Samo gledajte i uživajte u izgradnji pravne države i radu profesionalnih institucija, jer ovaj proces nezaustavljivo ide naprijed. Zato što je po meni ovo najvažniji proces u istoriji Crne Gore, kazao je predsjednik Demokrata Aleksa Bečić tokom posjete Piperima, gdje je boravio povodom deset godina od osnivanja partije.
Bečić je rekao da se svjedoči intenzivnim aktivnostima državnih institucija, jer se, tvrdi, započeti proces reformi i jačanja vladavine prava nezaustavljivo nastavlja.&nbsp;
- Ovo je utakmica u kojoj svakog dana morate da ostvarite po malu pobjedu. Svakog dana, vidite, ne možete više ni vi kao građani, vjerovatno, stići od ujutru do uveče da pročitate sva saopštenja MUP-a i Uprave policije. Ovamo akcija, ovamo racija, ovamo hapšenje, ovamo procesuiranje. Različiti vidovi kriminala, različita krivična djela, ali poruka jedna: država je vratila snagu, država je iznad svakog pojedinca i država nikada više neće dozvoliti da se vrati i živi ono vrijeme kada je ona bila stavljena na tacnu organizovanim kriminalnim grupama - kazao je on.
Bečić je stava i da veting ne smije biti ograničen samo na sektor bezbjednosti, već da mora obuhvatiti sve državne strukture, uključujući pravosuđe i druge oblasti društva.&nbsp;
- Vidite koliko danas ta riječ veting boli mnoge kad je pomenu čelnici sektora bezbjednosti, drugi državni funkcioneri ili naši poslanici u Skupštini Crne Gore. Valjda bi trebalo da ih ohrabruje, valjda bi trebalo da je pozdrave jer ima li što ljepše u jednom društvu, što zdravije, &nbsp;nego da se očisti sistem, da se očiste institucije sistema od onih koji su bili nedostojni državnih funkcija, državnih uloga, znački službenika časne uniforme crnogorskih službi bezbjednosti. Pa valjda bi kad neko kaže hoćemo veting, sprovodimo veting u skladu sa zakonom, objavljujemo rat organizovanom kriminalu trebalo svi to da podrže. Trebalo bi da kažu šta treba da uradimo, kako da vam pomognemo, koji zakon da usvojimo - kazao je Bečić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Bečić u Piperima: Ne možete stići od ujutru do uveče da pročitate sva saopštenja MUP-a i policije - ovamo akcija, ovamo racija

Pripremno ročište po tužbi Neformalne grupe studenata "Kamo śutra" protiv političke partije Demokrtaska Crna Gora i deset njenih funkcionera održano je danas u Osnovnom sudu i sutkinja Milena Brajović odlučila je da na narednom ročištu koje je zakazala za 20. januar sasluša tužioce - Mila Perovića i Marka Vukčevića. Sutkinja Brajović saopštila je da je tužba uredna u smislu odredbi ZPP-a. Zastupnik tuženih, advokat Nikola Angelovski kazao je da je na tužbama faksimil i on je to problematizovao. Na to je zastupnik studenta, advokat Veselin Radulović kazao da taj faksimil koristi na svim tužbama, podnescima i to nikada nije osporavano. - Tužbe su uvijek bile prihvaćene. Preko 10 godina koristim faksimil na svim podnescima, tužbama pred svim sudovima i ZPP ne poznaje zabranu u smislu korištenja faksimila za ove svrhe - kazao je Radulović. Advokat Angelovski predložio je da se od Uprave policije pribave podaci ko je prijavljivao skupove, što je i sutkinja prihvatila. Po mišljenju advokata Radulovića taj prijedlog je sračunat i vodi ka odugovlačenju postupka.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119111124_9ecf97e7fadf7c8541858d754c258b76d6b7fcd5b10be1360e5c01f688bbc4f6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119111124_9ecf97e7fadf7c8541858d754c258b76d6b7fcd5b10be1360e5c01f688bbc4f6" data-rendition-name="original" width="1600" height="901" loading="lazy" alt="Veselin Radulović"><figcaption>Veselin Radulović(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption></figure>  Neformalna grupa studenata "Kamo śutra" podnijela je tužbu protiv političke partije Demokratske Crne Gore i deset njenih funkcionera zbog pretrpljenih duševnih bolova i povrede prava ličnosti. Traže da tuženi isplate 3.000 eura nematerijalne štete, te da se uklone sporni tekstovi u kojima se studenti targetiraju i povezuju sa kriminalnim klanovima. Nematerijalna šteta u ovom slučaju, kako je objašnjeno u tužbi, nije kompenzacija, već satisfakcija zbog svih problema koje su studentima izazvali uvredljivi i neistiniti navodi Demokrata objavljeni u prethodnom periodu. Dvoje studenata Milo Perović i Marko Vukčević podnijeli su tužbu protiv ministra unutrašnjih poslova iz redova Demokratske Danila Šaranovića, potpredsjednika partije i ministra odbrane Dragana Krapovića, poslanika Borisa Bogdanovića, Zdenke Popović, Nikole Rovčanina, Anđele Vojinović, Duška Stjepovića, Albina Ćemana, Momčila Lekovića i članice Glavnog odbora Mladih Demokrata Milice Rukavine. Tužbu je bila podnijela i Itana Dragojević, ali je nakon nekog vremena povukla. Grupa "Kamo śutra" od početka godine je organizovala proteste i blokade saobraćajnica tražeći smjenu vladinih čelnika za bezbjednost zbog propusta policije u slučaju zločina na Cetinju 1. januara kada je ubijeno 13 osoba, među kojima dvoje djece. Nakon tri mjeseca - u aprilu Grupa "Kamo Śutra" je prestala sa svojim aktivnostima. Advokat Radulović kazao je novinarima nakon održanog ročišta da očekuje da će biti usvojen tužbeni zahtjev jer je javnost mogla da čuje kako ljudi iz Demokrata kvalifikuju mlade ljude bez mrlje u karijeri, povezujući ih sa kriminalnim klanovima. On je kazao da je zastupnik tuženih imao prigovore na besmislene pravne stvari.

Marija Žižić

Perović i Vukčević svejdoče 20. januara, advokat Radulović očekuje da se usvoji tužbeni zahtjev

U efikasnost crnogorske policije vjeruju još samo – Demokrate. Realno gledano bilo bi i glupo da nije tako, jer su partijski vojnici Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića zaduženi za kontrolu policije. Pa da ne vjeruju u policiju, ispalo bi da ne znaju da je kontrolišu. Mada i Šaranović i Šćepanović, kao čelnici, dobro znaju koliko su efikasni, samo se prave da ne vide probleme u svom dvorištu.
Mada, ako ćemo iskreno – uprkos tiradama malog Berije Bogdanovića i zaklinjanjima njegovog predsjednika Alekse Bečića - u efikasnost policije iskreno vjeruje još jedino nesrećni Momčilo Leković, koji se prije neki dan oglasio “svojim” saopštenjem kojim je samo prepričao saopštenje Uprave policije koje je, opet, bilo neuspjelo opravdanje vlastitih pogrešaka.
Tako je Momo, od milošte zvani Barski neđeljnik, svojim neđeljnim saopštenjem samo srozao jedno, samo po sebi, nebulozno štivo. Za razliku od Lekovića, neke druge Demokrate, promoteri Šaranovićevih šarenih dostignuća, negdje u najdubljoj intimi, dobro znaju da policijski šefovi baš ne znaju šta rade. Ali lični, odnosno politički interesi obraza nemaju: zato su pokušali i da opravdaju ono što je nemoguće opravdati - hapšenje pogrešnih ljudi zbog tuče na Zabjelu i izazivanja haosa antiturske histerije i fašističkih divljanja i uništavanja lokala koje drže turski državljani.
Elem, samo ovlaš napravljena analiza poteza sektora kojim rukovode Šaranović i Šćepanović govori da je rasulo blaga riječ za situaciju u kojoj se nalazi crnogorska bezbjednost.
Recimo: nakon brutalnog napada na srpsku državljanku u Beranama, toj „efikasnoj“ Šaranović-Šćepanović policiji trebalo je, pazite sad, punih osam dana da identifikuje i privede počinioca. I to nakon što je žrtva u dva navrata, kako je sama ispričala, locirala i prijavila napadača. I koji je dolazio na njena vrata. I to nakon što je snimak napada poslao viralan. Pa je tek onda reagovala Šaranovićeva policija, pardon, beranski oficirski kadar ali poslije intervencije Sigurne ženske kuće.
Da se preduprijedi potencijalna politička šteta, zli jezici kažu da se Zdenka Petrol uključila kvalifikujući sa skupštinske govornice događaj kao pokušaj ubistva jer tada još nije znala da je počinilac „brat Srbin“. No, da ne ulazimo u sferu licemjerja - dakle, policija je za osam dana riješila slučaj u kome je sve jasno bilo u nekih osam minuta od kada se desio.
Ajmo dalje. Zabjelo. O tome je ono zborio mučenik Momčilo, ono kad su efikasnom akcijom efikasno uhapšeni - pogrešni ljudi. I to vele: na osnovu prepoznavanja i na osnovu svjedočenja policijskog sina kome, kako reče direktor policije Šćepanović, treba vjerovati.
Toliko je policija vjerovala - da nijesu ni htjeli da gledaju snimke koji ukazuju da dvojica uhapšenih nijesu ni izlazili iz kolektivnog smještaja. I toliko su bili ubijeđeni u istinitost prepoznavanja policijskog sina koji je učestvovao u tuči da su Šaranovićevi policajci djelo kvalifikovali - kao pokušaj ubistva. Teško da policijska doktrina poznaje slično postupanje.
I, šta se ispostavilo? Prije nego što je vuk pojeo magarca, što-šta što je trebalo nije se desilo. Recimo – nijesu identifikovani svi akteri tuče ispred Komanke, što je policija bila dužna da uradi. Nijesu analizirani video zapisi, pa je čim su postali dostupni, sve palo u vodu.
Nijesu saslušani ljekari koji su zbrinuli povrijeđenog Podgoričanina i prema pravilima službe odmah prijavili povrede nastale u tuči. I da se reagovalo tada, efikasno i brzo, sve bi bilo drugačije. Da ne govorimo da je od pet ili šest paljevina imovine turskih državljana riješena samo jedna.
Dakle, po Šaranoviću, bolje moglo nije. Po nama, teško da je policija mogla gore: uzbunila je strasti i dovela pogrešnim potezima Crnu Goru na korak od vanrednog stanja. Ili, što bi rekao Šaranović – bolje nije moglo?!
Nažalost, nije to sve od naše policije. Sjećate se spektakularnog pronalaska plantaže marihuane u Trnovu krajem ljeta? U zvaničnom saopštenju policije kaže se da je pronalazak konoplje, kanabis-stative, kako je pogrešno imenuje direktor policije Šćepanović, rezultat združene akcije kriminalističke, granične i ine policije.
Nezvanična ali potvrđena informacija govori da je plantaža pronađena slučajno, dok su vatrogasci dronovima posmatrali teren u potrazi za novim žarištima požara koji su bješnjeli tih dana. Epilog – dva uhapšena zalivača marihuane i prije neki dan, stidljivo sapoštenje da je uhapšena još jedna osoba povezana sa tim. Od organizovane i „još malo pa sad će“ razotkrivene i pohapšene međunarodne kriminalne grupe, ni traga ni glasa. Efikasno, nema priče.
Mada, vrhunac policijske – što bi rekao Bečić – efikasnosti je famozno hvatanje odbjeglog spomenika četničkog koljača Pavla Đurišića. Tačnije: efikasna akcija izbjegavanja hapšenja bronzanog kipa. Istovremeno su efikasno i dostojanstveno beranski policajci istrpjeli salve uvreda popa Trpčevskog dok su opservirali manastir u koji je četnički idolopoklonik, mitropolit Metodije, sakrio svoga idola Đurišića. I da se razumijemo, nije sramota na njima, običnim, poštenim policajcima koji teško zarađuju svoje mizerne plate.
Bruka je na njihovim starješinama koji, protivno zakonu, nijesu izdali naređenje da bjelosvjetskom nevaspitaniku u mantiji ne dozvole vrijeđanje časne uniforme i države Crne Gore. A to su isti starješine čije su jedinice iz Zaostra u gluvo doba vraćali popovi i koje je u vršenju službene dužnosti uspio da spriječi neki tamo Dajković.
Treba li komentarisati? Ili je najbolji komentar, nehotice, juče dala ministarka kulture i medija Tamara Vujović kada je konstatovala da je spomenik koljaču Đurišiću - dekomponovan i da njega nema u kulturnom dobru. Da li gospođa ministarka zaista zna iz prve ruke da kip Pavla Đurišića nije u Manastiru Đurđevi stupovi ili možda Vujović ne doživljava Manastir kulturnim dobrom, ostala je misterija.
Nije jedina. Najveća i najgora je ona policijska misterija dva masakra na Cetinju. To da do danas ne znamo ni jedan odgovor koji bi bar djelimično osvijetlio dešavanja u prijestonici prvog januara. Kuda se kretao ubica, odakle mu oružje, sa kim je kontaktirao prije i za vrijeme krvavog pira?
Na sve to je policija trebalo da da odgovore. Jesmo li dobili ijedan? Ne, zvaničnog odgovora nema. Kao što nema ni preuzimanja odgovornosti, one objektivne, one duboko ljudske. Mnogo je pitanja na koje Demokrate, posebno ekipa koja vodi bezbjednosni sektor, nijesu dale odgovore. Niti će ih ikada dati. Jer njihov modus operandi je jasan - pritiješnjeni činjenicama ćute, a kada govore - lažu.

Siniša Adamović

„Efikasne“ greške policije

Dok se Evropska unija trudi dokazati da je proces proširenja još uvijek živ, Crna Gora se našla na raskršću između evropeizacije i političkog upliva koji prijeti da zemlju vrati unazad. Hrvatski analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u razgovoru za portal ETV daje oštar uvid u trenutno stanje i upozorava da bi političke igre unutar vladajuće koalicije mogle ozbiljno ugroziti put države prema članstvu u Evropskoj uniji. - Što se Evropske unije tiče, Crna Gora je trenutno dijete sreće. Za Uniju je važno da dokaže kako je proces proširenja živ - kaže Đenero, ističući da se to vidi i po činjenici da „neugodne nacionalističke ispade protiv državljana Turske i Azerbejdžana niko ne spominje“, iako se, kako upozorava, radi o ozbiljnom alarmu koji pokazuje nivo regresije crnogorskog društva nakon 30. avgusta 2020. godine. Analitičar napominje da se „niko ne osvrće na činjenicu da proces pristupanja ozbiljno ugrožavaju protivevropski elementi unutar vladajuće koalicije“, kao ni na to da je „vlast, sada posredstvom Demokrata, ugrozila bezbjedbosni sistem države, koji je "izbušen" uticajem BIA i ruske obavještajne službe SVR (Služba vanjske obavještajne djelatnosti Ruske Federacije).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Davor Đenero"> <figcaption>Davor Đenero(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, ako bi „brzo došlo do rekonstrukcije koalicije i isključivanja iz vlasti onih koji ugrožavaju evropeizaciju Crne Gore“, zemlja bi „iduće godine mogla završiti pregovore, a do kraja 2028. postati članica Europske unije“. Ipak, Đenero upozorava da to „nije scenario koji je poželjan ekipi koju kontrolše ključni igrač Vučićevog režima u Crnoj Gori, Andrija Mandić, nosilac svojevrsne veto vlasti u zemlji“. - Pristupanje Uniji definitivno bi onemogućilo da se Crnu Goru gura u takozvani "srpski svijet" - zaključuje Đenero, dodajući da to „Vučićevi spavači u okruženju Jakova Milatovića i Milojka Spajića neće dopustiti“.

Miraš Dušević

Đenero bez rukavica: Demokrate služe kao kanal za BIA i rusku obavještajnu sluẓ̌bu SVR

Skupu organizaciji Demokratske partija socijalista (DPS) u Beranama počeo je pjesmom okupljenih građana i uz crnogorske simbole.
- Svi zajedno se moramo suprotstaviti povampirenju četničke ideologije u Beranama. Antifašističko i građansko Berane nas treba. Vidimo se - naveli su ranije u objavi DPS-a na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fp_SZ0yp6J_8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Slogan skupa je „Bori se za Berane“, a događaj se održava na Jasikovcu.
Prethodni skup pod sloganom “Bori se za Pljevlja, bori se za Crnu Goru” održan je 9. oktobra kod Spomenika na Stražici u Pljevljima.

Skup na Jasikovcu uz pjesmu okupljenih i crnogorske simbole: "Antifašističko i građansko Berane nas treba"

Poslanik Demokrata Duško Stjepović preduhitrio je i tužilaštvo i sud pa je sam donio presudu u jednoj od posljednjih akcija Specijalnog državnog tužilaštva u kojoj su uhapšeni crnogorski biznismen Aleksandar Mijajlović i bivši visoki funkcioner bezbjednosnih službi Drago Spičanović.
Poslanik Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević kazao je u emisiji "Načisto" da se užasno osjeća čitajući prepiske iz naredbe o sprovođenju istrage, ali je konstatovao da treba sačekati da se sprovedu dokazi i epilog ovog slučaja.
- Užasno se osjećam čitajući to i za koga god se dokaže od tih i bilo kojih drugih lica da je učestvovalo u nečemu takvom - što se mene tiče neka odgovara u skladu sa zakonom - rekao je Zirojević.
Uslijedila je upadica Stjepovića po čijem mišljenju nema potrebe za dokazima jer se "to već dokazalo".
Zirojević je pitao šta se dokazalo, na šta je poslanik Demokrata odgovorio pitanjem: "Jeste li Vi čitali poruke?".
- I Vi ste završili pravo - začuđeno je pitao Zirojević.
Stjepović je potvrdno odgovorio uz novo pitanje: "Šta će Vam presuda za to".
Zirojević je potom rekao da sve što se čita u porukama iz naredbe o sprovođenju istrage svaki dan to se ima javno od predsjednika parlamenta koji raspiruje vjersku i nacionalnu mržnju.
- Treba li da pominjem predsjednika Opštine Pljevlja, crkvene velikodostojnike, Gornje zaostro... Pa im (ljudima iz vlasti) kaže Mijajlo Backović: "Mi smo vas tu doveli, mi vas plaćamo, radićete kako mi kažemo, inače ćemo vas smijeniti. I niko se ne ograđuje - ustvrdio je Zirojević.

Stjepović presuđuje bez suda: Šta će Vam dokazi za prepiske; Zirojević: I Vi ste završili pravo?

Glavni urednik Televizije E Draško Đuranović u Drugačijoj radio vezi komentarisao je združeni pokušaj obračuna Demokratske Crne Gore, SDT i njihove medijske posluge sa nekoliko preostalih kritičkih glasila, uz indikativan muk ambasada Kvinte i Delegacije EU u Crnoj Gori, uz naglasak da vjeruje da će, ipak, te adrese reagovati.
- Očekujem rekcije, jeste Crna Gora mala, ali je značajna jer treba da uđemo u EU. A, ako ćemo da uđemo u EU bez slobodnih medija, i ako zbog ovoga Evropa ne reaguje, onda mi moramo reagovati- kazao je Đuranović.
Ponašanje SDT je, kaže Đuranović, pokazatelj da je Vladimir Novović postalo politička batina u rukama vlasti jer je na djelu obračun sa ljudima koji pripadaju drugoj političkoj opciji, „mislim na opoziciju i na kritičke medije koji ne glorifikuju poteze ove vlasti..“
- SDT je postalo politički zvučni top koji treba da dezorijentiše medije koji otkrivaju poteze vlasti. Strašno je da se troje tužitelja našlo u toj poziciji da potpisuju naredbu za sprovođenje istrage. Naredba je koncipirana u nekim krugovima koji su najbliži bezbjednosno-političkim krugovima, a cilj je da država sprovede neku vrstu političke kontrole, ne samo nad opozicijom nego nad kompletnim društvom. Tome, naravno, služi uslužni servis Vijesti i u svemu tome je dramatično glupo obrazloženje o skidanju zabrane tajnosti... Neke informacije su prvo dostavljene Vijestima, pa je skinuta tajnost- ističe Đuranović.
On smatra da je najveći problem što je državna institucija iskorištena za politički progon i targetiranje medija, naglašavajući da je ovo prvi put da Tužilaštvo udara na integritet nekoliko medijskih kuća.
- Oni našim parama pokušavaju da ugase nas. Mi nemamo drugog načina zarade osim da svojim integritetom obezbjeđujemo egzistenciju a oni udaraju na ključ naše egzistencije. Stavljati Darka Šukovića, Draška Đuranovića, Danicu Nikolić u kontekst kriminalne organoizacije je drsko, nije samo kršenje zakona... Nije ovo 1948. godina, nego je gore, jer tada je bilo suđenja bez suda, a ovdje je pokušaj kriminalizacije ljudi i medija bez osnova..- rekao je Đuranović.
<h3>Signal opomene cjelokupnom društvu</h3>
Đuranović dalje ističe kako je važan tajming u kom se sve ovo dešava, navodi tri ključna motiva:
- Pošto se priča o stvaranju kriminalne organizacije od 2018. do 2024. i da se u okviru te kriminalne organizacije nalazi portal ETV, ukazujem da je Aleksandru Mijajloviću telefon oduzet 19. februara 2024. godine, a Portal ETV je sa radom počeo 05. septembra!? Ja bih volio da mi neko od ovo troje tužitelja objasni kako je moguće putovanje kroz vrijeme, kako je moguće u februaru urađivati nešto nastalo u septembru?- upitao je Đuranović.
Mislim da su tri osnovna motiva za ovu akciju SDT. Prvi je, definitivno, činjenica da je savjetnik odbrane Milivoja Katnića, Anto Nobilo saopštio javno, da je specijalni tužilac Miloš Šoškić u optužnici falsifikovao, mijenjao, ispravljao Skay poruke. Nobilo ima originalnu Europolovu prepisku i na osnovu toga je zaključio, i javno rekao da je specijalni tužilac napravio zloupotrebu službenog položaja, što je krivično djelo.
Drugi od razloga je zanimljivo ubacivanje državne tužiteljke Andrijane Nastić u čitavu tu priču. Zašto? Zato što je Andrijana Nastić imala, nažalost, tu nesreću da bude dežurna kada su se desila dva teška masovna zločina na Cetinju. Dakle, nekome je bilo strašno važno da tužiteljka Nastić više ne postupa u ta dva slučaja. To je, nažalost, veliki signal opomene za cjelokupno društvo.
Treći motiv je u tome što je ovo ponavljanje napada na novinare i medije. Jula 2024. prije godinu i dva, tri mjeseca, specijalni tužilac Miloš Šoškić je targetirao sve nas“, objašnjava Đuranović.
<h3>Država mora dati odgovore</h3>
Glavni urednik Televizije E smatra da SDT pokušava da rutinske novinarske poslove predstavi javnosti kao nezakonito ponašanje.
&nbsp;- Dakle, ja smatram i mislim da je ovo pokušaj jedne državne institucije da uguši slobodu govora i slobodu riječi. Moramo da tražimo odgovore od države, od VDT-a, moramo da tražimo odgovore od glavnog specijalnog tužioca. Neću da živim u vremenu u kome ja treba da se pravdam jesam li ja Milivoja Katnića zvao da vidim kakvo mu je zdravlje ili prehlađen ili da provjerim da li ima nešto da mi kaže u slučaju pokušaja terorizma. Neću da se pravdam- kategoričan je.
Dodaje da sve što radi, radim javno.&nbsp;
- Kao novinar imam pravo na svoje izvore. Kao novinar imam obavezu da zovem ljude koji su na čelu institucija. Kao novinar koji se bavi, ne možda u onoj meri koliko bih želio, istraživačkim novinarstvom, ja želim u javnom interesu da djelujem. A ako je rad u javnom interesu nezakonit, onda mi živimo u nekoj zemlji koju ja ne poznajem- navodi Đuranović.
<h3>„Hronika najavljenih hapšenja“</h3>
Odgovarajući na pitanje da li je tačno da je jedna medijska kuća objavila informaciju kakao je policajac Milovan Pavićević uhapšen, a da je on u tom trenutku bio u jednom restoranu u Podgorici il ispred njega, Đutranović kaže:
- Apsolutno je tačno, postoje svjedoci koji su ga vidjeli. U 9.27 je objavljeno da je uhapšen čovjek koji je u tom trenutku tamo stajao sa svojom ženom. Suprugu Milovana Pavićevića su zvali da pitaju, dok je bila sa njim, je li on uhapšen. Dakle, skandalozno, to je sramotno! To je, što bi rekli, hronika najavljenih hapšenja- kazao je Đuranović.
U svemu ovome, čudna je još jedna okolnost, navodi Đuranović: „Zašto je recimo, Libertas na spisku Tužilaštva? Onaj Libertas koji je objavio Skye poruke u kojima se pominje Vampir, to je Daka Davidović, Kudravi, Maradona...?“
Čudno je, dodaje Đuranović, što je akcija SPO i SDT sprovedena na dan kada su svi optuženi za kopanje Tunela u centru Podgorice oslobođeni optužbi, a među njima je i čovjek kojeg sumnjiče za dvostruko ubistvo na Cetinju:
- Sve se dešava u trenutku kad se završava suđenje za slučaj Tunel, oslobađajućom presudom. Zašto oslobađajućom presudom? Zato što je sudija rekao da je bila nemoguća rekonstrukcija, jer je Vlada Dritana Abazovića 20 dana nakon otkrivanja tunela dala naredbu da se tunel zatrpa!? Zato što je Abazović, tadašnji premijer, zajedno sa ministrom unutrašnjih poslova Filipom Adžićem i tadašnjim ministrom Kovačem kontaminirao lice mjesta dok je foreznika još trajala, i uništio mogućnost otkrivanja dokaza- dodaje Đuranović.
Đuranović naglašava da upravo na taj dan kad su svi osumnjičeni za kopanje tunela oslobođeni, imamo hapšenje koje SDT i policija ne saopštavaju, čovjeka koji je oslobođen.&nbsp;
- A taj čovjek koji je oslobođen zbog slučaja tunela, sad je osumnjičan da je pomagao u dostrukovom ubistvu na Cetinju. S kojim pravom policija krije tu informaciju? S kojim pravom se objavljuje to četiri dana poslije? Vjerovatno da bi se završila priča, da ne bi smetalo aferi, uslovno rečeno, hapšenja Mijajlovića i drugih?- traži odgovore Đuranović.

Đuranović: Državna institucija politička batina vlasti iskorištena za progon i targetiranje medija

Sve počinje jednim magičnim trikom – vlast imenuje novinarsku kritiku bezbjednosnim rizikom, pa zatim novinarstvo prekrsti u kriminalnu organizaciju. U toj lepezi etiketa, lisica i saopštenja, javnosti se servira upakovana laž – da je dostavljanje informacija medijima dokaz zavjere, a oštri komentari prijetnja poretku.
Slučaj koji je u posljednja dva dana sve zapalio sročen je kao naučna fantastika u dvije rečenice – neko je, navodno, slao informacije medijima i verbalno targetirao političare i crkvene velikodostojnike i eto te, već si organizovana kriminalna grupa. U onome što smo mogli pročitati u privilegovanim medijima, tvrdi se da je biznismen Aco Mijailović slao podatke, teme, fotografije i uticao na naslove. Na naslovnicama privilegovanih krupno zvoni tvrdnja da je “Mijailović uređivao državu i medije”. U suštini to je pokušaj da se komunikacija sa medijima proglasi deliktom, umjesto da se ispita curenje klasifikovanih informacija iz institucija, utvrdi izvor, sazna ko je imao pristup i ko je zloupotrijebio službu.
Bogdanovićev kurs iz uredništva
Instruktor performansa i kursa je Boris Bogdanović, partijski generalni sekretar i šef poslaničkog kluba koji je trebao da bude ministar unutrašnjih poslova, pa je povukao kandidaturu. Razlozi su ostali u sferi zvaničnih objašnjenja, ali politički efekat je jasan. Sa govornice i društvenih mreža Bogdanović dijeli etikete i dijagnoze medijima kao da su to službeni bilteni. Njegove tirade u Skupštini zvuče kao loše sklopljeni ChatGPT, sa puno riječi “mafija” i malo članova zakona.
U horu pratećih glasova nalaze se nosioci resora. Ministar odbrane Dragan Krapović i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Kad god zatreba maska institucionalne ozbiljnosti, pojave se kratki omaži “sistemu koji radi” i “razbijanju mreža”.
Mandić plaši sablastima, Demokrate hapšenjima riječi
Najnoviji crnogorski dvojni mehanizam izgleda ovako – jednom rukom se vade istorijska strašila, drugom se modernizuje cenzura. Četnici za dnevnu upotrebu, medijski klanovi kad zatreba efikasniji spin. Ispod te buke stoji jednostavna istina – vlast ne podnosi kontrolu. Ko postavlja pitanja, postaje meta, ko objavi nezgodnu informaciju, postaje prijetnja. Reakcije novinarskih organizacija već su upozorile da je veza novinara i medija sa kriminalnim strukturama bez dokaza brutalan atak na slobodu medija.
Tajna naredba na razglasu
Vidjeli smo i otvorenu zloupotrebu Tužilaštva i policije od strane Demokrata. Na jučerašnjem saslušanju poslanik te partije javno je čitao naredbu SDT-a o posljednjim hapšenjima, iako dokument nije bio deklasifikovan. Nakon upozorenja poslanika Zirojevića da se time krši zakon, ostaje pitanje: ko je obezbijedio tajni akt i u čijem interesu se osmišljava politički spektakl na štetu istrage?
Hladne činjenice naspram vrućih saopštenja
Krenimo opet ispočetka.
Šta može biti krivično djelo? Nezakonito pribavljanje/otkrivanje tajnih podataka od strane službenog lica (zloupotreba službenog položaja) i eventualno udruživanje koje ispunjava stroge elemente kriminalne organizacije.
Šta nije krivično djelo samo po sebi? “Dostavljao informacije medijima”, “uticao na naslove”, “verbalno targetirao političare”. To su političke etikete, ne krivičnopravne kategorije.
Gdje je odgovornost? Ako je bilo curenja tajnih podataka, prvo se, valjda, provjeravaju kanali unutar institucija – ko je imao pristup, kako je podatak izašao, ko je koristio službena ovlašćenja za privatne/političke obračune.
Ovo je minimum evropske prakse, a sve ispod toga je PR država.
Evropski standard nije vlast koja selektivno hrani lojalne kanale detaljima istražnih radnji i javno demonizuje redakcije. Evropski standard su tihe, precizne istrage, jasna linija između izvora iz sistema (koji mogu krivično odgovarati) i medija (koji rade svoj posao), te transparentno saopštenje kad sud nešto i utvrdi. I kad smo kod Evrope, treba podsjetiti da lider pomenutog trojca, Aleksa Bečić, je i dalje persona non grata u Hrvatskoj, pa kad već dijelimo lekcije o evropskim manirima, da znamo ko je profesor, a ko ponavljač.
Bogdanoviću, čitaj pažljivo
Gospodine Bogdanoviću, možete pokušati da budete i sekretar i urednik i ombudsman. Ali ne ide. Ako tvrdite da se krije kriminal, dokažite ga pred sudom, uz članove zakona, svjedoke i tragove. Ako želite uredništvo, napravite partijski bilten. Tamo je naslov uvijek onaj koji vi kažete. U ozbiljnoj zemlji, međutim, redakcije rade bez vaših priručnika, a vlast trpi kritiku, naročito oštru i naročito kad je zaslužena.
Možete pojačavati glas u Skupštini i crtati dijagrame tzv medijskih hobotnica, možete dijeliti moralne lekcije dok brišete nespretne objave, možete i najavljivati “ko to tamo ide u SDT”. Ali jednu stvar ne možete – zabraniti činjenicama da budu tekst. Danas vam smeta naslov, sjutra pitanje, prekosjutra samo postojanje javnosti. Na toj tački, neće biti važno ko se kome sviđa. Biće važno da li je Crna Gora država institucija ili država straha. A strah, za razliku od slobodne riječi, nikad nije dugo trajao.

Operacija kodnog imena – UTIŠAJ NASLOV

Advokat Veselin Radulović podnio je dopunu krivične prijave protiv Demokratske Crne Gore, ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića, poslanika Borisa Bogdanovića, NN osoba - osnivača portala IN4S i Gojka Raičevića glavnog i odgovornog urednika tog medija zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju, zloupotreba položaja putem pomaganja i podstrekavanja i odavanje tajnih podataka.
U prijavi koju Radulović podnosi Specijalnom državnom tužilaštvu navodi se da je svaki član organizacije imao unaprijed određeni ili odredivi zadatak a djelovanje organizacije planirano je na duže vrijeme ili na neograničen period.
- Djelovanje organizacije zasniva se na primjeni pravila unutrašnje kontrole i discipline članova, u djelovanju se primjenjuje zastraživanje i postoji uticaj kriminalne organizacije na političku valst, sredstva javnog informisanja i na zakonodavnu i izvršnu vlast - piše u prijavi.
Radulović smatra da je partija Demokrtaska Crna Gora u organizaciji imala ulogu da „prikriva zloupotrebe članova kriminalne organizacije i da uticajem na izvršnu vlast, u javnosti širi informacije koje treba da opravdaju nezakonito postupanje prijavljenih iz Ministrarstva unutrašnjih poslova“.
- Tako je 25. septembra preko sponzorisane partijske Fejsbuk stranice, uz fotografije Bečića i Šaranovića i putem sredstava javnog informisanja objavila podatke koje je pribavila protivpravno od izvršne vlasti i saopštila da je Vladina Komisija za žalbe odbila žalbu na rješenje Šaranovića kojim je suspendovan policajac Darko Mađarić, predstavljajući to kao konačan epilog pravne stvari. To rješenje do dana podnošenja ove prijave nije dostavljeno Mađariću i njegovom zastupniku - ističe Radulović.
On dodaje da to rješenje nije pravosnažno, jer se protiv njega može pokrenuti upravni spor.
Prema mišljenju Radulovića i Šaranović je imao zadataka da „protivpravno prikuplja i u javnosti širi informacije koje treba da opravdaju njegovo nezakonito postupanje u MUP- u“.
Uloga Bečić, prema navodima iz prijave, bila je kao i Šaranovićeva.
- Prijavljeni Bogdanović je tajne podatke iz kadrovske evidencije Agencije za nacionalnu bezbjednost dostavio NN licima osnivačima portla IN4S i Gojku Raičeviću da bi ih on javno objavio 25. septembra. Bogdanović je zloupotrijebio položaj člana Odbora za bezbjednost i odbranu, kome je shodno članu 26 stav 1 tačka 7. Zakona o tajnosti podataka omogućen pristup tajnim podacima bez dozvole. On je suprotnu Zakonu podatak iz ANB označen stepenom tajnosti učinio dostupnim i javnim „pa nije slučajno što pojedini mediji otkrivaju i dodatne detalje da brat Veselina Radulovića obavlja jednu od rukovodećih pozicija u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, dok je i snaha takođe zaposlena u ANB-u - smatra Radulović.
On dodaje da je te podatke Bogdanović dostavio tom „mediju“, optužujući ANB i zaposlene u tajnoj služni za sprege u kojima se prepliću kriminal, politika i medijske manipulacije i dovodeći ih u vezu sa ubistvima na Cetinju i Budvi i dvostrukom likvidacijom dan nakon predaje interpelacije.
Advokat smatra da su NN osobe - osnivači portala IN4S postali „članovi kriminalne organizacije koji su imali uloge da prikrivaju krivična djela osoba koje su obuhvaćene prijavom“ i da postupaju po nalozima Bodanovića i drugih. Takođe, Gojko Raičević je, prema navodima iz prijave, a po nalogu Bogdanovića i ostalih 25. septembra objavio podatake iz kadrovske evidencije ANB koji su označeni stepenom tajnosti.
- Na portalu IN4S su objavljeni tajni podaci, optužujući ANB da štiti svoje kadrove, da zapošljava nezakonito i nepotistički i implicirajući da ANB i njeni službenici odaju podatke kako bi se napali pojedinci iz javnog života - piše u prijavi.
Radulović naglašava da osnivači portala IN4S godina se skrivaju i suprotno Zakonu o medijima te podatke ne objavljuju, a radi se o portalu koji je „od ranije poznat kao promoter govora mržnje i nasilja“.
Prema mišljenju Radulovića, u radnjama NN osoba - osnivača IN4S, Raičevića i Bogdanovića stiču se svi bitni elementi bića krivičnog djela odvanja tajnih podataka.

Radulović: Gojko Raičević je po nalogu Bogdanovića i drugih objavio podatke koji nose oznaku tajnosti

U posljednjem izdanju redovnog pregleda stanja u oblasti slobode izražavanja, Columbia University Global Freedom of Expression popisao je i slučaj prljave kampanje protiv koleginice Tee Gorjanc Prelević, izvršne direktorke Akcije za ljudska prava (HRA), jedna od najdosljednijih braniteljki ljudskih prava u Crnoj Gori.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fgorjanc-prelevic-demokrate-napadaju-i-moju-porodicu-od-koga-da-trazim-procjenu-bezbjednosti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na to su ukazali u Centru za građansko obrazovanje (CGO).
- Crna Gora: Zaustaviti napade na branitelje ljudskih prava. Centar za građansko obrazovanje (CGO), sa sjedištem u Crnoj Gori, poziva vladajuću Demokratsku Crnu Goru da prekine javno blaćenje istaknute braniteljke ljudskih prava Tee Gorjanc Prelević. Kroz anonimna saopštenja u kojima se Gorjanc Prelević optužuje za političku pristrasnost, “protivljenje vetingu u policiji i bezbjednosnim službama”, “obmanjivanje javnosti” i “spremnost na prljav posao”, Demokratska Crna Gora je vodila višednevni napad na Gorjanc Prelević, koja se, prema navodima Centra, poziva na zakon i pravo da kritikuje vlast. „Tamo gdje partija preuzima ulogu sudije, prestaje vladavina prava“, navodi se u saopštenju civilnog sektora u znak podrške Gorjanc Prelević. „Cenzura, presude bez suđenja i gušenje kritike otvaraju put ka autoritarizmu i prizivaju totalitarne modele“ - navode oni.
CGO naglašava da je slučaj napada na koleginicu Gorjanc Prelević, o kojem je uredno informisana i međunarodna javnost, privukao značajnu pažnju i dodatno osvijetlio u kojoj mjeri su kritički orijentisani pojedinci i organizacije u Crnoj Gori izloženi pritiscima i pokušajima diskreditacije od strane vlasti.&nbsp;
- Ovo je važan indikator u procjeni stanja slobode izražavanja i mogućnosti demokratske participacije u društvu, ali i jasan signal da su, umjesto stvaranja ambijenta za dijalog i uvažavanje kritike, na djelu akcije u pravcu zastrašivanja i ućutkivanja onih koji se zalažu za vladavinu prava i javni interes - decidni su u CGO.
Columbia University Global Freedom of Expression je globalna akademska platforma Univerziteta Columbia, posvećena jačanju transparentnosti, slobode izražavanja i prava na informisanje širom svijeta.

I Columbia University zabilježio napade Demokrata na Gorjanc Prelević

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: demokratska-crna-gora