Ne prođe gotovo nijedna sedmica, da nam neki opskurni zaludnjak iz galerije likova srpskog sveta na medijski meni ne posluži još jednu priču o „srpskoj Sparti“ Crnoj Gori. Sada već predugo živimo u tom mitomanskom matriksu, u kom se kao na traci smjenjuju teme poput - kapela na Lovćenu, crkva na Rumiji, namještena državna priznanja mrziteljima iste te države, spomenici naci zločincima... Ovih dana na red je opet došao pljevaljski ćaci šerif, sa anticrnogorskim bahanalijama u čast nestanka Crne Gore i svih onih koju su položili živote i prošli nezampaćenu patnju, samo zato što se ne htjedošte u lance vezat!
Kome ove teme najviše uspijevaju nauditi? Aktuelnom kvazicentrističkom režimu u Karađorđevovoj ulici, zato što demaskira njihovu ideološku matricu kojoj istinski pripadaju, u koaliranju sa antievropskim mitomanima? Srbima u Crnoj Gori, jer ih njihovi politički predstavnici svode na inerciju genocidne, imperijalističke, folklorne ideologije iz haških sudnica? Ili, nama – građanima proevropske provinijencije?&nbsp;
Nama, razumije se! Ali, ne zato što ne radimo ništa kada ove njihove taster teme-provokacije osvanu u medijima. Nijedan skandal ove vrste nije se desio, a da gotovo kompletna progresivna ili građanska aktivistička scena nije energično reagovala. Naš problem je u tome što smo pristali na ovaj hipnotički tango, za koji je uvijek potrebno dvoje!&nbsp;
Mi smo vremenom sve energičnije pristajali na tu hipnozu u kome će Mandić, Metodije, Joanikije, Vraneš &amp; co, biti glavni generatori, inspiratori i pokretači naše borbe za slobodnije i pravednije društvo! Mi smo danas postali kratkovidi za ovaj fenomen i sebi smo dozvolili da pripadamo političkoj borbi koja je u biti uvijek, ili gotovo uvijek - samo reakcinonarna!&nbsp;
Najveću odgovornost za plitkost i površnost ove vrste u rukopisu otpora, vidim dominantno u bezidejnosti i deficitu modernosti crnogorske opozicije, koja ni na nakon pet godina agonije nije uradila ništa da „up date-uje“ stil borbe i učini ga i atraktivnim i nužnim za široko građansko interesovanje i participaciju. I danas, naša odbrambena svijest ostala je i formatirana i inspirisana – kleronacionalistima.
Isti metodi, uvijek daju isti rezultat. I zato je došlo vrijeme da promijenimo pravila igre!
Došlo je vrijeme da mi moramo preuzeti inicijativu! Došlo je vrijeme da mi MORAMO početi da diktiramo dinamiku društvenih procesa! Vrijeme u kojem ćemo mi stvarati novu vijednost u okviru naše ideje, umjesto što ćemo se u kolektivnoj frustraciji „paliti“ na petparačke provokacije prevaziđenih politika i političara, čija se izvorišta moći polako ruše.
Kada smo god tako postupali – pobijedili smo! I kada su izvorni Liberali svoje progresivne vrijednosti nametnuli kao državnu politiku, i kada smo kao prozapadna lokomotiva u regionu došli do referenduma na kom smo pobijedili. Iskre takvog mindseta pokazali smo i pod Goricom, kada smo obesmislili namještenu i nelegitimnu Trinaestojulsku nagradu, a oni odgovor na tu blamažu nisu imali. U društvu je kreiran koncenzus normalnosti, a taj je teren borbe za njih poguban!
Vakat je da se krene u petu brzinu! U stil borbe koji podrazumijeva da smo u svakom smislu superiorniji od njih. Kulturniji, pametniji, moderniji... Jer ako to nismo, naspram šake plaćenih turbo folk nacoša, ni ne zaslužujemo bolje.&nbsp;
Umjesto lamenta, odaberimo akciju! Umjesto reakcionističkog, romantičarskog getoiziranja, odaberimo prometejski plamen! Odaberimo emancipatorsku borbu, jer je to recept koji je uvijek uspijevao! Uspjeće ponovo. No passaran!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Vrijeme za petu brzinu!

Tog dana se ugledni publicista i poznati Crnogorac Danilo Burzan, zadovoljan ishodom sastanka u Biblioteci "Radosav Ljumović", već spremao da ode kada ga je sa poklonom u rukama na vratima sačekala rečenica: "Ali da znate, mi ne objavljujemo na jotovanoj verziji, to je naša urednička politika"! Stari podgorički gospodin je zastao, okrenuo se prema domaćinima iz biblioteke, polako se vratio za sto i opet sjeo. Već tada je slutio - "stigli su i po mene".
Kada jedan represivni sistem dozvoli svojim pionima da rade što hoće, sve je moguće! Pa i to da jedan ugledni čovjek, u zenitu svoje zrelosti, dočeka takvu ličnu, profesionalnu i autorsku negaciju!
Ukratko, Burzanu je tog dana saopšteno da više neće moći da piše na jeziku na kom je pisao! Deset godina od prvog izdanja knjige "Gradonačelnici", danas mu se kao zahtjev ispostavlja da piše na drugom dijalektu!
Danilo Burzan je najnoviji primjer "čovjeka koji to nije mogao biti"!
Uzalud se uprava Glavnog grada branila nevještim argumentima, kako bi "sačuvala" svoj kvazi centristički imidž i "nezainteresovanost" za "seoske" teme. Ali, jedan od argumenata ih je rastavio na proste činioce: pola od tiraža će objaviti na jezičkoj verziji na kojoj je knjiga napisana!
Wow, kakva širina! Kakva "open minded" politička klasa! Ma nema što, desila se sloboda!
Kakva je to sloboda, molim vas, ako gradski funkcioneri jednom piscu određuju na kom i kakvom će jeziku da piše?! Šta je sljedeće, zapalićete sve jotovane knjige na Trgu nezavisnosti, u duhu vaših ideoloških uzora?Pa dobro "oslobodioci", vi više ni ne krijete da je od vaše obećane meritokratije zavladala čista OHLOKRATIJA?
*Ohlokratija (grč. οχλοκρατια, lat. ochlocratia) je naziv koji se koristi za vladavinu rulje ili mase ljudi, odnosno njenu sposobnost da utiče na ustavne vlasti. Degradacija demokratije u ohlokratiju se dešava kada njene vrline propadaju, te masa ljudi dalje nema za cilj interes svih, već jedino svoje i svojih grupacija.
Danas vas postiđene i izblamirane, crnogorska javnost sa pravom pita: imate li lične i političke snage da sprovedete ustavne inegerencije i slobode koje su čovjeku po njemu obećane ili gazite svaki zakon, svaku uslovnost, svako pravilo i pravdu, svaku slobodu ove zemlje čije ste kormilo naslijedili?!
Sve i da se predomislite, sve i da želite objaviti knjigu onako kako je napisana, knjigu koja se, uzgred, zove GRADONAČELNICI, više vam ne može bit!
Ne može se biti "VELjI CENZOR" i izdavač umjetnosti u isto vrijeme - to ste pravo izgubili!
A što se tiče nas koji svoj identitet gradimo kroz slobodu izražavanja, snagu kreacije i prkosno insistiranje na umjetnosti kao posljednjoj liniji odrane - mi smo knjige štampali kad niko nije, štampaćemo ih i dalje. Vjerujte na riječ!

Zabranjeni čovjek, zabranjena knjiga, zabranjeni jezik

Socijalistička narodna partija je prepoznata kao partija izrazito staljinističkog šmeka i duha, ali se dokazala i u rušenju temelja crnogorske državnosti i samobitnosti, pa ne iznenađuje &nbsp;prijedlog da se iz Zakona o dinastiji Petrović Njegoš izbriše termin "nasilna aneksija" i zamijeni izrazom "ujedinjenje Crne Gore i Srbije" - ocijenio je za Televiziju E reditelj Danilo Marunović.
On je, u informativnoj emisiji "24 sata", kazao da svi Crnogorci imaju pamćenje, te da znaju šta se sve desilo tih godina srpske okupacije.
- &nbsp;Imamo fotografije, imamo faktografske zapise, imamo svaku vrstu dokaza, zato što je uvijek velikosrpski projekat bio dosta aljkav u svojoj propagandi. Oni su to silom rješavali - vojskom, a zapravo nikad nijesu vodili računa da će ljudi to zapamtiti. To je još vrlo svježe. To neće proći, ako krenu na to naići će na snažan otpor - poručio je Marunović.
Smatra da je princip o odabiru tema onaj koji "sluđuje ovaj narod".&nbsp;
- Ako vi u 21.vijeku vadite te teme kao dominantne, u odsustvu bilo kojeg drugog koncepta, jasno je svakome ko razumije logiku politike i logiku političkog djelovanja o čemu se tu radi. Mi smo potomci onih koji su se borili protiv te vrlo nasilne aneksije, da je to bio proces jednog brutalnog razaranja otpora u Crnoj Gori. Moj prađed je bio učesnik Božićnog ustanka, svi znamo šta se tu dogodilo, svi znamo da su najnoviji rezultati svih istraživanja i popisa pokazali da je oko 10.000 žrtava te nasilne aneksije - istakao je Marunović.&nbsp;
Dodaje da ne misli samo na poginule, već i na one koji su nasilno preseljeni, mučeni, ponižavani, te na one kojima je oteto dostojanstvo.
- Znamo i primjere kad su spaljene kuće porodicama, sa članovima porodica unutra, kad je ta vrsta egzekucije dovela do antičkih primjera patnje. I vi sad treba nas da ubijedite da to nije bila nasilna aneksija, kad svi Crnogorci imaju pamćenje, znaju šta se sve desilo tih godina - naglasio je Marunović.
Smatra da su vrata SNP-u za takvu inicijativu otvorili poslanici Pokreta Evropa sad koji su prethodno predlagali da se umjesto nasilna aneksija stoji samo aneksija.
- Ne nego će ta politička klika da nas ubijedi da je njihova strast prema dobrim i tačnim formulacijama, jeziku, dijalektici, njima toliko stravstveno važna. Njima, koji su završili fakultete na starletijanskim kvazi univerzitetima poput Megatrenda, koji imaju fake diplome i kao takvi su fake profesionalci i intelektualci, i sad će oni da nas ubijede da je njihova strast prema dobrim i tačnim definicijama krucijalna. Naravno da nije, to je dio istog projekta, tako da danas kome to nije jasno, da ta pseudo centristička politička opcija u Crnoj Gori apsolutno nije pod najstrašnijom kontrolom službi u Beogradu, taj danas nema mnogo pameti - poručio je Marunović.
<h2>Uništenje milenijumske tradicije</h2>
Podsjeća da od "Načertanija" do danas postoji ista inercija, pa samim tim nije iznenađenje zahtjev za legalizaciju bespravno postavljene limene crkve na Rumiji.
Namjera im je, vjeruje Marunović, da unište milenijumsku tradiciju koju baštine tri konfesije u istom danu iznose krst na Rumiju, što je nestalo onog trenutka kad je ta limena crkva postavljena.
- To su teme gdje mi pobjeđujemo, to su teme na koje oni nemaju odgovor. Kad imate s jedne strane opciju da improvizovanu crkvu postavite na vrhu jedne svete planine, nasuprot toga da imate milenijumski tradiciju koja može biti UNESCO nematerijalna baština, da bi između ta dva kontra plana izaberete prvi - kakva je to onda Crna Gora kojoj mi pripadamo. To je Crna Gora koja u diskonekciji sa svim onim što Crna Gora oduvijek jeste bila, u tom žongliranju sa kulturama, sa konfesijama, sa civilizacijama, sa istokom, sa zapadom, to nije Crna Gora. To je jedna fašisoidna tvorevina koja je pod diktatom jedne političke elite iz jedne susjedne države i to je svakome do sad jasno. Mi trebamo da branimo one pozicije koje štite i promovišu Crnu Goru na koju smo navikli i na koju smo ponosni - istakao je Marunović.
<h2>Ozbiljan sukob</h2>
Kaže da u ekspozituri Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori postoji ozbiljan sukob između dva mitropolita - Joanikija i Metodija, što znači da je snažna fascinacija srpskih službi i srpskih pozicija moći u odnosu na plijen Crne Gore, pa imaju diferencijaciju u načinu pristupa.
- Njihovi pioni ovdje, poput ova dva pseudo duhovnika su direktan dokaz tako nečega, to su dva mitropolita koji se ne podnose i koji imaju podijeljeno stado. Može Joanikije da priča nešto, šta god hoće, ali to je jedna obavještajna ekipa namještenika u srpskoj crkvi koja ima cij da ovdje instalira neke narative. Te narative je nemoguće instalirati ako nastavimo našu borbu kao što smo je sprovodili u prethodnoj godini, a to je - kome vi pripadate, Bećiru Vukoviću ili Milošu Karadagliću, jeste li na strani fašista koji marširaju ulicama Podgorice da prebijaju Turke ili ste na strani civilizacije. Taj teren nama obezbjeđuje pobjedu i superiornost u svakom smislu, u svakom trenutku - poručio je Marunović.
<h2>Borba&nbsp;</h2>
U četvrtak će na Lovćenu biti obilježen Njegošev dani u organizaciji STEGE, a Marunović to vidi kao dio borbe na terenu na kom je nemoguće biti poražen - teren civilizacijske superiornosti, ističe on, pa će &nbsp;tog dana položiti vijenac na grob vladike Rada.&nbsp;
- Imaćemo poseban osvrt i koncept u odnosu na to ko je vladika Rade bio. To je najprogresivniji Crnogorac koji je ikad živio, ultra moderan koji je pripadao cijelom svijetu sa brilijantnim umjetničko istraživačkim filozofskim rezultatima, koje danas neki polusvijet koji ga nije ni čitao želi da predstavi kao nekog folklornog tipa u službi ne znam kakvih mitomanija, Crnogorci to neće dozvoliti. Nije poenta da se Njegoš ukalupi u nacionalističke priče, Njegoš treba da se vrati onamo đe mu je mjesto, kao jedan od najzanimljivijih stanovnika Evrope svog vremena i čovjek koji je vjerovatno najveći Crnogorac koji je ikad živio u onome što je njegov književni, filozofski, duhovni i državnički rezultat - zaključio je Marunović.

Marunović: SNP se dokazala i u rušenju temelja crnogorske državnosti i samobitnosti

U večerašnjoj informativnoj emisiji ''24 sata'' na Televiziji E gost je reditelj Danilo Marunović.
Tema večerašnje emisije: Zakonom protiv istine.
Takođe, govorimo o tome:
- Da li najnoviji pokušaj SNP-a da se iz zakona izbriše termin „nasilna aneksija“ i zamijeni izrazom „ujedinjenje Crne Gore i Srbije“, predstavlja novi korak u istorijskom revizionizmu, koji vodi ka razaranju identiteta i ustavnog bića savremene Crne Gore? Da li su im za taj potez otvorili vrata poslanici PES-a, brisanjem termina „nasilna“? 
 
 
- Nije održana sjednica Odbora za bezbjednost na kojoj je planirano saslušanje ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i direktora ANB-a Ivice Janovića na temu dezinformacija sektora bezbjednosti povodom incidenta na Zabjelu. Šaranović na plenumu kazao da je sektor bezbjednosti bio transparentan. Iako je potvrdio da je na skupu ispred Vlade na kojem se skandiralo protiv Turaka, bilo kriminalaca, kaže da su okupljanje tolerisali kao i druge proteste u zemlji. 
 
- &nbsp;Mitropolit Metodije dužan je da preda spomenik Pavla Đurišića, koji se nalazi u prostorijama manastira Đurđevi Stupovi. Ukoliko to odbije, može biti kažnjen novčanom kaznom do 1.000 eura ili biti uhapšen, kažu iz vanraspravnog vijeća Osnovnog suda u Beranama.
Gledajte emisiju 24 sata na Televiziji E večeras of 19 sati.

1250x600

1084x550

''24 sata'' na TV E: Gost Danilo Marunović

Dvije neđelje teku od početka „istrage migranata“. Država nema ni odgovor ni strategiju na pojavu neofašizma na ulicama crnogorskih gradova. Strani migranti žive u strahu za sebe, svoju imovinu i svoju djecu. Njihovi biznisi bivaju demolirani, spaljeni ili zatvoreni. Iako su nove teme stigle na naslovnice medija, niko ne može poreći da je islamofobija u Crnoj Gori sjela na tron i da neće nestati sama od sebe.
Za sada, država se „umiješala“ u ovaj gorući nacionalni problem, udvarajući se novokomponovanoj ultraškoj desnici – ukinula je bezvizni režim sa Turskom! Osim toga, „snaga države“ pokazala se i u sceni koja ledi krv u žilama: desetine stranih državljana u ponižavajućoj pozi, s rukama naslonjenim na zid! Kakav je to samo mizerni stereotip militantnih totalitarnih režima.
Sa druge strane, familije stranih državljana ostavljene su da se same bore sa hororom. Nema nacionalnih programa za psihološka savjetovanja, rada sa ugroženim građanima, ni finansijskih strategija za podršku oporavka uništenih biznisa! Ništa! Ostaje samo da levitira bljutava izvansituaška politika vlasti, koja ne želi da se zamjeri nikome, ako je moguće! Ni neonacistima, ni liberalnim demokratama!
E pa, neće moći!&nbsp;
Jedina adresa u državi koja je pokazala empatiju i humanost prema stranim državljanima je STEGA! Stici ruku u suznim učima, čvrsti i dugi zagrljaji, dječji osmijesi i dirljivi crteži koje su nam darivali, dali su nam novi horizont motivacije! Toga dana ispred Dvorca Petrovića na Kruševcu, stvoren je jedan PAKT! Pakt normalnosti.
O ovome se mora razgovarati! Ova tema nas mora proganjati! Protiv ovoga se moramo boriti! Ne trebaju nam briselski izvještaji da bismo sami sebi postavili dijagnoze. Pogotovo ne one koje smo već sebi postavljali! I zato mi, jer neće niko drugi, moramo glasno reći tabuiziranu istinu – ovaj novokomponovani fašizam je inercija istog onog koji je sprovodio klanja u Bosni. Isti onaj kome je Islam lažna vjera! Istog onog koji je sprovodio etnička čišćenja! Jer, šta je ovo, ako nije začetak etničkog čišćenja?
Ova antiislamska, antiemigrantska histerija, inspirisana je istim onim zlom koje se sastoji u Mladićevoj rečenici: „Došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima na ovim prostorima!“ Ulične horde sa palicama su upravo Mladićevi riteri, njegov bataljon sljedbenika sa kojim dijele svaku moguću vrijednost!
Najgora i najopasnija od svih mogućih je pozicija neopredjeljenja! Ćutati ili flertovati sa naci trendom svrstava ovu vlast, bez dileme, u zonu saučesništva! A od te i takve odgovornosti niko i nikad nije pobjegao! Neće ni ovi providni, bezbojni pseudocentristi i nacoši u celofanu!
Oni normalni među nama, kao i do sad, stajaće na strani slabijeg, na strani obespravljenog, na strani onoga u nuždi. Jer da civilizacija i kultura u svom pritisku na naše društvo nije zaustavila ni ovaj trend devedestih, gledali bismo kolone traktora crnogorskih Muslimana.
Civilizacija će opet obaviti isti posao! Baš zbog toga, fašisti nisu primarno u ratu sa stranim državljanima islamske vjere – već sa nama! Ovog puta im poručujem - sljedeći put kad pod okriljem noći navučete Kju-kluks-klan maske i uzmete palice ne tražite Turke! Mi smo vam mnogo, mnogo veći „problem“!&nbsp;

Islamofobija

Predstava „Gospoda Glembajevi“ koju je po tekstu Miroslava Krleže režirao Danilo Marunović, biće izvedena večeras na Velikoj sceni nacionalnog teatra u 20 sati.
Dramaturg je Božo Koprivica, adaptaciju potpisuju Bojana Mijović i Danilo Marunović, koji je zadužen i za izbor muzike, kostimografkinja je Vanja Ciraj Džudža, scenograf Valentin Svetozarev, scenski pokret Tamara Vujošević-Mandić, scenski govor Dubravka Drakić, a izvršna producentkinja Nela Otašević. 
Uloge tumače: Svetozar Cvetković, Kristina Obradović, Mišo Obradović, Una Lučić, Danilo Čelebić, Pavle Prelević, Stevan Vuković, Jovan Dabović, Kristina Mrkić i Predrag Pavićević.
- Krležina drama, kako je opšte poznato, nastala je kao omaž „Dubrovačkoj triologiji“ Iva Vojnovića i dramama Ibzena i Strindberga. „Gospoda Glembajevi“ prevazilaze svoje pretke i uzore u angažmanu, u dijalozima, u briljatno napisanim karakterima i stilskim nijansama jedinstvenim u evropskoj dramskoj književnosti. Porodični ciklus pretvara se u krvavi cirkus, sa tragičnim, dokumentarnim, grotesknim i duhovitim partijama - zapisao je daramturg Božo Koprivica.
Predstava je višestruko nagrađena na Festivalu drame i pozorišta balkanskog kulturnog prostora “Teatar na raskršću” u Nišu. Nagrada za najbolju žensku ulogu dodijeljena je Kristini Obradović za ulogu Barunice Kasteli Glembaj, Stevanu Vukoviću za najboljeg mladog glumca, a predstava u cjelini je nagrađena i od strane novinarskog žirija.
Ulaznice se mogu kupiti putem veb-sajta <a href="http://www.cnp.me">www.cnp.me</a> i na biletarnici, dok se o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta publika može informisati i na društvenim mrežama <a href="https://www.facebook.com/cnpozoriste/">Facebook</a> i <a href="https://www.instagram.com/crnogorskonarodnopozoriste/">Instagram</a>, kao i <a href="https://invite.viber.com/?g2=AQAfeNNA4uCCT1J%2FuHJUWFtvRXmDEDrSzRzger6PpDJ8xOB%2B25TDyXmAZeMwndZq">Viber kanalu.</a>

“Gospoda Glembajevi” večeras na Velikoj sceni

Reditelj i kolumnista Danilo Marunović ocijenio je da je posthumno odlikovanje mitropolita Amfilohija Radovića od strane predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića vrsta "perverzne" glorifikacije čovjeka koji je stvorio snažan antagonizam prema svim vrijednostima Evropske unije.
Marunović je u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E komentarisao odluku predsjednika Milatovića da Amfilohiju Radoviću dodijeli Orden crnogorske velike zvijezde, umjesto najvišeg državnog odlikovanja koje se, kako je ranije najavljivano, dodjeljuje međunarodnim i crnogorskim državnicima.
- Nije potpuno jasna histerija opšteg omaža Amfilohiju Radoviću od strane najvećih državnih instanci. To je neka vrsta fetišizacije tog čovjeka od strane Vlade i predsjednika Crne Gore, što je krajnje neumjesno - rekao je Marunović.
On je podsjetio da se aktuelna administracija predstavlja kao izrazito proevropska, te izrazio čuđenje zbog, kako je rekao, kontradiktorne politike državnog vrha.
- Ova administracija se i sa jedne i sa druge instance predstavlja kao ultraevropska i kao administracija koja će uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju. Kako je moguće da administracija koja se identifikuje po toj osnovi može da ulazi u tu vrstu perverzne glorifikacije čovjeka koji je sve u životu uradio, vrlo jasno, vrlo otvoreno, vrlo definisano, bez ikakve dileme, da stvori snažan antagonizam prema svim vrijednostima Evropske unije - pita Marunović.
Marunović je poručio da je mitropolit Amfilohije bio „najvatreniji šovinista koga je ova zemlja vidjela u novijoj istoriji“.
- To je šovinista po svim mogućim kategorijama šovinizma, od nacional šovinizma - neću ponavljati ono što smo čuli 100 puta kakve je kvalifikacije davao Crnogorcima... Čovjek koji je uveo mizoginiju kao legitiman vrijednosni standard u Crnoj Gori pod plaštom navodne tradicionalnosti, mizoginija je njegov izum u Crnoj Gori. To je čovjek koji je islamsku vjeru nazivao lažnom vjerom, koji je dočekivao ratne zločince u Cetinjskom manastiru, glorifikovao haške optuženike, i koji je kreator svih onih podjela po kojima mi danas živimo - kazao je Marunović.
On smatra da je Amfilohije Radović nacrtao liniju između dvije Crne Gore koje je nemoguće pomiriti "i one će zauvijek ratovati, jer su dva vrijednosna antipoda i uvijek će kao takvi i ostati".
Očekivano je, kaže on, da će predsjednik u svom ideološkom lutanju konačno zauzeti stranu i odlučiti se za ono što njemu može donijeti političke benefite, a to je da ode u neku malo desniju političku opciju.&nbsp;
- Ne mogu da sudim o takvom nužno negativnom kontekstu, kad znamo da živimo u vremenu, pogotovu u Crnoj Gori, kada se na najbanalniji način tretira komunikacija sa glasačima. To je logika u kojoj najbržim kanalima ostvarujete regrutaciju biračkog tijela, prije svega kroz nacionalno pitanje. Otuda ta histerija za Amfilohijem, sa djedom Ristom da napravite neku vrstu emotivne komunikacije sa glasačima - zaključio je Marunović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqG_Xtch4Ekw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Marunović: Amfilohije Radović nacrtao liniju između dvije Crne Gore koje je nemoguće pomiriti i one će zauvijek ratovati

Tužilaštvo ispituje dodjelu Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću, potvrdio je reditelj Danilo Marunović, koji je bio član žirija, gostujući u emisiji „Na kraju dana” na Televiziji E.&nbsp;
Kako je istakao i sam je već saslušan u tom postupku.
- Dokazi o nelegalnosti te odluke toliko su očigledni da je nemoguće da neko ne odgovara. Vrlo jasno je dokazano da Bećir Vuković nije imao objavljenu knjigu za koju je dobio najveće državno priznanje - kazao je on.
Marunović je potom komentarisao, kako je naveo, „histeriju opšteg omaža Amfilohiju” od strane najviših državnih instanci.
- To je fetišizacija tog čovjeka od strane Vlade i predsjednika, i postalo je krajnje neumjesno — naročito jer se istovremeno predstavljaju kao ultra-evropska administracija - rekao je Marunović.
On smatra da je riječ o glorifikaciji ličnosti koja je, kako ističe, „radila sve da stvori snažan antagonizam prema EU”.
- On je bio najvatreniji šovinista po svim kategorijama: od nacional-šovinizma, preko mizoginije, toga što je islam nazivao lažnom vjerom, do dočekivanja ratnih zločinaca. On je kreator podjela koje danas živimo - &nbsp;kazao je Marunović.
Po njegovim riječima, Amfilohije je „nacrtao jasnu liniju između dvije Crne Gore koje je nemoguće pomiriti — evropske, tolerantne i građanske s jedne strane, i guslarske i getoizirane, bez vizionarstva i evropskih vrijednosti, s druge”.
Govoreći o ulozi predsjednika države, Marunović je ocijenio da Jakov Milatović „ideološki luta”.
- Vjerovatno smatra da mu ovo može donijeti političke benefite, jer je i iznikao iz desne orijentacije - &nbsp;kazao je on, dodajući da su mnogi iz aktuelne vlasti „dužni Amfilohiju za sve što su postigli”.
Marunović se osvrnuo i na jučerašnju izjavu predsjednika Skupštine Andrija Mandića da je njegov sinovac dobar momak, uprkos činjenici da je optužen za krađu službenog automobila i pucnjavu iz tog auta na jedno lice.
- Ovaj stepen odsustva etike u javnom djelovanju i pristrasnosti interpretacije istine nikada nijesmo mogli da vidimo u javnom prostoru. To je posljedica okolnosti da su oni ozbiljno osilili kao politička klasa i sa su izgubili svaki kontakt sa realnošću. Moć koja im je došla glave i gluposti koje su juče izgovorene &nbsp;Skupštini su probile sve rekorde. Andrija Mandić je simbol nepomirljivosti dvije raspolućene Crne Gore - zaključio je Marunović.

Marunović: Državni vrh fetišizuje Amfilohija, dok se predstavlja kao proevropski

U danima kad je „balkanski kasapin“ Slobodan Milošević na scenu postavljao nacionalizam, turbo folk i velikodržavni projekat koji je region koštao stotine hiljada života, masovnih grobnica i etničkih čišćenja, sjećamo li se kakva je atmosfera osnovnih ljudskih sloboda i sloboda izražavanja tada vladala? Od 2020. često pitam svjedoke tog vremena, je l' tada bilo gore nego danas? Odgovori su evoluirali od „praktično isto“ odmah nakon „oslobođenja“ do „neuporedivo gore“- danas!&nbsp;
Univerzitet je i dalje funkcionisao po inerciji iz socijalizma u modu autonomije. Profesori nisu bili preletači, jer je koncept dostojanstva i uspravne kičme i dalje slovio za „must have“ u moralnom kodeksu tog vremena. Najveći biznismeni tog vremena, poput Ćana Koprivice, bili su mecene reakcionarnih, antiratnih i progresivnih umjetničkih i političkih projekata u duhu samosvjesne države koja se bori za nezavisnost. Nisu bili hapšeni i proganjani zbog toga.
Sa jedne strane je divljala „Koka-kola, marlboro, suzuki“ antiestetika, a sa druge je buktala neustrašiva energija pobune i kreativnosti! Monitor, Antena M, Free Montenegro! Superiorna energija Liberala! Na Cetinju usred krvave balkanske sage dolazi svijet na čuveno Bijenale.
Slogani ovog umjetničkog festivalskog bisera bili su, na primjer, „Vidjeti u mraku“. Zatim, „Od kiča do krvi, samo je jedan korak“. I tadašnja progresivna scena zaista jeste vidjela. Postojala je antiteza svakom nacionalističkom divljanju. Dok je tadašnji Budva Grad teatar na Trgu od pjesnika promovisao vlažne velikodržavne snove, na Barskom ljetopisu branila se tvrđava slobodarske misli i antipropagandističke umjetnosti.
Zašto danas ne postoji slična reakcionarna energija u kulturi, a bogami ni u politici? Zato jer je ugušena! Zabranjena! Tabuizirana! Kompromitovana! Model poklapanja neposlušnih medija Aleksandra Vučića, prekopiran je u Crnoj Gori! Slobodan čovjek danas mora žestoko da se bori da bi sačuvao obraz od cunamija diskreditacije u režimskim medijima. Nema tog scenarija u kome bi takav čovjek dobio podršku od države, pa čak i za najprogesivnije projekte u društvu.
Baš kao i Vučićeva Srbija, i Crna Gora je danas policijska država. Teror politički kontrolisane policije i tužilaštva nemilosrdno guši svaki slobodarski misaoni koncept. Slučaj institucionalnog maltretiranja mimera Radosava Vrbice, diskreditacija uglednih medija, novinara i urednika, masovno otpuštanje onih koji su „sumnjivi da su komite“...? Gulag! Šta nam ostaje od opcija?
Moja predstava „Gospoda Glembajevi“, prije nekoliko dana je višestruko nagrađena na festivalu u Nišu, po sred Vučićeve Srbije. Podsjećam da sam od strane BIA uhapšen u Beogradu, na dan kada se ta predstava prethodni put izvodila u toj zemlji. Meni je zabranjen ulazak u nju, ali pred kreativnošću padaju i najveći totalitarizmi. Zato što su oni po difoltu banalni, programirani, nezgrapni naspram svake ljepote, poput međeda među balerinama.&nbsp;
Ostaje nam nužnost da branimo pozicije kulturne i civilizacijske superiornosti, umjesto što ćemo se getoizirati u sopstvene zablude, na svaku njihovu provokaciju.&nbsp;
Konačno, ostaje nam još veća nužnost da odbranimo ovu zemlju, kako znamo i umijemo. Institucionalna borba, svi vidimo, postala je smiješna. To je teren „namještenih utakmica“ i u njima ne treba učestvovati. Zašto bi zapadni svijet podržao jedan „Majdan“ u Ukrajini, a ne bi u Crnoj Gori? Zašto su u demokratiji poput Francuske sasvim normalni „nemiri“ kada Pariz gori makar jednom godišnje, a u Crnoj Gori bi građanska neposlušnost te vrste bila nazvana „esktremizmom“! Svijet se divi masovnim azijskim demonstracijama generacije Z, a ođe bi bili „Bemaksovi plaćenici“?
Svakog prokletog dana komadić ove zemlje biva otet, izbrisan, osvojen. Mi više nemamo koga što da pitamo! Mi više nemamo kome polagati račune. Mi smo građani koji žive u diktaturi. Mi moramo da reagujemo! Kako znamo i umijemo!
I zato, kažem opet, i reću ću po hiljadu puta - No passaran!

Odbranimo ovu zemlju, kako znamo i umijemo!

Šta se zapravo krije iza aktuelnog lova bezbjednosnih institucija na političke neistomišljenike? Koji su stvarni razlozi za kreiranje „Gestapo“ atmosfere u društvu? Koji background unutar vladajuće većine za posljedicu ima kreiranje atmosfere straha, progona i diskreditacije? Naravno, sve pod parolom „U ime naroda“!
Ko se danas još sjeća slogana „progresivnog“ novog vala na političkoj sceni: „Mir je naša nacija“ i „Pobjede, a ne podjele“? Od takvog političkog marketinga danas je ostala samo otužna napuštena konstrukcija, poput provincijskog cirkusa koji odlazi iz grada. Politički manevar „prevaziđenih podjela“ Demokrata, danas više ne postoji. Rejting ovih pseudo centrista se rapidno topi, dok ih glasovi građanske provinijencije masovno napuštaju.
I dok se panično batrgaju, sluđeni atmosferom u kojoj im politički partneri otimaju podršku, u sendviču između ekonomskog populizma PES-a i nacional šovinizma „Fronta“, oni danas lutaju između obje krajnosti. Sa jedne strane se namještaju nagrade i statusi umjetničkim anonimusima koji su ime „izgradili“ na antidržavnoj retorici u maniru fašizma, a sa druge populističku komunikaciju ostvaruju slikajući ljude u lisicima, nakon čega ih puštaju kući.
Svakako, istina je da oni razumiju duh vremena generalne površnosti, u kom većina neće zamjerati na trapavim optužnicama, ali hoće reagovati na pompezne naslove i fotografije u medijima za koje ne važi oznaka tajnosti.
U toj panici za opstanak sa gornje strane cenzusa, Demokrate su u crnogorskom društvu posijale neviđeni strah. Istina je, mnogi će iz tog straha zaćutati, napraviti kompromis, etablirati se ili kapitulirati. Zato, na onima koji nemaju namjeru ućutati, teret je još veći. Dužnost je još ozbiljnija. Misija je važnija. Ulog je veći. A cilj još svetiji!
Za one koji nemaju namjeru ućutati, dostupan je samo jedan put! Biti glasniji, biti hrabriji, biti bezobrazniji...&nbsp;
Portal Analitika nije bio, niti će biti, platforma za bilo čiji uticaj ili interes! Sve ostalo je čista laž. Lično, biram da pripadam porodici Analitike upravo zbog hrabrosti u slobodi izraza, i beskompromisnom pripadanju pravoj strani istorije. Za sve nas koji smo okupljeni oko ovog portala kao utočišta za slobodnu misao, ovaj medij je vatra razuma oko kojeg se svakodnevno grijemo.
 
 Umjesto diskreditacije u maniru tajnih službi diktatura, bolje bi bilo da nam odgovore šta će se desiti sa Trinaestojulskom nagradom Bećiru Vukoviću, za koju se ovih dana, vrlo uspješno, u policiji i tužilaštvu dokazuje da je dodijeljena nelegitimno? Da li će nagrada biti povučena? Da li će neko odgovarati? Šta će se desiti sa nelegitimno dodijeljenim statusom za istaknutog kulturnog stvaraoca? Zašto ste prestali da „tražite“ Pavla Đurišića? Kad će prestati ubistva pred očima naše djece? Ko je prokopao Tunel?&nbsp;
Kao što vidite, niti smo prepadnuti, niti operisani, niti manje motivisani. Naprotiv!

„Prepadnuti“ od Demokrata?

Digitalni prostor, koji je postao druga kuća mladih, sa sobom nosi brojne rizike, od štetnih sadržaja do manipulativnih algoritama, kazao je predsjednik Skupštine, Andrija Mandić, na otvaranju Parlamenta mladih za srednjoškolce.
On je naglasio važnost obrazovanja, digitalne higijene i jačanja institucionalne saradnje, kako bi djeca i mladi dobili jednake i efikasne alate zaštite u online okruženju.
Kako je saopšteno iz Skupštine, ovogodišnja tema Parlamenta mladih je „Bezbjednost mladih na internetu“, a učesnici simuliraju razmatranje Zakona o zaštiti maloljetnih korisnika na društvenim mrežama.
Mandić je istakao značaj kontinuiranog uključivanja mladih u procese donošenja odluka i jačanja demokratske kulture.
Podsjećajući da je program „Parlament mladih“, pokrenut 2021. godine, Mandić je naveo da je on izrastao u samostalan mehanizam unutar Skupštine, zahvaljujući predanom radu Edukativnog centra i saradnji sa obrazovnim institucijama širom države.
- Ove godine u radu učestvuje 41 mladi parlamentarac iz srednjih stručnih škola i gimnazija, koji će kroz dvodnevni program raditi na kreiranju amandmana uz podršku mentora iz poslaničkih klubova - naveo je Mandić.&nbsp;
Kako je naglasio, centralna tema ovogodišnje simulacije – bezbjednost mladih na internetu – pitanje je od globalnog značaja.&nbsp;
Mandić je istakao da je digitalni prostor postao „druga kuća“ mladih.
- Ali istovremeno nosi brojne rizike, od štetnih sadržaja do manipulativnih algoritama - naveo je Mandić.
On je naglasio važnost obrazovanja, digitalne higijene i jačanja institucionalne saradnje, kako bi djeca i mladi dobili jednake i efikasne alate zaštite u online okruženju.
Mandić je podsjetio i na nedavno usvojeni Zakon o informacionoj bezbjednosti, kao i osnivanje Centra za sajber kapacitete Zapadnog Balkana (WB3C), kao korake ka izgradnji sigurnijeg digitalnog društva.
Mandić je pozvao mlade da aktivno učestvuju, dijele svoja znanja iz oblasti tehnologije i daju sugestije koje će doprinijeti blagostanju njihovih vršnjaka i budućih generacija.
On je rekao da je uvjeren da će rad Parlamenta mladih rezultirati kvalitetnim inicijativama i amandmanima.
Kako je saopšteno iz Skupštine, danas su srednjoškolce u radu podržali, u ulozi mentora, poslanici Branka Marković i Nikola Zirojević.
Parlament mladih nastaviće zasijedanje sjutra.

Mandić: Bezbjednost mladih na internetu pitanje od globalnog značaja

Milisav Jurišević novi je predsjednik Skupštine Karate saveza, saopšteno je iz te asocijacije.
Na ponovljenoj Skupštini, shodno nalogu Inspekcije za sport, Jurišević je ponovo dobio podršku većine od 54 prisutna delegata.
Juriševića je podržalo 28, dok je za Toka Raičevića glasalo 26.
On je na toj funkciji naslijedio Vojina Dulovića, koji je sredinom septembra podnio ostavku.

Jurišević novi predsjednik Skupštine Karate saveza

Poznati novinar iz Srbije Aleksandar Bećić preminuo je danas u 59. godini života.
Bećić je bio i PR menadžer, pisac, publicista, pjevač, ilustrator, glumac…
Rođen je u Čačku, sin je legendarnog jugoslovenskog glumca Zorana Bećića. Školovao se u Čačku, ali i u Sarajevu, a po završetku gimnazije htio je da postane ljekar.
- Na nagovor moje profesorke istorije u čačanskoj Gimnaziji, Ljiljane Popović, upisao sam novinarski smjer - pisao je Bećić.
U tom zanatu se, kako je govorio, dobro snašao zahvaljujući razrednom starješini i dugogodišnjem dopisniku beogradskih listova iz Čačka - Rašku Stefanoviću, ali i profesorima sarajevskog Fakulteta političkih nauka Veljko Vlahović, gdje je studirao novinarstvo.
Toliko se dobro snašao da je više od tri decenije proveo kao novinar i urednik.
Svojevremeno je bio zadužen i kao PR menadžer u Kraljevskom domu Karađorđevića.
Bio je član Borda direktora Evropskog instituta u Srbiji, a zatim glavni urednik portala „Kolumnista“ i u Adria Media Grupi.
2023. godine pridružio se kompaniji Internet Group, gdje je prvo radio u portalu Telegraf.rs, a zatim u portalu Aero.rs.
Pored novinarske karijere, Aleksandar se ostvario i u književnosti. Napisao je nekoliko knjiga, od kojih su najpoznatije: „Svi naši razvodi i ostale porodične priče“, „Evo zašto te volim“, „ Sin domaćeg izdajnika“, „Telefonanisanje s predumišljajem“, kao i komedije „Partija bivših…“.
- Pisanje sam zavolio zahvaljujući profesoru srpskog jezika u već pomenutoj Gimnaziji – Bošku Ćaloviću. Ko zna: Da sam ranije krenuo ovim putem možda bih danas bio mnogo poznatiji. Ali, ne žalim se - pisao je on.

Preminuo srpski novinar Aleksandar Bećić

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je danas u Londonu, nakon sastanka sa evropskim liderima, da je američki mirovni plan sada smanjen na 20 tačaka i da Amerika traži kompromis, ali je poručio da „nema kompromisa kada je riječ o teritoriji“.
- Ukrajina nema pravo – ni prema Ustavu, ni prema međunarodnom pravu, ni prema moralnom zakonu – da odustane od svojih teritorija“, rekao je Zelenski i najavio da će Ukrajina revidirati aktuelni nacrt američkog mirovnog predloga i predaće ga Vašingtonu „vjerovatno u utorak uveče - &nbsp;prenosi Index.
Govoreći o obnovi zemlje, Zelenski je poručio da je ključno pitanje finansiranje i da se mora uzeti u obzir stav Evrope, koja „ima presudnu ulogu“.
- Učešće Evrope u tim pregovorima je ključno - rekao je Zelenski i dodao da je odluka o kreditima za reparacije isključivo na Evropskoj komisiji.
Predsjednik Ukrajine je istakao razliku u pristupu Kijeva i Vašingtona.
- Tramp ima svoju viziju okončanja rata, koja se razlikuje od ukrajinske. Sjedinjene Države žele da rat završi, ali za Ukrajinu su ključni uslovi pod kojima će se to desiti - istakao je i naglasio da bezbjednosne garancije mora potvrditi američki Kongres.

Zelenski: Američki mirovni plan sada smanjen na 20 tačaka, nema kompromisa kada je riječ o teritoriji

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Pejović: Satler poručio da nema zatvaranja poglavlja 23 dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Tag: danilo-marunovic