Nije mi poznato da su se se dosad angažovali volonteri na način kako je to učinio direktor Državnog arhiva Danilo Mrvaljević.
To je, u emisiji E-uživo, kazala nekadašnja direktorica Nacionalne biblioteke “Đurđe Crnojević” Dragica Lompar komentarišući odluku Mrvaljevića da dozvoli volontiranje kadra Srpske pravoslavne crkve u Državnom arhivu.
- I Nacionalna biblioteka je angažovala povremeno volontere za neke manje složene poslove, jednostavnije poslove, kao ispomoć ako imate neki zaostatak. Međutim, na razvrstavanju i sređivanju građe, koja jeste dio kulturne baštine, apsolutno nije dobro da se angažuju volonteru. Na toj građi treba da rade iskusni ljudi, iskusni stručnjaci, arhivisti. Građa ne smije biti dostupna tek tako, ona mora biti pod nekim režimom nadzora mnogo ozbiljnijim nego što je čitava ova priča - kazala je Lompar.
Sagovornica TV E, koja skoro 40 godina radi u Nacionalnoj biblioteci, kaže da je takav potez direktora Državnog arhiva iznenađujući.
- Što se mene tiče, ja smatram da ovo zaista nije dobar potez i da je gospodin Mrvaljević, na neki način, čak i ako je napravio neki, mogu reći, nesmotren potez, nesmotrenu odluku – trebalo je da uvaži mišljenje i svojih kolega, arhivista i da uvaži ambijent, koji se povodom toga desio u našem gradu, pa i šire u Crnoj Gori. Vidimo da su reakcije prilično različite, od nedoumice do ljutnje, i mislim da je zaista trebalo još jednom razmisliti, jer je imao vremena da, na neki način, tu situaciju riješi - kazala je Lompar.
Na pitanje da li bi, kao neko ko je čitav vijek proveo u Nacionalnoj biblioteci i bio na rukovodećoj poziciji, dozvolila kadrovima Srpske pravoslavne crkve da volontiraju na način na koji je Mrvaljević dozvolio, Lompar je kategorično odgovorila.
- Naravno da ne bih dozvolila. Svaka ustanova tog ranga ima fondove koji su namijenjeni korisnicima. Ali, ono što je dio kulturne baštine – ono mora imati poseban tretman, poseban vid zaštite i mora se koristiti u posebnim uslovima. Koliko ja znam, u Državnom arhivu ne postoje ti uslovi u kojima je taj vid nadzora moguć, a mislim da nije ni dobro - obzirom da imaju manjak stručnog kadra, kao i sve institucije kulture u CG - da vi odvojite specijalistu, arhivistu koji bi sjedio čitav dan, a ne bi mogao da radi svoj posao - kazala je ona.
Sagovornica TV E naglašava da je trebalo dobro promisliti prilikom donošenja ovakve odluke.
- Ne smijemo sticati utisak da građa koja se čuva u nacionalnim institucijama kulture može tek tako da se da bilo kome na uvid, na rukovanje tom građom - možda oštećenja ili, ne daj bože, otuđenje. Sve to dolazi nekako u pitanje i zato mislim da je ova odluka morala drugačije da se redefiniše, jer bilo je vremena, bilo je reagovanja, moglo se, naravno, i drugačije riješiti situacija - zaključila je Lompar.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Lompar o angažovanju volontera SPC u Državnom arhivu: Nije mi poznat sličan primjer

Stranka evropskog progresa izražava odlučno protivljenje još jednom u nizu pokušaja identitetskog preoblikovanja Crne Gore i poziva osnivača Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“, Glavni grad Podgoricu, da zaustavi pokušaje neutemeljenog identitetskog preobražaja ove ustanove i sačuva njen kulturni, obrazovni i emancipatorski dignitet.
- Samo nakon nekoliko sedmica kada je direktorica Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“ Slavica Ilinčić zabranila da se štampa knjiga na jotovanoj varijanti službenog crnogorskog jezika, ovih dana svjedočimo još jednom institucionalnom skandalu pokušaja preimenovanja te institucije. Ponašanje direktorice Ilinčić ima nesumnjivu ideološku pozadinu i predstavlja dio udruženih nastojanja aktera političke scene kojima smeta samostalna, suverena i građanska Crna Gora i njen državni identitet - kazala je Mira Lakčević iz Stranke evropskog progresa.
Ocijenila je da bi bogata istorija jedne od najpoznatijih institucija kulture u Crnoj Gori, kakva je Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“, u srećnim zemljama bila i na ponos učvršćivanja kulturnog identiteta sopstvene države, a ne prilog na oltaru tuđih interesa i velikodržavnih projekata.
U Statutu Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“, podsjeća Lakčević, u poglavlju X, nazvanom Dan biblioteke - član 66, zapisano je „19. januara 1881. godine osnovana je Podgorička čitaonica sa bibliotekom“. Podgoričani prepoznaju ovu kultnu ustanovu kulture pod nazivom Podgorička čitaonica.
- Postaje jasno da su pokušaji preimenovanja ove ustanove prvenstveno ideološki motivisani i bez održivog istorijskog utemeljenja. Na osnovu neprovjerene novinske formulacije ne zabada se prst u oko sopstvenog identiteta. Stranka evropskog progresa poziva osnivača Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“, Glavni grad Podgoricu, da zaustavi pokušaje identitetskog preobražaja ove ustanove i sačuva njen kulturni, obrazovni i emancipatorski dignitet - poručila je Lakčević.

SEP poziva Glavni grad da zaustavi pokušaje identitetskog preobražaja NB „Radosav Ljumović“

Odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Adi Jakupović je navode na obilježavanju 145 godina postojanja Narodne biblioteke “Radosav Ljumović” da je prvobitni naziv ustanove „Srpska čitaonica s bibliotekom“, okarakterisao kao novi pokušaj rukovodstva Biblioteke da prekrajanjem istorije opravdaju apanaže iz Beograda koje dobijaju kao velikosrpski mimeri. 
- Što očekivati od kadra koji se ponosi Mladićem i Karadžićem i aplaudiraju onima koji kriju spomenik Pavlu Đurišiću - naveo je Jakupović na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fjakupovicadi%2Fstatus%2F2013885622025371800%3Fs%3D46&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Zaposleni u Biblioteci Stefan Sinanović, koji je vodio program u KIC-u "Budo Tomović", najprije je istakao da je NB „Radosav Ljumović“ osnovana 1881. godine, te da je „Srpska čitaonica s bibliotekom“ prvobitni naziv ustanove. Ovaj naziv je u svom govoru konstatovala i direktorica NB „Radosav Ljumović“ Slavica Ilinčić.
- Na današnji dan, te daleke 1881. godine, otvaranjem „Srpske čitaonice s bibliotekom“ pobijedio je entuzijazam grupe istaknutih naših građana – vojvode Marka Miljanova, vojvode Bećir-bega Osmanagića, sudije Sulja Abazovića i brigadira Mihajla Vučinića, čime su postavljeni temelji razvoju kulture - kazala je ona.

Jakupović: Novi pokušaj rukovodstva NB "Radosav Ljumović" da prekrajanjem istorije opravdaju apanaže iz Beograda

Promocija zbirke poezije „Vento bremena“, autorke Sanje Pavićević, biće održana sjutra, u 19 sati, u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ u Podgorici.
U programu učestvuju: Aleksandra Vujišić, Pavle Gligorović, Jelena Ćipranić, Miloš Zvicer i autorka.

Promocija zbirke poezije „Vento bremena“ u NB „Radosav Ljumović“

Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ organizuje predavanje posvećeno jednom od najznačajnijih pisaca XX vijeka – Danilu Kišu, pod nazivom „Danilo Kiš – klasik književnosti XX vijeka“, saopšteno je iz ove ustanove.
- Predavač je doc. dr Goran Radonjić, koji će kroz književno-teorijski i interpretativni pristup govoriti o djelu, poetici i značaju Danila Kiša u savremenoj književnosti- navode organizatori.
Predavanje će se održati u četvrtak, 11. decembra, sa početkom u 19 časova, u sali „Marko Miljanov“.
Ulaz je slobodan.

Veče klasika: Predavanje o Danilu Kišu u čevrtak u biblioteci ''Radosav Ljumović''

U organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina (CEKUM), u ponedjeljak, 1. decembra, u Biblioteci „Radosav Ljumović“ biće održana promocija knjige „Nakon tačke“, autora Kemala Musića.
O knjizi će govoriti prof. dr Olga Vojičić Komatina, Edin Smailović i autor, dok će program moderirati Vesna Šoškić.
Promocija se organizuje u okviru manifestacije „Dani kulture manjina Crne Gore“.
Događaj će biti održan u sali „Marko Miljanov“ sa početkom u 19 časova.

1250x600

Promocija knjige „Nakon tačke“ Kemala Musića u ponedjeljak u Podgorici

Stranka evropskog progresa izražava neslaganje sa postupkom direktorice Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“ Slavice Ilinčić da zabrani štampanje knjige publiciste Danila Burzana „Gradonačelnici“ zbog toga što je napisana na jotovanoj varijanti crnogorskog jezika.
- Postupak direktorice predstavlja otvoren atak na državni identitet Crne Gore i pokušaj dezavuisanja nacionalnog i jezičkog identiteta crnogorskog naroda i građana Crne Gore koji baštine takve identitetsko-jezičke vrijednosti- kazali su iz SEP-a.
Ističi da je ponašanje čelne osobe jedne značajne ustanove kulture kakva je Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ kršenje člana 13 Ustava Crne Gore koji propisuje da je crnogorski jezik službeni. Zvanični Pravopis crnogorskoga jezika iz 2009. godine daje dubletno, dakle ravnopravno, jotovanu i nejotovanu varijantu crnogorskog jezika.
Stranka evropskog progresa poziva čelne ljude Grada Podgorice, koji je osnivač Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“, da ne dozvole ponašanje protivno Ustavu i važećoj regulativi u ovoj oblasti.
- Sigurni smo da će svi pokušaji identitetskog preobražaja Crne Gore ostati bezuspješni, te da će građanske i evropske vrijednosti biti dominantne u odnosu revizionističke i destruktivne aktivnosti dijela aktera na društvenoj i političkoj sceni- zaključuje se u saopštenju.

Lakčević: SEP poziva čelnike Podgorice da stanu na put neustavnom postupku Ilinčić

Ovo što se događa u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ nije samo loša urednička odluka, niti još jedan hir Slavice Ilinčić, već je riječ o kršenju Ustava Crne Gore i Zakona o zabrani diskriminacije, jer se autoru uskraćuje pravo da objavi knjigu na jednoj od dvije službeno ravnopravne varijante crnogorskog jezika, poručio je odbornik Evropskog saveza u SO Glavnog grada, Miloš Mašković.
- Kada javna ustanova nekome zabranjuje da koristi zvaničnu, standardizovanu varijantu jezika, to je suštinski primjer institucionalne diskriminacije- kazao je Mašković u objavi na mreži X.
&nbsp;Još je sramotnije, dodaje Mašković, što direktorica Biblioteke, umjesto da štiti kulturni identitet i slobodu stvaralaštva, uvodi političke filtere i lične jezičke preferencije u javni posao.
- Ali možda je još problematičnoje to što gradonačelnik Saša Mujović na sve ovo ne reaguje. Takvo ponašanje nije neutralno. To je poruka. Poruka da se ili slaže, odnosno da podržava ovakav model upravljanja i da mu je potpuno prihvatljivo da se budžetske institucije pretvaraju u servis političkih naloga ili da “po svaku cijenu” čuva koalicioni mir- ističe Mašković.
Pozvao je Mujovića da reaguje i da zaštiti Ustav i ključni princip nediskriminacije i zaštite ljudskih prava, kulturnog identiteta grada i države. &nbsp;
- Pozivam i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda da hitno reaguje, jer je ovdje povrijeđeno osnovno ustavno pravo na slobodu izražavanja, ravnopravnu upotrebu jezika i nediskriminaciju u pristupu javnim ustanovama- dodao je.
Ako se ovo ne sankcioniše, smatra Mašković, otvara se prostor da svaka ustanova sutra uvodi svoje „dozvoljene“ i „nedozvoljene“ jezičke, nacionalne ili političke kriterijume.&nbsp;
- To je put u opasno urušavanje kulturnog, institucionalnog i demokratskog poretka. &nbsp;Ovo je trenutak kada moramo zaštititi elementarne civilizacijske vrijednosti od onih koji su COVID liječe dimom, od onih koji pripadnike manjinskih naroda nazivaju „šiptarima“, od onih kojima je spaljena NATO zastava zaštitni znak- poručio je odbornik ES.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fmilosmaskovic%2Fstatus%2F1993598867531555227&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Mašković: Ovo nije samo hir Slavice Ilinčić, već kršenje Ustava i Zakona o zabrani diskriminacije

Iako je gotovo sve bilo dogovoreno da Narodna biblioteka ,,Radosav Ljumović“ bude izdavač drugog, proširenog izdanja knjige ,,Gradonačelnici“ novinara i publiciste Danila Burzana, do toga ipak nije došlo.
Razlog za to je što direktorica te javne ustanove Slavica Ilinčić nije prihvatila da knjiga bude štampana na jotovanoj varijanti crnogorskog jezika!?
RAZOČARENJE
- Nakon pet knjiga koje mi je ranije štampala Narodna biblioteka ,,Radosav Ljumović“, naravno, upravo na toj prokazanoj, jotovanoj vrijanti crnogorskoga jezika, više sam nego iznenađen, čak i uvrijeđen, ponižen, diskvalifikovan. Mislim da je ovo skandalozno ponašanje. Prosto ne mogu da vjerujem da Biblioteka koja se finansira iz budžeta za koji ja izdvajam jednako, ako ne i više od gospođe koja je trenutno direktorka, da se iz takvog budžeta svih nas neko može finansirati, a neko ne može samo zato što se to nekome sviđa – kazao je za Pobjedu Burzan.
Ističe da je od kompetentnih ljudi obaviješten da su po zakonu ravnopravne obje varijante crnogorskog jezika, te da nikakvih problema ovakve vrste ne bi smjelo da bude.
Kada se početkom novembra pismom obratio direktorki Biblioteke, između ostalog je podsjetio da je ta ustanova prije deceniju bila izdavač njegove monografske knjige ,,Gradonačelnici“.
- U međuvremenu su promijenjene tri ,,opštinske vlasti“ i procijenio sam da je vakat za novo, dopunjeno izdanje. Pored tri nova gradonačelnika, u drugome izdanju bi se još našle biografije svih zamjenika gradonačelnika, zatim svih predśednika/ca Skupštine glavnoga grada, kao i njihovih pomoćnika. Ovim putem nudim da budete izdavač i ovoga, dopunjenoga izdanja knjige ,,Gradonačenici“, pretpostavljajući da bi vaše prihvatanje trebalo da bude uneseno i u plan budžeta za iduću godinu. Kao autor, ni ovom prilikom nemam finansijskih zahtjeva, već samo da dobijem 50 primjeraka knjige – naveo je u pismu Burzan.
Ubrzo je, kaže, dobio pozitivan odgovor i poziv na razgovor oko pojedinosti u vezi sa pripremom i štampanjem knjige.
- Razgovoru sa direktorkom Ilinčić prisustvovala su i dva njena saradnika iz Biblioteke. Dvadesetak minuta vrlo ugodnoga razgovora rezultiralo je dogovorom da rukopis predam do kraja godine, a precizirali smo i detalje oko formata, izgleda korica, tiraža itd. Kad je sve dogovoreno i prije nego što su mi uručili neke knjige na poklon, direktorka mi je rekla da, ipak, neće biti štampanja knjige na jotovanoj varijanti crnogorskoga jezika, već da treba da je „preradim“, pošto Biblioteka pod njenim rukovodstvom ima takvu izdavačku politiku, da jotovana varijanta „ne prolazi“. Naravno da nijesam to prihvatio, rekao sam da bi to značilo odustajanje od samoga sebe i da ja treba da pogazim svo svoje dosadašnje stvaralaštvo. Uzalud sam ukazivao na ravnopravnost obje varijante crnogorskoga jezika, kao i da su sve moje knjige (pa i onih pet koje je izdala Biblioteka) pisane tom, jotovanom varijantom crnogorskoga jezika – navodi Burzan.
ĆUTANJE KAO ODOBRAVANJE
Smatrajući da nije dobro da odmah javno reaguje nakon susreta i razgovora sa direktoricom Biblioteke, želio je da provjeri da li iza ovakve politike stoji i Glavni grad.
- Narednoga dana sam se pismeno obratio gradonačelniku Podgorice, jer sam želio da vidim da li i on stoji iza takve politike, odnosno odluke da se budžetski novac ne može ravnopravno trošiti za potrebe svih građana, odnosno da li je direktorka Biblioteke, u stvari, samo produžena ruka politike gradske uprave - priča Burzan.
Od gradonačelnika je imejlom zatražio da ga primi na kratki razgovor povodom pripremljenog drugog, proširenog i dopunjenoga izdanja knjige ,,Gradonačelnici“, napomenuvši da je na ovu temu razgovarao sa direktorkom Biblioteke, koja je izdavač prvoga izdanja, ali i kako se ispostavilo da dogovor o drugom izdanju nije moguć. Nakon nekoliko dana obaviješten je da ga gradonačelnik nikako ne može primiti zbog velike zauzetosti, ali da ga može primiti njegov savjetnik Slavko Matković, što je prihatio. Detaljno mu je, kaže, saopštio sve pojedinosti, poručujući da očekuje odgovor gradonačelnika Mujovića o tome da li podržava odluku direktorke Biblioteke o zabrani izdavanja knjiga na zvaničnoj, dakle, zakonitoj varijanti crnogorskoga jezika.
- Od JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“, kao ustanove koja je bila izdavač prvog izdanja, zatražili smo i dobili potrebna pojašnjenja. Direktorica Biblioteke nas je upoznala sa tokom vašeg razgovora i potvrdila spremnost ustanove da podrži izdavanje novog izdanja, u skladu sa standardima i izdavačkom politikom koju primjenjuju na sve publikacije. Takođe je naglasila da je pitanje pravopisne varijante dio njihovih stručnih i uredničkih procedura, na koje Biblioteka, kao autonomna ustanova, ima zakonsko pravo i odgovornost. U tom kontekstu, ističemo da se Glavni grad i gradonačelnik ne uključuju u stručne i uredničke odluke ustanova kulture, već poštuju njihov profesionalni integritet i samostalnost. Smatramo da je neposredni dijalog između autora i izdavača najadekvatniji okvir za usaglašavanje svih tehničkih i uredničkih pitanja, uključujući i ovo – navodi se u odgovoru koji mu je dostavio savjetnik gradonačelnika.
Ovakav odgovor bio je još veće razočarenje, kaže ovaj istaknuti crnogorski publicista.
- Tako sam saznao da direktorka Ilinčić ima podršku gradonačelnika Mujovića za nezakonito ponašanje. Dakle, ranijih godina je Biblioteka mogla da štampa moje knjige na jotovanoj varijanti, ali sada ne može! To znači da se podržava, bolje reći – primjenjuje, korišćenje novca svih građana samo za projekte koji su politički prihvatljiviji aktuelnoj vlasti glavnoga grada… A, izvjesno i Crne Gore – zaključio je Danilo Burzan.
Ovim povodom Pobjeda se obratila Glavnom gradu za komentar, ali do zaključenja broja nijesmo dobili odgovor.
Ilinčić: Poslovna politika Biblioteke zasniva se na važećim propisima u svim segmentima rada
Odgovarajući na pitanja Pobjede, direktorka NB ,,Radosav Ljumović” Slavica Ilinčić je izjavila da ta ustanova sve svoje aktivnosti obavlja u skladu sa zakonom, te da se to odnosi i na izdavačku djelatnost.
- Poslovna politika Biblioteke zasniva se na važećim propisima u svim segmentima rada – bio je odgovor direktorice Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović".

Gradska biblioteka ne podržava legalnu, jotovanu varijantu crnogorskog jezika: Ilinčić odbila da štampa Burzanovu knjigu

Povodom 19. decembra, Dana oslobođenja Podgorice, JU NB „Radosav Ljumović“ raspisuje literarni konkurs za učenike osnovnih i srednjih škola sa teritorije Podgorice, saopšteno je iz ove ustanove.
Tema Konkursa je „Podgorica u mojim očima“.
Radove slati na email adresu: <a href="mailto:nbibliotekapodgorica@podgorica.me">nbibliotekapodgorica@podgorica.me</a> do 08. decembra.

NB ''Radosav Ljumović'' raspisuje literarni konkurs za učenike na temu ''Podgorica u mojim očima''

Kako se pred našim očima „izmišlja“ tradicija, ništa nam bolje ne može poslužiti za ilustraciju od mjeseca januara. Od Badnjega do Savindana prelati Beogradske patrijaršije i njihova prateća kvazimedijska menažerija ne propušte ni jednu jedinu priliku da Crnu Goru ne označe jednonacionalnom i jednovjerskom, njenu istoriju i identitet anomalijom, a sve koji se ne uklapaju u taj hegemonijski okvir – otpatkom. Koristi se, pritom, svaka prilika da se Hrist skloni s oltara, a na njegovo mjesto posade sveta telad krvi i tla. I sve to uz milozvučni pjev o povratku tradiciji.
Među pseudomedijskim promoterima takve nakaradne propagandistike čelno mjesto, već deceniju i kusur, pripada Rektorovom čedu, trovačnici pod imenom IN4S. Tako je i ove godine, valjda nezadovoljna ovogodišnjim mlakim odjekom Joanikijevih etnofiletističkih i šovinističkih beśeda, redakcija IN4S-a posegla za manipulativnom strategijom zloupotrebe prošlosti u svrhu promocije svojih hegemonijskih projekata. Ovoga puta, doduše, Rektorova je trovačnica poslužila samo kao posrednik za promociju teksta s manje čitanog, opskurnog Barskoga portala.&nbsp;
Članak „Sveti Sava u Gluhom dolu“ tako već naslovom nagovještava kontekst svetkovanja ili memorijalnoga prisustva jednog kulta u naznačenom crmničkom selu. Takav kontekst nagovještava i početna rečenica teksta: „U Crmnici se nekada nije raspravljalo o tome ko smo i kome pripadamo. To se znalo.“ Potom se prelazi na razradu zadate teme, pa se nasuprot duboko ukorijenjenom srpskom identitetu kao navodno izvorno narodnom postavljaju komunisti: „Komunistički period, kao što je opštepoznato, sproveo je sistematski ideološki obračun sa pravoslavljem i srpskim identitetom, uklanjanjući iz javnog i prosvjetnog prostora sve što je podsjećalo na duhovne i nacionalne korijene. Taj proces nije bio izraz volje naroda, već rezultat nove ideologije koja je nastojala da prekine kontinuitet i nametne zaborav kao normu.“ Eto ga. Sve jasno.
Neko je svoju hipotezu, iako ničim potkrijepljenu, prvo definisao kao „opštepoznato“, a potom iz nje izvukao željeni zaključak. Ispalo bi tako da su komunisti, umjesto što su obavili složeni postupak dislokacije Pivskoga manastira, ovaj jednostavno potopili. Ispalo bi da su umjesto što je u njihovo vrijeme obavljen do danas nedostižni zahvat konzervacije, restauracije i zaštite sakralnih spomenika, osobito nakon zemljotresa 1979. godine, sve to sravnili sa zemljom da zatru svaki trag pravoslavnog, a to, dabome, znači, srpskog nasljeđa. Ispalo bi da su državni projekat izrade Istorije Crne Gore povjerili „crnogorskim nacionalistima“, a ne mahom srpskim istoričarima, pa bi još ispalo da su iz tog projekta uklonili svaki pridjev srpski, a ne tim projektom štedro finansirali i promovisali rezultate hegemonijske istoriografije u kojoj izvan srpstva i srpskog u Crnoj Gori nema ni ledine ni mogile. Ispalo bi, velim, da je onako kako tvrdi autor, ali što da se radi kad tako nije.&nbsp;
Nasuprot tom strašnom komunizmu koji „čisti“ sve srpsko i pravoslavno, autor postavlja vrijeme koje doživljava kao uzor slobodnog promišljanja i djelovanja – međuratni period, pa veli: „Dokumenta iz međuratnoga perioda to (srpski identitet Crmnice – A. R.) potvrđuju bez ostatka. Imenovanje škola u Crmnici nije bio rezultat bilo čije prisile, već odraz jasnog kulturnog i duhovnog samorazumijevanja lokalnih zajednica. Narod je sam birao svoje uzore i svoje svetionike.“ Pa da bi to ilustrovao, navodi kako je 1931. godine „na izričiti zahtjev mještana“ škola u Dupilu dobila ime Osnovna škola „Stevan Vojislav“, po, kako veli autor teksta, srpskom knezu Duklje i Travunije, premda je Vojislav, kako nam svjedoče verifikovani istoriografski nalazi, bio dukljanski, a ne srpski vladar.
Kao drugi primjer narodnoga samoiskaza navodi to što je „Država prihvatila“ „narodnu“ volju pa školi u Gluhome Dolu dala ime „Sveti Sava“: „Za te ljude Sveti Sava nije bio apstraktan pojam, niti ideološki znak. On je bio temelj pismenosti, morala, duhovnog poretka. Bio je ime koje se izgovaralo s poštovanjem, bez zadrške i bez straha.“ Tako nam nadahnuti autor opisuje što je sve ponukalo Glu(h)odoljane da školi te 1933. godine, „bez prisile“, nađenu ime po prvome arhiepiskopu srpskih zemalja i pomorskih. Za autora tih redaka međuratni je period, za razliku od komunističkog, svojevrsna povijesna Arkadija.
Zanemarimo to što je u tome periodu Srbija nasilno anektirala Crnu Goru, što su je vlasti, vojska i žandarmerija Aleksandra Karađorđevića popalile i opljačkale, zanemarimo to što je više ili manje intenzivan otpor toj sili pružan gotovo cijelu jednu deceniju, uzmimo da kralj Aleksandar, samo koju godinu prije no će Crmničani krenuti da „bez prisile“ daju nazive svojim školama, nije uveo diktaturu, pa razmotrimo samo ono što nam ovaj tekst želi dokazati – da imenovanje škole po Svetome Savi 1933. ilustruje viševjekovnu narodnu tradiciju svetkovanja Svetoga Save u Crmnici.&nbsp;
Izuzme li se jedan dokument crmničkih glavara iz sredine XVIII vijeka, kao odraz tadašnje učene a ne tradicijske kulture, stvari sa svetkovanjem Svetoga Save u Crmnici, a i šire, do sredine XIX vijeka stoje bitno drugačije od onoga kako bi nam to htjeli prikazati propagatori kolonijalnih istorijskih predstava.&nbsp;
O fenomenu širenja kulta Svetoga Save ključno je zapažanje donio Pavle Apolonovič Rovinski u svojoj Etnografiji Crne Gore, đe veli da Sv. Savu „u zadnje vrijeme sa posebnom svečanošću proslavljaju škole, a preko njih slavljenje sve više i više ulazi u narod“. Jedan drugi marljivi istraživač crnogorske starine, Andrija Jovićević, u svojoj monografiji o Riječkoj nahiji, potvrđuje da je Ivan Crnojević jedina ličnost iz starije istorije zapamćena u narodnoj tradiciji; „...i mi vjerujemo, da je 16. vijek naselio Crnu Goru, pa i ovu nahiju, koja je svagda bila nerazdvojna cjelina sa starom i najstarijom Crnom Gorom; a što predanje kaže, da se to doseljavanje izvršilo samo za Ivanova doba, vrlo je pojimljivo, jer svaki želi, da svoje pretke dovede u vezu sa istorijskim imenom Ivana Crnojevića, čije jedino ime iz davne naše prošlosti i pamti narodno predanje.“
I Rovinski i Jovićević u svojim knjigama donose izvjesna „predanja“ o Svetome Savi, no nakon ovih konstatacija očito je da je riječ o pričama koje se – pod uticajem formiranja crkveno-prosvjetnoga ceremonijala vezanog za Svetoga Savu od 1856. godine na Cetinju, i nešto ranije na Primorju – oblikuju u njihovo vrijeme. Tada se i drevne tradicije o srednjovjekovnome zaštitniku Budve, Svetome Sabi Osvećenom, pripisuju Svetome Savi srpskom, istovremeno i druga stara predanja mijenjaju prvobitne protagoniste pa je Cara Dukljana, Svetoga Nikolu, Svetoga Iliju ili neke druge svece potiskivao Sveti Sava, a Svetoga Martina Tûrskog kao krsnu slavu pojedinih bratstava – Sveti Stefan Dečanski. Da je Sveti Saba Osvećeni bio poštovan u Budvi, svjedoči u svojim analima još 1650. godine don Krsto Ivanović, a crkva posvećena tom svecu spominje se još u XII vijeku, preciznije, prema natpisu koji je pronađen nakon zemljotresa 1979. godine – 1141. godine. Antun Kojović u svojim memoarima, započetim početkom XIX vijeka, veli da je Sveti Saba Osvećeni bio „u davna vremena zaštitnik Budve“.&nbsp;
Samo je po sebi razumljivo da je poštovanje ovoga sveca moralo podrazumijevati i prepisivanje i popularizovanje tekstova posvećenih njemu, a isto tako i postojanje izvjesnih obreda u njegovu čast, što je mogla biti i osnova da kontaminacijom kultova od XIX vijeka Svetoga Sabu Osvećenog potisne njegov znatno mlađi imenjak. Ima pretpostavki i da je prvobitna crkva najvjerovatnije iz XI vijeka na Savini, kraj Herceg Novog, oko koje će se docnije razviti manastirski kompleks, bila posvećena Svetome Sabi Osvećenom. Zanimljiva zapažanja o kultu jednoga drugog Save, Svetoga Save Sedmočislenika, u Crnoj Gori dao je u skorije vrijeme crnogorski istoričar Vukota Vukotić.
Za period ranoga novoga vijeka redovno se u (re)interpretacijama brkaju crkvena („učena“) i narodna kultura, iako je riječ o dva koegzistirajuća fenomena toga vremena, koja se ponegđe dodiruju, ali znatno češće razmimoilaze.&nbsp;
Pišući o kosovskoj tradiciji u Crnoj Gori, istoričar Gligor Stanojević je primijetio: „Tako je tradicija o Crnojevićima bila narodna tradicija. Ali pored ove tradicije postojala je, tačnije razvijala se, i kosovska tradicija. Nosilac ove tradicije bila je cetinjska mitropolija.“ Stanojević je zapravo skicirao postojanje dviju paralelnih kultura ranoga novovjekovlja, od kojih bi se jedna, starijom terminologijom, nazvala narodnom, a druga crkvenom. I dok se prva, narodna, odnosno tradicijska kultura prenosi dominantno usmenim putem i uobličava u usmenoknjiževnim tekstovima i običajnim praksama, druga, crkvena, posredovana je u prvome redu rukopisima, vezana za uže krugove sveštenstva i monaštva, i ostvarena na crkvenoslovenskome jeziku, pa su tekstovi nastali u njezinu okrilju, bez obzira na to jesu li s bugarskoga, makedonskoga, crnogorskoga, srpskoga ili bosanskoga prostora, cirkulisali unutar te kulturno-jezičke cjeline, koja bilježi, naravno, i svoje specifičnosti u svakoj od naznačenih sredina.
Tek kad se ima u vidu ova krucijalna razlika između narodne i crkvene tradicije, neki se procesi i fenomeni mogu pouzdanije tumačiti. Otud se jedini spomen Svetoga Save u Crmnici prije sredine XIX vijeka, pismo Crmničana Paštrovićima, nastalo između 1739. i 1742. godine, u kojem se „Sava srbski“ spominje kao neko ko je „u(t)vrdio vjeru i zakon“, može tumačiti isključivo kao refleks učene odnosno crkvene, ne i narodne, kulture koja je funkcionisala po drevnim tradicijskim pravilima, nesputanim normiranom „vjerom i zakonom“.
To, međutim, ne znači da se prije sredine XIX vijeka u Crmnici, i šire, kao dio tradicijske kulture nije svetkovao Sveti Sava. O tome nam najvjerodostojnije svjedočanstvo donosi risanski pop Vuk Vrčević u knjizi „Tri glavne narodne svečanosti Božić, krsno ime i slava“, objavljenoj u Pančevu 1883. godine. Bilježeći najvažnije tradicijske svetkovine u „Boki-kotorskoj, Crnoj-gori i Ercegovini“, Vrčević veli: „Posle pokladâ, narod svečano i najveselije proslavi tri zasebna sveca, t. j. Varindan, Savindan i Nikoljdan (4. 5. 6. Dek.) (...) Po sijelima u ove tri noći ne pjeva se, jer se, narod veli, uz post ne smije pjevati; ali nema ni muškog ni ženskog čeljadeta koji nezna narodom izmišljenu pjesnu ovim trima svecima. Evo je:&nbsp;
Var-varica vari (Sveta velikomučenica Varvara)&nbsp;
Sav-savica ladi (Sveti Sava osvećeni)&nbsp;
A Nikola kusa (Sveti čudotvorac Nikola).“
Sveti Sava i Savindan, dakle, postojali su u crnogorskoj tradicijskoj kulturi i prije sredine XIX vijeka. No taj je Sveti Sava poštovan 5. decembra po julijanskome, odnosno 18. decembra po gregorijanskome kalendaru, a ostao je upamćen kao Sveti Saba Osvećeni, kapadokijski kaluđer i svetitelj s početka VI vijeka, čiji se kult u Crnoj Gori može dokumentovati još od sredine XII vijeka, iz vremena kad Rastko Nemanjić, potonji Sveti Sava srpski, još nije bio ni rođen.

Manipulativni narativi Rektorove trovačnice

U Crnoj Gori jutros se saobraća po mjestimično mokrim putevima, a učestali su sitniji odroni, kazali su iz Auto moto saveza (AMSCG).
Oni su upozorili na mjestimično smanjenu vidljivost po kotlinama i duž riječnih tokova.
Iz AMSCG su rekli da je neophodno vožnju prilagoditi saobraćajnim i vremenskim uslovima.
Iz AMSCG su podsjetili da je, od 15. novembra do 1. aprila, obavezna upotreba zimskih guma za sva vozila na putevima gdje je to naznačeno signalizacijom bez obzira na to da li postoje zimski uslovi. 
Kada na ostalim djelovima i dionicama puta koji nijesu obuhvaćeni Naredbom postoje zimski uslovi (snijeg, led ili poledica) na vozilu moraju biti zimske gume na svim točkovima. Minimalna dubina šare na gazećoj površini guma je četiri milimetra.
Za vrijeme sniježnih padavina zabranjen je saobraćaj za kamione sa prikolicom i šlepere na dionicama preko planinskih prevoja u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara – Mojkovac, u mjestu Sokolovina, saobraćaj je obustavljen zbog odrona.
Saobraćaj na regionalnom putu R-30 dionica Petnjica -Bioča, potez Bioča-Lješnica, obustavljen je od osam do 12 i od 13 sati do 16 sati i 30 minuta.
Zbog rekonstrukcije regionalnog puta R-29 Bar - Kamenički most - Krute, saobraćaj će biti obustavljen od osam do 11 i od 13 do 16 sati.
Saobraćaj na regionalnom putu R-17, na dionici Čevo - Riđani, zbog adaptacije je obustavljen od osam do 14 sati.
Saobraćaj na putu Petnjica-Bioča zbog rekonstrukcije je promijenjen sa dvosmjernog na naizmjenični, a povremeno su moguće totalne obustave ne duže od 60 minuta.
Na magistralnom putu M-3 Plužine - Jasenovo polje, na dionici Zaborje – Jasenovo polje, saobraća se jednom trakom naizmjenično na mjestima radova, a saobraćaj je regulisan svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Iz AMSCG su kazali da će biti promijenjen saobraćaj sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Režim saobraćaja na putu M-6, na dionici Žabljak-Pljevlja, promijenjen je sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije mosta Đurđevića Tara.
U tunelu Sozina, zbog sanacije pukotina, od 22 sata do šest sati ujutro vozila saobraćaju naizmjenično, a moguća je i potpuna obustava u kraćim terminima.
Zbog sanacije kosina na dionici puta između raskrsnice Sutomore (Bar)-Petrovac i južnog portala tunela Sozina vozila saobraćaju nazimjenično uz privremenu signalizaciju, a moguće su i povremene kratkotrajne obustave saobraćaja.
Saobraćaj u ulici Vojisavljevića u Podgorici obustavljen je zbog izgradnje bulevara i vozila će saobraćati alternativnim putevima.

Putevi mjestimično mokri, vidljivost smanjena

U Crnoj Gori danas će biti umjereno do potpuno oblačno, povremeno sa slabom kišom.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometoerologiju i seizmologiju, u planinama na sjeveru povremeno se očekuje slab snijeg i susnježica, dok će u južnim predjelima padavine biti nešto češće.
Vjetar će biti slab do umjeren promjenljivog smjera.
Jutarnja temperatura vazduha od nula do deset stepeni, najviša dnevna temperatura vazduha od jedan do 14 stepeni.

Danas oblačno, povremeno slaba kiša

Mnogi radnici u Crnoj Gori izloženi su mobingu, ali zbog straha da će ostati bez posla, samo rijetki odlučuju se da se bore za svoja prava i dostojanstven odnos nadređenih, dok većina ćute i trpe zbog straha da će ostati bez posla i tek kada dobiju otkaz odlučuju se da pravdu potraže na sudu.
To je slučaj i Podgoričanke A. H, osobe sa invaliditetom, majke dvoje đece, koja brine i o suprugu čiji je invaliditet utvrđen u stoprocentnom iznosu.
Ona je rješenje o otkazu u kompaniji dobila 11. decembra 2024. Proglašena je tehnološkim viškom u firmi u kojoj je radila od aprila 2008, a bila je zapošljena na poziciji menadžerke za procjenu i likvidaciju šteta imovine. Tvrdi da je od osnivanja kompanije jedina proglašena tehnološkim viškom. Radno mjesto joj je samo ukinuto, a, uprava je ocijenila da ne može biti raspoređena na drugo i spremljen joj je otkaz.
<h2>DUGOTRAJNO MALTRETIRANJE</h2>
Otkazu je, kako tvrdi, prethodio dugotrajan i zastrašujući mobing od dirktora firme D. B, a nakon što je 2021. doživjela povredu na radu.
Poslije 16 godina posvećenog rada u kompaniji, ostavljena na ulici, sa dvoje đece i suprugom koji je osoba sa potpunim invaliditetom, odlučila je da na sudu potraži satisfakciju za progon koji je trpjela. U februaru prošle godine tužila je kompaniju i direktora, a pošto je, prethodno, u decembru 2024, preko punomoćnika podnijela zahtjev za zaštitu od mobinga, u skladu sa odredbom člana 15 stav 1 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, ali postupak posredovanja nije uspio.
Tužbom podnešenom u februaru, traži utvrđivanje mobinga, zlostavljanja na radu i naknadu nematerijalne štete u simboličnom iznosu.
U Osnovnom sudu u Podgorici juče je svjedočila i ispričala da je sve počelo kada je 2021. godine zbog pogrešne procjene invaliditeta, kojom nije bila zadovoljna, a pošto je doživjela povredu na poslu. Pokrenula je postupak za naknadu dijela štete pred Centrom za alternativno rješavanje sporova, a onda i pred podgoričkim sudom koji je presudio u njenu korist. Od tada počinje njena lična i profesionalna drama.
Posebno je istakla radni doručak koji je sa menadžerima, u decembru 2022. godine, organizovao direktor i poslije kojeg je pozvao na razgovor.
- Tada mi je rekao da je on na mom mjestu ne bi tužio firmu, jer sam ja rukovodilac i treba da budem uzor drugim zaposlenim, ali sam mu ja rekla da ne bih ni ja, ali da sam se osjetila poniženom i da ću svoja prava zaštiti sudskim putem – ispričala je ona.
Rekla je i da je isljeđivao da li je ona autorka anonimne ankete zapošljenih.
- Ja sam se tom prilikom osjetila ugroženom i osjetila sam pritisak da se na mene vrši, a zbog sudskog postupka i presude... – kazala je ona.
<h2>ZBOG PRIJETNJI ZAVRŠILA KOD DOKTORA</h2>
Ispričala je i da je u martu 2023, zbog postignutih rezultata ostvarila bonus.
- ... poslije izvjesnog vremena dobila sam telefonski poziv od tuženog II reda (direktora p.a) koji mi je povišenim tonom rekao da mu je dosta više tužbi sa moje strane, a ne sad i druga tužba... ...razgovor je trajao nekih 6-7 minuta – piše u zapsiniku.
Objasnila je da se u slučaju druge tužbe radilo o potraživanju od kompanije regresa i zimnice.
- Rekao je - dođite vi u ponedeljak da se normalno raziđeno, pa me tužite kada odete iz ove firme. Ja sam se osjećala ugroženo, poniženo i sada ovo dok pričam sve me to vraća na taj period – rekla je tokom svjedočenja.
Objasnila je da je tokom tog telefonskog razgovora izašla napolje, jer joj je bilo neprijatno da kolege slušaju, a u kojoj mjeri je bio neprijatan i stresan za nju potkrijepila je činjenicom da su joj prišle dvije nepoznate osobe, muškarac i žena, i pitali je da li joj treba pomoć.
- ...da li će da je povedu kod doktora i u policiju, što je ona odbila, uzela stvari izašla, upalila svoje auto i pošla u Dom zdravlja kod svog izabranog ljekara – piše u zapisniku.
Dvoje neznanaca je, ipak, pratilo svojim automobilom sve do Doma zdravlja, đe su je opet pitali treba li joj pomoć i objasnili medicinskoj sestri da joj nije dobro.
<h2>DIREKTOR JOJ ODUZEO SLUŽBENO VOZILO</h2>
Da je direktor brutalno mobingovao, kao dokaz, saopštila je sudu i podatak da je 7. aprila primila mjel od njega, koji je dostavio njenom kolegi, obavještavajući ih da je službeno vozilo koje je ona koristila, dodijelio kolegi iz drugog sektora.
- Ističem da je razlog nastavaka narušavanja moje sigurnosti i ličnog dostojanstva prouzrokovano pokretanjem navedenih sporova – rekla je ona.
Naglasila je i da je postupak za njen otkaz pokrenut dok je bila na bolovanju, zbog liječenja od povrede na radu.
-... a uporedo i psihijatrijski, zbog stresa koji sam preživjela na poslu, a to se sve prenosilo i na porodicu. Napominjem da sam majka dvoje maloljetne djece i osjećam da je on vršio pritisak kako bih ja sama dala otkaz, a nijesam ga dala, jer sam majka dvoje djece, a i sujprug mi je lice sa invaliditetom 100% - kazala je juče na sudu.
Objasnila je i da joj je nakon te povrede utvrđen invaliditet u procentu od 30 odsto.
Odgovarajući na pitanje advokata kompanije, ponovila je da mobing nije prijavila ranije, jer se plašila otkaza, a „poučena drugim slučajevima u firmi“.
Za sljedeće ročište sud je naložio da kompanija dostavi personalni dosije tužilje i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u periodu od 2023. godine, pa na dalje.

Tag: narodna-biblioteka-radosav-ljumovic