Govor mržnje je sve prisutniji u javnom diskursu, a predstavnici vlasti ga često podstiču ili tolerišu - ocijenili su u Akciji za ljudska prava (HRA) povodom Međunarodnog dana ljudskih prava.
Oni su ukazali da je poslije masovnog ubistva na Cetinju 1. januara zabilježen je porast govora mržnje, posebno na društvenim mrežama.&nbsp;
- Kulminaciju je doživio u odnosu na turske državljane, u kontekstu incidenta za koji su pogrešno optuženi turski državljani. Uhodani patrijarhalni obrasci normalizuju nasilje prema ženama i LGBTIQ osobama, na udaru su i aktivistkinje kao i poslanice i druge državne funkcionerke - istakli su u HRA.
Oni su podsjetili i da Državno tužilaštvo govor mržnje ne prepoznaje u podizanju spomenika odlikovanom Hitlerovom savezniku niti u ratnoj propagandi poput izjava predsjednika opštine Pljevlja „Dogodine u Prizrenu".
- Normalizacija takve retorike ugrožava vladavinu prava, društvenu koheziju i evropske integracije - jasni su u HRA.
<h2>VLAST DOVODI U PITANJE ČLANSTVO U EU</h2>
Iako je članstvo u Evropskoj uniji proklamovan strateški cilj Crne Gore, postupci izvršne vlasti ga, cijene oni, i dalje dovode u pitanje.&nbsp;
- Zatvoreno je tek sedmo od ukupno 33 poglavlja. Sredinom decembra se očekuje zatvaranje još pet, među kojima nije i poglavlje „vanjski odnosi", koje je Hrvatska blokirala jer je Crna Gora prošle godine usvojila Rezoluciju o genocidu u logorima Jasenovac, Dahau i Mauthausen, pod pritiskom srpskih nacionalističkih stranaka iz vlasti - naveli su HRA.
Poglavlja 23 i 24 koja se tiču ljudskih prava i pravosuđa, borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije su, upozoravaju u ovoj NVO, najzahtjevnija i ostaće otvorena do kraja pregovaračkog procesa.
- Akcija za ljudska prava u kontinuitetu podsjeća na završna mjerila koja je potrebno doseći u tom procesu, pa tako i ovim saopštenjem - dodali su oni.
<h2>ZBOG NEODGOVORNOSTI IMAMO PET OD SEDAM SUDIJA U USTAVNOM SUDU</h2>
Zbog neodgovornosti vlasti Ustavni sud danas ima samo pet od sedam sudija što je, prema njihovim riječima, nedovoljno da efikasno riješi veliki broj ustavnih žalbi (1672) i inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti (364).
- Uprkos tome Ustavni sud je od prošle godine odlučio o svim ustavnim žalbama starijim od dvije godine čime je spriječio kršenje prava na suđenje u razumnom roku - naveli su u HRA.
Zbog partijskih interesa, kako su istakli, prijeti opasnost da jednoj sutkinji bude i produžen mandat koji joj već protivustavno traje preko godinu dana.
<h2>NIZ ZADATAKA U PRAVOSUĐU</h2>
Privremeno su, kako su podsjetili, povećane zarade nosiocima pravosudnih funkcija i inicirane su ustavne izmjene u vezi sastava Sudskog savjeta u skladu s međunarodnim preporukama. Ipak, ukazuju da na putu ka EU ostaje čitav niz zadataka: izbor nedostajućih sudija i državnih tužilaca i bolja organizacija u cilju dostizanja ažurnosti, donošenje kvalitetnih odluka, nepristrasno utvrđivanje odgovornosti, poboljšanje uslova rada i kapaciteta sudova.
- Pitanje obezbijeđenja integriteta adekvatnim vetingom još je pod znakom pitanja - naglasili su u HRA.
<h2>ČETIRI FEMICIDA OVE GODINE</h2>
Institucije, navode u HRA, kasne u zaštiti prava na život i sigurnost građana.
- Skoro godinu se čeka da Savjet za građansku kontrolu rada policije iznese stav o postupanju policije tokom masovnog zločina na Cetinju 1. januara 2025, dok je Ombudsman tek ove godine objavio mišljenje o masakru na Cetinju iz 2022. godine - kazali su u HRA.
Statistika, kako dodaju, pokazuje dramatične posljedice izostanka pravovremene institucionalne reakcije.
- Samo ove godine zabilježena su čak četiri femicida - podvukli su u HRA.
Izostanak odgovornosti posebno je, cijene oni, vidljiv i u odnosu na ispitivanje odgovornosti za nesavjesno liječenje. Tako ni nakon 14 godina od smrti Ivane Šoć nije utvrđena odgovornost ljekara, iako su vještaci Medicinskog fakulteta u Ljubljani nedavno pred Višim sudom u Podgorici potvrdili prethodni nalaz kolega iz Hrvatske, da je njen život izgubljen zbog ljekarskog propusta.
- Dodatno zabrinjavaju i najnoviji tragični slučajevi - smrt bebe u Nikšiću i smrt dječaka u Baru, koji tek treba da budu djelotvorno istraženi - naglasili su u HRA.
<h2>ZABRANA MUČENJA NIJE OBEZBIJEĐENA ADEKVATNO</h2>
Žrtve mučenja su, kako su kazali, napokon stekle pravo na besplatnu pravnu pomoć.
- Obavezujuće uputstvo vrhovnog državnog tužioca doprinijelo je adekvatnom praćenju i izvještavanju o procesuiranju prijava torture, ali ne i vidnom unapređenju djelotvornosti istraga - smatraju u HRA.
Država, kažu oni, i dalje ne obezbjeđuje zabranu mučenja u skladu sa međunarodnim standardima niti pruža adekvatne proceduralne garancije, zbog čega ispunjavanje preporuka Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja (CPT) &nbsp;- ključno za zatvaranje poglavlja 23 - nije dostižno.
- Vlada uprkos apelima nije objavila preliminarna zapažanja CPT - dodali su u HRA.
Prema nalazu Operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, napredak postoji u postupanju u predmetima nasilja u porodici, posebno u pogledu ujednačenosti, efikasnosti i dosljednije krivičnopravne kvalifikacije nasilja. Ipak, kako ističu u HRA, i dalje postoje ograničenja poput nedovoljnih kadrovskih i tehničkih kapaciteta, neujednačen kvalitet procjena rizika, slabija koordinacija sa policijom i centrima za socijalni rad, nedovoljno informisanje žrtava o toku postupka.
<h2>NEOPRAVDANO IZOSTALE NAKNADE ZA PORODICE NESTALIH SA KOSOVA I BiH</h2>
Crna Gora, navode oni, aktivnije istražuje ratne zločine zahvaljujući intenzivnijoj komunikaciji sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove.
- Status civilnih žrtava rata priznat je svim nestalim i ubijenim civilima iz ratova devedesetih, a članovima njihovih porodica obezbijeđene su mjesečne novčane naknade - kazali su u HRA.
Država je, kako su istakli, obezbijedila i jednokratnu pomoć od po 100.000 eura za 16 porodica u slučajevima Murino, Tuzi, Štrpci i deportacija izbjeglica, ali su neopravdano izostavljene porodice nestalih sa Kosova i iz BiH.
- Pozitivno je i zaključivanje Aneksa sporazuma o saradnji između državnih tužilaštava Crne Gore i Hrvatske, kojim je uveden reciprocitet u saradnji oko procesuiranja ratnih zločina, što bi trebalo da omogući i to da Crna Gora dobije informacije o rezultatima istrage u predmetu "Lora 3", koji se odnosi na mučenje i stradanje nikšićko-šavničke grupe. Inicijativa za podizanje spomenika žrtvama ratnog zločina u Kaluđerskom lazu dobila je podršku Ministarstva kulture i medija - naveli su u HRA.
Lokalni parlament Bijelog Polja usvojio je, kako su podsjetili, inicijativu da se osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću oduzme nagrada 'Risto Ratković' dodjeljena 1993. godine.
No, u HRA upozoravaju da ponovno otvaranje starih predmeta još nije donijelo rezultate.
- Regionalna saradnja ostaje na formalnom nivou, nema pomaka u obezbjeđivanju spomenika i dana sjećanja na žrtve Deportacije, država nije zvanično uspostavila i adekvatno obilježila Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, i taj zločin se i dalje povremeno relativizuje od strane političara i u medijima - ukazuju u HRA.
<h2>NAPADI NA NOVINARE I DALJE OZBILJAN PROBLEM</h2>
U Crnoj Gori, prema njihovoj ocjeni, postoji stalno nastojanje pojedinih političara iz vlasti da suze prostor za slobodno izražavanje svojih kritičara posebno iz reda NVO i advokata.
- Ne podnose kritiku i reaguju neumjereno. Državno tužilaštvo i Uprava policije su po inerciji pokrenuli prekršajne postupke protiv komentara novinara na društvenim mrežama, ali su ih i obustavili kad im je ukazano na međunarodne standarde slobode izražavanja - navode u HRA.
Napadi na novinare u Crnoj Gori, kako verbalni tako i fizički, i dalje, kako su konstatovali, predstavljaju ozbiljan problem.
- Nema napretka u rasvjetljavanju ubistva Duška Jovanovića iz 2004, kao ni napada na Tufika Softića ni utvrđivanja odgovornosti za ranjavanje Olivere Lakić. Prema podacima Sindikata medija i Safejournalists baze, u 2025. je zabilježeno 28 incidenata, što je povećanje u odnosu na 24 slučaja iz 2024. godine. Bilo je i pet osuđujućih presuda - kazali su u HRA.
Posebno su, decidni su oni, zabrinjavajući napadi na fotoreportere Steva Vasiljevića i Borisa Pejovića u selu Gornje Zaostro blizu Berana, dok su izvještavali o podizanju nezakonitog spomenika.
- Političko kalkulisanje i onemogućavanje izbora kandidata CANU i NVO za Savjet Agencije za audiovizuelne usluge kao i nesprovođenje sudskih presuda u vezi sa izborom direktora RTCG-a, dodatno ugrožava pravni poredak i povjerenje javnosti u državne institucije - dodali su u HRA.
<h2>NASILJE MEĐU DJECOM POPRIMA SVE BRUTALNIJE OBLIKE</h2>
I nasilje među djecom u Crnoj Gori je i dalje, upozoravaju oni, ozbiljan problem koji poprima sve brutalnije oblike.
- Objavljeno je da je samo u školskoj 2024/2025. godini zabilježeno 115 slučajeva takve vrste nasilja, a posebnu zabrinutost izazivaju javne objave snimaka na kojima tuče dječaka i djevojčica snimaju i podstiču brojni njihovi vršnjaci - naveli su u HRA.
Iako je Vlada najavila više mjera, a pravosudne institucije pojačale sankcionisanje, napredak još, ukazuju oni, ne odgovara hitnosti situacije.
<h2>POLOŽAJ OSI GOTOVO NEPROMIJENJEN</h2>
Iako je u septembru 2024. u Podgorici otvorena nova psihijatrijska klinika, položaj osoba sa psiho-socijalnim invaliditetom ostaje, kažu u HRA, gotovo nepromijenjen.
- Pretjerana i dugotrajna hospitalizacija u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici (SPB) u Dobroti i dalje je česta, maloljetnici se uprkos nenadležnosti ustanove za njih i dalje tamo smještaju, a institucionalizacija ostaje dominantan - često i jedini - oblik zbrinjavanja - kažu u HRA.
Usluge podrške za život u zajednici su, cijene oni, nerazvijene, sudovi i tužilaštva ostaju fizički nepristupačni.
- Takvo stanje ugrožava napredak u ključnim poglavljima 23 i 24 na putu ka EU - jasni su u HRA.
<h2>NEDOSTATAK STRATEŠKOG PRISTUPA BORBI PROTIV SIROMAŠTVA</h2>
Crna Gora, prema njihovim riječima, i dalje značajno zaostaje u ispunjavanju preporuka Komiteta UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava, posebno u oblasti borbe protiv siromaštva i osiguravanja osnovnih egzistencijalnih potreba.
- Nedostatak strateškog pristupa borbi protiv siromaštva, preciznih podataka i adekvatnih procedura i dalje otežava efikasnu zaštitu prava najugroženijih grupa i planiranje javnih politika - jasni su u HRA.
<h2>ZAKON O PREPOZNAVANJU RODNOG IDENTITETA &nbsp;JOŠ NIJE UVRŠTEN U DNEVNI RED</h2>
Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta bio je, kako su kazali, pripremljen i usaglašen sa relevantnim institucijama 2024, ali je potom zaustavljen i još od kraja te godine nije uvršten na dnevni red Vlade, čime se onemogućava njegovo upućivanje u Skupštinu.
- Izvještaj Evropske komisije ponovo potvrđuje da takvo odugovlačenje predstavlja ozbiljan propust Crne Gore u ispunjavanju međunarodnih obaveza iz oblasti ljudskih prava. Tokom posjete u maju, Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava Volker Türk ohrabrio je nadležne da Parlamentu upute ovaj nacrt zakona i ukinu postojeću praksu sterilizacije - naveli su u HRA.
<h2>VIŠE OD STOTINU AKTIVNIH RATOVA I SUKOBA</h2>
U HRA su konstatovali da je na Međunarodni dan ljudskih prava 2025. godine u toku više od <a href="https://www.cfr.org/global-conflict-tracker" target="_blank">stotinu aktivnih ratova i oružanih sukoba, međunarodnih ili untrašnjih</a>. Posebno, kako su podvukli, zabrinjava situacija u Ukrajini, u kojoj rat traje i četvrtu godinu nesmanjenom žestinom, i u Gazi, gdje se pravi mir još ne nazire.
Amnesty International, Human Rights Watch i Nezavisna međunarodna istražna komisija Savjeta za ljudska prava UN, utvrdili su da je Izrael nad Palestincima u Gazi sprovodio genocid. Predsjednik SAD-a Donald Tramp je uveo sankcije zvaničnicima Međunarodnog krivičnog suda (MKS), uključujući dvoje sudija i dvoje tužilaca. <a href="https://balkans.aljazeera.net/teme/2025/7/2/koje-kompanije-ucestvuju-u-izraelskom-genocidu" target="_blank">Izvjestiteljka UN, Frančeska Albaneze</a>, pokazala je u svojim izvještajima da su i multinacionalne kompanije, ali i 28 država, pomagale ratne zločine i genocid obezbjeđujući vojnu tehnologiju i oružje za Izrael.
- Drastično je smanjena podrška međunarodnom poretku zasnovanom na poštovanju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava. Ipak, specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija, gospoða Albaneze, kao i Margaret Satterthwaite, Irene Khan i Mary Lawlor, koje su se protekle godine interesovale za ljudska prava i u Crnoj Gori, kao i Visoki komesar za ljudska prava Volker Turk koji je posjetio Crnu Goru, daju nadu da i na meðunarodnom nivou postoje nepotkupljivi glasovi spremni da se založe za ljudska prava svih - zaključili su u HRA.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Predstavnici vlasti često tolerišu govor mržnje i nastoje da suze prostor za slobodno izražavanje, za godinu se desila četiri femicida, nasilje postaje brutalnije...

Promocija knjige „Sjećanja na opsadu Dubrovnika“ biće održana danas u Evropskoj kući na Trgu Argentina u 14.30 do 16.30 sati.
Ovu promociju organizuje NVO Akcija za ljudska prava (HRA).
Događaj će biti prilika da učesnici rata s obje strane razgovaraju sa urednicima knjige, rediteljem Petrom Pejakovićem i izvršnom direktoricom HRA Teom Gorjanc Prelević, o tome zašto je potrebno sačuvati sjećanja, u kakvim društvima danas živimo i da li je učinjeno dovoljno da se iste greške ne ponove.&nbsp;
Na skupu će govoriti novinar i publicista iz Dubrovnika Luko Brailo, učesnik odbrane Dubrovnika i zarobljenik u logoru Morinj Zlatko Bagoje, antiratni aktivista iz Kotora Petar Vučeljić, reditelj predstave “Smrt u Dubrovniku”, profesor pozorišne režije FDU Cetinje i osnivač dramskog studija Prazan prostor Petar Pejaković i glumica Maša Božović.
Moderator će biti slobodni novinar Nemanja Živaljević.
Događaj se organizuje u okviru projekta „Opsada Dubrovnika 1991-1992: Sjećanja na rat da se zlo ne ponovi”, koji zajedno sprovode Akcija za ljudska prava i NVU Prazan prostor, uz podršku Evropske unije kroz regionalni projekat „EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, a koji implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Promocija knjige „Sjećanja na opsadu Dubrovnika“ danas u Evropskoj kući

Danas je pred Višim sudom u Podgorici počelo suđenje Zoranu Gašoviću, policijskom službeniku iz Crne Gore, optuženom za zločin protiv čovječnosti počinjen u BiH 1992. godine, navodi se u saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA).&nbsp;
Podsjećaju, prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, Gašović je kao pripadnik civilne policije bosanskih Srba, tokom nemeđunarodnog oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske i Armije Republike BiH, u periodu od početka maja do sredine decembra 1992. godine na području opštine Hadžići, učestvovao u širokom i sistematskom napadu usmjerenom protiv civilnog stanovništva.
- Optužnicu zastupa specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić, pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Simo Rašović (predsjedavajući) i sudije Ana Delić i Dragan Babović. Gašoviću se na teret stavlja učešće u ubistvima, porobljavanjima, prinudnim preseljenjima, mučenju, silovanju, proganjanju na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, protivpravnom zatvaranju civila i drugim nehumanim djelima kojima su žrtvama nanesene teške patnje i ozbiljno ugrožavano zdravlje - dodaju iz HRA.&nbsp;
Predmet je, kako se ističe, rezultat saradnje Crne Gore i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, koji je, pored stručne podrške u pripremi optužnice, dostavio i oko 5.000 stranica dokaznog materijala.
- Optužnica obuhvata događaje u zgradi opštine, sportskoj dvorani i objektu „Garaža“ u Hadžićima gdje su civili – Muslimani/Bošnjaci i Hrvati, protivpravno zatvarani i izloženi različitim oblicima zlostavljanja i nečovječnog postupanja, pri čemu se navodi i postojanje dodatnog broja nepreciziranih slučajeva sličnog karaktera - dodaje se.&nbsp;
Gašović se, kako naglašavaju iz HRA, tereti i za učešće u prinudnom preseljenju oko 280 civila muslimanske nacionalnosti iz Hadžića u kasarnu „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici, te za pomaganje u ubistvu 48 civila iz te grupe tako što je zaokružio imena žrtava na spisku zatvorenika koji je prethodno sastavio.
- Na teret mu se stavlja i silovanje trudne žene, koja je prethodno dodatno mučena i koja je zbog posljedica zlostavljanja pretrpjela pobačaj. Optužnica opisuje i druga porobljavanja u Planjinoj kući i Kazneno-popravnom domu “Butmir”, kao i brojna pojedinačna zastrašivanja, zlostavljanja i druge oblike nečovječnog postupanja, pri čemu ukupan broj osoba prema kojima je, prema navodima tužilaštva, postupano na takav način prelazi 500 - navode iz HRA.&nbsp;
U iznošenju odbrane, Gašović je, kako se dodaje, negirao krivicu i izjavio da će tokom postupka odgovarati samo na pitanja svog branioca Danila Mićovića. Na pitanja Suda, Tužilaštva i oštećenih neće odgovarati.
- Naveo je da je u relevantnom periodu bio u rezervnom sastavu policije u Hadžićima, da je u objektu „Garaža“ boravio najviše sat do dva dnevno zbog porodičnih prilika, te da je te 1992. saslušao svega nekoliko osoba (od 4 do 9), a ne nebrojano koliko mu se stavlja na teret, negirajući bilo kakvo učešće u zločinima. Dodao je da će se o dokazima izjašnjavati tokom postupka, kada će iznostiti sva svoja saznanja i izrazio nadu da će pred sudom dokazati svoju nevinost - kazali su iz HRA.&nbsp;
Na današnjem ročištu, prema njihovim riječima, pojavilo se i 16 svjedoka i svjedoka oštećenih iz BiH.&nbsp;
- Međutim, u sudnici je bilo očigledno da ih niko nije prethodno upoznao sa tokom postupka, načinom saslušavanja, niti s tim da li mogu da prisustvuju čitanju optužnice. Sve se to rješavalo tek za vrijeme ročišta, što je unijelo dozu nemira i nezadovoljstva. Ovakva situacija jasno ukazuje na urgentnu potrebu da Viši sud u Podgorici hitno uspostavi službu koja će pružati podršku svjedocima i oštećenima, da bi se obezbijedilo da postupci za njih budu što manje opterećujući - ističu iz HRA. &nbsp;
Nastavak suđenja zakazan je za 26. februar, a ročišta će se održati i 9, 13. i 25. marta, kada se očekuju saslušanja svjedoka i svjedoka oštećenih.

HRA: Počelo suđenje Zoranu Gašoviću za zločin protiv čovječnosti u Hadžićima 1992.

Akcija za ljudska prava (HRA) pozdravlja izbor jednog sudije Ustavnog suda, Jovana Jovanovića, ali izražava žaljenje zbog propusta da se izaberu i predložene kandidatkinje Mirjana Vučinić i Mirjana Radović, iako su ispunjavale sve uslove za izbor. Istovremeno, iz ove organizacije podsjećaju da je u posljednjem izvještaju Evropska komisija naglasila da Crna Gora mora da obezbijedi efikasno funkcionisanje Ustavnog suda, što nije moguće bez svih sedam sudija.
&nbsp; 
- Skupština u istorijski važnom trenutku odlučivanja o pridruživanju države Evropskoj uniji nije pokazala potreban nivo odgovornosti u pogledu popunjavanja Ustavnog suda, institucije koja predstavlja posljednju branu vladavine prava. Taj sud i dalje neće moći da odlučuje u punom sastavu, što će ozbiljno uticati na njegovu efikasnost. Podsjećamo da je kod tog suda u radu 2135 predmeta, od toga 1797 ustavnih žalbi, te da je postojećih četvoro sudija moglo da riješi samo one predmete oko kojih postignu konsenzus- ukazali su iz Akcije za ljudska prava.
&nbsp; 
Dodatno ih zabrinjava i to što sutkinji Desanki Lopičić mandat ističe krajem ove godine (iako je još u junu 2024. ispunila uslove za penziju i funkcija je tad morala da joj prestane), a predsjednik još nije predložio kandidata koji bi je zamijenio. Prema tome, naglašavaju da je izbor još jednog potrebnog sudije do kraja godine &nbsp;neizvjestan.
&nbsp;Napominju da se zbor novih kandidata na predlog skupštinskog Odbora ne može se očekivati prije marta ili aprila naredne godine.
&nbsp;- A imajući u vidu tretman kandidata u izbornom procesu, kojima poslanici zamjeraju to što ne ispunjavaju nepropisane uslove (pravosudni ispit) ili to što kao advokati zastupaju klijente koji poslanicima nisu po volji, veliko je pitanje ko bi se u takvim okolnostima prijavio za tu funkciju, a da nije partijski kandidat, spreman na takav "partijski" tretman- kazali su iz HRA. &nbsp;&nbsp;
&nbsp;Podsjećaju da je u posljednjem izvještaju Evropska komisija naglasila da Crna Gora mora da obezbijedi efikasno funkcionisanje Ustavnog suda, što nije moguće bez svih sedam sudija. &nbsp;&nbsp;&nbsp;
&nbsp;- Ovakva situacija očigledno ne narušava samo zaštitu ustavnosti i ljudskih prava, već dovodi u pitanje i napredak Crne Gore ka članstvu u Evropskoj uniji- zaključili su iz HRA.

HRA: Neuspjeh u popunjavanju Ustavnog suda ugrožava zaštitu ljudskih prava i put ka EU

Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija uputile su Vladi Crne Gore zvanično pismo u kojem izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog javnih i medijskih napada visokih državnih funkcionera iz Demokratske Crne Gore na advokata Veselina Radulovića i izvršnu direktoricu Akcije za ljudska prava (HRA), Teu Gorjanc Prelević.
Kako se navodi u dokumentu datiranom 17. septembra 2025. godine, pismo su potpisale:
- Margaret Satterthwaite, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata,
- Irene Khan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i
- Mary Lawlor, specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava.
U pismu se navodi da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Prema navodima izvjestiteljki:
- napadi na Radulovića uslijedili su nakon što je kritikovao pravni okvir vetinga u policiji i najavio krivične prijave protiv visokih državnih funkcionera,
- dok su napadi na Gorjanc Prelević uslijedili nakon njenog javnog poziva na zaštitu advokata od političkih pritisaka i poštovanje garancija pravičnog postupka.
– Iako ne želimo prejudicirati tačnost ovih navoda, izražavamo ozbiljnu zabrinutost zbog izjava visokih državnih zvaničnika usmjerenih protiv gospodina Radulovića, zbog obavljanja njegovih dužnosti kao advokata, i protiv gospođe Gorjanc, zbog njenog istupanja u odbranu rada advokata i garancija pravičnog postupka. Zabrinuti smo jer izgleda da su ove prijetnje i zastrašivanje nastupili u direktnoj vezi sa legitimnim obavljanjem njihovih profesionalnih funkcija – navodi se u pismu.
Specijalne izvjestiteljke upozorile su da ovakvi napadi mogu imati zastrašujući efekat na advokate, branitelje ljudskih prava i civilno društvo u cjelini, te da, prema dostupnim informacijama, nadležni organi u Crnoj Gori nijesu pokrenuli istragu povodom slučaja.
U dokumentu se od Vlade Crne Gore zahtijeva da:
- dostavi informacije o navodima,
- objasni koje mjere preduzima radi zaštite Radulovića i Gorjanc Prelević,
- navede koje garancije postoje da advokati mogu raditi bez pritisaka i ometanja,
- objasni na koji način država obezbjeđuje bezbjedno i podsticajno okruženje za branitelje ljudskih prava i slobodu izražavanja.
Do dobijanja odgovora, UN izvjestiteljke su apelovale da se zaustave sve radnje koje mogu kršiti prava, da se spriječi njihovo ponavljanje i da se, ukoliko se navodi potvrde, obezbijedi odgovornost odgovornih lica.
Prema podacima objavljenim na sajtu specijalnih procedura Ujedinjenih nacija, Vlada Crne Gore nije odgovorila u predviđenom roku od 60 dana, pa je objavljeno samo pismo upućeno Vladi, dok njen odgovor nije dostavljen.

Ujedinjene nacije izrazile “ozbiljnu zabrinutost” zbog medijskih i političkih napada funkcionera Demokrata na Veselina Radulovića i Teu Gorjanc Prelević

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) oglasili su se povodom večerašnjih dešavanja u Podgorici na protestu protiv migranata i istakli da su parole koje su se večeras čule na protestnom okupljanju u Podgorici "Selite se Turci" i "Turci napolje" školski primjer govora mržnje koji se kažnjava u evropskim državama kao i u Crnoj Gori.
Kako naglašavaju, okupljanje na kome se uzvikuju ovakve parole ne smatra se "mirnim", već nasilnim.&nbsp;
Prema njihovim riječima, takav skup ne uživa zaštitu u demokratskom društvu, a policija bi ispoljavanje i podsticanje mržnje morala da spriječi odnosno ograniči i preduzme mjere da se sankcioniše.&nbsp;
- Pogledajte primjere identičnog govora, koje je Više državno tužilaštvo u Crnoj Gori već kvalifikovalo kao krivično djelo i prekršaj, pa bi tako, dosljedno, tužilaštvo i policija morali da postupaju i sada- navode iz HRA.&nbsp;
Oni su pozvali da se učini sve kako bi se zaustavilo širenje mržnje u Crnoj Gori.
- Učinimo sve što možemo protiv širenja mržnje i nasilja u našoj zemlji! Neka djeca stranaca u Crnoj Gori danas od straha nisu otišla u školu. Želimo li da budemo društvo koga se djeca plaše?! Želimo li da se u Turskoj na isti način ponašaju prema našim studentima, pacijentima, radnicima i turistima? Mislimo i o tome...- zaključili su.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 152.5%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fakcija.zaljudskaprava%2Fposts%2F1228887752616651%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1250x600

1084x550

HRA: Parole selite se Turci i Turci napolje školski primjer govora mržnje koji se kažnjava u evropskim državama

Mjesta na kojima su se u Crnoj Gori dogodili ratni zločini treba obilježiti, a žrtvama odati dužnu počast, poručeno je sa konferencije „Politika sjećanja: Memorijalizacija ratnih zločina kao temelj zajedničke budućnosti“, koju je organizovala NVO Akcija za ljudska prava.
„Radi se o potrebi da Crna Gora usvoji politiku sjećanja – da prihvati činjenice o ratnim zločinima i žrtvama tih zločina do kojih je devedesetih došlo na teritoriji Crne Gore i šire na prostoru bivše Jugoslavije, i da obezbijedi da se te činjenice pamte“, saopštila je izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević, koja navodi i da je usvajanje takve politike „moralna i pravna obaveza“.
Zato su iz HRA predstavili nacrt Politike sjećanja sa planom institucionalizacije sjećanja i memorijalizacije koja bi trebalo da obuhvati:
„Obilježavanje mjesta stradanja civilnih žrtava tokom ratova 1990-ih na teritoriji Crne Gore, u skladu sa istorijskom faktografijom; uspostavljanje zvaničnih datuma sjećanja i programa komemoracije; uspostavljanje muzeja, memorijalnih centara ili dopuna postavki postojećih muzeja; otvaranje arhiva, kreiranje obrazovnih i kulturnih programa posvećenih podizanju svjesti o ratnim zločinima, uzrocima koji su do njih doveli i onome što je potrebno imati na umu da bi se spriječilo njihovo ponavljanje.“
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović načelno se saglasila sa predstavljenim nacrtom dokumenta, ali je imala određene sugestije.
„U središtu procesa treba da bude žrtva, a ne politika. Nikakvi interesi, nikakva ideologija. Ako postavimo dvije konstante – poštovanje prema žrtvama i nepokolebljivu vjeru u istinu, u argumente, možemo govoriti o kulturi sjećanja koja ne dijeli, nego iscjeljuje. Dakle, načelno bih podržala ovaj dokument kao polaznu osnovu za temeljan rad, za sučeljavanje argumenata, za debatu koja bi zaista imala široko učešće i dovela do širokog konsenzusa po ovim temama.“
Gorjanc-Prelević je, sa druge strane, iskazala obeshrabrenje zbog ministarkinog promišljanja o otvaranju dugoročnog dijaloga o „činjenicama oko kojih ne treba imati dilema“.
„Mislim da smo, ipak, u jednoj fazi u kojoj bismo mogli i morali da pređemo sa riječi na djela. Posebno kada su u pitanju stradanja i ratni zločini devedesetih godina koji imaju veze sa Crnom Gorom i gdje imamo i sudski utvrđene činjenice“, poručila je direktorica HRA.
<h2>&nbsp;Vlasti Crne Gore i odnos prema ratnim zločinima devedesetih</h2>
Tokom konferencije se moglo čuti da je nekada vladajuća Demokratska partija socijalista „izbjegavala institucionalno suočavanje s ratnim zločinima i odgovornošću, jer su se njeni čelnici tokom ratnih devedesetih nalazili na ključnim pozicijama vlasti i odgovornosti“.
„Zato je umjesto politike tranzicione pravde, dominirala praksa negiranja, relativizacije i selektivnog sjećanja. U tom periodu je započeta praksa memorijalizacije učešća vojnika JNA u agresiji na druge države, bivše jugoslovenske republike, dok su sasvim ignorisani zahtjevi porodica žrtava ratnih zločina da se i njima podignu spomenici“, saopštila je Gorjanc-Prelević.
Iako je, kaže, nakon promjena 2020. godine došlo do izvjesnog napretka, nekonzistentan pristup u suočavanju s prošlošću je nastavljen. S tim se saglasio istoričar i autor nacrta Politike sjećanja Miloš Vukanović.
„Mi nismo imali političke elite tada, a čini mi se ni danas, koje su spremne da kažu – naši politički oci devedesetih su pogriješili.“
Vukanović je poručio i da u kulturi sjećanja ne smije da bude kompromisa oko vrijednosti.
„To je privlačna ideja – zašto se ne bismo približili pomoću kompromisa? Međutim, nema kompromisa u kulturi sjećanja. Nema kompromisa sa onima koji smatraju da su Mladić i Pavković heroji.“
Posljednja dešavanja u glavnom gradu Crne Gore, konkretno napadi usmjereni na državljane Turske koji žive u Podgorici, koordinatorka NVO Centar za žensko i mirovno obrazovanje Ervina Dabižinović dovodi u vezu sa ratnohuškačkom politikom devedesetih godina. Zato je, tvrdi, neophodno da se suočimo sa prošlošću kako ne bismo ponovo proživljavali strahote tog doba.
„Suočavanje sa zločinačkom prošlošću, tranziciona pravda za žrtve i pomirenje. Ovoga nema dok mi ne stanemo politički, stručno, moralno, iza toga da znamo šta se dogodilo devedesetih godina. I da je zločin izvršen u naše ime. Naša obaveza je da utvrdimo što smo mi nekome uradili“, kazala je Dabižinovićeva.
Dodatno, izvršna direktorica NVO Centar za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević zabrinjavajućim ocjenjuje odnos predstavnika aktuelne vlasti prema istoriji i na koji je način čitaju.
„U trenutku dok još nismo izgradili kulturu sjećanja, dok nemamo konsenzus o onome što su nepobitne činjenice, ulazimo u jedan proces otvorene revizije koja ne dolazi iz krugova van vlasti, nego od same vlasti i to prijeti da poništi i one pomake koje imamo.“
Sa druge strane, ministarka Tamara Vujović se nije saglasila sa njihovim stavom i poručila da je glavno usmjerenje i opredjeljenje aktuelne Vlade „da nema relativizacije i revizionizma“, &nbsp;te naglasila da su opasne tvrdnje Dabižinović, koja povezuje direktno zločine 90ih sa aktuelnim dešavanjima, te da je riječ o izolovanom događaju.
Istoričar Filip Kuzman ocjenjuje, pak, da se mnogi postupci vlasti i opozicije, a u vezi sa ratnim zločinima, povlače samo zarad dobijanja političkih poena.
„Ima svijetlih primjera, ali su većinom u pitanju sitno politikantstvo i neiskrenost“, kazao je on. Podsjetio je na usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore koju je inicirala aktuelna opozicija, koja, dok je bila na vlasti, o tome nije razmišljala.
<h2>Uskoro obilježje u Kaluđerskom lazu, možda i za žrtve deportacije u Herceg Novom</h2>
To što su se pojedini crnogorski zvaničnici izvinili susjedima za ratne zločine bio je simbolički iskorak, ali nije bio dovoljan i nije uticao na državnu politiku, poručila je direktorica CGO Daliborka Uljarević.
„Ona nije bila praćena onim čime je trebalo da bude praćena – učinkovitim pravosudnim postupcima, onim što je trebalo da bude uključivanje činjenica o ulozi Crne Gore u agresiji na Dubrovnik i dešavanjima u Bosni i Hercegovini u udžbenike i u obrazovnu politiku. Nije bilo podrške za izgradnju memorijala, niti je to javno priznanje i empatija prema žrtvama.“
Istoričarka Marijana Toma smatra da je upravo memorijalizacija jedan od najvažnijih koraka na putu ka suočavanju s prošlošću.
„Memorijalizacija je usmjerena ka tome da se oda zvanično i javno priznanje onoga što se desilo u prošlosti. To je strategija za državno priznanje patnje žrtava.“
U Crnoj Gori u ovom trenutku imamo samo jedno spomen obilježje za žrtve rata. Nalazi se u Podgorici, u parku na Pobrežju, i posvećeno je svim stradalima u ratovima devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije.
Dakle, žrtve jednog od najvećih ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore tokom tog perioda, kao što je stradanje kosovskih civila albanske nacionalnosti u Kaluđerskom lazu kod Rožaja (1999. godine), nemaju obilježje. Tada su, podsjećamo, pripadnici Vojske Savezne Republike Jugoslavije ubili 21 osobu i ranili sedam.
Mještanin Kaluđerskog laza Hadži Ljajči govorio je na konferenciji o značaju koji bi podizanje spomen obilježja imalo za cjelokupno društvo.
„Spomen obilježje žrtvama zločina bio bi svojevrsni signal da sve nije propalo i da istina ne umire… Poslije 26 godina spomen obilježje bi imalo značaj za sjećanje, po edukaciju mladih naraštaja“, kazao je on i ocijenio da ipak nema istinite riješenosti da taj zločin dobije sudski epilog.
Na konferenciji se čula ohrabrujuća informacija u vezi sa dugogodišnjom inicijativom da se u Kaluđerskom lazu podigne obilježje u znak sjećanja na stradale. Ministarka Tamara Vujović je saopštila da će komisija, koja je razmatrala taj predlog, pozitivno odgovoriti.
„Oko Kaluđerskog laza nema nikakvog spora da se radi o civilnim žrtvama. Bila je dilema zbog nezavršenog sudskog postupka, zatim da li je Crna Gora bila strana u ratu… Sada kažem da će taj predmet biti pozitivno riješen. Nije bila odluka samo DA i Ne, zato dugo traje taj proces.“
I inicijativa za podizanje spomen obilježja u Herceg Novom za žrtve deportacije je još na čekanju. Ministarka, pak, obećava da će se založiti da se ta obaveza realizuje.
„Mislim da se postigao apsolutni konsenzus da se taj događaj mora obilježiti memorijalom. Ja sam na sebe preuzela dodatnu obavezu da se posvetim tom pitanju i da se memorijal postavi“, obećala je Vujovićeva.
Sin deportovanog Osma Bajrovića, Alen Bajrović očekuje da Crna Gora najzad učini nešto po tom pitanju.
„Spomenik u Herceg Novom je najpotrebniji državi Crnoj Gori i njenim građanima, da se pokaže da je ovo civilizovano, a ne varvarsko društvo koje pokušava da izbjegne vrijednosti zdravih zajednica“, napomenuo je Bajrović, podjećajući da je za taj zločin odgovorna cjelokupna crnogorska vlast tog doba, na čelu sa predsjednikom, premijerom i ministrima.
Direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević smatra da u buduće godišnjicu deportacije u hercegnovskoj opštini ne treba da organizuje samo NVO sektor.
„Insistiramo da zajedno sa državom organizujemo obilježavanje godišnjice deportacije, a ne da to rade nevladine organizacije.“
Uz dostojno obilježavanje počinjenih zlodjela i odavanja počasti žrtvama, neophodno je i da u školama učimo što je učinjeno u ratovima devedesetih, s naglaskom na ono što su pojedinci uradili u ime Crne Gore.
„Ako nečega nema u obrazovanju mi ćemo biti u praznini i nećemo znati šta smo napravili nekom drugom. Šta treba da uradimo? Javno priznanje i da se izvinimo. Tranziciona pravda podrazumijeva i memorijalizaciju koja je javno priznanje nečije patnje i žrtve. Ja bih voljela da na zgradi Centra bezbjednosti u Herceg Novom stoji ploča. Da svaka mlada osoba koja tamo uđe treba da zna da treba da razmišlja svojom glavom. Da u jednom trenutku kaže – ja ovo neću raditi“, poručila je Ervina Dabižinović iz ANIME.
Mirsad Rastoder, iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća, iskazao je punu podršku Akciji za ljudska prava zbog predložene Politike sjećanja.
„Podržavamo zajedništvo na putu za ozbiljnu strategiju, da pokušamo da dođemo do onih glava koje odlučuju i nameću potpuno drugačiji narativ“, kazao je on.
Rastoder je podsjetio da je spomen obilježje na Pobrežju civilnim žrtvama zločina devedesetih izgrađeno na inicijativu Foruma Bošnjaka, ali da je njihov predlog uključivao i posebne table sa opisima svih ratnih zločina u Crnoj Gori, koje su na kraju izostavljene.
Ipak, nije izostavljeno, smatra Alen Bajrović, iskazivanje pošte Pavlu Bulatoviću, čovjeku koji je u trenutku deportacije Muslimana i Bošnjaka bio na čelu crnogorskog Ministarstva unutrašnjih poslova.
„Moram naglasiti da se ulica i danas u Pljevljima zove po Pavlu Bulatoviću. To je za mene poražavajuće. Apelovao bih da se ime ulice u Pljevljima po ratnom zločincu, cnogorskom ministru, ukloni, jer je bio direktni nalogodavac“, zatražio je Bajrović od ministarke kulture i medija.
Ona je odgovorila da nije upoznata sa postojanjem te ulice u pljevaljskoj opštini, ali da će inspektorke iz njenog resora provjeriti ove navode.
<h2>Istražiti i zločine prije devedesetih godina</h2>
Da ne treba stati samo na odavanju pošte stradalima tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije, smatra civilni aktivista Aleksandar Zeković. Poručuje da moramo biti jednaki prema svim žrtvama.
„Ne govorim samo o žrtvama Informbiroa, 1948. Ne sjećamo se ni nevinih civilnih žrtava 1918. godine, tokom sukoba u Crnoj Gori, pa poslije Drugog svjetskog rata u periodu 1941-1945. Gotovo smo deceniju ćutali o tome da te osobe nemaju pravo na grob… Jedan od najvećih zločina je bio u Baru kada je stradalo više albanskih i bošnjačkih mladića, a nema nikakvog obilježja o tome“, kazao je Zeković.
Ministarka Vujović je poručila da je važno govoriti i „o tom bolnom periodu naše istorije“.
„Ako smo 60-70 godina potiskivali tu temu i te žrtve, to je velika nepravda. To je sljedeća velika tema o kojoj treba pričati“. Istakla je da je Crna Gora u obavezi da poštuje rezolucije Savjeta Evrope kojima su osuđeni totalitarni režimi, među kojima je i komunizam. “Smatram da bi rješavanje ovog pitanja doprinijelo uobličavanju politike sjećanja na adekvatan način.”
Istoričar Miloš Vukanović, sa druge strane, smatra da nijedna politička partija nema pravo da otvara priče o Drugom svjetskom ratu i periodu nakon 1918. godine dok imamo zaboravljene žrtve ratova devedesetih.
„Hajde prvo da osvijetlimo devedesete, da bismo samim tim pomogli društvu da postane zrelije da se bavi svim zločinima“, kazao je on.
Konferencija „Politika sjećanja: Memorijalizacija ratnih zločina kao temelj zajedničke budućnosti“ je organizovana u okviru projekta „Zajedno do pravde: Pravna, psihološka i društvena podrška žrtvama ratnih zločina“, koji sprovodi Akcija za ljudska prava, uz podršku Evropske unije kroz regionalni projekat „EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, a koji implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

HRA: Vujović najavila memorijalnu ploču za žrtve zločina u Kaluđerskom lazu

Krivična odgovornost je isključivo individualna i dosljedna primjena ovog principa se mora očuvati u Crnoj Gori kao građanskoj državi zasnovanoj na vladavini prava - poručili su u Akciji za ljudska prava (HRA) nakon odluke Vlade o privremenoj obustavi bezviznog režima za državljane Turske, a pošto je njih dvoje privedeno zbog ranjavanja Podgoričanina u incidentu na Zabjelu.
Oni su upozorili da Krivični zakonik Crne Gore predviđa strožije kažnjavanje krivičnih djela učinjenih iz mržnje zbog nacionalne ili etničke pripadnosti i apelovali na uzdržavanje od ispoljavanja, izazivanja i podsticanja mržnje ili netrpeljivosti i nasilja prema državljanima Turske i ostalim strancima u Crnoj Gori.
- Najoštrije osuđujemo govor mržnje uz pozive na ubijanje, a posebno demoliranje radnje u centru Podgorice i paljenje automobila u vlasništvu turskih državljana. Apelujemo na građane da imaju u vidu da za pojedinačne incidente odgovaraju pojedinci, a ne čitav narod ili država - naveli su oni.
Kako ističu, pripisivanje kolektivne krivice i pozivanje na nasilje prema narodu kome pripada vinovnik nekog incidenta je zabranjeno i uvodi u talas nasilja.
Govor mržnje, pozivanje na nasilje i uništavanje tuđe imovine su, kako ističu iz HRA, krivična djela prema važećim zakonima Crne Gore i svi odgovorni moraju biti otkriveni i procesuirani.
Video zapis koji se širi na društvenim mrežama ne objašnjava, ukazuju oni, kontekst događaja od subote veče.
- Nije jasno ko je koga prvi napao. Na snimku se vidi da trojica muškaraca istrčavaju iz kafića i priključuju se tuči. Kampanja mržnje protiv turskih državljana, kao i svih drugih stranaca koji legalno rade npr. za kompanije za dostavu je direktan udar na principe građanskog društva kakvo je Crna Gora - naveli su u HRA.

HRA: Za pojedinačne incidente odgovaraju pojedinci, a ne čitav narod ili država

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva Crna Gora i ove godine dočekuje bez unapređenja sistemskog pristupa i bez ključnih podataka koji bi omogućili efikasno suzbijanje siromaštva, saopštili su iz Agencije za ljudska prava. (HRA).
Država, kako navode, nema preciznih podataka o broju siromašnih, o broju beskućnika, o broju osoba bez pristupa osnovnim životnim uslovima – električnoj energiji, vodovodu, sanitarnim uslovima i bezbjednom stanovanju – što sve onemogućava efikasno planiranje i sprovođenje javnih politika.
Uprkos brojnim upozorenjima i domaće stručne i međunarodne javnosti, tvrde iz HRA, Crna Gora do danas nije usvojila Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njena izrada planirana Srednjoročnim programom rada Vlade za period 2024–2027.
Takođe, dodaju, nije usvojen nijedan podzakonski akt koji bi regulisao zbrinjavanje beskućnika, njihova prava i pristup uslugama. Zbog toga, navode, službenici centara za socijalni rad i dalje nemaju jasno propisane protokole u radu s ovom najranjivijom kategorijom.
- U međuvremenu, troškovi života nezaustavljivo rastu. Inflacija je u septembru 2025. iznosila 4,9 odsto, dok je sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu koštala 2.000 eura još u prvom kvartalu. Istovremeno, ukupna mjesečna socijalna davanja za takve ugrožene porodice iznose 227,51 eura (167,51 eura materijalnog obezbjeđenja + 60 eura dječjeg dodatka), što je samo 11,4 odsto iznosa potrebnog za podmirivanje osnovnih mjesečnih troškova. Drugim riječima, sredstva koje država obezbjeđuje za socijalnu pomoć nisu dovoljna da pokriju ni samo dvije potrošačke korpe u jednoj godini, pa je jasno da je sistem socijalne zaštite duboko neadekvatan- saopštili su iz HRA.
Posebno zabrinjava, kažu, to što Crna Gora ni posle čitave jedne decenije nije primijenila preporuke Komiteta UN za ekonomska, socijalna i kulturna prava iz 2014. godine.
Komitet Ujedinjenih nacija je, podsjećaju, tada pozvao državu da poveća socijalna davanja, obezbijedi pristup osnovnim uslugama i uspostavi sistem za praćenje ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava. Prema našim saznanjima, nijedna od ovih preporuka nije primjenjena.
- HRA je u februaru protestovala zbog odbijanja amandmana poslanika Socijaldemokrata (Evropski savez) na Predlog zakona o budžetu Crne Gore za 2025. godinu. Ovi amandmani su predviđali povećanje materijalnih davanja za najranjivije kategorije i besplatan prevoz i užinu za djecu iz ugroženih porodica. Amandmani su odbijeni bez obrazloženja, iako su mogli da se finansiraju i smanjenjem troškova za službena putovanja, reprezentaciju i konsultantske usluge, a bez povećanja budžetskih rashoda- istuču u saopštenju.
Ponovo apeluju na nadležnu Vladu da hitno pristupi reformi sistema socijalne zaštite.
Kako kažu, neophodno je povećati iznose socijalnih davanja u skladu s realnim troškovima života, usvojiti Strategiju borbe protiv siromaštva sa mjerljivim ciljevima, uspostaviti transparentan sistem prikupljanja podataka koji će omogućiti bolje planiranje i sprovođenje javnih politika.
- Bez ovih koraka, Crna Gora neće moći da garantuje osnovna ekonomska i socijalna prava svojim građanima, niti da ispuni međunarodne obaveze koje je preuzela kao članica Ujedinjenih nacija- zaključili su iz HRA.

HRA: Crna Gora i dalje bez sistemskog odgovora na siromaštvo – preporuke UN i dalje nisu primjenjene

Mentalno zdravlje u Crnoj Gori i dalje nije adekvatno obezbijeđeno kao ljudsko pravo - iako je riječ o jednom od najvećih javnozdravstvenih i društvenih izazova - upozorili su u Akciji za ljudska prava (HRA) povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja.
Svjetska zdravstvena organizacija je u izvještaju <a href="https://www.who.int/publications/i/item/9789240049338" target="_blank">“World Mental Health Report: Transforming Mental Health for All” (2022)</a> objasnila da pravo na mentalno zdravlje znači da svaka osoba treba da ima mogućnost da uživa u životu s emocionalnim blagostanjem, pristupom podršci i uslovima koji omogućavaju dostojanstvo, sigurnost i društvenu uključenost, a Crna Gora se, ukazuju u HRA, i dalje nalazi među zemljama sa najvišom stopom samoubistava u Evropi.
- Tokom 2024. godine registrovana su 83 samoubistva, a u 2025. do sada 52. Istovremeno, sistem podrške ostaje nedovoljno razvijen: nacionalni registar mentalnih poremećaja ne postoji, servisi podrške u zajednici su ograničeni, a broj stručnjaka u ovoj oblasti je nedovoljan. Tako, na primjer, u <a href="https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/741414/svakodnevno-do-20-pacijenata-jedinica-za-mentalno-zdravlje-dz-cetinje-izmedju-dvije-tragedije-pruzila-11444-usluga" target="_blank">Jedinici za mentalno zdravlje na Cetinju svakodnevno pomoć potraži i do 20 osoba</a>, što pokazuje koliko je potreba za podrškom velika - istakli su u HRA.
Revizija Strategije zaštite mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019 - 2023. pokazala je da 76 odsto planiranih aktivnosti nikada nije sprovedeno, te da sprovedene mjere nijesu dale vidljive rezultate.
- Tokom čitave 2024. godine država je bila bez važećeg strateškog dokumenta, dok je novi Program za unapređenje mentalnog zdravlja za period 2025 -2026. usvojen tek u maju 2025. godine - ukazali su u HRA.
Ova nevladina organizacija poziva nadležne institucije da hitno obezbijede dostupne, besplatne i trajne servise podrške u svim opštinama, zaposle i zadrže stručnjake, primijene postojeće programe i aktivno uključe zajednicu u borbu protiv stigme.
- Zanemarivanje problema mentalnog zdravlja ima ozbiljne posljedice po društvo, uključujući porast samoubistava, nasilja i porodičnih problema koji naročito pogađaju djecu - podvukli su u HRA.
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. oktobra. Uspostavljen je 1992. godine na inicijativu Svjetske federacije za mentalno zdravlje (World Federation for Mental Health - WFMH), uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
Cilj ovog dana je da poveća svijest javnosti o značaju mentalnog zdravlja, smanji stigmu prema osobama koje se suočavaju s mentalnim poteškoćama, podstakne vlade i zajednice da unaprijede dostupnost podrške i liječenja, te promoviše mentalno zdravlje kao osnovno ljudsko pravo, jednako važno kao i fizičko zdravlje.

Mentalno zdravlje i dalje neadekvatno obezbijeđeno kao ljudsko pravo: Prošle godine registrovana 83 samoubistva, ove 52

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: hra