Lovćen u dječijem crtežu, životinje u svijetu bliskosti

Na Lovćenu se o prirodi može učiti i prije nego što se nauče prva slova. Dovoljni su susret sa planinom, slika životinje koju treba prepoznati i prostor u kojem dječja radoznalost slobodno raste. Upravo takav susret upriličen je 5. oktobra u Nacionalnom parku Lovćen, đe je, povodom Dana životinja, organizovan edukativni program u saradnji sa JPU „Ljubica Popović“, vrtićem „Sunce“. U tri grupe, sa 27, 26 i 19 mališana, park su posjetila ukupno 72 djeteta, u pratnji deset vaspitačica.

Posebno mjesto u ovom susretu imala je pozdravna riječ direktorice Nacionalnog parka Lovćen Kate Varagić, koja je poželjela dobrodošlicu najmlađim posjetiocima. Obraćanje djeci na početku programa bilo je izraz pažnje prema generaciji koja tek upoznaje vrijednosti zaštićenih područja. Kada se vrata nacionalnog parka otvore najmlađima, otvara se i mogućnost da njihova prva iskustva u prirodi postanu osnova buduće brige o njoj. U takvoj dobrodošlici prepoznaje se obrazovna uloga parka, njegova odgovornost da prirodno nasljeđe približi djeci razumljivo, strpljivo i sa toplinom.

Program je kod Centra za posjetioce vodila Željka Vuković, službenica Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore. Kroz interaktivnu igru, okretanje polja sa prikazima životinja i crtanje divljih životinja, mališanima je približila temu koja im je istovremeno poznata i puna novih otkrića. Svako okrenuto polje pružalo je novu priliku za prepoznavanje, razgovor i učešće. Djeca su mogla da uče kroz pokret i sliku, da ono što prepoznaju povežu sa sopstvenim iskustvom, a zatim izraze crtežom.

Vrijednost ovakvog rada počiva na pažnji posvećenoj dječjem načinu razumijevanja svijeta. Željka Vuković je kroz igru i neposredan rad povezala edukativni sadržaj sa radošću otkrivanja. Crtanje divljih životinja dalo je mališanima prostor da pokažu šta ih privlači, šta pamte i kako doživljavaju živi svijet. Na papiru životinja dobija oblik koji joj dijete daje, a u tom stvaralačkom činu nastaje i lična veza sa temom o kojoj se razgovara. Tako se postepeno razvija bliskost iz koje mogu izrasti razumijevanje, saosjećanje i potreba da se priroda čuva.

Poseban doživljaj za mališane bio je prolazak stazom za boso hodanje u blizini Centra za posjetioce na Ivanovim koritima. Svojim malim, bosim stopalima djeca su osjetila različite prirodne podloge i ostvarila neposredan dodir sa svijetom koji su tokom radionice upoznavala kroz slike, razgovor i crtež. Staza sa pijeskom, korom drveta, šišarkama, oblicama i šljunkom pruža mogućnost da se razlike u teksturi i čvrstini podloge upoznaju svakim novim korakom. U tom susretu stopala i tla ima nečeg jednostavnog i duboko prisnog, prilike da dijete uspori, obrati pažnju i osjeti prirodu cijelim svojim bićem. Lovćen je tako najmlađima postao blizak i kroz dodir, kroz iskustvo koje se teško može prenijeti riječima ili dočarati na papiru.

Programu su prisustvovali i Božidar Proročić i Igor Drašković, službenici za edukaciju i promociju Nacionalnog parka Lovćen. Susreti sa najmlađima pripadaju važnom dijelu obrazovne uloge ove službe, jer se upravo kroz saradnju sa vrtićima i školama prirodne vrijednosti parka približavaju generacijama koje tek formiraju svoj odnos prema okruženju. Takav rad traži kontinuitet, pažljivo osmišljene sadržaje i spremnost da se o velikim temama zaštite prirode govori jezikom razumljivim djetetu.

Lovćen ovakvom susretu daje naročit smisao. Među njegovim šumama, kamenjarima i livadama život se odvija i onda kada ga posjetilac ne primjećuje. Nacionalni park je dom živih bića čije potrebe moramo uvažavati dok boravimo u prirodi. Zato razgovor o životinjama upravo na Lovćenu ima neposrednu obrazovnu vrijednost. Ono što dijete upoznaje kroz sliku i igru pripada svijetu koji se nastavlja izvan Centra za posjetioce, duž staze, među stablima i u zaklonu stijena.

Odnos prema tom svijetu gradi se od malih, razumljivih postupaka. Ne uznemiravati životinju, ne dirati gnijezdo, ne ostavljati otpad i sačuvati mir prostora u koji smo došli jesu navike koje vrijedi razvijati od najranijeg uzrasta. Iza svakog takvog postupka stoji jednostavno razumijevanje da u prirodi nijesmo sami i da naš boravak ostavlja trag. Ovakvi programi pružaju osnovu da zaštita prirode djeci postane bliska kroz iskustvo, a da kasnije preraste u svjesnu odgovornost.

Značajan doprinos susretu dale su i vaspitačice vrtića „Sunce“, čija pratnja i saradnja omogućavaju da boravak u parku bude dio šireg procesa odrastanja i učenja. Povezivanje predškolske ustanove i Nacionalnog parka Lovćen otvara prostor za obrazovanje koje se pamti po doživljaju, učestvovanju i neposrednom dodiru sa prirodom. Ono što započne tokom jedne posjete može se nastaviti u vrtiću, kroz nove crteže, razgovore i pitanja, a potom i u porodici, prilikom sljedećeg odlaska u prirodu.

Ovoga puta Lovćen je stao i na dječji papir. Kroz nacrtane životinje, okrenuta polja i zajedničku igru, 72 mališana dobila su priliku da mu priđu na svoj način. U tome je posebna vrijednost ovog susreta. Planina koju dijete upozna kroz lijepo iskustvo ima priliku da ostane dio njegovog ličnog svijeta, mjesto kojem će se vraćati sa pažnjom. A životinja kojoj je danas posvetilo crtež može śutra biti živo biće zbog kojeg će zastati, utišati glas i ostaviti mu slobodan put.