Po pravilu, crnogorska i velikosrpska ideja često se sukobljavaju na crnogorskom prostoru u nepravilnim vremenskim razmacima. Ovoga puta njihov sukob kulminirao je kroz popis, odnosno njegove očekivane rezultate. Zato je Srbija, očekujući rezultate koji bi nadpolovičnim brojem Srba dozvolili da se pokrene proces puzajuće aneksije i svođenja Crne Gore na teritoriju a Crnogoraca samo na građane, crnogorski popis oglasila srpskim nacionalnim interesom.
A mi, etnički Crnogorci, iz suprostavljenih razloga, držimo ga takođe crnogorskim državnim i nacionalnim interesom. Bez nas etničkih Crnogoraca, kojima je Crna Gora matična i jedina domovina, ona nema smisla da postoji kao suverena država. Svi ostali njeni građani, mahom imaju svoje matične države, a Srbi čak tvrde da imaju tri – Srbiju, Republiku Srpsku kao entutet unutar BiH, koja nije država, i pokušavaju da transformišu Crnu Goru kao njihovu teritoriju na moru. Ali uprkos brutalnim napadima na crnogorsko nacionalno biće, beogradskim vlastima nije pošlo za rukom da Crnogorce svedu na to da budu manjina u vlastitoj državi. Mi, etnički Crnogorci (256.436), malobrojan smo narod, ali većinski u Crnoj Gori.
Stoga ne možemo dozvoliti da nam državnu politiku i pitanje državnoga statusa rješava većina od useljenih građana nakon 1991. godine, koji Crnu Goru doživljavaju kao privremeno rješenje. Dok matičnom zemljom smatraju Srbiju koja nam prijeti aneksijom. Zato rezultati popisa ne daju odgovor na tri suštinska pitanja:&nbsp;
- prvi, koliki je procenat crnogorskih građana doseljen u zemlju nakon početka agresije Srbije na Bosnu i Hrvatsku 1991. godine i njihov nacionalnli iskaz;&nbsp;
- drugi, koliki broj od tih useljenika ima državljanstvo a koliki boravišnu dozvolu i treći,
- &nbsp;koliki procenat građana se smatra pripadnikom Srpske a koliki Crnogorske pravoslavne crkve?&nbsp;
Inače, ovaj popis držimo neregularnim, jer je održan u okolnostima koje su produkovane na štetu Crne Gore i Crnogoraca. Ne tvrdimo da su njegovi rezultati falsifikovani ali ne tvrdimo ni da nijesu. Ali za nas, kao CEP, jedino su relevantni podaci po vjerskoj, nacionalnoj i jezičkoj osnovi, isključivo crnogorskih državljana, a ne i stranih popisanih lica.&nbsp;
Tako da iz ova prethodna tri pitanja proishodi zaključak da rezultati popisa koji pokazuju da Srbi čine 32,93 odsto (205.370) za nas nije relevantan. Moraju se od toga broja isključiti Srbi doseljeni poslije 1991. godine, nezavisno da li su državljani ili nijesu, jer ih je objedinjene popis obuhvatio unutar ukupnoga broja od 205.370. Naprimjer, njih je 2011. godine bilo 178.110 a danas ih ima više 27.210, očito doseljenih za posljednjih 12 godina.&nbsp;
Taj omjer, organizovanim useljavanjem uspostavljen na štetu Crnogoraca, bitno mijenja omjer Crnogoraca i Srba, odnosno, govornika crnogorskoga i srpskoga jezika i bitno utiče na državnu politiku i može imati posljedice na državni status. Takav nepovoljan omjer između ova dva naroda na štetu Crnogoraca, usnopljen s posljedicama koje mogu proisteći iz Prijedloga izmjena zakona o državaljanstvu i Prijedloga ugovora o dvojnom državljanstvu sa Srbijom, ukoliko se usvoje, ciljano bi doveo u pitanje državni status Crne Gore. Omogućio bi još i da oko 250.000 građana Srbije porijeklom iz Crne Gore, očekivano u korist Srbije glasa na crnogorskim parlamentarnim izborima, moguće čak i referendumu o državnom statusu, i odlučuje sudbinu Crne Gore – nesporno, aneksijom u korist Srbije. Posebno, i to krucijalno pitanje je crkveno.&nbsp;
Popisom nije bilo predviđeno da se o njemu građani izjašnjavaju s razlogom da se spriječi njihov iskaz koji bi pokazao da svi Crnogorci, koji korektnim tumačenjem čine veoma ubjedljivu većinu, pretenduju da Crnogorska pravoslavna crkva, kao domicilna do 1918. godine, povrati taj status sa svim konsekvencama koje iz toga prizilaze – od imovinskih do duhovnih, s posljedicama od državotvornoga značaja.&nbsp;
Zato su za nas objavljeni rezultati popisa sumnjivi, jer je popis zlonamjerno sprovođen i tumačen na štetu Crne Gore i etničkih Crnogoraca. Svim demokratskim sredstvima ćemo se zalagati da se utvrde stvarni rezultati popisa, spriječi donošenje izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu i potpisivanje Ugovora o dvojnom državljanstvu sa Srbijom, čije su svrhe priprema formalnih uslova za stvarnu ili formalnu aneksiju Crne Gore.
(Autor je potpredsjednik Crnogorske evropske partije)

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Etnički inženjering nije uspio

Ovi rezultati popisa potvrđuju da je Crna Gora uprkos besprizornoj propagandi, jakim pritiscima da se entofederalizuje, odnosno da joj se nametne etnički koncept, uspjela da sačuva svoj građanski karakter baš onako kako je to definisano najvišim pravnim aktom Ustavom Crne Gore - ocijenio je predsjednik Demokratske partije socijalista Danijel Živković.
- U uslovima prethodnih pet godina, a posebno prethodnih mjeseci, u susretu održavanja popisa da se napravi jak pritisak na građane sa ciljem kako bi se promijenio karakte naše države i kako bi se ona pretvorila u društvo naroda i kako bi se izbrisao njen građanski karakter, očigledno da etnički inženjering nije uspio - poručio je Živković na konferenciji za medije u holu Skupštine Crne Gore.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 54.8646%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fpejovic-popisano-306-807-muskaraca-i-316-822-zene&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ako se na to, kako je naveo, doda činjenica da je vlast susjedne države Srbije bila jako zainteresovana za rezultate popisa, da su u popisnu kampanju uložena velika finansijska sredstva, da se radilo o snažnoj, kontinuiranoj propagandi i velikim pritiscima na građane kako treba da se izjasne, do toga da im se obećava besplatno obrazovanje ili školovanje u susjednoj državi, a o tome treba da donesu dokaz na osnovu duplikata popisnice, možemo konstatovati da je Crna Gora pokazala da ima čvrsto građansko, multietničko jezgro koje nepokolebljivo stoji u odbrani državnih interesa.
- Rezultati ovog popisa ne idu na ruku onima koji su pokušali da pokriju velom nacionalizma Crnu Goru, da je Crna Gora odbranila svoj građanski karakter - kazao je, pored ostalog, Živković.
Na pitanje da prokomentariše broj građana koji govore srpskim jezikom naveo je da je Crna Gora već pet godina pod veoma jakim pritiskom i agresivnom kampanjom koja dolazi iz našeg susjedstva sa jasnom namjerom da se promijeni njen građanski karakter, a kroz to i nametanje novog etničkog modela, da se i Crna Gora obezliči kao nezavisna i suverena država.
- To traje od 30. avgusta 2020. kada je došlo do promjene vlasti, kada smo imali klerikalnu vlast Zdravka Krivokapića, izdajničku vlast Dritana Abazovića, do ove nove populističke, &nbsp;nacionalističke vlasti koju predvodi Milojko Spajić koji treba da dovrši posao koji je pokušavao da započne Vojislav Koštunica sa pričom o dvojnom državljanstvu, ne bi li se na taj način demokratski obračunali sa Crnom Gorom. U takvom ambijentu prethodnih pet godina Crna Gora funkcioniše i odolijeva svim tim pritiscima - istakao je Živković.
Ti pritisci traju, kako dodaje, u pokušaju da se zatre ime Crne Gore kao multietničke demokratije i građanskog društva.
- U takvom ambijentu čujete od naše političke konkurencije priče o tome kako je neophodno pristupiti promjenama Ustava, posebno u dijelu izmjena simbola i samog jezika. Čuli ste od lidera političkih subjekata posebno Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića i ostalih funkcionera Nove srpske demokratije koji su govorili kako je neophodno promijeniti Ustav ukoliko se na popisu građani izjasne da ih ima više od 50 odsto koji govore srpskim jezikom. Oni su imali mnogo veća očekivanja od ovog popisa. Vidimo da je procenat onih koji govore srpskim isti kao 2011. godine. I šta ćemo sad - upitao je Živković.
Smatra da pričati o diskriminaciji kako je neko bio ugrožen da se izjasni ovako ili onako ili da govori ovim ili onim jezikom - "to pada u vodu" nakon objavljivanja rezultata popisa.
- Druga stvar, kada govorimo o jeziku, u Crnoj Gori imamo jasno utvrđeno pravilo da imamo crnogorski jezik koji je jezik države Crne Gore. Oni koji govore srpskim jezikom isti je broj kao 2011. Kada govorimo o procentu onih koji su na stalnom boravku u Crnoj Gori, a koji nemaju državljanstvo, tek ćemo na bazi uporednih podataka i analize doći do drugačijih procenata od ovih danas. Ako biste uzeli procenat nacionalno izjašnjenih Crnogoraca u odnosu na broj državljana, taj procenat bi bio mnogo veći. Radi se o tome da se uzima procenat izjašnjenih nacionalnih zajednica u odnosu na ukupan broj popisanih stanovnika - naveo je Živković.
Ne može se, kategoričan, mjenjati etnička slika Crne Gore, niti se ti podaci mogu uzimati kao referentni za promjenu Ustava.
- To naša politička konkurencija shvata, to vide vlasti u Beogradu koje su silno željele da promijene etničku strukturu u Crnoj Gori. U tome nisu uspjeli, nije uspjela propaganda i plasiranje velikog nivoa finansijskih sredstava. Crna Gora je odbranila svoj građanski karakter. Bez obzira na pritiske, postoji hiljadugodišnja istorija nepokornosti i svi moraju da shvate da je Crna Gora nepokorna - poručio je Živković.

Jasmina Beharovic

1250x600

1084x550

Živković: Crna Gora uprkos besprizornoj propagandi uspjela da sačuva građanski karakter, etnički inženjering nije uspio

Svaka zloupotreba tuđeg snimka, fotografije, portreta, audio-zapisa ili seksualno eksplicitnog sadržaja može biti kažnjena i do pet godina zatvora, a ukoliko je to krivično djelo izvršeno prema djetetu počinilac može biti kažnjen od dvije do čak deset godina zatvora. Riječ je o tzv. osvetničkoj pornografiji, kako se u praksi i u javnom prostoru kolokvijalno naziva, odnosno krivičnom djelu koje je relativno skoro uvršteno u Krivični zakonik Crne Gore.
Slučaj Mirjane Pajković, doskorašnje direktorice Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda tipičan je primjer kršenja ovog zakona, ali i vapaj institucijama da se svaki oblik ovakvog nasilja i javnog targetiranja sankcioniše u skladu sa zakonskim odredbama, <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/za-plasiranje-eksplicitnog-sadrzaja-prijeti-zatvorska-kazna-do-pet-godina">piše Pobjeda</a>.
Advokatica Maja Turković za Pobjedu pojašnjava da se granica kojom se ulazi u zonu krivične odgovornosti prelazi onog trenutka kada se intimni ili eksplicitni sadržaj učini javno dostupnim bez jasne i izričite saglasnosti osobe koja je na njemu.
- Od tog momenta pravo na privatnost dobija primat u odnosu na svako drugo pravo - naglašava advokatica Turković za Pobjedu.
Pajković je u petak podnijela ostavku na funkciju, navodeći da je riječ o ličnim razlozima. Prethodno je policiji podnijela tri krivične prijave, zbog neovlašćene distribucije eksplicitnog sadržaja – fotografije na kojoj se nalazi ona. 
Kako proizilazi iz prijave, ona sumnja da je bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejan Vukšić, svjestan nezakonitosti, pokušao da iskoristi informacije do kojih je došao po prirodi funkcije koju je obavljao, te da je tim materijalom prijetio, a o postojanju kompromitujućeg materijala indirektno govorio i u jednoj emisiji.
Na jednom od audio-snimaka koje je Pajković objavila javno, može se čuti kako Vukšić, navodno, prijeti kako „cijela Crna Gora ima da vidi“ kompromitujuće fotografije i snimke doskorašnje javne funkcionerke. 
Nije poznato hoće li ovaj slučaj dobiti i sudski epilog jer se Tužilaštvo još nije oglašavalo ovim povodom.
<h2>KAZNE </h2>
Advokatica Turković objašnjava da je ovo djelo propisano članom 175a Krivičnog zakonika Crne Gore te da je njime predviđeno da će se kaznom do dvije godine kazniti onaj ko učini dostupnim trećoj osobi video ili drugi snimak, fotografiju ili portret, audio-zapis ili spis sa seksualno eksplicitnim sadržajem, bez pristanka osobe na koju se kompromitujući sadržaj odnosi.
- Kaznom zatvora do dvije godine kazniće se i ko prijeti da će trećem licu učiniti dopstupnim ovakav materijal kao i onaj ko upotrebom računarskog sistema ili na drugi način izradi novi ili preinači postojeći materijal i kao takav ga upotrijebi ili ga učini dostupnim trećem licu. Kaznom zatvora do tri godine kazniće se ko ovakav materijal učini dostupnim velikom broju ljudi - istakla je Turković za Pobjedu.
Naglašava da ukoliko ovakvo krivično djelo učini službeno lice u vršenju službene dužnosti, onda govorimo o najtežem kvalifikovanom obliku za koji je propisana znatno stroža kaznu i to od tri mjeseca do četiri, odnosno pet godina zatvora.
Sa druge strane, ako je djelo učinjeno prema djetetu, počinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
- Ako djelo iz stava 1, 2, 3, 4 i 5 ovog člana o kojima sam prethodno govorila učini službeno lice u vršenju službene dužnosti, i to prema djetetu, kazniće se od dvije do čak deset godina zatvora - navela je advokatica.
<h2>ĆUTANJE TUŽILAŠTVA</h2>
Pobjeda je uputila Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru više konkretnih pitanja u vezi sa slučajem Mirjane Pajković, ali odgovori do zaključenja ovog broja nijesu stigli.
List je zanimalo kada su tačno podnijete krivične prijave Mirjane Pajković; da li je, osim Dejana Vukšića, saslušan još neko i koliko osoba; da li tužilaštvo posjeduje audio-materijal na kojem se, prema navodima, prijeti objavljivanjem eksplicitnog sadržaja; da li je djelo pravno kvalifikovano i po kojoj osnovi; kako će se postupati prema licima koja se bave distribucijom eksplicitnog materijala; da li je saslušan još neko od službenika ANB-a na okolnosti navoda o praćenju i nadzoru.
Sa druge strane, iz Agencije za nacionalnu bezbjednost na čijem se čelu Dejan Vukšić nalazio od decembra 2020. do maja 2022. godine, odbacuju svaku vezu sa, kako su kazali, „objavama privatnih prepiski i video-materijala“.
- Agencija odbacuje svaku vezu sa objavama privatnih prepiski, video i foto-materijala kojima se ugrožava privatnost građana. Agencija zakonito vrši poslove iz svoje nadležnosti i u potpunosti poštuje ustavom zagarantovana prava - saopštili su iz ove institucije za portal RTCG.
Iz ANB-a poručuju da privatne prepiske i sadržaji koji su predmet komentara nijesu predmet interesovanja Agencije te se kao takve ne mogu dovesti u vezu sa ANB-om.
<h2>NIŽU SE PORUKE PODRŠKE</h2>
Više nevladinih organizacija (NVO), poslanika i poslanica te javnih funkcionera u prethodnim danima pozvali su nadležne da ne budu nijeme na ovakav vid nasilja i narušavanja prava na privatnost i dostojanstvo, već da ažurno i adekvatno istraže slučaj te kazne počinioce.
Koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Miloš Knežević pozvao je nadležne institucije da, bez odlaganja i po hitnom postupku, reaguju povodom slučaja Pajković i preduzmu sve zakonom propisane mjere radi zaštite prava na privatnost i dostojanstvo, kao i sprečavanja daljeg digitalnog nasilja.
- Kada sistem zakasni, digitalni linč se nastavlja i nakon što bura prođe, a žena ostaje ta koja nosi štetu, strah i stigmu. Dodatno, ovo šalje i zastrašujuću poruku društvu u kojem se preko noći postaje nezaštićena žrtva. CGO ukazuje da javni prostor ne smije postati mjesto na kojem se intima koristi kao sredstvo napada, ucjene ili disciplinovanja. Niko nema pravo da tuđu privatnost pretvara u javni spektakl. Javna radoznalost, senzacionalizam i „moralni“ uzusi ne mogu biti izgovor za ponižavanje i nasilje - kazao je, pored ostalog, Knežević.
Poslanica Nove srpske demokratije (NSD) Bojana Pićan poručila je da nadležne institucije ne smiju da se povuku, da se izoluju niti da dozvole da sistem ostane nijem pred nasiljem koje se sprovodi pred očima javnosti. 
- Kontinuirano nipodaštavanje i targetiranje žena u Crnoj Gori zaslužuje najoštriju osudu. Ništa manje važno nije naglasiti da zloupotrebe dolaze i od strane žena, što dodatno potvrđuje potrebu da kao društvo postavimo jasne granice odgovornosti i poštovanja, bez selektivnosti. Mi koji obavljamo javne funkcije nosimo zeru odgovornosti više, ali to ne znači da gubimo pravo na privatnost. Privatni životi ostaju lična stvar svakog pojedinca, sve dok ne ugrožavaju prava drugih ili dodatno ne opterećuju građane - saopštila je Pićan.
Predsjednica Foruma žena Socijaldemokratske partije (SDP) Podgorica i predstavnica Evropskog saveza (ES) Danijela Brajović saopštila je da iznošenje u javnost intimnih snimaka, fotografija ili bilo kog drugog privatnog sadržaja, kao i prijetnje njihovim objavljivanjem, predstavlja teško kršenje zakona i brutalno nasilje nad dostojanstvom žene, muškarca.
- Takvi postupci su nedopustivi i moraju biti najstrože sankcionisani. Najoštrije osuđujemo sraman čin gospodina Vukšića koji je pribjegao ucjeni i pokušaju javnog linča, te dajemo punu i nedvosmislenu podršku gospođi Pajković - poručila je Brajović.

Za plasiranje eksplicitnog sadržaja prijeti zatvorska kazna do pet godina

Udruženje međunarodnih prevoznika tereta Crne Gore danas će blokirati teretni saobraćaj na granicama, zahtijevajući hitnu reakciju nadležnih na dugogodišnje probleme sa kojima se suočava sektor drumskog transporta.
Udruženje će, prema ranijim najavama, trajno parkirati kamione na proširenjima u blizini više graničnih prelaza i početi blokadu prolaza za sve vrste teretnih vozila.
Predstavnici Udruženja su kazali da će blokadu najviše osjetiti marketi i benzinske stanice, jer se obustave prometa odnose i na namirnice i gorivo. Putnici i oni koji prevoze ljekove, životinje, eksploziv i oružje saobraćaće nesmetano tokom protesta.
Kamiondžije blokade organizuju jer traže izmjene visine akcize čiji povrat dobijaju po litru goriva, brži povrat poreza na dodatu vrijednost (PDV), duži rad graničnih carinskih i fitosanitarnih inspekcija, promjene ETIAS-a i beneficirani radni staž.&nbsp;
Obustava prometa je i dio regionalnog protesta prevoznika tereta iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, zbog ograničavanja trajanja boravka - rada profesionalnih vozača u zemljama Šengena na najviše 90 dana u periodu od šest mjeseci.
Protest će početi u 12 sati i trajaće, prema najavama iz Udruženja, do ispunjenja zahtjeva.
Uprava policije odobrila je proteste prevoznika na 72 sata, odnosno do četvrtka u podne.

Prevoznici danas blokiraju granice: Udar na markete i benzinske pumpe

U Crnoj Gori danas će biti promjenljivo do potpuno oblačno, prijepodne kiša, ponegdje pljuskovi i grmljavina, u planinama na sjeveru susnježica ili snijeg.&nbsp;
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, tokom dana uglavnom suvo ili uz lokalno kratkotrajnu kišu.
Vjetar slab do umjeren promjenljiv, ujutru ponegdje pojačan južni.&nbsp;
Jutarnja temperatura od jedan do 11 stepeni, najviša dnevna od dva do 15 stepeni.

Danas promjenljivo oblačno, prijepodne kiša

Radikalski cirkus, u koji je pretvorena Skupština Srbije, u petak nije proizveo željeni efekat: delegacija Evropskog parlamenta ne samo da nije „zaobišla“ hol u kome je postavljena izložba o Jasenovcu - kako su danima nagoveštavale septičke jame koje u Srbiji nazivaju medijima - već ju je s pažnjom pogledala.&nbsp;
I evropskim parlamentarcima je, naravno, bilo jasno da je u pitanju provokacija. Stalno potezanje nečega iz prošlosti, što je odavno rešeno i „presuđeno“, da bi se opravdala ili prikrila sadašnja i buduća nepočinstva, kao metod poznato je i Toninu Piculi, koji u svojoj državi ima hrvatsku verziju radikala sa veoma sličnim modus operandijem. Kao iskusan političar, svestan je i svih načina pritiska, pa čak i kad su šibicarski. Najzad, europarlamentarci znaju da su srbijanski radikali, pod umivenim imenom Srpska napredna stranka, u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope u grupi Evropske narodne partije, sa hrvatskim radikalima (HDZ) ili bošnjačkom SDA, a to baca sasvim drugo svetlo na provokacije.
Slična slika delegaciju je zatekla i u Ministarstvu za evropske integracije. Tamo je, doduše odranije, postavljena izložba o „Oluji“. Ministar Nemanja Starović, primajući goste, otvoreno je rekao da je izložba postavljena prošlog avgusta, kada je „Picula uvredio ceo srpski narod objavljujući svoju sliku iz Oluje“, i da će izložba tu biti dok god je on izvestilac za Srbiju. Naravno, niko od radikala se nije potrudio da objasni šta je pogrešno u odbrani države od onih koji žele da otcepe jedan njen deo, odnosno, u onome šta je i Srbija zvanično radila u slučaju Kosova i čime se radikali ponose. Dobro, možda je, za razliku od mnogih srpskih „heroja“, problem što Picula nije izvršio ratni zločin.&nbsp;
Sve je to usledilo posle ne malo komične situacije, koju su kreirale dve izjave srbijanskog predsednika Aleksandra Vučića u dva dana. Najpre je rekao, raspaljujući nacionalni naboj pristalicama: „Bolje jedan dan kao soko živeti, nego sto godina kao miš se skrivati“. Koliko sutradan, međutim, suočen s događajima u svetu, i sam sklonjen od evropske delegacije, primetio je: „Mi moramo da budemo mudri, da se malo sakrijemo ispod kamena, da sačekamo da kiša prođe“. A kada odbacimo humoristički momenat apsurda sokola pod kamenom i kontradikcije u koje Vučić sve češće pada (i što bi trebalo da zabrine i njegove pristaše, i medicinsku struku, i Ustavni sud, pa i sve građane), ostaje mučan utisak da ove dve izjave upravo definišu ukupnu radikalsku politiku kojom vode Srbiju – koju su neki uporedili sa fliperom, drugi s pogubljenošću, a treći sa šizofrenijom. Verovatno su svi pomalo u pravu.&nbsp;
Uoči dolaska europarlamentaraca, u tom istom cirkusu u kome novoradikali imaju apsolutnu većinu, članovi opozicije su pokazali fotografiju Aleksandra Vučića, u srdačnom rukovanju sa osuđenim hrvatskim ratnim zločincem Tomislavom Merčepom. Kakav kontrast, u odnosu na Vučićev izraz lica prilikom susreta sa Piculom, dok je još želeo da se sretne sa njim, i dok nije izdao komandu propagandnoj mašineriji i stranačkim supozitorijama da hrvatskog socijaldemokratu nazovu ustašom.&nbsp;
Oni skloni vicu i satiri u Srbiji – a takvih bar ne manjka – zaključili su da je pokazivanje fotografije Vučića i Merčepa dovelo do pregorevanja žice koja drži uši, u glavama ogromne većine radikalskih birača. Oni malo realniji i skloniji analitici, opet, svesni su katastrofalne kombinacije višedecenijskih dogmi i lagarija, i ovovremenog nekontrolisanog propagandnog aparata. Ovo prvo je užasna scenografija kojoj je cilj da zombira i od realnosti udalji čitav narod, kako bi se njime lakše manipulisalo; ono drugo je tragičan mehanizam kojim se uništavaju životi svih slobodnomislećih, koji ustvrde nešto drugačije.
<h2>KREČENJE ISTORIJE</h2>
S pravom su neki građani Srbije postavili pitanje: ako ima prizora iz Jasenovca, zašto nema iz logora Nedićeve Srbije, koja je revnosno punila i Jasenovac, i Staro Sajmište, i Banjicu, i „Topovske šupe“, i „Crveni krst“, i kamion „dušegupku“, i jame u Jajincima? Možda zato što su u ovim slučajevima na poslovima „satiranja srpskog naroda“ bili angažovani Srbi? A to je onda onaj deo istorije koji, ako ne može da se „prekreči“ pastelnim tonovima, može da se prebriše.
Nikako da svesti dođe da ono šta uspeva na domaćem terenu, ne „radi“ kod stranaca, koji nisu izloženi svakodnevnom ispiranju mozga. Šefica misije EP, Marta Temido, na kraju posete Beogradu rekla je da su dobili zabrinjavajuće izveštaje o represiji i pritiscima, da će inicirati istragu i da će se vratiti u Beograd. Politički, dakle, Vučić je već u živom blatu. A pošto je u njegovom umu posle novosadske tragedije pobedila sirova radikalština, on se u tom blatu radikalski koprca i tone još dublje. Zato je reakcija posmatrača epilog koji se i očekivao, pa je činjenicu da se srušio i četvrti stub spoljne politike Srbije bolje prikriti nekakvom pričom da „ustaše“ nisu htele da gledaju slike „epskog stradanja Srba“.&nbsp;
Možda će neko pronaći i paralelu između etiketiranja svih protivnika srbijanskog predsednika i njegove stranke, i etiketiranja protivnika velikosrpskih hergemonističkih ideja usmerenih na okolne države, čiji su oni inspiratori i organizatori. Odnosno, možda će ko primetiti da su u vizuri povampirenog četništva udruženog sa u srbijanskom društvu vekovima dominantnim motivom - srebroljubljem, svi koji se usprotive javašluku, krađi i ošljarstvu, podjednako kao oni koji dignu glas protiv hegemonije, prisvajanja i osvajanja - ustaše. Da, pomalo perverzno za ratne saveznike, da četnici optužuju ustaše (i obrnuto, preko Drine), ali ko se još seća i ko želi da se seća onoga od pre više od 80 godina...
Zaista, to selektivno sećanje obeležje je srpskog društva i naroda još &nbsp;od epskih narodnih pesama u kojima su stvarni osmanski vazali proglašeni za mitske anti-osmanske junake, pa do novokomponovanih poskočica kojima se veličaju ratni zločinci i ubice na izvitoperenoj nazovi-verskoj manifestaciji. Od pre početka raspada SFRJ to se izdiže na nivo nacionalne mantre, i u „koaliciji“ sa lažima, izmišljenom istorijom i najneverovatnijim konstrukcijama zauzima svest većine namerne da obnovi nekdašnju slavu, kolikogod da je slava izmišljena.
Nedavno je umrla žena koja je na internetu zabavljala ljude toliko neverovatnim pričama o Srbima i veličini, da dan danas mnogi nisu sigurni da se nije samo dobro zavitlavala. A onda je neko primetio da su univerziteti u Srbiji puni nekih „Jovanki Jolić“ sa doktorskom disertacijom.
Tako se, sa znatnim primesama praznoverja koje crkva ne sprečava, već – često – indirektno podržava, te jeftinom para-kulturom i kvazi-medijskim promovisanjem nasilja, bezakonja i nemorala, gradi ličnost svakog pojedinca. Zato je danas prosečan građanin Srbije mentalno eutaniziran, kulturno obezglavljen, duhovno obogaljen i kao rezultat svega - emotivno neuravnotežen.
<h2>NESTAJU ISTINSKE VREDNOSTI</h2>
Nedavno je pisac i nekadašnji ambasador, Svetislav Basara, u svojoj kolumni, na primeru čestih slučajeva kad vozač udari automobilom pešaka, pa pobegne iako može da očekuje da će biti uhvaćen, dao preciznu karakterološku definiciju „srpskog roda“: nespremnost da se prihvati odgovornost za postupke, nada da će se dogoditi nemoguće i užasavajuća bezosećajnost. U novijoj istoriji, to možemo, recimo, uporediti sa neprihvatanjem odgovornosti za Srebrenicu ili Sarajevo, nadom da će Rusi izaći na Dunav i vratiti Kosovo, te gaženjem i opravdavanjem gaženja studenata ili ponižavanjem majke deteta stradalog pod novosadskom nadstrešnicom.
Da, na ovom mestu ima smisla primetiti da Basara opisuje oblik infantilnosti i emocionalne nezrelosti. Oni su bezmalo idealno uklopljeni u mitove i fantazije o sopstvenoj veličini i značaju za civilizaciju, ali i ono što se već odomaćeno naziva „Kalimero sindrom“.
A taj sindrom je genijalno jednostavno opisao sjajni kotorski muzičar Kristijan Đuranović, reagujući na već papagajska ponavljanja lidera stranaka crnogorskih Srba o ugroženosti: „Oni slobodu doživljavaju samo u formatu srpstva kao dominantnog sistema života, politike i religije. Sve ostalo za njih je robija“. Ova se definicija, međutim, može slobodno proširiti diljem „Srpskog sveta“, kako fizičkog tako i mentalnog. Interesantno je da je to prvi primetio Svetozar Pribićević, vođa prečanskih Srba posle ujedinjenja u KSHS, iako su kreatori paralelne istorije njegovu izjavu o plaćanju krvi sa Cera i Kajmakčalana kasnije pripisali hrvatskom poslaniku, kako bi opravdali zločin Puniše Račića.
Ako se izuzme činjenica pogubnosti ideje da se istorija menja i prilagođava dnevnim potrebama, te da upravo takav pristup uništava samo biće naroda, najveće žrtve potrebe da se pojedinac, grupa ili ceo narod prikažu boljim nego što jesu, u stvari su istinske srpske veličine i vrednosti. Nikada jedan Milutin Milanković nije dostigao slavu izmišljenog Obilića. Niti se o delu Mihajla Pupina toliko pričalo, kao o potpunoj laži, da je Vojislav Tankosić išamarao Vinstona Čerčila u Beogradu. Paja Jovanović ili Branko Miljković ostadoše zauvek u senci Marka Kraljevića „junaka“ i Vuka Brankovića „izdajnika“.&nbsp;
Najzad, evo još nekoliko primera koji pokazuju svu tragediju redigovanja istorije. Uzalud što su svi u školi čitali Mažuranićevu „Smrt Smail-age Čengića“, izgleda da je lepše da veruju da je „Za krst časni i slobodu zlatnu“ izrekao srpski knez Lazar. Istorija veli da je Pećka patrijaršija 1557. obnovljena pod Rustem-pašom Opukovićem kao Velikim vezirom, ali je romantičnije verovati da je to bilo za mandata Mehmed-paše Sokolovića. Ili ono čuveno „Vojnici, neprijatelja treba razbiti vašim silnim jurišem“ iz odbrane Beograda 1915. – koje se nekritički prenosi kao epski govor majora Dragutina Gavrilovića, a ono je u stvari romantizovani zapis Đorđa Roša objavljen 1931.
Tako su i škola, i znanje, i kultura ustuknuli pred dnevnopolitičkim potrebama. Povest jednog naroda - nekad slavna, nekad ne, ali istinita, životna, najzad: suštinska karakteristika tog naroda - posustala je pred fantamozgarijama i maštovitim kreacijama dostojnim dobrog romana, ali ne i nauke. A narod, zatupljen fantastičnim pričama i dramatičnim kreacijama usred sopstvene materijalne i duhovne nemaštine i nemoći, više ne zna ni šta je istina, i ne pita mnogo za milione i milijarde koji volšebno izleću iz državne kase.&nbsp;
Nego poput deteta, širom otvorenih očiju, čeka svoju novu bajku pred spavanje.

Taoci mita, sluge fantazije

Kolumne

Manitovac na Sastavcima

Politika

DPS: Neka potpišu našu inicijativu i imaju partnera za smjenu Vraneša

Hronika

Mijajlović i dalje nema dostojan boravak u UIKS-u

Društvo

Crnogorski forum pisao patrijarhu Vartolomeju: Autokefalnost CPC istorijska i kanonska činjenica

Tag: etnicki-inzenjering