U pervertiranoj percepciji, karakterističnoj za pretpolitička, polufašistička, kolonizovana društva, kao što je današnje crnogorsko, &nbsp;sporedne stvari se stavljaju u centar, a ključnim događajima se pridaje tek sekundarno značenje. Tako se u ovdašnjim opozicionim medijima više prostora i pažnje posvećuje smjeni ljekara FK Budućnost, opozicionog poslanika, nego slučajevima političkih progona i hapšenja suverenista, bivših tužilaca, sudija, ministara, direktora javnih preduzeća, biznismena, u kontekstu kriminalizacije državne nezavisnosti.&nbsp;
Ili, stvorena je tragikomična histerija u potrazi za spomenikom Pavla Đurišića, dok drugi vojvoda, recentni Đurišićev nasljednik, Andrija Mandić, protivzakonito i protivustavno, bez ikakvih sankcija i javnog demarša, uklanja državnu zastavu iz kabineta predsjednika parlamenta!
SUVERENISTIČKO BEZNAĐE I DOKTRINARNE ZABLUDE
I ova dva bizarna primjera rječiti su pokazatelj stanja duha, konfuzije, nedostatka bilo kakvog ozbiljnog plana konsolidacije građanske, suverenističke politike, koja je pobijedila na referendumu za nezavisnost 2006. godine.&nbsp;
Nakon gubitka izbora 30. avgusta 2020. godine, suverenisti se &nbsp;u relativno povoljnoj geopolitičkoj situaciji, u nominalno nezavisnoj, građanskoj Crnoj Gori, članici NATO, kandidatu za EU, radićevski rečeno ponašaju „kao guske u magli“.&nbsp;
Glavni uzrok ovakvog beznađa je potkapacitiranost lidera crnogorskog suverenizma, kao i intelektualne klase koja nije bila sposobna kreirati &nbsp;&nbsp;koherentnu nacionalnu ideologiju, utemeljenu na najvišim istorijskim, kulturnim &nbsp;i duhovnim dometima. Pogrešni izbor „istorijskog ključa“, odnosno uporišne tačke nacionalnog identiteta – kakvu imaju sve moderne evropske nacije – iz koje emanira emocionalna dubina, osjećaj ponosa i borbenost &nbsp;ugrožene zajednice, &nbsp;presudno su uticali na političku konfuznost, razjedinjenost i slab otpor &nbsp;korumpiranom i &nbsp;nesposobnom &nbsp;velikosrpskom režimu u Podgorici, koji prema Crnogorcima koristi metode Franciska Franka, u diskriminaciji Katalonaca i Baska.
Naime, od svih zabluda najopasnije su ideološke doktrinarne zablude.&nbsp;
&nbsp;CRNOGORSKI KOMUNISTIČKI ANTIFAŠIZAM
Crnogorski komunistički antifašizam nedostatan je i nepouzdan za stabilizovanje nacionalnog identiteta: socrealistička kulturna ostavština je inferiorna u odnosu na tekovine Oktoiha, Gorskog vijenca, Luče Mikrokozma, Poslanica Petra Prvog, Bogišićevog Imovinskog zakonika.&nbsp;
Uz to, &nbsp;komunizam i jugoslovenstvo su politički arhivirani u svim južnoslovenskim zemljama, i do kraja svijeta neće se vratiti na istorijsku scenu.&nbsp;
Pritom, crnogorski komunisti – za razliku od ostalih jugoslovenskih partijskih oligarhija &nbsp;– bili &nbsp;su zapostavili izgradnju nacionalnog identiteta: kasnili su trideset godina, na primjer, u odnosu na Makedoniju, koja nije imala istorijsku državnost, u formiranju univerziteta, filozofskog fakulteta, akademije nauka, državne televizije. Nijesu vratili ni autokefalni status CPC, koji joj je nasilno oduzet poslije aneksione Podgoričke skupštine. Konačno, 1989. godine, osamdeset odsto članova Partije iz Crne Gore, na čelu s prvoborcima i narodnim herojima, odrekli su se tekovina avnojevske Jugoslavije, &nbsp;i završili &nbsp;u naručju Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.
Manjak kritičke pameti, idenititetska konfuzija, otuđenje od najviših istorijskih &nbsp;vrijednosti Crne Gore, koje su s pijetetom spominjali veliki pjesnici i državnici romantičke Evrope, produbila se u vremenu obnove državnosti &nbsp;početkom 21. vijeka, i uzrokovala daljnju provincijalizaciju, koja je otupila neuporedivu hiljadugodišnju vitalnost, borbenost i inventivnost, i omogućili povrarak velikosrpstva na krilima klerikalne revolucije.&nbsp;
BEZ OTPORA ,,CRNIM LISTAMA“
Zato ni danas nema otpora prema „crnim listama“ kreiranim u velikosrpskim štabovima: to jest, protesta zbog masovnog otpuštanja nacionalno nepodobnih funkcionera i činovnika – takozvani veting – &nbsp;u svim bitnim sektorima države i društva, koji presudno utiču na oblikovanje nacionalno-političkog karaktera: u pravosuđu, ministarstvima kulture, bezbjednosti, odbrane, medijskom javnom servisu, strateškim državnim agenicijama i preduzećima.&nbsp;
Pogotovo su, u državnim preduzećima, targetirani i demonizovani govornici crnogorskog jezika i poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve.&nbsp;
Izvanjci, sociolozi, politikolozi i istoričari, koji se budu bavili aktuelnim crnogorskim kontroverzama, s izvjesne vremenske distance, imaće složen zadatak da razumiju što se to događa, danas i ovdje. Neće im mnogo pomoći komparativne analize postkomunističkih društava, koje su takođe u vrijeme demokratskih promjena imale izraženu pretpolitičku, identitetsku, nacionalnu dvostrukost.&nbsp;
Doista, teško je razumjeti i našim najbližim susjedima, s kojima smo sedamdeset godina živjeli u Jugoslaviji - što je to sprječavalo crnogorske indipendiste, koji su 1999. godine bili saveznik Zapada u ratu s Miloševićem, a nakon toga vratili državnu nezavisnost i uveli Crnu Goru u NATO, da se nakon 2020. godine, da se barem verbalno, ne odupru satiranju crnogorskog nacionalnog identiteta?
I zašto se snažnije nijesu branili prava svojih bivših saradnika i prijatelja - među kojima su i tužioci što su spriječili državni udar 2016. godine? Zašto su priznali &nbsp;Andriju Mandića, nepravomoćno osuđenog za pokušaj terorizma, za šefa parlamenta? Zašto nijesu napravili barem jedan memorandum koji će, urbi et orbi, pokazati &nbsp;kriminogenu pozadinu i metode režimskih kartela, u diskriminaciji svojih političkih protivnika?&nbsp;
IMA LI OTPORA?
Jer, uporedna iskustva pretpolitičkih i polufašističkih društava, nedvosmisleno potvrđuju, da ukoliko se građansko društvo, kroz razuđeni pokret otpora, otvoreno i smjelo ne suprotstave autoritarnim vlastima, režim će postajati sve represivniji i nekontrolisaniji.&nbsp;
U ideologiji i &nbsp;praksi ovakvih režima ne postoji osjećaj mjere, pa &nbsp;im i institucije, koje &nbsp;po prirodi stvari, trebaju oličavati najviše civilizacijske domete &nbsp;savremenog društva, služe se za najopskurnije nezakonitosti.&nbsp;
Samo se u &nbsp;hibridnim društvima, najprimitivnijeg makijavelizma, koja imaju ciničan odnos prema znanju i talentu, na čelnom položaju nacionalne kulture biraju osobe, bez specifičnih znanja i afiniteta, da bi bespogovorno izvršavali naredbe, kolikogod bile skandalozne.&nbsp;
Upravo je ovakva bezobzirnost kriminalnom metodom eliminisala &nbsp;projekat CDNK, što su ga pripremale osobe iskusne u pisanju desetina projekata, crnogorskim i evropskim institucijama. Podsjećamo da je CDNK na konkursu za potporu strukovni udruženjima diskvalifikovan s obrazloženjem da mu &nbsp;nedostaje &nbsp;osnovni dokument, Uvjerenje o registraciji?!&nbsp;
RAĐANJE NEOFAŠIZMA &nbsp;
No, fašizam se ne javlja najednom, sâm od sebe: on metastazira, i vremenom se strah pretvara u svojevrsnu otupjelost, na mnogo toga što čini razliku između demokratskog i hibridnog, autoritarnog društva. Imao sam dovoljno vremena upoznati osobine ovdašnje opozicije – o tome sam &nbsp;naširoko pisao i govorio – između ostalog, i analizirajući njihov strah da se bave progonom i hapšenjem suverenista, pripadnika i saradnika bivšeg režima.&nbsp;
Ali, ipak, iznenadio me &nbsp;je potpuni muk naše kulturne i političke javnosti na skandal Ministarstva kulture, &nbsp;koji – premda izgleda benigan u odnosu na politička hapšenja – nezapamćen je i u afričkim kolonijama.&nbsp;
Jer, osnovno novinarsko pravilo kaže, da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego čovjek psa. Nije, dakle, vijest ako vam mangupi „uvale“ falsifikovane dolare ili vas odžepare, ali, jest neobično kad se u Ministarstvu kulture služe manirima biznismena s Tuškog puta. Elem, povodom ovog skandala, izuzev dva reagovanja Crnogorskog PEN kluba i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, nije se oglasio nijedan pisac, &nbsp;umjetnik, kulturtreger, analitičar, kolumnista, aktivista za ljudska prava, poslanik u parlamentu...&nbsp;
DEPRESIRANE ZAJEDNICE
Istina, nijesam se bio sjetio jednog sociopsihološkog fenomena koji je karakterističan za depresirane zajednice. Poslije izvjesnog vremena, zbog osjećaja nemoći i mnoštva frustracija, potlačeni se među sobom više sukobljavaju nego što se odupiru onima koji ih šikaniraju.&nbsp;
Povodom polemike CDNK s Ministarstvom kulture, na moju primjedbu vlasniku jednog opozicionog medija, zašto je cenzurisao određene djelove saopštenja Društva, rekao je da njegovi urednici „skraćuju glupe i duge tekstove“.
No, neko bi mogao utvrditi i to da je ignorancija opozicionih kulturnih, medijskih i političkih poslenika, povodom bizarne kriminalne diskriminacije CDNK, prvenstveno zbog toga što su &nbsp;pisci, novinari i nevladini aktivisti, Društvo poistovjetili sa mnom. Ali, ova afera prevazilazi značaj i značenje jedne marginalizovane asocijacije pisaca, pogotovo njenog čelnika.&nbsp;
Jer, pored CDNK, na razne načine su diskriminisani i marginalizovani, profesionalno omalovaženi - i Crnogorski PEN centar, DANU, te mnoštvo pisaca i umjetnika. Svi kulturni djelatnici koji nijesu ušli u sitnu trgovinu i kolaboraciju s Ministarstvom. Taktika Ministarstva, tačnije njihovih gurua iz SPC i BIA-e, je pacifikovati sve centre otpora u crnogorskoj kulturi, a onima koji ćute baciti mrvice, da preživljavaju u tišini.
Ipak, fenomenološki gledano, nije danas crnogorska opoziciona sfera značajno drugačija nego u prvoj polovini devedesetih godina, u vrijeme Liberalnog saveza, i &nbsp;Slavka Perovića, iako sadašnja opozicija velikosrpskoj politici nema harizmatičnog lidera, nije ratno stanje, a Crna Gora slovi za suverenu državu. &nbsp;
Ni moja pozicija nije se mnoog promijenila: na početku višestranačja 1990. bio sam kritičan prema nekonzistentnosti i manjku ozbiljnosti ondašnjeg lidera, i nekritičnosti njegovih saradnika, koji su ga bespogovorno slijedili. Perovićevi saradnici su u SKJ bili naučili partijsku poslušnost, pa su &nbsp;moje suprostavljanje lideru LSCG, s kojim sam prije toga imao dugu saradnju u Književnoj opštini Cetinja, doživjeli kao svojevrsnu drskost i jeres. U toj situaciji procijenio sam da ne mogu uticati na stanje stvari, pa sam – da ne bih stvarao dodatnu konfuziju i sukobe unutar suverenista, odlučio sam nastaviti svoje disidentsko djelovanje u jednom uskom krugu saradnika – &nbsp;odbio ponuđena mjesta &nbsp;potpredsjednika Crnogorskog PEN-a i predsjednika CDNK.&nbsp;
ODLAZAK&nbsp;
Danas sam, takođe, od velikosrpskog režima targetiran kao neprijatelj, a s druge strane moje neslaganje s opozicionim mejnstrimom – kao i početkom devedesetih godina – razumije se kao sektaštvo ili kao odraz ličnih frustracija.&nbsp;
Opet ne mogu ćutati i klimati glavom onima koji slijede liniju manjeg otpora, nemaju nikakvu strategiju otpora velikosrpstvu, dok se crnogorsko društvo, kultura i nacija, rapidno, nezaustavljivo urušavaju. Stoga, &nbsp;jedini razboriti i odgovorni postupak je &nbsp;da se konačno povučem s mjesta predsjednika CDNK, jer u ovakvim okolnostima ne mogu ništa korisno napraviti za revitalizaciju Društva, niti za njegovo članstvo.&nbsp;
Dobra je okolnost što je međuvremenu stasala jedna generacija mlađih pisaca i spisateljica, da preuzmu rukovođenje CDNK, kao i ostalih kulturnih i umjetničkih asocijacija i organizacija, koje su od posebnog značenja za opstojnost crnogorske kulture i nacije. Nadam se da će nova Uprava CDNK &nbsp;biti dovoljno inteligentna, kreativna i anticipativna, &nbsp;da izvuče adekvatne pouke iz grešaka moje generacije – koja je propustila jedinstvenu priliku da od Crne Gore konačno stvori pristojno društvo i državu – i da se modernim promišljanjem kulture i društva emancipuju od onih koji se, nakon svega, ugodno osjećaju u žabokrečini, beznadno zaglibljenoj u mediokritetstvu, jalovosti i gubitništvu.&nbsp;
„Nad glavom se nadodaju ruke.“
&nbsp;
&nbsp;

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Fašizam i mrtvi duh palanke

Ministarstvo kulture Crne Gore, u svom dugom i nesuvislom reagovanju na saopštenje CDNK, najmanje se bavi onim što je bilo tema našeg saopštenja: kriminalna diskriminacija Društva od gospođe Fizijatrice, tačnije političkog kleronacionalističkog klana, koji ju je postavio na mjesto ministrice kulture, poručeno je iz Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
&nbsp;Naime, Ministarstvo kulture ne negira – niti pominje – da CDNK u potonjih pet godina nije dobilo nijedan euro iz državnog budžeta, niti da je diskrecionom, nezakonitom odlukom gospođe Ministarke izbrisano iz kruga reprezentativnih strukovnih udruženja, iako je jedini član Evropskog savjeta pisaca iz Crne Gore.
- „Da se vlasi ne dosete“, Ministarstvo svoju kriminalnu radnju zamagljuje frazama „da ne sprovodi nijedan vid diskriminacije“, a ne demantuje ništa od navednog u našem saopštenju. Istina, pokušavaju nevješto demantovati krivično djelo ministrice i njenih saradnika tvrdnjom da CDNK nije iskoristio zakonski rok za dopunu dokumentacije- podsjetio je predsjednik CDNK, Milorad Popović.
No, kako kaže, CDNK posjeduje kompletnu dokumentaciju, koju smo u skladu sa zahtjevom Ministarstva dostavili 30. maja 2025. godine: potvrdu pošte, kao i evidenciju o slanju kompletnog materijala štampanog u fotokopirnici Gemmelo u Podgorici, te mejl komunikaciju koja je s iste adrese poštom proslijeđena Ministarstvu. Takođe, imali smo direktnu komunikaciju s Aleksandrom Popović, načelnicom Direkcije za statusna pitanja umjetnika, a posjedujemo i telefonsku prepisku s njom.
Prozirnom zamjenom teza, ističu iz CDNK, da bi se nekako oprali od neviđene blamaže, nepoznate i u kulturnom miljeu afričkih kolonija, Ministarstvo, umjesto da odgovori na direktne optužbe o tome kako su nezakonito eliminisali CDNK, ničim izazvani, stavljaju u centar polemike OKF, privatnog izdavača koji nije učestvovao na konkursu!?
- Ovi pučkoškolski marifetluci sračunati su na to da bi neznavenog čitaoca naveli na pomisao da je i CDNK privatna firma Milorada Popovića, a ne udruženje sa više od sto pisaca. Naravno, Ministarstvo se ne osvrće na trogodišnji projekat Društva, koji sačinjavaju: izdavaštvo, književne večeri na sjeveru Crne Gore, razvijanje digitalne baze članova Društva, inkluzivne radionice za ranjive grupe – osobe s invaliditetom i manjinske zajednice – saradnja sa European Writers Councilom… Dakle, nijesu ni ocijenili validnost projekta čiji je cilj unapređenje položaja pisaca i ukupne književne scene u Crnoj Gori, već su, manirom biznismena s Tuškog puta, izvukli jedan dokument iz aplikacije i diskvalifikovali CDNK- navodi se u saopštenju.
Ministarstvo kulture nastavlja s obmanjivanjem kako bi moralno diskvalifikovalo predsjednika CDNK, i čitaoce skrenulo s merituma stvari, tvrdnjom da je OKF bio privilegovan od bivše vlasti.&nbsp;
- Navode da je OKF do 2020. godine dobio 777.733 eura, a u potonjih pet godina 50.900 eura, ali ne pominju činjenicu da je za navedena sredstva, u više od dvadeset pet godina, publikovano oko 500 knjiga i dvjesta brojeva književnog časopisa ARS. Takođe ne ističu da je OKF više od dvije decenije bio vodeći crnogorski izdavač: da su novčana sredstva – ukoliko su tačna – osim za publikovanje knjiga, bila namijenjena za prevođenje strane literature na crnogorski jezik, kao i prevođenje naših autora na druge jezike, te za učešće na inostranim sajmovima knjiga, za međunarodnu razmjenu, rezidencije stranih pisaca na Cetinju…- ističu iz ovog udruženja.
Iz CDNK dodaju da su iz Ministarstva zaboravili i da kažu kako je OKF već početkom dvijehiljaditih bio jedini crnogorski izdavač koji je kontinuirano radio na afirmaciji recentne crnogorske književnosti: publikujući i pomažući da se prevedu na strane jezike djela mladih pisaca, između ostalih, Ljubete Labovića, Sretena Vujovića, Balše Brkovića, Andreja Nikolaidisa, Ognjena Spahića, Pavla Goranovića, Željka Stanjevića, kasnije Dragane Tripković, Vaska Raičevića, Đorđa Šćepovića, Ethema Mandića, Barbare Delač, Andrije Radovića… OKF je prvi izdavač, koji je, otkad postoji crnogorsko izdavaštvo, imao šire regionalne reference, o čemu svjedoče knjige Tomaža Šalamuna, Draga Jančara, Aleša Debeljaka, Miljenka Jergovića, Branka Čegeca, Ivice Prtenjače, Ivana Lovrenović, Mila Stojića, Hadžema Hajdarevića, Vidosava Stevanovića, Svetislava Basare, Jovice Aćina, Sretena Ugrišića, Bogomila Đuzela, Lilijan Dirjan… Uz to, u konkurenciji regionalnih časopisa na Sarajevskom sajmu knjiga, časopis ARS proglašen je za najbolju književnu publikaciju u regionu.
- Riječju, novac doniran OKF-u, upotrijebljen je u skladu s potpisanim ugovorima, i dao nemjerljiv doprinos unapređenju moderne crnogorske kulture, poglavito u sferi književnosti. (Upravo reference ovog kruga pisaca, izdavača, urednika, koji su afirmisali crnogorsku književnost i van uskih međa Crne Gore, presudno su uticali da velikosrpski ideolozi i aktivisti eliminišu Crnogorsko društvo nezavisnih književnika.)- ističu iz CDNK.
Ne treba, dodaju, biti suviše lucidan da bi se zaključilo da su Ministarka Fizijatrica i njen tim – voljno ili nevoljno – na ovo kriminalno djelo bili podstaknuti od svoje stranačke centrale: najprljavije i najkriminalnije političke strukture u istoriji crnogorskog parlamentarizma. Elem, Demokrate svojim svakodnevnim orgazmičkim vikanjem u Skupštini Crne Gore: „Držite lopova“, sakrivaju svoje duboke veze sa najopskurnijim organizovanim kriminalom.
- Ovakvi kriminalni svjetonazori i prakse bili su presudni za eliminaciju CDNK, na konkursu Ministarstva kulture- zaključuje se u saopštenju.

Portal ETV

1250x600

1084x550

CDNK: Nije riječ o zukvama nego o tikvama

Crnogorsko društvo nezavisnih književnika(CDNK), jedina književna organzacija iz Crne Gore koja je punopravni član Evropskog savjeta pisaca u Briselu, čiji su članovi najafirmisaniji savremeni crnogorski književnici, dobitnici brojnih nacionalnih i međunarodnih priznanja, od pobjede kleronacionalističke Moleban revolucije, 30. avgusta 2020. godine, nije dobilo ni jedan euro iz državnog budžeta. Tvedi predsjednik CDNK, književnik Milorad Popović.
Zato ovih godina nijesu bili u mogućnosti obavljati redovne djelatnosti - organizovanje književnih programa, publikovanje knjiga, međunarodnu razmjenu, kao i plaćanje godišnje članarine ESP-u.
- Diskriminacija CDNK i ostalih organizacija i asocijacija iz crnogorskog kulturnog kruga, te stvaralaca koji ne pripadaju režimu, ili nijesu u kolaboraciji sa vladajućom velikosrpskom ideologijom, ogleda se u svim bitnim domenima političke, kulturne, ekonomske i medijske javne sfere. Diskrecionom odlukom fizijatrice Tamare Vujović, aktuelne ministarke kulture, CDNK je faktički isključen iz kruga reprezentativnih strukovnih udruženja, jer su iz komisija Ministarstva, koja su u domenu strukovnih udruženja, bez obrazloženja uklonjeni naši članovi. O nezakonitoj odluci Ministarstva kulture, u vezi ukidanja statusa CDNK-u reprezentativnog strukovnog udruženja, dosad nijesmo obaviješteni, zvanično ni nezvanično!- tvrdi Popović.
Prema njegovim riječima, sadašnja diskriminacija i segregacija kulturnih stvaralaca, prevashodno nacionalnih Crnogoraca, umnogome je nalik metodama fašističkog režima Franciska Franka u odnosu na pripadnike katalonske i baskijske nacije.
“- panski diktator i njegovi saradnici su takođe hapsili političke protivnike, najavljivali njihova aretiranja u državnom parlamentu, sprovodili sistematsku kulturnu i jezičnu obespravljenost. Svi oblici fašizma, klasični i hibridni, nepopravljivo su zloćudni i nekontrolisani, jer njegova priroda se hrani strahom i zbunjenošću onih koje ugnjetavaju. Ova ideologija je posebno maligna i razarajuća u sferi kulture jer uopštava, izjednačava, čak preferira amaterizam i trivijalnosti u odnosu na najviše duhovne i estetske vrijednosti i domete. Štoviše, često se služi najopskurnijim metodama u oblikovanju kulturne scene, čije je biće nježno i neotporno na brutalnosti- upozorava Popović.
Prije nekoliko dana, dodaje, CDNK se imao prilike suočiti s “doista nečuvenom bestidnošću i moralnim sunovratom hibridnog režima”, koji je, kako kaže, 2023. godine za ministarku izabrao nekvalifikovanu osobu, “bez ikakvog znanja ili afiniteta za specifičnosti kulturnog stvaralaštva”, kako bi se, upozorava, ubrzalo razaranje crnogorske nacionalne kulture, svim pa i najprizemnijim kriminalnim metodama.
- Naime, CDNK se prijavio na konkurs Ministarstva „ Jačanje strukovnih udruženja u kulturi“. Naš projekat je zadovoljavao sve tražene formalne kriterijume, pa su ministarka i njeni saradnici izbacili – narodski govoreći ukrali! – jedan dokument iz naše aplikacije! Tako su zbog tobožnje nepotpune dokumentacije eliminisali CDNK iz kruga udruženja koja su dobili grant Ministarstva, kako bi ubrzali potpunu marginalizaciju i gašenje ovog udruženja pisaca. CDNK o ovom kriminalnom činu Ministarstva kulture posjeduje sve dokaze: urednu dostavu dokumentacije, uključujući elektronske i štamparske tragove, kao i potvrde nadležnih organa o registraciji i štampanju materijala, sa kovertom za hard copy, kao i internu komunikaciju- tvrdi Popović.
Zbog, kako kaže, počinjene kriminalne radnje, odnosno svjesne namjere da nanese štetu i obespravi jedno udruženje pisaca, koje se svjetonazorski protivi “aktuelnoj fašizaciji društva i posvemašnjoj diskriminacije crnogorske kulture i nacije”, CDNK će, ističe, pokrenuti krivični postupak protiv odgovornih osoba iz Ministarstva kulture pred nadležnim sudom.
- Premda smo svjesni da su pravosuđe i policija topuzine za disciplinovanje i inkriminaciju protivnika režima. Jer, da bi se zaštitila osnovna prava kulturnih asocijacija i stvaralaca u Crnoj Gori, nužno se principijelno, mnogo snažnije i organizovanije nego dosad, suprostavljati nadirućem fašizmu. CDNK poziva demokratske političke stranke u Crnoj Gori, građanske asocijacije, organizacije za ljudska prava, da javno i energično protestuju protiv kriminalne diskriminacije CDNK i ostalih kulturnih asocijacija i umjetničkih stvaralaca, jer je to dio obuhvatnog velikosrpskog projekta zatiranja crnogorske kulture i nacije, temeljnih demokratskih vrijednosti i građanskog bića Crne Gore. CDNK će se povodom kulturne i nacionalne diskriminacije kulturnih udruženja, umjetnika i pisaca u Crnoj Gori, obratiti i međunarodnim organizacijama za ljudska prava, Evropske unije i Ujedinjenih nacija, Savjetu pisaca Evrope i međunarodnom PEN centru- poručuje Popović.

Popović: Kriminalna diskriminacija CDNK, podnijećemo krivičnu prijavu protiv Ministarstva kulture

(Odlomak iz knjige "Lovćenski feniks")
Za početak preispitivanja političkog djelovanja prozapadnih suverenista nužno je otvoriti unutrašnji dijalog, bez predrasuda i međusobnih optuživanja: staviti na sto sve opcije i dileme, kritički sagledati što je to dosad napravljeno dobro ili loše, na koji način i s kim nastaviti borbu za suverenu Crnu Goru i za nacionalni opstanak. U tom unutrašnjem dijalogu, prije svega je važno da ne bude tabu tema, i da sektaški, stranački ili privatni interesi, ne zamućuju ionako mutnu vodu. No, najteže se odreći stečenih ili usvojenih zabluda. U ovom času, nažalost, dominantna većina suverenista ne razumije uzroke sadašnjeg stanja, i ima iluziju da će se, samo po sebi: u povoljnijim međunarodnim okolnostima ilizbog grešaka parlamentarne većine, preokrenuti stvari u njihovu korist.
Ovo stanje svijesti suverenističke elite sugeriše, i kad bi im se neki slučajem posrećilo da ponovo preuzmu poluge moći upravljanja državom, da ne bi suštinski ništa mijenjali. To jest, i dalje bi se trudili ugađati na svaki način centrima i institucijama koje hrane velikosrpski nacionalizam, pokušavajući ga ponovo pacifikovati, i paralelno nastaviti s javnim diskursom afirmisanja multinacionalnih, građanskih, prozapadnih vrijednosti.
Duh oportunizma i ideološke dezorjentacije, u ovom času potpune velikosrpske dominacije, koja gotovo nesmetano vrši kulturno, nacionalno i političko preoblikovanje Crne Gore, stvaranja od nacionalnih Crnogoraca građane drugog reda, takoreći se normalizuje.Crnogorci se polako navikavaju na svakakva nepočinstva i poniženja, od svakodnevnih nekažnjivih javnih vrijeđanja na nacionalnoj osnovi: do toga da u državnoj upravi, pogotovo na odgovornim mjestima, ne može doći nacionalni Crnogorac, govornik crnogorskog jezika i poštovalac CPC.
Kulturne organizacije i umjetničke esnafske institucije koje afirmišu crnogorsku nacionalnu tradiciju i kulturu, u međuvremenu su ostale bez državne potpore, to jest, minimalnih sredstava za rad. U ovom času ne postoji nijedna struktura koja bi na neki način koordinirala sve važne društvene, kulturne i političke segmente, koje su 2006. godine pobijedile nas referendumu za nezavisnost.Vlasti, odnosno ideološki centri, koji su pripremili promjenu 2020. godine, notornim metodama ucjene i korupcije, produbili su i nepovjerenje između političkih stranaka koje većinski predstavljaju Crnogorce i onih političkih subjekata koje su osnovane da štite interese manjinskih zajednica. Takođe, ne postoji ni minimalna koordinacija suverenističkih stranaka i organizacija iz zemlje sa predstavnicima udruženja dijaspore, iz Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, koji većinom podržavaju nezavisnu, građansku i multinacionalnu Crnu Goru.
Kad je jedan biološki organizam smrtonosno napadnut obično ima dvije reakcije: potpuno se preda ili se svim silama bori da preživi. Crnogorski kulturni i politički subjekti nastaviće se urušavati, ili će se trgnuti iz dosadašnje letargije, shvatiti što su dosad krivo radili, i s novim entuzijazmom krenuće u preispitivanje, prekompoziciju suverenističke opcije, nakon obuhvatne analizepostojećeg stanja. U tom smislu, neophodna je simbolička, propagandna i organizaciona redefinicija referendumskog suverenističkog bloka. Uz postojeće organizacije nužno je formirati Crnogorski kongres, nadstranačku, nadnacionalnu platformu, u koji bi se okupili politički, građanski i kulturni subjekti, iz zemlje i inostranstva.
Crnogorski suverenisti svih političkih i nacionalnih varijeteta, trebaju koristiti iskustva, Katalonaca, Škota, svojevremeno Albanaca s Kosova i Iraca, da bi Crna Gora ponovo postala vidljiva u međunarodnom kontekstu, i izvan oficijelnih struktura notornih diplomatsko-birokratskih institucija. Prvi zadatak u vajnskopolitičkom smislu je osvijetliti bizarnost, koja je nepoznata u modernoj istoriji, da je relativno većinski narod u nominalno suverenoj državi ugrožen, do prijetnji nestankom. Ovo stanje najbolje se može predočiti dokumentovanom prezentacijom ugrožavanja ljudskih prava Crnogoraca.
Stoga se borba za opstojnost crnogorske nacije treba voditi paralelno, na unutrašnjem i vanjskom planu, pa u okviru Kongresa, ili apartno, treba formirati fondaciju za pomoć kulturi i medijima, jer je taj domen od presudnog značaja za očuvanje nacionalne svijesti. Fondacija za kulturu i medije, sve dok se strateški ne preokrene politička situacija, trebala bi biti jedna od glavnih centara otpora. Jer, bez organizovanog otpora velikosrpskoj ideologiji, koja kontroliše barem osamdeset posto medijskog prostora i gotovo sto posto kulturnih resursa, proces asimilacije Crnogoraca i mijenjanja ukupnog političko-nacionalnog karaktera Crne Gore će se ubrzati.
Mediji sekundarno, agresivno, u realnom vremenu, utiču na svijest građana, ali kulturna asimilacija kao metastaza, ponekad i nevidljivo, oblikuje svijest, navike, sistem vrijednosti, estetske i etičke profilacije i nadgradnje. Jedan od ciljeva Fondacije treba biti pokretanje crnogorske Vikipedije, koja bi na relevantan način sveobuhvatno prikazala glavne istorijske, kulturne i političke tokove i ličnosti Crne Gore, i unekoliko parirala velikosrpskom prisvajanju crnogorske tradicije i kulture.
Osnivanje fondacije za kulturu važno je za pomoć određenim kulturnim subjektima i stvaraocima, ali i za kultivisanje naše političke i ekonomske elite, koja uglavnom podupire sport, i ponekad se ukaže na nekoj pozorišnoj premijeri ili otvaranju likovne izložbe.Jer, nezainteresovanost za kulturu, pogotovo za moderne kulturne forme, ima u Crnoj Gori relativno duboku tradiciju, ali i savremene specifičnosti. Prva generacija crnogorskih bogataša, trgovaca stokom i kamataša, među kojima su bili najpoznatiji, Njegošev brat Pero Tomov, veliki vojvoda Mirko, Marko Miljanov, Lazar Sočica, Đoka Mijušković, Mašo Vrbica, familija Matanović, bili su seljačkog porijekla – većina su i živjeli na selu – u stvari su bili ratnička aristokratija. Druga generacija, devedesetih godina 20-og vijeka, uzdigla se takođe u prvobitnoj akumilaciji kapitala stvorenoj u vanrednim okolnostima međunarodnih sankcija i rata u bliskom okruženju. Prva generacija ovdašnjih bogataša u Nikolino vrijeme, kao i oni koji su stekli imetak devedesetih godina, nije imala – za razliku od srpskih bogataša – ideju da bi od dijela toga bogatstva mogli stvoriti neke zadužbine.
Malobrojnoj nacionalnoj i državnoj zajednici, kojoj je ugrožen elementarni opstanak, da bi preživjela i stabilizovala se, osim političke svijesti o svojoj posebnosti, nužna je solidarnost, kolektivna i pojedinačna. Drastično socijalno raslojavanje 90-ih godina, koje je uglavnom bilo posljedica prvobitne akumilacije kapitala u doba međunarodne političke i ekonomske izolacije, dodatno je pospješila opštu kulturnu i moralnu devastaciju. Nova „antibirokratska“ elita koja je pod sloganom „nova razvojna filozofija“,smijenila umirući titoizam, pokazala je potpuno drugo lice u odnosu na svoje prethodnike, premda je izrasla iz istog šinjela. Kako se to obično događa u revolucionarnim prevratima, pogotovo u zemljama s manjkom građanske tradicije, konvertiti su postali veći kritičari socijalističke ideologije i ekonomije od autentičnih anikomunista. Dio bivših socijalističkih omladinaca, nakon samo osam godina,1997. godine, napravili su novi otklon, distanciranja od nacionalizma i ratne politike Slobodana Miloševića.
Otklon Đukanovićeve frakcije od Miloševića, 1997. godine, bio je lišen agresivne nacionalističke retorike: pa je i sporadično pozivanje na slavnu državnost i pretke bilo dozirano, uvijek začinjeno multikulturnim i multinacionalnim diskursom. Ovakav pristup je bio pragmatičan, i jedino moguć u društvu koje kontaminirano nacionalizmom i ksenofobijom – fantazijama o veličini i značaju svog povijesnog usuda – u predreferendumskom vremenu. Ipak, nedostatak nacionalne ideologije nakon 2006. godine, ključni je razlog sadašnjeg ponižavajućeg stanja crnogorske nacije i države.
Fraze o građanskoj državi, evropejstvu, modernizmu, polako su potrošili nepromjenjivost vlasti, stalni skandali – stvarni i izmišljeni – iz domena korupcije: ruinirali su vladajuću strukturu, u onoj mjeri u kojoj je velikosrpski nacionalizam jačao. Suverenistička vlast više nije u sebi nalazila nove idejne i političke pokretače, a tlapnje o građanskim vrijednostima – obojene tipično balkanskom malograđanštinom – svojevrsnim hibridom ljevičarstva i neoliberalizma, sve više su gubile vjerodostojnost i nekadašnju zavodljivost. (Ljevičarska ideologija – u ograničenom vremenskom periodu – ukoliko ima sposobno vođstvo, može biti jednako strasna, borbena i efikasna, koliko i radikalni nacionalizam. No, slom marksističko-ljenjinističkog komunizma devedesetih godina i aktuelno jačanje radikalnog nacionalizma na Zapadu sugeriše da je eros nacionalizma još neuništiv, i sposoban da se transformiše i prilagodi novim uslovima.)
Dakle, u kontekstu sadašnjeg posvemašnjeg društvenog urušavanja važno je osvijetliti jedan tipično crnogorski fenomen: simboličkog ljevičarstva i neoliberalizma. Jedinstvenog spoja tekovina siromašnih gerilaca komunista, postkomunističkih birokrata i njihove elite, koju dominantno čine obožavaoci Titova kulta i samoupravnog socijalizma i prve generacije bogataša, koji su podupirali državnu nezavisnost. Ovaj eklektični svjetonazor, koji je i empirijski kontradiktoran, emocionalno je plitak, intelektualno inferioran, bez postojanog duhovnog uporišta. (Savez postkomunističke plutokratije sa Crkvom – na primjer, u Srbiji, Rusiji, Ukrajini – mnogo je emocionalno dublji i ideološki kompaktniji: jer vezanost bogataške klase i „proleterijata rulje“ slojevitija je, a i dublja, dok religija nudi „carstvo nebesko vjerujućem narodu“, kao nadomjestak za poniženja i patnje onima koji nijesu imali sreću i bogatstvo na ovom svijetu.)
U idealu ovdašnjih Fukujaminih sljedbenika, eminentno kulturološki fenomeni imaju više marketinški, simbolični značaj, koji se praktikuju povodom raznih državnih jubileja, proslava, narodnih zabava. Zato kvazilijevi-neoliberalni koncept može funkcionisati samo dok je na vlasti, ali kad ova politička struktura postane opozicija režimu koji nedemokratskim sredstvima želi uništiti sve ono što je bilo dobro u prethodnom režimu – građansko, multinacionalno društvo – nije samo neprilagođena novim okolnostima, nego je i uplašena: bokserskim rječnikom stalno drži dupli dekung. Oni čekaju da konkretna opasnost prođe, da pažnju vlasti odvuku drugi problemi, ili da oslabi zbog unutrašnjih sukoba.U sadašnjoj opoziciji koja okuplja većinu nacionalnih Crnogoraca, jaka je struja koja u stvari vreba priliku da krene stopama stranaka nacionalnih manjina: da se nekako dokopa dijela vlasti. Vjeruju da bi na taj način – osim što bi se dio njih namjestio na odgovorne funkcije – uspjeli uticati i na politiku režima, a olakšati svojim saveznicima iz sektora biznisa da zadrže svoj status i uticaj.
Dugi period života proveden u vlasti, sa raznim privilegijama, neminovno uzrokuje određene uslovne reflekse, i u tom kontekstu treba razumjeti nesnalaženje suverenista u sadašnjim okolnostima. Jer, u tom iskustvu ideje imaju smisla samo kao argumenti u borbi za moć, a ne kao zamisli na kojima treba istrajavati, kamoli se žrtvovati za njih.
Zato se danas u suverenističkoj javnosti, mnogo češće govori o bjelašima i zelenašima, četnicima i partizanima, nego o političkim suđenjima i progonu Crnogoraca, danas i ovdje. Tako bivši funkcioneri, intelektualci, rijetki građanski aktivisti i borci protiv velikosrpskog nacionalizma, koji se bez dokaza hapse, ili su egzistencijalno, profesionalno i politički diskriminisani, nemaju od koga tražiti ni očekivati pomoć u ostvarivanju svojih ljudskih prava.

Formiranje Crnogorskog kongresa je nužno

Crnogorci su danas najugroženija nacija u Evropi. Pitanje nije samo hoće li Crna Gora biti nezavisna država za pet ili deset godina, nego hoće li Crnogorci uopšte postojati kao nacija - kazao je nagrađivani crnogorski pisac Milorad Popović u podkastu Hrvatska uživo.
To da su Crnogorci najugroženija nacija u Evropi, prema njegovim riječima, nije nova stvar već generacijska.
- S jedne strane imate narod koji nikada nije prelazio nekoliko stotina hiljada stanovnika, ali ima najdužu državotvornu tradiciju na Balkanu. S druge strane, proces dovršetka nacionalnog identiteta nikada nije završen - objašnjava Popović.
U kulturnoj politici, kadroviranju i svakodnevnoj propagandi, kako dodaje, radi se na unižavanju institucija i atributa crnogorske suverenosti. 
- Danas gotovo da ne postoji nijedan nacionalni Crnogorac na državnim funkcijama koji se javno izjašnjava kao govornik crnogorskog jezika ili pripadnik Crnogorske pravoslavne crkve. To je crvena linija - upozorava Popović.
Sve to je, kako je rekao, izvan Crne Gore gotovo nevidljivo.
- Čak i u Hrvatskoj, koja bi, s obzirom na istoriju, geografiju i zajedničke interese, trebalo najbolje da razumje situaciju. U Crnoj Gori postoji hrvatska zajednica koja nestaje - na posljednjem popisu jedva 5.000 Hrvata, uprkos bogatoj baštini Boke kotorske - ističe Popović.
Početkom 1990-ih, kako dodaje, nije "morao Vladi Gotovcu, Draženu Budiši, Marku Veselici, Savki Dabčević-Kučar, Tripalu ili Josipu Ušeniću objašnjavati što se događa u Crnoj Gori". 
- Oni su to intuitivno razumjeli. Crna Gora je mala, ali geostrateški iznimno važna - to je jedini prostor na Jadranu na koji Rusija preko Srbije može pretendirati - ocijenio je Popović.
<h2>Očekivanja</h2>
U intelektualnim krugovima u Hrvatskoj, kako je navela voditeljka podkasta Snježana Nemec, dobro je poznato da su Popović, Jevrem Brković, Sreten Vujović, Dimitrije Popović i drugi crnogorski intelektualci 1991. godine javno stali na stranu Hrvatske protiv srpske agresije te da ste zbog toga bili izloženi ozbiljnoj pogibelji. 
Na pitanje kako danas tumači izostanak interesa političkih i kulturnih krugova u Hrvatskoj, te je li riječ o zaboravu, nezahvalnosti ili prikrivenom uticaju srpske politike, odgovara da je moralni stav u politici relativna stvar.
- Politika je uvijek pitanje interesa. Ako stvari stavimo na racionalnu ravan, mi smo bili protiv napada na Dubrovnik i na Hrvatsku prije svega zbog crnogorskih interesa. Željeli smo nezavisnu Crnu Goru u dobrim odnosima sa svim susjedima, posebno s Hrvatskom. Postoje ogromni zajednički kulturni, istorijski i geografski interesi. Boka i Dubrovnik su jedan prostor, a u širem smislu to su i Crna Gora i Dalmacija - navodi Popović.
Dodaje da je postojao i moralni aspekt.
- Gledati kako Dubrovnik gori, to nijedan normalan čovjek nije mogao ravnodušno posmatrati - ističe Popović.
Smatra da se u posljednjih 30 godina u Crnoj Gori se dogodilo ono što se u stabilnim evropskim državama događa u tri vijeka. 
- Promijenjena su tri državna imena, stalno smo bili na rubu unutrašnjih katastrofa. Mnogi su vjerovali da će nakon povratka nezavisnosti Crna Gora ući u stabilnije razdoblje. Međutim, zbog grešaka političkog vođstva i dijela intelektualne elite, 2020. Crna Gora je pala pred klerikalnom revolucijom iranskog tipa - predvođenom mitropolitom Srpske pravoslavne crkve - rekao je Popović.
Danas je Crna Gora, kako je ocijenio, de facto kolonija. 
- Formalno je članica NATO-a, ali političko vođstvo ili ne želi, ili ne može, ili neće voditi politiku u interesu Crne Gore. Činjenica da su u zatvoru tužitelji koji su otkrili pokušaj državnog udara 2016, dok je osuđeni Andrija Mandić danas predsjednik parlamenta, govori sve - ističe Popović.
<h2>Kultura kao bojno polje</h2>
Posljednjih mjeseci i u Hrvatskoj svjedočimo da je kultura postala poprište ideoloških napetosti, posebno tokom Dana srpske kulture. 
Na pitanje koliko je kulturna scena postala alat ideološke dominacije i je li to dio šire strategije “srpskog sveta” odgovara da vidi prepoznatljiv rukopis koji nije nov.
- Srpski nacionalisti posjeduju jednu vrstu bizantske fleksibilnosti koju Hrvati često ne prepoznaju. Sjetite se da je mitropolit Porfirije godinama boravio ovdje. Tek kad se vratio u Beograd pokazao je svoje pravo lice - veći nacionalista od Amfilohija Radovića. Oni imaju tu sposobnost - ističe Popović.
Milorad Pupovac je, kako dodaje, jedan od najinteligentnijih političara u Hrvatskoj i vrlo dobro radi kad je riječ o srpskim interesima. 
- Uspio je ishoditi četrdesetak kulturnih centara, s budžetom koji je sto puta veći od onoga što dobiju crnogorske institucije u Crnoj Gori. Možda se sve ovo događa i zbog unutrašnjih problema u Srbiji, jer se nacionalisti najbolje okupljaju oko vanjske ugroze. (Aleksandar) Vučić jeste u problemima, a među njegovim oponentima ima manje nacionalista nego među njegovim saveznicima - naveo je Popović.
Vidi "skrivenu lukavost te strukture". 
- Bio bih sklon misliti da su oni liberalni ljudi, ali Pupovčev bliski suradnik Jović ima vrlo nacionalističke poglede kada je riječ o Crnoj Gori. A što se tiče Dejana Medakovića – pročitao sam njegove “Efemerije”, tri knjige, dobro napisane. Bio je veoma obrazovan čovjek, ali pripadao je najmračnijem dijelu memorandumske ideologije. Ne vjerujem da je izabran slučajno. Tražili su reakciju i dobili su je - kazao je Popović.
Cijeli razgovor pogledajte ovdje: 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DK7KGeCD9LV8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Popović: Crnogorci su danas najugroženija nacija u Evropi

Učestali zahtjevi za vraćanje kapele na Lovćenu nijesu samo želja pojedinaca iz srpskog političkog korpusa, već, kako tvrde crnogorski intelektualci, dio šireg projekta urušavanja crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta. Istoričari i pisci upozoravaju da su apeli vlastima da se pokrene postupak obnove kapele, simbolički i politički pritisci s ciljem kriminalizacije institucija i ljudi koji podržavaju nezavisnu Crnu Goru.
<h2>Politički pritisci na simbol Crne Gore</h2>
Sinhronizovano, jedan po jedan zahtjev – od izmjena Zakona o dinastiji Petrović Njegoš, legalizacije helikopterom donešene crkve na Rumiji do najave vraćanja kapele na Lovćenu. Nakon poslanika Pokreta Evropa sad i Socijalističke narodne partije, bivši premijer Zdravko Krivokapić pisao je premijeru Milojku Spajiću i predsjedniku države Jakovu Milatoviću da ih podsjeti, kaže, na višestruku obavezu i dug da pokrenu postupak obnove kapele na Lovćenu.
- To je naša višestruka obaveza, zavjet i dug, a vama dvojici pripala je čast da veliki san i neispunjenu želju našeg mitropolita Amfilohija pretočite u stvarnost - naveo je Krivokapić u obraćanju Spajiću i Milatoviću.
Stvarnost je, saglasni su istoričari i intelektualci bitno drugačija - nije u pitanju nikakva obaveza već dio političkog projekta urušavanja crnogorskog identiteta.
Nagrađivani crnogorski pisac Milorad Popović ocijenio je da je zahtjev da se kapela Aleksandra Karađorđevića ponovo postavi na Lovćen &nbsp;dio simboličkog, kulturološkog, nacionalnog zatiranja Crne Gore.
- Ako predsjednik parlamenta krši Ustav i u svojom Kabinetu drži zastavu druge države, ako ministar urbanizma traži da Kotor da se izuzme iz svjetske kulturne baštine to samo po sebi govori u kakvom je stanju duha danas Crna Gora. Traženje da se Aleksandrova kapela ponovo postavi na Lovćen je dio tog simboličkog, kulturološkog, nacionalnog zatiranja Crne Gore, jer Lovćen i Rumija su dvije svete planine crnogorske. Imali smo 2005. godine užasnu devastaciju vrha Rumije. Sad se traži postavljanje kapele na Lovćen, samo ne znam kako to može u jednoj civilizovanoj, pravnoj državi. Postojeći spomenik je dio kulturno-istorijske baštine Crne Gore, djelo Ivana Meštrovića. Misle li da sruše taj spomenik, ili da na njemu naprave neku skalameriju što bi samo po sebe bilo karikaturalno? Ali, s obzirom da danas u Crnoj Gori vlada potpuno bezakonje, da se na svaki način kriminalizuju svi simboli, institucije i ljudi koji su za nezavisnu Crnu Goru, možemo očekivati, ukoliko se ne stvori jedan organizovani otpor od strane političkih stranaka i građanskog društva u Crnoj Gori, da će oni taj monstruozni plan i ostvariti - kazao je Popović za TV E.
Da to jeste naum svjedoče i iz Nove Srpske demokratije Andrije Mandića.
- Ako dodatno želimo da uradimo za Petroviće da pomirimo Crnu Goru i smirimo strasti koje se uvijek razbuktaju tokom nekih datuma kao što je ovo oko Njegoševih dana, onda treba da vratimo Njegoševu kapelu na Lovćen đe joj je i mjesto - poručio poslanik NSD-a Jovan Vučurović na sjednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu.
<h2>Organizovan napad iz Beograda</h2>
Pisac Milorad Popović vjeruje da je riječ o organizovanom napadu na Crnu Goru koji dolazi iz Beograda.
- Od strane beogradskog štaba postoji plan uništavanja crnogorskog identiteta. Ovo što se tiče dinastije Petrović Njegoš i oko princa, to je samo jedan mali segment i priprema za mijenjanje Zakona o državljanstvu, Ustava Crne Gore i priprema za ponovnu aneksiju Crne Gore Srbiji. Ko to ne vidi, ne vidi ništa ili neće da vidi. Ovo sa mauzolejem je samo jedna kockica u tom planu urašavanja Crne gore i crnogorske nacije - kazao je Popović.
Upravo stranke parlamentarne većine insistiraju i na promjeni Zakona o dinastiji Petrović Njegoš. Poslanici PES-a tražili su da se u zakonu briše riječ "nasilna" ispred "aneksija" tvrdeći da je riječ o pleonazmu i da je svaka aneksija nasilna. To demantuju istoričari i istorijski dokumenti koji svjedoče i o nenasilnim aneksijama.&nbsp;
Poslanici Socijalističke narodne partije otišli su korak dalje pa traže da umjesto "nasilna aneksija" u zakonu stoji "ujedinjenja Crne Gore i Srbije" desilo uz slobodnu volju naroda. &nbsp;

Marija Arnautović

Popović o kapeli na Lovćenu: Potreban organizovan otpor monstruoznom planu kulturološkog i nacionalnog zatiranja Crne Gore

Velikosrpski fašizam, nemoć i zablude suverenista

Crnogorsko društvo nezavisnih književnika (CDNK), koje je od ustanovljenja statusa „istaknuti kulturni stvaralac Crne Gore“ učestvovalo u Komisiji za dodjelu ovog prestižnog zvanja, ove godine je isključeno iz tog tijela.
To je saopštio predsjednik CDNK Milorad Popović ističući da su u radu Komisije učestvovali shodno zakonskim odredbama, a da sada nijesu obaviješteni o novom sazivu Komisije, niti da im je traženo da delegiraju svog predstavnika.
- Povodom afere, to jest, nezakonitosti u posljednjem izboru istaknutih kulturnih stvaralaca, obavještavamo javnost da je ovaj izbor neregularan i zbog toga što Komisija nije radila u punom sastavu - poručio je Popović u saopštenju koje je dostavljeno Portalu ETV.
On je decidan da je ovo kršenje Zakona o kulturi Crne Gore iz notornih političkih motiva: diskriminacije crnogorske književnosti i kulture, koja je sistematski sprovodi u posljednjih pet godina.
<h2>MKM DA SE OBJASNI I PREKINE DISKRIMINACIJU</h2>
Popović je ukazao i da je CDNK jedno od najrelevantnijih strukovnih udruženja iz oblasti kulture i član Evropskog saveza pisaca u Briselu, te da je čak 12 njihovih članova dobilo status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.
- Zahtijevamo od Ministarstva kulture i medija Crne Gore da se javno očituje zbog kojih razloga, na osnovu kojega pravnog akta ili diskrecione odluke, CDNK je isključeno iz Komisije za dodjelu statusa istaknutih kulturnih stvaralaca - poručio je Popović.
CDNK, kako je dodao, zahtijeva od Ministarstva da, shodno Ustavu Crne Gore i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, prekine sistematsku diskriminaciju pisaca, umjetnika i novinara, pripadnika crnogorske nacije.
- Pozivamo prestavnike demokratskih političkih stranaka, subjekte građanskog društva i međunarodne organizacije za ljudska prava, da se javno i principijelno suprotstave velikosrpskom zatiranju crnogorske kulture i nacije - zaključio je Popović.
<h2>ODLUKA BEZ POTVRDE</h2>
Status istaknutog kulturnog stvaraoca ove godine je, pored ostalih, dodijeljen književniku Milutinu Mićoviću koji je u javnosti prepoznat po govoru mržnje, mizoginiji i negiranju crnogorske nacije i identiteta.
Član Komisije za razmatranje inicijativa i utvrđivanje prijedloga za dodjeljivanje statusa istaknutog kulturnog stvaraoca, reditelj Branko Baletić ranije je saopštio da čitav proces zapravo nije ni završen iako je ovakva odluka Vlade objavljena. On je precizirao da potpis na zapisnik sa sjednice pored njega nijesu dali ni Marko Eraković, Radmila Vojvodić i Tatjana Krkeljić - koje su juče, inače, podnijele ostavke u tom tijelu.
- Trebalo je da se održi finalna sjednica, na kojoj bi se raspravili stavovi svih ljudi oko onoga što se desilo. Nas četvoro, ne znam za ostale članove, insistirali smo na finalnom sastanku na kojem bi se sve razjasnilo i dogovorilo. I dok se zakazivao sastanak, Vlada je objavila da su svih 15 kandidata, uključujući i gospodina Mićovića, stekli pravo na doživotna primanja za najuspješnije stvaraoce, čiji se doprinos Crnoj Gori vrednuje - istakao je Baletić.
Kazao je da im se dva mjeseca nakon završetka sastanaka niko nije obraćao, a da su onda dobili zapisnike o kojima je trebalo da se izjasne u roku od dva dana.
- I to smo ispoštovali. Nas četvoro smo poslali odvojena mišljenja oko svega toga i živjeli smo u nadi da će to biti raspravljeno na toj finalnoj sjednici, jer treba potpisati zapisnike i obrazložiti zaključan stav za svaku ličnost. Mi sada čekamo da vidimo ko je to dao Vladi, zašto je Vlada to tako objavila, a da uopšte ne postoji finalno rješenje, jer smo se mi usprotivili tom glasanju i čitavoj manipulaciji koja je sprovedena - rekao je Baletić ranije.
U svemu ovome je, cijeni on, najvažnije to što je predsjednica komisije Isidora Damjanović drugi put stavila na glasanje slučaj Milutina Mićovića. Zato je decidan da je njena odgovornost najveća.
- U redovnom i prvom glasanju, gospodin Mićović dobio je svega dva glasa, a neophodno je pet glasova da bi on većinski stekao to priznanje. S tim što vam moram reći da mi to predlažemo Vladi, a Vlada, odnosno Ministarstvo kulture i medija daje posljednju riječ. Problem je nastao zbog tvrdnje da se ne može drugi put glasati o istom. Dakle, mi smo u prvom glasanju razmatrali kvalifikacije, odnosno priznanja koja on ima. Tu jeste bilo malih vrjednosnih sudova, ovakvih i onakvih, ali mi smo usvojili to kao relevantno, glasali i on je od osam glasova dobio svega dva, a većina je bila uzdržana - naveo je Baletić cijeneći da je jasno da je neko naredio da se slučaj Mićovića vrati na ponovno razmatranje.
<h2>OSTAVKE I KRŠENJE POSLOVNIKA</h2>
Pošto je javnost burno reagovala na činjenicu da država nagrađuje sopstvene negatore, u Ministarstvu kulture i medija su uputili reagovanje poručujući da je „zlonamjeran svaki pokušaj da se dobitnici statusa kulturnog stvaraoca ili članovi komisije posmatraju kroz podjele na Srbe i Crnogorce“.
Radmila Vojvodić je u zahtjevu za razrješenje iz članstva u Komisiji za dodjelu ove nagrade izrazila neslaganje sa navodima iz upravo tog saopštenja.
- Smatram da je Ministarstvo kulture i medija, kao nadležna institucija, na usvajanje Vladi Crne Gore proslijedila nelegitiman dokument. U tu svrhu skrećem Vašu pažnju na Poslovnik o radu Komisije za utvrđivanju prijedloga za dodjelu statusa istaknuti kulturni stvaralac, upućujući na član 4, član 9, član 10 i član 17. narečenog Poslovnika. Uz uvid u dostupnu dokumentaciju i korespodenciju o radu Komisije i uvid u ove članove Poslovnika, odnosno načinjena kršenja navedenih poslovničkih procedura, može se lako zaključiti da Komisija nije na propisan način obavila povjereni zadatak - te da je paušalna ocjena o završetku rada Komisije iz aktuelnog saopštenja Ministarstva kulture i medija upućenog javnosti degradirajuća kvalifikacija Komisije kao glasačke mašine - navela je Vojvodić.
Ne zalazeći u pojedinosti netačnosti navoda iz objavljenog saopštenja Ministarstva kulture i medija naglasila je da smatra da je došlo do kompromitacije instituta dodjele statusa istaknuti kulturni stvaralac.
- Te da se potpis, koji sam s povjerenjem deponovala, ne može koristiti na dokumentu Prijedloga Komisije koji nije sačinjen, niti usvojen od strane Komisije. Takođe, molim da me na osnovu ovog zahtjeva razriješite od daljeg učešća, odnosno članstva, u Komisiji - zaključila je Vojvodić.
Krkeljić je, sa druge strane, u ostavci navela da o radu Komisije saznaje isključivo iz medija, ali i takstativno pobrojala kršenje članova Poslovnika u ovom procesu.
- Član 6 stav 1 „Komisija radi i odlučuje na sjednicama, koje saziva Predsjednik Komisije i predlaže dnevni red.“ Nije održana sjednica na kojoj bi bili usvojeni zapisnici i utvrđen konačan predlog, čime je prekršena obaveza iz ovog člana. Član 9 stav 1 alineje 4 i 5 - „pripremi obrazloženje utvrđene liste prijedloga u pisanoj formi“ i „da utvrđenu listu prijedloga sa obrazloženjem dostavi ministru“. Nije pripremljeno obrazloženje utvrđene liste prijedloga, niti je lista prijedloga sa obrazloženjem dostavljena ministru - navela je Krkeljić.
Napominula je da joj nikada nijesu dostavljena obrazloženja za kandidate iz oblasti književnog stvaralaštva i kulturne baštine, te da na ostala nije dala ni saglasnost ni primjedbe. Odsustvo davanja saglasnosti ne može se, kako je podvukla, tumačiti kao prećutna saglasnost.
- Član 9 stav 3 „Obrazloženja iz stava 3 ovoga člana dostavljaju se sekretaru Komisije…“ Bez prethodno pripremljene i utvrđene liste prijedloga ova odredba nije mogla biti sprovedena. Član 11 - „Komisija će nakon razmatranja dostavljenih inicijativa… sačiniti Listu prijedloga koji ispunjavaju uslove za dodjelu statusa.“ Lista prijedloga nikada nije sačinjena - navela je Krkeljić.
Pozvala se i na Član 14 koji predviđa da utvrđenu listu prijedloga potpisuje predsjednik Komisije, a zapisnik sa sjednice svi članovi Komisije.
- Nikada nije održana sjednica na kojoj smo kao članovi potpisali zapisnik. Na osnovu medijskih navoda, stičem utisak da ni predsjedavajući Komisije nije potpisao „utvrđenu listu“, koja uostalom nikada nije bila formalno utvrđena - istakla je Krkeljić.
Član 15 propisuje, kako je navela, da je „Komisija dužna da utvrđenu listu prijedloga sa obrazloženjem dostavi Ministarstvu kulture i medija u roku od sedam dana od dana utvrđivanja.“&nbsp;
- Kako lista nije bila utvrđena, nije mogao ni teći rok od sedam dana - naglasila je Krkeljić.
Član 17, kako je dodala, navodi da se „o radu Komisije vodi se zapisnik… Zapisnik se razmatra i usvaja na narednoj sjednici Komisije, prije prelaska na dnevni red.“&nbsp;
- Posebno ukazujem na kršenje ovog člana u vezi sa zapisnikom sa drugog zasijedanja Komisije od 17. juna 2025. godine, koji sam mejlom zahtijevala, a koji na početku trećeg zasijedanja 23. juna 2025. nije bio dostupan niti smo ga mogli usvojiti. Dakle, sve nepravilnosti u našem radu, a u vezi sa Poslovnikom (nedostatak sjednice, nepotpisani zapisnici, nepostojanje liste i obrazloženja) znače da: - Komisija nije izvršila obavezu iz člana 7 Uredbe o kriterijumima i načinu dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaralac (nije utvrdila prijedlog) - navela je Krkeljić.
Ministarstvo, podvlači ona, nije imalo osnov da postupi po članu 8 Uredbe (jer nema prijedloga koji bi dostavilo Vladi).&nbsp;
- Zbog svega gore navedenog, ne mogu nastaviti sa radom u Komisiji - zaključila je Krkeljić.

Anja Ivanović

CDNK naprasno isključeno iz Komisije za dodjelu statusa istaknutih kulturnih stvaralaca: Proces neregularan i jer nijesu radili u punom sastavu

Neđeljama se piše o spomeniku četničkom koljaču Pavlu Đurišiću, ali se toleriše to što je na čelu Skupštine notorni četnički vojvoda i srpski agent, kazao je u intervjuu za Pobjedu predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika i dobitnik Njegoševe nagrade Milorad Popović.
Popović je kazao da je cilj velikosrpskih nacionalista - od Ilije Garašanina do Andrije Mandića i "bulumente oko njega" nestanak crnogorske nacije i obezdržavljenje Crne Gore.&nbsp;
- I nakon četiri izgubljena rata na prostoru nekadašnje SFRJ, velikosrpski nacionalizam pokazuje žilavost i u Crnoj Gori danas sprovodi istu politiku. Za sada ne ratom, budući da su prije pet godina uspjeli da, uz pomoć srpske i ruske duboke države i prijetnje novim državnim udarom, na izborima osvoje vlast - kazao je, pored ostalog, crnogorski pisac.
Popović je stava da su bezobalni politička glupost i kukavičluk procrnogorske društvene i političke elite, koja vjeruje da će, kako je rekao, patetičnim deklamacijama u parlamentu, banalnostima i opštim mjestima u medijima uspjeti da pobijedi opasnu agenturu, koja je devedesetih godina prošlog vijeka u krvi i zločinu srušila veliku državu "i o jadu zabavila sve njene narode".&nbsp;
- Samo političke kukavice i kalkulanti vjeruju da stikerima i naljepnicama mogu neutralisati provokaciju agenta koji radi protiv interesa sopstvene države. Da u opoziciji ima crnogorske časti i želje za ozbiljnim otporom okupatoru i izdajniku, tu bi sramotu slomili i pokazali da u Crnoj Gori postoji Ustav, da postoje oni koji ga poštuju i koji su spremni da ga brane. Neđeljama se piše o spomeniku četničkom koljaču Pavlu Đurišiću, ali se toleriše to što je na čelu Skupštine notorni četnički vojvoda i srpski agent. Morate biti politički imbecil, pa ne pretpostaviti da će najmoćniji političar u Crnoj Gori podržati podizanje spomenika Đurišiću, Lašiću, Stanišiću, Aleksandru Karađorđeviću, Ratku Mladiću i ostalim koljačima, huljama i herojima te ideologije - ocijenio je Popović.
Prema njegovim riječima, "primitivni lakeji" na vlasti u Crnoj Gori ne odlučuju već, kako je rekao, njihovi vlasnici u Beogradu i Moskvi, prema kojima očito imaju stanovite obaveze.&nbsp;
- Iako je više puta izigrana i prevarena, opozicija nikako da shvati da se ne može pouzdati u riječ Dritana Abazovića, Milojka Spajića i Jakova Milatovića. Ponižavajuće je od njih očekivati da se smiluju i pozovu vas u Vladu. Za vrijeme druge Omer pašine vojne 1862. godine, pripremajući se za odsudnu bitku za odbranu Cetinja, veliki vojvoda Mirko Petrović je na Belvederu izašao pred crnogorsku vojsku. ,,Sve smo izgubili, osim časti“, rekao je. Ušavši u kolaboraciju sa anticrnogorskim režimom, crnogorska politička i intelektualna elita izgubila je - čast. Zahvaljujući njima, Crnogorci su danas najponiženija nacija u Evropi. Ako se ta elita ubrzo ne probudi, Crna Gora i Crnogorci nestaće na najsramotniji način - stava je Popović.
<h2>Plan ,,konačnog rješenja“ Crne Gore sprovode šefovi BIA-e, jereji SPC, Mandić i Bečić</h2>
Popović je konstatovao i da je društvena i politička elita prećutala sudski progon, hapšenje, profesionalno degradiranje, javno sramoćenje bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, specijalnog tuđioca Saše Čađenovića, bivše direktorice ASK-a Jelene Perović i još desetine Crnogoraca i Crnogorki, i tako postala saučesnik u sprovođenju plana ,,konačnog rješenja“ Crne Gore i Crnogoraca.&nbsp;
- Operativno, taj plan sprovode šefovi BIA-e, jereji SPC, Andrija Mandić i Aleksa Bečić. Stotine crnogorskih građana je mobingovano, diskriminisano, smijenjeno sa poslova u ministarstvima, javnim preduzećima, državnim institucijama, medijima; krše im se ljudska prava, ponižavaju se, egzistencijalno i ekonomski ugrožavaju. Nikada niko iz opozicionog bloka nije stao u njihovu odbranu. To je sramota, užasna sramota! Ako je neka vrsta ugrožena ili osuđena na nestanak, jedini način da se izbori za opstanak je solidarnost. Na tome je opstajala Crna Gora &nbsp;- istakao je on.

Popović: Bavimo se spomenikom četničkom koljaču, a na čelu Skupštine se toleriše četnički vojvoda i srpski agent

Popović: Afera Katnić svjedoči o opasnim namjerama režima; založite se da se bivšem tužiocu omogući adekvatno liječenje

Premijer Hrvatske Andrej Plenković izjavio je da je stav "Vlade da Hrvatska ne bi u ovom trenutku pristupala Odboru za mir".
On je to izjavio nakon telefonskog razgovora sa predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem.
Uoči sjednice Odbora za finansije na kojem će predstaviti kandidata za ministra finansija Tomislava Ćorića, premijer Andrej Plenković obratio se medijima.
- S obzirom da je Milanović prošle nedjelje nešto komunicirao da treba da se čujemo, čuli smo se kratko u vezi Odbora za mir. Moram reći da je stav Vlade da Hrvatska ne bi u ovom trenutku pristupala Odboru za mir iz niza razloga. Saopštili smo to Milanoviću. On je rekao da je taj stav danas komunicirao javno i nemam tu šta da dodam - rekao je premijer.
Donald Tramp je osnovao svoj „Odbor za mir“ na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u ​​Davosu.
Nešto više od desetak zemalja potpisalo je povelju Odbora za mir (BoP) u Davosu ovog četvrtka 22. januara 2026. Na marginama Svjetskog ekonomskog foruma, imenovali su Donalda Trampa za predsjedavajućeg tom novom tijelu čiji osnivački dokument navodi da je ono namijenjeno pragmatičnom posredovanju u međunarodnim sukobima i uspostavljanju trajnog mira. Među potpisnicima je i sam Tramp, u svojstvu predsjednika SAD.
Dok su neke zemlje brzo prihvatile Trampov poziv u Odbor za mir, druge oklijevaju – uključujući i nekoliko partnera u NATO, kao što su Njemačka i Italija. Druge, među kojima su Francuska, Velika Britanija i Dansku, to su već odbile.

Plenković: Hrvatska u ovom trenutku ne bi da pristupi Trampovom Odboru za mir

Direktorat za inspekcijske poslove Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine staviće rješenje o iseljenju i rušenju dijela „plave zgrade“ van pravne snage samo u slučaju da službenim putem dobije pisani nalaz vještaka građevinske struke, prof. dr Duška Lučića i prof. dr Radenka Pejovića, koje je Opština Herceg Novi angažovala da procijene oštećenja na takozvanoj „plavoj zgradi“. 
Oni su juče, nakon obilaska zgrade u Ulici Orjenski bataljon, zaključili da stabilnost objekta nije ugrožena i da ne postoji opasnost od urušavanja. Takođe su naglasili da su sanacija oštećenog dijela, kao i geodetsko snimanje objekta, neophodni.
Direktor Direktorata Dalibor Đerić kazao je za RTHN da je jutros upućen mejl predsjedniku Opštine Herceg Novi u kojem traže da im se službenim putem dostavi nalaz i mišljenje vještaka, sudskih vještaka građevinske struke vezano za „plavu zgradu“, jer su iz sredstava informisanja saznali za usmeni nalaz dat na licu mjesta.
- Znači, mi ne možemo sigurno povući rješenje na osnovu usmenih izjava, niti smijemo da kalkulišemo, pogotovo ne kada su u pitanju životi građana, samih građana koji žive u stambenoj zgradi, ali takođe i građana koji se zateknu u neposrednoj blizini u slučaju fatalnog ishoda. Neophodno je da se da pisani nalaz, da se uputi inspekciji, i samo u tom slučaju će građevinska inspekcija Direktorata za inspekcijski nadzor Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine obustaviti svoje rješenje. Tačnije, staviće rješenje van pravne snage. Sve drugo je oblast kalkulacija i nagađanja. Dakle, pisani dokument stavlja van pravne snage rješenje - kazao je Đerić.
On je rekao da će preduzeće Zaštita prostora nastaviti izradu elaborata o rušenju do momenta dobijanja zvaničnog nalaza vještaka.
- Jednostavno treba da se sve ispita od strane, zna se koga, to su građevinski inženjeri, sudski vještaci i da se uradi taj elaborat. Treba da se vidi elaborat i sami projekat zgrade, kad je zgrada napravljena, da li su bile sanacije nakon zemljotresa 1979. godine, da li su nakon toga uslijedile nove sanacije, na primjer, 1999. godine, da li su bile sanacije na tom dijelu koji je upravo predmet bio inspekcijskog nadzora, koji je sklon, da kažem, urušavanju. Sve to treba ispitati i na kraju treba i uraditi izvještaj. Mi ne bismo htjeli da dođe, niko od nas, naravno, pa ponajmanje državni organi, ali neophodno je da malo ozbiljnije pristupimo ovoj stvari i da se što prije to završi - naveo je Đerić.
On je dodao da, što se tiče Direktorata za inspekcijski nadzor i glavnog građevinskog inspektora Novaka Lakušića, on i dalje postupa u skladu sa Zakonom o upravnom postupku i Zakonom o inspekcijskom nadzoru, te da će rješenje doći na izvršenje čim bude završen elaborat o rušenju.
Đerić navodi i da u odnosu na rješenje inspektora o zabrani upotrebe zgrade, ne mogu na silu iseljavati stanare.
- To je sastavni dio rješenja u kojem se navodi zabrana upotrebe stambenog objekta, a nakon toga i uklanjanje objekta. Na silu ne možemo. Ako se sjetite zemljotresa 1979. godine, isto sam živio u soliteru, pa smo napustili soliter dok se nije ispitao, i onda smo se vratili. Niko od stanara nije postavljao pitanje zbog čega se to radi, nego smo svi napustili, naravno, dok nije bilo sigurno i bezbjedno da se vratimo u ono mjesto gdje živimo - zaključio je Đerić.

Đerić: Rješenje o rušenju "plave zgrade" može biti povučeno isključivo kada stigne zvaničan nalaz vještaka

Rektor Univerziteta Crne Gore, prof. dr Vladimir Božović, sastao se danas u Rektoratu sa delegacijom Univerziteta u Skadru „Luigj Gurakuqi“, koju je predvodio rektor prof. dr Tonin Gjuraj, a razgovori su bili usmjereni na dalje unapređenje saradnje u oblasti nauke i nastave, kao i zajedničko apliciranje za projekte finansirane iz fondova Evropske unije i drugih međunarodnih izvora.
Tokom sastanka istaknuto je da Univerzitet Crne Gore i Univerzitet u Skadru već imaju uspješnu saradnju, ostvarenu kroz projekat Reforma doktorskih studija u Crnoj Gori i Albaniji, realizovan u okviru Erasmus+ programa za izgradnju kapaciteta u visokom obrazovanju. Projekat je prepoznat kao primjer dobre prakse, a njegov najznačajniji rezultat je uspostavljanje prvog programa doktorskih studija na engleskom jeziku pod nazivom Održivi razvoj.
Posebno je naglašena intenzivna saradnja nastavnog osoblja dva univerziteta u okviru Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, naročito na studijskom programu Obrazovanje učitelja na albanskom jeziku, u okviru kojeg su angažovani profesori Univerziteta u Skadru, čime se dodatno jača akademska razmjena i kvalitet nastavnog procesa.
Na sastanku su razmotrene i zajedničke aktivnosti u okviru Erasmus+ ESN-AIR projekta (Engaging Students for eNhancing Internationalization Practices in the Adriatic-Ionian Region).
Sagovornici su izrazili zadovoljstvo dosadašnjim rezultatima saradnje i saglasili se da postoje značajne mogućnosti za njeno dalje unapređenje kroz nove zajedničke projekte, razmjenu akademskog osoblja i studenata, kao i jačanje međunarodne vidljivosti obje institucije.
Sastanku su prisustvovali predsjednik Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore prof. dr Milivoje Radović, prorektorica za internacionalizaciju prof. dr Sanja Peković i rukovodilac studijskog programa Obrazovanje učitelja na albanskom jeziku prof. dr David Kalaj.
Delegaciju Univerziteta u Skadru činili su prof. as. dr Blerta Dragusha, prorektorka za međunarodne odnose i naučnoistraživački rad, prof. dr Artan Haxhi, dekan Fakulteta društvenih nauka, i mr Erard Çurçija, rukovodilac Kancelarije za međunarodnu saradnju (IRO).

UCG i Univerzitet u Skadru jačaju saradnju u nauci, nastavi i EU projektima

Većina najnovijih kritika Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) u odnosu na pretrpanost istražnog zatvora i nepoštovanje prava pritvorenika, kao i neuslovnog smještaja i tretmana pacijenata u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Dobroti ponavljaju se godinama unazad, kazali su u Akciji za ljudska prava (HRA) komentarišući preliminarni nalaz CPT poslije nedavne posjete Crnoj Gori, a čiji dio su objavile Vijesti.
U HRA su konstatovali da neuslovne zgrade istražnih zatvora nikako ne obezbjeđuju obavezne uslove za boravak ljudi u odnosu na koje važi pretpostavka nevinosti.
- A posebno što saznajemo od CPT da su u njima postavljani i kreveti na čak četiri sprata koji ugrožavaju život. Ignorisanje pretvaranja civilne Dobrote u forenzičku (zatvorsku) bolnicu bez adekvatnih uslova za to odavno je prevršilo svaku mjeru - naglasili su u HRA.
Zatečeni su, kako kažu u toj organizaciji, alarmantnim nalazima o dječjim pritvorskim i zatvorskim odjeljenjima u Podgorici, da šesnaestogodišnjaci žive zaključani po 23 sata dnevno u prljavim ćelijama u neprihvatljivim uslovima, kao i o ponižavajućoj oskudici siromašnih ljudi i stranih državljana u istražnim zatvorima, gdje ne dobijaju ni osnovna sredstva za higijenu.
Kako ističu, uslovi u kojima borave ljudi lišeni slobode pokazuju savjest jedne države i ono što ona stvarno misli o ljudskim pravima malo dalje od očiju javnosti.&nbsp;
- Stanje koje je CPT zatekao u državnim ustanovama - zatvorima u Podgorici i Bijelom Polju, kao i Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Dobroti, ogledalo je iznevjerenih očekivanja od novih vlasti, koje su nastupile posle avgusta 2020. godine i koje su se predstavljale kao reformske - naglasili su u HRA.
Dodaju da nije sadržaj preliminarnih nalaza CPT nije ništa novo, te da je ista upozorenja taj komitet dao i 2017. i 2022. godine.
- Prošlo je pet punih godina u kojima poštovanje prava ljudi lišenih slobode u ustanovama zatvorenog tipa nije unaprijeđeno. Umjesto toga je i pogoršano, kako se CPT nije ustezao da saopšti - ističu u HRA.
Podsjećaju da je potpredsjednik Vlade, Aleksa Bečić, prilikom sastanka na najvišem nivou sa predsjednikom CPT-ja Alenom Mičelom, u februaru 2024. saopštio da „nadležne institucije aktivno rade na implementaciji preporuka CPT-ja“.&nbsp;
- Međutim, preporuke do novembra 2025. očigledno nisu dovoljno implementirane, pa je CPT stanje u istražnim zatvorima ocijenio kao nečovječno i ponižavajuće - napominju u HRA.
Podsjećaju da Crna Gora ove godine u novembru preuzima predsjedavanje Savjetom Evrope, "pa joj tim prije višegodišnje nepoštovanje preporuka komiteta Savjeta Evrope za sprječavanje mučenja ne služi na čast".
U HRA naznačavaju da bez primjene preporuka CPT neće biti učlanjenja Crne Gore u EU, jer je to završno mjerilo za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 23.
- Žalosno je, da smo zbog nerada Vlade, dovedeni u situaciju da EU kao uslov za pridruživanje mora da zahtijeva od Crne Gore osnovno poštovanje prava i dostojanstva naših građana ugroženih bolešću i bijednim uslovima u Dobroti, u pritvoru i zatvoru - poručuju u HRA.
Imajući u vidu značaj nalaza CPT za nacionalni interes pridruživanja EU, u HRA kažu da premijer Milojko Spajić treba da objavi cjelokupne preliminarne nalaze CPT i saopšti koje je sve hitne mjere već preduzela njegova Vlada, na ministarskom nivou, od kada je primila preliminarna zapažanja CPT, i šta će sve i u kojim rokovima preduzeti da ispuni preporuke komiteta, koje se samo ponavljaju posljednjih deset i više godina. Takođe, napominju da Vlada treba da da automatsko odobrenje za objavu cjelokupnog izvještaja CPT čim bude sačinjen.
- Šteta je i što je Vlada propustila priliku da sama objavi preliminarne nalaze CPT i da bez prozivanja sama objavi mjere koje preduzima da stanje hitno popravi. Akcija za ljudska prava je još početkom decembra apelovala da se to učini. Ipak, objava procurjelih nalaza u Vijestima daje nadu da u državnim organima ima savjesnih službenika, spremnih da sebe izlože riziku da bi upalili alarm za pomoć ljudima i djeci koji tavore zatvoreni u nečovječnim i ponižavajućim uslovima u državnim ustanovama Crne Gore - zaključeno je u saopštenju HRA.

Tag: milorad-popovic