Borba Ukrajine traje duže nego što je iko mogao da pretpostavi. Svaki novi dan donosi gubitke, ali i hrabrost. Svjedoci smo ogromnih žrtava, ali i naroda koji ne odustaje. To je narod koji se bori da sačuva identitet, kulturu, jezik i śećanje. Ukrajina ne želi da bude dio ruskog svijeta, jer zna da rat ne može zamijeniti mir, niti zločin postati istina. Ona zna da sloboda ne živi u strahu i da narod bez prava da govori svojim jezikom postaje samo śenka sebe. Zato Ukrajina ne ratuje d aodbrani sopstvenu teritiriju, već za smisao, za život sopstvene kulture. To je borba naroda koji je vjekovima odolijevao svemu što ruska sintagma zločina nosi krv, pepeo, suze i žrtve.
U Briselu, izvještava Financial Times i Rojters-a (23. oktobar 2025), lideri Evropske unije nisu odmah podržali zajam od približno €140 milijardi Ukrajini, koji bi bio finansiran sredstvima iz zamrznute ruske imovine. Evropa oklijeva. Dok raspravljaju, Ukrajina gubi sate, gradove, živote, živote, đecu, borce. Rojters (25. oktobar 2025.) prenosi da Sjedinjene Američke Države razmatraju nove sankcije protiv Rusije i podržavaju evropske planove za korišćenje zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine.
Prema izvještaju Rojters-a (27. oktobar 2025), predsjednik Volodimir Zelenski potvrdio je da su Ukrajina i evropski saveznici „počeli rad na planu za primirje u narednih deset dana“. Rečenica izgovorena bez patetike, ali sa dubokim značenjem. Nosila je u sebi sve što je ostalo od strpljenja. Govori o narodu koji više ne traži sažaljenje, već samo da ga svijet razumije. U Ukrajini dan počinje sirenom, i kratko obećanje mira postaje najveći dar. Nije to politička poruka, već glas borbenog naroda koji se neće nikada predati naroda koji još vjeruje u život naroda koji ruši “ruski mit.” Istog dana, Rojters je objavio da su ukrajinske snage rasporedile pojačana u gradu Pokrovsk na istoku zemlje, đe se borbe šire. Pokrovsk je simbol borbem stradanja, ali i prkosa. Svaki šanac tamo ima svoje ime, svaki borac svoje lice a svaka žrtva i rana svoju svetost. Rat je ogledalo pakla neko je davno zapisao. To su ljudi koji se bore i umiru da bi sloboda imala smisao.
Analitičari upozoravaju da je situacija teška, ali narod se bori, gine ne predaje. Ukrajina anas stoji uspravno. Njena snaga nije u tenkovima, već u načinu na koji majka gleda sina koji odlazi na front. Nije u broju dronova, već u vjeri da će jednog dana nebo biti mirno. Zelenski to zna. Zato ne govori samo kao predsjednik, već kao čovjek koji se bori za i svoj narod. Njegove riječi nisu molba, nego podśetnik da Evropa ne smije zaboraviti smisao svog postojanja. Danas, ta cijena se plaća u Harkovu, u Odesi, u Pokrovsku. Zato Evropa mora odlučiti hoće li stati uz one koji vjeruju u nju, ili će puštiti da vjera nestane sa prvim snijegom na Dnjepru. Jer borba Ukrajine nije samo borba jedne zemlje. To je borba čovjeka da sačuva dostojanstvo svijetaa.
Rusija sa svojom zločinačkom politikom, neće stati. Ona ne zna za granice ni za savjest ni za kajanje. Sprovodi svoj mračni plan, hladno i proračunato, kao da vrijeme još uvijek pripada imperijama. Plan u kome želi da pokaže Evropi i Sjedinjenim Državama da strah može biti “valuta”, a nasilje “argument”. Ali griješi. Jer svijet se više ne može vratiti u tamu. Ni Evropa, ni Ukrajina, ni bilo koji narod koji je jednom ośetio slobodu. Rusija može rušiti gradove, ali ne može poraziti vjeru u budućnost. A ta vjera danas živi u Kijivu, u Lavovu, u svakom ukrajinskom selu đe ljudi, uprkos svemu, još uvijek koračaju stepama ukrajinskih kozaka.
Kao što je Taras Ševčenko zapisao još 1845. godine:
„Volite svoju Ukrajinu.
Volite je… u žestoko vrijeme,
U posljednjem, teškom trenutku,
Za nju se Bogu molite.“
I to je sve što Ukrajina danas čini voli, brani i moli se. Za život, čast za svijet koji ne smije zaboraviti šta znači riječ sloboda.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Evropa mora pokazati da vjeruje u Ukrajinu

Sinoćnji skup u Podgorici bio je manifest hrabrosti jedne građanske, slobodarske i multikulturne Crne Gore. U vremenu opasne relativizacije istorije, kada se simbolički i doslovno pokušavaju rehabilitovati retrogradne, poražene četničke ideologije, ovaj skup je bio moralni i duhovni otpor svima onima koji bi da ponište antifašističku nit i suštinu našeg bića.
Scenografija koju smo prepoznali bila je nimalo nova isporučeni vladika, isporučeni “književnici”, revizionistički garniran četnički establišment i kvazielita iz kuhinje tzv. “srpskog sveta”, oličena u jalovim vapajima nepostojeće “Kuće beskućnika”. Ta kvazikuća, kao i njen samozvani stihoklepac, zapravo su autentičan prikaz duhovne pustoši i moralne dezorijentacije u kojoj se nalaze. Njihova „kultura“ je antiobraz, njihovo „stvaralaštvo“ negacija svakog etičkog i estetskog kriterijuma. Oni ne baštine 13. jul, oni ga profanišu.
Predsjednik Skupštine, inače lojalni činovnik ideološke filijale tzv. “srpskog sveta”, pokušao je sinoć, bezuspješno, da se ogrne plaštom državnika zahvaljujući se laureatima koji nijesu ništa drugo do simboli projekta kulturne okupacije Crne Gore. Pokušao je, riječima pozajmljenim od onih kojima nije dorastao, da izgovori kako je 13. jul danas borba za duh, obraz, kulturu, za čovjeka. A upravo je on godinama dio političke strukture koja je rušila sve to duhovno osiromašivala, kulturno zatirala i istorijski falsifikovala Crnu Goru.
Jer nije 13. jul ni parada kvazilaureata, ni prostor za pokajničke govore onih koji Crnu Goru nikada nijesu osjećali svojom. Nije to praznik za one koji Crnu Goru pokušavaju svesti na administrativnu teritoriju u sklopu Velike Srbije, već za one koji su je branili kad je bilo najteže obrazom, puškom, pjesmom i knjigom.
Njegova retorika o “duhu i čovjeku” pada u vodu pred činjenicom da sjedi na čelu Skupštine koja štiti četničku ideologiju, ignoriše antifašizam i sistematski ponižava sve što je crnogorsko i građansko. Govorio je o otvorenim vratima, a upravo ih njegova politika zatvara za svakog ko nije dio etničko-konfesionalne matrice “zadrugara” iz Beograda. Uzalud mu i riječi i govor jer duh 13. jula se ne može prisvojiti, kamoli pročitati sa papira ispisanog u memljivim kabinetima sa zadahom šljivovice i koljenice.
Suprotno tome, oni koji sinoć bijahu predstavljeni kao “nagrađeni”, nikada nijesu bili, niti će biti simboli ni 13. jula 1878, ni onog, mnogo važnijeg, iz 1941. godine kada su građani Crne Gore ustali protiv fašizma i izabrali dostojanstvo umjesto poslušnosti. Za razliku od njih, tadašnji četnički kolaboracionisti predvođeni Dražom Mihailovićem, Pavlom Đurišićem, Bajom Stanišićem i drugim sljedbenicima ideologa Stevana Moljevića provodili su krvavi plan tzv. „Homogene Srbije“, sa ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije.
U tom kontekstu, sinoćnji prizor nagrađenog-poraženog, otužnog i sablasnog nosioca 13-julske nagrade, više je ličio na sjenku sopstvene propasti nego na simbol državnog priznanja. Njegova “kuća beskućnika” jeste, zapravo, dom bez temelja, lišen svakog identiteta i smisla oličenje samoproklamovane veličine koja živi od negacije drugog i drugačijeg.
Ali sinoć je, po ko zna koji put, pobijedila Crna Gora građanske i antifašističke orijentacije. Crna Gora koja se ne stidi svojih borbi, ni svojih žrtava, već ih slavi kao uzvišene simbole slobode. Ta Crna Gora ne pristaje na zaborav, na zamjenu teza, na poniženje istine. Jer nećemo dozvoliti da nam laž piše istoriju. Nećemo dozvoliti da nas oni koji su klečali pred okupatorima danas uče patriotizmu. Naša borba je borba za dostojanstvo, za istinu, za Crnu Goru u kojoj svako ima pravo na dom osim onih koji grade kuće na tuđim zgarištima i progone tuđe istine.

Kuća beskućnika i doktrina velikosrpskih laži

Ono što je mene lično fasciniralo u nekom periodu, a to je period nakon 1918.godine, jaka sličnost istorije ukrajinskog naroda i crnogorskog naroda. Isto stradanje, isti gubitak crkve, isto negiranje jezika, isto negiranje identiteta, iste borbe, isti ciklus, gdje smo mi i oni preživjeli stradanja - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, publicista Božidar Proročić.
Kroz kulturnu saradnju koju je imao sa ambasadom Ukrajine počeo je ozbiljnije da izučava Ukrajini i ukrajinistiku, ističe on, te je proveo sate, dane i mjesece proučavajući ukrajinistiku i pišući autorske tekstove.&nbsp;
- Proveo sam sate proučavajući ukrajinistiku, pišući autorske tekstove, prevodeći njihove knjige, izučavajući njihovu istoriju, njihov odnos, njihovu traumu stradanje, borbu za nezavisnost, i to me podstaklo da nastanu neke od prvih knjiga na prostoru Zapadnog Balkana, to slobodno mogu reći sa temom ukrajinistike, iako department za ukrajinski jezik i ukrajinistiku ima i u Beogradu, i u Zagrebu, nijesu se maltene doticali onih, da tako kažem, možda za njih škakljivih stvari. Ja sam želio da dam doprinos, da mi, prije svega, u Crnoj Gori, ali i drugi narodi na prostoru Zapadnog Balkana, uvide kakva je ta interesantna, zanimljiva, a često puta teška i bolna istorija Ukrajine” - rekao je Proročić.&nbsp;
Gladomor je, prema njegovim riječima, dugo bio nepoznanica za narode Evrope, on je bio duboko skrivan u arhivima KGB-a, a prve pomene o Gladomoru su napisali emigranti u Americi, Kanadi i drugim zapadnim zemljama.&nbsp;
Kroz svoju knjigu ,,Ukrajinci narod slobode” je prenio mnogo ključni poruka, između ostalog, Proročić navodi da je Ukrajina stara slovenska država sa veoma dugom i bogatom tradicijom.
- Ukrajinci su se uvijek, kroz sva svoja stradanja uzdizali kao feniks iz pepela, nikad posustali, nikad odustali nijesu. Ono što je mene lično fasciniralo u nekom periodu, a to je period nakon 1918.godine, jaka sličnost istorije ukrajinskog naroda i crnogorskog naroda. Isto stradanje, isti gubitak crkve, isto negiranje jezika, isto negiranje identiteta, iste borbe, isti ciklus, gdje smo mi i oni preživjeli stradanja. S tim što su oni veći, pa su okruženi sa većim brojem država, pa su kroz svoju istoriju trpjeli više napada, više su morali da se brane, ali nikad vi nećete naći Ukrajince izdajnike, oni su uvijek bili uz svoju državu, uz svoj identitet, uz svoju kulturu, uz svoj jezik, i od 14.vijeka konstantno to ističu - zaključio je Proročić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DgETOk7b4CTI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Proročić: Nikada nećete naći Ukrajinca izdajnika, oni su uvijek bili uz svoju državu, svoj identitet, kulturu i jezik

Novinarstvo nije nimalo laka profesija. To je izazovna, složena i odgovorna djelatnost, puna lične žrtve, upornosti i hrabrosti, često obilježena nesigurnošću i stradanjem u borbi za istinu. Povodom 23. januara, Dana novinara Crne Gore, svake godine posvetim tekst jednoj dami, jer žene u novinarstvu čine draži, ljepši i značajan segment našeg društva. Ove godine, moje pero posvećujem Tanji Pavićević, dami čiji je rad veoma važan za medijsku i kulturnu scenu Crne Gore.
Tanja Pavićević rođena je 1977. godine u Podgorici, a osnovno i srednje obrazovanje završila je u Herceg Novom. Ponekad nas sudbinski i obrazovni putevi odvedu u različite profesije, ali Tanjin izbor da zakorači u novinarske vode bio je prirodan nastavak njenog talenta i ljubavi prema riječima. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na smjeru novinarstva i komunikologije, đe je 2010. godine i magistrirala, birajući teoriju kulture kao svoje usmjerenje. 
Tokom svoje dosadašnje karijere, Tanja Pavićević pokazala je snagu, intelekt i hrabrost, postavši jedan od najupečatljivijih glasova u crnogorskom javnom prostoru. Njena sposobnost da istraži i obradi složene teme, bilo da su one iz oblasti kulture, komunikologije ili društvenih pitanja, čini je posebnim primjerom novinarske hrabrosti. Njena riječ uvijek nosi težinu odgovornosti, kao putokaz i često kao opomenu društvu na važnost promjena, pravde i istine. Posebno treba istaći njene publikacije, poput vrijedne monografije o umjetniku Cvetku Lainoviću, koja kroz pažljivo istraživanje i analizu oslikava ne samo djelo, već i duh umjetnika. Njen književni rad dodatno obogaćuje zbirka poezije “Mjesec u krevetu” koja svjedoči o njenom poetskom talentu i dubokoj povezanosti sa umjetnošću. 
Kao novinarka, Tanja je uvijek bila glas koji nije zazirao od izazova. Njena hrabrost i istrajnost ogledaju se u neumornom istraživanju najkompleksnijih tema crnogorskog društva – od političkih previranja do kulturnih fenomena. Posebno je značajna njena uloga u afirmaciji važnosti javne riječi i očuvanju etike profesije. Njena profesionalna karijera nije ograničena samo na novinarstvo. Svojom ličnošću, znanjem i predanošću istakla se i u odgovornim državnim dužnostima, doprinoseći razvoju i unapređenju crnogorskog društva.
Ulaskom u novinarsku profesiju, Tanja Pavićević je po mnogo čemu, postala sinonim za hrabrost, odgovornost i autentičnost. Njen rad, bilo kroz medije, književnost ili kulturne projekte, postaje snažan primjer mlađim generacijama i primjer svim ženama koje teže ostvarenju u svijetu novinarstva. Bez obzira na izazove sa kojima se suočava, Tanja Pavićević je uvijek zadržavala visok nivo profesionalne etike, dosljedno braneći principe istinitog i odgovornog informisanja.
Njen rad nije samo refleksija njenih vještina, već i nepokolebljive volje da kroz medije služi javnom interesu, štiti prava marginalizovanih grupa i ukazuje na probleme u društvu. U svijetu đe su brzina i senzacionalizam često zamjena za kvalitet, ona je ostala simbol ozbiljnog, temeljitog i odgovornog novinarstva, dajući primjer kako se profesionalizam može spojiti sa ličnim integritetom i predanošću. 
Iako je u ličnim i prijateljskim razgovorima skromna, moram istaći njenu snažnu i autentičnu ličnost, koja ne preza od suočavanja sa slabostima crnogorskog društva. Taj mač sa dvije oštrice, kojim hrabro barata, nosi posebnu težinu, jer progovarati o slabostima, nepravdama i neravnopravnosti nikada nije bilo jednostavno. Posebno se ističe njena neumorna borba za prava žena, kao i njen doprinos u podizanju svijesti o njihovom položaju u društvu.
Novinarske heroine poput Tanje Pavićević zaista čine stubove zajednica kojima pripadaju, jer one svojim riječima, djelima i hrabrošću grade mostove promjena. Njeno djelovanje ne završava se u novinarstvu građanski aktivizam dodatno osnažuje njenu misiju i otkriva širinu njene borbe. Ta sinergija profesionalne i aktivističke uloge pokazuje đe leži snaga jedne žene u njenoj sposobnosti da se istovremeno bori za pravdu, promjene i očuvanje vrijednosti koje Crna Gora, kao građansko i multikulturalno društvo, mora baštiniti. 
Karipsko-američka književnica Audre Lorde jednom je zapisala: “Kada govorimo, bojimo se da naše riječi neće doprijeti do drugih ili da neće biti dobro prihvaćene, ali kada ćutimo – i dalje se bojimo. Stoga je bolje govoriti.” Ovim bih riječima najljepše opisao Tanju Pavićević i njen neustrašiv duh. Ona ne bira tišinu pred strahovima i izazovima. Umjesto toga, bira govoriti, istraživati i djelovati, svjesna da promjena počinje od jednog glasa, a da taj glas može probuditi svijest mnogih. Tanja Pavićević svojim radom, stavovima i primjerom dokazuje da je riječ oružje, ali i lijek. Ona nam pokazuje da hrabrost nije samo osobina to je izbor. Izbor da se govori, čak i onda kada je lakše ćutati. Izbor da se bori, čak i onda kada je borba teška. Upravo u tome leži njena vrijednost, ne samo kao novinarke već i kao žene koja predstavlja snagu promjene i nade. 
Zato joj posvećujem ovaj tekst, jer heroine ne žive samo u pričama ili na stranicama istorije one žive tu među nama, skromne, hrabre i nepokolebljive. Tanja Pavićević je jedna od njih, žena koja svojim perom i djelovanjem ostavlja neizbrisiv trag u crnogorskom društvu.
Neka Dan novinara Crne Gore, 23. januar, blista snagom ženskog pera, koje donosi svjetlost istine, budi svijest i pokazuje snagu intelekta. Novinarke poput Tanje Pavićević dokaz su da snaga riječi može biti snažnija od bilo kojeg oružja. Neka ovaj dan bude posveta svim ženama koje neumorno rade na izgradnji pravednijeg i boljeg društva, svojim riječima, djelima i nesalomljiivom vjerom u promjene.

1084x550

Snaga ženskog pera heroine među nama - Tanja Pavićević

Hrvatsko nacionalno vijeće uručiće večeras priznanje Božidaru Proročiću za doprinos jačanju kulturnih veza između Hrvatske i Crne Gore, a povodom Dana hrvatskog naroda u Crnoj Gori.
Na svečanoj ceremoniji, u Domu Vojske u Tivtu, priznanje će primiti i savjetnica ministra spoljnih i evropskih poslova Hrvatske prof. dr sc. Vanda Babić-Galić i ispred Radio Dux Zvonko Perušina, koji su svojim radom i angažmanom značajno doprinijeli očuvanju i promociji kulturnih vrijednosti Hrvata.

Proročiću priznanje za doprinos jačanju kulturnih veza između Hrvatske i Crne Gore

Privredna komora Crne Gore u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede tradicionalno je organizovala učešće crnogorskih privrednika na Međunarodnom sajmu poljoprivrede Agro Belgrade 2026, koji se održava u Beogradu u periodu od 29. do 31. januara 2026. godine.&nbsp;
Kako je navedeno u saopštenju. na zajedničkom štandu crnogorski proizvođači se predstavljaju sa raznovrsnom ponudom domaćih proizvoda koji privlače veliko interesovanje posjetilaca.
Crnogorske privrednike na štandu je posjetio i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Zajednički nastup crnogorskih privrednika na sajmu AGRO BELGRADE 2026 Vladimir Joković koji je ukazao na značaj učešća na ovakvim sajmovima.&nbsp;
- Sajmovi su nešto što je potrebno poljoprivrednim proizvođačima kako bi pokazali svoje proizvode, proširili proizvodnju, te kako bi u razgovorima sa ostalim proizvođačima dobili neka nova saznanja i razmijenili iskustva. Crna Gora bi trebala ući u EU 2028. godine, te oni koji imaju ambiciju, snagu i potencijal da mogu više da proizvode treba da djeluju globalno. Mi imamo izuzetno kvalitetne proizvođače koji su u Crnoj Gori već brend, ali moraju početi djelovati i globalno kako bi snagom tog brenda postigli mnogo veću cijenu, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila neuporedivo isplativija nego što je sada. Moramo više proizvoditi, ukrupnjavati imanja, te makar za početak krenuti od regionalnog tržišta - ispričao je ministar Joković.
Sekretarka Odbora udruženja poljoprivrede i prehrambene industrije Privredne komore Crne Gore Lidija Rmuš istakla je da je važno što se sajam fokusira na sektor voća, povrća i vinogradarstva.&nbsp;
- Crna Gora ima namjeru da sektor voćarstva i povrtlarstva jako dobro razvija u narednom periodu upravo zato što smo mesni i mljekarski sektor već razvili koristeći sredstva IPARD-a, te se sa tim proizvodima u značajnoj mjeri i nalazimo na tržištu regiona. Sada nam je cilj da se što bolje razvije sektor voća i povrća zato što imamo značajnih površina koje još nisu iskorištene. Sektor je počeo da se razvija posljednjih godina zato što smo koristili sredstva IPARD-a – pretpristupne pomoći EU, te svjedočimo razvijanju proizvodnje džemova, sokova, vina. Na ovom sajmu ima oko 500 izlagača, te je dovoljno da vidite kako to drugi rade da biste dobili viziju kako da svoju proizvodnju unaprijedite - navela je Rmuš i napomenula je da se na crnogorskom štandu većinom predstavljaju mali proizvođači kojima preporučuje da rade premium proizvode.
Veliku pažnju na sajmu, kako se dodaje, privukli su pršuti i drugi crnogorski delikatesi iz ponude kompanije Meat Group.&nbsp;
- Nama su sajmovi izuzetno značajni zbog poznanstava i mnogo kontakata. Od ranije imamo zaista lijepo iskustvo. Dopada nam se organizacija, dostupni su nam organizatori za sve što nam je potrebno, tako da smo zadovoljni. U sklopu našeg štanda imamo dio za degustaciju, te se trudimo da osiguramo da ljudi probaju, da se uvjere u kvalitet i samim tim da nas kontaktiraju radi dalje saradnje - saopštila je Marija Dramlić ispred Meat Group.
Svoje premium organske džemove na crnogorskom štandu predstavila je Fabienne Mikulić, Francuskinja koja već pet godina živi u Crnoj Gori.&nbsp;
- Ovo je tradicionalni recept koji u Francuskoj dobijamo od majke ili bake. Receptura je francuska, ali je voće iz Crne Gore. Pravim džemove od kajsije, breskve, ruzmarina, đumbira. Imam između 50 i 100 vrsta džemova - ispričala je Mikulić.
Željko Macanović iz sela Glibaća kod Pljevalja na Agro Belgrade sajmu se predstavio sa žitaricama – heljda, spelta, raž, ječam, ovas, kao i brašnom kojeg od njih proizvodi.&nbsp;
- Ovo mi je već četvrti sajam u Beogradu. Najbitnije mi je da vidim ko šta radi, gdje mogu prodati proizvode ili gdje mogu nešto nabaviti. Trudim se da sačuvan našu tradicionalnu proizvodnju i stara autohtona sjemena. Ne koristim hibridna sjemena, već čuvam naše stare autohtone sorte - ispričao je Macanović.
Već četvrti put na Agro Belgrade sajmu učestvuje i proizvođač rakije Trnovača, Vidoslav Krvavac.
- Svaka čašica naše rakije sadrži priču o domaćinu, kulturi, tradiciji i podneblju odakle dolazi. Ja sam u svom selu Trnovica pokrenuo i etno turizam gdje i proizvodim svoju rakiju. Imanje posjećuju turisti iz različitih krajeva svijeta. Za četiri godine imao sam posjetioce iz 18 zemalja svijeta. Rakija Trnovača je već širom svijeta prepoznatljiva - naveo je Krvavac.

Crnogorski privrednici predstavljeni na sajmu Agro Belgrade 2026

Centar za građansko obrazovanje (CGO) upozorava da uslovljavanje dodjele „Luče“ odličnim uspjehom na eksternoj polumaturi ili maturi može biti prestrogo i dovesti do nepravde prema učenicima koje obrazovni sistem treba da prepozna, podstakne i nagradi zbog dugogodišnjeg truda i talenta.&nbsp;
To je saopštila viša pravna savjetnica CGO-a Snežana Kaluđerović.&nbsp;
Kako je navela u saopštenju, CGO smatra da je usvajanje nove Vladine Uredbe o diplomi „Luča“ opravdano u dijelu potrebe zaštite izvrsnosti, koja je očigledno posljednju deceniju dovedena u pitanje neskladom između školskih ocjena i rezultata na eksternim provjerama znanja.&nbsp;
Istovremeno, ističe Kaluđerović, ukazuju na one aspekte koje mogu dovesti ovaj princip u pitanje, jer izvrsnost treba štititi i obrazovni sistem ne smije kažnjavati djecu zbog ljudskih faktora koji su sastavni dio odrastanja i učenja.
- Naime, svrha ove diplome da je dobiju zaista izvrsni učenici, kao potvrdu ne samo kontinuiranog školskog uspjeha, već i izuzetnosti, odnosno priznanje onima koji su prvi među jednakima, polazeći od pretpostavke da su sve dobijene petice zaslužene - naglasila je Kaluđerović.&nbsp;
Prema njenim riječima, ovaj kriterijum je posebno problematičan za učenike osnovnih škola, dok je možda opravdaniji kod maturanata.
- Odlični učenici nijesu imuni na stres, tremu i strah, a kod mlađeg uzrasta to je još izraženije. Jedan loš dan, zdravstveni problem ili psihološki pritisak mogu dovesti do slabijeg rezultata na ispitu, čime se višegodišnji rad i dosljedan uspjeh praktično poništavaju zbog nekoliko sati testiranja. Takav pristup nije pravičan niti pedagoški utemeljen, a „Luča“ mora biti simbol znanja, rada i izuzetnosti, ali i pravednosti - poručila je Kaluđerović.&nbsp;
Kako je istakla, poseban problem je termin polaganja, koji se odvija usred školske godine, kada učenici paralelno pohađaju redovnu nastavu iz velikog broja predmeta (14), odgovaraju usmeno, pišu testove i kontrolne zadatke, te usvajaju novo gradivo. U takvim okolnostima, dodaje ona, priprema za eksternu provjeru znanja postaje dodatno opterećenje, što učenike izlaže prekomjernom pritisku u već zahtjevnom periodu.
- Obim gradiva koji je potrebno obnoviti i sistematizovati izuzetno je velik, a učenici osnovnih škola sve predmete polažu u samo tri dana. Takav tempo ne ostavlja prostor da se znanje pokaže smireno i postepeno, već favorizuje učenike koji se bolje snalaze pod pritiskom, što ne mora značiti da posjeduju i više znanja. Kada jedan ispit dobije presudnu težinu, sistem postaje rigidan i zanemaruje niz važnih faktora, uključujući različite stilove učenja, psihološku spremnost djece, ali i neujednačene uslove pripreme. Istovremeno, teret odgovornosti se gotovo u potpunosti prebacuje na učenike, dok se manje govori o odgovornosti sistema, podršci nastavnika i kvalitetu procesa ocjenjivanja tokom školovanja - podvukla je Kaluđerović.&nbsp;
CGO, kako ističe, cijeni da eksterna matura može biti važan korektiv, ali ne smije biti jedini presudan uslov za najprestižnije priznanje u obrazovanju.&nbsp;
- Umjesto isključivog restriktivnog modela, potrebno je obezbijediti dodatnu podršku učenicima u pripremi za eksternu provjeru znanja, kao i razmotriti fleksibilnije modele vrednovanja koji uvažavaju kontinuitet rada, a ne samo učinak u jednom danu - zaključuje Kaluđerović.&nbsp;

Kaluđerović: „Luča“ mora štititi izvrsnost, ali ne smije kažnjavati učenike zbog jednog dana

Gost u podkastu Dres nacija reprezentacija bio je Jakov Bijelović, o rvanju, uspjesima, ali i poteškoćama.
Pratite Dres naciju reprezentaciju subotom od 21 sat.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DQgTUMDPCRcM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Dres nacija reprezentacija: Gost Jakov Bijelović

I.I. iz Berana uhapšen je zbog sumnje da je udario sugrađanina E.Š. u glavu i ukrao mu 200 eura.
Njemu se na teret stavlja krivično djelo teška krađa na opasan ili naročito drzak način, a u zakonom predviđenom roku je priveden postupajućem osnovnom državnom tužiocu u Beranama na dalju nadležnost.
- Osim toga, pregledom oštećenog lica E.Š. policija je pronašla novčanicu od 50 eura za koju je posumnjano da je falsifikat - dodali su u policiji.
Sa ovim je događajem takođe upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama koji je naložio da se novčanica uputi na odgovarajuća vještačenja u Forenzički centar Uprave policije, te da se nakon toga protiv I.I. podnese krivična prijava zbog sumnje na falsifikovanje novca.

Tag: bozidar-prorocic