Veliko srce stvara prave šampione - poručio je premijer Milojko Spajić nakon što je juniorska vaterpolo reprezentacija Crne Gore osvojila srebro na Evropskom prvenstvu u Burgasu.
- Naše mlade Ajkule ovo su ljeto pokazale da im je srce veliko poput Durmitora - napisao je Spajić, na društvenoj mreži Iks.
Moćnu generaciju vaterpolista, kako dodaje, ima Crna Gora.
- I znaćemo na pravi način da ih podržimo. Za njih smo sigurni da se po jutru dan poznaje, jer ovakve uspjehe mogu da ostvare samo najbolji. Vi ste naši šampioni - istakao je Spajić.&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMickeySpajic%2Fstatus%2F1832470725887664242%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1832470725887664242%7Ctwgr%5E0e4d4f9724db5190cbea6b4751a39a8db8fbd061%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Spajić: Naše mlade Ajkule su pokazale da im je srce veliko poput Durmitora

Crna Gora ima vaterpolo budućnost – bilo je to jasno i prije finala, još jedna potvrda stigla je u meču za zlato na Evropskom prvenstvu u Burgasu, iako su nakon penal-ruleta naši mladi momci morali da čestitatju boljem.
Juniori Crne Gore nakon peteraca poraženi od Hrvatske u finalu Evropskog prvenstva 7:7 nakon 32 minuta, a 3:1 poslije peteraca.
Vjerovatno i umorni od napornih mečeva tokom nokaut faze naši momci su nešto slabije ušli u meč, posebno u napadu gdje su do prvog gola stigli tek na pet sekundu do kraja prvog poluvremena – strijelac je za 3:1 nakon kontre bio Strahinja Gojković.
S druge strane, iako je su momci Miodraga Mirović dugo bili dobri u odbrani, Hrvatska je u finišu druge četvrtine poslije golova Pavlića sa peterca i drugog pogotka Šušića imala 3:0. Na sreću mladih ajkula stigao je odgovor Gojkovića.
Treća četvrtina pokazala je talenat naših momaka – Srđan Janović je početkom treće četvrtine smanjio na 3:2, a nakon gola Danila Stupara i bombe Janovića Crna Gora je imala 4:4.
Ipak, početkom posljednjeg perioda sudije su možda i propustile priliku da priznaju čist pogodak naše reprezentacije, da bi Viktor Tončinić šraubom odveo Hrvate na 6:4.
Nisu se ni tada predavali naši, a Andrija Roganović i Stupar projektilom vratili su Crnu Goru u igru (6:6) na tri minuta do kraja.
Do prvog vođstva “ajkule” su stige na manje od dva minuta kada je Balša Vučković pogodio za 7:6 , da bi Ivuša Burđelez sve vratio na početak na 39 sekundi prije kraja i odveo meč u penal-rulet.
A, tamo su mirniji bili Hrvati koji slave evropsku krunu…
Podsjećamo, ovog ljeta U18 selekcija je bila bronzana na Svjetskom prvenstvu u Argentini, dok je U16 bila četvrta na Svjetskom prvenstvu na Malti. Dakle dokaz, Crna Gora ne treba da brine za budućnost vaterpola!

Nova medalja za crnogorski vaterpolo: "Ajkule" srebrne na Evropskom prvenstvu

Beransko Gornje Zaostro postalo je protekle sedmice simbol najdubljeg poniženja Crne Gore od ustoličenja Joanikija Mićovića 2021. godine. Pod vođstvom mitropolita Metodija Ostojića, sljedbenici crkve Srbije nelegalno su otkrili spomenik ratnom zločincu i kvislingu Pavlu Đurišiću, a zatim ga unijeli u crkvu, otvoreno prkoseći državi da ga ukloni – „ako smije“.
Scena slavljenja četničkog kvislinga, praćena uvredama, šikaniranjem i fizičkim napadom na fotoreportere pred pasivnim policajcima i sveštenstvom nastavak je talasa političkih i društvenih tenzija u zemlji.
Nemili događaj sa sjevera Crne Gore, dolazi samo nekoliko dana nakon još jedne protestne note iz Zagreba zbog ponašanja ministra odbrane Dragana Krapovića, tj. njegove odluke da se izrade značke za posadu školskog broda „Jadrana“ kojeg potražuje Hrvatska. I to baš u susret 30. godišnjici akcije „Oluja“, na čije obilježavanje je Krapović odbio da pošalje predstavnika Crne Gore.
O tome možemo li se nadati evropskoj budućnost dok Crnu Goru vodi vlast koja ćuti na ispade velikodostojnika otvoreno antizapadne i proruske crkve Srbije, dok nas uporno svađa sa saveznicima na Zapadu, razgovarali smo s političkim analitičarem Davorom Đenerom.
Za ponašanje Mandića, Kneževića i Bečića odgovorni premijer i predsjednik države
Za njega, događaj na sjeveru nije izolovan incident, već dio šire matrice – institucionalnog djelovanja crkve Srbije kao operativca ruskog i srpskog svijeta, čiji je uticaj, kako kaže, omogućila sadašnja vlast u Podgorici.
„Jasno je da je uloga crkve Srbije u Crnoj Gori otprilike onakva kakva je i uloga Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije u Ukrajini. To je ozbiljan problem Crne Gore, kad je u pitanju proces pristupanja EU, jer u crnogorskom društvu institucionalno djeluje organizacija koja ne skriva da funkcioniše kao svojevrstan agent ruskog i srpskog svijeta“, ukazuje Đenero za Analitiku.
Ipak, smatra kako Crna Gora nije u poziciji Srbije koja, kako kaže, ne može pobjeći od ruskog razornog uticaja.&nbsp;
„I u društvu, i u parlamentu, proevropske političke opcije imaju dostatnu većinu za formiranje administracije. Dakle, svi ti Mandići, Kneževići i Bečići morali bi za Crnu Goru biti potpuno nevažni, marginalni. Međutim, njihova uloga može biti velika i razorna, samo zato što im to omogućavaju premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović, koji su skroz nepotrebno DF i Demokrate uveli u vladajuću koaliciju“, naglašava Đenero.
Kaže i kako je od početka ove administracije očito da Andrija Mandić ima dominantan položaj u odnosu na premijera Spajića.
„Svi znaju da je taj Mandić, koji je glavni operativac ruskog i srpskog uticaja u Crnoj Gori i koji pritom ima moć blokiranja vladinih politika, čak i individualno učesnik Miloševićeve agresije na Hrvatsku, i da se hvali učestvovanjem u operaciji protiv civilnog stanovništva, na području koje nije imalo nikakvo vojno značenje, osim želje za ekspanzijom Velike Srbije“, napominje Đenero.
<h2>Dok su DF i Demokrate dio vlasti neće biti dobrih odnosa sa Hrvatskom</h2>
Sagovornik Analitike upozorava da dok su DF i Demokrate u vladajućoj koaliciji, neće biti dobrih odnosa Crne Gore sa Hrvatskom.
„Iako će kontinuitet hrvatske podrške suverenističkoj proevropskoj Crnoj Gori ostati živ, kao što je bio i u vrijeme DPS-ovih administracija, i u vrijeme nakon smjene vlasti u avgustu 2020. Hrvatski politički interes je da se Crna Gora zaštiti od patogenih ruskih uticaja i da njome ne ovlada Vučićev srpski svijet“, podvlači Đenero.
Kaže kako je teško znati do koje mjere Vučićev režim kontroliše Spajića, kao i Milatovića i „do koje mjere je ovaj dvojac izložen ucjenama Beograda“.&nbsp;
„Nije ključno da Spajić sa zagovornicima velikosrpske, proruske politike uđe u otvoreni sukob, kad je u pitanju odnos prema Hrvatskoj – ključno je da u taj sukob uđe vezano za proces pristupanja i konsolidaciju demokratskog poretka u zemlji“, ističe Đenero.
Dodaje kako ništa veći problem za Crnu Goru nije ono što radi nekompetentni ministar odbrane, kad su u pitanju odnosi s Hrvatskom, nego ono što radni nekompetentni DF-ov ministar prostornog uređenja, Slaven Radunović, koji, podsjeća on, zaziva referendum o izlasku Crne Gore iz UNESCO-a i odricanje od statusa Kotora kao zaštićenog dobra svjetske kulturne baštine.&nbsp;
„Britki ekonomski analitičar Miša Brkić vrlo je precizno Radunovićevu „javnu politiku” uporedio s nasilništvom onog trebinjskog ratnog silnika Vučurevića, koji je govorio o tome kako će porušiti Dubrovnik i sagraditi lepši i stariji, u vizantijskom stilu“, navodi Đenero.
Upravo je to, kaže, matrica unutar koje funkcionišu ministri iz DF-a i Damokrata – zatiranje istorijskog identiteta Crne Gore i ponuda „lepše i starije” tradicije, u skladu s uzusima srpskog i ruskog svijeta.
„Spajić je, zajedno s predsjednikom Milatovićem, odgovoran za te probleme, za posljedice učestvovanja onih koji ne spadaju u demokratski ustavni luk u crnogorskoj javnoj administraciji, i to sa veto snagom i mogućnošću blokiranja svih javnih politika“, naglašava Đenero.&nbsp;
Krapović vođen niskim strastima, njegovi stavovi nesuvisli
Dio posljednje protestne note iz Zagreba koji je najviše zatekao crnogorsku javnost jeste tvrdnja da, po osnovu vojne sukcesije, Crna Gora duguje Hrvatskoj više od dvije milijarde dolara. Ako vlasti u Podgorici nastave sa retorikom i potezima koje Zagreb ocjenjuje kao provokacije, našeg sagovornika pitali smo da li će Hrvatska krenuti u institucionalnu naplatu te sume.
„Ministar odbrane iz Bečićevih Demokrata, vođen željom da provocira sukobe s Hrvatskom i jeftinim populizmom iz Vučićeve kuhinje, pokušao jednostrano da tumači sukcecijski sporazum, pa tvrditi da školski brod „Jadran“ nesumnjivo pripada Crnoj Gori, jer se u vrijeme raspada Jugoslavije zatekao u crnogorskom akvatoriju, iako mu je matična luka bila Split. Ako se poštuje taj princip, svi brodovi koji su nakon agresije Miloševićeva režima i njemu podvrgnute takozvane JNA bili u hrvatskom akvatoriju, pripadali bi Hrvatskoj, a vrijednost tih brodova, barem formalno bitno nadilazi vrijednost školskog broda „Jadran““, objašnjava Đenero.
Nezgodno je, kaže, to kad neuki ljudi vođeni niskim strastima pokušaju svoje nesuvisle stavove argumentovati principima.
„Jer se onda često dogodi upravo ono što se događa Krapoviću – štete rastu na nivo od milijardi dolara“, upozorava Đenero.
Hrvatska jasno definisala stav prema proevropskoj Crnoj Gori
Ipak, smatra da problem odnosa Hrvatske s aktuelnom administracijom u Crnoj Gori nijesu ni dvije milijarde dolara, pa ni školski brod „Jadran“.&nbsp;
„Problem je činjenica da je administracija, koja za sebe tvrdi da je proevropska, iznutra duboko podijeljena, a da agenti vlasti u Beogradu i Moskvi, posredstvom različitih Mandića, drže kontrolnu vlast u Crnoj Gori, opstruiraju pristupne procese i Crnoj Gori dozvoljavaju da se približava članstvu u Uniji upravo onoliko koliko to Beograd i Moskva žele“, izričit je Đenero.&nbsp;
Ukazuje da su u toj konstrukciji ministri poput Krapovića izvođači radova.
„Paradoksalno je da dok potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović nastoji pregovorima i kompromisima ukloniti hrvatsku rezervu prema zatvaranju poglavlja 31, o zajedničkoj vanjskoj i bezbjednosnoj politici, istovremeno ministar Krapovoć potpuno izvan bilo kakva rezona, zaoštrava bilateralne odnose s Hrvatskom, izdavanjem značke, navodno povodom „okrugle” devedeset druge godišnjice izgradnje broda Jadran“, navodi Đenero.
Napominje da to što Krapović radi nije stvar bilateralnih odnosa Hrvatske i Crne Gore, nego stvar unutrašnjih odnosa u Crnoj Gori.&nbsp;
„Hrvatska je definisanjem trojice političara iz Crne Gore (namjerno ne kažem crnogorskih političara, jer su oni više ruski i srpski, nego crnogorski), Mandića, Kneževića i Bečića, kao nepoželjne osobe u Hrvatskoj, jasno definisala stav prema prema, s jedne strane suverenističkoj proevropskoj Crnoj Gori, koja od osamostaljenja uživa prijateljsku podršku zvaničnog Zagreba, a s druge strane prema akterima koji žele ruski i srpski svijet proširiti na teritoriju Crne Gore, s kojima Zagreb ne misli politički razgovarati“, kaže Đenero.
<h2>Uspješnost europeizacije društva zavisi od njegove unutrašnje snage</h2>
U Gornjem Zaostru prije nekoliko dana kulminirao je proces koji u Crnoj Gori traje već decenijama, ali je posebno uzeo maha nakon 30. avgusta 2020. - revizija istorije, s nastojanjima da se rehabilituje četnički pokret i relativizuju antifašističke vrijednosti. Sagovornika Analitike pitali smo kako se iz Hrvatske gleda na ovu tendenciju, s obzirom na to da je i u toj zemlji aktuelna borba protiv istorijskog revizionizma.
„Hrvatsko društvo nikad nije bilo bolje nego u vrijeme pristupnog procesa, jer je uspostavljena politička saglasnost o važnosti i vrijednosti pristupanju Evropske unije, a većini u političkoj areni i društvu postalo je jasno da pristupni proces nijesu pregovori, kako se formalno nazivaju, nego proces prilagođavanja Hrvatske zajedničkoj pravnoj tekovini, dakle usklađivanje države i društva s evropskim standardima i normama“, napominje Đenero.
Ističe kako je spremnost na suočavanje s prošlošću i stvaranje zaštitnog zida prema totalitarnim društvenim konceptima dio tog usklađivanja s evropskim standardima i normama.&nbsp;
„Pristupanje Evropskoj uniji davalo je dodatnu snagu proevropskim političarima da budu odlučni u nultoj toleranciji prema svakom obliku totalitarizma, i to je ono dobro što društvu i državi može donijeti pristupni proces“, naglašava Đenero.
Nažalost, kako dodaje, Hrvatska je nakon pristupanja u mnogim sferama, pa i u sferi suočavanja s prošlošću, imala regresivnu fazu, i pritom nije jedina od novih članica Unije.&nbsp;
„Uspješnost europeizacije društva, pak, zavisi prije svega od unutrašnje snage tog društva, a manje od pritiska sa strane. Zbog sebe Crna Gora mora zaustaviti one koji joj nameću četničku ideologiju, jer time ne žele ništa drugo nego razoriti i porobiti suverenističku, demokratsku, antifašističku Crnu Goru“, kategoričan je Đenero.
<h2>Crna Gora u procesu evropskih integracija da ne računa na „gledanje kroz prste“</h2>
Predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović je nedavno izjavio kako je širenje EU u suštini završeno, a da je Crna Gora možda jedina koja još ima realne šanse da uđe u porodicu evropskih ddržava. Naš sagovornik je stava da prema svemu što Milanović govori, treba imati rezerve i biti vrlo oprezan.&nbsp;
„On je akter koji ne zna praktički ništa ni o Evropskoj uniji ni o evropskim politikama. Nije učestvovao u procesu pristupanja Hrvatske EU, u ime opozicije su u tom procesu snažno bili uključeni pokojni Ivica Račan i Vesna Pusić, a Milanović je mimo dotadašnje tradicije saradnje u evropskim poslovima, ucjenjivao tadašnju vladu u procesu prilagođavanja Ustava acquisu, kako bi ostvario neke koristi za sebe i svoju stranku“, podsjeća Đenero.&nbsp;
Napominje i da je Milanović kao premijer zakomplikovao proces ratifikacije pristupnog ugovora.
„A kad je Hrvatska primljena i on postao član Evropskog vijeća, slovio je kao marginalan, najmanje uticajan član toga foruma. Danas je na kvazisuverenističkim euroskeptičnim pozicijama, poput mađarskog i slovačkog premijera i sistemski nastoji stvarati probleme proevropskoj i euroatlantističkoj vladi. Znate i da je vrh procesa Brdo Brioni u Tivtu koristio za to da bi podilazio kolegi iz ruske sfere, Andriji Mandiću, nazivajući ga zloćkom, ali distancirajući se prema tome što je Vlada Hrvatske ovog proglasila nepoželjnom osobom“, kazao je Đenero.
Naglasio je kako u procesu pristupanja Crna Gora mora biti ozbiljna i ne smije računati ni na kakvo „gledanje kroz prste”.&nbsp;
„EU je već imala problem s time što je dvije države s ozbiljnim demokratskim deficitom integrisala 2007, zbog geopolitičkih razloga, pa se godinama mučila s takozvanim CVM-om, mehanizmom saradnje i verifikacije, kako bi se spriječila evazija evropskog novca iz evropskih strukturnih fondova“, podsjeća Đenero.&nbsp;
Ta se, kaže, greška više neće ponavljati i zemlja koja nije potpuno spremna, neće biti primljena.&nbsp;
„To ne znači da Crna Gora nema šanse da postane članica do 2030, odnosno da završi pregovore u ovom mandatu EK, ali treba da bude spremna na ozbiljne reforme i treba da odrekne balkanske ideje da će nešto od strukturnih problema moći prikriti u pristupnom procesu“, zaključio je Đenero.

Đenero: Crkva Srbije ozbiljan problem Crne Gore, operativcima srpskog sveta dominantan položaj omogućili Spajić i Milatović

Reforma DPS. Nakon pet godina cijeđenja pod političko-analitičko-medijskom presom, iz te teme nema se više šta iscijediti. Što bi mi Moračani rekli – koliko iz suve drenovine. (Računam da je „vesternizovanom“ dijelu populacije bliži kao metafora saguaro kaktus.) &nbsp;Ni u vrhu te stranke, ni u prvom, ni u drugom ešalonu nije ostalo uva za koje se vezuju grijesi iz perioda četvrtvjekovnog vladanja Crnom Gorom. A ako se sve to ne broji bez obračuna, po svaku cijenu, sa počasnim predsjednikom DPS, onda to treba javno reći. Da se zna koju žrtvu treba priložiti kao, je l' te, conditio sine qua non naše prosperitetne, pomirene i evropske budućnosti. Da se zadovolje oni kojima bi svijet bez Crne Gore i Evropske unije bio cvjetno polje i livada s rosnom travom.
Zanimljivo, niko na položaju – političkom civilnom, medijskom – evo prođe pola decenije, ni da bekne ni da skoči i vikne: put do Crne Gore na koju bi se svi normalni lako mogli, ne morali nego mogli, navići, dakle - do prosperitetne, pomirene i evropske Crne Gore – vodi preko reforme Demokratskog fronta!? Neka mi ne bude zamjereno što koristim taj administrativno adaktirani naziv - DF. Razlog je praktičan: DF i je dalje najrazumljivija ideološko-politička i vrijednosna oznaka koja obuhvata ne samo partije (bivše) članice, nego i sa njima neraskidivo povezanu, tačnije – hijerarhijski im nadređenu Crkvu Srbije/SPC, medijske sponzore litija i ključnih izbornih utakmica, sadjejstvujući mu dio NVO sektora, te vrhovnu im komandu i moćnu logistiku iz susjedstva i podaljeg (geografski, nikako drugačije) inostranstva.
Neopterećen iracionalnim, takoreći hladan analitičar odmah bi konstatovao da je za reformu stare vlasti, predvođene DPS-om, potrebna, zapravo, samo vladavina prava i funkcionisanje državnih institucija. Što mu dođe na isto. Programski je tamo sve čisto kao suza, strateški pravci razvoja toliko su pogođeni da ih ni nova vlast nije, barem formalno, vitoperila. Problemi su nastajali u sferi poštovanja zakona, zloupotrebama tokom činodejstvovanja. Dovoljno je, stoga, da svi krivi odgovaraju i, suštinski, eto ti reforme.
Sa DF (u gornjem obimu i značenju), pak, dramatično je drugačije. Ako bismo, po istom principu, ostavili svaku nezakonitost u upravljanju državom i javnim preduzećem &nbsp;(nekom neselektivnom i hrabrom, a jedno bez drugoga i ne može postojati) tužiocu i časnom sudu da se njome bavi, teško da bi i pola posla na autoputu do blagostanja bilo urađeno. Jer, iako je niko ne pominje, programsko-političku reformu DF ište, ma vapi za njom, posrnulo crnogorsko društvo i država Crna Gora koje sve manje ima. A, ako je bude još samo malo manje, uopšte je neće biti. Da parafraziram jednog slavnog filozofa-mračnjaka.
Šta bi to trebalo da reformiše DF? (Racionalnije se zapitati – šta ne bi?)
Iskreno, toliko toga da bi, na kraju te reforme, opravdano bilo pitati: je li to više DF?! Da li bi od subjekta koji je ušao u reformski proces ostali i dugmići?!
Dobra okolnost je što bi takav, radikalan rezultat njihovog unutrašnjeg preobražaja predstavljao najveće dobro koje mogu uraditi i za sebe i za Crnu Goru. A, koliko god im to, u ovom trenutku, bilo nepojmljivo – i za vaskoliko srpstvo. Pogotovo za one koji su, slijedeći ih, sebe toliko ispraznili od drugih sadržaja da drugoga svojstva osim nacionalne i vjerske pripadnosti kao i da nemaju.
Ajmo redom...
Ako je ljudsko preče od državnog, a meni zericu jeste, DF mora da prestane da negira genocid u Srebrenici i da se okani slavljenja Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Dakako – i Pavla Đurišića. „Strašan zločin“ je podmukla relativizacija genocida. Slaviti presuđene zločince znači diviti se njihovom djelu. A ono čemu se divite, po definiciji, inspiracija je za one koji se dive da ponove njihovog divljenja vrijedno djelo. Djelo koje je, u konkretnom slučaju, nedjelo nad nedjelima! Teško je i napisati ovakve stvari ali – ko ne shvata da je crvena linija zgažena, ovo je bukvalno jedini način da shvati.
Uz to, Pavle Đurišić uopšte nije bio borac za Jugoslaviju, nego za „homogenu“, dakle etnički čistu Veliku Srbiju. Slaviti Pavla Đurišića znači legitimisati njegov cilj i njegove metode. Zaista mi je teško da razumijem kako, u svijetlu te očiglednosti, neki ljudi iz vlasti sjede jedni uz druge i gledaju se u oči?
Ako je za nekoga, a jeste – i to za sve koalicione mu partnere, DF dovoljno reformisan samo zbog toga što se (s mukom) uzdržava da otvoreno otvori pitanje državnog suvereniteta Crne Gore, biće da taj neko nije samo lak na prelaznu ocjenu, nego je i sam sumnjivoga znanja, a možda i motiva. Istinska reforma DF-a značila bi da se lideri toga političkoga saveza nedvosmisleno, što bi se reklo –preko novina, odreknu likova poput Budimira Aleksića i njihovih fantazija o „staroj Hercegovini“ koja, tobože, istorijski ne pripada Crnoj Gori. Da treba da pripadne Srbiji, to još ne izgovaraju ali samo što nijesu. Kao i Pljevlja, koja je, radionica laži radi u tri smjene, kobajagi oslobodio Kajafa. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;
Na ovom mjestu pasus-digresija, mada bi materijala imalo za biblioteku... DF bi morao u reformskoj tranziciji da se okani okeana istorijskih laži u kojima pliva sva njegova politika i da počne da gradi agendu za budućnost na pomirenju sa istinom o prošlosti. Ne, nije istina da je srpska vojska oslobodila Pljevlja i to hiljadu murala ne može da promijeni. I tako hiljade i hiljade laži o crkvi, državi, naciji... Cijela jedna velikodržavna, a zapravo kvaziimperijalna konstrukcija, kreirana u zemlji koja je prevelika da sjedi s mirom, a premala da svoje megalomanske planove realizuje, ali dovoljno velika da i drugima i sebi svako malo nanosi ogromno zlo.
Reformisani DF ne bi služio Beogradu i Moskvi, nego Crnoj Gori. Njegovi lideri ne bi seirili po beogradskim televizijama i sprdali se sa snagom Vojske Crne Gore. Ne bi bili dio rulje koja puca u zastavu Crne Gore. Ne bi izmišljali da je Sekula Drljević autor dijela himne, kako bi imali alibi za njeno nepoštovanje...
Reformisani DF, valja to podvući dvaput, bio bi lojalan majci našoj, dakle i njihovoj, Crnoj Gori i polagao pravo na nju kao i svaki tzv. izvorni suverenista. Što bi, ako ćemo da se mirimo na zdravim osnovama, podrazumijevalo isti princip u pogledu obaveza.
A zdrav osnov za pomirenje nije podjela na „lažne ljude“, „komunistički nakot“, „ustaše“, „Šiptare“ i – „so srpstva“. Zaudara to, priznaćete, pomalo i na rasizam. Zato bi reformisani DF, kao dokaz svoje reformisanosti, mogao da, recimo, izda zvanično saopštenje u kojem programski prihvata naučne činjenice: da nijedan Albanac nema rep, a i da su ih Srbi, kad su prvi put došli na Kosovo ravno, tamo zatekli; da postoje Crnogorci koji nijesu Srbi, čak ih ima više od onih koji smatraju da jesu i da ovi prvi datiraju iz predđilasovskog perioda; da ima ihaha Hrvata koji se ne pale na Tompsona, ne odaju se rado genocidu i sve najgore misle o NDH... te, konačno, da su i sami samo Srbi, bez NaCl (natrijum hlorid-kuhinjska so, ko je bježao sa časova Hemije) sadržaja koji bih ih činio izuzetnim u rodu i plemenu. &nbsp;&nbsp;
Da je reforma DF uspjela nedvosmisleno bi potvrdio jedan, polit-medicinski, bolje ajmo reći psiho- somatski pokazatelj. Crvenilo na obrazima. Kao rezultat shvatanja i kajanja zbog svega ružnoga što je učinjeno i rečeno u žaru političke borbe. Kao rezultat spoznaje da nema viteštva u rušenju države u kojoj živiš i njenom podvođenju tuđoj. Kao rezultat podsjećanja na riječi Marka Miljanova u Beogradu, u kontekstu koji je sasvim uporediv sa današnjim. Kao rezultat podvale da nama smeta to što sto ste Srbi, a ne to kako se odnosite prema Crnoj Gori. Kao rezultat...
Pitanje je: zašto je sve ove reforme, koje su i esencijalno europejske, teško i zamisliti a kamo li očekivati od DF ?
Pitanje je: razmišljaju li koalicioni partneri DF (pitanje ne važi za Demokrate) čemu vodi „pomirenje“ na platformi zatiranja i posljednjeg znaka crnogorskog identiteta?
Pitanje je: zašto DF misli da može dobiti bitku koju Crnogorci ne mogu izgubiti, jer jednostavno nemaju kud? Čak ni kad bi se sadašnji odnos snaga 20:1 (kad se sabere sve što se urotilo da izbriše ime crnogorsko) pomjerio na onaj kojem se nada Aleksandar Raković (cca 100:1, zvuči poznato). &nbsp;
Pitanje je: zar reakcije na divljanje u Gornjem Zaostru nijesu dovoljno jasno upozorenje da je crvena linija zgažena? Da se pljuvanje na crnogorski ponos smučilo i najstrpljivijima?
I da bi pametan odgovor bio ne samo podizanje ručne, ne samo temeljno resetovanje taktike, nego strateška promjena ciljeva. Odnosno, reforma o kojoj, ako je nekom izgledalo ironično-griješi, pišem.
Ne čudi me da ove stvari ne razumije Džudi Rajzing Ranke. Mogla bi ostati ovđe još 16 godina, za nju bi Crna Gora ostala jednako nedokučena. Čudi me da ove stvari ne konstatuje i ne razumije Andrija Mandić. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

A sad malo o reformi DF-a

Ni robnih rezervi, ni državnog preduzeća, ni stabilnih cijena. I, najvažnije – ni traga od ispunjenog obećanja premijera Milojka Spajića. Građani svakodnevno ispaštaju dok cijene nezaustavljivo rastu, a oni koji bi morali da reaguju – ćute. Premijer ne osjeća odgovornost za izgovorene riječi, a još manje za stvarnost u kojoj je ostavio građane. Još 10. avgusta prošle godine, Spajić je pompezno najavio osnivanje državnog preduzeća koje bi bilo zaduženo za upravljanje robnim rezervama i direktnu distribuciju osnovnih životnih namirnica građanima. Najavljeno je da će to biti trajno rješenje za borbu protiv inflacije. - To je jedan održiv način da se borimo protiv visokih cijena. Ograničenje marži može pomoći budžetu građana, ali moramo imati dugoročno rješenje za stabilizaciju cijena u Crnoj Gori - izjavio je tada Spajić. Godinu dana kasnije – nema ni preduzeća, ni robnih rezervi. Umjesto toga, građani plaćaju osnovne namirnice skuplje nego mnogi građani razvijene Evrope. Turisti s boljim standardom nerijetko su zatečeni visinom cijena u crnogorskim marketima. <h2>CIJENE PAPRENE</h2> Prema poređenju koje je sproveo portal ETV, cijene u domaćim marketima su i do 20 odsto više nego u hrvatskom “Lidlu”. Kada bi se ista analiza sprovela sa tržištem Njemačke, razlika bi bila još poraznija.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025032707038_44c279583c1700ec0198c5433d2de9002eab79d9288f277f73b20f8538084cf3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025032707038_44c279583c1700ec0198c5433d2de9002eab79d9288f277f73b20f8538084cf3" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt="Prodavnica, market"></figure>  U međuvremenu, vladajući funkcioneri se ne oglašavaju. Ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, koji je bio zadužen za kontrolu cijena, od maja ne daje izjave za javnost – izuzev političkih prepiski s predsjednikom države Jakovom Milatovićem, za koje očigledno ima dovoljno vremena. <h2>PREKO LEĐA DOMAĆEG STANOVNIŠTVA</h2> Dok državni vrh ćuti, građani plaćaju danak nestručnosti i pasivnosti vlasti. Sezona je u punom jeku, a budžet, kao po pravilu, puni se preko leđa domaćeg stanovništva. Niti ima pomoći, niti ima razumijevanja. Premijer Spajić se više ne oglašava o ovom pitanju. Nema pojašnjenja gdje je zapelo s „održivim rješenjem“ koje je sam najavio. S obzirom na nedavne izjave njegovog ministra zdravlja Vojislava Šimuna, koji je građane optužio za duge liste čekanja u zdravstvu, nije isključeno da i premijer smatra da su sami krivi za poskupljenja. UKINUTO JOŠ 2003. Crna Gora od 25. decembra 2003. nema robne rezerve. Tadašnja Vlada ih je ukinula uz obrazloženje da su „nekomercijalne“. Kao zamjena, donesen je Zakon o interventnim nabavkama, koji je trebalo da omogući brzu reakciju države u kriznim situacijama. Ali – nije zaživio. Za razliku od većine evropskih zemalja, Crna Gora nema mehanizam da zaštiti tržište u slučaju iznenadnih šokova – bilo da se radi o skoku cijena goriva, hrane, inflaciji usljed pandemije ili rata. UPOZORENJE BIVŠEG MINISTRA POLJOPRIVREDE Nekadašnji ministar poljoprivrede Budimir Mugoša još ranije je upozoravao na značaj robnih rezervi: - Sve ozbiljne države EU ih imaju. One su ključne u slučaju poremećaja tržišta, prirodnih katastrofa, ratova… Robne rezerve omogućavaju stabilizaciju cijena, čuvanje poljoprivrednih proizvoda i sigurnost građana u vanrednim okolnostima - naglasio je Mugoša. U Crnoj Gori, međutim, ozbiljnost izostaje. Jedino što je postojano – jesu neispunjena obećanja i visoke cijene koje građani više ne mogu da prate.

Građani papreno plaćaju Spajićeva obećanja: Ni preduzeća, ni robnih rezervi - a cijene galopiraju

Na putevima u Crnoj Gori danas se saobraća uz povoljne vremenske uslove za vožnju. Povremeni zastoji ili sporije odvijanje saobraćaja mogu se očekivati na dionicama gdje se izvode radovi, kao i na putevima prema turističkim centrima pa savjetujemo opreznu vožnju i poštovanje pravila saobraćaja, saopšteno je iz Auto moto saveza Crne Gore AMSCG.
Zbog protesta saobraćaj je obustavljen na magistralnom putu Cetinje-Podgorica, u mjestu Kruševo ždrijelood 17.26 do 19.30.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara – Mojkovac, u mjestu Sokolovina na snazi je totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila zbog odronjavanja stijenske mase u okviru sanacije kritične tačke Sokolovine.
Do završetka radova odobrava promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično odvijanje saobraćaja, zbog izvođenja radova na adaptaciji kosine na magistralnom putu M-2 dionica Sotonići-Virpazar, u mjestu Virpazar.
Do 1. avgusta zbog izvođenja radova na rekonstrukciji regionalnog puta R-29 Bar -Kamenički most Krute odobrava se totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila u terminima od 08.00 do 11.00 sati i od 13.00 do 16.00 sati.
Na magistralnom putu M-2 dionica Ribarevine-Poda i Poda-Berane saobraćaj će se zbog radova obavlja jednom trakom naizmjenično.
Na magistralnom putu M-3 dionica Plužine-Jasenovo Polje, lokalitet Zaborje -Jasenovo Polje saobraćaj se obavlja naizmjenično jednom trakom na mjestima izvodjđe]enja radova i regulisan je svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni, na mjestu izvođenja radova, zbog adaptacije regionalnog puta R-19 dionica Trešnjevik – Andrijevica.
Zbog izvođenja radova na izgradnji bulevara biće saobraćaj obustavljen u ulici Vojislavljevića-Podgorica. Saobraćaj će se odvijati alternativnim putnim pravcima u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
Na magistralnom putu M-6 dionica Pljevlja-Đurđevića Tara odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni na mjestu izvođenja radova.
Od 07.00 do 17.00 sati odobrava se povremena promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni zbog izvođenja radova na sanaciji klizišta „Provalija“na magistralnom putu M-6 dionica Žabljak-Šavnik.
Na magistralnom putu M-3 dionica Šćepan Polje-Danilovgrad zbog presvlačenja asfaltnog kolovoza na državnim putevima u Sekciji Nikšić saobraća se naizmjenično na mjestima izvođenja radova.
Promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjern zbog izvođenja radova u okviru investicionog presvlačenja magistralnih i regionalnih puteva u sekciji Nikšić, na magistralnom putnom pravcu M-6 dionica Šavnik-Jasenovo Polje.
Do završetka radova saobraćaj se obavlja naizmjeničnim saobraćanjem, zbog asfalterskih radova u sekciji Nikšić, na regionalnom putu R-23 dionica Bogetići-Glava Zete.
Privremeno se do 08. septembra odobrava promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenčno odvijanje saobraćaja zbog izvođenja radova na rekonstrukciji prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Do 04. septembra odobrava promjena rezima saobracaja sa dvosmjernog na naizmjenicno odvijanje saobracaja zbog izvodjenja radova na rekonstrukciji mosta Đurđevića Tara na mag. Putu M-6 dionica Žabljak -Pljevlja.
Privremeno se za period do 5. oktobra odobrava promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično odvijanje saobraćaja ne duže od 10 min na mjestu izvođenja radova zbog izvođenja radova na poboljšanju bezbjednosti saobraćaja u zonama pješačkih prelaza obnova i popravka svjetlosne saobraćajne signalizacije na sljedecim putnim pravcima.
Unapređenje bezbednosti saobraćajа: -Magistralni put M-3 Danilovgrad – Podgorica (Komanski most);
Regulacije: – Raskrsnica puta M-6 i R-18, Pljevlja, lokacija 1, – Raskrsnica puta M-6 i R-11, Pljevlja, lokacija 2, – Raskrsnica puta R-18 i R-3, Pljevlja, lokacija 3, – Raskrsnica puta M-6 i lokalni put, Žabljak (Hotel Enigma), lokacija 4, Raskrsnica puta M-6 i R-20, Žabljak (Hotel Izvor), lokacija 5, – Raskrsnica puta M-6 i R-20, Šavnik, lokacija 6, – Raskrsnica puta M-7 i M-8 (Lipci), Vilusi, lokacija 7, – Raskrsnica puta M-3 i R-23, Bogetići, lokacija 8, – Raskrsnica puta M-2 i R-21, Mioska, lokacija 9, – Raskrsnica puta M-3 i R-16, Plužine, lokacija 10, – Raskrsnica puta M-1 i M-2, Petrovac, lokacija 11, – Raskrsnica puta M-8 i R-8, Grahovo, lokacija 12.
Na autoputu se saobraćaj obavlja bez izmjena u režimu saobraćaja.
Zabranjuje se saobraćaj teretnih motornih vozila čija najveća dozvoljena masa prelazi 7,5 tona u periodu od 15. juna do 15. septembra svakim danom na sljedećim magistralnim i regionalnim putevima
M-1 GP Debeli brijeg-Herceg-Novi-Kotor-Tivat (Krtolska raskrsnica)-Budva-Bar-Ulcinj -GP Sukobin
M-2 Podgorica -Sotonići-Petrovac
M-2 Podgorica-Mioska-Kolašincdmputevi
M-10 Podgorica-Cetinje-Budva
u vremenu od 17.00 do 22.00 sata
U periodu od 09. maja do 15. septembra zabranjen je saobraćaj teretnih motornih vozila čija najveća dozvoljena masa prelazi 7.5 tona na sljedećim djelovima regionalnih puteva
R-1 Kotor -Trojica(raskrsnica sa M-1)opština Kotor do mjesta Krstac(raskrsnica sa R25) opština Cetinje
R-29 Bar 2(tunel Ćafe,raskrsnica sa M-1)opština Bar do mjesta Kamenički most-Krute (raskrsnica sa M-1)opština Ulcinj svakim danom u vremenu od 07.00 do 22.00 sata.
Zabranjuje se saobraćaj autobusa kategorije M-2 i M3 (laki i teški autobusi i tzv. kombi vozila)i specijalnih putničkih vozila za stanovanje -tzv kampera ,u periodu od 09. maja do 15. septembra svakim danom u vremenu od 00.00 do 24.00 sata na dionicama regionalnih puteva
R-1 od mjesta Krstac (raskrsnica sa R-25 ) opština Cetinje do mjesta Trojica-Kotor(raskrsnica sa M-1)opština Kotor, iz smjera Njeguša u smjeru Kotora.
R-29 dionica Bar 2 (tunel Ćafe,raskrsnica sa M-1) opština Bar, do mjesta Kamenički most-Krute (raskrsnica sa M-1) opština Ulcinj, u oba smjera ,osim autobusa koji obavljaju javni gradski prevoz putnika.
R-25.1 dionica Međuvršje-Lovćen od parkinga do Mauzoleja u oba smjera.
Zabrana iz tačke 1 podtačke 1,2,3,4 i 6 iz ove Naredbe se ne odnosi na vozila sa pravom prvenstva prolaza, vozila za održavanje puteva i ptt instalacija,vozila za pomoć na putu, specijalna vozila za prevoz životinja, betona, asfaltne mase i hladnjače koje prevoze lako kvarljivu robu,vozila koja vrše transport vode kao ni vozila za prevoz opasnih materija na dijelu magistralnog puta M-1 od GP Debeli Brijeg preko Herceg Novog i Kamenara do kružnog toka u mjestu Lipci, dok se zabrana iz tačke 1podtačka 5 ne odnosi na vozila sa prvenstvom prolaza i vozila za pružanje pomoći na putu.
Saobraćaj je umjerenog do pojačanog intenziteta.
U protekla 24 sata dogodilo se 27 saobraćajnih nezgoda u kojima je jedna osoba poginula, tri su zadobile teže, a osam lakše povrede.
Auto moto savez Crne Gore pruža učesnicima u saobraćaju tehničku pomoć na javnim putevima, koja podrazumijeva pružanje usluge pomoći na putu, otklanjanja manjih kvarova i besplatnog šlepanja vozila do prvog servisa ili radionice za sva vozila registrovana u Crnoj Gori.
Informativni centar zajedno sa službom pomoći na putu na usluzi je građanima 24 sata. Informacije se mogu dobiti putem telefona 19807, 020234999 i 063239987.
0

Povoljni uslovi za vožnju, povremeni zastoji na više dionica zbog radova

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;