Politički analitičar Danilo Kalezić ocijenio je da je karakter akcije Lugansk stvaranje Potemkinovih sela u odnosu na međunarodnu zajednicu.
- Kako može da se pokaže tobože da se Crna Gora bori sa nečim što je ruski maligni uticaj, a zapravo oni tom akcijom nijesu čak ni zahvatili vrh ledenog brijega - naveo je on gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fuhapsen-danilovgradanin-osumnjicen-za-ucestvovanje-u-oruzanim-formacijama-rusije-na-racunu-imao-milion-i-po-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On smatra da je neophodno obratiti pažnju na što su neka od lica prije više od pola godine privedena, a da u tužilačko-policijskom obrtu nijesu sprovedene mjere koje bi bile logične.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpodgoricanin-uhapsen-u-akciji-lugansk-pronadeni-pistolj-i-municija-u-ilegalnom-posjedu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Mislim da bi to bila dovoljna tema da opozicija traži kontrolno saslušanje ljudi iz bezbjednosne zajednice. Drugi segment koji je takođe indikativan i iz koga se takođe možemo da zaključimo dosta je zašto Agencija za nacionalnu bezbjednost kao primarna obavještajna zajednica za ova pitanja nije uključena u ovu operaciju - naveo je on.
Misli, kaže, da su to dvije teme koje bi morale biti predmet saslušanja pred nadležnim skupštinskim odborom.
<h2>Moskva i Beograd rade na tome da ne uđemo u EU</h2>
- Režimi u Beogradu i Moskvi će učiniti sve - i vrlo aktivno rade na tome da Crna Gora nikad ne uđe u Evropsku uniju - naglasio je on.
On je, gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, ocijenio da je opstrukcija izbora sudija Ustavnog suda očigledno smišljena van Crne Gore, te da se tiče upravo zaustavljanja evropskih integracija Crne Gore.
- Što se ne dešava po prvi put - naglasio je on.
Podsjetio je na nekadašnjeg glasanja bivše poslanice Suade Zoronjić iz Građanskog pokreta URA, koje je 13 puta bila uzdržana tokom glasanja.
- Tragom te prakse u bavljenju politikom, da nešto što treba da bude stvar kompromisa i stvar dijaloga vi privatizujete, preuzmete i monopolizujete kao politička stranka ili ko vladajuća većina, iako je norma i duh Ustava i način na koji se sudije Ustavnog suda biraju podrazumijeva širi politički dijalog i toga nema ne zato što ne žele da do dijaloga dođe, već suptilno usporavaju ono što su evropske obaveze i neka niko nema bilo koju dilemu šta je cilj svega ovoga, cilj je ds Crna Gora ne da ne postane članica ‘28. nsgo da ne postane članica ni ‘30” - rekao je Kalezić.
Pored institucionalnih opstrukcija, objašnjava Kalezić, poput neizbora sudija uporedo su na snazi i vaninstitucionalne opstrukcije - poput onoga što se trenutno dešava u Botunu.
- Što su mehanizmi vladajuće većine da na suptilan i perfidan način zaustavili integracije - dodao je on.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kalezić: Akcija Lugansk je stvaranje Potemkinovih sela u odnosu na međunarodnu zajednicu

Nedavna tužilačko-obavještajna aktivnost usmjerena na razbijanje novoformiranih ruskih vojnih i paravojnih ćelija u Crnoj Gori predstavlja tek vrh ledenog brijega i otvara više pitanja nego što ih zatvara - upozorava za Analitiku politički analitičar Danilo Kalezić.
Izričit je da je nesporno da su ruske obavještajne strukture, uz podršku pojedinaca povratnika sa ruskо-ukrajinskog ratišta, nastojale da prenesu finansijska sredstva, logistiku i operativna znanja na teritoriju Crne Gore.
<h2>Ruske službe neće pasivno čekati</h2>
U javnosti se, cijeni on, s pravom postavlja pitanje: da li je reakcija institucija tempirana uoči važnih međunarodnih aktivnosti Vlade Crne Gore ili zašto je, uprkos ranijem radu obavještajnog sektora i međunarodnih partnera, bilo potrebno više od pola godine da proces dobije javni epilog.
Ovaj slučaj, kaže, ujedno potvrđuje da ruske službe neće pasivno čekati odluku Apelacionog suda, te predstavlja apel tužilaštvu i sudstvu da održe profesionalnu distancu i odupru se pritiscima kojima će biti izloženi - kako od pojedinih struktura parlamentarne većine, tako i od paralelnih mreža koje nastoje da utiču na rad pravosuđa.
<h2>Nove taktike djelovanja</h2>
Sagovornik Analitike ukazuje i da su nakon trijumfa kontrarevolucije i uspostavljanja nove političke vlasti u Crnoj Gori - vlasti koja je, kako naglašava, u više segmenata posredno usklađena sa strateškim interesima Rusije na Balkanskom poluostrvu - ruske službe prešle na novu tehniku i taktiku djelovanja.
- Umjesto centralizovanog modela iz ranijeg perioda, današnji operativni pristup zasniva se na: formiranju manjih, međusobno nepovezanih ćelija, raspršenoj mreži lokalnih operativaca, upotrebi povratnika iz konflikata kao nosilaca znanja i logistike, ali i strukturiranju po uzoru na iskustva iz Avganistana tokom osamdesetih godina - gdje su male, autonomne, ali ideološki usklađene grupe djelovale paralelno, a bez direktnog međusobnog kontakta - navodi Kalezić.
Ova taktika, prema njegovim riječima, omogućava veću otpornost na disciplinske poremećaje, lakše prikrivanje tragova i otežava institucijama da u kratkom roku povežu operativne djelove u koherentnu cjelinu.
<h2>Akcija „Lugansk“</h2>
Podsjetimo, policija je u okviru operacije kodnog naziva „Lugansk“ uhapsila Danka Savića, državljanina BiH sa boravištem u Crnoj Gori, za kog se vjeruje da je učestvovao u oružanim formacijama na strani Rusije u regionu Luhansk od 2023. do 2025. godine. Tokom pretresa pronađeno je oko 12 kilograma eksploziva, veća količina municije, termovizijske i optičke sprave, radiostanice, dijelovi oružja, vojne uniforme i obilježja organizacija poput Balkanske kozačke vojske i Crnogorsko-kozačkog bratstva.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fuhapsen-danilovgradanin-osumnjicen-za-ucestvovanje-u-oruzanim-formacijama-rusije-na-racunu-imao-milion-i-po-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Akcija je obuhvatila 12 osumnjičenih, a pretresi su sprovedeni na 13 lokacija u Podgorici, Nikšiću i Danilovgradu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpodgoricanin-uhapsen-u-akciji-lugansk-pronadeni-pistolj-i-municija-u-ilegalnom-posjedu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Takođe, jutros je danilovgradska policija, u nastavku aktivnosti u okviru akcije “Lugansk”, uhapsila Željka Obradovića (57) iz Podgorice, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Kalezić: Razbijanje ruskih ćelija u Crnoj Gori tek vrh ledenog brijega, zašto se čekalo pola godine da proces dobije javni epilog

Prošle nedjelje u dvorani istorijskog Hotela Villard, u neposrednoj blizini Bijele kuće, održan je prijem povodom jubileja 120 godina uspostavljannja diplomatskih odnosa Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država. Bez sumnje, tim na čelu sa ambasadorom Crne Gore u SAD, dr Jovom Mirkovićem, uspio je da okupi brojne ugledne zvaničnike i prijatelje Crne Gore.
Prisustvo predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, kao i poruke koje su se čule od američkih gostiju – prije svega kongresmena Majka Tarnera (Michael Turner), republikanca iz Ohaja – ponovo su otvorile ključnu temu za artikulaciju crnogorskih interesa u Vašingtonu: obnovu crnogorskog kokusa u američkom Kongresu, koji je od 2020. godine potpuno zamro.
Na skupu su se mogle čuti i ohrabrujuće poruke podrške evropskim integracijama Crne Gore, kako sa nivoa Stejt departmenta, tako i od predstavnika američkog Kongresa. Ovo dolazi u trenutku kada Kongres treba da glasa o zakonu koji ima podršku obje strane a podnosi ga senatorka Jeanne Shaheen, “Western Balkans Democracy and Prosperity Act”, čiji je cilj jačanje američkog angažmana na Zapadnom Balkanu, unapređenje demokratskih procesa, ekonomski razvoj i institucionalna stabilnost država regiona. Riječju, daje širi opseg mehanizama koje administracija može da koristi u ostvarivanju pomenutih ciljeva.
Ovaj jubilej bio je i prilika da se, u istorijskoj ravni, sagledaju okolnosti koje su prethodile uspostavljanju odnosa između Crne Gore i SAD. Disproporcije i geografska udaljenost dvije države nije spriječilo Crnu Goru da upravo 1905. godine postane prva istočnoevropska država koja je uspostavila formalne diplomatske odnose sa SAD. Podatak koji dovoljno govori o položaju i ugledu tadašnje Knjaževine.
Tome se dodaje niz istorijskih kurioziteta. Iako su odnosi zamrli i prekinuti u doba tri Jugoslavije, ostali su prožeti posebnostima kakve je teško pronaći u drugim bilateralnim odnosima Sjedinjenih Država.
Posebno mjesto zauzima dolazak Američkog Crvenog krsta 1918. godine, kada je, nakon katastrofalnih ratnih razaranja i sloma državnosti, ova organizacija stigla u razorenu i poniženu Crnu Goru kako bi donijela bar tračak nade narodu koji je preživio okupaciju i pustošenje.
Sljedeća epizoda zajedničke istorije dolazi tokom devedesetih godina: podrška koju su SAD, predvođene administracijom predsjednika Bila Klintona, pružile Crnoj Gori i predsjedniku Milu Đukanoviću, postala je katalizator procesa demokratizacije i emancipacije tadašnjeg društva, zarobljenog pod pritiskom Miloševićevog režima. Na koncu, proces obnove nezavisnosti 2006. i uspješne integracije u NATO, korijene ima u tim političkim procesima.
Kako je govorio najveći američki Crnogorca svoga doba, Nikola Petanović Naid, prije jednog vijeka lucidno uočivši da Crna Gora nema zaštitnike u Evropi i da je zato prirodno da se „okreće Americi, onoj Vašingtonovoj i Linkolnovoj, hrabroj, slobodnoj i velikodušnoj Americi, koja treba da pomogne Crnogorcima koji tada teže ka slobodi svoje zemlje“.
Njegove riječi, izgovorene u sasvim drugom istorijskom periodu, danas zvuče gotovo proročki i podsjećaju na dubinu istorijskog povjerenja koje i dalje nije zamrlo.
No, koliko god važan bio jubilej, on ne smije da zamagli tmurnu realnost savremenih političkih odnosa. A ta realnost se najjasnije vidi u politici Vašingtona prema regionu. Logika kratkoročnih operativnih potreba često nadjačava strateško promišljanje, što se najbolje vidi u slučaju Milorada Dodika, bivšeg predsjednika manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini, koji je, uz pomoć lobiranja kroz tzv. delisting-proces, uspio da politički preživi i bude djelimično oslobođen sankcija.
Čak je i u Stejt departmentu sve više prisutna ideja da je Dodik “prihvatljiv” dok god učestvuje u strukturama vlasti, bez obzira na to što aktivno radi protiv stabilnosti Bosne i Hercegovine.
Sličan obrazac prisutan je i u odnosu prema Srbiji. Predsjednik Aleksandar Vučić sve se više oslanja na široku mrežu lobista – od veoma razvijenih do manje vidljivih – kako bi odlagao pritiske i usporavao uvođenje sankcija prema naftom sektoru u Srbiji koje je u većinski ruskom vlasništvu.
Sankcije koje su više puta bile najavljene, a potom i odlagane, svjedoče da manjak strateškog promišljanja i odsustvo jasne opredijeljenosti nerijetko popunjavaju obskurni lobisti, prljavi i sumnjivi kapital, koji uspijeva da pronađe put do najviših nivoa američke administracije.
Nerijetko se takav pristup reflektuje i kroz poruke koje američka politika šalje svojim istinskim partnerima u regionu. Primjer premijera Kosova, Albina Kurtija, koji je u više navrata ostavljen bez konkretne podrške uprkos tome što vodi dosljednu prozapadnu politiku, pokazuje koliko trenutne američke operativne kalkulacije mogu odstupiti od dugoročnih strateških ciljeva – i time narušiti kredibilitet američkog prisustva.
U tom kontekstu treba posmatrati i činjenicu da su danas, paradoksalno, jedan ili dva građevinska projekta postali ključni određujući faktor američke politike prema Zapadnom Balkanu - što najjasnije otkriva odsustvo dugoročne vizije.
Kako god se završio rat u Ukrajini, biće neizbježno da Sjedinjene Države redefinišu svoj strateški odnos prema Evropi. Ključni dio tog procesa biće i politika prema Balkanu. Ona se mora vratiti na dva stuba - moć odvraćanja i moć atrakcije - jer danas ne funkcioniše nijedan od njih, što je i razlog vidljivog pada proameričkog sentimenta u regionu.
Greške koje se naprave na Balkanu, makar djelovale lokalno, na kraju u punom kapacitetu plaćaju američki poreski obveznici, kroz štetu koju treće strane - politički akteri i sile koje nijesu privržene stabilnosti Zapadnog Balkana - nanose sigurnosti i stabilnosti čitave Evrope.
Zato bi usvajanje „Western Balkans Democracy and Prosperity Act“ moglo predstavljati početnu tačku u formulisanju nove, dosljednije i strateški postavljene američke politike prema Zapadnom Balkanu. U suprotnom ćemo opet gledati saniranje posljedica koje su se lako mogle prevenirati.

Crna Gora i SAD – 120 godina kasnije

Godinama je tema ruskog uticaja bila dominantna u svim raspravama – kako u akademskim krugovima, tako i među političarima i donosiocima odluka. Prije svega, ta tema je aktuelizovana od strane međunarodnih partnera kad god bi se govorilo o miješanju trećih strana u poslove zemalja Zapadnog Balkana.
Ipak, ispod radara već godinama prolazi ono što Kina radi u ovom regionu, posebno u Crnoj Gori. Razumije se, tu se lista zemalja koje žele da ovaj prostor drže u autoritarnim lancima ne završava. Od uspostavljanja inicijative Pojas i put (Belt and Road Initiative, 2013), Kina koristi širok dijapazon instrumenata meke moći i nastoji da kopira i transponuje one uticaje kojima su Sjedinjene Države ostvarile globalnu dominaciju.
Naravno, ideološki aspekt se ciljano stavlja u drugi plan.
Kao ključnu tačku kineske penetracije možemo posmatrati infrastrukturne projekte. Interesantno je da odluka Vlade koju je predvodio DPS nikada nije bila problematizovana iz ugla kvaliteta projekta, već isključivo kroz prizmu kredita državne kineske banke – odnosno sposobnosti Crne Gore da isti servisira. Upravo taj, najmanje sporni, aspekt potpuno je zasjenio pitanje kvaliteta, koje bi danas moralo biti ozbiljno problematizovano, posebno u kontekstu nastavka izgradnje auto-puta.
Već sada, u fazi otvaranja ponuda za nastavak radova, vidi se da su gotovo svi glavni ponuđači upravo kineske kompanije. To nije slučajnost, već logičan nastavak politike zavisnosti, u kojoj se kineski krediti pretvaraju u obavezu da kineske firme budu i izvođači. Beton i tender kao maksima.
Kina umnogome pokazuje sposobnost da prevaspita domaće političare – one koji će relativizovati političke principe i standarde međunarodne zajednice, istovremeno promovišući lažne narative i propagandu Komunističke partije.
Dovoljno je pomenuti Dritana Abazovića, koji je kao opozicionar bio dio neformalne delegacije crnogorskog parlamenta u posjeti Republici Kini (Tajvanu). Zatim, kao premijer, vapio je u evropskom parlamentu da Crnoj Gori pruži pomoć i sacuva je od kineskog uticaja, da bi na kraju završio kao promoter kineske moći – odnosno moći vladajuće partije Kine.
Na tragu ideološko-političkog rada, podrazumijeva se i ono što se odvija pod plaštom kulturne i edukativne saradnje. Svi crnogorski univerziteti danas su pokriveni mrežom kineskih obrazovnih ustanova, koje, promovišući učenje jezika i kulture, zapravo otvaraju vrata za širu promociju onoga što se može nazvati propagandom Komunističke partije – pažljivo upakovanom u priču o „kulturnoj razmjeni“.
Kroz programe studentskih razmjena, Kina uspijeva ono što Rusija u Crnoj Gori nije – uprkos pokušajima. Stvara generacije mladih koji će relativizovati pitanja ljudskih prava u ime tehnološkog napretka i ekonomskog razvoja.
Kao što pokazuju i najnoviji nalazi istraživača poput Chrisa Dolana, moć Komunističke partije na Balkanu ne ogleda se samo u asfaltu i kreditima, već i u digitalnim lancima – kroz prisustvo kompanija poput Huaweija, Dahue i Hikvisiona u državnim sistemima bezbjednosti. „Pametni gradovi“ od Beograda do Banjaluke postaju laboratorije nadzora, gdje se sigurnost pretvara u kontrolu, a partnerstvo u zavisnost.
Iza paravana tehnološke saradnje širi se infrastruktura digitalnog nadzora – ono što Peking zove „bezbjednosna modernizacija“, a što u stvarnosti znači izvoz modela autoritarne discipline. To je nova faza propagande Komunističke partije: ne kroz slogane i parole, nego kroz softver, algoritme i kamere.
Pitanje koje se prirodno nameće jeste: koji je zapravo interes Kine? Za razliku od Rusije, čiji su imperijalni i ideološko-politički motivi jasni i utemeljeni u pseudoistorijskoj propagandi, kineski interes je suptilniji. Prije svega, riječ je o prodoru na meki trbuh Evrope, kao ulaznici ka Zapadnoj Evropi, o nastavku ekonomske i industrijske špijunaže, ali i o novom pozicioniranju u globalnim geopolitičkim okvirima.
Još više zabrinjava činjenica da ova tema nije predmet šireg javnog interesovanja i da se tek stidljivo provlači na nivoima donosilaca odluka. To samo po sebi zahtijeva dramatičnu promjenu pristupa. Bez obzira na to kakav bude ishod rata i ruske invazije na Ukrajinu, izvjesno je da će Rusija postajati sve zavisnija od Kine.
Istovremeno, Kina će nastaviti da ide putem ostvarivanja svojih neoimperijalnih ciljeva – koristeći moć Komunističke partije kao najefikasniji izvozni proizvod.
Kao što Zapad mora pronaći način da adresira kineski uticaj – prije svega da ga ograniči u domenu infrastrukture, tehnologije i bezbjednosti – tako i domaći donosioci odluka moraju shvatiti ozbiljnost onoga što se potencijalno može dogoditi.
Ne postoji država koja je autoritarna iznutra, a da spolja može doprinijeti bilo kakvom pozitivnom, emancipatorskom procesu.

Kinezi pred vratima

Strukture koje upravljaju crnogorskim vlastima - BIA i Crkva Srbije, učiniće sve da Crna Gora ne postane članica Evropske unije, ocijenio je politički analitičar Danilo Kalezić.
On je, gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, ukazao da je izvještaj Evropske komisije (EK) pozitivan, ali da postoje detalji koji nijesu dovoljno medijski propraćeni, a da predsjednik i premijer Crne Gore biraju da o tome ne govore. 
- Samo da pomenem onaj podatak koji treba da zabrine svakog odgovornog građanina Crne Gore, da je stopa nezaposlenosti među mladima 30 odsto i više. Skoro trećina radno sposobnih mladih u Crnoj Gori ne radi. Imamo takođe i vrlo eksplicirane kritike prema situaciji u sudstvu i tužilaštvu. Neodgovornost sudstva, nespremnost da isporuči sve ono što su obaveze iz poglavlja 23 i 24 - dodaje Kalezić.
Podsjeća i na detalj iz izvještaja koji se odnosi na Javni servis.
- Koji je u suštini paradigma svega onoga što se dešava u Crnoj Gori od litijaške kontrarevolucije, a tiče se stanja u Javnom servisu. Evropska komisija vrlo precizno notifikuje problem sa onim što je jedna vrsta kafkijanskog spora u kome konstantno dobijamo presude sudova različitih instanci, a direktor Raonić je i dalje na svojoj poziciji u svojoj fotelji i uređuje Javni servis - rekao je Kalezić.
Smatra da se u izvještaju EK kritikuje ekonomski populizam koji je PES donio, jer Crna Gora ne može da servisira tekuće obaveze iz onoga što su tekući prihodi.
Ukazuje da se građani osim sa klerikalizmom suočavaju i sa desnim ekonomskim populizmom, čega bi, ističe on, trebalo da sjete kad budu sljedeći izbori. 
- Stopa nezaposlenosti eksponencijalno raste, Crna Gora nema direktnih stranih investicija, a to je sve posljedica desnog ekonomskog populizma koji se mahom vezuje za PES. Nažalost, cijenu te politike neće da plati ni komesarka Kos ni bilo ko u Briselu, već građani Crne Gore. Ne treba gledati daleko u budućnost pa da možemo da anticipiramo da će, ako se ništa ne promijeni u vođenju javnih finansija, Crna Gora vrlo brzo morati da se obrati i MMF-u za jednu vrstu pomoći, a to sa sobom povlači i takozvanu šok terapiju - otpuštanje u javnom sektoru, rezanju plata, a kad smanjujete plate iz tog razloga ne znači da nužno smanjuje inflacija, tako da se suočavate sa duplim problemima - istakao je Kalezić.
Vjeruje da je izvještaj Evropske komisije entuzijastičan sa namjerom da navede crnogorske vlasti da ispune bar tehnički dio pristupa. te da zato nijesu spomenute ni preporuke Venecijanske komisije i selektivnost tužilaštva.
- Sudska grana vlasti nije dovoljno ažurna da isporuči ono što je njena ustavna obaveza i mislim da kada Evropska unija potencira taj dio, ona potencira i onaj dio rada sudsko tužilačkog aparata u širem smislu.Oni poručuju vrlo diplomatski biranim riječima da morate sistem da postavite na taj način da jedan sudsko tužilački postupak ima svoj početak i kraj. Mi unazad godinama, najviše od’21/22. kad je Dritan Abazović protivno preporukama Venecijanske komisije kidnapovao tužilaštvo, imamo početak procesa, a nijedan od tih procesa nema svoj kraj,a ako ima svoj kraj onda taj kraj plaćaju građani kroz odštete ljudima koji su bili predmet istraga - naglasio je Kalezić.
Govoreći o protestima građana građana Cetinja koji već deset mjeseci svakodnevno traže odgovornost, za dva masovna ubistva, Kalezić kaže da se pouzdano ne zna da li načelnik Goran Jokić smijenjen ili je otišao u penziju, jer se prvaci stranke koja upravlja bezbjednosnim sektorom i premijer ne oglašavaju i informišu javnost o tome šta se dešava u tom sistemu. 
- Nije ni u jednoj zemlji mala stvar kad vi smijenite drugog, ili trećeg čovjeka policije, to gospodin Jokić jeste. Premijer Spajić se ponovo, po ko zna koji put, povlači pred ucjenama, pritiscima tandema Bečić - Bogdanović i ponekad Šaranović, kako bi sačuvao privid političke stabilnosti. Ali, više nije problem u njima dvojici ili trojici, sad je problem u njemu, jer ako ovo društvo nije u stanju da sankcioniše nešto što je najveća tragedija, masakr neviđenih razmjera i za puno veće sisteme, tada se postavlja pitanje koja je poenta postojanja bio koje institucije u Crnoj Gori - pita Kalezić.
Neredi nakon incidenta na Zabjelu su, smatra on, pokazna vježba BIA-e, Crkve Srbije, paravojnih, paramedijskih i obavještajnih struktura.
- To je poruka Crnoj Gori šta ćemo da uradimo sa njom ako nastavi da korača nekim prividnim ili manje prividnim evropskim putem. Kroz ovu situaciju gdje je od početka do kraja bila vrlo koordinisana režija, iz koraka u korak, od načina kako je o tome izvještavano, preko načina na koji su to njihovi dežurni analitičari, botovi, mreže trolova plasirali taj događaj, pa onda do reakcije sistema. Radi se o pokaznoj vježbi onog što su te službe u stanju da urade i koliko brzo mogu da aktiviraju onu nagomilanu mržnju koja postoji u našem društvu, a koja se nikad nije do kraja adresirala - zaključio je Kalezić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dox5ukie2At8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Kalezić: Predsjednik i premijer biraju da ne govore o detaljima iz Izvještaja EK koji bi trebalo svakog građanina da zabrinu

U Informativnoj emsiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati, pogledajte:
Tema dana: Ćutanje vlasti o slučaju Jokića
- Zašto vlast ćuti o slučaju Gorana Jokića?
- Je li Crna Gora spremna na veliki posao koji je čeka u oblasti ekonomije?
- Nesporazum među sindikatima
Gost Informativne emisije 24 sata večeras je politički analitičar Danilo Kalezić.
Emisiju vodi Itana Kaluđerović.

1250x600

1084x550

Informativna emisija 24 sata: Gost Danilo Kalezić

Crna Gora je danas egzistencijalno ugrožena. Nad njom se sprovodi gotovo školski primjer hibridnog rata. Sve to prolazi bez značajnije reakcije međunarodne zajednice, ali i - što je važnije - bez aktivnijeg otpora opozicione javnosti. Pasivnost opozicije postala je uobičajena još od promjene vlasti 2020. godine. Najbolje se to objašnjava fenomenom koji se može nazvati vladajuća opozicija.
Taj pojam označava opozicionu partiju koja, zbog dugogodišnjeg vršenja vlasti, nastavlja da se ponaša kao njen dio - zadržavajući obrasce moći, retoriku i političku logiku vlasti, čak i nakon što je izgubila kontrolu nad sistemom. Drugim riječima, i dalje funkcioniše u mentalnim i organizacionim okvirima vlasti.
Razumijevajući mastadonsku ulogu DPS-a u izgradnji Crne Gore i njenih institucija, jasno je odakle taj sindrom potiče. Da ta stranka nije „vladajuća opozicija“, ne bi organizovala skupove pod okriljem noći i duboko u šumi - paradoksalno, jer su takvi skupovi tipični za partije na vlasti.
Nastupi u parlamentu, posebno kada je riječ o mogućem izvršenju krivičnih djela, često poprimaju oblik zagonetki. Ako nešto znaju - a aludiraju da je riječ o krivičnim djelima - njihova je dužnost da to prijave nadležnim institucijama, a ne da govore u šiframa i prijete porukama tipa: „Ako nastavite da nas napadate, reći ćemo sve što znamo“. Takav način komuniciranja nije manir opozicije, nego - zna se već koga.
Ako niste „vladajuća opozicija“, nego prava, odgovorna opozicija, obavezni ste da sve kažete otvoreno. U politički civilizovanom svijetu, čak i kada je riječ o djelimično privatnim stvarima, ako one utiču na političko odlučivanje - nemate pravo da to krijete. Jednako tako, neke teme ne smiju da se preskaču: poput fašističkog orgijanja na crnogorskim ulicama, jasne kritike premijera Spajića ili sumnjive diplome ministra finansija Novice Vukovića.
Širenje lažnog optimizma, karakteristično za partije koje su i dalje povezane sa sistemom, ima poguban efekat. Taj optimizam često se zasniva na iluziji o „prevođenju“ nekoga s druge strane političkog spektra. Taktički, to ima smisla samo dok ostaje u okvirima neformalnog političkog djelovanja i komuniciranja.
Kada se takve poruke plasiraju biračima, one dodatno pasivizuju opoziciono tijelo i usporavaju svaku političku aktivnost. Legitimno je pregovarati i ubjeđivati, ali dok se to ne pretoči u konkretnu akciju, opozicija će ponavljati razočaranja poput onog u pregovorima s predsjednikom Jakovom Milatovićem.
Ovaj sindrom „vladajuće opozicije“ proizlazi iz vrste institucionalne svijesti koja drži i DPS i ostatak opozicije u istom obrascu djelovanja. Zanimljivo, sličan problem imaju i američke Demokrate, koje često nesvjesno pomažu održavanju postojeće administracije. Sistemska, državotvorna stranka koja ne umije da se bori protiv autoritarizma.
Kada DPS odluči da prestane da bude „vladajuća opozicija“, moraće da demokratizuje unutrašnji proces - najprije kroz promjenu načina izbora poslanika, koje je, paradoksalno, već jednom sproveo prilikom izbora Savjeta mladih prije petnaest godina.
Jednako važno, ta stranka treba da prestane da antagonizuje potencijalne saveznike i umjesto toga okuplja formalne i neformalne grupe građana iz građanskog bloka.
Uprkos svim ograničenjima, rješenje nije u razbijanju opozicije, nego u njenom jačanju i objedinjavanju. Razumije se, i stvaranje novih partija teško da može pomoći crnogorskoj opoziciji u ovom momentu. Svaki drugačiji potez danas bi bio kontraproduktivan.

Vladajuća opozicija

Ovo danas je posljedica onoga što je knjiški primjer fašizacije jednog društva u kome smo došli do situacije da bilo kakav incident može da posluži kao izgovor i opravdanje za to da rulja preuzima vlast na sebe i da preuzima pravdu u svoje ruke, dok policija to nijemo posmatra i obezbjeđuje - ocijenio je politički analitičar Danilo Kalezić u emisiji Na kraju dana na Televiziji E.
Zapaljena vozila i restoran turskog državljanina u Podgorici, poziv na linč i sve što se dešava, prema njegovim riječima, neodoljivo podsjeća na scene iz tridesetih godina prošlog vijeka u Njemačkoj, a koje su kasnije vodile u krvavi Drugi svjetski rat.&nbsp;
- To je ta logika. To je taj način ponašanja, to je ta matrica i za to je odgovoran sistem, za to je odgovorna ne samo parlamentarna većina i izvršna vlast, nego jedan širi društveni korpus koji je na vlasti u Crnoj Gori od 2020, koji ne samo da to inspiriše, nego to i podstiče. Kad pitate ko je odgovoran - odgovorni su apsolutno svi u sistemu državne vlasti - ističe Kalezić.
Smatra i da "ova vrsta medijsko obavještajne zajednice koja u Crnoj Gori djeluje vrlo aktivno, to inspiriše", &nbsp;odnosno "podstiče šireći lažne narative".
- Rulja na ulicama Podgorice lomi inventar, pali imovinu, progoni ljude, što je terminalna faza raspada jednog društva koje uopšte nije ni društvo, jer bi u suprotnom naišli na jednu vrstu otpora, a fašizacija je počela puno prije 2020. godine kada je dobila svoju političku legitimizaciju - naglasio je Kalezić.&nbsp;
Crna Gora i Podgorica su, rekao bi neki Cinik prema njegovim riječima, konačno Evropa, ali Evropa ili Njemačka kao Berlin 1938. godine.
- To su te scene, to je ta ikonografija, to su te poruke koje su jezive, koje straše svakog normalnog građanina Crne Gore, jer ova vrsta eksplozije fašizma je posljedica svega onoga što se u Crnoj Gori dešavalo od 2020. i prije. Mi danas živimo posljedicu kontinuirane fašizacije crnogorskog društva, koja svoju eksplikaciju na jedan morbidan, ksenofoban, fašistički, ako hoćete i nacional fašistički način doživljava večeras - rekao je sinoć u emisiji Na kraju dana Kalezić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DacegfYy3Ync&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Kalezić: Aktuelna dešavanja posljedica onoga što je knjiški primjer fašizacije jednog društva

Nesporno je da kralj Nikola nosi istorijske zasluge kao i istorijske zablude – talac zablude koja ga je na koncu koštala krune, a Crnu Gore državnosti. Velikosrpska megalomanija koje se, nažalost, kasno odrekao trajno je oštetila crnogorsku državotvornu misao. Današnja Crna Gora prema toj dinastiji nosi moralnu, istorijsku i političku odgovornost koju je, od obnove nezavisnosti, više puta potvrdila i afirmisala.
Bez obzira na to, posljednji atak na istorijsko pamćenje i osjećanje, razbuktan, samo formalno, povodom pitanja „stambenog rješenja“ potomka kraljevske loze, predstavlja sramni pokušaj ponovnog zatiranja sjećanja na najtraumatičniji period crnogorske istorije.
Uz napomenu da je sumanuto debatovati s onima kojima je istorijski revizionisam sredstvo ostvarivanja političke agende, ali zbog javnosti koja želi da zna, u nastavku navodim nekoliko svjedočanstava međunarodne, prije svega američke, štampe o načinu na koji je svijet 1919. godine gledao na nasilnu negaciju i aneksiju crnogorske državnosti.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, i povlačenja austrougarske vojske, Crna Gora se našla pod srpskom vojnom okupacijom. Prema svjedočenja samog kralja Nikole u američkoj štampi, zemlja je bila hermetički zatvorena: „Srpska okupaciona vojska je postavila kordon, a jedine vijesti izlaze iz zemlje zahvaljujući mojim prijateljima koji rizikuju život“ (Los Angeles Times, 7. februar 1919).
Samo nekoliko dana ranije, The New York Times je prenio dramatične riječi svrgnutog crnogorskog monarha: „Izgleda da vlada prava vladavina terora. Muškarci, žene i djeca se strijeljaju bez suđenja. Bombe se bacaju u kuće mojih pristalica.“ (The New York Times, 29. januar 1919).
U februaru 1919. godine, The Washington Post je objavio izvještaj o protestu crnogorske vlade upućenom Pariskoj mirovnoj konferenciji, navodeći da su „srpske trupe sada u fizičkoj kontroli Crne Gore, sprečavajući dolazak i odlazak Crnogoraca“, te da je to „slučaj Koreje ponovo“ – metafora nasilne aneksije malih naroda od strane većih sila.
U istom tekstu je pisalo: „‘Narodna skupština’ je organizovana od strane crnogorskih odmetnika u stranoj službi, zaštićenih srpskim bajonetima, dok su vjerni Crnogorci zatvarani i sprečavani da govore... Svaka agitacija protiv pripajanja Srbiji kažnjavana je hapšenjem i zatvorom“ (The Washington Post, 15. februar 1919).
Do ljeta iste godine stanje u zemlji prerasta u otvoreni otpor. The New York Times je 3. jula 1919. izvijestio da se „gotovo čitava Crna Gora pobunila protiv srpske vojne okupacije“, te da su se „krvavi okršaji odigrali na mnogim mjestima, a hajdučko ratovanje ponovo javlja u planinama“ (The New York Times, 3. jul 1919). Samo sedmicu kasnije, isti list je prenio žalbe crnogorskih predstavnika Pariskoj konferenciji zbog „napada na sela i paljenja kuća od strane srpske vojske“ (The New York Times, 10. jul 1919).
Ti izvještaji američke štampe, sagledani hronološki, prikazuju put od okupacije i represije ka pobuni – sliku zemlje koja se ugušila u tišini bajoneta, a potom progovorila oružjem. Crna Gora je tada izgubila ne samo svoju krunu i kralja, nego i državni glas, zamijenjen šutnjom velikih sila i samoproglašenim „ujedinjenjem“.
U toj šutnji ostala je neizbrisiva istina: da je Crna Gora 1918–1919. godine bila okupirana, ponižena i krvavo kažnjena i to kao država saveznica u Velikom ratu. Skoro izvjesno brisanje epiteta nasilna uz aneksija iz predmetnog Zakona zapravo je nastavak te politike drugim sredstvima.
Tragika Crne Gore je što u tome odlučuje da učestvuje potomak prognanog Kralja. Pitanje, naravno, ostaje način na koji će se u odnosu na ovo pitanje odnijeti parlamentarna opozicija.

Aneksija sjećanja

Javna je tajna da je izbor sudija Ustavnog suda za parlamentarnu većinu produkt političke trgovine, kazao je za TV E poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević. Nakon jučerašnjeg izostanka podrške u parlamentu, sudije će biti izabrane tropetinskom većinom što će, smatra Zirojević, rezultirati time da će dva mjesta u Ustavnom sudu biti čisto politička rješenja, bez zadovoljavajućih profesionalnih karakteristika. Politikolozi konstatuju da je parlamentarna većina jučerašnjim glasanjem u Parlamentu pokazala da joj je cilj blokada Evropskog puta Crne Gore. <h2>Veze i trgovina</h2> Živimo u državi u kojoj se usvajaju zakoni za koje svi znamo da su neustavni i koji će ostati na snazi jer nema funkcionalnog Ustavnog suda. Tako je jednom rečenicom predsjednik države Jakov Milatović opisao stanje u državi, ali i razloge zašto parlamentarna većina ne želi da dijalogom dođe do izbora sudija Ustavnog suda.&nbsp; Sa Milatovićem je saglasan Nikola Zirojević, samo što ne misli da je Milatović naročito pozvan da govori o nepočinstvima većine.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251014221012_ef21d05bfb091182d8868ba90f3b95b70f4d74c005c49b8b197dd18f14eaf940.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251014221012_ef21d05bfb091182d8868ba90f3b95b70f4d74c005c49b8b197dd18f14eaf940" data-rendition-name="original" width="765" height="430" loading="lazy" alt="Nikola Zirojević"> <figcaption>Nikola Zirojević(Photo: TV E)</figcaption> </figure>  - Javna je tajna – o tome je govorio i predsjednik države, mada je on imao najmanje prava da govori o političkoj trgovini, jer smo se u to kako se on ponaša uvjerili prilikom formiranja lokalne vlasti u glavnom gradu i da je kod njega sve predmet političke trgovine, da je na kraju podrška Saši Mujoviću istrgovana novim službenim vozilom i putem do vukendice, ali kažem – sasvim je jasno i on je čak ustvrdio – da je kandidatkinja Mirjana Radović kandidatkinja PES-a, zamjenica Ombudsmana, nekadašnja koleginica poslanice Jelene Nedović, da je to ta veza, a da je – koliko možemo da čujemo – kandidat Jovan Jovanović blizak koaliciji ZBCG - kazao je Zirojević. Politikologu Danilu Kaleziću sporno je više elemenata u vezi sa aktuelnom situacijom u Ustavnom sudu. Ustavni odbor je, Kalezić nema dilemu, predlagao kandidate koji u profesionalnom i u karijernom smislu nijesu najbolji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250531080548_0c1dbd1ea5e6b580f421be7d0723f1adbc9928da5d3288ab117082050719ae81.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250531080548_0c1dbd1ea5e6b580f421be7d0723f1adbc9928da5d3288ab117082050719ae81" data-rendition-name="original" width="1048" height="580" loading="lazy" alt="Danilo Kalezić"> <figcaption>Danilo Kalezić(Photo: TV E - stop kadar)</figcaption> </figure>  - Ono što je zaista tragično u ovoj priči da u situaciji kad Crna Gora treba da ima funkcionalan sud, a kad je opozicija još jednom napravila demokratski iskorak i podržala kandidata koga je predložio predsjednik države odnosno kandidatkinju, parlamentarna većina je glasala uzdržano. Odnosno, glasala je protiv toga kandidata, odnosno glasala je za blokadu evropskog puta Crne Gore. I ko je god imao bilo koju vrstu dileme, posebno sa aspekta međunarodne zajednice, o tome šta zapravo ova parlamentarna većina želiu, poslije sinoćnjih dešavanja u Skupštini, mislim da dileme više nema - istakao je Kalezić. <h2>Jasan cilj</h2> Nakon što nijedan kandidat nije dobio dvotrećinsku većinu, u narednom glasanju će biti dovoljna tropetinska, iako je samo jedan sudija – Faruk Resulbegović, u prethodnom periodu izabran takvom većinom. Upravo je to cilj parlamentarne većine – da bez dijaloga sa opozicijom izaberu pogodne kandidate, na šta ukazuje i poslanik Nikola Zirojević. - Ide se u tropetinsku većinu. Učiniće se sve da se obezbijedi tropetinska većina. Sasvim je jasno čemu to vodi – imaćemo u Ustavnom sudu dva čisto politička rješenja, bez zadovoljavajućih profesionalnih karakteristika - ocijenio je on. Zirojević ukazuje i da je daleko od istine tvrdnja većine da su predložili najbolje kandidate, a da u prilog tome ide činjenica da neki od njih nemaju položen čak ni pravosudni ispit.&nbsp; Iako je Venecijanska komisija jasno ukazala da je parlamentarna većina prekršila Ustav odlukom da se pošto-poto penzioniše sutkinja Dragana Đuranović, niko iz parlamentarne većine nije preuzeo odgovornost za kršenje Ustava, iako je političarima i tada stručna javnost ukazivala da je takva odluka ravna ustavnom puču. To otvara mogućnosti za dalje degradiranje najviše sudske instance, koja bi trebalo da služi, kako su više puta iz opozicije ukazivali, kao brana samovolji parlamentarne većine.

Zirojević: Učiniće se sve da se obezbijedi tropetinska većina i imaćemo u Ustavnom sudu dva čisto politička rješenja

Izraelska vojska saopštila je večeras da je ubila dva muškarca na okupiranoj Zapadnoj obali poslije pokušaja napada automobilom koji je ciljao vojnike stacionirane na kontrolnom punktu.
Jedan od dvojice ubijenih muškaraca nije bio umiješan u napad, saopštila je vojska bez navođenja dodatnih detalja, prenijeli su francuski mediji.
Palestinsko Ministarstvo zdravlja, sa sjedištem u Ramali, identifikovalo je dvojicu ubijenih Palestinaca kao Ahmada Halila Al-Radžabija (17) i Zijada Džabaru Abu Davuda (55).

Izraelska vojska ubila dva Palestinca, jedan od dvojice ubijenih nije bio umiješan u napad

Predsjednik Benina Patris Talon izjavio je da su vlada i oružane snage ove afričke države spriječile pokušaj državnog udara koji je izvela grupa vojnika, poručivši da će odgovorni biti kažnjeni.
Talon je rekao da je "brza mobilizacija lolajnih snaga omogućila da se avanturisti zaustave" i dodao da "izdaja neće ostati nekažnjena", prenio je Rojters.
Portparol vlade Vilfrid Leandre Ungbedži ranije je saopštio da je do sada uhapšeno 14 osoba u vezi sa pokušajem puča, bez navođenja detalja.
- Oružane snage Benina i njihovo rukovodstvo ostali su vjerni zakletvi i posvećeni republici - izjavio je ministar unutrašnjih poslova Alasan Seidu u obraćanju na državnoj televiziji, nekoliko sati nakon što je grupa vojnika objavila da je zbacila predsjednika te zemlje Patrisu Talona.
Savjetnik predsjednika potvrdio je za BiBiSi (BBC) da se Talon nalazi na bezbjednoj lokaciji. Ranije danas, grupa vojnika u zapadnoafričkoj državi Benin koja sebe naziva Vojni komitet za obnovu, pod komandom potpukovnika Paskala Tigrija, saopštila je da je preuzela nacionalnu televizijsku stanicu i da je predsjednik Patris Talon smijenjen sa funkcije, a sve državne institucije raspuštene.
Situacija u najvećem gradu Kotou još je nejasna, nakon što su se tokom popodneva čule snažne eksplozije, za koje se smatra da su posljedica vazdušnih udara.
Podaci o praćenju letova pokazuju da su tri aviona iz susjedne Nigerije ušla u beninski vazdušni prostor, a potom se dva vratila u Lagos.
U isto vrijeme, francuski vojni avion kružio je iznad Kotoua, a francuska je demantovala navode da je Talon potražio utočište u ambasadi te zemlje.
Talon, 67, saveznik Zapada, trebalo bi da se povuče sljedeće godine po isteku drugog mandata, a izbori su zakazani za april.
Poznat kao "kralj pamuka", na vlast je došao 2016. godine i obećao da neće tražiti treći mandat. Kao svog nasljednika podržao je ministra finansija Romualda Vadagnija.
Uprkos ekonomskom rastu, Talonova administracija kritikovana je zbog ograničavanja političke konkurencije. U oktobru, izborna komisija zabranila je kandidaturu glavnog opozicionog kandidata.
Ekonomska zajednica država zapadne Afrike (ECOWAS) i Afrička unija (AU) osudili su pokušaj udara, a predsjednik Komisije AU Mahmud Ali Jusuf ponovio je "nultu toleranciju prema neustavnom mijenjanju vlasti".
Benin se posljednjih godina suočava i sa porastom džihadističkih aktivnosti, pošto se grupe povezane sa Islamskom državom i Al kaidom šire ka jugu, navodi BiBiSi. Benin, bivša francuska kolonija, važila je za jednu od stabilnijih demokratija u Africi.
Zemlja je jedan od najvećih afričkih proizvođača pamuka, ali spada među najsiromašnije države svijeta.

Predsjednik Benina: Spriječen pokušaj državnog udara, svi učesnici biće kažnjeni

Švajcarski skijaš Mark Odermat pobjednik je veleslaloma koji je za Svjetski kup vožen večeras u američkom Biver Kriku.
On je bio vodeći i nakon prve vožnje, a do pobjede došao je u ukupnom vremenu dva minuta, 20 sekundi i 59 stotinki.
To je četvorostrukom osvajaču Velikog kristalnog globusa 49. pobjeda u Svjetskom kupu u karijeri, a 28. u veleslalomu.
Ove sezone ima veleslalomski trijumf u Zeldenu, na otvaranju sezone, a pobijedio je i u superveleslalomu u Koper Mauntinu i spustu u Biver Kriku.
Sa 23 stotinke zaostatka kao drugoplasirani završio je Italijan Aleks Vinacer, dok je treći bio Norvežanin Henrik Kristofersensa 34 stotinke slabijim vremenom od pobjednika.
Na četvrtom mjestu završio je Norvežanin Henrik Breinštajner, peti je bio Lukas Braten Pineiro, a šesti Amerikanac Rimer Radamuš.
Odermat i Breinštajner dijele čelnu poziciju u plasmanu vozača sa po 200 bodova.
Kristofersen je treći sa 176 bodova.
Odermat zauzima i čelnu poziciju u generalnom plasmanu Svjetskog kupa sa 445 bodova.
Austrijanac Vinsent Krihmajer je drugi sa 227, dok devet bodova manje ima trećeplasirani Kristofersen.

Odermat nastavio dominaciju u Biver Kriku

Porodica Zaima Azemovića će, povodom manifestacije "Dani Zaima Azemovića 2025" koja se održava od 12. do 16. decembra, predati inicijativu da Narodna biblioteka Rožaje ponese ime ovog književnika, prosvjetitelja i hroničara duha Sandžaka (1935-2015).
Inicijativa će, kako navode u saopštenju, biti uručena predsjedniku Opštine Rožaje Rahmanu Husoviću i predsjedniku Skupštine Opštine Rožaje Almiru Avdiću.
&nbsp;- Ovaj prijedlog potpisalo je više od 100 istaknutih intelektualaca, pisaca, profesora, umjetnika i kulturnih stvaralaca iz Crne Gore i regiona, pripadnika bošnjačkog, crnogorskog, hrvatskog, albanskog i srpskog naroda, što pokazuje da je djelo Zaima Azemovića prepoznato kao zajedničko kulturno dobro koje nadilazi etničke i vjerske granice - ističu u saopštenju.
&nbsp;Za njihovu porodicu, ali i za cijelu zajednicu Rožaja, ova inicijativa, kako dodaju, ima duboko simboličko značenje.
- Zain Azemović je bio čovjek knjige, učitelj generacija, sakupljač narodnog govora i čuvar sjećanja jednog kraja. Svojim radom je svjedočio duhu multikulturalne Crne Gore, društva u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prepreka, nego kao bogatstvo koje oblikuje zajednički identitet. Njegova riječ je spajala, ne dijelila. Njegova knjiga je bila snažno vezana za sve. Njegova misija bila je da čuva ono što nas zbližava &nbsp;jezik, pamćenje, priču, tradiciju i ljudsku mjeru - naglasili su u saopštenju.
Zato vjeruje da je Narodna biblioteka Rožaje, kao dom pisane riječi, najprirodnije mjesto da ponese ime čovjeka koji je cijelog života služio knjizi, znanju Rožajama i Crnoj Gori.&nbsp;
- Ovaj čin ne predstavlja odavanje poštovanja prema jednom stvaraocu predstavlja i poruku mladima da se vrijednosti koje su oblikovale Crnu Goru znanje, dijalog, multikulturalizam i poštovanje prema drugome moraju čuvati i njegovati - navodi se u saopštenju.
Porodica Azemović se, kako dodaju, iskreno zahvaljuje svim potpisnicima inicijative, kao i svima koji su doprinijeli da se lik i djelo Zaima Azemovića sačuvaju u kolektivnom pamćenju njihovog grada i našeg naroda.&nbsp;
- Njegove knjige ostaju naš zajednički stub identiteta i poštovanja a biblioteka koja bi nosila njegovo ime dobila bi na još većem značaju - zaključili su u saopštenju.&nbsp;

Predložiće da Narodna biblioteka Rožaje ponese ime književnika Zaima Azemovića

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Mještani Botuna su sa današnjeg masovnom protesta pod sloganom “Protiv kolektora – da Zeta živi” poručili da neće odustati od borbe protiv izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u njihovom naselju, ističući da brane svoje domove, zdravlje i životnu sredinu, ali naglašavajući da su i dalje spremni na dijalog ukoliko postoji prostor za kompromis. Poručili su i da će svi reći NE ovom projektu na referendumu zakazanom za 14. decembar. Okupljeni su protest počeli minutom ćutanja preminulom komšiji Zoranu Vukčeviću koji je bio uz njih, kako su poručili organizatori, do zadnjeg trena. Na skupu su bili istaknuti transparenti, poput "Budućnost u kopačkama, a ne sa maskama! FK Cijevna", "Nećemo kolektor"... Okupljenima se obratila mlada Botunjanka Milica Stojanović koja je kazala da Botun nije neuspjeli eksperiment i boli ih što ovo mjesto svi hoće da iskoriste. Kako je kazala, godinama žive sa strahom od bazena crvenog mulja, a izgleda da to nije bilo dovoljno, nego žele da im nametnu još jedan teret i brigu i izvor straha - kolektor, prenosi Portal RTCG. - Pitamo zašto baš ovdje i zašto opet Zeta. Jesu li naši životi manje važni. Danas moramo biti glasni, jer ako budemo ćutali, Botun više neće imati ko da brani - poručila je ona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Njena vršnjakinja Anja Kažić je takođe naglasila da su godinama patili zbog industrije u ovom selu koji mladima truje živote i budućnost i poručila da neće dozvoliti kolektor i spalionicu u Botunu. Duško Stijepović je pozdravio i stanovnike drugih djelova Podgorice koji su došli da im daju podršku. - Mi nemamo nazad kud, uložili smo napor i ulažemo naše živote da istrajemo u ovoj borbi protiv krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija. Ima prostora još da neko izađe i kaže da može da se nađe kompromis, a do tada se nećemo pomjeriti ni pedalj odavde i davaćemo pasivni otpor - kazao je Stijepović. Slavko Vukčević je pitao da li je postrojenje koje planiraju da grade u Botunu isto kao ono pored kojeg je živio premijer Milojko Spajić u Japanu, prenosi Dan. - Siguran sam da će Botunjani pobijediti i ostaviti mladima primjer kako se čuva životna sredina - kazao je Vukčević. Očekuje da uz pomoć poslanika DNP-a Milana Kneževića i SNP-a Slađane Kaluđerović zaustave ovaj projekat i ostave dobar primjer mlađim generacijama kako se čuva životna sredine. On je pozvao sve da izađu na referendum 14. decembra i glasaju protiv ovog postrojenja na ovoj lokaciji. Mihailo Ćetković je kazao da se oko pitanja kolektora ujedinila cijela Crna Gora i poručio gradonačelniku Saši Mujoviću da su mještani ovog kraja "tvrd orah". - Mi smo podnijeli veliku žrtvu, a vi gradite kolektor gdje nikoga ne ugrožava- kazao je Ćetković. Protestu, pored lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, prisustvovali su predsjednici Opštine i Skupštine opštine Zeta, potpredsjednik Vlade Mihailo Asanović i Aleksandar Kojičić, bivši lider SNP-a i član DNP-a Predrag Bulatović... <h2>Asanović: Ovaj zagađivač gori od KAP-a</h2> Prvi čovjek Zete Mihailo Asanović poručio je da od borbe neće odustati. - Tvrdim da je ovaj zagađivač gori od KAP-a. Ako vide korist od spalionice, dozvoliće mulj i iz Evrope da se doprema ovdje - tvrdi Asanović, prenosi Dan. On je poručio gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću da mu ne šalje posrednike koji bi trebalo da ga ubijede da je projekat kolektora dobar. - Nude nam radna mjesta, ne želimo da zarađujemo na muci ovog naroda. Nudim Mujoviću da nam prevede zemlju, Ćemovsko polje, jer imamo firme koje bi tamo otvorile ne 50 radnih mjesta, nego mnogo više - kazao je Asanović i dodao da je 14. decembra ne glasaju za političke partije već za Zetu. - Zeta nam je jedina partija, pošaljimo poruku da se sa narodom ne mogu igrati - kazao je Asanović. Branko Novaković iz SNP-a Zeta pozvao je sve koji vjeruju u snagu zajedničke odluke da izađu na referendum. - Botun nije sredstvo za eksperiment, Botun je dom- kazao je on. Mještanin Jagoš Bećirović rekao je razočaran i da ga boli nebriga prema građanima. - Tužan sam što se iznad života stavlja novac.Ne ubijajte projektima, preko naših života se sticao novac, urazumite se. Pustite da liječimo ovu sredinu, država se brani brigom - poručio je Bećirović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: Srđa Boljević/Dan)</figcaption> </figure>  <h2>Krstović: Pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju</h2> Odbornik Demokrata Luka Krstović kazao je da pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju. - Napredovaćemo svakog dana sve više. Na referendum svi slobodno da izađemo, a nakon toga, ako treba i skupština ovdje da se održi - rekao je Krstović. Predsjednik SO Zeta Aleksandar Kojičić rekao je da su bili protiv izgradnje kolektora 40 godina i nada se da borbu oko postrojenja neće ostaviti mladim generacijama. - Hrabrosti i ljubavi imamo da se borimo za našu Zetu - poručio je on. Miroslav Brajović iz Nove srpske demokratije poručio je da današnji skup nije zbog ličnih ili partijskih interesa. - Tu smo samo da sačuvamo Botun. Spajiću je pružena šansa da učini nešto za Zetu - rekao je on i poručio premijeru da "prekine sa cirkusom i naredi da se postrojenje gradi u Podgorici". - Kakvu obavezu ima ja, sa mojom Zetom, prema svima vama, ako vi nemate obavezu prema referendumu?- pitao je. Svetozar Ulićević iz Prave Crne Gore pozvao je stanovnike Zete da izađu na referendum. - Izađimo na birališta, ne da biramo, jer nam ništa nije ponuđeno, nego da kažemo ne - rekao je Ulićević. <h2>"Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila"</h2> Kako su Botunjani naveli u pozivu za današnji skup, ovo je dan kada se pokazuje snaga naroda, jedinstvo komšija i ljubav prema mjestu u kojem žive. - Naš dom, naša voda, naša zemlja, naša budućnost. Niko je neće čuvati ako to ne učinimo mi - poručili su. Trenutak je, kako navode, kada stoje zajedno i kada se njihov glas čuje najjače. - Tada svako od nas znači. Zato pozivamo sve građane Botuna i cijele Zete da se okupe u što većem broju. Da zajedno i glasno poručimo: Ne damo rijeku, ne damo zemlju, ne damo život. Dođi ti. Dođi sa porodicom. Povedi komšije i prijatelje. Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila - naveli su u pozivu na protest. Mještani Botuna su 14. novembra podigli šator u ovom naselju u znak protesta protiv početka gradnje postrojenja dok se ne održi referendum u Zeti 14. decembra. Komunalna inspekcija je mještanima Botuna dva puta uručila rješenje kojim se nalaže uklanjanje šatora postavljenog uz gradilište. Botunjani su demontirali šatore, ali su nikli novi na lokaciji predviđenoj za gradnju postrojenja, a na teren su izveli i mehanizaciju. Nakon sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem, obje strane ostale su pri svojim stavovima – Glavni grad da je postrojenje neophodno, mještani da ga na toj lokaciji neće dozvoliti. Mujović je istakao da je cilj bio pokazati poštovanje prema građanima Botuna te ih upoznati sa planiranim benefitima projekta. – Ovo je prvenstveno zdravstveni projekat od značaja za Podgoricu i Zetu. Spremni smo da obezbijedimo sve garancije i kontrole kako bismo dokazali da nema štetnog uticaja – kazao je on. Mujović je najavio da bi, po završetku izgradnje, oko 30 odsto teritorije Zete bilo priključeno na postrojenje, te da se razmatra model zajedničkog upravljanja kako bi benefite imale obje opštine, uz mjerne standarde kvaliteta vazduha i povlačenje projekta ukoliko se pokaže štetnost. Podršku Glavnom gradu ponovo je izrazio i premijer Milojko Spajić. – Vlada stoji iza Glavnog grada i iza realizacije ovog projekta – kazao je Spajić. Rok za početak radova je 31. decembar. Odlaganje bi, prema riječima nadležnih, uzrokovalo značajne finansijske gubitke, ali i otvorilo pitanje kredibiliteta Crne Gore u procesu evropskih integracija.

Botunjani poručuju da neće odstupiti: "Protiv smo krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija, još ima mjesta za kompromis"

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: danilo-kalezic