Profesor na Fakultetu političkih nauka i predsjednik CEMI, politički analitičar dr Zlatko Vujović gostujući u emisiji Drugačija radio veza na Anteni M komentarisao je aktuelnu političku situaciju u državi.
- Vidimo da je Mandić u centru svih dešavanja, ali njegovi potezi su &nbsp;nesigurni – radikalizacijom političke scene on rizikuje da bude označen &nbsp;kao onaj bez koga se može, baš kao što se desilo u Budvi- &nbsp;kazao je &nbsp;Vujović, podsjećajući na to da je lista Nikole Jovanovića odbila &nbsp;saradnju sa njegovom partijom.
Dodaje da je za premijera Milojka Spajića ponašanje Mandića &nbsp;problematično jer mu podiže političku cijenu, ali istovremeno smanjuje &nbsp;stvarni koalicioni kapacitet.
- Ako vidite da je za [Milojka] Spajića ponašanje Mandića veoma &nbsp;problematično iz razloga što mu podiže cijenu koju on mora da plati kada &nbsp;govorimo o podršci birača onda vidimo da Mandić klizi u nešto što može &nbsp;da ga dovede da bude definisan i identifikovan kao problem u koaliciji. &nbsp;Odnosno, on ima najmanji koalicioni kapacitet i on se drži zbog podrške &nbsp;zvaničnog Beograda, ali gubi stvarni kapacitet da bi mogao biti ono što &nbsp;pledira i što se i nameće da bude, a to je lider vladajuće većine- &nbsp;istakao je Vujović.
Prema njegovim riječima, Mandić je veoma radikalno postupio da bi spriječio dogovor pod pritiskom PES-a.
- Jer ako je suditi po onome što sam bio u prilici da saznam PES je &nbsp;bio spreman i opozicija je bila spreman, a jedino Mandić nije. Posebno &nbsp;nije spreman na to da se dogovori dešavaju bez njega, iako, realno &nbsp;gledajući, on nema takav koalicioni kapacitet da se postavlja kao lider &nbsp;vlasti sa jedva dvocifrenim brojem poslanika, tako da se on boji da može &nbsp;da bude isključen iz dogovora. Što se situacija radikalizuje, a on je &nbsp;dodatno radikalizuje jer vjeruje da može držati na okupu vladajuću &nbsp;koaliciju. U tome mu pomažu neki 'jastrebovi' iz PES-a- smatra &nbsp;Vujović.
S druge strane se, kako ističe, vidi da Spajić nema nijednog partnera &nbsp;u vlasti koji mu rješava probleme, koji mu donosi glasove – samo mu ih &nbsp;odnose.
- Počevši od Mandićeve koalicije, nastavljajući sa Demokratskom Crnom &nbsp;Gorom, on nema nekog uspješnog ministra ili partnera u vlasti zbog kojeg &nbsp;bi moglo da se kaže da ima stabilnu podršku i da mu raste rejting. &nbsp;Odluka Vlade da pomjeri održavanje sjednice, odnosno da 'vrati unazad &nbsp;kazaljke na satu' bila je ustupak opoziciji i olakšača je izbor &nbsp;predsjednika SO Budva i reklaksirala je izbor predsjednika Opštine &nbsp;Budva, tako da to jeste, uslovno rečeno, jedan ustupak opoziciji- rekao &nbsp;je Vujović.
Prema njegovim riječima, da je za to postojala Mandićeva saglasnost &nbsp;onda bi uslijedilo odlaganje skupštinske sjednice, pravljenje dogovora &nbsp;sa opozicijom i ulazak u jedan miran politički period.
- Međutim, to se nije desilo. Radikalnim potezom Mandića, kojim &nbsp;vjerujem da je, ne formalno, već politički zloupotrijebio poziciju &nbsp;predsjednika Skupštine, jer je on preventivni mehanizam za dogovor i &nbsp;kompromis- kazao je Vujović.
Govoreći o premijeru Spajiću, Vujović ocjenjuje da on nema političku agendu niti stabilne partnere u vlasti.
- Spajića ne doživljavam kao političara, u smislu interesovanja, bez &nbsp;obzira na to što je on predsjednik Vlade, već negdje između berzanskog &nbsp;špekulanta i menadžera – nijedno nije u potpunosti, jer obično ljudi &nbsp;koji na taj način ekonomski, racionalno razmišljaju trude se da nemaju &nbsp;probleme i da imaju oko sebe ljude koji im rješavaju probleme, jer žele &nbsp;da budu fokusirani na nešto što je njihov prioritete- istakao je &nbsp;Vujović.
On pojašnjava da je razlog za ovakav stav to što kod Spajića &nbsp;prioritet nije politička ambiciozna agenda, tako da on veoma lako &nbsp;odustaje od nekih pitanja.
- Problem je što ljudi oko njega ne uspijevaju da mu rješavaju &nbsp;probleme, odnosno rješavaju ih tako što ispunjavaju Mandićevu agendu, &nbsp;jer, da budemo otvoreni, najveći dio tih ljudi ideološki pripadaju &nbsp;matrici g. mandića, dakle, govorimo o radikalnim srpskim nacionalistima, &nbsp;bez obzira na to što će se 'presvući' – to je njegov ključni problem- &nbsp;istakao je on.
Kada je, kako dodaje, situacija vezana za budžet eskalirala, vidjelo &nbsp;se da nije problem bio vezan za budžet ili privremeno finansiranje, jer &nbsp;sve to može da se servisira, već u potrebi da se dodatno zadužuje.
- Bila je potrebna odluka o dodatnom zaduživanju. Na taj način su &nbsp;ugrožene ključne namjere i ključni planovi g. Spajića i on je ušao u &nbsp;određeni dogovor da bi relaksirao tu poziciju i da bi omogućio usvajanje &nbsp;budžeta, odnosno odluke o zaduživanju, a to nije mogao da mu obezbijedi &nbsp;g. Mandić, koji je uletio da zaštiti svoju poziciju, odnosno da daljim &nbsp;generisanjem sukoba, problema drži situaciju koliko-toliko stabilnom, &nbsp;jer s obzirom na ono što se dešava u Beogradu i s obzirom na ono što &nbsp;pominju mediji u Crnoj Gori očigledno je da je njegova pozicija vrlo &nbsp;poljuljana i osjetljiva- precizirao je Vujović.
Naglasio je i da bi predsjednik Skupštine ipak trebalo da ima drugačiju ulogu.
- Od predsjednika Skupštine se očekuje da ima najbolje odnose sa &nbsp;opozicijom od onih koji su na vlasti, jer je on taj koji stalno &nbsp;komunicira sa njima, on je taj koji, kao što smo to imali ranije, pa i u &nbsp;situaciji kada je za vrijeme DPS-a na toj funkciji bio [Svetozar] &nbsp;Marović, treba da se trudi da ima fleksibilan odnos bez ikakve &nbsp;radikalizacije. Ne možete za predsjednika Skupštine staviti čvrstorukaša &nbsp;– takve, u autoritarnim režimima, stavljate na mjesto ministra &nbsp;unutrašnjih poslova. Vjerujem da je i Mandić bio svjestan toga i htio je &nbsp;da se predstavi da je drugačiji nego što jeste, ali njegov vremenski &nbsp;prozor se sužava i on pod tim pritiskom i nervozom povlači pogrešne &nbsp;poteze- rekao je Vujović.
Prema njegovim riječima vladajuća koalicija koja je došla na vlast &nbsp;2020. uspjela je da opstane samo kroz nove političke identitete i nove &nbsp;političke partije koje su preuzimale nezadovoljne birače, jer oni, &nbsp;generalno, padaju i sve su slabiji.
- Budva je značajna baš zbog toga što je novi politički entitet &nbsp;odlučio da ne ide ka njima, već ka drugoj strani, za razliku od PES-a. &nbsp;Za vladajuću koaliciju je to još pogubnije, s obzirom na to da je riječ o &nbsp;strukturi koja je ideološki mnogo bliža NSD nego PES-u. Takav novi &nbsp;identitet bi obično služio umjesto da podrži protestne, kao pokret &nbsp;Jakova Milatovića u Podgorici, da vrati nezadovoljne birače da podrže &nbsp;kontinuitet te vlasti protiv njihove volje. U ovom slučaju imate novi &nbsp;politički identitet koji je nastao raspadom njihove političke strukture i &nbsp;koji je otišao na drugu stranu. Budva ima izuzetno važan simbolički &nbsp;značaj, jer je činjenica da DPS ulazi na vlast u Budvi ako se ovo do &nbsp;kraja sprovede- istakao je Vujović.
Prema njegovim riječima ako se desi neki sličan scenario u drugim &nbsp;opštinama DPS će biti poželjan partner, što je moguće u Nikšiću.
- DPS u tom slučaju ne bi imao većinu iznad 50 odsto, ali je ipak &nbsp;riječ o partiji koja ima stabilnih trećinu podrške biračkog tijela s &nbsp;kojom se lakše dogovarati nego sa jednim konglomeratom političkih &nbsp;partija sa velikim ambicijama- pojasnio je naš sagovornik.
On je podsjetio da su Crnogorci u vladajućim strukturama nakon 30. avgusta 2020. bili diskriminisani.
- Ključna diskreditujuća stvar bila je 'on je radikalni Crnogorac' – &nbsp;pritom 'radikalni' podrazumijeva da ne podržava Srpsku pravoslavnu crkvu &nbsp;– i kada imate takav režim onda ulazak procrnogorskih partija u neke &nbsp;organe vlasti je put ka ukidanju nezvanične diskriminacione politike &nbsp;onih koji vladaju Crnom Gorom. Prosrpska vlast u Crnoj Gori može opstati &nbsp;jedino uz ogromnu logiostičku, finansijsku i svaku drugu podršku &nbsp;Beograda- kazao je Vujović.
To, kako je dodao, nije prirodno stanje u Crnoj Gori i onoga trenutka &nbsp;kad prestane biti od prioriteta „bitka za Crnu Goru“ za nekoga ko vlada &nbsp;u Srbiji, onda će se dramatično promijeniti situacija.
- Zašto dramatično – ne zbog toga što će na vlast u Srbiji doći neko &nbsp;kome nije stalo da drži pod kontrolom Crnu Goru, nego će imati svojih &nbsp;problema, muke, borbe za vlast i u pokušaju da konsoliduju svoju vlast &nbsp;se neće baviti Crnom Gorom. Vidite kako se smanjio pritisak na Crnu Goru &nbsp;kad je Vučić u većem problemu. I on ima ograničene resurse, da se &nbsp;razumijemo. Ovi protesti nijesu u Beogradu – pvi protesti su u cijeloj &nbsp;Srbiji. Oni su decentralizovani- precizirao je Vujović.
Podsjetio je i na to da je tokom vikenda išao u Srbiju automobilom i &nbsp;da nije vidio niti jednog saobraćajnog policajca, što ukazuje na to &nbsp;koliko su kapaciteti policijskih snaga raspoređeni za potrebe odbrane &nbsp;Vučićevog režima od protesta.
- To govori o tome da Vučić ima ograničene i policijske, ali i &nbsp;kriminalne i svake druge resurse koje koristi da sačuva vlast. Ako &nbsp;izgubi onda će se Srbija suočiti sa scenarijem sa kojim se suočila Crna &nbsp;Gora, a to je da niko nema dovoljno vlasti, odnosno da nema moć da bude &nbsp;centar odlučivanja, tako da će se u tom vremenu Srbija baviti time &nbsp;nekoliko godina, a za to vrijeme se neće fokusirati na Crnu Goru- ocijenio je on.
Vujović je nagovijestio i da postoji mogućnost da iz Srbije &nbsp;procure podaci o tome koliko je ilegalnog novca dobio ko u Crnoj Gori, &nbsp;na osnovu čega bi se, kako kaže, vidjelo da su lideri nekih političkih &nbsp;partija, koje su sad vladajuće, mnogo više uzeli za sebe nego što su &nbsp;opredijelili u interesu partije.
Prema njegovim riječima veliki broj ljudi koji obavlja vlast bez &nbsp;stručnog znanja „po dubini“, mogao bi završiti u zatvoru zbog načina &nbsp;vladanja i grabljenja privilegija, kojih, kako podsjeća, jeste bilo i za &nbsp;vrijeme vlasti DPS-a, ali ne u ovolikoj mjeri, jer se sadašnji &nbsp;funkcioneri, svjesni činjenice da su na tim funkcijama privremeno, kako &nbsp;kaže, grabe za privilegije. On naglašava da je broj primjera bahatog &nbsp;ponašanja toliki da tužilaštvo mora da pokreće postupke, kako kaže, &nbsp;protiv onih koji su sada na vlasti, a ne samo protiv onih koji su bili &nbsp;ranije.
Govoreći o činjenici da glavni specijalni tužilac Vladimir Novović ne &nbsp;preduzima nikakav korak ni u situacijama kada postoji jasna potreba ili &nbsp;da se provjere neke sumnje ili da se one otklone kada je riječ o &nbsp;najvišim državnim funkcionerima Vujović je istakao da je Novović u &nbsp;problemu i zbog toga što ne može da objasni kako je moguće da su pod &nbsp;istragom samo oni koji su bili nekadašnji funkcioneri.
On je podsjetio da je, prema informacijama koje idu ka određenim diplomatskim predstavništvima, do 200 funkcionera pod istragom.
- U slučaju informacija poput onih koje su se mogle čiti vezane za &nbsp;Mandića specijalni tužilac je dužan da se oglasi iz razloga što govorimo &nbsp;o čovjeku za kojeg se, prema navodima medija, predsjedniku Skupštine &nbsp;Crne Gore za kojeg se vezuju ozbiljne optužbe i u takvom slučaju od &nbsp;velikog je značaja ili da demantuje ili da kaže da je tako iz razloga &nbsp;što ne treba čovjeku nanositi štetu ukoliko to nije tačno, jer smo i do &nbsp;sada vidjeli mnogo targetiranja i defamacije. Ako jeste tako onda je to &nbsp;još značajnije zato što se za g. Novovića u velikom dijelu javnosti &nbsp;vezuje podatak da je on, kao što se nekada vezivalo da je g. Katnić bio &nbsp;tužilac one vlasti, zapravo tužilac ove. Pritom, statistika je dala veću &nbsp;argumentaciju Katniću da nije, nego u slučaju g. Novovića gdje nemate &nbsp;takav primjer. Kada govorimo o borbi protiv organizovanog kriminala &nbsp;Katnić je imao tzv. 'depeesovce' koji su se našli iza brave, a u slučaju &nbsp;g. Novovića nemate baš takvih primjera- kazao je Vujović.
On smatra da bi Novović trebalo više da se bavi svojim poslom i &nbsp;da pokaže i demantuje neke tvrdnje ne tako što bi rekao da to nije &nbsp;tačno, nego brojkama, na način na koji se katnić trudio da brojkama to &nbsp;dokaže, u čemu je uspijevao u velikoj mjeri, iako mu dio javnosti nije &nbsp;vjerovao.
- Bojim se da, kad je riječ o Novoviću, nema brojki koje pokazuju, što &nbsp;će u narednom periodu biti veoma veliki izazov. Ukoliko bi eventualno u &nbsp;javnost izašli transkripti vezani za Mandića, to bi bila 'atomska &nbsp;bomba' u vladajućoj koaliciji koju više niko ne bi mogao spojiti- naglasio je on.
Osvrnuvši se na informacije vezane za Mandića koje su se nedavno &nbsp;pojavile u hrvatskim medijima, Vujović je naglasio da se ta priča sa &nbsp;mnogo više detalja i podataka provlači kroz političke i diplomatske &nbsp;krugove više od mjesec.
Vujović je ocijenio da to obavezuje specijalnog tužioca da izađe u &nbsp;javnost i objavi te podatke, jer, u protivnom, neko može zaključiti da &nbsp;on vraća dugove Mandiću koji je obezbijedio vladajuću većinu za njegov &nbsp;izbor u jednom veoma politizovanom kontekstu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Vujović: Mandić postaje Spajićev problem, uskoro i Novovićev. Budva ima izuzetan simbolički značaj – završetka petogodišnje diskriminacije Crnogoraca

Kriza koja razara društveno biće Crne Gore nije skorijeg datuma, ali je tokom posljednjih četiri godine značajno produbljena kao proizvod aktivnosti vladajuće strukture koju konstituiše mješavina kleronacionalističkih i kleptokratskih oportunista. Nije teško prepoznati obilježja dugotrajne ustavne krize koja je postala akutna od čina potpisivanja takozvanog Temeljnog Ugovora 3. avgusta, 2022 godine, kazao je u svom autorskom tekstu na Anteni M, kao i u emisiji Drugačija radio veza, istoričar dr Srđa Pavlović, profesor na kanadskom univerzitetu Alberta. 

- Sva kasnija oglušivanja zvaničnika o ustavne norme, uključujući i najskorije preuzimanje ustavnih nadležnosti od strane skupštinskog Odbora za ustavna pitanja i predsjednika crnogorske skupštine, jasne su poruke o spremnosti vladajuće strukture da produbi društvenu krizu. Četiri godine nakon izborne pobjede iz avgusta 2020, ne može biti dileme povodom toga da su ovakve i slične aktivnosti vladajuće strukture dizajnirane s ciljem da se dovede u pitanje održivost projekta nezavisne i suverene države Crne Gore- istakao je Pavlovć.
On je kazao da je svjestan da se možda ponavlja, ali vjerujem se o ovim problemima mora često pisati i govoriti istina. Takođe vjeruje, kako kaže, da se moraju imenovati politički manipulatori i lažovi, parafrazirajući &nbsp;pisca Salmana Ruždija.&nbsp;
Značajan raskorak između proevropskog zaklinjanja vlasti i onog što ona radi u praksi je takođe dio mehanizma kojim se društvena kriza produbljuje, smatra istoričar Pavlović.&nbsp;
- Crna Gora danas živi apsurdnu situaciju u kojoj se, s jedne strane, neki od njenih najviših zvaničnika zaklinju u svoju posvećenost EU integracijama, dok, s druge, negiraju zločin genocida počinjen u Srebrenici kao i zločine počinjene nad albanskim stanovništvom na Kosovu, odaju počast osuđenim ratnim zločincima, i veličaju ekspanzionističku ideologiju srpskog kleronacionalizma. Istovremeno, neki od njih su zbog svojih štetnih političkih poteza na domaćem terenu proglašeni za nepoželjne osobe na teritoriji susjedne Hrvatske, koja je članica EU. Ove činjenice zasigurno ne diskvalifikuju Crnu Goru iz procesa EU integracija, ali su one važni pokazatelji ideološkog profila ljudi koji formalno vode crnogorske državne institucije- kazao je Pavlović.
Pavlović je istakao da to što EU zvaničnici drže “širom zatvorene oči” po ovom pitanju i pokazuju spremnost da Crnu Goru ekspresno prime za novog člana uprkos očiglednoj ideološkoj retrogradnosti njene vladajuće garniture, te &nbsp;njenoj profesionalnoj neadekvatnosti i servilnosti prema vaninstitucionalnim centrima moći, govori mnogo o geostrateškim kalkulacijama Brisela i real-politici koju vodi ta administracija.
- Domaća frustracija onim što se u Crnoj Gori interpretira kao cinizam EU je donekle neutemeljena, pošto je EU proširenje oduvijek bilo prevenstveno pitanje ispunjvanja praktičnih interesa briselske administracije. Domaća kritika EU zvaničnika, kakvu smo čuli i čitali tokom i nakon nedavne posjete Marte Kos Podgorici, bazirana je na uzaludnom nadanju da će zvaničnici iz Brisela uzeti aktivno učešće u rješavanju naših lokalnih problema i pomoći da se izborni pobjednici iz avgusta 2020 godine nekako razvlaste. Nadanje u EU aktivizam u Crnoj Gori proizvod je naivnog uvjerenja da bi svi naši problemi postali lakše rješivi nakon prijema Crne Gore u punopravno članstvo u EU. Ovo je samo još jedna u nizu naših zabluda, te znak limitiranih domaćih kapaciteta da se izborimo s problemima egzistencijalne prirode, ali i pokazatelj naše nepremnosti da, uprkos “malo rukah” sami čistimo i redimo sopstvenu kuću- navodi Pavlović.
Kako je rekao na početku, sadašnja kriza nije novijeg datuma, pa je korisno podsjetiti se istorijske transverzale kojom se ona razvijala.
Danas je očigledno da decenijski napori manjeg dijela akademske zajednice da u Crnoj Gori promoviše i u praksi uspostavi model građanske lojalnosti pravnom okviru države – ono što se u političkoj teoriji zove “ustavni patriotizam” - nijesu dali željene rezultate. Bez obzira na primjenjivost ovog modela u Crnoj Gori, prioriteti i interesovanja političke elite i partija kroz koje ova elita ostvaruje svoje interese bili su pozicionirani negdje drugdje, podsjetio je on.
- Postojanje kolektivnog sjećanja o suživotu na našem prostoru nije iskorišteno na način koji bi omogućio uspostavljanje životnih okvira koji nijesu isuviše ranjivi od atavističkih strasti etničkih nacionalizama i vjerskih fundamentalizama koji već decenijama gospodare našim prostorom i imaju izuzetno visok stepen političke upotrebljivosti za sve aktere na crnogorskoj javnoj sceni- ističe on.
Pavlović je podvukao da osim snažnog retoričkog zalaganja za koncept suživota različitosti, post-referendumska vlast nije okončala proces kreiranja lojalnosti građana pravnom okviru koji omogućava i garantuje prostor za takav suživot. Partijska retorika multikulturalizma nije uspjela da napravi čvrstu kopču s istorijskim sjećanjem i realnošću suživota u Crnoj Gori. Drugim riječima, nije ponudila jasno definisani nadnacionalni identitetski okvir koji nije obojen partijskim koloritom.
- Logičan proizvod ovakvog nedostatka fokusa političke elite jeste institucionalizovanje klijentelizma, svejedno da li on bio partijski, vjerski, nacionalni, etnički, ili ideološki, kao modela koji uređuje duštvene odnose i kakvu-takvu funkcionalnost institucija države. Partitokratija nije uspjela, ili nije imala interes, da premosti postojeće podjele, već je, u okviru svojih mogućnosti i u granicama svoje ideološke matrice, nastojala da ih iskoristi u sopstvenom izbornom inženjeringu- kazao je Pavlović.
Istovremeno, ističe Pavlović, klijentelizam u Crnoj Gori omogućio je da se kreira radikalni politički narativ o “ugroženoj i diskriminisanoj” grupi koja mora da se bori kako bi ostvarila sopstveno pravo na jednakost u društvu. Potpuno je svejedno da li takav narativ ima bilo kakvo utemeljenje u stvarnosti, ili ne. Ono što je važno jeste da segment stanovništva u njega povjeruje i počne da ga živi kao sopstveno društveno iskustvo.
- Ovdje je važno napomenuti da je, uprkos jasnim pokazateljima klijentelizma kada je u pitanju vršenje vlasti u Crnoj Gori do 2020. godine, današnji agresivni politički narativ o tadašnjoj “ugroženosti” Srba u Crnoj Gori jednako mitologizovan i neutemeljen, kao što je to slučaj s mitskom narativnom potkom svetosavskog kulta. Bez obzira na artificijelnost priče o ugroženosti grupe, ona je poslužila (i još uvijek služi) kao platforma i opravdanje za svojevrsnu institucionalnu, zakonsku i kadrovsku osvetu na kojoj su angažovani izborni pobjednici iz avgusta 2020. godine- ističe istoričar.
Kako je Pavlović podsjetio, za razliku od ranijih decenija, Crna Gora danas živi fazu institucionalizovanog klijentelizma čiju dinamiku i oštrinu određuje interesna koalicija između velikosrpske kleronacionalističke elite pod kontrolom Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori i Nove Srpske Demokratije i njenog lidera, s jedne strane, i tehnokratske para-građanske političke grupacije okupljene oko frakcije Pokreta Evropa Sad koju formalno predvodi predsjednik crnogorske vlade, s druge. Već duže od četiri godine ova koalicija predano radi na podrivanju slabašnih ekonomskih i institucionalnih temelja crnogorske suverenosti i državnosti.
- Partije koje danas vrše vlast u državi su nametnule velikosrpski nacionalni puritanizam svetosavskog kulta kao cilj kojem društvo treba da strijemi, a njihova retorika tobožnjeg evropejstva, pomirenja, tolerancije i multikulturalizma nije ništa drugo do poslovični smokvin list koji od očiju neuspješno nastoji da sakrije njihovu intelektualnu tanjevinu, desničarsku ideološku radikalnost i nacionalističku golotinju. Činjenica je, na žalost, da je Crna Gora danas više nego u proteklih tri decenije podijeljena po nacionalnim i vjerskim linijama, i da jedva preživljava najradikalnije manifestacije pomenute krize održivosti i legitimiteta- kazao je on.
U ovakvom kontekstu je, smatra Pavlović, sasvim očekivano da u Crnoj Gori dominira politički monopol partitokratija i umišljenih lidera. Stiče se utisak da građani nijesu u mogućnosti (ili ne umiju) da politički jasnije i snažnije artikulišu svoje želje i htjenja, odnosno, da se izrazi njihovih želja “ne broje”, već da su partijska pazarišta mjesta na kojima se vrši raspodjela moći i privilegija i gdje se kvalitet tuđih života dogovara “kroz rukav od kaputa”. Istorijat ovakve dominacije je tema za neku drugu priliku, ali ono što je, ipak, čini aktuelnom, jeste činjenica da se danas potpuno eliminiše mehanizam utrđivanja odgovornosti za učinjene greške političara i visokopoziciniranih birokrata.
- Kao što sam pisao ranije, političari i birokrate u državnom aparatu s indignacijom odbacuju odgovornost za svaku manifestaciju sopstvene profesionalne neadekvatnosti, a tu odgovornost prenose na šire društvene slojeve. Oni vrlo konkretne političke i operativne odgovornosti nakon najnovijeg masovnog ubistva na Cetinju ljutito uopštavaju kako bi pokrili sopstvena profesionalna ograničenja. Istovremeno se svi kritički glasovi i zahtjevi za uvrđivanjem odgovornosti dezavuiraju kao plaćenicke aktivnosti i antidržavno djelovanje. Takve optužbe imaju istorijat u Crnoj Gori i nijesu novina, jer su dio arsenala karakterističnog za sve hibridne režime proto-demokratskog tipa i konsenzulane autokrate koji takve režime kontrolišu- podsjetio je Pavlović.
Partitokratija, po prirodi svojeg bića, ne uvažava utemeljene stavove stručne javnosti onda kada su oni u suprotnosti s dizajniranim političkim, odnosno, partijskim i liderskim namjerama. Navešću samo dva novija eklatantna primjera. &nbsp;
- Prvi je već pomenuto problematično potpisivanje takozvanog Temeljnog Ugovora, koje je uslijedilo uprkos značajnoj i javno dostupnoj kontra-argumentaciji. Ne treba zaboraviti da je parafiranje ovog dokumenta bio, između ostalog, i čin političkog kaprica koji nedvosmisleno potvrđuje dominaciju ranije pomenutiog monopola. Jedan sam od onih koji ovaj čin smatraju neustavnim, i antidržavnim aktom. Iz ovog razloga mi je neprihvatljiva sadašnja “normalizacija” potpisnika ovog dokumenta, Dritana Abazovića i njegove partije Ura, od strane takozvane suverenističke opozicije- naglasio je Pavlović.
Drugi primjer, navodi istoričar, je najskorije preuzimanje nadležnosti Ustavnog Suda od strane skupštinskog Odbora za ustavna pitanja, i podrška koju je ovaj čin dobio od sadašnjeg predsjednika crnogorske skupštine. Istini za volju, najsvježija epizoda oko Ustavnog Suda je dio višegodišnje političko-pravne sapunske opere: partijske borbe za prevlast u sferi pravosuđa i nastojanja svih aktera na domaćoj političkoj sceni da u toj borbi ostvare što bolji rezultat. &nbsp;Ovo je, generalno posmatrano, još jedan pokazatelj da je politička elita spremna da uradi sve kako bi se približila svojem zacrtanom političkom cilju.
Postaje jasno da se svakodnevno nagomilavaju konkretni primjeri dizajniranog urušavanja administrativnih kapaciteta u Crnoj Gori, te sužavanja okvira institucionalne odgovornosti, kao i konstantnog smanjivanja ionako limitiranih ekonomskih horizonata, kao i primjeri značajno umanjene efektnosti državne administracije na planu očuvanja bezbjednosti građana, kao i na spoljnopolitičkom planu. Stoga je legitimno pitanje (koje nekima može zvučati kao retoričko) da li, i u kojoj mjeri, politička elita što sada vodi državu može donostiti odluke nezavisno od spoljnih faktora bilo da su oni locirani u Briselu, Berlinu, Beogradu, Trebinju, ili Moskvi. Mislim da su ovo neki od razloga zašto nije neosnovano današnje stanje stvari u Crnoj Gori analizirati i iz perspektive modela “failed state”, rekao je Pavlović.
- U takvom analitičkom okviru, studentski protesti u Podgorici sobom nose dodatnu vrijednost i težinu. Pored očigledne i neophodne dimenzije utvrđivanja odgovornosti nadležnih organa za brojne propuste u vezi posljednjeg masovnog ubistva na Cetinju, studentski zahtjevi su u suštini i s pravom politički. Kao što sam već pisao u ranijim medijskim prilozima za Antenu M, zahtjevi studenata to trebaju i moraju biti. Taktičko uzdržavanje od jasnih političkih zahtjeva u ovoj ranoj fazi protesta je razumljivo. Studentski zahtjevi i rok koji su postavili premijeru Spajiću da ih ispuni su od velike važnosti i zato što pokazuju kvalitetno taktičko promišljanje od strane organizatora- smatra Pavlović.
Oni kažu da su njihovi zahtjevi "isključivo na polju društvenog aktivizma". To je poruka upozorenja premijeru da slijedeća faza protesta može, pored najavljene “građanske neposlušnosti” uključivati naglašenije i temeljnije političke zahtjeve. Ostaje da se vidi o kojim formama građanske neposlušnosti se radi.
- Nadam se da su, uprkos inicijalnoj odlučnosti da ostanu u okvirima društvenog aktivizma, organizatori svjesni neophodnosti kasnijeg prelaska na politički teren, pošto insistitanje na personalnim korekcijama unutar nesposobne i maliciozne vladajuće garniture ne može proizvesti neophodnu sistemsku promjenu. Radi se o potrebi da se u organizacionom smislu nauči standardni politički jezik kako bi sadašnji protest iniciran “odozdo” mogao imati neke šanse za uspieh- ističe Pavlović.
Rekonstituisanje u politički pokret ili neku sličnu formu je potrebno da bi se moglo efektno komunicirati s političkim Zapadom, čija se podrška očekuje. Kao što se vidjelo iz već pomenute nedavne posjete Marte Kos, briselska birokratija zna i želi da komunicira samo sa politički i organizaciono jasno definisanim i hijerarhijski strukturiranim političkim akterima. Pavlović se nada se da su organizatori protesta takođe svjesni da vladajuća garnitura strahuje upravo od studentskog učenja takvog političkog esperanta i njihovih konketnih političkih zahtjeva, pošto se radi o novoj i drugačijoj ponudi i domaćoj i evropskoj publici.
Naglasio je ipak da su ovo projekcije njegovih iskustava i nadanja, koje ovdje pominje kao nostalgični eho onoga što je u Crnoj Gori moglo biti tokom proteklih decenija, a nije se ostvarilo.
- Današnji studentski protesti u okvirima koje su oni ocrtali za javnost izraz su zahtjeva koje nameću novo vrijeme i nove generacije. One zavrijeđuju naše poštovanje i snažnu podršku. Čini mi se da u ovom trenutku nije od pomoći oštro nametanje tuđih očekivanja studentskoj pobuni s jasno definisanim razlozima i zahtjevima. Crnogorska mladost se, s punim pravom, bori za svoje ciljeve i ispunjenje svojih želja, pa ne bi bilo pošteno i uputno da im se natura obaveza borbe za neispunjene želje starijih generacija koje su istrošile svoje decenije u rovovima nacionalnog i državotvornog diskursa- kazao je Pavlović.
Na kraju je poručio da na studentima, mladosti koja je bila i koja će, nada se, i dalje biti na ulicama Podgorice zahtijevajući odgovornost nesposobne vlasti, ostaje da procijeni da li da uski “prozor” trenutnih protesta širom otvori i tako se premetne u jasno artikulisan, novi i drugačiji politički glas u Crnoj Gori.

Srđa Pavlović: Na studentima je da odluče hoće li uski “prozor” trenutnih protesta širom otvoriti u jasno artikulisan, novi i drugačiji politički glas u Crnoj Gori

Improvizacija, neodgovornost i politizacija osjetljivih tema karakterisale su obraćanja predstavnika Vlade Crne Gore i ostalih zvaničnika, vezana za tragediju na Cetinju, kazao je klinički psiholog Radoje Cerović gostujući i emisiji Drugačija radio veza.&nbsp;
Cerović je posebno istakao nelogičnosti u obrazloženju nedovoljnog broja policajaca na &nbsp;Cetinju, ukazujući na kontrast s ustoličenjem mitropolita, kada ih nije &nbsp;nedostajalo. On je takođe osudio premijerovo targetiranje osoba sa &nbsp;psihijatrijskim dijagnozama, nazivajući takve izjave višestruko &nbsp;besmislenim, štetnim stereotipima i neprimjerenim za najviše državne &nbsp;funkcije.
- Kada nešto nazivate fenomenom znači da je to nevjerovatan izuzetak. Čak i &nbsp;da je ta osoba imala neku dijagnozu, a po svemu sudeći nije imala &nbsp;nikakvu dijagnozu, relevantnu, svakako ne bi bila medicinski fenomen. &nbsp;Medicinski fenomen je kada imate izuzetak od pravila, pa se medicina &nbsp;zabrine šta je to i istražuje takvu stvar. Ono što je on htio da kaže – &nbsp;da je uzrok te problematike u psihijatrijskoj dijagnozi koju je ta osoba &nbsp;imala – ako mu je to bila namjera, a očigledno jeste, prekršio je niz &nbsp;pravila, prvo, zdravog razuma, a onda i na vrlo ozbiljan način &nbsp;targetirao jednu populaciju koja po svojoj suštini nije opasnija nimalo &nbsp;od 'normalne' populacije, koja nema dijagnozu- rekao je on.
Cerović je naglasio da je vjerovatnoća da nasilje počini osoba koja &nbsp;ima dijagnozu potpuno ista kao vjerovatnoća da ga počini osoba koja je nema, naglasivši da nasilnici koji se nalaze u zatvoru nijesu ljudi s &nbsp;psihijatrijskim dijagnozama.
- Ono što je laičkoj javnosti važno je da kad se dogodi nešto ovako &nbsp;strašno mi želimo da imamo neku ideju o razumijevanju da bismo se na taj &nbsp;način lakše nosili s neizvjesnošću, pa nam je najjednostavnije da &nbsp;kažemo da je to neko ko je lud, ko je psihijatrijski bolesnik, jer mi u &nbsp;principu kao laici imamo strah od toga – to je nešto drugačije, nešto sa &nbsp;pravilima funkcionisanja koja mi ne poznajemo, neko ko nema kontrolu &nbsp;nad sobom... Taj strah je nešto što je vrlo lako zloupotrijebiti i to je &nbsp;upravo ono što je uradio premijer Spajić – to da zloupotrijebite taj &nbsp;strah i na taj način skinete sa sebe neku vrstu odgovornosti ili da na &nbsp;jedan potpuno nespretan i etički neprimjeren način targetirate &nbsp;populaciju ljudi sa psihijatrijskim dijagnozama- precizirao je &nbsp;Cerović, dodavši da je ova vrsta povlačenja linije između onih koji &nbsp;su „ludi“ i onih koji su „normalni“ elementarno nepoznavanje sistema &nbsp;koji se može oprostiti nekome ko je laik, ali nikako najvišim &nbsp;institucijama u državi i funkcionerima kao što je premijer.
Govoreći o ulozi institucija Cerović je rekao da je djelovanje &nbsp;institucija nakon zločina 1. januara na Cetinju bilo adekvatnije u &nbsp;odnosu na djelovanje institucija nakon masovnog ubistva 12. avgusta &nbsp;2022.
- Detektovano je prisustvo nekog neovlašćenog naouružanja, to oružje &nbsp;je zaplijenjeno, pokrenut je sudski postupak... Međutim, postoji jedna &nbsp;potpuno očigledna stvar. Ministar je rekao da je na Cetinju bilo &nbsp;nedovoljno policajaca 'jer, znate, mi smo morali da obezbjeđujemo dočeke &nbsp;Nove godine u svim gradovima Crne Gore'. Pa i na Cetinju je bio doček. &nbsp;Ko je mogao da pomisli, teorijski, da jedan grad, i da nije u pitanju &nbsp;doček, možete da obezbijedite sa toliko policajaca? Ta izjava je kao da &nbsp;kažete 'mi nemamo instituciju policije', a kao opravdanje što ste &nbsp;razgradili policiju čujete 'oni su svi povezani s kriminalnom grupom', &nbsp;što je takođe jedno olako targetiranje- istakao je Cerović.
On je precizirao da, čak i da su svi policajci povezani s kriminalnim &nbsp;grupama, prvo bi trebalo da postoje sudske presude, pa da se na osnovu &nbsp;njih dalje postupa.
- Čisto sumnjam da bi mogli da objasne na koji način, kad je bilo &nbsp;ustoličenje mitropolita, svi ti isti policajci, povezani ili nepovezani, &nbsp;hiljade njih, nijesu izašli iz stroja ni za tren, već su postupali po &nbsp;svim naređenjima. Zašto tada nije falilo policajaca, a sad je falilo? To &nbsp;je vrlo ozbiljno pitanje koje bi neko trebalo da se zapita. Onoga &nbsp;momenta kada ja opravdam da nemam policajaca, moja obaveza je bila da &nbsp;spriječim da se te noći odvija bilo kakav javni skup. Drugo, nije smjelo &nbsp;da se dogodi da Crna Gora nema policajaca. To je poput metafore da ste &nbsp;zapalili kuću da izgore miševi. Suočavanje sa tranzicijom, ako je to bio &nbsp;toliki problem, je nešto što nije smjelo da se dogodi na takav način. &nbsp;To sve govori o amaterizmu, improvizaciji, političkom revanšizmu, &nbsp;neodgovornosti i nekompetentnosti- naglasio je on.
U tom kontekstu Cerović se potom osvrnuo i na targetiranje osobe koja &nbsp;je pritom pogrešno označena kao kćerka jednog biznismena, dodavši da &nbsp;Ministarstvu unutrašnjih poslova i bezbjednosnim službama takvo nešto &nbsp;nikako ne bi smjelo da se dogodi.
On je naglasio i da se može povući paralela između načina na koji su &nbsp;institucije u Crnoj Gori postupale u ovom slučaju i načinu na koji &nbsp;vlasti u Beogradu postupaju u sličnim situacijama.
- Sličnosti u njihovim ideološkim matricama, spoljnopolitičkim &nbsp;odnosima, načinima razmišljanja o politici uopšte su nedvojbene, &nbsp;međutim, imamo situaciju da se u ovom trenutku u Crnoj Gori i Srbiji &nbsp;dešavaju vrlo slični fenomeni i sa tačke gledišta vlasti i sa tačke &nbsp;gledišta protesta- dodavši da se na isti način odvija tzv. demonizacija &nbsp;učesnika protesta, kojima se spočitava da su ih za te potrebe okupile &nbsp;kriminalne grupe, politički oponenti ili strani centri moći.
Cerović je posebno naglasio da kada govorimo o aspektima &nbsp;ličnosti ne govorimo o dijagnozama na način na koji to laička javnost &nbsp;percipira, dodavši da uspostaviti vezu između nekog poremećaja ličnosti i &nbsp;nekog ekstremnog ponašanja je nešto za što sudska praksa, baveći se &nbsp;onim što se naziva „insanity defense“, pronalazi isključivo u onim &nbsp;situacijama kada je osoba potpuno nesvjesna da je počinila zločin.
- Da li ja mogu da isključim da je postojala neka nedetektovana &nbsp;dijagnoza – ne, ali sasvim sigurno ću da isključim da imamo bilo kakvo &nbsp;pravo da tom čovjeku pripisujemo dijagnoze- poručio je Cerović, dodavši &nbsp;da je fokusiranje na ovakve stvari u suštini pokušaj da se neprimjereno &nbsp;i neetički skrene pažnja sa onoga što je suština problema.On je naglasio da je veliki propust što nakon tragedije u &nbsp;Medovini institucije ništa nijesu ni preduzele, ni naučile.
On je naglasio da je neposredno nakon tragedije na društvenim mrežama &nbsp;primijetio ogromnu lavinu manipulatorskih izjava koje su dolazile ne &nbsp;samo od botova, već i od tabloida iz Srbije.
- Srbijanski tabloidi ili su bili bolje informisani od naših medija &nbsp;ili su bili više beskrupulozni, pa su išli u morbidne detalje sa &nbsp;neprovjerenim ili provjerenim informacijama. targetiranja Cetinja i &nbsp;Cetinjana, zloupotreba vjerskih osjećanja – da se kaže da je to &nbsp;prokletstvo, da je potrebno vratiti kapelicu na Lovćen, ta spremnost i &nbsp;brzina da se targetiraju na takav način, potreba da se na takav apsurdan &nbsp;način objasni ta realnost govori o činjenici da to nije u potpunosti &nbsp;spontani čin, već da tu postoji jedna vrsta intencije, namjere, &nbsp;oblikovanja – a krajnji cilj svega toga ne može da bude ništa drugo nego &nbsp;cijepanje socijalnog tkiva i podizanje bijesa. Kažu 'vidjeli smo govor &nbsp;mržnje sa obje strane'. Tačno, jer govor mržnje izaziva govor mržnje, &nbsp;jer onoga momenta kada pričate govorom mržnje vi ste pobjednik jer ste &nbsp;dobili, sasvim sigurno, natrag govor mržnje i to je krajnji cilj jedne &nbsp;vrlo osmišljene strategije, jer to uopšte nijesu spontani procesi- &nbsp;pojasnio je Cerović.
On je skrenuo pažnju na to da je u crnogorskom društvu u posljednje &nbsp;vrijeme evidentan porast svih oblika nasilja – od vršnjačkog, preko &nbsp;rodno zasnovanog, do femicida, dok istovremeno imamo nikada veće &nbsp;raslojavanje društva, uz suštinski izostanak kompenzatornih mehanizama, &nbsp;poput dobrih socijalnih službi, dobrog penzionog i zdravstvenog sistema.
Naš sagovornik je naglasio i da je društvo koje je izloženo ovakvim &nbsp;događajima – društvo koje dobija neku vrstu emocionalne traume.
- Nakon ovoga ne možemo da ne računamo da će desetine ili stotine &nbsp;ljudi, a to za Crnu Goru nije malo, imati simptome anksioznosti, nemira, &nbsp;suočavajući se sa realnošću koja je tim ljudima bačena u lice. Mi inače &nbsp;imamo situaciju u kojoj je mentalno zdravlje zapostavljena činjenica – &nbsp;ppristup i mogućnost dobijanja pomoći u domenu mentalnog zdravlja je &nbsp;ograničena na nekoliko funkcionalnih mehanizama psihijatrijske službe, &nbsp;međutim, postoje vrlo ozbiljne prepreke koje ograničavaju i tim, &nbsp;nedovoljnim, resursima- ocijenio je Cerović tokom gostovanja.

500x500

1084x550

Cerović: Improvizacija, neodgovornost i politizacija osjetljivih tema nedopustivi

Nakon šest i po godina, od vremena DPS Vlade Duška Markovića, postavgustovske tri Vlade - Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića i Milojka Spajića – Crna Gora je konačno dočekala dvije ponude za davanje pod koncesiju nad Aerodromima Crne Gore. RENOMIRANI PONUĐAČI To, međutim, ne znači da je došlo vrijeme odluke, iako su dva potencijalna koncesionara renOmirane međunarodne kompanije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000536_131018a720e6047b8ab5a518df96313a126bc2ff6dae956ec16f4abd17b63b01.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250513000536_131018a720e6047b8ab5a518df96313a126bc2ff6dae956ec16f4abd17b63b01" data-rendition-name="original" width="697" height="388" loading="lazy" alt="HOĆE ULAZAK U EVROPU: Južnokorejska državna komanija"> <figcaption>HOĆE ULAZAK U EVROPU: Južnokorejska državna komanija(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Južnokorejska Incheon International Airport Corporation (IIAC) je državna kompanija osnovana 1999. godine i odgovorna je za upravljanje Inčeon međunarodnim aerodromom glavnim vazdušnim čvorištem Južne Koreje. Kompanija je u potpunom vlasništvu južnokorejske vlade, što joj omogućava stabilno finansiranje i strateško planiranje u skladu sa nacionalnim interesima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000536_c918e4c1d7b18f0364754912781166823adfc85d955e27ae9e51c3e6cdf7b06c.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250513000536_c918e4c1d7b18f0364754912781166823adfc85d955e27ae9e51c3e6cdf7b06c" data-rendition-name="original" width="686" height="386" loading="lazy" alt="JUŽNOAMERIČKA PONUDA: America Airports"> <figcaption>JUŽNOAMERIČKA PONUDA: America Airports(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Corporación América Airports S.A. (CAAP) sa sjedištem u Luksemburgu najveći je privatni operater aerodroma na svijetu po broju upravljanih aerodroma, sa portfoliom od 53 aerodroma u Latinskoj Americi i Evropi, uključujući ključne aerodrome u Argentini, Brazilu, Italiji i Armeniji.&nbsp; NAREDBA ZA TAV-AdP IZ PARIZA &nbsp; U sedmicama koje slijede ipak će biti najviše priče oko kompanija koje - nijesu predali ponude. Prvenstveno o tursko-francusko-konzorcijumu TAV-AdP koji su svojevremeno, još 2019. godine ispunili pretkvalifikacione kriterijume za dodjelu koncesija.&nbsp; Za razliku od indijske kompanije GMR Aairports, koja je vrlo brzo odustala od učestvovanja jer je prodala 49 odsto akcija, tursko-francuski konzorcijum je viđen kao najozbiljniji kandidat.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000536_3362dbb978d3347c64f83e60382a5e98b6a585afeeef8d4655477365fe9a79e2.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250513000536_3362dbb978d3347c64f83e60382a5e98b6a585afeeef8d4655477365fe9a79e2" data-rendition-name="original" width="1280" height="720" loading="lazy" alt="ODLUKA U POSLJEDNJI ČAS: Konzorcijum TAV-AdP"> <figcaption>ODLUKA U POSLJEDNJI ČAS: Konzorcijum TAV-AdP(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  I svi koji su, unutar tog konzorcijuma radili na ponudi, vjerovali su da će grupa TAV-AdP dati svoju ponudu. Sve do četvrtka 9. maja uveče, kada je iz Pariza, došla obavijest ekspertima - da se obustavi rad na ponudi. Formalno, konzorcijum je zatražio produženje roka za dostavljanje ponuda za mjesec dana, ali njihov zahtjev nije prihvaćen. To je dovelo do njihovog povlačenja iz procesa. Neformalno, ali stvarno: tursko-francuski konzorcujum je odbio da preda ponudu zbog neodgovornog ponašanja Vlade Crne Gore i, posebno, premijera Milojka Spajića. PROMJENA KONCESIONIH USLOVA Tenderska komisija Vlade Crne Gore retroaktivno je 9. aprila, samo 30 dana prije završnog roka, u tenderske uslove ubacila obavezu ponuđača da obezbijedi bankarsku garanciju za investiciju od 100 miliona eura. To je izazvalo niz reakcija, između ostalog i francuske države koja ima udijela u konzorcijumu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000540_07815ba55e089463cde76e7a4e4253891ec16cf9d3ddb95627588cb77a6a4e49.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250513000540_07815ba55e089463cde76e7a4e4253891ec16cf9d3ddb95627588cb77a6a4e49" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="NEPRIJATAN SUSRET: Ambasadorka Maske i premijer Spajić "> <figcaption>NEPRIJATAN SUSRET: Ambasadorka Maske i premijer Spajić(Photo: Arhivski snimak, Vlada Crne Gore )</figcaption> </figure>  Prema informacijama Televizije E, francuska ambasadorka An Mari Maske (Anne Marie Maskay) urgentno razgovarala sa premijerom premijerom Milojkom Spajićem u njegovom kabinetu. (NE)DOVOLJNA SPAJIĆEVA OBJAŠNJENJA Tokom žučnog sastanka premijer Spajić nije mogao da objasni zašto su koncesioni uslovi mijenjani poslije šest godinja i to 30 dana prije roka.&nbsp; Krivicu je prebacio na predsjednika Tenderske komisije Nika Đeljošaja koji, kako je tvrdio Spajić, nije htio uopšte da sasluša premijera, pa je, navodno, obustavljena komunikacija Spajić-Đeljošaj. Izvori iz ministarstva vanjskih poslova kazali su Televiziji E da je sada Spajić u vrlo neprijatnoj situaciji i da se, pred Francuzima pokazao, kao političar koji ne drži riječ. Tim prije što je februara prošle godine, tokom posjete Parizu, Spajić lično predsjedniku Francuske Emanuelu Makronu obećao da će – u cilju jačanja privredne saradnje dvije zemlje-učiniti sve da koncesiju dobije renomirana francuska kompanija koja, između ostalog, uptravlja aerodromima Pariza. Sada se pred Francuskom, jednom od ključnih država za evropski put Crne Gore, premijer Spajić u ime Crne Gore pokazao kao vrlo nepouzdan partner. To je, vrlo direktno, saopštila i francuska ambasadorka tokom sastanka sa Milojkom Spajićem. Sukob sa Parizom svakako nije dobra preporuka za evropski put Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513000544_a6919bdecec0afc5d036e772290af6fd79c288d846eff1eb7305b5598bde1190.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250513000544_a6919bdecec0afc5d036e772290af6fd79c288d846eff1eb7305b5598bde1190" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="PROZREO PONAŠANJE SPAJIĆA: Andrej Milović, bivši ministar pravde "> <figcaption>PROZREO PONAŠANJE SPAJIĆA: Andrej Milović, bivši ministar pravde(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;MILOVIĆEVO ,,PROROČANSTVO“ No, za sada nema reakcija zvanične Podgorice. Kako je saopšteno iz Tenderske komisije, Vlada Crne Gore planira da donese konačnu odluku o koncesiji u prvoj polovini 2025. godine, nakon što se detaljno sagledaju obje pristigle ponude. Pitanje je, međutim da li će biti žalbi na tenderski postupak i izmjenu koncesionih uslova. Činjenica je da se sada ostvaruje predviđanje bivšeg minstra prave Andreja Milovića, da će Spajićeve Vlada prevariti evropske partnere. -Bojim se da Do kvon ne bude predmet trgovine u zamjenu za koncesiju nad Aerodromima Crne Gore. Kada je Apelacioni sud odlučio da Do Kvon bude izručen Južnoj Koreji, Spajiće je bio jako zadovoljan i nije gledao blagonaklono na to što sam insistirao da Vrhovni sud o tome odluči. U tim danima, Spajić po prvi put počinje pozitivno da govori o južnokorejskoj ponudi za Aerodrome i da je njemu ta ponuda prihvatljiva, iako je mjesecima pripremao sve da koncesiju na Aerodromima da Francuzima - upozorio je Andrej Milovič, tadašnji ministar pravde u Vladi Milojka Spajića.&nbsp; Ovu izjavu Milović je izrekao još septembra prošle godine i tada je malo ko obratio pažnju. Nakon dešavanja od protekle sedmice, djeluje da je bivši ministar već tada predosjetio da će Spajić obmanuti Francuze i okrenuti se ka ponudi južnokorejskog državnog konzorcijuma. A put u Evropu? Biće da premijer i lider PES-a smatra da je to već završena stvar i da može das e okrene drugim, unosnijim, poslovima.&nbsp; <h1> </h1> &nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Francuzi razočarani, Spajićeva neispunjena obećanja uzrokovala povlačenje konzorcijuma TAV-AdP

Islamistički militanti napali su rano jutros nigerijsku vojnu bazu i zarobili vojnike i municiju tokom racije u sjeveroistočnoj državi Borno, javlja Rojters, pozivajući se na dva bezbjednosna izvora.
Vojnik koji je izbjegao napad rekao je da su militanti stigli na motociklima i kamionima sa topovima i opseli bazu 153. bataljona operativne grupe u okrugu Marte u Bornu oko sata sata ujutro.
Nigerijske trupe su se povukle u veću 24. brigadu operativne grupe u obližnjem okrugu Dikva, gdje su se pregrupisale i pokrenule kontranapad kojim su povratile bazu, rekao je vojnik, koji je želio da ostane anoniman.
Strahuje se da je nekoliko vojnika poginulo, a drugi se vode kao nestali.
Član Civilnih zajedničkih operativnih snaga (CJTF), koje pomažu vojsci u borbi protiv džihadista, rekao je da su militanti ukrali municiju i spalili vozila vojske za razbijanje mina.
On je naveo da vojska još traga za nestalim vojnicima i da još nije utvrdila broj poginulih vojnika.
Porast broja napada ove godine islamističke grupe Boko Haram i njegovog otcijepljenog rivala Islamske države, Zapadnoafričke provincije (ISWAP), koji podržava Islamska država, izazvao je strahove od velikog povratka džihadista, čija taktika uključuje naoružane dronove i eksplozivne naprave postavljene na glavnim putevima, navodi Rojters.

Militanti u Nigeriji napali vojnu bazu i zarobili vojnike i municiju

Vijeće Međunarodne organizacije za civilno vazduhoplovstvo (ICAO) zaključilo je danas da je Rusija odgovorna za rušenje putničkog aviona MH17 u julu 2014. godine.
Let MH17, Boing 777 Malezija erlajnza, poletio je 17. jula 2014. sa amsterdamskog aerodroma Šipol prema Kuala Lumpuru.
Tri sata nakon polijetanja pogođen je iznad ukrajinske Donjecke oblasti projektilom zemlja-vazduh Buk, koji su ispalile proruske separatističke snage.
Svi putnici i članovi posade, ukupno 298 osoba, među njima 196 holandskih državljana, poginuli su.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqjySlZUHNso&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
<h2>Rusija širila teorije zavjere</h2>
Iako Rusija nikada nije preuzela odgovornost za taj napad, sistemski je širila teorije zavjere kako bi odgovornost prebacila na druge.
Prema saopštenju holandskog Ministarstva vanjskih poslova, "velika većina" članica ICAO-a glasala je u korist Holandije i Australije, koje su 2022. godine pokrenule postupak protiv Rusije pred ovom međunarodnom organizacijom.
U presudi se navodi da je Rusija "odgovorna za rušenje leta MH17", te da su njene akcije "prekršile Konvenciju o međunarodnom civilnom vazduhoplovstvu, poznatu kao Čikaška konvencija".
- U narednim sedmicama ICAO-ovo Vijeće razmotriće koji oblik reparacije je primjeren. U tom kontekstu Holandija i Australija traže da ICAO naloži Rusiji početak pregovora s obje zemlje, te da posreduje u tom procesu - izjavio je holandski ministar vanjskih poslova Kaspar Veldkamp.
<h2>Porodice žrtava i ranije tražile rusko priznanje</h2>
Porodice žrtava MH17 i ranije su tražile da rusko priznanje odgovornosti bude sastavni dio svakog budućeg mirovnog dogovora o okončanju ruske invazije na Ukrajinu, podsjeća Evropska Pravda.
Ambasadorka Ukrajine u Kanadi i predstavnica Kijeva pri ICAO-u, Julija Kovaliv, rekla je za Evropsku Pravdu da ova odluka predstavlja "još jedan važan korak prema pozivanju Rusije na odgovornost".
- Civilno vazduhoplovstvo je bolna tema za Rusiju, i nastavićemo da radimo na tome da se svi koji krše Čikašku konvenciju, uključujući Rusiju i Iran, pozovu na odgovornost - dodala je Kovaliv.
<h2>Dvojica optužena na doživotni zatvor u odsustvu</h2>
U novembru 2022. Okružni sud u Hagu osudio je dvojicu ruskih i jednog ukrajinskog državljanina na doživotni zatvor u odsustvu zbog njihove uloge u rušenju MH17. Četvrti optuženi, takođe ruski državljanin, oslobođen je zbog nedostatka dokaza.
U još jednom incidentu, 25. decembra prošle godine, projektil iz ruskog sistema protivvazdušne odbrane Pantsir vjerovatno je uzrokovao pad aviona Azerbejdžan erlajnza iznad ruskog vazdušnog prostora. U padu je poginulo 38 od 67 ljudi na letu. Baku je optužio Moskvu da je greškom oborila avion i zatražio zvanično priznanje krivice i odštetu.

Rusija proglašena krivom za rušenje putničkog aviona u kojem je poginulo 298 ljudi

Hamas, koji su Sjedinjene Države i Evropska unija označile kao terorističku grupu, je u ponedeljak 12. maja oslobodio izraelsko-američkog vojnika koji je bio talac u Gazi više od 19 mjeseci, kao gest dobre volje prema administraciji Donalda Trampa koji bi mogao da postavi temelje za novi prekid vatre sa Izraelom.
Izraelska vojska je potvrdila da je 21-godišnji Edan Aleksander predat Crvenom krstu, a zatim izraelskim snagama, i da je prešao na izraelsku teritoriju.
Noseći majice sa njegovim imenom, Aleksandrova šira porodica okupila se u Tel Avivu kako bi posmatrala oslobađanje. Uzvikivali su njegovo ime kada je vojska saopštila da je slobodan. Na Trgu talaca u Tel Avivu, stotine ljudi je počelo da klica.
Aleksandrova baka, Varda Ben Baruh, zračila je od radosti. Rekla je da je njen unuk izgledao blijedo, ali uglavnom dobro na prvoj fotografiji nakon skoro 600 dana u zatočeništvu. 
- Djelovao je kao muškarac. Zaista je sazrio - rekla je ona.
Aleksandar je imao 19 godina kada je odveden iz svoje vojne baze na jugu Izraela tokom Hamasovog prekograničnog napada 7. oktobra 2023. godine, koji je pokrenuo rat u Gazi. Njegovo oslobađanje je bilo prvo otkako je Izrael u martu prekršio osmonedjeljni sporazum o prekidu vatre sa Hamasom, započevši žestoke napade na Gazu u kojima su ubijene stotine ljudi.
Izrael je obećao da će intenzivirati ofanzivu, uključujući i zauzimanje teritorije i ponovno raseljavanje velikog dijela njenog stanovništva. Nekoliko dana prije isteka prekida vatre, Izrael je blokirao sav protok pomoći u palestinsku enklavu, produbljujući humanitarnu krizu i izazvajući upozorenja o riziku od gladi ako se blokada ne ukine. Izrael kaže da su koraci namijenjeni vršenju pritiska na Hamas da prihvati sporazum o prekidu vatre pod izraelskim uslovima.
U Aleksandrovom rodnom gradu Tenaflaju, u Nju Džersiju, stotine pristalica ispunile su ulice, držeći transparente sa njegovim likom i slušajući iz zvučnika iz kojih je svirala izraelska muzika. Dok su gledali vijesti o njegovom oslobađanju na velikom ekranu, gomila se grlila i mahala izraelskim zastavama. Od kada je otet, pristalice su se okupljale svakog petka kako bi marširale za oslobađanje talaca.
Izrael tvrdi da je 58 talaca još u zatočeništvu, a za oko 23 se kaže da su živa. Mnogi od 250 talaca koje su oteli militanti predvođeni Hamasom u napadu 2023. godine oslobođeni su u skladu sa sporazumima o prekidu vatre.

Hamas oslobodio izraelsko-američkog taoca u znak dobre volje prema Trampovoj administraciji

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: drugacija-radio-veza