, jer je taj njegov slučaj, kako kaže, bio lakmus papir kako će društvo da reaguje na nepravdu, progon i diktaturu.
- Ušli smo u diktaturu jer se krše osnovna ljudska prava, ljudi se zatvaraju po spisku, ko ne odgovara on ide, nema veze da li je to po zakonu i Ustavu. Tako da nema više smisla da pričamo niti da apelujemo na sudstvo i tužilaštvo, jer očigledno moramo da se borimo protiv toga - poručila je Pajović-Musić.
Smatra da cijelo crnogorsko društvo treba da se zapita kako reaguje na igru i taktiku koju BIA formira, a koju promovišu određni mediji poput, kako tvrdi, koncerna Vijesti i Javnog servisa Crne Gore.
Kaže i da cijelu hajku protiv medija i pojedinaca vodi novinarka koncerna Vijesti za koju je šest puta sud dokazao da je lažno iskonstrusala Birnovu mapu ekstremista, u koju je, podsjeća Pajović-Musić, stavila časne ljude, novinare i građanske aktivste, ugrožavajući njihov profesionalni i lični integritet.&nbsp;
- Ne treba da se nasjeda na tu igru i ponekad se zapitam da li smo mi glupi, ili nemamo hrabrosti, jer zašto nasjedati na njihove igre i pravdati se bilo kome za bilo šta. Smatram da ne smijemo da dozvolimo da kriminalizuju crnogorske građane i crnogorske suvereniste, jer je to njihov cilj da kriminalizuju kompletan suverenistički blok, kao i određene partije i strukture koje su učestvovale u stvaranju suverene Crne Gore. Apelujem i na suverenističke partije i na nevladine organizacije da se ne nasjeda na ovo, kao i na medije da ne šire takve priče, a oni koji su u službi BIA-e neka rade to što rade, ne služi im na čast i na profesionalnu etiku - naglasila je ona.
Doaje i da se ne smije dozvoliti progon crnogorskih medij, već se protiv toga treba boriti svim pravnim sredstvima.
- Vjerujem da u sudstvu Crne Gore postoje ljudi sa integritetom koji će raditi isključivo na poznavanju Ustava ove države, a ne po naredbama i po političkoj volji vladajuće klike. Došli smo u situaciju na koju upozoravali &nbsp;posle hapšenja Milivoja Katnić. Ko god bude njima smetao oni će nastaviti sa progonom, ali to treba da bude ono što će da pokrene sve ljude, da se prkosno pokaže da se slobodna riječ ne može ugušiti, nije mogla u gorim vremenima, a ne sad - zaključila je Pajović- Musić.&nbsp;

Pajović-Musić: Htjeli su manje podjela, a upravo uklanjanje riječi “nasilna” izaziva revolt

Prijedlog izmjena i dopuna zakona o statusu dinastije Petrović Njegoš je još jedan perfidan pokušaj prekrajanja crnogorske istorije - ocijenio je istoričar Vukota Vukotić u razgovoru za Portal ETV nakon što su poslanici vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES) Gordan Stojović i Miloš Pižurica Skupštini Crne Gore dostavili dokument kojim, pored ostalog, nastoje izbrisati prefiks „nasilna“ u odnosu na aneksiju Crne Gore 1918. godine.
Tada je Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca. Srpski agenti koji su poslati u Podgoricu su proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ uprkos činjenici da je postojala redovna crnogorska narodna skupština - i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom države, i uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
Vukotić, kako je naglasio u razgovoru za Portal ETV, odavno govori da nije u pitanju revizionizam - jer to znači ispravljanje na osnovu novih činjenica, već da se radi o brutalnom prekrajanju fakata.&nbsp;
- Pokušaj da se iz zakona izbaci kvalifikacija nasilna aneksija još jedan je u nizu od trenutne vladajuće koalicije koja visoko na svojoj agendi ima rastakanje istorijskih činjenica i prepravljanje crnogorske prošlosti po mjeri zvaničnog Beograda - jasan je istoričar.
<h2>DUBLJA AGENDA</h2>
To je, kako je ustvrdio, sve u sklopu projekta „pomirenja“ koji podrazumijeva da se odreknemo vlastite istorije u korist beogradskih bajki.&nbsp;
Na pitanje Portala ETV može li se uopšte polemisati o tome je li aneksija 1918. bila „nasilna“, Vukotić je odgovorio da je to vrlo teško.
- Jer suština ovog zakona jeste da se osudi kako nezakonita aneksija - tako i represija i zločini koji su uslijedili nakon srpske okupacije – naglasio je Vukotić.
Krajnji cilj ovih izmjena, prema njegovom mišljenju, je nametanje volje trenutne vlasti svim građanima.
- Bojim se da se iza toga krije dublja agenda kojoj je cilj da potpuno asimiluje Crnogorce i utopi ih u fantazije „srpskog sveta“ - ocijenio je Vukotić.
Otuda, upozorava on, i ovi stalni i uporni pokušaji da se nametne njihovo gledanje prošlosti što bi, smatra istoričar, predstavljalo uvod u dalje radnje na rastakanju crnogorske kulture.
<h2>CRNA GORA SE KOREKTNO ODNIJELA PREMA NASLJEDNICIMA</h2>
Na pitanje Portala ETV može li se Zakon o dinastiji Petrović Njegoš uopšte ponovo mijenjati s obzirom na činjenicu da je princu Nikoli, shodno aktuelnom važećem zakonskom rješenju, već pripala nezanemarljiva svota novca za projekte njegove fondacije, da se odrekao restitucije i političkog djelovanja, Vukotić je decidan da bi dalje obeštećenje bilo apsurdno.
- Neko dalje obeštećenje dinastije Petrović Njegoš je apsurdno, država Crna Gora se sasvim korektno ponijela prema njima. Prema tome, jedino je logično da je ovaj pokušaj proturanja zakona paravan za naredna djelovanja - naveo je on.
Vukotić kaže i da bi, ako bi se ovaj Zakon sada promijenio, teoretski bilo moguće da to iznova čini bilo koja naredna parlamentarna većina i da se Crna Gora tako dovijeka odužuje nasljednicima dinastije Petrović Njegoš.&nbsp;
- Ovim izmjenama i dopunama zakona se uvode i ženski potomci što bi se moglo tumačiti i kao uvođenje Karađorđevića na mala vrata - istakao je Vukotić.
No, trenutnu većinu malo je, smatra on, briga za status dinastije Petrović Njegoš.
- Oni imaju druge ciljeve na kojima rade: i ovo je dio toga narativa. Sa ovakvim malim pokušajima želi se postići atmosfera u kojoj bi bilo normalno dalje prekrajanje istorije i micanje mauzoleja na Lovćenu - zaključio je Vukotić.

Anja Ivanović

Prijedlog da se iz Zakona izbaci kvalifikacija „nasilna“ aneksija 1918. još jedan pokušaj prepravljanja crnogorske prošlosti po mjeri zvaničnog Beograda

Koliko sam puta osuđivala zločin nad porodicom Petra Zvicera i s prezirom mislila o zvijerima zbog kojih su u Rokočima kao svijeće gorjela đeca. Tek danas, nakon prijedloga da se aneksija više ne kvalifikuje kao nasilna, shvatila sam da je to moje osuđivanje zločina povrijedilo one koji taj zločin opravdavaju ili, ako ih ima – one koji bi ga rado ponovili.
Zaista, nikad nijesam razmišljala, dok PES na to nije ukazao, o emocijama svih onih ljudi koji relativizuju jedan od najstrašnijih događaja crnogorske istorije, o onima kojima nije strašna pomisao na kuću koja gori, iz koje vrište majka, sestra, brat, žena i troje malo đece – koji su krivi, kako onima tada, tako i ovima danas, zato što je član njihove porodice odlučio da se bori za slobodu Crne Gore.
Poslanici PES-a podnijeli su Prijedlog da se ispred aneksije iz 1918. ukloni riječ nasilna, a kao obrazloženje navode prevazilaženje negativnih konotacija i pomirenje društva. Dakle, ako dobro shvatam, potrebno je, radi pozitivnih konotacija onih koji paljenje đece smatraju nenasilnim - &nbsp;izmijeniti zakonsko rješenje. PES i nekadašnji DF imaju većinu, pa se to čini kao lak postupak. Eto, to je formalno-pravni epilog.&nbsp;
Ali, ostaje suštinski – kako paljenju porodice dati pozitivne konotacije, kako da se onaj dio društva, o kojem PES brine, a za koji je zgarište u Rokočima nenasilan, dakle – mirnodopski događaj, uvijek osjeća slobodno i dobro dok dio društva ukazuje na svirepost toga čina?&nbsp;
Za primjenu ovog zakona – relativizaciju ovog i brojnih drugih zločina koji su uslijedili za vrijeme bijelog terora – po samom nazivu se vidi da nije nasilno vrijeme bilo – trebalo bi da budu zaslužni predlagači. Predložila bih im da odu do Rokoča, do mjesta strašnoga stradanja. Da na trenutak zastanu, zanemare političke poene, da zamisle istorijski (činjenicama dokazan) događaj iz 1923.&nbsp;
Da zamisle da stoje ispred kuće iz koje se čuju krici porodice koja je zapaljena. Šta bi uradili? Da li bi čuli vrisku Petrovo troje đece ili bi čuli ushićene usklike onih koji su taj zločin počinili i onih koji su ga podržali? Eto, to je odgovor na pitanje o čijim emocijama treba brinuti, a dalja sudbina ovog Prijedloga će pokazati stav onih koji budu odlučivali.
Toj đeci iz Rokoča jedini je grob dio istorije koji svjedoči o zločinima koji su leteći odredi počinili nad njima. Pokušajem da, zarad pozitivnih konotacija svirepih ubistava i tananih emocija onih koji ta ubistva podržavaju, taj dio istorije izbrišu, pretura se po grobovima nevinih žrtava, po grobovima đece.&nbsp;
Dakle - pred kućom ste Zvicera i 1923. je godina. Ili ćete čuti vrisku Petrovo troje đece, i o njihovim emocijama razmišljati, ili ćete se fokusirati na ushićene uzvike i emocije onih koji su ih zapalili.
Naivno ili ne - sigurna sam da biste, makar neki od vas, ušli i pokušali da ih spasite.

Marija Mitrović

Nenasilna aneksija – kada su Zviceri gorjeli, kada su nebesa plakala

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: nasilna-aneksija