<p>Međunarodni dan Roma, kada se slavi istorija, kultura, identitet, jezik i doprinos romskog naroda obilježen je juče. To je prilika i da se skrene pažnja na položaj Roma kojih je iz godine u godinu sve manje u Crnoj Gori, ali i da se ispričaju priče o onima koji su, zahvaljujući podršci, uspjeli da se aktivno uključe u društvo i prevaziđu sve prepreke.&nbsp;</p>
<p><b>Sarajki Sejdović</b> se život promijenio kada je dobila posao higijeničarke. Za nju ovaj posao znači bezbrižni život.</p>
<p>- Već radim tri mjeseca, to mi mnogo znači da kao majka budem jaka za svoju djecu i porodicu. Dok nisam radila, mučila sam se razmišljajući kako da zaradi pet, šest, deset eura. Išla sam u prodavnicu da pozajmljujem namirnice za djecu - kazala je Sejdović za Televiziju E.</p>
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDIMe8z8IUzg%2F%3Figsh%3DaHA0cTk0c2VyOTk0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<p><br/></p>
<p>Vrijedne ruke stižu sve, a ljubav prema petoro djece motiv su za Sejdović da nikad ne odustane.</p>
<p>- Otkad sam počela da radim srećna sam jer znam da djeci ne fali ništa. Dosta su se mučili, ponekad nijesmo imali što da jedemo - kazala je ona.</p>
<p>Posvećenost i pozitivna energija Sarajku čine omiljenom među zaposlenima. Tako kaže i njena koleginica<b> Vesna Kontić</b> koja je prva dočekala Sarajku na radnom mjestu.</p>
<p>- Sarajka je predivna koleginica. Odlično se slažemo, jedna drugoj pomažemo. To je koleginica kakvu bi svako poželio - kazala je Vesna za TV E.</p>
<p>Posao je Sarajki Sejdović omogućio da školuje dvije kćerke. Kako kaže, bilo je mnogo odricanja.</p>
<p>- Autobuske karte su mnogo skupe. Prije sam ih za dvije kćerke mjesečno plaćala 50 eura. Kad je sin počeo u školu u Podgorici nisam bila u mogućnosti da mu plaćam kartu. Nakon toga je rekao da ne želi da me muči, već da će odustati od škole i početi da radi. Poručio je sestrama da one treba da se školuju, a on da treba da se snalazi - kazala je Sarajka.</p>
<p>Da pravo na obazovanje treba da imaju sva djeca podsjećaju i iz organizacije Help Montenegro. Pozivaju nadležne da kreiraju bolje mehanizme socio-ekonomske politike kako bi sva djeca imala jednake šanse.</p>
<p>- Moramo dosta da radimo. Još je dosta zadataka pred svima nama, ali nadam se da ćemo u postupku planiranja strategije za socijalnu inkluziju za period 2025-2030 sve ono što smo prepoznali kao probleme u prethodnom periodu na to se fokusirati. Posebno bih pozvala institucije da rade na procesu obrazovanja, osnaživanje zajednice kroz obrazovanje na svim nivoima i u svim generacijama i obezbjeđivanje zapošljavanja na tržištu rada u Crnoj Gori - kazala je za TV E direktorica HELP-a <b>Dijana Anđelić</b>.</p>
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDIMfdTdIhpU%2F%3Figsh%3DcGQ3bm80bHl5ZG4y&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<p><br/></p>
<p>Za učenje nikada nije kasno. Dokaz je Sarajka koja je zahvaljujući HELP-u i drugim organizacijama naučila da govori crnogorski jezik.</p>
<p>- Bilo mi je baš teško, neke stvari nisam umjela da kažem. Zvala sam Dijanu koja mi je dala dosta savjeta - kazala je Sarajka.</p>
<p>Sve se može kad se hoće - poruka je kojom se Sarajka vodi kroz život, a koju često dijeli sa drugima.</p>
<p>- Komšinica mi je kazala da bi željela da radi. Ja sam razgovarala sa šefom koji ju je pozvao na razgovor i danas ona ima posao - rekla je Sarajka.</p>
<p>Sarajka je sinonim za borbu, samostalnost, uspjeh i humanost. Žena velikog srca koja sebi postavlja nove ciljeve i zadatke. Sljedeći je da položi vozački ispit.</p>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Romkinja koja ne poznaje prepreke: Sarajka Sejdović sinonim za borbu, samostalnost, uspjeh i humanost

<p>Srž problema je anticiganizam, koji je najprihvatljiviji oblik diskriminacije u crnogorskom društvu. Anticiganizam se posmatra kao pitanje koje se podrazumijeva, ali ne pitanje koje treba da se rješava - ocijenila je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava <b>Nevenka Vuksanović </b>povodom obilježavanja Međunarodnog dana Roma.</p>
<p>Ovaj dan, koji se obilježava 8. aprila, ujedno je i dan proslave romske kulture i podizanja svijesti o problemu sa kojika se Romi suočavaju.</p>
<p>Država Crna Gora se u prethodne dvije, tri decenije, kaže Vuksanović, definitivno inkluzivnije bavila pitanjem romske i egipćanske zajednice i postavila neke zakonske temelje.</p>
<p>- Država je donosila strateška dokumenta koja su usmjeravala kako energiju, tako i budžet u realizaciju određenih aktivnosti i projekata koji su nesumnjivo doprinijeli napretku ove zajednice. To su u pitanju mali, ali vrlo značajni pomaci. Na lokalnom nivou bi još dosta toga moglo biti urađeno. Ta konekcija između opštinskih napora i nalora državnih nije u potpunom skladu i u narednom periodu valjalo bi da opštine imaju mnogo bolju energiju i napor usmjerenu ka konkretnim projektima - poručila je Vuksanović.</p>
<p>Smatra da smo donekle tolerantniji kao društvo.</p>
<p>- Istraživanje CEDEM-a o etničkoj distanci od prošle godine, a biće realizovano i ove godine u maju, ipak pokazuje da se etnička distanca u našem društvu smanjuje i smanjuje se i prema ovoj zajednici, ali se mora konstatovati da je ona i dalje u najvećem procentu prema egipćanskoj i romskoj zajednici i iznosi oko nekih 40 odsto. Mi smo i dalje kao društvo na poziciji da ne bismo da imamo supružnika iz ove zajednice, da ne bismo nužno da ih imamo u komšiluku, da imamo prijateljske i kumovske odnose, tu vrstu otvorenosti mi nemamo - ističe Vuksanović.&nbsp;</p>
<p>Kad se govori o napretku romske i egipćanske zajednice tu je, kako navodi, nekoliko parametara koje treba pratiti, uključujući zdravstvo.</p>
<p>- Diskriminacija, odnos etničke distance i nešto što se zove anticiganizam, što je evropski strateški okvir uveo u svoje članove, a na svu sreću onda je uvela i Crna Gora, je oblik duboko ukorijenjene predrasude po difoltu prema romskoj i egipćanskoj zajednici. Prati se i pitanje obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja, parametri siromaštva koji su i dalje najveći u ovoj zajednici, pravnog statusa, socijalne, zdravstvene zaštite i prava djece, pitanje prosjačenja koje je i dalje aktuelno - precizirala je Vuksanović.&nbsp;</p>
<p>U svim ovim segmentima je, kako dodaje, donekle došlo do pomaka u nekim oblastima mnogo više nego li u drugim.</p>
<p>- Možemo da se pohvalimo da obrazovanje definitivno uključuje mnogo više romske i egipćanske djece nego prije deset godina. Donekle se smanjila stopa dječjih brakova, ali je to pitanje i dalje visoko na agendi. Stopa zapošljavanja je donekle veća, ali to ne znači da smo mi došli blizu iskorjenjivanja ovih problema - istakla je Vuksanović.</p>
<p>Raznim projektima i djelovanjem državnih institucija u prethodnih nekoliko decenija, djelovanjem izrazito jakog civilnog sektora, posebno onih organizacija pod vodstvom ljudi koji su iz romske i egipćanske zajednice, napravio se pomak i dosta se toga pomjerilo.</p>
<p>- Prvenstveno se postavilo kao pitanje šta je anticiganizam. To se uvuklo kako u škole, tako u sudstvo i tužilaštvo, a to su sve važne institucije koje treba da budu prve instance u rasvjetljavanju situacija govora mržnje, oblika nasilja, pa vršnjačkog nasilja unutar škole, ali u najširem smislu to je definitivno pitanje pravovaljane inkluzije, koja neće ići ka asimilaciji, već će ići ka tome da se napravi valjana inkluzija romskog i egipćanskog društva. Da li je to u potpunosti moguće ukoliko mi nemamo romski jezik u školama, što je dodatno pitanje, ali smo definitivno kao društvo napravili korak naprijed - zaključila je Vuksanović.</p>
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DYBhRpiqxCx0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

500x500

Vuksanović: Anticiganizam srž problema, posmatra se kao pitanje koje se podrazumijeva, a ne koje treba da se rješava

<p>Međunarodni dan Roma je prilika da slavimo bogatstvo kulture, tradicije i istorije romskog naroda, ali i da ukažemo da Romi i Romkinje nemaju jednake šanse u crnogorskom društvu jer se i dalje se suočavaju sa sistemskom diskriminacijom, siromaštvom, kao i otežanim pristupom obrazovanju i zapošljavanju - kazali su iz Centra za građansko obrazovanje.</p>
<p>Istraživanje ove nevladine organizacije iz oktobra 2024. godine, kako podsjećaju, pokazuje da su Romi percipirani kao najdiskriminisanija grupa u Crnoj Gori.</p>
<p>- Prosječna ocjena diskriminacije iznosi 4.20, što je porast u odnosu na 3.77 iz 2023. godine (na skali od 1 do 5). Romi su gotovo nevidljivi u javnom životu Crne Gore - bez političkog zastupanja, institucionalne podrške i prisustva u medijima i javnim debatama - ističu u CGO.</p>
<p>Zato je ovaj dan, kako dodaju, važan podsjetnik da se moramo snažno zalagati za stvarnu inkluziju Roma u sve segmente društva.</p>
<p>- Svi možemo doprinijeti izgradnji solidarnijeg i pravednijeg društva, a nema pravednog društva ako neko ostaje na njegovoj margini - zaključili su u CGO.</p>
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fcgocce%2Fstatus%2F1909483339976749315%3Fs%3D12&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

CGO: Romi u Crnoj Gori najdiskriminisaniji, ali ne i zaboravljeni

<p>Međunarodni dan Roma obilježava se svake godine 8. aprila sa ciljem da se skrene pažnja javnosti na probleme i izazove sa kojima se ova zajednica suočava, ali i da se ukaže na njihovu borbu da se u većinskim zajednicama izbore za prava i slobode koje im pripadaju. U Crnoj Gori sve je više primjera da se željom i upornošću može stići daleko, uprkos predrasudama i još vidno prisutnoj diskriminaciji.</p> <p>Kada u septembru turski univerziteti otvore vrata za novu generaciju studenata, mogućnost da bude među njima traži i Podgoričanin <b>Sebastijan Bajra</b>, budući arhitekta, piše Portal Analitika.&nbsp;</p> <p>U Tursku bi mogao otići zahvaljujući ogromnom talentu koji će, nada se, prepoznati Vlada Turske, za čiju školarinu je konkurisao.</p> <h2>Borba sa predrasudama, nesigurnostim i očekivanjima</h2> <p>Put od Konika do Turske, kako kaže ovaj talentovani i, prije svega, uporni mladić, nije bio nimalo lak.&nbsp;</p> <p>Godine školovanje posebno su mu bile izazovne, ali, dodaje, i predivne.</p> <p>- U početku je bilo teško - borba sa predrasudama, sopstvenim nesigurnostima, ali i sa očekivanjima. Ipak, uz trud, upornost i veliku podršku porodice i pojedinih profesora naučio sam da vjerujem u sebe. Ovorili su mi se novi vidici i probudila želja da svojim uspjehom inspirišem i druge mlade Rome da se školuju i bore za svoje snove - rekao je Bajra.</p> <p>Teško je bilo, dodaje, uklopiti se među vršnjake iz većinske zajednice.</p> <p>- Na početku je bilo nerazumijevanja, pa i tihe diskriminacije. Ali kako su me bolje upoznavali, kroz moj rad, trud i ponašanje, uspostavili smo međusobno poštovanje. S vremenom sam stekao prijatelje koji me prihvataju onakvog kakav jesam i to mi je jako važno - ističe Bajra.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250408070440_9fb00ab78d563876b86f1d74d06c86e5c55f3c0f6650f6b4a2c123ea71b5170f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250408070440_9fb00ab78d563876b86f1d74d06c86e5c55f3c0f6650f6b4a2c123ea71b5170f" data-rendition-name="original" width="1032" height="836" loading="lazy" alt="Autorski rad Sebastijana Bajre"> <figcaption>Autorski rad Sebastijana Bajre<span></span></figcaption> </figure>  <h2>Umjetnost kao izraz identiteta i motivacija za napredak</h2> <p>Ljubav prema slikarstvu gaji od djetinjstva, a njegovi crteži i slike izlagani su u školi u Romskom centru.</p> <p>- Moj talenat za slikarstvo je prepoznala nastavnica iz osnovne škole <b>Ivana Babić</b>. Ona je ta koja mi je dala vjetar u leđa, promijenila mi je čitav pogled na budućnost i otvorila sva vrata koja su bila zaključena. Pravila bi moje izložbe u školi i tako me motivisala da radim na sebi i učestvujem na takmičenjima i izložbama. Slikarstvo me ispunjava, a kroz njega izražavam i svoju kulturu - opisao je Bajra.</p> <p>Studije arhitekture bile su logičan izbor nakon srednje građevinske škole „Inž. Marko Radević“ u Podgorici, gdje za nekoliko mjeseci treba da maturira.</p> <h2>Arhitektura kao spoj talenta, znanja i inspiracije</h2> <p>Oblast arhitekture je, kako pojašnjava Bajra, široka i omogućava mu da izrazi talenat u punoj mjeri.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250408070440_8e33fe01b3b4231c22992790f797f33ce7c241f035390e16657fa73ff9cea078.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250408070440_8e33fe01b3b4231c22992790f797f33ce7c241f035390e16657fa73ff9cea078" data-rendition-name="original" width="458" height="647" loading="lazy" alt="Autorski rad Sebastijana Bajre"> <figcaption>Autorski rad Sebastijana Bajre<span></span></figcaption> </figure>  <p>- Pored iskazivanja talenta nudi ikonstantno učenje nečeg novog i zato je arhitektura ono štomeni treba. Turska me oduvijek inspirisala svojom istorijom, kulturom i prelijepom arhitekturom. Naučio sam turski jezik gledajući serije, a sada želim tamo da studiram i učim od najboljih. Vjerujem da je Turska mjesto gdje mogu da naučim dosta novih stvari i da ostvarim svoj san - kazao je Bajra.</p> <h2>Sve više mladih Roma vjeruje u obrazovanje</h2> <p>Sagovornik Analitike poručuje da se svijest o važnosti obrazovanja se u romskoj zajednici u Crnoj Gori polako mijenja.&nbsp;</p> <p>- Ranije je bilo više nerazumijevanja i sumnje da mi to ne možemo jer smo narod koji je uvjek bio diskriminisan i stariji su rijetko koga poznavali iz naše zajednice ko je završio veliko obrazovanje. Pored toga, nisu ni oni ništa očekivali od nas pa čak i ako završimo neko obrazovanje znali su da nas niko neće zapošljavati na nekim visokim pozicijama. Ali danas sve više porodica prepoznaje važnost obrazovanja. Školovani ljudi su sve češći primjer koji daje nadu, pokazatelji da možemo mnogo više od onoga što se od nas često očekuje. I dalje ima prepreka, ali važno je da budemo prisutni, glasni i stvarno zainteresovani i žedni da to što želimo postignemo - rekao je Bajra.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250408070440_bda7c70180c50eb2d1104cd29251ec1dc8c3cc92eb6ab5f72fae2ff2b920fd25.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250408070440_bda7c70180c50eb2d1104cd29251ec1dc8c3cc92eb6ab5f72fae2ff2b920fd25" data-rendition-name="original" width="500" height="823" loading="lazy" alt="Autorski rad Sebastijana Bajre"> <figcaption>Autorski rad Sebastijana Bajre<span></span></figcaption> </figure>  <p>&nbsp;Uspjeh je dostižan, bez obzira na poteškoće</p> <p>Želi, kako dodaje, da bude primjer i da pokaže da obrazovanje nudi rmnoge opcije, da omogućava da se upozna svijet i ostvari svaki san, čak i onaj za koji se misli da nije moguć.</p> <p>- Mladi sve više žele da napreduju, da imaju bolji život jer i oni sami znaju da je ključ uspijeha obrazovanje. Kao vršnjački edukator i aktivista u nevladinim organizacijama, često razgovaram sa mladima i uvijek im poručujem da vjeruju u svoje mogućnosti, da obrazovanje otvara vrata i daje slobodu - naveo je Bajra.</p> <p>Napominje i da i podsjeća da imaju pravo da sanjaju i da nijedan san nije prevelik.&nbsp;</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250408070444_d03e6f7bd4d4bcb956f503121a97b6b523200f66bec1da00c3a5be3b124be54d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250408070444_d03e6f7bd4d4bcb956f503121a97b6b523200f66bec1da00c3a5be3b124be54d" data-rendition-name="original" width="1160" height="831" loading="lazy" alt="Autorski rad Sebastijana Bajre"> <figcaption>Autorski rad Sebastijana Bajre<span></span></figcaption> </figure>  <p>- I uvijek im ispričam svoju situaciju, kako je i meni bilo teško da nešto prođem i uspijem, da sam i ja imao situacija da nekad odustanem i sve napuštam, da sam mislio da neću uspjeti i da ću i ja završiti kao i većina romske zajednice radeći u „Čistoći“ - rekao je Bajra.</p> <p>Nije, kaže, odustao jer ga je držala misao da može biti primjer nekome i da, poslije toliko savjeta i podrške od profesora i porodice - to nije opcija.&nbsp;</p> <p>- Uvijek su neke sitnice ispred nas kao prepreka, ne samo našoj zajednici nego i u većinskoj zajednici. Međutim, na sve prepreke zaboravljamo kada nešto uspijemo i kada ostvarujemo snove koje smo zamišljali kao djeca - istakao je Bajra.</p> <p>San mu je da svojim primjerom pokaže da je uspjeh dostižan, bez obzira na poteškoće.&nbsp;</p> <p>- Planiram da se vratim kada završim fakultet i doprinosim svojoj zajednici, kroz projekte, mentorstvo i aktivizam. Isto tako, volio bih da budem profesor u srednjoj školi. Već sada radim sa mladima i trudim se da im budem podrška. Podrška porodice mi je bila presudna zato se uvijek trudim da osnažim i roditelje, jer bez njihove podrške djeci je mnogo teže. Vjerujem da je u znanju i stvarnoj želji za ostvarenjem cilja prava moć - poručuje Sebastijan</p>

1084x550

Bajra: Vjerujem da je u znanju i stvarnoj želji za ostvarenjem cilja prava moć, želim biti primjer drugima

<p>Američki predsjednik<b> Donald Tramp </b>je rekao da se ne slaže sa izjavom izraelskog premijera <b>Benjamina Netanjahua</b> da nema gladi u Gazi, nakon što se u Škotskoj sastao sa britanskim premijerom <b>Kirom Starmerom</b>.</p>
<p>Tramp je opisao situaciju u Gazi kao "užasnu" i dodao da SAD "moraju da pomognu na humanitarnoj osnovi", prenosi BiBiSi (BBC). Rekao je da će postaviti centre za hranu u koje ljudi mogu da uđu i da neće biti "granica", dodajući da je "ludo" da ljudi sada mogu da vide hranu iza ograde, ali da ne mogu da dođu do nje.</p>
<p>Kada su Trampa novinri pitali da li se slaže sa Netanjahuovim opaskama o gladi u Gazi Tramp je odgovorio: "Ne znam. Na osnovu televizije rekao bih ne posebno, pošto ta djeca izgledaju jako gladno", prenosi agencija AP.</p>
<p>- Hoćemo da se nahrane djeca - rekao je Tramp.</p>
<p>Starmer koji je stajao pored Trampa rekao je da mora da se postigne primirje u Gazi, gdje je "situacija očajna".</p>
<p>Tramp je potvrdio da će on i Starmer razgovarati o humanitarnoj situaciji u Gazi.</p>
<p>Američki predsjednik je rekao da je "teško imati posla sa Hamasom", i da će sada kada imaju manje talaca biti teže da se postigne sporazum, zato što Hamas taoce koristi kao štit, "a kada ih predaju više nemaju štit".</p>
<p>Ali Tramp je dodao da on i izraelski premijer Benjamin Netanjahu prave "razne planove".</p>
<p>Po njegovim riječima, u nekim slučajevima znaju gdje Hamas drži taoce, ali da ima i argumenata za i protiv raznih pristupa kako se oni mogu izvući.</p>
<p>Izrael je juče objavio da će pauzirati vojne operacije u nekim oblastima u Gazi 10 sati dnevno, da bi poboljšao dostavu pomoći. Ali pored tih mjera nastavljene su izraelske operacije na drugim mjestima u Gazi.</p>
<p>Humanitarne agencije pozdravile su nove izraelske mjere, ali su ocijenile da su nedovoljne. Slike mršave djece izazvale su globalnu ogorčenost. Većina stanovništva u Gazi sada se oslanja na pomoć, a dolazak do hrane postao je sve opasniji.</p>

Tramp odbacio Netanjahuovu tvrdnju "da nema gladi u Gazi"

<p>Američki predsjednik <b>Donald Tramp </b>izjavio je da će skratiti rok za prekid vatre koji je dao ruskom predsjedniku<b> Vladimiru Putinu</b> na 10 do 12 dana, zbog rastuće frustracije zbog nastavka bombardovanja Ukrajine i nedostatka napretka ka miru.</p>
<p>Govoreći novinarima u Turnberiju u Škotskoj 28. jula, Tramp je rekao da je "veoma razočaran" Putinom i da "ne mora da čeka" kraj početnog roka od 50 dana koji je dao ranije ovog mjeseca, ako Moskva ne postigne mirovni sporazum s Kijevom.</p>
<p>- Postaviću novi rok od oko 10 ili 12 dana od danas - rekao je Tramp novinarima uoči sastanka s britanskim premijerom <b>Kirom Starmerom.</b></p>
<p>- Kada s nekim imate posla dovoljno dugo, znate šta će uraditi — ili neće. Dao sam mu [Putinu] šansu. On je ne koristi - dodao je Tramp.</p>
<p>Bijela kuća nije precizirala koje korake će preduzeti ako Rusija ne odgovori, iako je Tramp rekao: "Možda ćemo ipak postići dogovor s Rusijom, ali je proces već u poodmakloj fazi".</p>
<p>Prošlog petka, državni sekretar <b>Marko Rubio</b> rekao je da Tramp "gubi strpljenje" s Moskvom i "pokazuje sve manju spremnost da nastavi da čeka", nagovještavajući moguće ozbiljne posljedice.</p>
<p>Ukrajina je pozdravila Trampove izjave. <b>Andrej Jermak</b>, šef Kancelarije predsjednika Ukrajine, napisao je na Telegramu da se zahvaljuju Trampu na njegovom čvrstom stavu i jasnom signalu — mir kroz snagu.</p>
<p>- Predsjednik Tramp je izjavio da skraćuje rok koji je dao Putinu da okonča rat jer vjeruje da je odgovor očigledan. Putin razumije samo snagu, i ta poruka je sada jasno i glasno poslata. Ovo je princip koji u potpunosti dijeli predsjednik <b>Volodimir Zelenski</b>."</p>
<p>Rusija još nije zvanično komentarisala Trampovu najnoviju izjavu.</p>
<p>Delegacije Ukrajine i Rusije sastale su se 23. jula na trećem krugu mirovnih pregovora koji su započeli 16. maja, ali nije postignut značajan pomak.</p>

Tramp dao Putinu novi rok od 10 do 12 dana za dogovor o Ukrajini

<p>Danas se navršila 51 godina od svečanog otvaranja Njegoševog Mauzoleja na Lovćenu.</p>
<p>Jedna od najimpozantnijih struktura u Crnoj Gori, monumentalno djelo dostojno veličine crnogorskog vladara, pjesnika i filozofa, građeno je dugo, a zahtijevalo je velika novčana ulaganja i nekeod dotad najkompleksnijih segmenata građevinskih radova na ovim prostorima.</p>
<p>Vlada SR Crne Gore je usvojila inicijativu o podizanju Mauzileja 1952. godine, kada je taj posao povjeren slavnom vajaru Ivanu Meštroviću.&nbsp;</p>
<p>Pripreme za radove su potrajale, najprije jer je projekat u velikoj mjeri realizovan iz crnogorskog budžeta.&nbsp;</p>
<p>Otud je 1969. godine formiran i Odbor za izgradnju Mauzoleja, u kojem su bili eminentni kulturni i društveni radnici iz svih djelova Jugoslavije, a čiji je zadatak bio da budu ubrzane aktivnosti, među kojima i prikupljanje sredstava.</p>
<p>Doduše, prvi segmenti Mauzoleja bili su gotovi pedesetih. Tokom 1957, na Cetinje je stigla gotovo 30 tona teška Njeoševa skulptura. Dvije godine kasnije, u prijestonicu Crne Gore dopremljene su i dvije karijatide. Te skulpture su kasnije dopremljene na vrh Lovćena vagonima kroz tunel, u kojem su se nalazile specijalno izrađene šine.</p>
<p>Izazov dopremanja betona sa kote 300 metara niže u odnosu na Jezerski vrh prevaziđen je postavljanjem grandiozne dizalice, za čije je montiranje angažovan i helikopter. Dizalica se, kako će reći građani Cetinja, u to doba vidjela iz same prijestonice.</p>
<p>Ostaće upamćeno da je individualne priloge za gradnju Mauzoleja dobrovoljno izdvojilo gotovo 5.000 građana.<br/>
</p>
<p>&nbsp;Što se tiče same svečanosti, upriličene na ovaj datum 1974, na vrhu Lovćena tada su bile hiljade građana, ali i delegacije svih jugoslovenskih republika i pokrajina.&nbsp;</p>
<p>Čin svečanog otvaranja obavio je predsjednik Predsjedništva SRCG Veljko Milatović, a pred okupljenima je govorio i predsjednik Republičke konferencije SSRN Crne Gore Nenad Jovanović. Nakon toga, Njegoševe recitale su na Jezerskom vrhu izvodili eminentni glumci iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Dubrovnika i Titograda.</p>
<p>Program svečanog otvaranja trajao je od 10 do 14 časova. Odmah nakon toga, Mauzolej je otvoren za posjete građana.</p>
<p>Taj je dan na Cetinju bio naročito svečan. Jer, pored otvaranja Mauzoleja, u Biljardi je otvorena velika izložba „Umjetnici Jugoslavije Njegošu“. U večernjim satima, na Ljetnjoj pozornici, ansambl Crnogorskog narodnog pozorišta izveo je predstavu „Gorski vijenac“.</p>

Monumentalno djelo i epohalan poduhvat: Ovo su neke od ključnih informacija o gradnji i otvaranju Njegoševog Mauzoleja

<p>Crna Gora će u oktobru biti domaćin velike investicione konferencije na kojoj se očekuje prisustvo najviših zvaničnika iz Evropske unije, saopštila je na mreži <i>X</i> ministarka evropskih poslova <b>Maida Gorčević</b>.</p>
<p>Kako je navela, ova konferencija biće prilika da se evropskim partnerima predstavi napredak koji je Crna Gora ostvarila na putu ka članstvu u EU, ali i da se dodatno poveća vidljivost zemlje kao atraktivne destinacije za ulaganja.</p>
<p>- Fokus će biti na obnovljivoj energiji, održivom agrobiznisu, turizmu i informacionim tehnologijama- poručila je ministarka.</p>
<p>Učešće Evropske komisije u organizaciji ovog događaja, kako je istakla, potvrđuje snažnu podršku evropskom putu Crne Gore i otvara dodatne mogućnosti za konkretne investicije iz EU u crnogorsku privredu.</p>

Gorčević: Crna Gora domaćin velike investicione konferencije u oktobru uz podršku EK

<p>Kada<b> Aleksandar Vučić</b> razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.</p>
<p>Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.</p>
<h3><b>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</b></h3>
<p>Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.</p>
<p>Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.</p>
<p>Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.</p>
<h3><b>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</b></h3>
<p>Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.</p>
<p>Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.</p>
<h3><b>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</b></h3>
<p>Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.</p>
<p>To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.</p>
<h3><b>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</b></h3>
<p>U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.</p>
<p>Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.</p>
<h3><b>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</b></h3>
<p>Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“</p>
<p>Eh, nekad bilo!</p>
<p>Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.</p>
<h3><b>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</b></h3>
<p>Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.</p>
<p>Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.</p>
<h3><b>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</b></h3>
<p>Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.</p>
<p>U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.</p>
<h3><b>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</b></h3>
<p>Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“</p>
<p>Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.</p>
<p>Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.</p>
<h3><b>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</b></h3>
<p>Ne daj da ti mijenjaju ime.<br/>
Ne daj da ti prepravljaju istoriju.<br/>
Ne daj da ti krstom zamijene zakon.<br/>
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila.<br/>
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.</p>
<p>Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.</p>
<p>Digni glas dok još možeš da govoriš.<br/>
Glasaj dok još imaš pravo glasa.</p>
<p>Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".</p>
<p>I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.</p>
<p>Vučićeva jesenja ofanziva dolazi.<br/>
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore.<br/>
Ako ih još ima!</p>

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

<p>Iz Demokrata su saopštili da je pas sumnjiv da je komita, te da je više nego očigledno da iza njegovog djelovanja stoje<b> Ljubo Milović</b> i <b>Radoje Zvicer</b>. &nbsp;Unutrašnjom istragom utvrdiće se da li je pas služio u odjeljenju koje je nekad bilo pod kontrolom <b>Zorana Lazovića, </b>satirično je na Iks mreži prokomentarisao poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza <b>Nikola Zirojević</b>, reagujući na informaciju da je na Dvorskom trgu na Cetinju policajac, prema nezvaničnim navodima, sam sebe ranio dok je pokušavao da savlada psa.</p>
<p>Istovremeno, kako dodaje, potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, <b>Aleksa Bečić</b>, naložio je hitan veting u redovima policijskih pasa, dok je potpredsjednik Vlade<b> Momo Koprivica</b> rekao da je prošlo vrijeme kada je Bemax mogao ubacivati pse u policijske redove.</p>
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FZirojevicNikola%2Fstatus%2F1949440884157935648&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<p><br/></p>
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcetinje-policajac-se-ranio-dok-je-pokusao-da-obuzda-psa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Pas je komita, iza njega stoje Zvicer i Milović, Bečić naložio hitan veting policijskih pasa

<p>Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. </p> <p>Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem. </p>  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanović<span></span><span>etv</span></figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> <p>Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... </p> <p>Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. </p> <p>Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo!</p> <p>Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?</p>  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu <span></span><span>etv</span></figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> <p>Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“?</p> <p>Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici?</p> <h2>Izdaja države</h2> <p>Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara. </p>  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečić<span></span><span>etv</span></figcaption></figure>  <p>A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. </p> <p>Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. </p> <p>U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?</p>

Oslobođenje od „oslobodilaca“

<p>Nakon što je njegov sin zadobio ozbiljnu povredu, Nikšićanin <b>Spasoje Krunić</b> odlučio je da se javno obrati Ministarstvu zdravlja <b>Vojislavu Šimunu</b> i crnogorskoj javnosti, ukazujući na ozbiljne propuste u funkcionisanju zdravstvenog sistema.</p>
<p>Kako navodi u otvorenom pismu, povreda koju je njegov osamnaestogodišnji sin zadobio u utorak, 22. jula, zahtijevala je hitnu medicinsku intervenciju, uključujući davanje tetanus vakcine. Ipak, u nikšićkoj bolnici vakcine nije bilo, niti osnovnih sredstava poput joda za čišćenje rane – koje su, prema njegovim riječima, sami morali da kupe.</p>
<p>- Od utorka do petka živjeli smo u strepnji, jer dijete nije imalo zaštitu od tetanusa. Možete li Vi kao roditelji mirno spavati da se ovako nešto dogodi vašem djetetu? – navodi Krunić u pismu.</p>
<p>Vakcinu je, kaže, uspio da obezbijedi tek tri dana kasnije – preko ličnih poznanstava, i to u savjetovalištu za djecu Doma zdravlja Nikšić. Tvrdi da se ova vakcina ne može kupiti na tržištu i da je dostupna isključivo kroz javne zdravstvene ustanove.</p>
<p>Posebno zabrinjava što, prema informacijama koje je tom prilikom dobio, trenutno u ustanovi nema ni penicilina, niti seruma protiv ujeda zmija, što dodatno ugrožava građane, posebno u ruralnim sredinama.</p>
<p>- Je li ovo moguće, ministre? Da li građani znaju u kakvom se stanju nalazi zdravstveni sistem? Kome smo prepušteni? – pita Krunić, ističući da ne traži odgovor za sebe, već apeluje da nadležni reaguju tamo gdje treba.</p>
<p>Otvoreno pismo zaključuje pitanjem:&nbsp;</p>
<p>- Volite li ovu zemlju? Ako je volite, znate šta treba da uradite.</p>
<p>Njegovo obraćanje izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se i drugi građani javili sa sličnim iskustvima, izražavajući zabrinutost zbog sve češćih nestašica osnovnih medicinskih sredstava u javnom zdravstvu.</p>

Tag: medunarodni-dan-roma