Nedavna tužilačko-obavještajna aktivnost usmjerena na razbijanje novoformiranih ruskih vojnih i paravojnih ćelija u Crnoj Gori predstavlja tek vrh ledenog brijega i otvara više pitanja nego što ih zatvara - upozorava za Analitiku politički analitičar Danilo Kalezić.
Izričit je da je nesporno da su ruske obavještajne strukture, uz podršku pojedinaca povratnika sa ruskо-ukrajinskog ratišta, nastojale da prenesu finansijska sredstva, logistiku i operativna znanja na teritoriju Crne Gore.
<h2>Ruske službe neće pasivno čekati</h2>
U javnosti se, cijeni on, s pravom postavlja pitanje: da li je reakcija institucija tempirana uoči važnih međunarodnih aktivnosti Vlade Crne Gore ili zašto je, uprkos ranijem radu obavještajnog sektora i međunarodnih partnera, bilo potrebno više od pola godine da proces dobije javni epilog.
Ovaj slučaj, kaže, ujedno potvrđuje da ruske službe neće pasivno čekati odluku Apelacionog suda, te predstavlja apel tužilaštvu i sudstvu da održe profesionalnu distancu i odupru se pritiscima kojima će biti izloženi - kako od pojedinih struktura parlamentarne većine, tako i od paralelnih mreža koje nastoje da utiču na rad pravosuđa.
<h2>Nove taktike djelovanja</h2>
Sagovornik Analitike ukazuje i da su nakon trijumfa kontrarevolucije i uspostavljanja nove političke vlasti u Crnoj Gori - vlasti koja je, kako naglašava, u više segmenata posredno usklađena sa strateškim interesima Rusije na Balkanskom poluostrvu - ruske službe prešle na novu tehniku i taktiku djelovanja.
- Umjesto centralizovanog modela iz ranijeg perioda, današnji operativni pristup zasniva se na: formiranju manjih, međusobno nepovezanih ćelija, raspršenoj mreži lokalnih operativaca, upotrebi povratnika iz konflikata kao nosilaca znanja i logistike, ali i strukturiranju po uzoru na iskustva iz Avganistana tokom osamdesetih godina - gdje su male, autonomne, ali ideološki usklađene grupe djelovale paralelno, a bez direktnog međusobnog kontakta - navodi Kalezić.
Ova taktika, prema njegovim riječima, omogućava veću otpornost na disciplinske poremećaje, lakše prikrivanje tragova i otežava institucijama da u kratkom roku povežu operativne djelove u koherentnu cjelinu.
<h2>Akcija „Lugansk“</h2>
Podsjetimo, policija je u okviru operacije kodnog naziva „Lugansk“ uhapsila Danka Savića, državljanina BiH sa boravištem u Crnoj Gori, za kog se vjeruje da je učestvovao u oružanim formacijama na strani Rusije u regionu Luhansk od 2023. do 2025. godine. Tokom pretresa pronađeno je oko 12 kilograma eksploziva, veća količina municije, termovizijske i optičke sprave, radiostanice, dijelovi oružja, vojne uniforme i obilježja organizacija poput Balkanske kozačke vojske i Crnogorsko-kozačkog bratstva.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fuhapsen-danilovgradanin-osumnjicen-za-ucestvovanje-u-oruzanim-formacijama-rusije-na-racunu-imao-milion-i-po-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Akcija je obuhvatila 12 osumnjičenih, a pretresi su sprovedeni na 13 lokacija u Podgorici, Nikšiću i Danilovgradu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpodgoricanin-uhapsen-u-akciji-lugansk-pronadeni-pistolj-i-municija-u-ilegalnom-posjedu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Takođe, jutros je danilovgradska policija, u nastavku aktivnosti u okviru akcije “Lugansk”, uhapsila Željka Obradovića (57) iz Podgorice, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Kalezić: Razbijanje ruskih ćelija u Crnoj Gori tek vrh ledenog brijega, zašto se čekalo pola godine da proces dobije javni epilog

Prošle nedjelje u dvorani istorijskog Hotela Villard, u neposrednoj blizini Bijele kuće, održan je prijem povodom jubileja 120 godina uspostavljannja diplomatskih odnosa Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država. Bez sumnje, tim na čelu sa ambasadorom Crne Gore u SAD, dr Jovom Mirkovićem, uspio je da okupi brojne ugledne zvaničnike i prijatelje Crne Gore.
Prisustvo predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, kao i poruke koje su se čule od američkih gostiju – prije svega kongresmena Majka Tarnera (Michael Turner), republikanca iz Ohaja – ponovo su otvorile ključnu temu za artikulaciju crnogorskih interesa u Vašingtonu: obnovu crnogorskog kokusa u američkom Kongresu, koji je od 2020. godine potpuno zamro.
Na skupu su se mogle čuti i ohrabrujuće poruke podrške evropskim integracijama Crne Gore, kako sa nivoa Stejt departmenta, tako i od predstavnika američkog Kongresa. Ovo dolazi u trenutku kada Kongres treba da glasa o zakonu koji ima podršku obje strane a podnosi ga senatorka Jeanne Shaheen, “Western Balkans Democracy and Prosperity Act”, čiji je cilj jačanje američkog angažmana na Zapadnom Balkanu, unapređenje demokratskih procesa, ekonomski razvoj i institucionalna stabilnost država regiona. Riječju, daje širi opseg mehanizama koje administracija može da koristi u ostvarivanju pomenutih ciljeva.
Ovaj jubilej bio je i prilika da se, u istorijskoj ravni, sagledaju okolnosti koje su prethodile uspostavljanju odnosa između Crne Gore i SAD. Disproporcije i geografska udaljenost dvije države nije spriječilo Crnu Goru da upravo 1905. godine postane prva istočnoevropska država koja je uspostavila formalne diplomatske odnose sa SAD. Podatak koji dovoljno govori o položaju i ugledu tadašnje Knjaževine.
Tome se dodaje niz istorijskih kurioziteta. Iako su odnosi zamrli i prekinuti u doba tri Jugoslavije, ostali su prožeti posebnostima kakve je teško pronaći u drugim bilateralnim odnosima Sjedinjenih Država.
Posebno mjesto zauzima dolazak Američkog Crvenog krsta 1918. godine, kada je, nakon katastrofalnih ratnih razaranja i sloma državnosti, ova organizacija stigla u razorenu i poniženu Crnu Goru kako bi donijela bar tračak nade narodu koji je preživio okupaciju i pustošenje.
Sljedeća epizoda zajedničke istorije dolazi tokom devedesetih godina: podrška koju su SAD, predvođene administracijom predsjednika Bila Klintona, pružile Crnoj Gori i predsjedniku Milu Đukanoviću, postala je katalizator procesa demokratizacije i emancipacije tadašnjeg društva, zarobljenog pod pritiskom Miloševićevog režima. Na koncu, proces obnove nezavisnosti 2006. i uspješne integracije u NATO, korijene ima u tim političkim procesima.
Kako je govorio najveći američki Crnogorca svoga doba, Nikola Petanović Naid, prije jednog vijeka lucidno uočivši da Crna Gora nema zaštitnike u Evropi i da je zato prirodno da se „okreće Americi, onoj Vašingtonovoj i Linkolnovoj, hrabroj, slobodnoj i velikodušnoj Americi, koja treba da pomogne Crnogorcima koji tada teže ka slobodi svoje zemlje“.
Njegove riječi, izgovorene u sasvim drugom istorijskom periodu, danas zvuče gotovo proročki i podsjećaju na dubinu istorijskog povjerenja koje i dalje nije zamrlo.
No, koliko god važan bio jubilej, on ne smije da zamagli tmurnu realnost savremenih političkih odnosa. A ta realnost se najjasnije vidi u politici Vašingtona prema regionu. Logika kratkoročnih operativnih potreba često nadjačava strateško promišljanje, što se najbolje vidi u slučaju Milorada Dodika, bivšeg predsjednika manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini, koji je, uz pomoć lobiranja kroz tzv. delisting-proces, uspio da politički preživi i bude djelimično oslobođen sankcija.
Čak je i u Stejt departmentu sve više prisutna ideja da je Dodik “prihvatljiv” dok god učestvuje u strukturama vlasti, bez obzira na to što aktivno radi protiv stabilnosti Bosne i Hercegovine.
Sličan obrazac prisutan je i u odnosu prema Srbiji. Predsjednik Aleksandar Vučić sve se više oslanja na široku mrežu lobista – od veoma razvijenih do manje vidljivih – kako bi odlagao pritiske i usporavao uvođenje sankcija prema naftom sektoru u Srbiji koje je u većinski ruskom vlasništvu.
Sankcije koje su više puta bile najavljene, a potom i odlagane, svjedoče da manjak strateškog promišljanja i odsustvo jasne opredijeljenosti nerijetko popunjavaju obskurni lobisti, prljavi i sumnjivi kapital, koji uspijeva da pronađe put do najviših nivoa američke administracije.
Nerijetko se takav pristup reflektuje i kroz poruke koje američka politika šalje svojim istinskim partnerima u regionu. Primjer premijera Kosova, Albina Kurtija, koji je u više navrata ostavljen bez konkretne podrške uprkos tome što vodi dosljednu prozapadnu politiku, pokazuje koliko trenutne američke operativne kalkulacije mogu odstupiti od dugoročnih strateških ciljeva – i time narušiti kredibilitet američkog prisustva.
U tom kontekstu treba posmatrati i činjenicu da su danas, paradoksalno, jedan ili dva građevinska projekta postali ključni određujući faktor američke politike prema Zapadnom Balkanu - što najjasnije otkriva odsustvo dugoročne vizije.
Kako god se završio rat u Ukrajini, biće neizbježno da Sjedinjene Države redefinišu svoj strateški odnos prema Evropi. Ključni dio tog procesa biće i politika prema Balkanu. Ona se mora vratiti na dva stuba - moć odvraćanja i moć atrakcije - jer danas ne funkcioniše nijedan od njih, što je i razlog vidljivog pada proameričkog sentimenta u regionu.
Greške koje se naprave na Balkanu, makar djelovale lokalno, na kraju u punom kapacitetu plaćaju američki poreski obveznici, kroz štetu koju treće strane - politički akteri i sile koje nijesu privržene stabilnosti Zapadnog Balkana - nanose sigurnosti i stabilnosti čitave Evrope.
Zato bi usvajanje „Western Balkans Democracy and Prosperity Act“ moglo predstavljati početnu tačku u formulisanju nove, dosljednije i strateški postavljene američke politike prema Zapadnom Balkanu. U suprotnom ćemo opet gledati saniranje posljedica koje su se lako mogle prevenirati.

500x500

Crna Gora i SAD – 120 godina kasnije

Godinama je tema ruskog uticaja bila dominantna u svim raspravama – kako u akademskim krugovima, tako i među političarima i donosiocima odluka. Prije svega, ta tema je aktuelizovana od strane međunarodnih partnera kad god bi se govorilo o miješanju trećih strana u poslove zemalja Zapadnog Balkana.
Ipak, ispod radara već godinama prolazi ono što Kina radi u ovom regionu, posebno u Crnoj Gori. Razumije se, tu se lista zemalja koje žele da ovaj prostor drže u autoritarnim lancima ne završava. Od uspostavljanja inicijative Pojas i put (Belt and Road Initiative, 2013), Kina koristi širok dijapazon instrumenata meke moći i nastoji da kopira i transponuje one uticaje kojima su Sjedinjene Države ostvarile globalnu dominaciju.
Naravno, ideološki aspekt se ciljano stavlja u drugi plan.
Kao ključnu tačku kineske penetracije možemo posmatrati infrastrukturne projekte. Interesantno je da odluka Vlade koju je predvodio DPS nikada nije bila problematizovana iz ugla kvaliteta projekta, već isključivo kroz prizmu kredita državne kineske banke – odnosno sposobnosti Crne Gore da isti servisira. Upravo taj, najmanje sporni, aspekt potpuno je zasjenio pitanje kvaliteta, koje bi danas moralo biti ozbiljno problematizovano, posebno u kontekstu nastavka izgradnje auto-puta.
Već sada, u fazi otvaranja ponuda za nastavak radova, vidi se da su gotovo svi glavni ponuđači upravo kineske kompanije. To nije slučajnost, već logičan nastavak politike zavisnosti, u kojoj se kineski krediti pretvaraju u obavezu da kineske firme budu i izvođači. Beton i tender kao maksima.
Kina umnogome pokazuje sposobnost da prevaspita domaće političare – one koji će relativizovati političke principe i standarde međunarodne zajednice, istovremeno promovišući lažne narative i propagandu Komunističke partije.
Dovoljno je pomenuti Dritana Abazovića, koji je kao opozicionar bio dio neformalne delegacije crnogorskog parlamenta u posjeti Republici Kini (Tajvanu). Zatim, kao premijer, vapio je u evropskom parlamentu da Crnoj Gori pruži pomoć i sacuva je od kineskog uticaja, da bi na kraju završio kao promoter kineske moći – odnosno moći vladajuće partije Kine.
Na tragu ideološko-političkog rada, podrazumijeva se i ono što se odvija pod plaštom kulturne i edukativne saradnje. Svi crnogorski univerziteti danas su pokriveni mrežom kineskih obrazovnih ustanova, koje, promovišući učenje jezika i kulture, zapravo otvaraju vrata za širu promociju onoga što se može nazvati propagandom Komunističke partije – pažljivo upakovanom u priču o „kulturnoj razmjeni“.
Kroz programe studentskih razmjena, Kina uspijeva ono što Rusija u Crnoj Gori nije – uprkos pokušajima. Stvara generacije mladih koji će relativizovati pitanja ljudskih prava u ime tehnološkog napretka i ekonomskog razvoja.
Kao što pokazuju i najnoviji nalazi istraživača poput Chrisa Dolana, moć Komunističke partije na Balkanu ne ogleda se samo u asfaltu i kreditima, već i u digitalnim lancima – kroz prisustvo kompanija poput Huaweija, Dahue i Hikvisiona u državnim sistemima bezbjednosti. „Pametni gradovi“ od Beograda do Banjaluke postaju laboratorije nadzora, gdje se sigurnost pretvara u kontrolu, a partnerstvo u zavisnost.
Iza paravana tehnološke saradnje širi se infrastruktura digitalnog nadzora – ono što Peking zove „bezbjednosna modernizacija“, a što u stvarnosti znači izvoz modela autoritarne discipline. To je nova faza propagande Komunističke partije: ne kroz slogane i parole, nego kroz softver, algoritme i kamere.
Pitanje koje se prirodno nameće jeste: koji je zapravo interes Kine? Za razliku od Rusije, čiji su imperijalni i ideološko-politički motivi jasni i utemeljeni u pseudoistorijskoj propagandi, kineski interes je suptilniji. Prije svega, riječ je o prodoru na meki trbuh Evrope, kao ulaznici ka Zapadnoj Evropi, o nastavku ekonomske i industrijske špijunaže, ali i o novom pozicioniranju u globalnim geopolitičkim okvirima.
Još više zabrinjava činjenica da ova tema nije predmet šireg javnog interesovanja i da se tek stidljivo provlači na nivoima donosilaca odluka. To samo po sebi zahtijeva dramatičnu promjenu pristupa. Bez obzira na to kakav bude ishod rata i ruske invazije na Ukrajinu, izvjesno je da će Rusija postajati sve zavisnija od Kine.
Istovremeno, Kina će nastaviti da ide putem ostvarivanja svojih neoimperijalnih ciljeva – koristeći moć Komunističke partije kao najefikasniji izvozni proizvod.
Kao što Zapad mora pronaći način da adresira kineski uticaj – prije svega da ga ograniči u domenu infrastrukture, tehnologije i bezbjednosti – tako i domaći donosioci odluka moraju shvatiti ozbiljnost onoga što se potencijalno može dogoditi.
Ne postoji država koja je autoritarna iznutra, a da spolja može doprinijeti bilo kakvom pozitivnom, emancipatorskom procesu.

Kinezi pred vratima

Strukture koje upravljaju crnogorskim vlastima - BIA i Crkva Srbije, učiniće sve da Crna Gora ne postane članica Evropske unije, ocijenio je politički analitičar Danilo Kalezić.
On je, gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, ukazao da je izvještaj Evropske komisije (EK) pozitivan, ali da postoje detalji koji nijesu dovoljno medijski propraćeni, a da predsjednik i premijer Crne Gore biraju da o tome ne govore. 
- Samo da pomenem onaj podatak koji treba da zabrine svakog odgovornog građanina Crne Gore, da je stopa nezaposlenosti među mladima 30 odsto i više. Skoro trećina radno sposobnih mladih u Crnoj Gori ne radi. Imamo takođe i vrlo eksplicirane kritike prema situaciji u sudstvu i tužilaštvu. Neodgovornost sudstva, nespremnost da isporuči sve ono što su obaveze iz poglavlja 23 i 24 - dodaje Kalezić.
Podsjeća i na detalj iz izvještaja koji se odnosi na Javni servis.
- Koji je u suštini paradigma svega onoga što se dešava u Crnoj Gori od litijaške kontrarevolucije, a tiče se stanja u Javnom servisu. Evropska komisija vrlo precizno notifikuje problem sa onim što je jedna vrsta kafkijanskog spora u kome konstantno dobijamo presude sudova različitih instanci, a direktor Raonić je i dalje na svojoj poziciji u svojoj fotelji i uređuje Javni servis - rekao je Kalezić.
Smatra da se u izvještaju EK kritikuje ekonomski populizam koji je PES donio, jer Crna Gora ne može da servisira tekuće obaveze iz onoga što su tekući prihodi.
Ukazuje da se građani osim sa klerikalizmom suočavaju i sa desnim ekonomskim populizmom, čega bi, ističe on, trebalo da sjete kad budu sljedeći izbori. 
- Stopa nezaposlenosti eksponencijalno raste, Crna Gora nema direktnih stranih investicija, a to je sve posljedica desnog ekonomskog populizma koji se mahom vezuje za PES. Nažalost, cijenu te politike neće da plati ni komesarka Kos ni bilo ko u Briselu, već građani Crne Gore. Ne treba gledati daleko u budućnost pa da možemo da anticipiramo da će, ako se ništa ne promijeni u vođenju javnih finansija, Crna Gora vrlo brzo morati da se obrati i MMF-u za jednu vrstu pomoći, a to sa sobom povlači i takozvanu šok terapiju - otpuštanje u javnom sektoru, rezanju plata, a kad smanjujete plate iz tog razloga ne znači da nužno smanjuje inflacija, tako da se suočavate sa duplim problemima - istakao je Kalezić.
Vjeruje da je izvještaj Evropske komisije entuzijastičan sa namjerom da navede crnogorske vlasti da ispune bar tehnički dio pristupa. te da zato nijesu spomenute ni preporuke Venecijanske komisije i selektivnost tužilaštva.
- Sudska grana vlasti nije dovoljno ažurna da isporuči ono što je njena ustavna obaveza i mislim da kada Evropska unija potencira taj dio, ona potencira i onaj dio rada sudsko tužilačkog aparata u širem smislu.Oni poručuju vrlo diplomatski biranim riječima da morate sistem da postavite na taj način da jedan sudsko tužilački postupak ima svoj početak i kraj. Mi unazad godinama, najviše od’21/22. kad je Dritan Abazović protivno preporukama Venecijanske komisije kidnapovao tužilaštvo, imamo početak procesa, a nijedan od tih procesa nema svoj kraj,a ako ima svoj kraj onda taj kraj plaćaju građani kroz odštete ljudima koji su bili predmet istraga - naglasio je Kalezić.
Govoreći o protestima građana građana Cetinja koji već deset mjeseci svakodnevno traže odgovornost, za dva masovna ubistva, Kalezić kaže da se pouzdano ne zna da li načelnik Goran Jokić smijenjen ili je otišao u penziju, jer se prvaci stranke koja upravlja bezbjednosnim sektorom i premijer ne oglašavaju i informišu javnost o tome šta se dešava u tom sistemu. 
- Nije ni u jednoj zemlji mala stvar kad vi smijenite drugog, ili trećeg čovjeka policije, to gospodin Jokić jeste. Premijer Spajić se ponovo, po ko zna koji put, povlači pred ucjenama, pritiscima tandema Bečić - Bogdanović i ponekad Šaranović, kako bi sačuvao privid političke stabilnosti. Ali, više nije problem u njima dvojici ili trojici, sad je problem u njemu, jer ako ovo društvo nije u stanju da sankcioniše nešto što je najveća tragedija, masakr neviđenih razmjera i za puno veće sisteme, tada se postavlja pitanje koja je poenta postojanja bio koje institucije u Crnoj Gori - pita Kalezić.
Neredi nakon incidenta na Zabjelu su, smatra on, pokazna vježba BIA-e, Crkve Srbije, paravojnih, paramedijskih i obavještajnih struktura.
- To je poruka Crnoj Gori šta ćemo da uradimo sa njom ako nastavi da korača nekim prividnim ili manje prividnim evropskim putem. Kroz ovu situaciju gdje je od početka do kraja bila vrlo koordinisana režija, iz koraka u korak, od načina kako je o tome izvještavano, preko načina na koji su to njihovi dežurni analitičari, botovi, mreže trolova plasirali taj događaj, pa onda do reakcije sistema. Radi se o pokaznoj vježbi onog što su te službe u stanju da urade i koliko brzo mogu da aktiviraju onu nagomilanu mržnju koja postoji u našem društvu, a koja se nikad nije do kraja adresirala - zaključio je Kalezić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dox5ukie2At8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Kalezić: Predsjednik i premijer biraju da ne govore o detaljima iz Izvještaja EK koji bi trebalo svakog građanina da zabrinu

U Informativnoj emsiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati, pogledajte:
Tema dana: Ćutanje vlasti o slučaju Jokića
- Zašto vlast ćuti o slučaju Gorana Jokića?
- Je li Crna Gora spremna na veliki posao koji je čeka u oblasti ekonomije?
- Nesporazum među sindikatima
Gost Informativne emisije 24 sata večeras je politički analitičar Danilo Kalezić.
Emisiju vodi Itana Kaluđerović.

1250x600

1084x550

Informativna emisija 24 sata: Gost Danilo Kalezić

Crna Gora je danas egzistencijalno ugrožena. Nad njom se sprovodi gotovo školski primjer hibridnog rata. Sve to prolazi bez značajnije reakcije međunarodne zajednice, ali i - što je važnije - bez aktivnijeg otpora opozicione javnosti. Pasivnost opozicije postala je uobičajena još od promjene vlasti 2020. godine. Najbolje se to objašnjava fenomenom koji se može nazvati vladajuća opozicija.
Taj pojam označava opozicionu partiju koja, zbog dugogodišnjeg vršenja vlasti, nastavlja da se ponaša kao njen dio - zadržavajući obrasce moći, retoriku i političku logiku vlasti, čak i nakon što je izgubila kontrolu nad sistemom. Drugim riječima, i dalje funkcioniše u mentalnim i organizacionim okvirima vlasti.
Razumijevajući mastadonsku ulogu DPS-a u izgradnji Crne Gore i njenih institucija, jasno je odakle taj sindrom potiče. Da ta stranka nije „vladajuća opozicija“, ne bi organizovala skupove pod okriljem noći i duboko u šumi - paradoksalno, jer su takvi skupovi tipični za partije na vlasti.
Nastupi u parlamentu, posebno kada je riječ o mogućem izvršenju krivičnih djela, često poprimaju oblik zagonetki. Ako nešto znaju - a aludiraju da je riječ o krivičnim djelima - njihova je dužnost da to prijave nadležnim institucijama, a ne da govore u šiframa i prijete porukama tipa: „Ako nastavite da nas napadate, reći ćemo sve što znamo“. Takav način komuniciranja nije manir opozicije, nego - zna se već koga.
Ako niste „vladajuća opozicija“, nego prava, odgovorna opozicija, obavezni ste da sve kažete otvoreno. U politički civilizovanom svijetu, čak i kada je riječ o djelimično privatnim stvarima, ako one utiču na političko odlučivanje - nemate pravo da to krijete. Jednako tako, neke teme ne smiju da se preskaču: poput fašističkog orgijanja na crnogorskim ulicama, jasne kritike premijera Spajića ili sumnjive diplome ministra finansija Novice Vukovića.
Širenje lažnog optimizma, karakteristično za partije koje su i dalje povezane sa sistemom, ima poguban efekat. Taj optimizam često se zasniva na iluziji o „prevođenju“ nekoga s druge strane političkog spektra. Taktički, to ima smisla samo dok ostaje u okvirima neformalnog političkog djelovanja i komuniciranja.
Kada se takve poruke plasiraju biračima, one dodatno pasivizuju opoziciono tijelo i usporavaju svaku političku aktivnost. Legitimno je pregovarati i ubjeđivati, ali dok se to ne pretoči u konkretnu akciju, opozicija će ponavljati razočaranja poput onog u pregovorima s predsjednikom Jakovom Milatovićem.
Ovaj sindrom „vladajuće opozicije“ proizlazi iz vrste institucionalne svijesti koja drži i DPS i ostatak opozicije u istom obrascu djelovanja. Zanimljivo, sličan problem imaju i američke Demokrate, koje često nesvjesno pomažu održavanju postojeće administracije. Sistemska, državotvorna stranka koja ne umije da se bori protiv autoritarizma.
Kada DPS odluči da prestane da bude „vladajuća opozicija“, moraće da demokratizuje unutrašnji proces - najprije kroz promjenu načina izbora poslanika, koje je, paradoksalno, već jednom sproveo prilikom izbora Savjeta mladih prije petnaest godina.
Jednako važno, ta stranka treba da prestane da antagonizuje potencijalne saveznike i umjesto toga okuplja formalne i neformalne grupe građana iz građanskog bloka.
Uprkos svim ograničenjima, rješenje nije u razbijanju opozicije, nego u njenom jačanju i objedinjavanju. Razumije se, i stvaranje novih partija teško da može pomoći crnogorskoj opoziciji u ovom momentu. Svaki drugačiji potez danas bi bio kontraproduktivan.

Vladajuća opozicija

Ovo danas je posljedica onoga što je knjiški primjer fašizacije jednog društva u kome smo došli do situacije da bilo kakav incident može da posluži kao izgovor i opravdanje za to da rulja preuzima vlast na sebe i da preuzima pravdu u svoje ruke, dok policija to nijemo posmatra i obezbjeđuje - ocijenio je politički analitičar Danilo Kalezić u emisiji Na kraju dana na Televiziji E.
Zapaljena vozila i restoran turskog državljanina u Podgorici, poziv na linč i sve što se dešava, prema njegovim riječima, neodoljivo podsjeća na scene iz tridesetih godina prošlog vijeka u Njemačkoj, a koje su kasnije vodile u krvavi Drugi svjetski rat.&nbsp;
- To je ta logika. To je taj način ponašanja, to je ta matrica i za to je odgovoran sistem, za to je odgovorna ne samo parlamentarna većina i izvršna vlast, nego jedan širi društveni korpus koji je na vlasti u Crnoj Gori od 2020, koji ne samo da to inspiriše, nego to i podstiče. Kad pitate ko je odgovoran - odgovorni su apsolutno svi u sistemu državne vlasti - ističe Kalezić.
Smatra i da "ova vrsta medijsko obavještajne zajednice koja u Crnoj Gori djeluje vrlo aktivno, to inspiriše", &nbsp;odnosno "podstiče šireći lažne narative".
- Rulja na ulicama Podgorice lomi inventar, pali imovinu, progoni ljude, što je terminalna faza raspada jednog društva koje uopšte nije ni društvo, jer bi u suprotnom naišli na jednu vrstu otpora, a fašizacija je počela puno prije 2020. godine kada je dobila svoju političku legitimizaciju - naglasio je Kalezić.&nbsp;
Crna Gora i Podgorica su, rekao bi neki Cinik prema njegovim riječima, konačno Evropa, ali Evropa ili Njemačka kao Berlin 1938. godine.
- To su te scene, to je ta ikonografija, to su te poruke koje su jezive, koje straše svakog normalnog građanina Crne Gore, jer ova vrsta eksplozije fašizma je posljedica svega onoga što se u Crnoj Gori dešavalo od 2020. i prije. Mi danas živimo posljedicu kontinuirane fašizacije crnogorskog društva, koja svoju eksplikaciju na jedan morbidan, ksenofoban, fašistički, ako hoćete i nacional fašistički način doživljava večeras - rekao je sinoć u emisiji Na kraju dana Kalezić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DacegfYy3Ync&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Kalezić: Aktuelna dešavanja posljedica onoga što je knjiški primjer fašizacije jednog društva

Nesporno je da kralj Nikola nosi istorijske zasluge kao i istorijske zablude – talac zablude koja ga je na koncu koštala krune, a Crnu Gore državnosti. Velikosrpska megalomanija koje se, nažalost, kasno odrekao trajno je oštetila crnogorsku državotvornu misao. Današnja Crna Gora prema toj dinastiji nosi moralnu, istorijsku i političku odgovornost koju je, od obnove nezavisnosti, više puta potvrdila i afirmisala.
Bez obzira na to, posljednji atak na istorijsko pamćenje i osjećanje, razbuktan, samo formalno, povodom pitanja „stambenog rješenja“ potomka kraljevske loze, predstavlja sramni pokušaj ponovnog zatiranja sjećanja na najtraumatičniji period crnogorske istorije.
Uz napomenu da je sumanuto debatovati s onima kojima je istorijski revizionisam sredstvo ostvarivanja političke agende, ali zbog javnosti koja želi da zna, u nastavku navodim nekoliko svjedočanstava međunarodne, prije svega američke, štampe o načinu na koji je svijet 1919. godine gledao na nasilnu negaciju i aneksiju crnogorske državnosti.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, i povlačenja austrougarske vojske, Crna Gora se našla pod srpskom vojnom okupacijom. Prema svjedočenja samog kralja Nikole u američkoj štampi, zemlja je bila hermetički zatvorena: „Srpska okupaciona vojska je postavila kordon, a jedine vijesti izlaze iz zemlje zahvaljujući mojim prijateljima koji rizikuju život“ (Los Angeles Times, 7. februar 1919).
Samo nekoliko dana ranije, The New York Times je prenio dramatične riječi svrgnutog crnogorskog monarha: „Izgleda da vlada prava vladavina terora. Muškarci, žene i djeca se strijeljaju bez suđenja. Bombe se bacaju u kuće mojih pristalica.“ (The New York Times, 29. januar 1919).
U februaru 1919. godine, The Washington Post je objavio izvještaj o protestu crnogorske vlade upućenom Pariskoj mirovnoj konferenciji, navodeći da su „srpske trupe sada u fizičkoj kontroli Crne Gore, sprečavajući dolazak i odlazak Crnogoraca“, te da je to „slučaj Koreje ponovo“ – metafora nasilne aneksije malih naroda od strane većih sila.
U istom tekstu je pisalo: „‘Narodna skupština’ je organizovana od strane crnogorskih odmetnika u stranoj službi, zaštićenih srpskim bajonetima, dok su vjerni Crnogorci zatvarani i sprečavani da govore... Svaka agitacija protiv pripajanja Srbiji kažnjavana je hapšenjem i zatvorom“ (The Washington Post, 15. februar 1919).
Do ljeta iste godine stanje u zemlji prerasta u otvoreni otpor. The New York Times je 3. jula 1919. izvijestio da se „gotovo čitava Crna Gora pobunila protiv srpske vojne okupacije“, te da su se „krvavi okršaji odigrali na mnogim mjestima, a hajdučko ratovanje ponovo javlja u planinama“ (The New York Times, 3. jul 1919). Samo sedmicu kasnije, isti list je prenio žalbe crnogorskih predstavnika Pariskoj konferenciji zbog „napada na sela i paljenja kuća od strane srpske vojske“ (The New York Times, 10. jul 1919).
Ti izvještaji američke štampe, sagledani hronološki, prikazuju put od okupacije i represije ka pobuni – sliku zemlje koja se ugušila u tišini bajoneta, a potom progovorila oružjem. Crna Gora je tada izgubila ne samo svoju krunu i kralja, nego i državni glas, zamijenjen šutnjom velikih sila i samoproglašenim „ujedinjenjem“.
U toj šutnji ostala je neizbrisiva istina: da je Crna Gora 1918–1919. godine bila okupirana, ponižena i krvavo kažnjena i to kao država saveznica u Velikom ratu. Skoro izvjesno brisanje epiteta nasilna uz aneksija iz predmetnog Zakona zapravo je nastavak te politike drugim sredstvima.
Tragika Crne Gore je što u tome odlučuje da učestvuje potomak prognanog Kralja. Pitanje, naravno, ostaje način na koji će se u odnosu na ovo pitanje odnijeti parlamentarna opozicija.

Aneksija sjećanja

Javna je tajna da je izbor sudija Ustavnog suda za parlamentarnu većinu produkt političke trgovine, kazao je za TV E poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević. Nakon jučerašnjeg izostanka podrške u parlamentu, sudije će biti izabrane tropetinskom većinom što će, smatra Zirojević, rezultirati time da će dva mjesta u Ustavnom sudu biti čisto politička rješenja, bez zadovoljavajućih profesionalnih karakteristika. Politikolozi konstatuju da je parlamentarna većina jučerašnjim glasanjem u Parlamentu pokazala da joj je cilj blokada Evropskog puta Crne Gore. <h2>Veze i trgovina</h2> Živimo u državi u kojoj se usvajaju zakoni za koje svi znamo da su neustavni i koji će ostati na snazi jer nema funkcionalnog Ustavnog suda. Tako je jednom rečenicom predsjednik države Jakov Milatović opisao stanje u državi, ali i razloge zašto parlamentarna većina ne želi da dijalogom dođe do izbora sudija Ustavnog suda.&nbsp; Sa Milatovićem je saglasan Nikola Zirojević, samo što ne misli da je Milatović naročito pozvan da govori o nepočinstvima većine.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251014221012_ef21d05bfb091182d8868ba90f3b95b70f4d74c005c49b8b197dd18f14eaf940.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251014221012_ef21d05bfb091182d8868ba90f3b95b70f4d74c005c49b8b197dd18f14eaf940" data-rendition-name="original" width="765" height="430" loading="lazy" alt="Nikola Zirojević"> <figcaption>Nikola Zirojević(Photo: TV E)</figcaption> </figure>  - Javna je tajna – o tome je govorio i predsjednik države, mada je on imao najmanje prava da govori o političkoj trgovini, jer smo se u to kako se on ponaša uvjerili prilikom formiranja lokalne vlasti u glavnom gradu i da je kod njega sve predmet političke trgovine, da je na kraju podrška Saši Mujoviću istrgovana novim službenim vozilom i putem do vukendice, ali kažem – sasvim je jasno i on je čak ustvrdio – da je kandidatkinja Mirjana Radović kandidatkinja PES-a, zamjenica Ombudsmana, nekadašnja koleginica poslanice Jelene Nedović, da je to ta veza, a da je – koliko možemo da čujemo – kandidat Jovan Jovanović blizak koaliciji ZBCG - kazao je Zirojević. Politikologu Danilu Kaleziću sporno je više elemenata u vezi sa aktuelnom situacijom u Ustavnom sudu. Ustavni odbor je, Kalezić nema dilemu, predlagao kandidate koji u profesionalnom i u karijernom smislu nijesu najbolji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250531080548_0c1dbd1ea5e6b580f421be7d0723f1adbc9928da5d3288ab117082050719ae81.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250531080548_0c1dbd1ea5e6b580f421be7d0723f1adbc9928da5d3288ab117082050719ae81" data-rendition-name="original" width="1048" height="580" loading="lazy" alt="Danilo Kalezić"> <figcaption>Danilo Kalezić(Photo: TV E - stop kadar)</figcaption> </figure>  - Ono što je zaista tragično u ovoj priči da u situaciji kad Crna Gora treba da ima funkcionalan sud, a kad je opozicija još jednom napravila demokratski iskorak i podržala kandidata koga je predložio predsjednik države odnosno kandidatkinju, parlamentarna većina je glasala uzdržano. Odnosno, glasala je protiv toga kandidata, odnosno glasala je za blokadu evropskog puta Crne Gore. I ko je god imao bilo koju vrstu dileme, posebno sa aspekta međunarodne zajednice, o tome šta zapravo ova parlamentarna većina želiu, poslije sinoćnjih dešavanja u Skupštini, mislim da dileme više nema - istakao je Kalezić. <h2>Jasan cilj</h2> Nakon što nijedan kandidat nije dobio dvotrećinsku većinu, u narednom glasanju će biti dovoljna tropetinska, iako je samo jedan sudija – Faruk Resulbegović, u prethodnom periodu izabran takvom većinom. Upravo je to cilj parlamentarne većine – da bez dijaloga sa opozicijom izaberu pogodne kandidate, na šta ukazuje i poslanik Nikola Zirojević. - Ide se u tropetinsku većinu. Učiniće se sve da se obezbijedi tropetinska većina. Sasvim je jasno čemu to vodi – imaćemo u Ustavnom sudu dva čisto politička rješenja, bez zadovoljavajućih profesionalnih karakteristika - ocijenio je on. Zirojević ukazuje i da je daleko od istine tvrdnja većine da su predložili najbolje kandidate, a da u prilog tome ide činjenica da neki od njih nemaju položen čak ni pravosudni ispit.&nbsp; Iako je Venecijanska komisija jasno ukazala da je parlamentarna većina prekršila Ustav odlukom da se pošto-poto penzioniše sutkinja Dragana Đuranović, niko iz parlamentarne većine nije preuzeo odgovornost za kršenje Ustava, iako je političarima i tada stručna javnost ukazivala da je takva odluka ravna ustavnom puču. To otvara mogućnosti za dalje degradiranje najviše sudske instance, koja bi trebalo da služi, kako su više puta iz opozicije ukazivali, kao brana samovolji parlamentarne većine.

Zirojević: Učiniće se sve da se obezbijedi tropetinska većina i imaćemo u Ustavnom sudu dva čisto politička rješenja

Kada su Crveni Kmeri preuzeli vlast u Kambodži, prvo su pobili ljude koji su nosili naočare - smatrali su ih obrazovanima, opasnima po ideologiju. Na sličan način, danas Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ruši sve što ima predznak crnogorskog, pokušavajući da ućutka kritički nastrojene medije.
SDT, na čijem je čelu Vladimir Novović, direktno orkestrira akciju kompromitacije i poniženja procrnogorskih medija. Jasno je da tužilaštvo, u obrazloženju optužnog predloga, nastoji da preuzme ulogu cenzora, pa čak i glavnog i odgovornog urednika - umjesto da djeluje kao institucija koja treba da štiti pravo i zakon. U suprotnom, teško je razumjeti dio pun nelogičnih konstrukcija, međusobno nespojivih teza i dezinformacija, kojima se na najgrublji način zadire u privatnost i tajnost novinarskih izvora, kao i u način na koji novinari obavljaju svoj posao.
Opasno je što tužilaštvo, umjesto da se bavi rasvjetljavanjem teških oblika organizovanog kriminala, svoju oštricu i resurse usmjerava prema urednicima i novinarima nezavisnih medija. Ideja SDT-a, čini se, jeste da u narednim nedjeljama i mjesecima javnost zasipa porukama iz telefona biznismena Aleksandra Mijajlovića, dok istovremeno na taj način otupljuje kritičku oštricu nezavisnih redakcija. Plasiranjem dekontekstualizovanih poruka - na isti način na koji je to ranije činjeno sa komunikacijama iz aplikacije Sky - pokušava se kreirati slika o dijelu medija koji izvještavaju kritički prema vlasti.
Tužilaštvo to postiže tako što u sam tekst optužnog predloga unosi čisto novinarske relacije, koje nemaju nikakve veze sa onim što bi trebalo da bude posao tužilaštva. Upravo u tome leži suština njihove namjere - i suština njihove zloupotrebe.
S druge strane, crnogorski novinari i urednici ne smiju da upadaju u zamku pritisaka, niti da se pravdaju i ulaze u rasprave o tome da li su i u kojoj mjeri sarađivali ili komunicirali sa pomenutim biznismenom. Najmanje bi trebalo da preuzimaju model ponašanja opozicije: ekspresno odricanje od onoga ko je u nevolji.
Zamka koju je tužilaštvo postavilo pred novinare i urednike crnogorskih medija ogleda se upravo u tome što ih uvlači u raspravu o temama koje ne smiju biti ni predmet javne polemike, a još manje djelovanja SDT-a. Na isti način, po istom receptu, prije nekoliko dana predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bacio je prašinu u oči javnosti kada je volšebno objavio snimak opozicionog aktiviste neposredno prije tragedije u Novom Sadu. Recept je isti - kreiranje teme koja će narednih dana usmjeravati javnu raspravu, umjesto da oštrica kritike ostane okrenuta prema onome što je suština.
A suština je jasna: tužilaštvo je ovim potezom pokušalo grubo da naruši principe slobodne riječi. Istovremeno, ovaj pritisak na crnogorske medije pokazuje da je tužilačko-bezbjednosni aparat bezrezervno stavljen u službu dnevne politike.
Nastavlja se praksa u kojoj moćnici, zloupotrebljavajući resurse vlasti, pokušavaju da sprovode etnički, politički i društveni inženjering - naravno, na štetu države Crne Gore i vrijednosti na kojima je ona obnovljena 2006. godine.
Jedini ispravan odgovor na takvo ponašanje mora biti prezir i odlučno odbacivanje, a ne ulazak u njihovu igru. Jer svaka polemika vođena na njihov teren urušava sam koncept slobodnog i odgovornog novinarstva - jedinog istinskog bedema protiv autoritarizma i institucionalnog nasilja nad istinom.

Tužilačka zamka

Nekoliko stotina građana okupilo se večeras ispred zidina Starog grada u Budvi na protestu Sindikalne organizacije Hotelske grupe (HG) Budvanska rivijera protiv plana restrukturiranja tog preduzeća.
Kako prenosi Agencija Mediabiro, sa protesta je ponovo poslat apel Vladi Crne Gore za očuvanje Slovenske plaže i izraženo nezadovoljstvo vizijom koju je krajem septembra predstavila kompanija MK Group, najveći manjinski akcionar Budvanske rivijere.
Ta vizija predviđa ulaganja od 700 miliona eura, ali i znatno promijenjen izgled turističkog naselja, na čijem području bi, shodno predstavljenim vizualima, bila izgrađena drugačija vrsta objekata.&nbsp;
Predsjednik Sindikalne organizacije HG Budvanska rivijera, Milorad Dajković, kazao je da su se okupili kako bi sačuvali jedan dio autentične Budve.
&nbsp;- Danas smo ovdje da sačuvamo jedan dio autentične Budve, jer ako nijesmo svi zajedno i ne održimo se da sačuvamo taj biser koji nam je preostao, imaćemo još novih stanova i condo hotela, a na račun svega toga ruše Slovensku plažu, koja ima skoro dvije hiljade jedinica - rekao je Dajković.
On je naveo da su se dva puta obratili Vladi i Savjetu za privatizaciju, a i dalje nema nikakvih odgovora.
- Mi i dalje strpljivo čekamo i najavljujemo da ćemo sa protestima nastaviti sve dok se ne uvaže naša mišljenja - poručio je Dajković.&nbsp;
On je ukazao na negativan uticaj condo hotela na crnogorski turizam, ali i na potencijalne štetne posljedice izdvajanja hotela Aleksandar i turističkog rizorta TN Slovenska plaža u zasebnu kompaniju. Poručio je da su protiv toga da se sruši jedan hotel i sagrade condo hoteli. &nbsp;
PR menadžerka HG Budvanska rivijera, Dušica Vugdelić, podsjetila je da su pokrenuli elektronsku peticiju za referendum na kojem bi se građani Budve izjasnili da li su za rušenje Slovenske plaže.&nbsp;
- Ovdje se radi o našem gradu, o našem dobru, nečemu što se zove identitet Budve, a to Slovenska plaža zasigurno jeste - istakla je Vugdelić.
Ona je naglasila da Slovenska plaža predstavlja biser Budve i poručila da ga moraju čuvati.
- Hoćemo li uspjeti da ga sačuvamo ne zavisi na koncu od nas, ali treba da iskažemo svoje mišljenje i budemo jedinstveni u odluci kao građani koji će ovdje provoditi svoj život. Treba da iskažemo naš bunt i da nešto što čini naš grad uspijemo da sačuvamo. Krajnje vrijeme je da se osvijestimo i kažemo: dosta je bilo - navela je Vugdelić.&nbsp;
Podršku inicijativi za očuvanje Slovenske plaže i tokom ovog skupa pružio je arhitekta iz Slovenije Timotej Jevšenak.
- Slovenačke institucije pozivaju da se kompleks Slovenske plaže zaštiti kao urbanističko-arhitektonska cjelina, kao zajednička kulturna baština koja nas povezuje, i da mu se pristupi stručno vođenom revitalizacijom uz promišljeno prilagođavanje savremenim tendencijama turizma - kazao je Jevšenak.
Kako je naveo, takvo rješenje je održivo i odgovorno, a po pravilu finansijski i ekološki racionalnije od rušenja i potpune novogradnje.&nbsp;
- Posljednjih godina svjedočimo sistematičnom nestajanju vrijednih ostvarenja našeg zajedničkog miljea, neadekvatnim renovacijama ili čak rušenju, umjesto da ih prepoznamo kao kulturnu baštinu svjetskog mjerila. Budva i Crna Gora u ovoj situaciji mogu pokazati drugačiji put, postati primjer, prepoznati Slovensku plažu kao baštinu savremenog doba i time postaviti standard za cijeli region - kazao je Jevšenak.
Akademik Pavle Pejović pozvao je da se Slovenska plaža proglasi zaštićenim kulturnim dobrom.&nbsp;
- U ime očuvanja Slovenske plaže, ponavljam &nbsp;- dosta je betonizacije, dajte da čuvamo ovaj dragocjeni prostor koji nam je ostao - rekao je Pejović.&nbsp;
Akademik Siniša Jelušić poručio je da ne smiju dozvoliti „ovaj bestijalni varvarizam koji od Budve pravi urbano strašilo“.&nbsp;
- Ne smijemo dozvoliti da takav urbani arhitektonski varvarizam bude nastavljen na biseru primorske, mediteranske arhitekture, kompleksu naše Slovenske plaže. U najdubljoj vjeri i nadi da ćemo istrajati do kraja i sačuvati ono najljepše što imamo i što nam pripada, ostajemo u ovoj borbi koju sa vama moramo dobiti do kraja - naveo je Jelušić. &nbsp;
Ružica Kračković iz Udruženja KANA rekla je da su se danas okupili da pokažu stav da im je prostor važan.&nbsp;
- Budva je grad koji je doživio najveće urbano posrnuće na našem primorju, izgrađena, a neisplanirana, bez brige koja uključuje javni interes, već isključivo brigu za povlaštene pojedince - ocijenila je Kračković.&nbsp;
Ona je poručila da se uništavanje prostora koji predstavlja identitet grada ne može nazvati razvojem.&nbsp;
- To je nasilje nad prostorom i to ne smijemo dozvoliti kao društvo. Pozivamo nadležne da konačno stanu u odbranu Slovenske plaže, a ne u odbranu svojih fotelja - navela je Kračković.&nbsp;
Građanski aktivista Aleksandar Dragićević istakao je da je skup za odbranu Slovenske plaže odraz patriotizma.
- Krupni kapital je došao da vam otme posljednju zelenu oazu, da u Slovensku plažu uvedu bagere, da je razore da bi pravili stanove za tržište i zaradili skoro milijardu eura - kazao je Dragićević. &nbsp;
Sljedeći protest Sindikalne organizacije HG Budvanska rivijera biće održan 26. decembra u 16 sati.&nbsp;
Okupljanje će početi kod fontane Slovenske plaže, odakle će početi protestna šetnja, a zatim će na 15 minuta blokirati kružni tok na ulazu u grad.

Nasilje nad prostorom se ne smije dozvoliti, Slovenska plaža je biser Budve

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović premašio je planirane aktivnosti u prvih devet mjeseci ove godine, realizujući devet zvaničnih i četiri radne posjete, što zahtijeva dodatna izdvajanja iz budžeta.
Zbog toga je Služba predsjednika zatražila preusmjeravanje 123.488 eura kako bi se do kraja godine izmirile obaveze za službena putovanja, reprezentaciju i isplate po osnovu ugovora o djelu.&nbsp;
Kako se navodi u dopisu upućenom Vladi 27. oktobra, do povećanih troškova došlo je zbog znatno intenzivnijih međunarodnih aktivnosti predsjednika tokom ove godine.
Prema Informaciji o preusmjeravanju ostvarenih ušteda i obezbjeđenju nedostajućih sredstava kod određenih potrošačkih jedinica, koji je usvojila Vlada, u prvih devet mjeseci Milatović je relizovao devet zvaničnih i četiri radne posjete, što je, kako se naglašava, „značajno više od plana“.&nbsp;
Služba predsjednika istovremeno ističe da su unutar sopstvenog budžeta ostvarene uštede u identičnom iznosu, što otvara mogućnost da se sredstva preusmjere u skladu sa članom 45 Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti.&nbsp;
Tim članom je propisano da Vlada može preraspodjelom obezbijediti do 10 odsto ukupnog budžeta potrošačke jedinice.
Pored zahtjeva predsjednika, Ministarstvo javnih radova takođe je zatražilo preusmjeravanje 67.500 eura do kraja godine za neto zarade, ostale naknade, zakup objekata, ostale usluge, tekuće održavanje opreme, izdatke za opremu i rashode za gorivo.
T.K.

Milatović premašio plan aktivnosti: Za putovanja, reprezentaciju i ugovore još 123.500 eura

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Anastazije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"><figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption></figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"><figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption></figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Kirije su odavno otišle u nebo, a podstanari su primorani da se odriču osnovnih životnih potreba kako bi obezbijedili krov nad glavom za sebe i svoju porodicu. Problem postaje sve ozbiljniji, dok država i nadležni i dalje ćute. Podstanari su praktično nevidljivi, kao da nijesu dio društva. Ako uzmemo za primjer četvoročlanu porodicu koja plaća kiriju od 600 eura, a dvoje zaposlenih donosi kući dvije plate – jednu od 600, a drugu od 800 eura – dolazimo do poraznog podatka da ta porodica živi sa svega 800 eura mjesečno. To znači samo jedno: preživljavanje. Kada se tome doda svakodnevni rast cijena u Crnoj Gori, slika postaje još dramatičnija. Ovo je samo jedan od primjera, a situacija na terenu pokazuje da ima i mnogo težih slučajeva, sa još manjim primanjima, gdje je svakodnevna borba pravi izazov. Da ne govorimo o samohranim roditeljima i njihovoj podstanarskoj borbi sa surovim uslovima. Šta je sa onima koji primaju samo socijalna davanja, onima koji zarađuju ispod minimalca, gdje radi samo jedan roditelj, ali i mnogim drugim ugroženim kategorijama koje svakog mjeseca plaćaju krov nad glavom? Zašto njihov glas niko od nadležnih ne čuje? Da je situacija alarmantna, potvrđuje za Portal ETV i Dragan Živković iz Udruženja podstanara Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250414080436_88f1f645452a4353963dcf5d1a000967e3b46757265dab3a791d5d52b4ac5105.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250414080436_88f1f645452a4353963dcf5d1a000967e3b46757265dab3a791d5d52b4ac5105" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Dragan Živković"><figcaption>Dragan Živković(Photo: RTCG)</figcaption></figure>  Na pitanje Portala ETV da li je vlast do sada uradila bilo šta kako bi poboljšala položaj podstanara, odgovor je kratak i jasan – i, nažalost, negativan. „Do sada, nažalost, državne institucije nijesu preduzele suštinske mjere koje bi poboljšale položaj podstanara. Nemamo zakon o zakupu stanova, nemamo strategiju stanovanja, niti sistemsku kontrolu tržišta kirija. Većina problema ostavljena je bez institucionalnog odgovora.“ Kako kaže, pojedine opštine – poput Budve – pokazale su volju da naprave iskorak kroz subvencije, što je za pohvalu, ali to su izuzeci, a ne pravilo. Potrebna je državna stambena politika, a ne sporadične i nesistemske mjere. Na pitanje jesu li podstanari zbog finansijske situacije ozbiljno ugroženi, Živković odgovara bez dileme: apsolutno – podstanari su danas jedna od najugroženijih grupa u Crnoj Gori. „Cijene kirija su porasle i do 60 odsto, pa veliki broj porodica daje polovinu ili više svojih prihoda samo na stanarinu. To dovodi do prezaduženosti, odricanja od osnovnih potreba, a u nekim slučajevima i do iseljavanja iz zemlje". Dodaje da se može reći da je podstanarstvo postalo egzistencijalni problem, a ne samo ekonomski izazov. „Zbog toga hitno tražimo donošenje zakona i uvođenje mehanizama koji će obezbijediti priuštivo i sigurno stanovanje“, istakao je Živković za Portal ETV. Vjeruje se da u Crnoj Gori ima više od 30.000 podstanarskih porodica.

Za državu nevidljivi, egzistencijalno ugroženi – podstanarska muka je pregolema

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović podnio je ostavku na sve funkcije u toj partiji, potvrđeno je Portalu ETV.
Janović je odluku objavio i na mreži X, a dalji angažman u politici nastavlja kao nezavisni poslanik.
- Obavještavam vas da više nijesam član Demokratske partije socijalista Crne Gore. Samim tim, prestaje i moje članstvo u Glavnom odboru. Takođe vas obavještavam da DPS može da raspolaže sa mojim mjestima u tri skupštinska odbora – Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za antikorupciju i Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Svoje dalje bavljenje politikom nastaviću kao nezavistan poslanik - naveo je Janović u ostavci.
Bez obzira, kako je istakao, na razlike koje u razmišljanjima o budućnosti DPS-a, zahvalio se na korektnoj i sadržajnoj saradnji i svima poželio uspjeh u budućem životu i radu.
- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem - poručio je Janović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikolaJanovic%2Fstatus%2F1996633773774155844%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996633773774155844%7Ctwgr%5E6108ed308730d64b44a3132528d71d68585f33a4%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Janović je bio član Glavnog odbora DPS-a, a do marta ove godine bio je i član Predsjedništva te stranke. Poslaničku funkciju je obavljao od 2020. godine.
Janović je ranije naznačavao da DPS mora da napravi zaokret u djelovanju i razmišljanju i u više navrata imao drugačije stavove od onih koji su dominantni u stranci.
Bio je ministar sporta i mladih od 2016. do 2020. Kao uspješni vaterpolista osvojio je brojne titule, a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore 2013. godine.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne "osmice”. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje "ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Nikola Janović napustio DPS, ostaje nezavisni poslanik: Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Tag: danilo-kalezic