Ministarstvo kulture Crne Gore, u svom dugom i nesuvislom reagovanju na saopštenje CDNK, najmanje se bavi onim što je bilo tema našeg saopštenja: kriminalna diskriminacija Društva od gospođe Fizijatrice, tačnije političkog kleronacionalističkog klana, koji ju je postavio na mjesto ministrice kulture, poručeno je iz Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
&nbsp;Naime, Ministarstvo kulture ne negira – niti pominje – da CDNK u potonjih pet godina nije dobilo nijedan euro iz državnog budžeta, niti da je diskrecionom, nezakonitom odlukom gospođe Ministarke izbrisano iz kruga reprezentativnih strukovnih udruženja, iako je jedini član Evropskog savjeta pisaca iz Crne Gore.
- „Da se vlasi ne dosete“, Ministarstvo svoju kriminalnu radnju zamagljuje frazama „da ne sprovodi nijedan vid diskriminacije“, a ne demantuje ništa od navednog u našem saopštenju. Istina, pokušavaju nevješto demantovati krivično djelo ministrice i njenih saradnika tvrdnjom da CDNK nije iskoristio zakonski rok za dopunu dokumentacije- podsjetio je predsjednik CDNK, Milorad Popović.
No, kako kaže, CDNK posjeduje kompletnu dokumentaciju, koju smo u skladu sa zahtjevom Ministarstva dostavili 30. maja 2025. godine: potvrdu pošte, kao i evidenciju o slanju kompletnog materijala štampanog u fotokopirnici Gemmelo u Podgorici, te mejl komunikaciju koja je s iste adrese poštom proslijeđena Ministarstvu. Takođe, imali smo direktnu komunikaciju s Aleksandrom Popović, načelnicom Direkcije za statusna pitanja umjetnika, a posjedujemo i telefonsku prepisku s njom.
Prozirnom zamjenom teza, ističu iz CDNK, da bi se nekako oprali od neviđene blamaže, nepoznate i u kulturnom miljeu afričkih kolonija, Ministarstvo, umjesto da odgovori na direktne optužbe o tome kako su nezakonito eliminisali CDNK, ničim izazvani, stavljaju u centar polemike OKF, privatnog izdavača koji nije učestvovao na konkursu!?
- Ovi pučkoškolski marifetluci sračunati su na to da bi neznavenog čitaoca naveli na pomisao da je i CDNK privatna firma Milorada Popovića, a ne udruženje sa više od sto pisaca. Naravno, Ministarstvo se ne osvrće na trogodišnji projekat Društva, koji sačinjavaju: izdavaštvo, književne večeri na sjeveru Crne Gore, razvijanje digitalne baze članova Društva, inkluzivne radionice za ranjive grupe – osobe s invaliditetom i manjinske zajednice – saradnja sa European Writers Councilom… Dakle, nijesu ni ocijenili validnost projekta čiji je cilj unapređenje položaja pisaca i ukupne književne scene u Crnoj Gori, već su, manirom biznismena s Tuškog puta, izvukli jedan dokument iz aplikacije i diskvalifikovali CDNK- navodi se u saopštenju.
Ministarstvo kulture nastavlja s obmanjivanjem kako bi moralno diskvalifikovalo predsjednika CDNK, i čitaoce skrenulo s merituma stvari, tvrdnjom da je OKF bio privilegovan od bivše vlasti.&nbsp;
- Navode da je OKF do 2020. godine dobio 777.733 eura, a u potonjih pet godina 50.900 eura, ali ne pominju činjenicu da je za navedena sredstva, u više od dvadeset pet godina, publikovano oko 500 knjiga i dvjesta brojeva književnog časopisa ARS. Takođe ne ističu da je OKF više od dvije decenije bio vodeći crnogorski izdavač: da su novčana sredstva – ukoliko su tačna – osim za publikovanje knjiga, bila namijenjena za prevođenje strane literature na crnogorski jezik, kao i prevođenje naših autora na druge jezike, te za učešće na inostranim sajmovima knjiga, za međunarodnu razmjenu, rezidencije stranih pisaca na Cetinju…- ističu iz ovog udruženja.
Iz CDNK dodaju da su iz Ministarstva zaboravili i da kažu kako je OKF već početkom dvijehiljaditih bio jedini crnogorski izdavač koji je kontinuirano radio na afirmaciji recentne crnogorske književnosti: publikujući i pomažući da se prevedu na strane jezike djela mladih pisaca, između ostalih, Ljubete Labovića, Sretena Vujovića, Balše Brkovića, Andreja Nikolaidisa, Ognjena Spahića, Pavla Goranovića, Željka Stanjevića, kasnije Dragane Tripković, Vaska Raičevića, Đorđa Šćepovića, Ethema Mandića, Barbare Delač, Andrije Radovića… OKF je prvi izdavač, koji je, otkad postoji crnogorsko izdavaštvo, imao šire regionalne reference, o čemu svjedoče knjige Tomaža Šalamuna, Draga Jančara, Aleša Debeljaka, Miljenka Jergovića, Branka Čegeca, Ivice Prtenjače, Ivana Lovrenović, Mila Stojića, Hadžema Hajdarevića, Vidosava Stevanovića, Svetislava Basare, Jovice Aćina, Sretena Ugrišića, Bogomila Đuzela, Lilijan Dirjan… Uz to, u konkurenciji regionalnih časopisa na Sarajevskom sajmu knjiga, časopis ARS proglašen je za najbolju književnu publikaciju u regionu.
- Riječju, novac doniran OKF-u, upotrijebljen je u skladu s potpisanim ugovorima, i dao nemjerljiv doprinos unapređenju moderne crnogorske kulture, poglavito u sferi književnosti. (Upravo reference ovog kruga pisaca, izdavača, urednika, koji su afirmisali crnogorsku književnost i van uskih međa Crne Gore, presudno su uticali da velikosrpski ideolozi i aktivisti eliminišu Crnogorsko društvo nezavisnih književnika.)- ističu iz CDNK.
Ne treba, dodaju, biti suviše lucidan da bi se zaključilo da su Ministarka Fizijatrica i njen tim – voljno ili nevoljno – na ovo kriminalno djelo bili podstaknuti od svoje stranačke centrale: najprljavije i najkriminalnije političke strukture u istoriji crnogorskog parlamentarizma. Elem, Demokrate svojim svakodnevnim orgazmičkim vikanjem u Skupštini Crne Gore: „Držite lopova“, sakrivaju svoje duboke veze sa najopskurnijim organizovanim kriminalom.
- Ovakvi kriminalni svjetonazori i prakse bili su presudni za eliminaciju CDNK, na konkursu Ministarstva kulture- zaključuje se u saopštenju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

CDNK: Nije riječ o zukvama nego o tikvama

Crnogorsko društvo nezavisnih književnika(CDNK), jedina književna organzacija iz Crne Gore koja je punopravni član Evropskog savjeta pisaca u Briselu, čiji su članovi najafirmisaniji savremeni crnogorski književnici, dobitnici brojnih nacionalnih i međunarodnih priznanja, od pobjede kleronacionalističke Moleban revolucije, 30. avgusta 2020. godine, nije dobilo ni jedan euro iz državnog budžeta. Tvedi predsjednik CDNK, književnik Milorad Popović.
Zato ovih godina nijesu bili u mogućnosti obavljati redovne djelatnosti - organizovanje književnih programa, publikovanje knjiga, međunarodnu razmjenu, kao i plaćanje godišnje članarine ESP-u.
- Diskriminacija CDNK i ostalih organizacija i asocijacija iz crnogorskog kulturnog kruga, te stvaralaca koji ne pripadaju režimu, ili nijesu u kolaboraciji sa vladajućom velikosrpskom ideologijom, ogleda se u svim bitnim domenima političke, kulturne, ekonomske i medijske javne sfere. Diskrecionom odlukom fizijatrice Tamare Vujović, aktuelne ministarke kulture, CDNK je faktički isključen iz kruga reprezentativnih strukovnih udruženja, jer su iz komisija Ministarstva, koja su u domenu strukovnih udruženja, bez obrazloženja uklonjeni naši članovi. O nezakonitoj odluci Ministarstva kulture, u vezi ukidanja statusa CDNK-u reprezentativnog strukovnog udruženja, dosad nijesmo obaviješteni, zvanično ni nezvanično!- tvrdi Popović.
Prema njegovim riječima, sadašnja diskriminacija i segregacija kulturnih stvaralaca, prevashodno nacionalnih Crnogoraca, umnogome je nalik metodama fašističkog režima Franciska Franka u odnosu na pripadnike katalonske i baskijske nacije.
“- panski diktator i njegovi saradnici su takođe hapsili političke protivnike, najavljivali njihova aretiranja u državnom parlamentu, sprovodili sistematsku kulturnu i jezičnu obespravljenost. Svi oblici fašizma, klasični i hibridni, nepopravljivo su zloćudni i nekontrolisani, jer njegova priroda se hrani strahom i zbunjenošću onih koje ugnjetavaju. Ova ideologija je posebno maligna i razarajuća u sferi kulture jer uopštava, izjednačava, čak preferira amaterizam i trivijalnosti u odnosu na najviše duhovne i estetske vrijednosti i domete. Štoviše, često se služi najopskurnijim metodama u oblikovanju kulturne scene, čije je biće nježno i neotporno na brutalnosti- upozorava Popović.
Prije nekoliko dana, dodaje, CDNK se imao prilike suočiti s “doista nečuvenom bestidnošću i moralnim sunovratom hibridnog režima”, koji je, kako kaže, 2023. godine za ministarku izabrao nekvalifikovanu osobu, “bez ikakvog znanja ili afiniteta za specifičnosti kulturnog stvaralaštva”, kako bi se, upozorava, ubrzalo razaranje crnogorske nacionalne kulture, svim pa i najprizemnijim kriminalnim metodama.
- Naime, CDNK se prijavio na konkurs Ministarstva „ Jačanje strukovnih udruženja u kulturi“. Naš projekat je zadovoljavao sve tražene formalne kriterijume, pa su ministarka i njeni saradnici izbacili – narodski govoreći ukrali! – jedan dokument iz naše aplikacije! Tako su zbog tobožnje nepotpune dokumentacije eliminisali CDNK iz kruga udruženja koja su dobili grant Ministarstva, kako bi ubrzali potpunu marginalizaciju i gašenje ovog udruženja pisaca. CDNK o ovom kriminalnom činu Ministarstva kulture posjeduje sve dokaze: urednu dostavu dokumentacije, uključujući elektronske i štamparske tragove, kao i potvrde nadležnih organa o registraciji i štampanju materijala, sa kovertom za hard copy, kao i internu komunikaciju- tvrdi Popović.
Zbog, kako kaže, počinjene kriminalne radnje, odnosno svjesne namjere da nanese štetu i obespravi jedno udruženje pisaca, koje se svjetonazorski protivi “aktuelnoj fašizaciji društva i posvemašnjoj diskriminacije crnogorske kulture i nacije”, CDNK će, ističe, pokrenuti krivični postupak protiv odgovornih osoba iz Ministarstva kulture pred nadležnim sudom.
- Premda smo svjesni da su pravosuđe i policija topuzine za disciplinovanje i inkriminaciju protivnika režima. Jer, da bi se zaštitila osnovna prava kulturnih asocijacija i stvaralaca u Crnoj Gori, nužno se principijelno, mnogo snažnije i organizovanije nego dosad, suprostavljati nadirućem fašizmu. CDNK poziva demokratske političke stranke u Crnoj Gori, građanske asocijacije, organizacije za ljudska prava, da javno i energično protestuju protiv kriminalne diskriminacije CDNK i ostalih kulturnih asocijacija i umjetničkih stvaralaca, jer je to dio obuhvatnog velikosrpskog projekta zatiranja crnogorske kulture i nacije, temeljnih demokratskih vrijednosti i građanskog bića Crne Gore. CDNK će se povodom kulturne i nacionalne diskriminacije kulturnih udruženja, umjetnika i pisaca u Crnoj Gori, obratiti i međunarodnim organizacijama za ljudska prava, Evropske unije i Ujedinjenih nacija, Savjetu pisaca Evrope i međunarodnom PEN centru- poručuje Popović.

Popović: Kriminalna diskriminacija CDNK, podnijećemo krivičnu prijavu protiv Ministarstva kulture

(Odlomak iz knjige "Lovćenski feniks")
Za početak preispitivanja političkog djelovanja prozapadnih suverenista nužno je otvoriti unutrašnji dijalog, bez predrasuda i međusobnih optuživanja: staviti na sto sve opcije i dileme, kritički sagledati što je to dosad napravljeno dobro ili loše, na koji način i s kim nastaviti borbu za suverenu Crnu Goru i za nacionalni opstanak. U tom unutrašnjem dijalogu, prije svega je važno da ne bude tabu tema, i da sektaški, stranački ili privatni interesi, ne zamućuju ionako mutnu vodu. No, najteže se odreći stečenih ili usvojenih zabluda. U ovom času, nažalost, dominantna većina suverenista ne razumije uzroke sadašnjeg stanja, i ima iluziju da će se, samo po sebi: u povoljnijim međunarodnim okolnostima ilizbog grešaka parlamentarne većine, preokrenuti stvari u njihovu korist.
Ovo stanje svijesti suverenističke elite sugeriše, i kad bi im se neki slučajem posrećilo da ponovo preuzmu poluge moći upravljanja državom, da ne bi suštinski ništa mijenjali. To jest, i dalje bi se trudili ugađati na svaki način centrima i institucijama koje hrane velikosrpski nacionalizam, pokušavajući ga ponovo pacifikovati, i paralelno nastaviti s javnim diskursom afirmisanja multinacionalnih, građanskih, prozapadnih vrijednosti.
Duh oportunizma i ideološke dezorjentacije, u ovom času potpune velikosrpske dominacije, koja gotovo nesmetano vrši kulturno, nacionalno i političko preoblikovanje Crne Gore, stvaranja od nacionalnih Crnogoraca građane drugog reda, takoreći se normalizuje.Crnogorci se polako navikavaju na svakakva nepočinstva i poniženja, od svakodnevnih nekažnjivih javnih vrijeđanja na nacionalnoj osnovi: do toga da u državnoj upravi, pogotovo na odgovornim mjestima, ne može doći nacionalni Crnogorac, govornik crnogorskog jezika i poštovalac CPC.
Kulturne organizacije i umjetničke esnafske institucije koje afirmišu crnogorsku nacionalnu tradiciju i kulturu, u međuvremenu su ostale bez državne potpore, to jest, minimalnih sredstava za rad. U ovom času ne postoji nijedna struktura koja bi na neki način koordinirala sve važne društvene, kulturne i političke segmente, koje su 2006. godine pobijedile nas referendumu za nezavisnost.Vlasti, odnosno ideološki centri, koji su pripremili promjenu 2020. godine, notornim metodama ucjene i korupcije, produbili su i nepovjerenje između političkih stranaka koje većinski predstavljaju Crnogorce i onih političkih subjekata koje su osnovane da štite interese manjinskih zajednica. Takođe, ne postoji ni minimalna koordinacija suverenističkih stranaka i organizacija iz zemlje sa predstavnicima udruženja dijaspore, iz Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, koji većinom podržavaju nezavisnu, građansku i multinacionalnu Crnu Goru.
Kad je jedan biološki organizam smrtonosno napadnut obično ima dvije reakcije: potpuno se preda ili se svim silama bori da preživi. Crnogorski kulturni i politički subjekti nastaviće se urušavati, ili će se trgnuti iz dosadašnje letargije, shvatiti što su dosad krivo radili, i s novim entuzijazmom krenuće u preispitivanje, prekompoziciju suverenističke opcije, nakon obuhvatne analizepostojećeg stanja. U tom smislu, neophodna je simbolička, propagandna i organizaciona redefinicija referendumskog suverenističkog bloka. Uz postojeće organizacije nužno je formirati Crnogorski kongres, nadstranačku, nadnacionalnu platformu, u koji bi se okupili politički, građanski i kulturni subjekti, iz zemlje i inostranstva.
Crnogorski suverenisti svih političkih i nacionalnih varijeteta, trebaju koristiti iskustva, Katalonaca, Škota, svojevremeno Albanaca s Kosova i Iraca, da bi Crna Gora ponovo postala vidljiva u međunarodnom kontekstu, i izvan oficijelnih struktura notornih diplomatsko-birokratskih institucija. Prvi zadatak u vajnskopolitičkom smislu je osvijetliti bizarnost, koja je nepoznata u modernoj istoriji, da je relativno većinski narod u nominalno suverenoj državi ugrožen, do prijetnji nestankom. Ovo stanje najbolje se može predočiti dokumentovanom prezentacijom ugrožavanja ljudskih prava Crnogoraca.
Stoga se borba za opstojnost crnogorske nacije treba voditi paralelno, na unutrašnjem i vanjskom planu, pa u okviru Kongresa, ili apartno, treba formirati fondaciju za pomoć kulturi i medijima, jer je taj domen od presudnog značaja za očuvanje nacionalne svijesti. Fondacija za kulturu i medije, sve dok se strateški ne preokrene politička situacija, trebala bi biti jedna od glavnih centara otpora. Jer, bez organizovanog otpora velikosrpskoj ideologiji, koja kontroliše barem osamdeset posto medijskog prostora i gotovo sto posto kulturnih resursa, proces asimilacije Crnogoraca i mijenjanja ukupnog političko-nacionalnog karaktera Crne Gore će se ubrzati.
Mediji sekundarno, agresivno, u realnom vremenu, utiču na svijest građana, ali kulturna asimilacija kao metastaza, ponekad i nevidljivo, oblikuje svijest, navike, sistem vrijednosti, estetske i etičke profilacije i nadgradnje. Jedan od ciljeva Fondacije treba biti pokretanje crnogorske Vikipedije, koja bi na relevantan način sveobuhvatno prikazala glavne istorijske, kulturne i političke tokove i ličnosti Crne Gore, i unekoliko parirala velikosrpskom prisvajanju crnogorske tradicije i kulture.
Osnivanje fondacije za kulturu važno je za pomoć određenim kulturnim subjektima i stvaraocima, ali i za kultivisanje naše političke i ekonomske elite, koja uglavnom podupire sport, i ponekad se ukaže na nekoj pozorišnoj premijeri ili otvaranju likovne izložbe.Jer, nezainteresovanost za kulturu, pogotovo za moderne kulturne forme, ima u Crnoj Gori relativno duboku tradiciju, ali i savremene specifičnosti. Prva generacija crnogorskih bogataša, trgovaca stokom i kamataša, među kojima su bili najpoznatiji, Njegošev brat Pero Tomov, veliki vojvoda Mirko, Marko Miljanov, Lazar Sočica, Đoka Mijušković, Mašo Vrbica, familija Matanović, bili su seljačkog porijekla – većina su i živjeli na selu – u stvari su bili ratnička aristokratija. Druga generacija, devedesetih godina 20-og vijeka, uzdigla se takođe u prvobitnoj akumilaciji kapitala stvorenoj u vanrednim okolnostima međunarodnih sankcija i rata u bliskom okruženju. Prva generacija ovdašnjih bogataša u Nikolino vrijeme, kao i oni koji su stekli imetak devedesetih godina, nije imala – za razliku od srpskih bogataša – ideju da bi od dijela toga bogatstva mogli stvoriti neke zadužbine.
Malobrojnoj nacionalnoj i državnoj zajednici, kojoj je ugrožen elementarni opstanak, da bi preživjela i stabilizovala se, osim političke svijesti o svojoj posebnosti, nužna je solidarnost, kolektivna i pojedinačna. Drastično socijalno raslojavanje 90-ih godina, koje je uglavnom bilo posljedica prvobitne akumilacije kapitala u doba međunarodne političke i ekonomske izolacije, dodatno je pospješila opštu kulturnu i moralnu devastaciju. Nova „antibirokratska“ elita koja je pod sloganom „nova razvojna filozofija“,smijenila umirući titoizam, pokazala je potpuno drugo lice u odnosu na svoje prethodnike, premda je izrasla iz istog šinjela. Kako se to obično događa u revolucionarnim prevratima, pogotovo u zemljama s manjkom građanske tradicije, konvertiti su postali veći kritičari socijalističke ideologije i ekonomije od autentičnih anikomunista. Dio bivših socijalističkih omladinaca, nakon samo osam godina,1997. godine, napravili su novi otklon, distanciranja od nacionalizma i ratne politike Slobodana Miloševića.
Otklon Đukanovićeve frakcije od Miloševića, 1997. godine, bio je lišen agresivne nacionalističke retorike: pa je i sporadično pozivanje na slavnu državnost i pretke bilo dozirano, uvijek začinjeno multikulturnim i multinacionalnim diskursom. Ovakav pristup je bio pragmatičan, i jedino moguć u društvu koje kontaminirano nacionalizmom i ksenofobijom – fantazijama o veličini i značaju svog povijesnog usuda – u predreferendumskom vremenu. Ipak, nedostatak nacionalne ideologije nakon 2006. godine, ključni je razlog sadašnjeg ponižavajućeg stanja crnogorske nacije i države.
Fraze o građanskoj državi, evropejstvu, modernizmu, polako su potrošili nepromjenjivost vlasti, stalni skandali – stvarni i izmišljeni – iz domena korupcije: ruinirali su vladajuću strukturu, u onoj mjeri u kojoj je velikosrpski nacionalizam jačao. Suverenistička vlast više nije u sebi nalazila nove idejne i političke pokretače, a tlapnje o građanskim vrijednostima – obojene tipično balkanskom malograđanštinom – svojevrsnim hibridom ljevičarstva i neoliberalizma, sve više su gubile vjerodostojnost i nekadašnju zavodljivost. (Ljevičarska ideologija – u ograničenom vremenskom periodu – ukoliko ima sposobno vođstvo, može biti jednako strasna, borbena i efikasna, koliko i radikalni nacionalizam. No, slom marksističko-ljenjinističkog komunizma devedesetih godina i aktuelno jačanje radikalnog nacionalizma na Zapadu sugeriše da je eros nacionalizma još neuništiv, i sposoban da se transformiše i prilagodi novim uslovima.)
Dakle, u kontekstu sadašnjeg posvemašnjeg društvenog urušavanja važno je osvijetliti jedan tipično crnogorski fenomen: simboličkog ljevičarstva i neoliberalizma. Jedinstvenog spoja tekovina siromašnih gerilaca komunista, postkomunističkih birokrata i njihove elite, koju dominantno čine obožavaoci Titova kulta i samoupravnog socijalizma i prve generacije bogataša, koji su podupirali državnu nezavisnost. Ovaj eklektični svjetonazor, koji je i empirijski kontradiktoran, emocionalno je plitak, intelektualno inferioran, bez postojanog duhovnog uporišta. (Savez postkomunističke plutokratije sa Crkvom – na primjer, u Srbiji, Rusiji, Ukrajini – mnogo je emocionalno dublji i ideološki kompaktniji: jer vezanost bogataške klase i „proleterijata rulje“ slojevitija je, a i dublja, dok religija nudi „carstvo nebesko vjerujućem narodu“, kao nadomjestak za poniženja i patnje onima koji nijesu imali sreću i bogatstvo na ovom svijetu.)
U idealu ovdašnjih Fukujaminih sljedbenika, eminentno kulturološki fenomeni imaju više marketinški, simbolični značaj, koji se praktikuju povodom raznih državnih jubileja, proslava, narodnih zabava. Zato kvazilijevi-neoliberalni koncept može funkcionisati samo dok je na vlasti, ali kad ova politička struktura postane opozicija režimu koji nedemokratskim sredstvima želi uništiti sve ono što je bilo dobro u prethodnom režimu – građansko, multinacionalno društvo – nije samo neprilagođena novim okolnostima, nego je i uplašena: bokserskim rječnikom stalno drži dupli dekung. Oni čekaju da konkretna opasnost prođe, da pažnju vlasti odvuku drugi problemi, ili da oslabi zbog unutrašnjih sukoba.U sadašnjoj opoziciji koja okuplja većinu nacionalnih Crnogoraca, jaka je struja koja u stvari vreba priliku da krene stopama stranaka nacionalnih manjina: da se nekako dokopa dijela vlasti. Vjeruju da bi na taj način – osim što bi se dio njih namjestio na odgovorne funkcije – uspjeli uticati i na politiku režima, a olakšati svojim saveznicima iz sektora biznisa da zadrže svoj status i uticaj.
Dugi period života proveden u vlasti, sa raznim privilegijama, neminovno uzrokuje određene uslovne reflekse, i u tom kontekstu treba razumjeti nesnalaženje suverenista u sadašnjim okolnostima. Jer, u tom iskustvu ideje imaju smisla samo kao argumenti u borbi za moć, a ne kao zamisli na kojima treba istrajavati, kamoli se žrtvovati za njih.
Zato se danas u suverenističkoj javnosti, mnogo češće govori o bjelašima i zelenašima, četnicima i partizanima, nego o političkim suđenjima i progonu Crnogoraca, danas i ovdje. Tako bivši funkcioneri, intelektualci, rijetki građanski aktivisti i borci protiv velikosrpskog nacionalizma, koji se bez dokaza hapse, ili su egzistencijalno, profesionalno i politički diskriminisani, nemaju od koga tražiti ni očekivati pomoć u ostvarivanju svojih ljudskih prava.

Formiranje Crnogorskog kongresa je nužno

Crnogorci su danas najugroženija nacija u Evropi. Pitanje nije samo hoće li Crna Gora biti nezavisna država za pet ili deset godina, nego hoće li Crnogorci uopšte postojati kao nacija - kazao je nagrađivani crnogorski pisac Milorad Popović u podkastu Hrvatska uživo.
To da su Crnogorci najugroženija nacija u Evropi, prema njegovim riječima, nije nova stvar već generacijska.
- S jedne strane imate narod koji nikada nije prelazio nekoliko stotina hiljada stanovnika, ali ima najdužu državotvornu tradiciju na Balkanu. S druge strane, proces dovršetka nacionalnog identiteta nikada nije završen - objašnjava Popović.
U kulturnoj politici, kadroviranju i svakodnevnoj propagandi, kako dodaje, radi se na unižavanju institucija i atributa crnogorske suverenosti. 
- Danas gotovo da ne postoji nijedan nacionalni Crnogorac na državnim funkcijama koji se javno izjašnjava kao govornik crnogorskog jezika ili pripadnik Crnogorske pravoslavne crkve. To je crvena linija - upozorava Popović.
Sve to je, kako je rekao, izvan Crne Gore gotovo nevidljivo.
- Čak i u Hrvatskoj, koja bi, s obzirom na istoriju, geografiju i zajedničke interese, trebalo najbolje da razumje situaciju. U Crnoj Gori postoji hrvatska zajednica koja nestaje - na posljednjem popisu jedva 5.000 Hrvata, uprkos bogatoj baštini Boke kotorske - ističe Popović.
Početkom 1990-ih, kako dodaje, nije "morao Vladi Gotovcu, Draženu Budiši, Marku Veselici, Savki Dabčević-Kučar, Tripalu ili Josipu Ušeniću objašnjavati što se događa u Crnoj Gori". 
- Oni su to intuitivno razumjeli. Crna Gora je mala, ali geostrateški iznimno važna - to je jedini prostor na Jadranu na koji Rusija preko Srbije može pretendirati - ocijenio je Popović.
<h2>Očekivanja</h2>
U intelektualnim krugovima u Hrvatskoj, kako je navela voditeljka podkasta Snježana Nemec, dobro je poznato da su Popović, Jevrem Brković, Sreten Vujović, Dimitrije Popović i drugi crnogorski intelektualci 1991. godine javno stali na stranu Hrvatske protiv srpske agresije te da ste zbog toga bili izloženi ozbiljnoj pogibelji. 
Na pitanje kako danas tumači izostanak interesa političkih i kulturnih krugova u Hrvatskoj, te je li riječ o zaboravu, nezahvalnosti ili prikrivenom uticaju srpske politike, odgovara da je moralni stav u politici relativna stvar.
- Politika je uvijek pitanje interesa. Ako stvari stavimo na racionalnu ravan, mi smo bili protiv napada na Dubrovnik i na Hrvatsku prije svega zbog crnogorskih interesa. Željeli smo nezavisnu Crnu Goru u dobrim odnosima sa svim susjedima, posebno s Hrvatskom. Postoje ogromni zajednički kulturni, istorijski i geografski interesi. Boka i Dubrovnik su jedan prostor, a u širem smislu to su i Crna Gora i Dalmacija - navodi Popović.
Dodaje da je postojao i moralni aspekt.
- Gledati kako Dubrovnik gori, to nijedan normalan čovjek nije mogao ravnodušno posmatrati - ističe Popović.
Smatra da se u posljednjih 30 godina u Crnoj Gori se dogodilo ono što se u stabilnim evropskim državama događa u tri vijeka. 
- Promijenjena su tri državna imena, stalno smo bili na rubu unutrašnjih katastrofa. Mnogi su vjerovali da će nakon povratka nezavisnosti Crna Gora ući u stabilnije razdoblje. Međutim, zbog grešaka političkog vođstva i dijela intelektualne elite, 2020. Crna Gora je pala pred klerikalnom revolucijom iranskog tipa - predvođenom mitropolitom Srpske pravoslavne crkve - rekao je Popović.
Danas je Crna Gora, kako je ocijenio, de facto kolonija. 
- Formalno je članica NATO-a, ali političko vođstvo ili ne želi, ili ne može, ili neće voditi politiku u interesu Crne Gore. Činjenica da su u zatvoru tužitelji koji su otkrili pokušaj državnog udara 2016, dok je osuđeni Andrija Mandić danas predsjednik parlamenta, govori sve - ističe Popović.
<h2>Kultura kao bojno polje</h2>
Posljednjih mjeseci i u Hrvatskoj svjedočimo da je kultura postala poprište ideoloških napetosti, posebno tokom Dana srpske kulture. 
Na pitanje koliko je kulturna scena postala alat ideološke dominacije i je li to dio šire strategije “srpskog sveta” odgovara da vidi prepoznatljiv rukopis koji nije nov.
- Srpski nacionalisti posjeduju jednu vrstu bizantske fleksibilnosti koju Hrvati često ne prepoznaju. Sjetite se da je mitropolit Porfirije godinama boravio ovdje. Tek kad se vratio u Beograd pokazao je svoje pravo lice - veći nacionalista od Amfilohija Radovića. Oni imaju tu sposobnost - ističe Popović.
Milorad Pupovac je, kako dodaje, jedan od najinteligentnijih političara u Hrvatskoj i vrlo dobro radi kad je riječ o srpskim interesima. 
- Uspio je ishoditi četrdesetak kulturnih centara, s budžetom koji je sto puta veći od onoga što dobiju crnogorske institucije u Crnoj Gori. Možda se sve ovo događa i zbog unutrašnjih problema u Srbiji, jer se nacionalisti najbolje okupljaju oko vanjske ugroze. (Aleksandar) Vučić jeste u problemima, a među njegovim oponentima ima manje nacionalista nego među njegovim saveznicima - naveo je Popović.
Vidi "skrivenu lukavost te strukture". 
- Bio bih sklon misliti da su oni liberalni ljudi, ali Pupovčev bliski suradnik Jović ima vrlo nacionalističke poglede kada je riječ o Crnoj Gori. A što se tiče Dejana Medakovića – pročitao sam njegove “Efemerije”, tri knjige, dobro napisane. Bio je veoma obrazovan čovjek, ali pripadao je najmračnijem dijelu memorandumske ideologije. Ne vjerujem da je izabran slučajno. Tražili su reakciju i dobili su je - kazao je Popović.
Cijeli razgovor pogledajte ovdje: 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DK7KGeCD9LV8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Popović: Crnogorci su danas najugroženija nacija u Evropi

Učestali zahtjevi za vraćanje kapele na Lovćenu nijesu samo želja pojedinaca iz srpskog političkog korpusa, već, kako tvrde crnogorski intelektualci, dio šireg projekta urušavanja crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta. Istoričari i pisci upozoravaju da su apeli vlastima da se pokrene postupak obnove kapele, simbolički i politički pritisci s ciljem kriminalizacije institucija i ljudi koji podržavaju nezavisnu Crnu Goru.
<h2>Politički pritisci na simbol Crne Gore</h2>
Sinhronizovano, jedan po jedan zahtjev – od izmjena Zakona o dinastiji Petrović Njegoš, legalizacije helikopterom donešene crkve na Rumiji do najave vraćanja kapele na Lovćenu. Nakon poslanika Pokreta Evropa sad i Socijalističke narodne partije, bivši premijer Zdravko Krivokapić pisao je premijeru Milojku Spajiću i predsjedniku države Jakovu Milatoviću da ih podsjeti, kaže, na višestruku obavezu i dug da pokrenu postupak obnove kapele na Lovćenu.
- To je naša višestruka obaveza, zavjet i dug, a vama dvojici pripala je čast da veliki san i neispunjenu želju našeg mitropolita Amfilohija pretočite u stvarnost - naveo je Krivokapić u obraćanju Spajiću i Milatoviću.
Stvarnost je, saglasni su istoričari i intelektualci bitno drugačija - nije u pitanju nikakva obaveza već dio političkog projekta urušavanja crnogorskog identiteta.
Nagrađivani crnogorski pisac Milorad Popović ocijenio je da je zahtjev da se kapela Aleksandra Karađorđevića ponovo postavi na Lovćen &nbsp;dio simboličkog, kulturološkog, nacionalnog zatiranja Crne Gore.
- Ako predsjednik parlamenta krši Ustav i u svojom Kabinetu drži zastavu druge države, ako ministar urbanizma traži da Kotor da se izuzme iz svjetske kulturne baštine to samo po sebi govori u kakvom je stanju duha danas Crna Gora. Traženje da se Aleksandrova kapela ponovo postavi na Lovćen je dio tog simboličkog, kulturološkog, nacionalnog zatiranja Crne Gore, jer Lovćen i Rumija su dvije svete planine crnogorske. Imali smo 2005. godine užasnu devastaciju vrha Rumije. Sad se traži postavljanje kapele na Lovćen, samo ne znam kako to može u jednoj civilizovanoj, pravnoj državi. Postojeći spomenik je dio kulturno-istorijske baštine Crne Gore, djelo Ivana Meštrovića. Misle li da sruše taj spomenik, ili da na njemu naprave neku skalameriju što bi samo po sebe bilo karikaturalno? Ali, s obzirom da danas u Crnoj Gori vlada potpuno bezakonje, da se na svaki način kriminalizuju svi simboli, institucije i ljudi koji su za nezavisnu Crnu Goru, možemo očekivati, ukoliko se ne stvori jedan organizovani otpor od strane političkih stranaka i građanskog društva u Crnoj Gori, da će oni taj monstruozni plan i ostvariti - kazao je Popović za TV E.
Da to jeste naum svjedoče i iz Nove Srpske demokratije Andrije Mandića.
- Ako dodatno želimo da uradimo za Petroviće da pomirimo Crnu Goru i smirimo strasti koje se uvijek razbuktaju tokom nekih datuma kao što je ovo oko Njegoševih dana, onda treba da vratimo Njegoševu kapelu na Lovćen đe joj je i mjesto - poručio poslanik NSD-a Jovan Vučurović na sjednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu.
<h2>Organizovan napad iz Beograda</h2>
Pisac Milorad Popović vjeruje da je riječ o organizovanom napadu na Crnu Goru koji dolazi iz Beograda.
- Od strane beogradskog štaba postoji plan uništavanja crnogorskog identiteta. Ovo što se tiče dinastije Petrović Njegoš i oko princa, to je samo jedan mali segment i priprema za mijenjanje Zakona o državljanstvu, Ustava Crne Gore i priprema za ponovnu aneksiju Crne Gore Srbiji. Ko to ne vidi, ne vidi ništa ili neće da vidi. Ovo sa mauzolejem je samo jedna kockica u tom planu urašavanja Crne gore i crnogorske nacije - kazao je Popović.
Upravo stranke parlamentarne većine insistiraju i na promjeni Zakona o dinastiji Petrović Njegoš. Poslanici PES-a tražili su da se u zakonu briše riječ "nasilna" ispred "aneksija" tvrdeći da je riječ o pleonazmu i da je svaka aneksija nasilna. To demantuju istoričari i istorijski dokumenti koji svjedoče i o nenasilnim aneksijama.&nbsp;
Poslanici Socijalističke narodne partije otišli su korak dalje pa traže da umjesto "nasilna aneksija" u zakonu stoji "ujedinjenja Crne Gore i Srbije" desilo uz slobodnu volju naroda. &nbsp;

Marija Arnautović

Popović o kapeli na Lovćenu: Potreban organizovan otpor monstruoznom planu kulturološkog i nacionalnog zatiranja Crne Gore

Velikosrpski fašizam, nemoć i zablude suverenista

Crnogorsko društvo nezavisnih književnika (CDNK), koje je od ustanovljenja statusa „istaknuti kulturni stvaralac Crne Gore“ učestvovalo u Komisiji za dodjelu ovog prestižnog zvanja, ove godine je isključeno iz tog tijela.
To je saopštio predsjednik CDNK Milorad Popović ističući da su u radu Komisije učestvovali shodno zakonskim odredbama, a da sada nijesu obaviješteni o novom sazivu Komisije, niti da im je traženo da delegiraju svog predstavnika.
- Povodom afere, to jest, nezakonitosti u posljednjem izboru istaknutih kulturnih stvaralaca, obavještavamo javnost da je ovaj izbor neregularan i zbog toga što Komisija nije radila u punom sastavu - poručio je Popović u saopštenju koje je dostavljeno Portalu ETV.
On je decidan da je ovo kršenje Zakona o kulturi Crne Gore iz notornih političkih motiva: diskriminacije crnogorske književnosti i kulture, koja je sistematski sprovodi u posljednjih pet godina.
<h2>MKM DA SE OBJASNI I PREKINE DISKRIMINACIJU</h2>
Popović je ukazao i da je CDNK jedno od najrelevantnijih strukovnih udruženja iz oblasti kulture i član Evropskog saveza pisaca u Briselu, te da je čak 12 njihovih članova dobilo status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.
- Zahtijevamo od Ministarstva kulture i medija Crne Gore da se javno očituje zbog kojih razloga, na osnovu kojega pravnog akta ili diskrecione odluke, CDNK je isključeno iz Komisije za dodjelu statusa istaknutih kulturnih stvaralaca - poručio je Popović.
CDNK, kako je dodao, zahtijeva od Ministarstva da, shodno Ustavu Crne Gore i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, prekine sistematsku diskriminaciju pisaca, umjetnika i novinara, pripadnika crnogorske nacije.
- Pozivamo prestavnike demokratskih političkih stranaka, subjekte građanskog društva i međunarodne organizacije za ljudska prava, da se javno i principijelno suprotstave velikosrpskom zatiranju crnogorske kulture i nacije - zaključio je Popović.
<h2>ODLUKA BEZ POTVRDE</h2>
Status istaknutog kulturnog stvaraoca ove godine je, pored ostalih, dodijeljen književniku Milutinu Mićoviću koji je u javnosti prepoznat po govoru mržnje, mizoginiji i negiranju crnogorske nacije i identiteta.
Član Komisije za razmatranje inicijativa i utvrđivanje prijedloga za dodjeljivanje statusa istaknutog kulturnog stvaraoca, reditelj Branko Baletić ranije je saopštio da čitav proces zapravo nije ni završen iako je ovakva odluka Vlade objavljena. On je precizirao da potpis na zapisnik sa sjednice pored njega nijesu dali ni Marko Eraković, Radmila Vojvodić i Tatjana Krkeljić - koje su juče, inače, podnijele ostavke u tom tijelu.
- Trebalo je da se održi finalna sjednica, na kojoj bi se raspravili stavovi svih ljudi oko onoga što se desilo. Nas četvoro, ne znam za ostale članove, insistirali smo na finalnom sastanku na kojem bi se sve razjasnilo i dogovorilo. I dok se zakazivao sastanak, Vlada je objavila da su svih 15 kandidata, uključujući i gospodina Mićovića, stekli pravo na doživotna primanja za najuspješnije stvaraoce, čiji se doprinos Crnoj Gori vrednuje - istakao je Baletić.
Kazao je da im se dva mjeseca nakon završetka sastanaka niko nije obraćao, a da su onda dobili zapisnike o kojima je trebalo da se izjasne u roku od dva dana.
- I to smo ispoštovali. Nas četvoro smo poslali odvojena mišljenja oko svega toga i živjeli smo u nadi da će to biti raspravljeno na toj finalnoj sjednici, jer treba potpisati zapisnike i obrazložiti zaključan stav za svaku ličnost. Mi sada čekamo da vidimo ko je to dao Vladi, zašto je Vlada to tako objavila, a da uopšte ne postoji finalno rješenje, jer smo se mi usprotivili tom glasanju i čitavoj manipulaciji koja je sprovedena - rekao je Baletić ranije.
U svemu ovome je, cijeni on, najvažnije to što je predsjednica komisije Isidora Damjanović drugi put stavila na glasanje slučaj Milutina Mićovića. Zato je decidan da je njena odgovornost najveća.
- U redovnom i prvom glasanju, gospodin Mićović dobio je svega dva glasa, a neophodno je pet glasova da bi on većinski stekao to priznanje. S tim što vam moram reći da mi to predlažemo Vladi, a Vlada, odnosno Ministarstvo kulture i medija daje posljednju riječ. Problem je nastao zbog tvrdnje da se ne može drugi put glasati o istom. Dakle, mi smo u prvom glasanju razmatrali kvalifikacije, odnosno priznanja koja on ima. Tu jeste bilo malih vrjednosnih sudova, ovakvih i onakvih, ali mi smo usvojili to kao relevantno, glasali i on je od osam glasova dobio svega dva, a većina je bila uzdržana - naveo je Baletić cijeneći da je jasno da je neko naredio da se slučaj Mićovića vrati na ponovno razmatranje.
<h2>OSTAVKE I KRŠENJE POSLOVNIKA</h2>
Pošto je javnost burno reagovala na činjenicu da država nagrađuje sopstvene negatore, u Ministarstvu kulture i medija su uputili reagovanje poručujući da je „zlonamjeran svaki pokušaj da se dobitnici statusa kulturnog stvaraoca ili članovi komisije posmatraju kroz podjele na Srbe i Crnogorce“.
Radmila Vojvodić je u zahtjevu za razrješenje iz članstva u Komisiji za dodjelu ove nagrade izrazila neslaganje sa navodima iz upravo tog saopštenja.
- Smatram da je Ministarstvo kulture i medija, kao nadležna institucija, na usvajanje Vladi Crne Gore proslijedila nelegitiman dokument. U tu svrhu skrećem Vašu pažnju na Poslovnik o radu Komisije za utvrđivanju prijedloga za dodjelu statusa istaknuti kulturni stvaralac, upućujući na član 4, član 9, član 10 i član 17. narečenog Poslovnika. Uz uvid u dostupnu dokumentaciju i korespodenciju o radu Komisije i uvid u ove članove Poslovnika, odnosno načinjena kršenja navedenih poslovničkih procedura, može se lako zaključiti da Komisija nije na propisan način obavila povjereni zadatak - te da je paušalna ocjena o završetku rada Komisije iz aktuelnog saopštenja Ministarstva kulture i medija upućenog javnosti degradirajuća kvalifikacija Komisije kao glasačke mašine - navela je Vojvodić.
Ne zalazeći u pojedinosti netačnosti navoda iz objavljenog saopštenja Ministarstva kulture i medija naglasila je da smatra da je došlo do kompromitacije instituta dodjele statusa istaknuti kulturni stvaralac.
- Te da se potpis, koji sam s povjerenjem deponovala, ne može koristiti na dokumentu Prijedloga Komisije koji nije sačinjen, niti usvojen od strane Komisije. Takođe, molim da me na osnovu ovog zahtjeva razriješite od daljeg učešća, odnosno članstva, u Komisiji - zaključila je Vojvodić.
Krkeljić je, sa druge strane, u ostavci navela da o radu Komisije saznaje isključivo iz medija, ali i takstativno pobrojala kršenje članova Poslovnika u ovom procesu.
- Član 6 stav 1 „Komisija radi i odlučuje na sjednicama, koje saziva Predsjednik Komisije i predlaže dnevni red.“ Nije održana sjednica na kojoj bi bili usvojeni zapisnici i utvrđen konačan predlog, čime je prekršena obaveza iz ovog člana. Član 9 stav 1 alineje 4 i 5 - „pripremi obrazloženje utvrđene liste prijedloga u pisanoj formi“ i „da utvrđenu listu prijedloga sa obrazloženjem dostavi ministru“. Nije pripremljeno obrazloženje utvrđene liste prijedloga, niti je lista prijedloga sa obrazloženjem dostavljena ministru - navela je Krkeljić.
Napominula je da joj nikada nijesu dostavljena obrazloženja za kandidate iz oblasti književnog stvaralaštva i kulturne baštine, te da na ostala nije dala ni saglasnost ni primjedbe. Odsustvo davanja saglasnosti ne može se, kako je podvukla, tumačiti kao prećutna saglasnost.
- Član 9 stav 3 „Obrazloženja iz stava 3 ovoga člana dostavljaju se sekretaru Komisije…“ Bez prethodno pripremljene i utvrđene liste prijedloga ova odredba nije mogla biti sprovedena. Član 11 - „Komisija će nakon razmatranja dostavljenih inicijativa… sačiniti Listu prijedloga koji ispunjavaju uslove za dodjelu statusa.“ Lista prijedloga nikada nije sačinjena - navela je Krkeljić.
Pozvala se i na Član 14 koji predviđa da utvrđenu listu prijedloga potpisuje predsjednik Komisije, a zapisnik sa sjednice svi članovi Komisije.
- Nikada nije održana sjednica na kojoj smo kao članovi potpisali zapisnik. Na osnovu medijskih navoda, stičem utisak da ni predsjedavajući Komisije nije potpisao „utvrđenu listu“, koja uostalom nikada nije bila formalno utvrđena - istakla je Krkeljić.
Član 15 propisuje, kako je navela, da je „Komisija dužna da utvrđenu listu prijedloga sa obrazloženjem dostavi Ministarstvu kulture i medija u roku od sedam dana od dana utvrđivanja.“&nbsp;
- Kako lista nije bila utvrđena, nije mogao ni teći rok od sedam dana - naglasila je Krkeljić.
Član 17, kako je dodala, navodi da se „o radu Komisije vodi se zapisnik… Zapisnik se razmatra i usvaja na narednoj sjednici Komisije, prije prelaska na dnevni red.“&nbsp;
- Posebno ukazujem na kršenje ovog člana u vezi sa zapisnikom sa drugog zasijedanja Komisije od 17. juna 2025. godine, koji sam mejlom zahtijevala, a koji na početku trećeg zasijedanja 23. juna 2025. nije bio dostupan niti smo ga mogli usvojiti. Dakle, sve nepravilnosti u našem radu, a u vezi sa Poslovnikom (nedostatak sjednice, nepotpisani zapisnici, nepostojanje liste i obrazloženja) znače da: - Komisija nije izvršila obavezu iz člana 7 Uredbe o kriterijumima i načinu dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaralac (nije utvrdila prijedlog) - navela je Krkeljić.
Ministarstvo, podvlači ona, nije imalo osnov da postupi po članu 8 Uredbe (jer nema prijedloga koji bi dostavilo Vladi).&nbsp;
- Zbog svega gore navedenog, ne mogu nastaviti sa radom u Komisiji - zaključila je Krkeljić.

Anja Ivanović

CDNK naprasno isključeno iz Komisije za dodjelu statusa istaknutih kulturnih stvaralaca: Proces neregularan i jer nijesu radili u punom sastavu

Neđeljama se piše o spomeniku četničkom koljaču Pavlu Đurišiću, ali se toleriše to što je na čelu Skupštine notorni četnički vojvoda i srpski agent, kazao je u intervjuu za Pobjedu predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika i dobitnik Njegoševe nagrade Milorad Popović.
Popović je kazao da je cilj velikosrpskih nacionalista - od Ilije Garašanina do Andrije Mandića i "bulumente oko njega" nestanak crnogorske nacije i obezdržavljenje Crne Gore.&nbsp;
- I nakon četiri izgubljena rata na prostoru nekadašnje SFRJ, velikosrpski nacionalizam pokazuje žilavost i u Crnoj Gori danas sprovodi istu politiku. Za sada ne ratom, budući da su prije pet godina uspjeli da, uz pomoć srpske i ruske duboke države i prijetnje novim državnim udarom, na izborima osvoje vlast - kazao je, pored ostalog, crnogorski pisac.
Popović je stava da su bezobalni politička glupost i kukavičluk procrnogorske društvene i političke elite, koja vjeruje da će, kako je rekao, patetičnim deklamacijama u parlamentu, banalnostima i opštim mjestima u medijima uspjeti da pobijedi opasnu agenturu, koja je devedesetih godina prošlog vijeka u krvi i zločinu srušila veliku državu "i o jadu zabavila sve njene narode".&nbsp;
- Samo političke kukavice i kalkulanti vjeruju da stikerima i naljepnicama mogu neutralisati provokaciju agenta koji radi protiv interesa sopstvene države. Da u opoziciji ima crnogorske časti i želje za ozbiljnim otporom okupatoru i izdajniku, tu bi sramotu slomili i pokazali da u Crnoj Gori postoji Ustav, da postoje oni koji ga poštuju i koji su spremni da ga brane. Neđeljama se piše o spomeniku četničkom koljaču Pavlu Đurišiću, ali se toleriše to što je na čelu Skupštine notorni četnički vojvoda i srpski agent. Morate biti politički imbecil, pa ne pretpostaviti da će najmoćniji političar u Crnoj Gori podržati podizanje spomenika Đurišiću, Lašiću, Stanišiću, Aleksandru Karađorđeviću, Ratku Mladiću i ostalim koljačima, huljama i herojima te ideologije - ocijenio je Popović.
Prema njegovim riječima, "primitivni lakeji" na vlasti u Crnoj Gori ne odlučuju već, kako je rekao, njihovi vlasnici u Beogradu i Moskvi, prema kojima očito imaju stanovite obaveze.&nbsp;
- Iako je više puta izigrana i prevarena, opozicija nikako da shvati da se ne može pouzdati u riječ Dritana Abazovića, Milojka Spajića i Jakova Milatovića. Ponižavajuće je od njih očekivati da se smiluju i pozovu vas u Vladu. Za vrijeme druge Omer pašine vojne 1862. godine, pripremajući se za odsudnu bitku za odbranu Cetinja, veliki vojvoda Mirko Petrović je na Belvederu izašao pred crnogorsku vojsku. ,,Sve smo izgubili, osim časti“, rekao je. Ušavši u kolaboraciju sa anticrnogorskim režimom, crnogorska politička i intelektualna elita izgubila je - čast. Zahvaljujući njima, Crnogorci su danas najponiženija nacija u Evropi. Ako se ta elita ubrzo ne probudi, Crna Gora i Crnogorci nestaće na najsramotniji način - stava je Popović.
<h2>Plan ,,konačnog rješenja“ Crne Gore sprovode šefovi BIA-e, jereji SPC, Mandić i Bečić</h2>
Popović je konstatovao i da je društvena i politička elita prećutala sudski progon, hapšenje, profesionalno degradiranje, javno sramoćenje bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, specijalnog tuđioca Saše Čađenovića, bivše direktorice ASK-a Jelene Perović i još desetine Crnogoraca i Crnogorki, i tako postala saučesnik u sprovođenju plana ,,konačnog rješenja“ Crne Gore i Crnogoraca.&nbsp;
- Operativno, taj plan sprovode šefovi BIA-e, jereji SPC, Andrija Mandić i Aleksa Bečić. Stotine crnogorskih građana je mobingovano, diskriminisano, smijenjeno sa poslova u ministarstvima, javnim preduzećima, državnim institucijama, medijima; krše im se ljudska prava, ponižavaju se, egzistencijalno i ekonomski ugrožavaju. Nikada niko iz opozicionog bloka nije stao u njihovu odbranu. To je sramota, užasna sramota! Ako je neka vrsta ugrožena ili osuđena na nestanak, jedini način da se izbori za opstanak je solidarnost. Na tome je opstajala Crna Gora &nbsp;- istakao je on.

Popović: Bavimo se spomenikom četničkom koljaču, a na čelu Skupštine se toleriše četnički vojvoda i srpski agent

Popović: Afera Katnić svjedoči o opasnim namjerama režima; založite se da se bivšem tužiocu omogući adekvatno liječenje

Državne nagrade ne smiju biti trofeji u rukama onih koji tu državu preziru, a njen nacionalni identitet poništavaju

Predsjednica NVO Crnogorski forum Jelena Marković saopštila je da je uputila otvoreno pismo predsjedniku Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, Lindzi Hojlu zbog susreta sa predsjednikom crnogorskog Parlamenta Andrijom Mandićem.
Povod je, navela je Marković, poklon koji je Mandić uručio Hojlu, a u pitanju je slika Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu. Marković naglašava da je to slika “ kapelice Karađorđevića na Lovćenu“, te da ona ne predstavlja Crnu Goru.
- Kao neko ko poznaje istoriju anglo-crnogorskih odnosa, osjećam obavezu da ukažem na zabrinutost koju je u Crnoj Gori izazvao Vaš prijem poklona predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića. Željela bih da razumijete da taj poklon za većinu građana Crne Gore ne predstavlja neutralni kulturni predmet, već simbol razdoblja u kojem je crnogorska državnost ukinuta, a identitet našeg naroda potiskivan - navela je u pismu Marković.
U pismu je takođe navela i nekoliko izvještaja koji se, kako tvrdi, mogu pronaći u britanskim arhivima i enciklopediji Britanika, a koji, nagalsila je Marković, predstavljaju „jasan dokaz poštovanja i prijateljstva koje je Ujedinjeno Kraljevstvo gajilo prema Crnoj Gori i njenom narodu“.
- Zbog ovih istorijskih činjenica, u Crnoj Gori je sa ogorčenjem dočekano prihvatanje slike koja ne prikazuje Njegoševu originalnu kapelu na Lovćenu, već kapelu dinastije Karađorđević, podignutu 1925. nakon nasilnog ukidanja crnogorske države 1918. godine. Originalna kapela Njegoša bila je srušena, a njeni ostaci odbačeni niz strminu Lovćena. Na njenom mjestu podignut je objekat koji je u crnogorskoj javnosti postao simbol političkog podčinjavanja, represije nad pristalicama crnogorske državnosti i nametanja identitetske politike. Posebno je važno napomenuti da Andrija Mandić, koji je poslao ovaj poklon, decenijama javno zastupa stavove protiv nezavisnosti Crne Gore, protiv članstva naše države u NATO-u i Evropskoj uniji, te nije nikada krio svoje prijateljstvo prema Rusiji i političkim krugovima koji su suprotni zapadnim vrijednostima. Takvim pojedincima ne može se vjerovati da predstavljaju istinski interes Crne Gore.- navela je Marković.
Zato, kako ističe, mnogim građanima Crne Gore djeluje neobično i zabrinjavajuće da Ujedinjeno Kraljevstvo, naš saveznik i partner, prihvata poklon koji se koristi za reviziju istorije i političko potiranje i crnogorsko identiteta.&nbsp;
- Uvažavajući instituciju britanskog parlamenta, molim Vas da imate u vidu da ovaj poklon ne predstavlja Crnu Goru, njenu kulturu ni njenu tradiciju, već jednu političku interpretaciju koja je bolna i duboko podjeljujuća za naš narod. U duhu višedecenijskog prijateljstva Crne Gore i Ujedinjenog Kraljevstva, koje britanska istorija dobro pamti, bilo bi dostojanstveno i pravedno da se distancirate od političke instrumentalizacije koja se ovim činom pokušava postići - zaključila je u pismu Marković.

Marković pisala predsjedniku Donjeg doma Parlamenta Velike Britanije: Kapela Karađorđevića ne predstavlja Crnu Goru

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović sastao se u nedavno Njujorku sa predstavnicima crnogorske dijaspore u Sjedinjenim Američkim Državama – uspješnim privrednicima, ljekarima, advokatima, profesorima i predstavnicima udruženja koja njeguju i promovišu našu kulturu. Tom prilikom predstavio je inicijativu „Obveznica za dijasporu“ – novi finansijski instrument kojim bi država prvi put institucionalno uključila svoje iseljenike u razvojne projekte od javnog značaja.
U razgovoru za Bankar, Milatović je detaljno objasnio model, način emisije i očekivane koristi za državu i dijasporu.
- Obveznica za dijasporu“ mehanizam koji sam predložio Vladi Crne Gore kao jasan, siguran i transparentan model ulaganja naših iseljenika u razvoj Crne Gore. Ideja je vrlo jednostavna: prvi put stvaramo institucionalni okvir kroz koji naša dijaspora može ulagati u konkretne projekte od javnog značaja, uz garantovan povrat sredstava i potpunu transparentnost - kazao je Milatović za naš portal.
U osnovi, ovaj instrument bi funkcionisao kao državna obveznica sa jasno definisanim rokom i prinosom, ali uz posebnu prilagođenost potrebama dijaspore. To znači jednostavniju proceduru kupovine iz inostranstva, manji minimalni iznos ulaganja, dostupnost preko digitalnih platformi i, što je najvažnije, tačno određenu namjenu sredstava.
- Do sada je dijaspora decenijama ulagala u Crnu Goru isključivo kroz individualne napore – bilo kroz donacije, bilo kroz pomoć lokalnim zajednicama, školama, klubovima i humanitarnim udruženjima. „Obveznica za dijasporu“ te individualne napore pretvara u sistemski, održiv i fer model koji povezuje ljubav prema domovini sa njenim razvojnim potrebama - navodi Milatović.
Prema njegovim riječima, izdavalac obveznice bi, u skladu sa nadležnostima i najboljom međunarodnom praksom, bila država Crna Gora, konkretno Ministarstvo finansija. Oni bi detaljno definisali pravni okvir, emisiju, distribuciju i finansijske parametre obveznice.
- Ono što je meni važno jeste da obveznica bude dostupna našim iseljenicima bez obzira na to gdje žive. Zato je važno razraditi model distribucije, uključujući preko bankarskog sektora i kroz digitalne platforme, a takođe uz podršku diplomatsko-konzularnih predstavništava i u saradnji sa udruženjima dijaspore, koja već imaju organizovanu bazu i komunikacione kanale - kaže Milatović i dodaje da je cilj da instrument bude jednostavan za korišćenje i da nijedan naš građanin u inostranstvu ne bude isključen zbog administrativnih barijera.
<h2>Povrat ulaganja</h2>
Prema riječima predsjednika Crne Gore, finansijski parametri, uključujući kamatnu stopu, bili bi definisani od strane Ministarstva finansija i zavisili od trenutnih tržišnih okolnosti.
- Važno je da jasno naglasim dvije stvari. Prvo: kamatna stopa bi morala biti konkurentna i usklađena sa međunarodnim standardima. i drugo: ulaganja moraju biti predvidiva i garantovana državnim budžetom, što našim iseljenicima daje maksimalnu sigurnost. Ali pored finansijskog povrata, koji je naravno važan, ovdje postoji i dimenzija koju ne možemo zanemariti – riječ je o ulaganju koje ima emotivnu i društvenu komponentu. Ulažući u razvoj Crne Gore, naša dijaspora ulaže u budućnost generacija koje dolaze. To je način da naše ljude u inostranstvu još snažnije vežemo za državu iz koje potiču i u koju želimo da se jednog dana vrate - kazao je Milatović.&nbsp;
Na pitanje na koji način će se garantovati sigurnost uloženog kapitala, predsjednik kaže da bi obveznica bila garantovana državnim budžetom Crne Gore što je najviši nivo garancije koji država može pružiti i čini ovaj instrument jednako sigurnim kao i svaki drugi oblik državnog zaduženja.
“Pored toga, predlazemo uspostavljanje jasnog pravnog i institucionalnog okvira koji podrazumijeva:stroge mehanizme nadzora i potpunu transparentnost svakog projekta koji se finansira, Želimo da dijaspora ima potpuno povjerenje – da zna gdje ide svaki euro i kakav učinak ima njihova investicija”, naveo je Milatović.
On je kazao da bi sredstva prikupljena emisijom obveznica bila manjenski usmjerena, te da je upravo je namjenska upotreba ključna razlika ovog instrumenta u odnosu na klasično zaduživanje. Sredstva bi se ulagala isključivo u konkretne projekte od lokalnog i državnog značaja kao što su izgradnja i obnova vrtića, modernizacija osnovnih i srednjih škola, rekonstrukcija i digitalizacija zdravstvenih ustanova, lokalna infrastruktura – putevi, vodovod, kanalizacija, komunalna infrastruktura i javne površine, projekti zaštite životne sredine, projekti održivog razvoja posebno na sjeveru zemlje.
“Dijaspora će znati tačno u šta je uložila, u kojoj opštini, u kojem projektu, sa kojim rezultatima. To je suština povjerenja , a povjerenje je temelj ove inicijative”, zaključuje Milatović.
<h2>Konkretne mjere</h2>
Konkretan plan u vezi sa ovom obveznicom već postoji. Tokom nedavne posjete Sjedinjenim Američkim Državama predsjednik je detaljno predstavio inicijativu nasoj dijaspori. Reakcije su, navodi, bile izuzetno pozitivne – ne samo zbog mogućnosti ulaganja, već zato što su naši ljudi prepoznali da je obveznica za dijasporu instrument koji ih vidi kao partnera.
Što se tiče konkretnih koraka, oni su već predloženi Vladi: Uspostavljanje pravnog i institucionalnog okvira za emisiju obveznice; Definisanje liste prioritetnih projekata u saradnji sa lokalnim samoupravama; Formiranje transparentnog sistema izvještavanja o utrošku sredstava; Informativna i promotivna kampanja preko DKP mreže, udruženja dijaspore i digitalnih kanala;Pilot-program za nekoliko opština, kao prvi testni korak.
- Kabinet predsjednika je više nego spreman da aktivno učestvuje u svim fazama realizacije. Na kraju, želim naglasiti da potencijali naše dijaspore nijesu ni blizu iskorišćeni. Ovo je prilika da Crna Gora pošalje jasnu poruku da cijeni svoje iseljenike, njihov trud, znanje i uspjeh – i da oni mogu biti ključni partneri u razvoju zemlje - zaključio je Milatović

Milatović: „Obveznica za dijasporu“ biće novi most između iseljenika i razvoja Crne Gore

Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su prekršajno procesuirali 35 osoba zbog, kako navode, narušavanja javnog reda i mira i aktivnog napada na policijske službenike tokom okupljanja 8. jula ispred Vile Gorica u Podgorici prilikom održavanja svečanosti dodjele Trinaestojulske nagrade.
Tada je, kako navode u saopštenju, održan neprijavljeni skup građana u organizaciji nevladine organizacije Stega. Podsjećamo, povod okupljanja bilo je nezadovoljstvo građana zbog dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću, negatoru Crne Gore, zbog spornog CIP zapisa njegove knjige "Kuća beskućnika".
- Državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici se, nakon uvida u cjelokupne spise predmeta, izjasnio da se u radnjama identifikovanih ne stiču elementi bića krivičnog djela čije se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da policijski službenici cijene postojanje prekršajne odgovornosti identifikovanih učesnika događaja. Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su preduzimajući mjere i radnje iz svoje nadležnosti ocijenili da se u radnjama 35 osoba stiču elementi bića prekršaja zbog čega su Sudu za prekršaje u Podgorici podnijeli zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka protiv 35 lica zbog sumnje da su počinili prekršaje iz člana 11 i 12 Zakona o javnom redu i miru (ometanje, omalovažavanje i nepostupanje po naređenju policijskih službenika) - navodi se u saopštenju.
Među procesuiranima je, kako dodaju, i poslanik u Skupštini Crne Gore O. H, članica Savjeta za građansku kontrolu rada policije A. P, kao i jedna žena I. N. koja je, kako su rekli, gasila žar cigarete na zaštitnoj opremi policijskih službenika, a što je zabilježeno na video snimku i objavljeno na društvenim mrežama.
- Uprava policije će u skladu sa zakonom neselektivno i objektivno postupati i raditi na identifikaciji svake osobe koja izvrši prekršaj ili krivično djelo bez obzira o kojim osobama i o kakvom se javnom okupljanju radi, te zaštititi javni red i mir i ustavni poredak Crne Gore - poručili su u saopštenju.
Policijski službenici će, kako dodaju, i dalje kontinuirano raditi na održavanju stabilnog javnog reda i mira, sprečavanju vršenja krivičnih dela i prekršaja, zaštiti sigurnosti i imovine svih građana Crne Gore i osiguranju vladavine prava te otkrivanju i procesuiranju osoba koje svojim postupanjem narušavaju javni red i mir, izazivaju ili podstiču na nasilje i nezakonito ponašanje.
- Uprava policije će zvaničnim dopisom obavijestiti Savjet za građansku kontrolu rada policije o razlozima pokretanja prekršajnog postupka protiv članice Savjeta A. P. radi preduzimanja mjera i radnji iz nadležnosti Savjeta - dodaju u saopštenju.

Procesuirano 35 osoba zbog narušavanja javnog reda i mira početkom jula ispred Vile Gorica

Tim arheologa otkrio je kod obala Aleksandrije raskošni brod iz doba drevnog Egipta, koji odgovara opisu grčkog istoričara iz prvog vijeka, prenosi danas Gardijan.
Otkriveni brod dug je 35 metara, a bio je konstruisan tako da može da nosi centralni paviljon sa luksuzno ukrašenom kabinom.
Tim arheologa iz Evropskog instituta za podvodnu arheologiju (IEASM), pod vođstvom profesora sa Univerziteta Oksford, Frenka Godija, pronašao je brod u vodama kod potopljenog ostrva Antirodos, koje je bilo dio drevne luke u Aleksandriji.
Grčki istoričar Strabo posjetio je taj grad i opisao luksuzne brodove poput ovog, navodeći da su bili namijenjeni za izlete pripadnika dvora, kao i za grupe ljudi koji su iz Aleksandrije putovali na razne festivale i svetkovine. Kako je istoričar opisao, ovi brodovi su bili puni ljudi i danju i noću, a na njima se svirala muzika i neograničeno se plesalo.
- Ovo je izuzetno uzbudljivo pošto je takav brod prvi put otkriven u Egiptu. Ova plovila pominju razni antički autori, predstavljena su i na nekim mozaicima, ali su najčešće bili mnogo manji - kazao je Godio.
Zvaničnik Instituta, Demijen Robinson, kazao je takođe da ovakva vrsta broda nikada pre nije pronađena.
Olupina broda ostaće na dnu mora, a kako je Godio kazao, poštovaće se propisi UNESCO-a, jer ta organizacija smatra da je ovakve ostatke bolje ostaviti pod vodom.
Do sada je samo veoma mali dio ovog područja istražen, a podvodna iskopavanja bi trebalo da budu nastavljena, navodi Gardijan.

Arheolozi otkrili raskošni brod iz doba drevnog Egipta

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Tag: milorad-popovic