U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati pogledajte: 
 
Tema dana - Pad povjerenja u MUP 
 
- Prema rezultatima istraživanjima javnog mnjenja, koja Centar za demokratiju i ljudska prava objavljuje godišnje, povjerenje u policiju palo sa 53,5 odsto u prošloj na 44,1 odsto u ovoj godini. To, kako je navela građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić, predstavlja najveći pad povjerenja između dva uzastopna mjerenja u posljednjih deset godina, na reprezentativnom uzorku.
- Razgovaramo o društveno-političkoj atmosferi, reakciji institucija na revizionizam i urušavanje antifašističkih temelja, neuspjehu u izboru sudija Ustavnog suda i ispunjavanju reformi u procesu integracija, popravljanju odnosa sa Hrvatskom i Turskom nakon poteza vlasti koji su ih uzdrmali...
Gost emisije je potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi Amra Tahirović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Informativna emisija 24 sata: Gost Mirsad Nurković

Poruke istorijskog revizionizma sve glasnije odzvanjaju Crnom Gorom. Negiranje antifašističkog nasljeđa, veličanje zločinaca i političko prekrajanje činjenica postali su moćno oružje u produbljivanju podjela. Povodom bojkota Dana oslobođenja Pljevalja, sagovornici TV E upozoravaju da se fašistički narativi šire kroz institucije, simbole i javni diskurs.
<h2>BORBA ZA (ANTI)FAŠISTIČKO NASLJEĐE</h2>
Sagovornike TVE ne čudi ni to što predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš bojkotuje 20. novembar – dan kada opština slavi oslobođenje od fašističkih okupatora.
- Izjava predstavnika opštine da je 20. novembar najžalosniji datum Pljevalja samo pokazuje, nažalost, njegovo veliko neznanje i njegovu zlu namjeru da produbi jaz između ljudi koji žive u Pljevljima, koji su živjeli vjekovima u međusobnom skladu - kazao je politikolog, građanski aktivista i novinar Emir Pilav.
On poručuje da je taj jaz sve dublji i da Pljevlja, koja su nekada bila simbol multikulturalnog sklada, postaju sinonim za fašizam i destruktivnu vlast. To pokazuju događaji od 2020. do danas, kada vlast insistira na ukidanju antifašističkog praznika i uvođenju crkvenog kao Dana Opštine.
- Laž koja se ponavlja više puta postaje istina. Mi u Crnoj Gori živimo situaciju da propagiranje fašizma, propagiranje istorijskog revizionizma, veličanje ratnih zločinaca je, nažalost, uopšte prihvatljiv brend zato što nema otpora, nema sankcija, jer mi nemamo institucije koje rade onako kako treba da rade, nemamo funkcionalno sudstvo, funkcionalno tužilaštvo, Ministarstvo unutrašnjih poslova - istakao je Pilav.
Fašizam se postepeno širi - preko institucija, simbola, narativa, stava su stručnjaci koji primjećuju da je Crna Gora opasno, ali pogodno tlo za takve ideje.
Psihološkinja, građanska aktivistkinja i feministkinja Ervina Dabižinović kazala je da svaka vrsta današnjeg fašizma zapravo djeluje vrlo naivno, "da dolazi iz srca".&nbsp;
- To su narativi koji govore o nekom pomirenju, o stvarima koje su ljudima bliske. Međutim, društvene nepravde i zloupotrebe koje se na osnovu etničkog i nacionalnog indentitea vrše, zapravo završavaju u tim tamnim sobama istorije i društvo je spremno da mržnjom prema drugom djeluje, kao što su bili primjeri koje smo nedavno vidjeli u Podgorici - kazala je ona.
<h2>RASKRINKAVATI SPORNE NARATIVE</h2>
Iako pojedini narativi djeluju prepoznatljivi, važno je raskrinkavati ih. Na to su nedavno upozorili iz Centra za demokarstku tranziciju kada je jedan od mitropolita Srpske pravoslavne crkve Metodije izjavio očiglednu neistinu, da su samo dvije partizanske brigade bile “crnogorske”.
- Naravno mi smo napisali tekst koji nije nikakva filozofija ili nekakva pamet, ali hoću da vam kažem kako je reagovao jedan moj prijatelj sinoć. Šalje mi poruku I kaže: super je tekst. I ja kažem: gotovo mi je bilo neprijatno da pišem o tako očiglednim stvarima, da je to tako očigledna laž, da je to tako očigledna izmišljotina. I on mi kaže bolje to da pišeš nego za pola godine da ubjeđuješ ljude da je Zemlja okrugla. Dakle, ako im se popusti, ako im se dozvoli, ako se ne budemo borili protiv toga, dešavaće nam se to što se dešava - kazao je ranije za TV E izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica.
I nastavlja da se dešava. Primjera je mnogo, od podizanja spomenika četničkom zločincu Pavlu Đurišiću, podizanje spomenika pokojnom Amfilohiju koji je negirao crnogorsku naciju i islam nazivao lažnom vjerom, odlikovanje ordenom velike zvijezde, insistiranjem na podizanju kapele na Lovćenu i tako u nedogled, ili dok država i društvo – ne kažu, dosta.

Pilav: Veliko neznanje i zla namjera Vraneša; Dabižinović: Društvene nepravde i zloupotrebe završavaju u tamnim sobama istorije

U Informativnoj emsiji "24 sata" na Televiziji E, u 19 sati, pogledajte:
Tema dana: Istorijski revizionizam na putu ka EU 
Govorimo o tome: 
- Mještani Botuna razapelišator, ne odustaju od namjere da spriječe gradnju kolektora. 
- Crna Gora 10. u Evropi po Globalnom indeksu organizovanog kriminala za 2025. 
- Nadležni bez adekvatnog odgovora na falsifikovanje istorijskih činjenica, ocijenjeno tokom drugog dana Cetinjskog foruma 
- Intenzivne borbe na istoku Ukrajine, oko grada Pokrivska. Ruske snage tokom noći gađale i civilnu infrastrukturu u Kijevu.
Gost: Milivoj Bešlin, istoričar.
Informativnu emisiju "24 sata" večeras vodi: Marina Ilić.

Informativna emisija 24 sata: Tema - istorijski revizionizam na putu ka EU, gost Milivoj Bešlin

Crnogorska medijska scena je, po meni, bukvalno borba za državu. Oni koji joj rade o glavi negirali bi i ono „C“ u šifri „BHSC“ jezik - ocijenio je dugogodišnji novinar i direktor sarajevskog Media centra Boro Kontić u intervjuu za Portal ETV.
Osvrnuvši se na činjenicu da su četiri privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori u apsolutnom ili većinskom vlasništvu srpskog kapitala i na širenje srpske nacionalističke propagande, Kontić je ukazao da su mediji odavno prestali da budu „sredstvo informisanja“ - te da su sve više dio etničkog naoružanja.
- To je počelo uoči ratova devedesetih. Propagandno novinarstvo je imalo ključni cilj: opravdati zločine. Kad se lažno izvijesti da u „Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima“ onda to implicira da je sve dozvoljeno kao reakcija. Da su ti ljudi tamo zasluženo u opsadi, zasluženo pod granatama, zasluženo ubijani, izgladnjivani, svakojako terorisani - naglasio je Kontić ističući da su u svijetu problem „fake news“, a kod nas „fake reality“, odnosno iskrivljena stvarnost koju kreiraju takvi mediji.
PORTAL ETV: Zdravko Grebo, čijem ste liku i djelu posvetili knjigu, upozoravao je da ljudi mogu imati različite identitete - ali da ne smiju dovoditi u pitanje državu u kojoj žive. Aktuelna politička zbilja, kako u Bosni i Hercegovini kojoj Milorad Dodik otvoreno prijeti razbijanjem, tako i u Crnoj Gori - koja se kao riba na suvom batrga u „srpskom svetu“ i dominaciji Srpske pravoslavne crkve nad državom, nije ništa novo - već kontiunitet iste destruktivne politike. 
 
No, nije li napokon došao momenat, i što bi još trebalo da se desi da ova poruka postane ultimatum - a ne samo još jedna u moru rabljenih fraza - pa da se konačno izborimo sa okupatorsko-fašističkim obrascima sa početka devedesetih? Je li za to dovoljno da padne vlast - prije svega Vučić u Srbiji, onda u Crnoj Gori, a i da se Dodik konačno uhapsi?
KONTIĆ: Profesor Grebo je studente učio o Ustavu u materijalnom smislu - kao konsenzus ljudi koji znaju da zajednica u kojoj žive jeste zajednica koju vole. Drugim riječima, kao građani su lojalni najvišem pravnom aktu u zemlji. A sve ostalo, govorio je - politički aranžmani, dvodomne ili jednodomne skupštine, pitanje nacionalnog identiteta... Stvar je dogovora.
U pravu ste, profesor je smatrao da postojanje različitih identiteta ne smije dovoditi u pitanje državu u kojoj žive. To je teorijski okvir. U našoj praksi upravo se ta različitost koristi kao krunski argument za podjele.&nbsp;
Budimo iskreni, u našim slučajevima, to je paravan za primjenu starog imperijalnog plana koji mijenja ime (nekad Velika Srbija - danas srpski svet), ali ne i suštinu.
Kad spominjete Dodika samo da podsjetim: on je prvi put prije dvadeset godina, u jesen 2005. doveo u pitanje državu u kojoj živi. Izjavio je da će biti: „ili tri federalne jedinice ili će se Bosna i Hercegovina raspasti“. Godinu kasnije, juna 2006. otišao je korak dalje. Najavio je referendum za izdvajanje entiteta Republika Srpska iz Bosne i Hercegovine. Jedini koji je, u oba slučaja, reagovao na ove izjave bio je upravo profesor Grebo.
On je pozive Dodika u pravnom smislu ocijenio „kao veleizdaju za koju se u normalnoj državi hapsi“. Dodajući da je Dodiku „mjesto u nekom, ako želi da bira, multietničkom zatvoru“.
Trebale su dvije decenije i Dodikovo uporno ponavljanje protivustavnih stavova da se ovo, barem dijelom, ostvari. I to tek uz pomoć i pritisak međunarodne zajednice.
Što se tiče Vučića, ali i Dodika, manje je bitna personalna promjena jer bi, i padom njihove vlasti, vjerovatno, sve ostalo isto. Plan na kojem počiva ta politika mora da se promijeni, a ta se svijest ne mijenja brzo. Ako ima pouka ona je jednostavna: Primjenimo pozitivno pravo.
PORTAL ETV: Ratnom zločincu, koljaču i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, podignut je spomenik u avgustu u Gorenjem Zaostru kod Berana. Tom skupu su prisustvovale pristalice SPC, i očigledno, četničkog pokreta, revizionisti i fašisti. Da su upravo takvi pokazali su fizičkim, ničim izazvanim, napadom na dvojicu fotoreportera „Pobjede“ i „Vijesti“ – ujedno jedinih predstavnika medija na tom događaju.
Ovaj fašistički skup nije, kako bi se očekivalo, obezbjeđivala specijalna jedinica policije. Na terenu su bila dva policajca u civilu - koja nijesu spriječila napad mase na fotoreportere.
Što nam ovo govori o kapacitetima, volji i spremnosti aktuelne vlasti da zaustavi moralni i istorijski sunovrat, otvoreni fašizam SPC i agresiju njihovih pristalica?
KONTIĆ: Tim povodom vam mogu postaviti jedno naizgled nemoguće pitanje: Što bi se dogodilo da su ljudi koji su krojili mapu svijeta, ali i političko ustrojstvo država nakon Drugog svjetskog rata, odlučili da u Jugoslaviji priznaju vlast svim stranama koje su vojno učestvovale u ratu? I da su tako 1945. ravnopravno pobijedili i partizani i četnici i ustaše. I shodno tome te tri strane podijelile vlast u Jugoslaviji 1945.
Jasno je da je ovo pitanje iz kategorije nemogućih, jer su tri ključna lidera, Čerčil, Staljin i Ruzvelt, odlučili drugačije. Priznali su pobjedu i vlast svojih jedinih saveznika - Titovih partizana. S druge strane Titovi partizani nijesu čekali nikakva priznanja nego su sami, svojom borbom, izborili pobjedu nad fašizmom.
Ovo uzimam kao polaznu tezu kada želim odgovoriti na prosto pitanje: U kakvom prostoru mi danas živimo? Na kojim principima je sklopljena igračka zvana Dejtonska Bosna i Hercegovina? Ili podizanje spomenika četničkom komandantu u Crnoj Gori.
Izgleda nevjerovatno ali, po meni tačno, da živimo u vremenu u kojem su svi ovdašnji učesnici Drugog svjetskog rata - pobijedili. I ustaše i četnici i partizani. Pedeset godina kasnije. Dok se partizani ne probude?&nbsp;
PORTAL ETV: Spomenik Đurišiću je premješten u crkvu u Gorenjem Zaostru, a onda i u manastir Đurđevi stupovi - i to uz pozivanje na Temeljni ugovor koji je potpisao bivši premijer Dritan Abazović, a koji - iako svi crnogorski zakoni imaju primat nad njim, nalaže da policija u crkvu ne može ući bez njihove dozvole.
Iako beransko tužilaštvo spomenik tretira kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, sud je do skoro kočio sprovođenje naloga da se on izuzme. Pošto je sutkinja već dva puta odbila zahtjev ODT-a, krivično vijeće suda je treći put odlučivalo o tome i donijelo konačnu odluku da se spomenik oduzme. No, taman kad se u taj posao krenulo - saznali smo da je spomenik ponovo premješten - i još niko ne zna gdje je. Doduše, spomenik nije pronađen u konaku, ali je mitrpolit Metodije rekao da samo on ima ključ od nekih prostorija i da ako policija hoće da uđe u njih - da nalog mora da bude na njegovo, a ne ime igumana manastira.
Je li sve ovo inspirativan materijal za „Top listu nadrealista“ ili je i za to previše sumorno? Što mislite da stoji iza ovako transparentnog podređivanja crnogorskih institucija, zakona i vlasti Crkvi Srbije?
KONTIĆ: Volio bih vidjeti tu „nadrealnu priču“ jer je satira jedan od mogućih odgovora na ovaj dramolet u kojem postoji spomenik koji je u međuvremenu nestao, a istinu o tome zna samo svešteno lice.
Što bi se reklo, humoristički početak s potencijalom. Još ako je sveštenik nijem, imamo hit.&nbsp;
Ali, taj se film neće dogoditi jer su političari gotovo svugdje u svijetu zabranili ili zabranjuju smijeh i satiru. To se danas događa čak i u Americi.
U Britaniji je otkaz dobio karikaturista „Gardijana“ Stiv Bel zbog čijih karikatura su cijepali tu stranicu iz novine kad su ih donosili engleskom premijeru Toniju Bleru.&nbsp;
Nije mogao da ih gleda. Kako kaže novinar Ed Vulliamy: „Što god pronađete o političarima i njihovim poltronima od korupcije do ubilačkih ratova oni će to nadživjeti. Nastaviće zarađivati, postaće profesori, doktori, direktori kompanija. Jedino čega se boje je smijeh, humor. Da će biti predstavljeni kao dvorske lude“.
U ozbiljnom svijetu sve ovo potvrđuje onu, naizgled, paradoksalnu rečenicu, koju je izgovorio stranac dobro upućen u ovdašnja zbivanja: „Na Balkanu je najmanje predvidljiva - prošlost“.
Svugdje se u svijetu nastoje predvidjeti budući tokovi, a kod nas se sva energija društva troši na redizajniranje prošlosti. I ta ambicija isisava kompletnu energiju društva.
Pojedinci mogu da reagiraju emotivno, ali država ima poluge vlasti. Čuveni princip koji se stalno obećava na evropskom putu glasi: „Rule of Law“ ili „vladavina prava“. Prema tome, primjenimo ga i biće nam lakše.&nbsp;
Što stoji iza svega ovoga? Bojim se da će u konačnici biti novo usporavanje Crne Gore na putu prema Evropskoj uniji. Ako to i nije pravi cilj. Jer ako ne pristupi EU u narednih nekoliko godina - svako duže čekanje škodiće novim generacijama Crnogoraca.
Jasno je da svi ovdašnji problem neće odmah nestati, ali članstvo u EU poziciju Crne Gore čini mnogo stabilnijom u odnosu na svaku vrstu pritiska spolja.
PORTAL ETV: Četiri privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori su u apsolutnom ili većinskom vlasništvu srpskog kapitala, a posebno dvije - TV Adria i Prva - ističu se po širenju srpske nacionalističke propagande. Koliko i zašto je opasna takva koncentracija vlasništva? Što stoji iza toga?&nbsp;
KONTIĆ: Mediji su odavno prestali da budu „sredstvo informisanja“ - a sve su više dio etničkog naoružanja. To je počelo uoči ratova devedesetih. Propagandno novinarstvo je imalo ključni cilj: opravdati zločine.
Kad se lažno izvijesti da u „Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima“ onda to implicira da je sve dozvoljeno kao reakcija. Da su ti ljudi tamo zasluženo u opsadi, zasluženo pod granatama, zasluženo ubijani, izgladnjivani, svakojako terorisani. Ako ste primjetili nedavno, i ljudi u Gazi su prvo proglašeni životinjama, pa je onda uslijedilo ravnanje teritorije i otvoreni genocid.&nbsp;
U glavama „srpskog sveta“ rat i raspad Jugoslavije u suštini nijesu okončani. Ciljevi nijesu do kraja postignuti. U međuvremenu regrutiran je i dostojan podmladak novinarskim perjanicama iz devedesetih.
Otvorena rana regiona jeste tabloidno novinarstvo. Notorna je činjenica da dominira srbijanskom medijskom scenom i da je jedan od najprofitabilnijih izvoznih artikala.
Crnogorska medijska scena je, po meni, bukvalno borba za državu. Oni koji joj rade o glavi negirali bi i ono C u šifri BHSC jezik.
Javni servisi, koji svi mi plaćamo, su nažalost politička alatka. U rukama su političkih stranaka koje ih plaćaju kako bi prenosili manje-više jedan politički glas.
U svijetu su problem „fake news“, dok je kod nas „problem fake reality“, odnosno iskrivljena stvarnost koju takvi mediji plasiraju.
Opasna je ova koncentracija vlasništva jer medijske poruke - to je već opšte mjesto - dramatično utiču na javnost u jednoj zemlji.

Anja Ivanović

U glavama „srpskog sveta“ rat i raspad Jugoslavije u suštini nijesu okončani, ni ciljevi do kraja postignuti

Na lokalitetu Lobanje glave, juče je služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine, prenio je sajt Eparhije budimljansko-nikšićke.
Pomen omladini, koja je prije 81 godinu ubijena na krnovskim planinskim vijencima, služio je Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije sa sveštenstvom i monaštvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.
- Sabranim potomcima, rodbini i poštovaocima nevine žrtve ubijenih mladića, kojima se ni posle toliko vremena ne zna groba, ni mramora - kazao je mitropolit Metodije.
Dodao je da je cijela Crna Gora tada i svaka skoro muška glava ,,odskočivši od zločinaca na početku Drugog svjetskog rata zbog raznih Pasjih groblja i drugih zločina koja su činili komunisti otišla u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini da brani svoju zemlju”.
- Zato je bilo hiljade i hiljade pripadnika tog pokreta. Samo su dvije brigade bile crnogorske i partizanske. To je manjina koja je činila zločin nad većinom i zato su bez suda i presude u stotinama ubijali kao i ovdje na ovom mjestu - kazao je mitropolit Metodije.
Predsjednik Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, kazao je da je juče na Krnovu, u organizaciji udruženja "Kosovski božur od Nikšića" služen parastos "mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine".
Tog datuma je, tokom Drugog svjetskog rata, partizanska 7. crnogorska udarna omladinska brigada na Krnovu izvela napad na položaje četničkog 8. “gvozdenog” puka Pavla Đurišića. Sa skupa je juče, kako je saopštila eparhija na čijem je čelu, poslata "jedinstvena poruka da se na mjestu stradanja na Krnovu podigne spomen-obilježje, hram, da se prikupe sva imena oko 350 ubijenih".
Mandić je kazao da se 1944. dogodio "zločin protiv mladosti Crne Gore".
- Danas sam na Krnovu prirustvovao parastosu koji je služio Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije sa brojnim sveštenstvom te mitropolije i tom prilikom položio vijenac u znak sjećanja na preko 300 golobradih, većinski maloljetnih, mladića naše zemlje, koji su brutalno strijeljani u strašnom ratnom zločinu bratoubilaštvom oboljele naše domovine za vrijeme Drugog svjetskog rata, i kojoj se ni dan danas ne zna groba, ni mramora. Činjenica da je samo jedan od njih imao svoje potomstvo u momentu kada je ubijen, govori sve o veličini ovog zločina protiv mladosti Crne Gore - napisao je Mandić u subotu na mreži X.

Metodije: Samo su dvije brigade bile crnogorske i partizanske, komunisti činili zločine

Poslanici Pokreta Evropa sad, Gordan Stojović i Miloš Pižurica, poslanici stranke premijera Milojka Spajića, podnijeli su prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš koji je usvojen 2011. godine. Između ostaloga, traže da se iz čl. 1 postojećeg zakona briše riječ „nasilna” u formulaciji o aneksiji iz 1918. godine! „Jedna od KLJUČNIH IZMJENA”, navode potpisnici, „odnosi se na brisanje termina ‘NASILNE’ iz čl. 1 zakona, što nije usmjereno na reviziju istorijskih činjenica, već na prevazilaženje negativnih konotacija i smanjenja polarizacije društva koje je korišćenja ovoga termina do sada izazivalo”. „Termin ‘nasilna aneksija’ nosi duplo značenje”, tvrde poslanici PES-a, „jer je sama aneksija po definiciji čin koji podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa dodatno naglašavanje ‘nasilna’ postaje suvišno”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011161044_bac083ce83af2dddb7e82be67ed6e6ee79e71a50a42bb2c865b37b76b171ab0d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251011161044_bac083ce83af2dddb7e82be67ed6e6ee79e71a50a42bb2c865b37b76b171ab0d" data-rendition-name="original" width="902" height="826" loading="lazy" alt="pes dokument"> </figure>  U propratnom aktu, juče, 10. oktobra dostavljenom Andriji Mandiću, a „radi stavljanja u skupštinsku proceduru”, poslanici PES dodaju: „Ovim se želi promovisati dijalog i pomirenje društvu, uz očuvanje poštovanja prema zajedničkoj istorijskoj baštini”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011161048_1a8d099573f8815decc11f9f5996952103adad5e3864f89aae4ff3ac6f4bd799.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251011161048_1a8d099573f8815decc11f9f5996952103adad5e3864f89aae4ff3ac6f4bd799" data-rendition-name="original" width="646" height="606" loading="lazy" alt="pes dokument"> </figure>  * * * U vezi ovoga pokušaja režimske koalicije Spajić-Mandić da ozakone svoje falsifikate i potru istorijske činjenice o tragediji 1918. — o krvavom srpskom uništenju države Crnogoraca, dinastije Petrovića-Njegoša i sv. autokefalne Mitropolije osnovane još u epohi Crnojevića — napominjemo: - čl. 1 postojećeg Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš glasi: „Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović Njegoš, ovim zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović Njegoš, koja je detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru, aktom NASILNE aneksije države iz 1918. godine”. - aneksija nikako ne podrazumijeva nasilje, kako tvrde Spajićevi poslanici — primjeri, lako za svakoga provjerljivi: - nenasilna aneksija (Anschluss) suverene države Austrije od strane nacističke Njemačke iz 1938. godine; - ili nenasilna njemačka aneksija iz iste godine dijelova teritorije suverene Čehoslovačke (Sudetska oblast); - bez nasilja su bile i aneksije suverenih država Estonije, Litvanije i Latvije iz avgusta 1940. od strane SSSR-a, etc; - na drugoj strani, o masovnim razmjerama sistematskog okupacionog nasilja koje je Kraljevina Srbija sa svojom vojskom, žandarmerijom, policijom i plaćeničkim bandama domaćih izdajnika od 1918. počinila nad crnogorskim narodom — anektiravši Kraljevinu Crnu Goru, detronizujući slavnu dinastiju Petrović-Njegoš i ukidajuću autokefalnu Mitropoliju cetinjsku - Crnogorsku pravoslavnu crkvu — svjedoče: kako izvještaji onovremenih stranih misija s terena Crne Gore, docnije objavjenih hiljade dokumenata iz arhivskih izvora, tako i službeni izvještaj crnogorske kraljevske vlade u egzilu štampan 1921. u formatu knjige sa poimeničnim žrtavama, mjestom, vremenom i preciznim opisima samo nekih (do sredine 1920. godine) od niza srpskih zvjerstava, pod preciznim naslovom: „Nekoliko stranica iz KRVAVOG albuma Karađorđevića: dokumenta o ZLOČINIMA Srbijanaca u Crnoj Gori”.

Brišu ‘nasilna’ u aneksiji 1918. – PES sa vojvodom falsifikuje istoriju

Božena Miljić

''Opterećeni'' prošlošću, ali iz nje ne učimo: Istorija Crne Gore se brutalno prekraja i zloupotrebljava za tuđe interese

Najava da će se u Herceg Novom ponovo održati parastos Draži Mihailoviću pokazuje da je na snazi pokušaj revizije istorije i povampirenja četništva, upozoravaju iz opštinskog odbora DPS-a u tom gradu.
- N’o to nikoga ne može iznenaditi danas u Crnoj Gori kad uzmemo u obzir činjenicu da državom upravljaju politike, koje su jednom poražene, a koje su nazadne, retrogradne i nakaradne, koje besramno slave ratne zločince kao heroje- poručili su iz DPS-a.
Te politike i dan danas, ističu iz DPS-a, osim što negiraju postojanje nezavisne Crne Gore, podrivaju njen građanski karakter, pokušavaju da bestidno prekrajaju istoriju, te nezapamćeno promovišu četništvo u državi u čije biće je duboko utkan antifašizam kao neprolazna vrijednost.&nbsp;
- Međutim, ako su zaboravili, podsjećamo ih – ovo je, ma koliko ih boljelo, suverena država čiji temelj predstavljaju antifašističke vrijednosti, koje ne mogu obrisati ni stotine njihovih uzaludnih pokušaja oživljavanja zločinačkih ideologija, te da ovdje nikada neće proći izjednačavanje partizanskog i četničkog pokreta i rehabilitacija ratnih zločinaca- navode iz DPS-a.
Iz ove partije poručili su da u ime 13. jula i svega što on predstavlja, obećavaju borbu protiv neskrivenog fašizma u Crnoj Gori.&nbsp;
- Neka traje koliko traje, ali će u finalu sljedbenici Draže Mihailovića i sve što on predstvalja ponovo završiti tamo gdje im je i mjesto – na smetlištu istorije!- zaključuje se u saopštenju.

DPS Herceg Novi: Parastos Draži Mihailoviću u Herceg Novom potvrda da je na snazi pokušaj revizije istorije i povampirenja četništva

Crna Gora slavi 13. jul, Dan državnosti. U intervjuu za Portal ETV, potpredsjednica i poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč otvoreno govori o istorijskom revizionizmu, urušavanju antifašističkog nasljeđa, dubokim ideološkim podjelama u crnogorskom društvu, te bezbjednosnim i političkim posljedicama koje su uslijedile nakon 2020. godine. Ona upozorava na širenje nacionalističkih i klerikalnih uticaja, upliv stranih službi, moralnu regresiju institucija i degradaciju političkog i akademskog prostora, ističući da je borba za suverenu, građansku i antifašističku Crnu Goru obaveza svih odgovornih građana. Zato i poručuje - Pobjedićemo!&nbsp;
Portal ETV: Jesu li danas uzdrmani temelji crnogorske državnosti – i ko, iznutra ili spolja, aktivno radi na njihovom potkopavanju? Za čiji interes?
Vuković Kuč: Temelji nijesu uzdrmani. Crna Gora je stara država, a što je više negatora i grobara imala, to se zanavljala jača i održivija. Na njihovom potkopavanju rade spoljni agitatori i unutrašnji plaćenici, ali su u tim radnjama toliko prosti, neuki, radikalni, osioni, da će uskoro sići sa političke pozornice kao nepogoda koju su odbacili vrijeme i ljudi. Građani će presuditi nacionalistima i govornicima mržnje na izborima, a oni koji su kao navodno građanske partije podržavali i održavali njihovu ujdurmu nestaće sa političke scene, postaće suvišne javne organizacije. Ko nema politiku, politikom se ne može baviti na duge staze. A danas imamo to - nemanje politike kao podvalu željnima promjena, a ne narativa kojih se gnuša svako dostojanstveno, vaspitano i obrazovano biće.
Pogledajte danas, 13. jula 2025. godine, Nikšić u kome je PES trebalo da bude promjena koju želimo da vidimo u Crnoj Gori.&nbsp;
Nikšić je demanti njihovoga građanskog i crnogorskoga opredjeljenja. Baš kao i Pljevlja.&nbsp;
Glasna, nesumnjiva poruka bestraganja antifašističke ostavine i građanske i sekularne prirode Crne Gore.
<h2>RAZGRADNJA ANTIFAŠISTIČKOG NASLJEĐA</h2>
Portal ETV: Da li se Crna Gora suočava sa istorijom na objektivan način ili je prisutan istorijski revizionizam?
Vuković Kuč: Nije Crna Gora posebna u regionu po prisutnom istorijskom revizionizmu, nenaučnom i falsifikatorskom pristupu istoriji, mitomanskoj interpretaciji događaja koji su obilježili njenu prošlost. Takav, radikalni i opasni pristup istoriji intenzivirao se u Crnoj Gori u posljednjih pola decenije vladavine desničarskih politika koje je iznjedrila crkva i poznala klerikalna kontrarevolucija.
Kobno je što su takve istorijske interpretacije iz nezvaničnih prešle u zvanične, institucionalne tokove, a predvode je ideološki ostrašćeni istoričari i političari iz Crne Gore, ali i Republike Srpske, čiji su profesori preplavili Univerzitet Crne Gore, đe sprovode čistku naučnika i nepodobnih istoričara, dok na katedri za istoriju instaliraju poluintelektualce i istorijska lelekala, koja u redovnim uslovima ne bi mogla predavati ni na posijelima, uz ćaskanje i trač. Jer ta istorija jeste prevaralogija koja treba da pripremi generacije za istorijsku rehabilitaciju ratnih zločinaca i saradnika okupatora, na čijoj mrzilačkoj, anticrnogorskoj i ksenofobičnoj platformi je zasnovana ideologija pojedinih subjekata vladajuće većine.
Ko je odslušao govore predśednika države i skupštine povodom Trinaestojulskog ustanka, ko je vidio ikonografiju čestitki najvećega dana u crnogorskoj istoriji u Nikšiću ili u drugim gradovima đe vladaju PES, DCG i NSD, razumije kakav je naum u toku i kakva se razgradnja antifašističkog nasljeđa događa.
Nema tu zrna objektvinosti, ti pogledi su suženi, ostrašćeni, krivotvorni. Ti stavovi žele da progutaju Crnu Goru, njenu nezavisnost, građansko tkivo i antifašistički podvig, podvaljujući nam četnike kao junake, a ne pominjući crnogorske komuniste, kao idejotvorce, pokretače i vođe Trinaestojulskog ustanka.
Citiraću dr Dragutina Papovića: “Bez crnogorskih komunista ne bi bilo Trinaestojulskog ustanka ni antifašizma”.
To je istina koja je svijetla kao borba i svjetlost jaka kao pobjeda komunista, partizana i antifašista nad kolaboracionistima i fašistima njihovoga, ali i našeg vremena.
Nikakve govorancije Andrije Mandića, nedorečenosti i relativizacije Jakova Milatovića i jeftine provokacije Marka Kovačevića ne mogu naružiti taj podvig, žrtvu, pobjedu crnogorskih i jugoslovenskih antifašista.
Sve netalentovane tlapnje dobitnika Trinaestojulske nagrade ostaju mizerne i minorne u odnosu na onu, znate i znamo, “propevalu gomilu”.
“Nije sloboda sa neba pala. Iz zemlje je, iz crvene, iz krvave.“
Portal ETV: Postoji li konsenzus o antifašističkom naslijeđu u Crnoj Gori, ili se ono dovodi u pitanje?
Vuković Kuč: Nema konsenzusa, na veliku žalost. Trebalo bi da smo jedinstveni u vezi sa tom nesumnjivom ostavinom naših predaka slobodara, ali Jugoslaviju koju su oni stvorili krvavo su razbili oni čije političko nasljeđe njeguju politike na vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
Njihovo nacionalističko i šovinističko divljanje, usred nikad veće šanse Crne Gore da postane članica EU, iskazano u veličanju ratnih zločinaca, koji su izvršili etničko čišćenje i u našim krajevima, kakav je Pavle Đurišić, održavanju parastosa četničkim liderima i kvislinzima Draži Mihailoviću i inim neslavnim ličnostima Drugog svjetskoga rata, slavljenju savremenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, zaslužnih za najveće grobnice XX vijeka, kazuje u prilog nikad većoj diskrepanciji između dva crnogorska pola, desnog i lijevoga. Pritom, u regionu jačaju nacionalistički narativi, što budi sumnju u opšti sunovrat vrijednosti. U Srbiji je rehabilitovan četnički pokret, a u Hrvatskoj se prije nekoliko dana uzvikivalo “za dom spremni” na koncertu M. Tompsona, slavitelja ustaštva - fašističkog predvodnika NDH i jasenovačke strave.
Zbog takvih tendencija, DPS je završio Zakon o zabrani fašističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola, koji ćemo tokom sedmice predstaviti crnogorskoj javnosti i staviti ga u skupštinsku proceduru.
Mora se zaustaviti zlo koje širi svoj uticaj u crnogorskim institucijama i prijeti da se naruga cjelokupnom antifašističkom nasljeđu.
Ta moralna bijeda koja nam želi nametnuti politički kič kao stil života previđela je sa kim se nasuprot sebi bori i protiv čega se bori. Poručujem im Krležinim riječima: “Domovina nije ni bajka, ni hotel, ni zatvor. Niti je ona mržnja prema drugima. Ona je odgovornost, kritika, sumnja. Nacionalisti sve to ne poznaju”.
Crna Gora je naša odgovornost. Zato kritikujemo njenu vlast i sumnjamo u njene poteze, svakog dana ih raskrinkavajući.
Jedino dobro u ovoj duhovnoj, političkoj i moralnoj regresiji jeste što su svi oni dobili šansu da vladaju i pokažu sve svoje bjedastoće. DPS im više ni za što ne može biti izgovor, kao što ni DPS nikad više ne smije praviti greške koje bi plaćalo crnogorsko društvo i država u cjelini.
Pitali ste dovodi li se antifašističko nasljeđe u pitanje i moj odgovor je potvrdan. No, garantujem vam, neće biti dovedeno u pitanje. Pokušaji će ostati bez rezultata.
<h2>DANAS U VLADI, JEDAN UZ DRUGOG, ŚEDE DODIKOVI PITOMCI I NEGATORI GENOCIDA U SREBRENICI I PREDSTAVNICI NARODA KOJI JE U SREBRENICI GOTOVO SATRT&nbsp;</h2>
Portal ETV: Da li je Crna Gora politički stabilna danas, i koliko su institucije funkcionalne i nezavisne?
Vuković Kuč: Mi nemamo ni jednu jedinu ličnost u politici sa jakim integritetom, moralnim i političkim, kamoli da možemo govoriti o političkoj stabilnosti vlasti koju čine raznorodni ideološki i politički subjekti, koji su se trvili u svojoj političkoj prethodnosti, ali ne na pitanjima ekonomske strategije ili socijalne pravde, nego na pitanjima života i smrti. Danas u Vladi, jedan uz drugog, śede Dodikovi pitomci i negatori genodica u Srebrenici i predstavnici naroda koji je u Srebrenici gotovo satrt. Tik jedni uz druge, smješkajući se i obećavajući nam svijetlu evropsku budućnost. Oni koji su sve činili i čine da obesmisle Crnu Goru kao građansku državu, podvaljućujući joj nacionalni predznak, prave nekakve priredbe s onima koji bi Crnu Goru napustili da je velikosrpska politika pobijedila 90-ih godina prošloga stoljeća.
Pritom, proces evropske integracije predvode politike koje su anticrnogorske i antievropske. Sve je to neprirodno, neredovno, nakaradno.
Zbog takve političke turbulentnosti, institucije su porozne i politizovane, prave partijske ćelije djelilaca političkog plijena i namiritelja svojih funkcionerskih nezajažljivosti. Nema tu v od vizije, v od vještine vođenja i zavođenja reda u institucijama i u državi. Nedobronamjerne neznalice danas izvode svoje reakcionističke i revanšističke pohode po crnogorskim institucijama, videći u pogromu drugih svoj uspjeh i politički rast, dok se iz izbora u izbore sunovraćuju, ne poznajući crnogorski mentalitet koji nije osvetnički. Nije i nikad neće biti ogledalo raznih vetingaša, navodnih pravdaša, a u stvari, diletanata koji se ne umiju izboriti sa sobom, kamoli sa kriminalom, i to organizovanim.
Na kriminal se ide organizovano, institucionalno, policijom, tužilaštvom, sudstvom, a ne skupštinskim paradama i tviteraškim hapšenjima vinih i nevinih, jer u takvim okolnostima se i gubi razlika između krivih i nedužnih. Zlo i napako je svima spremno nacrtati metu, uz fanfare prijetnji i ucjena.
<h2>SLUŽBE DRUGIH DRŽAVA ZNAJU VIŠE O STANJU U CRNOGORSKOM DRUŠTVU OD NAŠIH INSTITUCIJA ZADUŽENIH ZA BEZBJEDNOST&nbsp;</h2>
Portal ETV: Čemu i kome služi bezbjednosni sektor danas? Je li kao takav o opasnost po državu umjesto da je njen štit?
Vuković Kuč: Nijesam specijalistkinja za bezbjednost, ali imam političku opservaciju koja proizlazi iz svih događaja prethodnih pet do sedam godina. Ovakva bezbjednosna haotičnost dugo je planirana, još prije prijema Crne Gore u NATO. Bezbjednosni sektor je oskrnavljen antidržavnim djelovanjem pojedinaca u sistemu, a razoren dolaskom kontrarevolucionara na vlast 2020. godine.&nbsp;
Crna Gora je stavljena na pladanj rusko-srpskih interesa, bezbjednosno podijeljena između nekoliko zainteresovanih službi. Izgubila je mnoga svojstva suverenosti, nijedan građanin se u Crnoj Gori ne može ośećati bezbjedno. U srcu njenoga glavnog grada prokopan je tunel koji vodi u Viši sud. To je simbolički i materijalni dokaz razbijenosti njene nacionalne bezbjednosti.&nbsp;
Službe drugih država znaju više o stanju u crnogorskom društvu od naših institucija zaduženih za bezbjednost. Ko može biti siguran u takvoj atmosferi? Ponajmanje mislim na našu fizičku sigurnost, iako su masovna ubistva na Cetinju i obračuni krimilanih klanova na crnogorskim ulicama pokazali da ni fizički nijesmo zaštićeni.
Mislim, prije svega, na špijunske mreže koje su nadnesene nad našim i glavama naših porodica, spremne na svakave obračune, podmetanja, diverzije, kako to obično biva u svjetovima đe se vode borbe između rodoljublja i izdaje, te zabranjene riječi u Crnoj Gori, koja narušava mir i sigurnost političara koji joj nijesu skloni, osim što im je ona drugo ime.
Kako je to negrađanski, neprimjereno, neevropski nazvati nekoga u XXI vijeku izdajnikom, rekli bi dušebrižnici. A ja, gledajući sve što nam se dešava, budući eskpertkinja za eufemizme, nemam blažu riječ za podaništvo tuđim službama, saradnju sa negatorima Crne Gore, nacionalistima i šovinistima, bila ona plaćena ili besplatna, jednako je ogavna.
I o onima, o kojima piše Mihailo Lalić, koji su predugo ćutali, a time i odobravali, kad je trebalo glasno govoriti.
Portal ETV: Pokušava li Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) Srbije, preko određenih političkih struktura u Crnoj Gori, da razgradi crnogorski identitet? Ako da – ko su ključni izvršioci?
Vuković Kuč: Zanimljivo je ono što je potpredśednik DPS-a Ivan Vuković naveo kao svoje iskustvo sa BIA nakon privođenja u Beogradu i izgona iz Srbije na godinu dana. Predočio je da su u crnogorska politička zbivanja veoma upućeni i za njih zainteresovani.&nbsp;
Ne čudi nas to. Kad kroz pukotine bezbjednosnog sistema države prema kojoj duže od vijeka imate aspiracije možete da infiltrirate svoje ljude, a Crna Gora je vazda bila bogata žbirima, kako Njegoš nazivaše špijune, možete relaksirano vršiti poslove iz svoga domena. I BIA to radi u Crnoj Gori. Imala je i danas ima brojne saradnike, svakovrsne konvertite i konformiste, otpadnike države Crne Gore, koja je za njih kao zatvor iz kojeg valja pobjeći ili ga srušiti. Takvo ośećanje kod ovih ljudi prisutno je ili zbog malograđanskog ośećaja tjeskobe u maloj državi i provincijske potrebe da se pripada nečemu gabaritnijem ili zbog plaćeničke prirode koja zbog svoje jeftinoće vazda nađe svoga kupca.
Ti nesolidnici ne dozvoljavaju da se odnosi Srbije i Crne Gore, kao dvije veoma povezane države, zasnivaju na principu međusobnog uvažavanja i čuvanja državnog i nacionalnoga dostojanstva, nego kidišući na crnogorsku suverenost i nacionalnu posebnost, bestijalno rade na njenoj &nbsp;razgradnji i prodaji.
Duboko vjerujem da se ti odnosi mogu normalizovati kad vlast u Crnoj Gori bude suverena, kad je budu činili ljudi sa dignitetom, kad minu sadašnji podanici i izmećari, prema kojima, sigurna sam, i ta Srbija, njena vlast i BIA imaju prezir, ali su im korisni kao pokućari koji rade na raskućenju sopstvenog doma. Kome ti nesrećnici mogu trebati, osim jednokratno?! Vazda će biti “jadni trabanti tuđih interesa”.
I da, kao post scriptum, opomenem, izvršioci nijesu samo politički akteri iz nekadašnjeg DF-a. Danas ih je u Crnoj Gori više i raspoređeni su svuda, u svakoj pori crnogorskih institucija. Prepoznaćete ih po retoričkom antifašizmu i patriotizmu, a po stvarnim nedjelima prema Crnoj Gori, kad god treba uraditi nešto za njen državni i nacionalni interes. Śetite se formiranja vlade Milojka Spajića i maligne uloge Jakova Milatovića u tome, kao i formiranja podgoričke vlasti. Samo treba imati dobro pamćenje i ne dozvoliti raznim “očumelovima” da nas zavaraju. Čitati Čehova i biti spreman, to je sve, da pomenem i Šekspira.
Pobijedićemo!
„Kada sve drugo padne,
ostaje zadnje oružje —
srce koje ne kleči.”

Miraš Dušević

Vuković Kuč za Portal ETV: Pobijedićemo, kada sve drugo padne, ostaje posljednje oružje - srce koje ne kleči

Poslanik Pokreta Evropa sad, Miloš Pižurica, poručio je da se protivi svakom pokušaju istorijskog revizionizma i naglasio potrebu da se Crna Gora okrene budućnosti, a ne prošlosti.
- Mislim da sa tom praksom treba da se završi, da istoriju ostavimo istoričarima, da se okrenemo stvarima koje znače budućnost i za državu Crnu Goru i za njene građane, da 1945. godinu ostavimo tamo gdje joj je mjesto, a da gledamo u 2045. najranije - rekao je Pižurica gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E.
Komentarišući sve učestaliju pojavu govora mržnje, relativizaciju zločina, istorijski revizionizam i vjersku netrpeljivost, Pižurica je ocijenio da se radi o temama koje pripadaju prošlosti, te da ih tamo treba i ostaviti.
- Da budem potpuno jasan, i nekoliko puta sam javno reagovao, kako u Skupštini tako i u svojim nastupima, i Pokret Evropa sad kome pripadam, apsolutno ne podržavam bilo kakav istorijski revizionizam, koji pokušava da se napravi. To je zaista jedan čvrst stav koji mi imamo i toga ćemo se uvijek držati - poručio je on.
Pižurica smatra da obje strane crnogorske političke scene veličaju svoje kolaboracioniste, što, kako kaže, daje jedni drugima za pravo da u tom veličanju nastave.
- Mislim da sa tom praksom treba da se završi, da istoriju ostavimo istoričarima, da se okrenemo stvarima koje znače budućnost i za državu Crnu Goru i za njene građane, da 1945. godinu ostavimo tamo gdje joj je mjesto, a da gledamo u 2045. najranije - ponovio je Pižurica.
On je podsjetio da je u Skupštini javno osudio govor mitropolita SPC Joanikija Mićovića, te se jasno ogradio od njegovih stavova. Dodaje i da u ponašanju opozicije, posebno tokom nedavne posjete mitropolita Budvi, vidi političko licemjerstvo.
Upitan da prokomentariše izjavu sveštenika SPC Metodija Ostojića, koji je uporedio Njegoša sa Dražom Mihailovićem, Pižurica kaže da niko u Crnoj Gori ne bi trebalo da pravi takva poređenja.
- Njegoš je jedna univerzalna ličnost, jedna ličnost koja će ostati zapamćena za vijeke vjekova takvom kakva jeste, potpuno neuporediva sa bilo kim, i van granica Crne Gore - zaključio je Pižurica.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Drplw69DFTjM&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Pižurica: Apsolutno ne podržavam istorijski revizionizam

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: istorijski-revizionizam